SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

djelo kockanje. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. veći broj kriv. samo pod uslovima propisnim zakonom. 2. uvreda. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. a) 2. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. drugi zakoni Federacije. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. a ne propisima niže pravne snage. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. djela protiv oružanih snaga.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. Dakle. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. (npr. 5 . a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. Međutim. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. zakonodavstvu postojalo je kriv.). Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. U toj situaciji. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. prije nego što je učinjeno. 3. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. u ranijem kriv. VREMENSKO VAŽENJE KRIV.

Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. a ne apstraktno. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. postojaće povreda krivičnog zakona. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. 4. Dakle. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. Izuzetno. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. ako je sud primjenio strožiji zakon. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. 5. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji.(npr. 3.

za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. 35 god. Ako je za KD propisano više kazni. postupka) 1. 6. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. 15 god.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost.. generalna prevencija . Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. specijalna prevencija . 5 god..za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora. . nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god. 10 god. ili novčanom kaznom. a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1. 4. bez vođenja kriv. rok zastarjelosti određuje se po najtežoj. . 20 god. koja je sui-generis mjera. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. b) apsolutna zastarjelost . a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih.Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. 2.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god. Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. tj. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost . alternativnih sankcija. 5.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni. . 7 .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god. . Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima.preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.. kao mjere upozorenja) i 2. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija. 3 god. . 2. ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. 3..

iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. a ako je otpočelo ne može se produžiti. Kada prestane zakonska smetnja tok. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. 2. pravne smetnje (npr.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. a ne utiče na druge saučesnike. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. bez obzira je li poznat izvršilac KD. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. zastarjevanja se nastavlja. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca. duševno oboljenje učinioca. poslanički imunitet. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. postupak ekstradicije i sl. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela.  8 . Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti.

 Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. vršenja pretresa i dr. zabrane vršenja poziva.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. na koje sud pazi po službenoj dužnosti. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. aktivnosti ili funkcije i 2. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . određivanja pritvora. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. obavezno psihijatrijsko liječenje. 2. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost. Međutim. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda. obavezno liječenje od ovisnosti i 3. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. Generalno. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo.

Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. zemljotresi itd/. odnosno elementima bića krivičnog djela. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. a ne propisima niže pravne snage. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . na okrutan način. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. kod kriv. (Npr. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. djela „razbojništvo“. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. da se ta stvar oduzima i 3. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. Npr. kod kriv. d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. prije nego što je učinjeno. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. iz bezobzirne osvete i slično. kumulativno . Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. 2. S obzirom na prirodu pojedinih djela. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. vjerskih ili rasnih pobuda. Npr. kumulativne dispozicije. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. Međutim. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. Prema tome. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari.

. (Npr.. to propustio učiniti... djelo je izvršeno.. ispunjavanjem bilo koje alternacije. već o pokušaju krivi. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. djela razbojništva. 2. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. radnja izvršenja je određena alternativno. npr. drugom nanosi povredu i sl). nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje.. alternativne dispozicije. Činjenjem: U praksi. Ukoliko su ostvarene sve radnje. Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. Npr. ugrožavanja. Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne. kod kriv. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija. Dakle. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. djela krivotvorenje isprave. alternativno . Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. falsifikuje ispravu./.povreda.gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju.raditi o svršenom krivičnom djelu.. radit će se o kumulaciji radnji. oduzima tuđu pokretnu stvar. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. 11 . upotreba sile.

ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . b) apstraktna opasnost . To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . neprijavljivanje pripremanja kriv.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1.ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. teška tjelesna povreda. ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. neprava krivična djela nečinjenja. djela) 2. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost . dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja).dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. lišenje života. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. tjelesna povreda. kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine.). Prava krivična djela nečinjenja (tzv. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. prenošenje zarazne bolesti i sl. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe. ali u konkretnom slučaju nije nastupila. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. prava krivična djela nečinjenja i 2. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1. 2. ali ona postoji (npr. ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. kao u slučaju konkretne opasnosti. lišenje života.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. pravi. (npr.). ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. Dakle. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. 1. komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja. krađa i sl. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. Međutim.

Kod ovih krivičnih djela. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. 2. iako one ne određuju krivično djelo. po važećem krivičnom. Dakle. učesnik u saobraćaju). bez obzira na svijest učinioca (npr. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. ljekar. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. branilac. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. službeno lice. Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. vojno lice. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. ovu opasnost ne treba dokazivati. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela. zakonu može biti fizičko i pravno lice. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. neće se raditi o tom krivičnom djelu. odgovorno lice. ili npr. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. Čim je radnja izvršena. ko drugog liši života. (npr. (npr. dakle.nužna i neoboriva pretpostavka. svjedok. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. jer ako učinilac nema određeno svojstvo. vozač motornog vozila. (npr. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. ali smo „uletili“ u tuču. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo.

lice A gurne lice B na lice C. npr. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). Zastara teče od zadnje izvršene radnje. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. „kriterij ubikviteta“. a čine jednu radnju. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. zavođenje. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela.ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. Dakle. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. Subjekt krivičnog djela. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. 4) radi utvrđivanja uzrasta. podstrekač ili saizvršilac. a posljedica u drugom mjestu. bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila.. starosti oštećenog. tako i procesnopravnog karaktera. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. 14 . djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. za vrijeme epidemije i sl. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi. tj. a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. Npr. pomagač i podstrekač. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca. obljuba nad maloljetnim licem. radnja se može desiti u jednom. kako odredbi materijalnopravnog. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. maloljetnik ili punoljetno lice. da li je u pitanju dijete.izvršenju KD ubistva kao pomagač. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . ali kod distancionih krivičnih djela. odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. Naš zakon je prihvatio tzv. tj. Npr. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje).

Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. 15 . ili Npr. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. 1. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. što dovede do smrti. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. U slučaju prekida uzročnosti. Po ovoj teoriji. Npr. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. 2. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. oduzima stvar i odlazi. U praksi. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. djela sa elementom inostranosti (npr. Međutim. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. tako da je uzročna veza nesumnjiva. Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. usljed čega oštećeni pogine. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. pa se rana inficira i žrtva umre). tranzitnih krivi. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. provalnik je provalio u tuđu kuću. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. što je naročito značajno kod distancionih. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. (Npr. kao i tzv. jer nije došlo do prekida uzročnosti.

artikala za ishranu. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. djela. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. 3. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. U suštini radi se o tzv. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. 16 . Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. nužna odbrana i 3. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. beznačajno djelo. 1. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. u slučaju razbojništva ili ubistva. može se i osloboditi kazne. 2. 2. način izvršenja krivičnog djela. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. tako da ne zaslužuju krivični progon. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. 2. a koja je srazmjerna napadu. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. krajnja nužda. učinilac nije ranije osuđivan.

5. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. Stvarno postojanje -putativna N. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr.) Napad predstavlja ljudsku radnju. 4. da li je napad preduzet umišljajno.O. ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. Dakle. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. na N. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje. Dakle. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.).. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. s jedne strane i 2.djela). 2. 2. (odnosno. nužna pomoć).Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. neskrivljen. ljudska radnja. Napad mora biti protivpravan. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). ili nehatno i sl. lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan.postojanja krivičnog djela. protivpravan. Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. NAPAD (1. 3.O. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. izuzev kod prekoračenja.O. napad. odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. imovina). Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. istovremen ili neposredno predstojeći. odbranu. pretresanje stana od strane organa gonjenja. odbijanje napada) sa druge strane. istovremen ili direktno predstojeći i 3. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. iako sadržajno uključuju i akte napada. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl. protivpravan. nema N. tijelo.

Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. a koja se sastoje u preduzimanju tzv.1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Npr. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. u uvjerenju da je napadnut. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari).granice dozvoljene odbrane. električne ograde i sl. Izvršilac. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. Napadnuti. kao u slučaju putativne nužne odbrane.). odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). jer su ove dvije komponente u korelaciji. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. konkretno kroz stvarnu zabludu. iako to nije slučaj. žrtva. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. odnosno skrivio. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. Praktično. Ako se to desi. putativna (uobražena) nužna odbrana. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. Ova. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. kada postoji tzv. zaštitnih mjera (npr. Napad mora stvarno postojati. odnosno mora biti stvaran. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. ili npr. Npr. a ne uobražen. Druga osoba. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. 18 . kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. jer bi to značilo legalizovanje osvete. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača.Ko drugoga usmrti namah. u ovom slučaju. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. Pri tome ne smije da se radi o tzv. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom.

2. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. neophodno potrebna . Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. ODBRANA (1. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". 3. jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. da se njome ostvaruju obilj. KD. nema nužne odbrane. Ona može biti defanzivna. 4. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. Eksces nužne odbrane može biti: 19 . već treba cijeniti intenzitet napada. 3. ako se drugačije ne može odbiti napad. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . bježanjem ili na drugi način.radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. ako je to potrebno radi odbijanja napada. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. djelo nužne odbrane). postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. neophodnosti da bi se odbio napad. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra.. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. 2. potrebno je: 1. Međutim. def. Da li je odbrana bila neophodno potrebna.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu.-ofanz. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti.

odnosno bila je nesrazmjerna. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. onda takvo djelo nije protivpravno. može se blaže kazniti.postoji kada je napad već bio prestao. udari u ogradu nekog lica i ošteti je. odn. čime nanese štetu vlasniku ograde. Npr. skrene sa kolovoza i pri tome npr. 20 . Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. može se i osloboditi kazne. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. ali iz nehata. 3. kao i nužnoj odbrani. sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. odn. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života. Zakon krajnjoj nuždi. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu.postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna.a) intenzivni . dva podjednako pravno zaštićena dobra. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. djela. ili prekorači granice krajnje nužde. postupiće u krajnjoj nuždi kada. Dakle. i b) ekstenzivni . ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. nužda čini dozvoljenim“).

prirodnih nepogoda. svakodnevne neugodnosti. (npr. tjelesni integritet.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. 4. Opasnost mora biti stvarna.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. istovremenost i 5. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. odnosno drugog dobra. ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. U praksi. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. 2. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. srazmjernost. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. 2. nastupanje povrede dobra vjerovatno. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde. zdravlje i imovinu. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. da se njome ostvaruju obilježja KD. 3. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. 21 . jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. životinja. opasnost za određeno dobro. Za razliku od nužne odbrane.). Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. a povređuje se dobro nekog drugog lica. 2. za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu.. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. jer neznatna ugrožavanja. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. kvara tehničkih uređaja i sl. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete.

). kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. ne može se odobriti krajnja nužda. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. 2. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život). Pored navedenih. 3. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde). Ukoliko je postojao drugi. slijedi cilj spašavanja. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. pored objektivnih. se redovno vrši činjenjem. ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. dozivanje u pomoć. protivpravnost takvog djela je isključena. 1. sklanjanje od opasnosti. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. neprotivpravno. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. 4. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). Dakle. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. bijeg. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah.Samo izuzetno.). Otklanjanje opasnosti. ali u uslovima krajnje nužde. tj. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. organizovanje zaštite. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. čime se stavlja u drugu opasnost. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . jer u suprotnom. i sl. nužnoj pomoći (npr. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. povreda nekog svog manjeg dobra. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. ili djelo krajnje nužde. Za razliku od nužne odbrane. zaštite. kada se radi o tzv.

intenzivni eksces .postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. (Npr. Kod ovog. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. ostaje krivično djelo. u jednoj ogromno drvo. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. ali nedovršeno krivično djelo. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. Pokušaj je sa umišljajem započeto. ekstenzivnog. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. izvršeno djelo ostaje protivpravno. izostala posljedica. tj. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. ekstenzivni eksces . niti o prekoračenju krajnje nužde. pa čak i za oslobođenje. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. ovo ograničenje nije apsolutno. Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. dvije susjedne kuće. U ovim slučajevima. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. (npr. a može se i blaže kazniti. Međutim. ili 23 . Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. u pravilu. jer nedostaje element istovremenosti. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio. odnosno volja da izvrši krivično djelo. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama..postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. tj.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). 2. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. niti je neposredno predstavljala opasnost.

U vezi sa kažnjavanjem. pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1.pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). (stoga nema pokušaja npr. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. ali se nije još odlučio da puca. tek je u fazi pripremanja). kod onog ko je samo posegnuo. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo. ali posljedica nije nastupila. konačna. ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. ali je nije dovršio. zamahne nožem na drugo lice. (npr. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. svršeni ili dovršeni pokušaj . ali dođe do promašaja). u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć.postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja. (npr. bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje. ali se može i blaže kazniti. lice A puca na lice B. kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. već eventualno samo da zaprijeti). dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? . Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. a za pokušaj drugih kriv. koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). nego za svršeni. ali radnju ne dovrši.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. kod razbojništva ili silovanja.da je izostala posljedica.učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo.kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. 3) Najzad. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju. (npr. negativna pretpostavka pokušaja. jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. 2. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. a ne o pokušaju. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . 24 . ko se samo mašio za pištolj.

iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. (Npr. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. nastupaju istovremeno. ali to učini neko drugi. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. (npr. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije). iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). ali ne one koju je učinilac imao u vidu. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 . Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. djela učestvovanja u tuči. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. djelo. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu.npr. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. kod kriv. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). ali mu nanese samo tjelesnu povredu. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela.da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. pa usljed toga. iako je ona izostala iz drugih razloga.

pokušaja abortusa žene koja nije trudna). u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja.neprikladnim sredstvom (npr. pa ni samog pokušaja. prema našem zakonu. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. koje su postojale u konkretnom slučaju. da je obustavio preduzimanje radnje (npr. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. učinilac je ušao u kažnjivu zonu. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. a) 26 . učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. (npr. ako je učinilac toga svjestan. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života. postoji kod pokušaja ubistva leša. U protivnom. Inače. DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. Dakle. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne.). (npr. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika.

koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. b) Etička vrijednost motiva je irelevantna.Za razliku od nesvršenog pokušaja. jer dobrovoljni odustanak nije etički.). kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju. (pa će dobrovoljni 27 . već psihološki pojam. otpora žrtve. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne. (npr. sažaljenje. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. (npr.  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. odustao od njegovog izvršenja. stid. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. (npr. kradljivac čuje glasove ukućana.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. ili je u kasi bilo malo novca). tj.  kada je učinilac odustao od npr.). učinio. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. a sa kojima on nije računao. prolaznika i sl. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). probuđena savjest i sl. kod koga je dovoljna obična pasivnost. ono mora biti dobrovoljno. (npr. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. ali i ne mora. mimo njega.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja.  ako je posljedica nastupila. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr. koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila). (npr.  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. (npr. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca.

saizvršilac učestvuje u svom. saizvršilac i 3. širem. tj. djelo dovršeno. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše.odustanak npr. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. 2. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. saizvršilaštvo. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. ali ono ipak bude dovršeno. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice. u užem smislu. dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. u krivičnopravnom. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. pomagači i podstrekači nemaju. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. silovanja. posredni izvršilac. djelo. djelu koje ostvaruje neko drugi. (npr. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. što je sastavni dio tog djela. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. Najzad. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. neposredni izvršilac. S druge strane. Saučesništvo. od kojih je dobrovoljno odustao. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. smislu. podstrekavanje i 3. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. odgovarati za prinudu. a ne u tuđem djelu. 2.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. Saizvršilaštvo 28 . pomagač. Kod nepodobnog pokušaja. odn. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. a među saučesnicima: 1. u općem. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. pomaganje. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). podstrekač i 2. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru.

(npr. u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. učine određeno krivično djelo. a treći odnose stvari. svjesno i voljno. ostali ne bi pristupili tom djelu. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. (npr. 2. Sporazum saizvršilaca može biti izričit. bez obzira ko je od njih nanio povrede. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). Radi se o saizvršilaštvu. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. a može biti prećutan. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). zajedničko. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. nakon oduzetog novca ili stvari. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe.) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. odn. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. Dakle. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. Kako vidimo. djelo ne bi moglo biti realizovano. već svi zajednički ostvaruju svoje. djelo. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. na osnovu zajedničke odluke. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. Bez te njihove radnje. drugi provaljuju u objeakt. ali se tretiraju kao saizvršioci.

3) divergentna krivična djela . da izvrši određeno krivično djelo . ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. U prvom slučaju. Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. kao uslov za njihovo izvršenje. (npr. dva lica provale u objekat radi krađe stvari.kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr.. 2) konvergentna krivična djela . dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. potrebno sudjelovanje više lica. ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . nezavisno jedno od drugog. djela krađe. (npr. djelu teške krađe. krivično djelo rodoskrvljenja). dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže. 2. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji.kad su radnje saizvršilaca tj. a zakon kažnjava samo jedno.kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. ali nije saizvršilac u kriv. njihovi interesi u sukobu (npr. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu. PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. koja su djelovala bez zajedničke odluke. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. (npr. ali oni nisu saizvršioci. oružana pobuna lica lišenih slobode). ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. (npr. npr. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). a prethodno su je obili. SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . krivično djelo učestvovanja u tuči). ali nisu saizvršioci. Svako od tih lica jeste izvršilac. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. to lice je izvršilac kriv. ili npr. postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. odn. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. nailazi treće lice koje koristi pogodnost.drugo.

Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. lančanom)“ podstrekavanju. Za razliku od pomaganja. radi se o tzv.podstiče to lice da učini djelo. Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. poslovno.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. kao ni glavnog izvršioca. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. postrekavanje je moguće samo činjenjem.. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. U drugom slučaju. 31 . postoji idealni sticaj na strani podstrekača. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. prikazivanje koristi od izvršenja djela.. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. samo o jednom podstrekavanju. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. davanje savjeta. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač.. već se radi o tzv. On se koleba oko toga. Npr. Ipak. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti. ali još nije donio odluku. idejno. radi se o tzv. ubjeđivanje ili nagovaranje. davanje ili obećanje poklona. upućivanje molbe. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. prijetnja. podstrekavanje ne postoji. tj. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. opklada. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. Isto tako. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. „sapodstrekavanju“. sportski. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. i sl. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela.

svršeni pokušaj podstrekavanja . "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela. iako je moguće. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. To. međutim. spriječen i sl. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. a krivično djelo ne bude ni pokušano. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . što je često on sam.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. tj.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. što je u skladu sa načelom individualizacije. Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. 3. tj. bez obzira na njegovu težinu.) javlja se u nekoliko oblika: 1. a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. Dakle. nije kažnjivo.S druge strane. Nehatno podstrekavanje. 32 . jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela. Dovoljan je i eventualni umišljaj. promašeno podstrekavanje . Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. 2. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža. ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. nepodobni pokušaj podstrekavanja . ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača". već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj. 4.

što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". a može se i blaže kazniti. učinitelja. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. unaprjeđuje ili olakšava. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. pored umišljaja. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. Jednom riječju. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. kaznit će se kao da ga je sam učinio. se međusobno razlikuju. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). Pomaganje Član 33.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. Isto tako. koje ostvaruje neko drugi. b) u toku izvršenja krivičnog djela. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. Međutim. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. uklanjanje prepreka. 33 . Dakle. ali sud može izreći i blažu kaznu. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom. tj. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. Tako. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. po svom sadržaju i značaju.

a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. dok nehatno pomaganje. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje .fizičko pomaganje. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. zakon. nema pomaganja. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. iako je moguće i nerijetko se dešava. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom . učinilaca. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. unapređivati njegovo izvršenje. davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. Za razliku od podstrekavanja. Da bi predstavljale pomaganje. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . Riječ je o tzv. tj. Međutim. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju.psihičko pomaganje. po zakonu nije kažnjivo.fizičko pomaganje. ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. navodi: 1. moraju potpomagati. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. Za razliku od podstrekavanja. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. pomaganje u pomaganju. te 4. Prema zakonu. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela .psihičko pomaganje. 3. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. koje. ali se može raditi o podstrekavanju. U skladu s tim. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. uglavnom kao psihičko pomaganje. pomagačkom saizvršilaštvu. što je zapravo pomaganje pomagaču. s obzirom na njihovu prirodu. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. S druge strane. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). 2. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non. kao moguće oblike pomaganja. lančanom pomaganju. 34 . u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. Npr. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. da bi olakšao izvršenje krađe). kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice.

izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. i sl). čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. itd). (npr. automobilom dovezao u taj objekat. Psihičko pomaganje. Nehatno pomaganje. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. ali i nakon njenog preduzimanja. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. (npr. otvorio im vrata i tamo ih ostavio). i sl. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. prikrivanje sredstava izvršenja djela. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. 35 . odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. te 2.). One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“). Kod trajnih krivičnih djela (npr. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. kada pomagač savjetima. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. itd. ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. međupomoć). kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. odnosno nije kažnjivo. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. mjesto i vrijeme izvršenja djela. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. osim prije navedenih. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. fizičke podrške u njegovom činjenju. kako da izvrši krijumčarenje. djelo prevare itd. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). kao što je konkretan tok zbivanja. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. tj. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se. dovršenje u formalnom smislu). iako je moguće. Ne mora biti svjestan pojedinosti. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr.

a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. Kao i podstrekavanje. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. KZ FBiH . što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. bez obzira na propisanu kaznu. Kao i kod podstrekavanja. ali omogućava i ublažavanja kazne. iako je dakle moguće. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. Konačno. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. Neuspjelo pomaganje. kao i pomaganje. mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). Tako.Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. odnosno kažnjivo. Konačno. kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). U pogledu granica kažnjavanja pomagača. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. Naravno. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. potajno pomaganje). ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran.

Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja. ekscesa na strani izvršioca. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama. (2) Saučinitelja. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. (3) Osobni odnosi. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. stepenu svoje krivice.  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. u osnovi podudaraju. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. dok saizvršioci odgovaraju. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. neophodno je da se. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. saučinitelju. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih. svojstva i okolnosti postoje. kao učesnika u zajedničkom djelu. tako i nehata. tako i nehata. Međutim. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. kako u granicama svog umišljaja. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti .  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela.

što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. djelo . Drugim 38 . U takvoj situaciji. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano. tu nema zajedničkog djelovanja više lica. (npr. (Npr. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. a učinilac izvrši teže kriv. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. za običnu krađu. provalnu krađu ili razbojništvo.) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo.npr. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. tj. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/.postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. pa dakle ni samog saučesništva i sl.(podstrekač ili pomagač) imao u vidu.npr. krađe. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. odn. Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces . ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. b) negativni kvantitativni eksces . saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine).postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. (npr. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. U ovom slučaju. ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. (npr. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača.

što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. odvezane ruke. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. blaže djelo. da li je tražena stvar oduzeta običnom. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. saizvršiocu. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. odn. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela. neprenosive personalne okolnosti). Ovdje se zapravo radi o tzv. teškom ili razbojničkom krađom. limitiranoj akcesornosti tj. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. Lični odnosi. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. 39 . odnosno kako podstrekača i pomagača. neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. svojstva i okolnosti postoje. 3) Izuzetno. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. bitno smanjena uračunljivost.bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela . podmićivanjem. dobrovoljni odustanak. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. da li se do droge došlo prevarom. U takvom slučaju. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. izvršenje djela traži po svaku cijenu. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva.riječima. njegove osobine i stanja. npr. (npr. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. itd. kada npr. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde. i dr. pravna zabluda. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi.

odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. 2. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. tj. Dakle. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. Uračunljivost (Član 36. 1. potrebno da postoji i krivična odgovornost. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno.koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje). KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. dok je nehat lakši oblik. osim protivpravnog djela. odnosno staviti mu se na teret. ako to zakon izričito propisuje. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. psihički odnos prema krivičnom djelu. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. a to su: uračunljivost – tj. tj. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. Pri tome.

Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. trajna duševna bolest . sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. tj. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. 2. a time i isključenje krivične odgovornosti. jer se radi o duševnim bolestima. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju.najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima.privremene duševne bolesti. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). a neuračunljivi su samo izuzetno. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . Kad je riječ o ovom osnovu. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Za postojanje neuračunljivosti. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. Zakon uračunljivost određuje negativno. privremena duševna bolest . u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. što postoji u najvećem broju slučajeva. Dakle. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. ovog člana. određuje ko se smatra neuračunljivim. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost).

Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. prema kojoj su ovakvi učinioci. omamljujuća sredstva. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 . mjere. 4. droga. ustanovu “actiones liberae in causa”. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. otrovi. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. Stepen duševne zaostalosti može biti različit. a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. i dr. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ali ne mora i u odnosu na druga. svjetli momenti. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. visoke temperature ili groznice. Ova stanja su prolazna. privremena duševna poremećenost . njihovo trajanje je privremeno. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti.to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. Tako npr. ovog člana. neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. iako neuračunljivi i bez krivice. prava. Dakle. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva. imbecile i idiote. ostajali u krivi. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). zaostali duševni razvoj . Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju.učinjeno u tom stanju.to su nenormalna psihička stanja. mjesečarstvo i sl. stanje hipnotisanosti. Time se napušta i tzv. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. stanje bunila usljed trovanja. 3. tj.

Dakle. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. a ovdje one postoje. manifestovati u različitoj mjeri. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. u lakšim slučajevima. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. samoskrivljene neuračunljivosti. dovodio u neuračunljivo stanje. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. uračunljivost se može stepenovati. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. npr. On 43 .“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. Zapravo. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv.

umišljaj i 2. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. umišljaju. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. Npr. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. nehat. koji ne isključuje kriv. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. onda kada je to u zakonu izričito određeno. bio svjestan jer je vozač profesionalac. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. pa ga osuđuje zbog toga što je. i 38. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. 44 . svode na svoja dva osnovna oblika: 1. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. odnosno mora biti svjestan.zna da je agresivan kad je pijan. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. Radit će se o event. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. odgovornost. kada je sjeo da pije. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu.je krivično odgovoran. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. (Npr. a nisu slobodne u izvođenju“. Ili npr. uglavnom. ev. pa učini krivično djelo. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. ali je pristao na njeno nastupanje. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. pa u pijanom stanju učini krivično djelo.

čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. frankovom formulom tj. „ako do djela dođe neka dođe“. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. pa je pristao na njeno nastupanje. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. U istoj situaciji ako bi on promašio. Nasuprot tome. KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. te odustane od izvršenja krivičnog djela. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. i sl. on hoće da učini djelo. 1.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . 2. onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. eventualni umišljaj (dolus eventualis) . iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. 45 . direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. NEHAT (CULPA) (Član 38. tj. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. Unatoč tome. U praksi. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice.

46 . bez obzira na oblik. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. mjerodavne su individualne okolnosti. Nasuprot tome. lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. stanje 1. intelektualne mogućnosti. ali je razlika u voljnom elementu. Kada je u pitanju učinilac. Dakle. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. te dođe do požara i nastupanja štete). već drži da do toga neće doći. ali je nije imao. kao što su njegov uzrast. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje.). predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. nemar. (npr. nevoljnim krivičnim djelima. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje.Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. Nesvjesni nehat (negligentia. tj. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. kod nehata. ali ne postoji volja. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. te usljed vjetra dođe do požara. kod učinioca postoji svijest o djelu. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. niti pristaje na njeno nastupanje. odn. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. samopouzdanje. jer učinilac neće posljedicu. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. (npr. 2. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. lovac u šumi ne ugasi vatru. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. tj. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv.

može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. psihofizičko stanje. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. stepen vidljivosti. to djelo bilo dopušteno. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. da li je bila noć ili dan. lica. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. 2. straha i sl. stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. prisustvo dr. Kada su u pitanju objektivne okolnosti. ZABLUDA (Čl. . profesionalni vozači. treba uzeti u obzir. ljekari.zabluda o činjenicama (lat. Naravno. stvarna zabluda . odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). pravna zabluda . njegovo iskustvo. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti. error facti) . U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. vremenske prilike.zabluda o pravu (lat. error). pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća .) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. error iuris). Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. Kao poseban oblik nehata. ako bi one stvarno postojale. i 40. u pravu uopšte.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. KZ FBiH) Zabluda (lat. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. 39. 47 . jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu). U krivičnom pravu.njegovog vida i sluha. složenost situacije itd. postojanje buke. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. finansijski eksperti. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. u teoriji se pominje i tzv. odnosno eventualno stanje premorenosti.

Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. djelo rodoskrnjavljenja/. Dakle. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . djela. (npr. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. to djelo bilo dozvoljeno. tj. da su one stvarno postojale. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. pogrešno misleći da se radi o drugom. Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. itd. djelo falsifikovanja novca/. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. vrijeme. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. posljedica. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. okolnostima koje bi. ( npr. uzročnost ili kauzalitet. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. (npr. u užem i širem smislu. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. sredstvo ili način izvršenja. to djelo činile dopuštenim.Stvarna zabluda (Član39. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. ako je učinilac lišio života jedno lice.). objekat radnje. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. da su one stvarno postojale. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. kao što su radnja. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom. ako bi uistinu postojale. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela.

niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. trebao i mogao izbjeći. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. nije od posebnog praktičnog značaja. (npr. učinioca ima ova zabluda. Praktično. 2. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. koja je uobičajena u našoj literaturi. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. odnosno krivičnu odgovornost. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. od podjednakog značaja. tj. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. Drugim riječima. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. a radi se o kriv. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. da je bio obazriviji. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. Dakle. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. 49 . Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. (npr. iako različite. kao npr. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti.biću krivičnog djela. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. a poznat je kao brz na pištolju. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. Međutim.

učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. misleći da je ona vlasništvo lica B. 2. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. npr. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. takva zabluda će biti relevantna. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. 3. ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. ili supruga je htjela otrovati muža. (aberacije s objektom iste vrijednosti). koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela.Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. 192. npr. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. neće odgovarati za kriv. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. npr. npr. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. takva zabluda će biti relevantna . Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. već za kriv. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. neće odgovarati za tešku krađu. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. a posljedica nastupi na drugom objektu. npr. skretanju udarca. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. KZ BiH. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. postojanje zablude je pravno irelevantno. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. 147. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. KZ BiH. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. (npr. već za običnu krađu. ili. Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu.

a to se dogodilo na drugi način. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. b) indirektna pravna zabluda . učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. (npr. kod pravne zablude on je toga svjestan. Pravna zabluda (Član 40. ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. Ako je on s tim računao. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). propisano kao krivično djelo. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. 4. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . ali ne zna da je to pravno zabranjeno. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje. postoji stvarna zabluda. tj. treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice. Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. ali kojeg pravni poredak a) 51 . ali učinilac smatra da to nije zabranjeno.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. Dakle. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. npr. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. riječ je o pravnoj zabludi. Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. u zavisnosti od slučaja. tada se neće raditi o aberatio ictus-u. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. zamislio na jedan način. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. a ako takva svijest postoji. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. Valja ipak upozoriti da se. tj.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. odnosno kauzalnog toka. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. odnosno njegovoj protivpravnosti. ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti.

u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja.ne priznaje. kao i kod stvarne zablude. Kod nekih od njih kao što je npr. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. njegovo zvanje i zanimanje. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. U tom smislu je. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. tako i na strani učinioca. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. odnos učinioca prema djelu i sl. KAZNE 52 . svakako moraju biti veoma strogi. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog. S druge strane. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. kako na strani samog krivičnog djela. ubistvo. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. Npr. dakle. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. a što on ne zna. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. odn. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. uključujući posebno svojstva samog učinioca. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. Međutim. silovanje. Prema našem zakonu.

Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. samo se jedna može izreći kao glavna. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. onda se uvijek izriče kao jedina. 2. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. Svrha kažnjavanja (Član 42. b) novčana kazna.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. 53 . KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. 1. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. samo jedna se može izreći kao glavna. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. maloljetnički zatvor i 3. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela.Vrste kazni (Član 41. 7. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna. novčana kazna. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.” KZ FBiH (odredbe čl.

Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . zakon je u ovoj odredbi (Član 42. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora.Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. Dakle. (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. 54 . Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. 4. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. koja se sastoji u slijedećem: 1. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). odnosno svrhu kažnjavanja. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca. a do šest mjeseci i na pune dane. 2. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. već na prevenciju. da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija). da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. U pravilu. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. 3. drugim riječima. 2. (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. Kazna zatvora Član 43. prirodi. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. b) Generalna ili opšta prevencija .

a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. nekada kao jedina kazna. a u obrnutom slučaju. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. 55 . Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). U slučajevima kada je određena samo donja granica. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. ali on to jeste po nizu obilježja. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. određujući njenu donju u gornju granicu. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. U takvim slučajevima. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). Nekada je određena i jedna i druga granica. kada je određena samo gornja granica. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode.Ona je propisana za svako krivično djelo. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. a nekada samo jedna od njih. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Postoji i tzv. osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja. Npr. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni.

Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi.47. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. alternativnih krivičnih sankcija. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. kao i vremena izvršenja tog rada. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . uz pristanak optuženog. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. kao mjere upozorenja. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. Riječ je o sui generis mjeri. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. i to jednu od mjera iz kategorije novih.

pored izrečene kazne zatvora. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. dakle. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. poslova. sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. itd. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. dakle prije nego je ona objavljena. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. odn. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. restauracije istorijskih spomenika. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. Sud. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. generalnu prevenciju. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. koje određuju vrstu i visinu kazne.2. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. Ukoliko. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . pomoći ženama i žrtvama nasilja. humanitarnih organizacija. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. poslije odmjerene. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana.

(4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne.situacije i zaposlenja. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. 58 . KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. odn. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. izuzetno. odnosno on je „alternativa alternativi“. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. Najzad. te. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. već novčanoj kazni. a naročito da neće učiniti krivična djela. naprotiv. Uslovni otpust (Član 45. supletornog zatvora. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. već mu.

osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. 59 . kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. (4) Odredbe st. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. motive iz kojih su učinjena. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. Pored navedenih formalnih pretpostavki. a posebno da neće činiti krivična djela. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. od 1. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2. do 3. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne.kazna se smatra izdržanom. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. njihov značaj. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne.

djela prelazi iznos od 1. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). U tom se slučaju 60 . motive iz kojih su djela učinjena. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. njihov značaj. a najviši iznos ne može biti veći od 50. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. 2. 2. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. Novčana kazna (Član 47. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv.000 KM. i 3.Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.000 KM. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.000 KM.000. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu.000. Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. ovog člana. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. U slučaju opoziva uslovnog otpusta. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st.

Novčana kazna se izriče u tzv. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. s tim da zatvor ne 61 .učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama.000 KM. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH.000. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. (6) Podatke iz st. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. pa i preko toga. svrstavamo u kazne. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. te maloljetničkim zatvorom. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora.000 KM. od 1. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. dnevnim iznosima.000 KM. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne.000. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. do 5. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. te porodične obaveze. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine.

Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. raniji život učinitelja. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. ostala imovina. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. novčana kazna se neće izvršiti. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. nekada u veoma širokim rasponima. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. ova kazna se izriče u određenom iznosu. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. Nakon što utvrdi ove okolnosti. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. a naročito: stepen krivične odgovornosti. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. njegovim drugim prihodima. 62 . (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu.može preći jednu godinu. Nakon smrti osuđenog. drugi prihodi. pri čemu su ključni faktori visina plate. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. srazmjerno neisplaćenom dijelu. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. kao što je uslovna osuda. pobude iz kojih je djelo učinjeno. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . uz ostale okolnosti. vodeći računa o visini njegove plaće. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. te rashodovnu stranu. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom.

jer svaka od njih. Zakon navodi najznačajnije okolnosti.. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. motiv je otežavajuća okolnost. sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. Međutim. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. odnosno opšti minimum i opšti maksimum. 1. Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. i 3.Opšta pravila zakon je dao u st. 2. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . 2) svrha kažnjavanja. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost. 1. onda se primjenjuju opšte granice. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). dok pravila sadržana u st. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. 63 . u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. 2. kako je istaknuto. npr. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. Po svom karakteru one su ambivalentne. motiv izvršenja djela.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3.

koji mogu biti veći ili manji. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. Iako ga zakon posebno ne određuje. npr. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. posebnu upornost. raniji život učinioca. Isto tako. I posebni oblici umišljaja ili nehata. Isto je sa vinošću odn. držanje učinioca nakon učinjenog djela. lične prilike učinioca. iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. U toj ocjeni mogu biti od 64 . bezobzirnost i sl.. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. kada postoji tzv. npr. Dakle. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. predumišljaj. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. koje naš zakon posebno ne reguliše. dolus repentinus. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. već i u kojem intenzitetu. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. na mah. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. Tako npr. krivičnom odgovornošću. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. da li je učinilac pri tome iskazao npr.

propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. koliko je ona bila bliska. itd. intenzitet tjelesne povrede. onda je on olakšavajuća okolnost. kod nužne odbrane. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. Naravno. itd. one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost.). Naime. kod saobraćajnih djela. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. kod djela protiv javnog saobraćaja. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. Isto tako. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. 65 . 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. Npr. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. zavisti. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. mržnje ili osvete. starosn a dob učinioca. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. npr. ili npr. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca. Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica.

zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. djela. zatim da li je djelo izvršeno noću. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. uzrast i zdravstveno stanje). te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. lakomislenost. profesiju. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. kao što su npr. npr. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. požar i sl. okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. njenu nevolju. porodične prilike. radnim ili profesionalnim obavezama.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. “sticaja nesretnih okolnosti”. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. povjerenje žrtve. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. 6) Lične prilike učinioca. njegovo držanje na poslu. ima li djecu (posebno njihov broj. itd. U zavisnosti od toga. tešku situaciju. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu.. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. uopšte njegov način života. raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. da li ga je učinilo više lica. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. nemoć. odn. kojim sredstvima. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. ili je to učinio spontano. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. odnos prema drugim ljudima. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. npr. zaposlenost. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost.

krijumčarenje ljudi. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. S druge strane. pranje novca i sl. Tako npr. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. stvarno kajanje). zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. ili npr. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. da je invalid. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. poslije je redovno posjećivao. siromašna osoba. pomogao u školovanju djece. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. Npr. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. Također. odvezao je u bolnici. U protivnom.posljedice. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. itd. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. neovlaštena trgovina i promet drogom. (tzv. da ima više maloljetne djece. odn. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». ali ako sud navede 67 . bolest članova porodice i sl.). ali ako je tome doprinio sam učinilac. Takvo obrazloženje ne znači ništa.

ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. odn. Tako npr. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica. prevare. oštećenog je posjećivao u bolnici. vrijeđanjem od strane oštećenog i sl. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». ili kod ubistva na mah.. izdržane ili oproštene kazne. Međutim. za koja djela i na koje kazne. Npr. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. Naravno. ili krivično djelo pronevjere. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. itd. obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. jer je 68 . Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. odn. konstitutivnim elementima osnovnog. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. Pored ovog. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. kako je oštećenom pružio pomoć. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo. itd. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude. Dakle.. poreske utaje. kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela.

(npr. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. zakon dozvoljava ublažavanje kazne. kada sud pored opštih pravila. ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. b) ublažavanje po vrsti .postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. njegovim drugim primanjima. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). ispod posebnog zakonskog mimimuma. njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. bitno smanjenje uračunljivosti. kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. kod krivičnog djela otmice. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). Dakle. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti. pokušaja. Kao izuzetak od navedenog pravila. pravne zablude. (npr.

koristiti mogućnost ublažavanja. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. 6) ako je za kriv. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. (Ublažavanje kazne) ovog zakona. 3) ako je za kriv. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. 7) ako je za kriv. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. u njihovoj cjelokupnosti. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. 4) ako je za kriv. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. najčešće. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. čitav niz olakšavajućih okolnosti. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. U praksi sud. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. U ovom slučaju. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. 2) ako je za kriv. Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. 1) 70 . djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine.

jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. U praksi je rijetko. najčešće. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. 71 . bračnog druga i sl. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. kazna se može neograničeno ublažavati. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. npr. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine.). djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. izreći će samo tu kaznu. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. postojalo bi krivično djelo. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne. to će. (npr. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. ali može uticati na odmjeravanje kazne. 3) u slučaju pravne zablude. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv.kod prekoračenja granica krajnje nužde. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima.

sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. tač. (npr. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. tač. sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. teža kazna apsorbuje manju. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna.od b) do d) ovog člana. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. jednom licu nanese tjelesnu povredu. (npr. (npr. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. (npr. princip apsorpcije tj. To je tzv. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora.(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. 1. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. onda bilo koju od njih. 72 . U nedostatku takve odredbe. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. b) i c) ovog člana. Međutim. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. tačke d) ovog člana. također.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st. 77 . Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Svrha mjera upozorenja (Član 60. uslovna osuda. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. ZKP FBiH) Pritvor. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. vodeći računa o svrsi sudske opomene. 1.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. 1. Sudska opomena (Član 61. ili 2. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. ovog člana. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. sudska opomena i 2. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. MJERE UPOZORENJA (Član 59. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. ovog člana. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. njegov raniji život.

njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. U članu 61. 1. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. U članu 60. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. pomirenje s oštećenim. ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. jer se predviđa da se. izvinjenje oštećenom. uz gore navedeni uslov. dakle. Radi se. djela. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. s obzirom na odredbu stava 2. Međutim. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov.  2. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene.

Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. Odredba. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. vodeći računa o svrsi uslovne osude. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. ovog člana. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. Međutim. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. stepen krivične odgovornosti. sama za sebe. 79 . 4. 3. međutim. Ne može se. 2. i u tom slučaju. ličnost učinitelja. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Uslovna osuda (Član 62. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. ne učini novo krivično djelo. njegov raniji život. dakle. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. njegov raniji život. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna.

Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. 80 . a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. mada i ona. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. U članu 62. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. njene bitne elemente. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. U tom smislu. kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. ne učini novo krivično djelo. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. izvršavaju se. Dakle. uslovna osuda je zamjena za kaznu. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. i 2. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). roka provjeravanja. Prema tome. ne učini novo krivično djelo. izrečene uz uslovnu osudu. (npr. Dakle. neophodna elementa: 1. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. djela i istovremeno upozorava da će. koju sadrži svaka uslovna osuda. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. Međutim. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života. ). tj.(7) Sigurnosne mjere. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze.

vodeći računa o svrsi uslovne osude. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. posebno uzeti u obzir: 1. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. 3. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. njegov raniji život: Zakon. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. U pravilu. po svojoj vrsti i mjeri. 2. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. raniji život učinitelja. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. Kazna utvrđena uslovnom osudom. njegove druge prihode. njegove lične. dakle. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. pobude iz kojih je djelo učinjeno. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. odnosno visinu njegove plate. njegove lične prilike. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. porodične i socijalne prilike. 81 . kao što je to slučaj u probacionom sistemu. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze.

nije moguće. a ujedno i bezuslovna 82 . jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. mjesto. način i sredstvo izvršenja. Dakle. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo.. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. 5. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. odnos prema žrtvi i dr.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. dakle. Obrnuto. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. Međutim. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. 4. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. Međutim. a za druga kaznu zatvora. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja.

OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66.novčana kazna. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela. U ovom slučaju. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. Sigurnosne mjere. 83 . izrečene uz uslovnu osudu. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. 3. izvršavaju se. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. 1. sud će. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. 2.

USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi. Ako ne opozove uslovnu osudu. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. 84 . djelom. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. nadzora i zaštite. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. obaveze predviđene kriv. ličnost učinitelja. brige. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima.  osposobljavanje za određeno zanimanje.Ako opozove uslovnu osudu. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. ili da ispuni dr. zakonodavstvom u FBiH. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu.  posjećivanje određenih psihijatrijskih.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. da naknadi štetu koju je pričinio kriv. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. djelom. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti.

može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. uslovni otpust će se opozvati. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. aktivnosti ili funkcija. 3. 5. a može i ukinuti uslovnu osudu. 4. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. obavezno liječenje od ovisnosti. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. Uz ispunjenje navedenih uslova. 85 . obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. 2. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. zabrana vršenje poziva. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. zabrana upravljanja motornim vozilom. oduzimanje predmeta. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo.

Ako osuđeni ne nastavi liječenje. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. računajući od dana pravosnažnosti odluke. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. djelo zloupotrebom svog poziva. aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. Pod uslovima iz člana 74. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. uslovni otpust će se opozvati. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. 86 . ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva. 3) Zabrana vršenja poziva. stav 2. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. aktivnosti ili funkciji.

može se izreći samo izuzetno. djela. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. Međutim. 87 . Austrije ili Njemačke. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. b) mjere bezbjednosti. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. ako ne postupi po toj zabrani. djela. i to starijem maloljetniku. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. npr. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. c) kazna maloljetničkog zatvora . Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. RH. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. ako su vlasništvo učinitelja. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv.

Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. posjećivanje odgojnih. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. naknada štete oštećenom. dom ili ustanovu. lično izvinjenje oštećenom. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. smještaj u drugu porodicu. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. obrazovnih. 3. 2. 2. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. Dakle. 88 . i tako se i djele. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. psiholoških i drugih savjetovališta. 3. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM).1. 4. 4. djela ne pokreće krivični postupak. redovno pohađanje škole.

nadzorom nad njima. aktivnosti ili funkcija i 2. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. b) kazna maloljetničkog zatvora. djela navršio 16. c) mjere bezbjednosti.a. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. 3. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. mjere pojačanog nadzora 3. stepen njegovog duševnog razvoja. djela navršio 14. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. godine života maloljetnika. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. preodgoj i pravilan razvoj. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. zabrana vršenje poziva. a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. njegova psihička svojstva. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. disciplinske mjere 2. 2. 89 . uglavnom. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. osigura njihov odgoj. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela.2. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. ovdje se radi. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. Dakle.  Uz to. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. zabrana upravljanja motornim vozilom. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1.

6. težinu krivičnog djela. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. sudski ukor i 2. 8. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. 2. Pri izricanju ove mjere. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. 5. 1. Pri izricanju ove mjere. c) na neprekidni boravak određen broj dana.U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. Tu spadaju: 90 . sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. sredinu i prilike u kojima je živio. preodgoja ili liječenja. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. Tu spadaju: 1.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. 7. te 10. 9.4. dotadašnji odgoj. ali ne duže od 20 dana. njegove sklonosti. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. uz odgovarajući nadzor. pobude iz kojih je djelo učinio. b) na određeni broj sati tokom dana.

s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. usvojiteljem ili starateljem. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. Pri izricanju ove mjere. sud može: a) roditelju. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. njegovom zaposlenju. 3. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. 90. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima.) ZAVODSKE MJERE 91 . b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. koja se brine o školovanju maloljetnika. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. iako su ga u mogućnosti obavljati. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. usvojitelju ili staratelju. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. zaštite (Čl 92.

odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. obustaviti od izvršenja. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. a max 5 god. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. a može se i 92 . već će o tome naknadno odlučiti. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. sud će naročito uzeti u obzir: 1. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. sud. Pri izricanju ove mjere. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. Uz tom slučaju. također. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. neće odrediti njeno trajanje. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. a kad maloljetnik postane punoljetan. preodgoja ili liječenja .

Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. a izvršenje nije započeto.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera. i to pod uslovima: 1. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. sud nije vezan za min. i 2. a njeno izvršenje nije započeto. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik. propisanu mjeru kazne. a izriče se na pune godine ili na pola godine. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere... KZ FBiH) 93 . odnosno 1. 2. god. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. proteklo više od 1 godine. Izuzetno.b. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98.

a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. a pod uslovima iz člana 100. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku. Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. b) 5 godina . KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. ali ne prije isteka 1 godine. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne. imajući posebno u vidu: 1. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. c) 3 godine . može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina . Dok ne navrši 18 godina. KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama.

KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. aktivnosti ili funkcije. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom.. st.) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije.. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. 95 . a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. 2.zatvora. te svrhu koju treba postići sankcijama.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107.118. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. Izuzetno od odredbe stava 3. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne. ponašanje učinitelja. pod uvjetima propisanima ovim zakonom. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. ovog člana.

Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. 2.c. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. tužiteljstvu. pod uvjetima propisanim zakonom. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta. rad će joj se omogućiti. Rad osuđenih osoba (Član 112. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. koja je sposobna za rad. Granice izvršenja kazni (Član 111.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. može raditi ukoliko ona na to pristane. izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi).) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere. dok ne navrši 18 godina života.

(4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. predmeti od vrijednosti. radi stručnog osposobljavanja.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena.) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. 97 . (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. (6) Maloljetni osuđenik. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. Međutim. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). Ako oduzimanje nije moguće. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. osim u izuzetnim okolnostima.

pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. 98 . takva imovina može biti predmet oduzimanja. KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Zaštita oštećenog (Član 116. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak.

Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. u zakonu o radu. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. poziva ili zanimanja. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. pravnim licima. zastarjele ili oproštene kazne. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. npr. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. kao pravna posljedica osude. b) zabrana sticanja određenih zvanja. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. 99 . Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. c) lišenje odlikovanja. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. pravnim licima. oproštene ili zastarjele kazne. privrednim društvima ili u dr. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. Dakle. trgovačkim društvima ili u dr. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja.

osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. 100 . ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. što znači da je daje zakonodavni organ. aktivnosti ili funkcije. REHABILITACIJA. Odredba stava 1. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. a za kriv. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. Pomilovanje (Član 123. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. KZ FBiH) Poslije izdržane. Amnestiju za kriv.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. i 124. ili c) određuje brisanje osude. djelom. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. djela propisana ovim i dr. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. Amnestija se daje u formi zakona. AMNESTIJA. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. Amnestija (Član 122. Može se odnositi na kaznu zatvora. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). djela propisana zakonom kantona skupština kantona.

osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. novinama. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. Dakle. za brisanje nije bitna ta nova kazna. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane. zastarjele ili oproštene kazne. jer se odnosi na poimenično određena lica. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. domet pomilovanja je uži od amnestije. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. zastarjele ili oproštene kazne. zastarjele ili oproštene kazne. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. Pomilovanje se objavljuje u sl. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. već ona iz pravosnažne presude. Kada je osuda brisana. 101 . 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. na molbu osuđenog. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. Dakle. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude.

kanton. fizičko lice. zabrana rada na osnovu dozvole.Uz ovu kaznu. ili teža kazna). općina i mjesna zajednica. za račun ili u korist pravnog lica. Brčko distrikt. 2. novčana kazna (5. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. i 3. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . entiteti. grad. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine). Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. 2. ne bude odgovorna za novo krivično djelo. oduzimanje imovine (za KD 5 god.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. Pravne posljedice osude su: 1. Kazne za pravna lica su: 1. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . 3. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti.000-5.000 KM). u roku koji odredi sud. U slučaju stečaja.000. zabrana rada na osnovu dozvole. oduzimanje predmeta.500. a ne mogu biti odgovorni država. objavljivanje sudske presude. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. učinio krivično djelo u ime. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka.

Ako porota objavi da optuženi nije kriv. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. Suđenje se odvijalo tako 103 . jer tužitelja nije bilo. Australija. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. formalno. Akuzatorski (optužni) postupak 3. a suđenje se svodilo samo na to da se. sud oglašava da je optuženi slobodan. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. Velika Britanija. Žalbenog postupka nema. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. Kanada i dr. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. pa npr. Inkvizitorski postupak 2. i dijeli se na dva dijela: 1. uredovanje suda. U tom postupku je zadržano tzv. sudija izriče krivičnu sankciju. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. a ne sud. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. Istraga i 2. Nakon što porota donese odluku. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. uključujući razne torture i mučenja. i to osuđujuća. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. postavljati pitanja i sl. Odbrana de fakto nije postojala. donese presuda. eventualno. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. optuženog oglasi krivim. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali.). na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. u stvari. da vodi računa o redoslijedu postupka. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka. a odluku o krivnji donosi porota. uključivo i funkcija gonjenja. čime se postupak završava. Presuda. poslije francuske revolucije. inkvizitorsko načelo. a posebno se brine da. i to tako što je prvo Francuska.

3. 6. 2. 13. kao što su: 1. 2. slobodna ocjena dokaza. pravo na odbranu. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. pa ako se utvrdi da jeste. Naš ZKP. dakle. Oštećeni. svjedoci. 16. kao što su izjašnjenje o krivnji. načelo mutabiliteta 18.  Sporedni procesni subjekti: 1. kojeg ZKP više ne poznaje). a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. praktično. a uvedene su i druge novine. načelo akuzatornosti (optužno načelo). Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. 5. Osnovna načela se. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. 17. in dubio pro reo. 8. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Osumnjičeni/optuženi i 3. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. 14. pretpostavka nevinosti. prava osobe lišene slobode. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. upotreba jezika i pisma. pravo na suđenje bez odlaganja. pouka o pravima. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. 2. Tužitelj. 9. 104 . Sud. 4. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. prava osumnjičenog/optuženog. jednakost u postupku. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. 15. 10. sporazum o priznanju krivice i dr. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. osobe. 7. zakonitost dokaza. 12. Polazeći od tog koncepta. i 3. pravo na odštetu i rehabilitaciju. Organ nadležan za pitanja soc. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. staranja. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. ne bis in idem. vještaci i dr. 11. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. S tim u vezi. postupka).

neposrednosti itd. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. raspravno načelo. usmenosti. tj. 3.npr. poziva svjedoke i postavlja im pitanja.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. načelo nije moguće do kraja sprovesti .npr. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. kontradiktornosti. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. Dakle. odakle je preuzeto u naš pravni sistem. ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). 105 . ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje. 2. kao što su npr. te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u.pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. načela: 1. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. dakle upustiti se u postupak. javnosti. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. 1. u primjeni načela javnosti.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. 2. Ovo načelo jeste ustavno načelo. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP. pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . ali nije dužan da se brani. 4. PRINCIP ZAKONITOSTI . ograničeno je inkvizitorskim načelom .

u sumnji. često navode da je osumnjičena odn. 2) Dakle. one se ne mogu uzeti kao utvrđene.kd). smatraju se neutvrđenim. Također. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. drugom vrstom odluke (npr. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. stav 2.) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . optužena osoba počinila krivično djelo. u smislu pravne kvalifikacije). niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima.one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. Dakle. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. (npr. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def. jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. nasuprot tome. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. kojom se optuženi oglašava krivim. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. odn. 3. sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . Novinari. Ovo načelo se. 106 . Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. rješenjem). u sebi. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). Može samo presudom. može osporiti pretpostavka nevinosti. dakle na tužiocu. tj. umjesto da se iznose samo činjenice. dakle. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. bitne) činjenice. tj. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje.„u sumnji u korist optuženog“). Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. cijeniti. Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. u korist optuženog.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. Načelo in dubio pro reo.

) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. djelo teške tjelesne povrede. a ne i neka druga osoba. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. 107 . jer ne postoje redovni pravni lijekovi. djelo pokušaja ubistva. NAČELO NE BIS IN IDEM . nakadno optužiti za kriv. U praktičnom postupanju. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog .ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu.) 2.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. Obrnuto. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova.. 5. poziva na ovo načelo. stav 2. a zavisno od faze postupka. a to su: 1. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). odn. događaj zbog kojeg se sudi. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka. u ovakvoj situaciji. u skladu sa članom 57. koja nije bila obuhvaćena tom presudom. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje. Pri tome se misli na djelo. ako se sumnja u njihovo postojanje. (Npr. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. tj. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. Dakle. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. 4. jer bi u suprotnom. odn.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. tužilac napadača optuži za kriv. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. izrečena neka novčana kazna. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu .

postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. 4. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. pravo pomenute osobe da porodica. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. 2. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. on nije dužan dati 108 . Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. a to su: 1. 3. niti odgovarati na postavljena pitanja. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. 3. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. uz 2.) Prava osumnjičene/optužene osobe. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. 6. prije donošenja odluke. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. 2.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.

kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane. ne uzme sam branioca.istinit iskaz. Ako vrijeme nije propisano. (tako npr. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. kao i druga prava utvrđena zakonom. 3. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. 4. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. ako sam ne uzme branioca. već i o pravima advokata . ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. 7. u interesu pravde.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). i u postupku po pravnom lijeku. 2. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. To su slijedeći slučajevi. ako sud utvrdi da je to. branioca će mu postaviti sud. i to već prilikom prvog ispitivanja. od prvog ispitivanja. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. pa ako iz 109 . Ako osumnjičeni/optuženi. U ovom slučaju. branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. a postoji već od trenutka lišenja slobode. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac. a zna da ta osoba nije izvršilac. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. odn. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. odnosno faze postupka: 1. branioca će mu postaviti sud. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. ima pravo na rehabilitaciju. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. u slučajevima obavezne stručne odbrane.

) Opća je obaveza suda. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. 11. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. Zabranjeno je od osumnjičenog. pisanog dokaznog materijala. 8. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. i 9. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. ZAKONITOST DOKAZA (član 11. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. (Npr. kao i druga prava utvrđena zakonom. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom.) 110 . Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. drugi iznose. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju. 9. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. od strane sudskog tumača. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. Stranke. a službena pisma su latinica i ćirilica. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. odn. 8.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. 12. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. kao i isprava i dr. 10.

EKLJP). 3. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. tako i činjenice koje mu idu u korist. tako i one koje im idu u korist. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog. 13. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. 5. utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. To je moralna i zakonska obaveza. Kad je riječ o tužiocu.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. 4. i to u toku cijelog krivičnog postupka. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. krivičnu odgovornost izvršioca. odnosno predsjednika vijeća. 3. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. a ne kao stranka u postupku. saizvršilaštvo i saučesništvo. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. i koju tužilac ima kao državni organ. 2. a ne doprinosi razrješenju stvari. 111 . a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. sud će ispitati svjedoka. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. 4. a to su one vezane uz: 1. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. zakonska obilježja kriv. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. dužnost je sudije. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet.) Sud. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. djela. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. 2. odnosno vijeće. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

tj. tako i svih dokaza zajedno. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. logično. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. 14. 2) funkcija odbrane . sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. Pri tome. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku. Također. treba naglasiti da je obaveza suda da. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. 112 . NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16. logičkih i psiholoških metoda.Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. bez zahtjeva tužioca. sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju. vrši sud.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. a na glavnom pretresu izvode. savjesno. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1. Usvajanjem ovog principa. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica.  privatni tužilac.) Sud. pa zato kažemo da je modificirano). Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. 15. prilikom donošenja presude. ni kvalitativno. primjenom pravnih. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju. To. kako svakog dokaza pojedinačno. te način na koji se došlo do takvog zaključka. Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. odnosno da nije dokazana. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja .koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu.

2. 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. 3) krivična djela u kojima će gl. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. a u II st. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. 3. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. pomilovanje. osim ako zakonom nije drugačije propisano. koji nisu proizvoljni. i 3. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). tužilac dati imunitet svjedoku. dakle. 1. Vezano za primjenu ovog načela. između ostalog. krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. 2. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. kao što su amnestija. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. 16. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. Načelo oportuniteta. zastara krivičnog gonjenja i dr.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. 17. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. gonjenja ostvaruje se.

da je djelo obuhvaćeno amnestijom. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. sudom). Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. sud će rješenjem obustaviti postupak. 114 . tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. Do podizanja optužnice. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. presude i održavanju pretresa pred II. koji ne može uložiti žalbu. presude pa II. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu. st. Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. odlukom. a nakon toga presudom. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. U tom slučaju.st. odn. kada glavni tužilac. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. Dakle. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa.st. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. krivičnog gonjenja. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tj. tj. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. sud otvori pretres). st. U slučaju obustave istrage. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. („odustajanje od optužnice“). u roku od 8 dana. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. ili 2. podnese pritužbu uredu tužioca. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. pomilovanjem ili zastarom. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. već ima pravo da. potrebna mu je saglasnost SPS-a. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. ili 3. a prije početka glavnog pretresa.

kada donese naredbu o nesprovođenju istrage. Postupak se mora provesti do kraja. vanparničnom). To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. Kada se govori o načelu mutabiliteta. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. tj. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. umro. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca. upravni organ). Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. Iz navedenog razloga. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. tj. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja. kriv. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. U slučaju da je tužitelj. parničnom. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju.) U vezi prethodnih pitanja treba.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. ona ne dobiva 115 . sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. c) ako je nastupila zastarjelost. eventualno. prije svega. odn. odnosno neki drugi državni organ (npr. jer takvo gonjenje nije ni započeto. Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. djelo korupcije. što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. 18. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). Prema tome.

ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. uključujući: korporacije. nastupaju potvrđivanjem optužnice. preduzeća. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. organa finansijske policije. bez obzira na to je li postala pravosnažna. Ali. 116 . i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). kao i carinskih organa. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. (npr. ako Zakonom nije drugačije određeno. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. kao i stručni saradnici.) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. poreskih organa i organa vojne policije. to znači da te posljedice. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. policijskih organa Federacije. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. odnosno optuženi. sudske policije. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe). uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom.

(3) St. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. odnosno branioca. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost. Glava IV .k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. 117 . odštampane. (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku. odnosno vještaka. otkucane pisaćom mašinom. općinskih i kantonalnih). Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr. propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24. koja je pozvala tog svjedoka. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. i 2. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. zabilježene magnetskim impulsima. Stoga.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo. fotokopirane. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka. fotografirane. 1. odnosno vještaka. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom.

ako tako ne bi bilo postupljeno. Dakle. jer sud nije bio propisno sastavljen. vijeće. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. odlučiće o tome ko će suditi.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. tj. u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. sastavljeno od trojice sudija. Kada sud to utvrdi. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). 118 . b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. predsjednik suda i dr. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. sastavljeno od trojice sudija. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. U suprotnom. Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. Tako. pokretnih stvari i osoba. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. predsjednik vijeća. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr.). a radi se o težem krivičnom djelu). presudu. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. sastavljeno od trojice sudija. već i kada se drži pretres. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj. prostorija.

te odlučuje o razrješenju branioca. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. kao i razrješenje postavljenog branioca. stav 6. Ima ovlaštenja koja pripadaju.000. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. radi zakazivanja glavnog pretresa. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči. koja ima i SPP. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv.00 KM. a 119 .izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. odbrane siromašnih. 3.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. također. tj. Pored tih ovlaštenja. f) uzima izjavu o krivnji. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. 2. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. itd. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu. zakon. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5. 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. b) dostavlja optužnicu optuženom.

nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu. a za neka viši sud. 120 .) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. Forum domicilii (Član 28. nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. Forum ordinatum (Član 31. pa je za neka od tih djela nadležan niži. Posebna nadležnost (Član 27. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje.ako optužnica nije potvrđena. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH. u tom slučaju nadležan je viši sud. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod. on ostaje nadležan. odnosno optuženog.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). Forum deprehensionis (Član 29.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela.

RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. a ako optužnice nisu potvrđene. sudija. provest će se.Ako su nadležni sudovi iste vrste. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. potrebno je da sud. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.npr. po pravilu. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. po pravilu. jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. žalba nije dopuštena. Za saizvršitelje. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. Vijeće. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . odn. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. po pravilu. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja.npr. ili b) razlozi cjelishodnosti . Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. sud. također. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog.) 121 . izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. U svim navedenim slučajevima. a za neka niži sud. i za saučesnike. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. Nasuprot spajanju postupaka. kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. sasluša stranke i branioca. prikrivače. Kada postoji neki od ovih razloga. koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga.

Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. ili npr. SPS-a. POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. po saslušanju stranaka i branitelja. njihovog okupljanja pred zgradom suda. bolest svih sudija.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). slični razlozi).) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). 122 . Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. Nakon potvrđivanja optužnice. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. Ovi razlozi mogu biti. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. ako postoje važni razlozi. npr. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. dužan je. POKRETANJE POST. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud. (npr. To mogu biti razlozi kada npr.) Ako sud kome je predmet ustupljen.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. kao nadležnom. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci).

po službenoj dužnosti. staranika. 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. b) postupao kao tužilac. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. tj. ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca.IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. a po tazbini do 2. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova. Izuzeće se vrši u javnom interesu. stepena ili  staratelja. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. tužiocem. hranitelja ili hranjenika.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. branilac. ovog zakona (“važni razlozi”). Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“). d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. stepena.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . sud može istovremeno. u pobočnoj liniji do 4. Glava V . 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. ako je sa osumnjičenim/ optuženim. usvojitelja. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. usvojenika. braniocem. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju.

1. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. sve do donošenja odluke o izuzeću. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. predviđen je jednom opštom formulacijom. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. ne samo da naznači zakonski osnov. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. odbaciće ga vanraspravno vijeće. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. odmah po saznanju za taj razlog. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. kako za obavezno izuzeće. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. srodstvo u daljem stepenu i sl. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. tj. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. Predsjednik suda će. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. Sudija. zahtjev se može podnijeti i docnije. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. odrediti zamjenu. U slučaju izuzeća u užem smislu. tako i za fakultativno izuzeće sudije. nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće.isključen. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. U ovoj situaciji 124 . sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. podnosilac zahtjeva je dužan . 2. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. veza po susjedstvu.

b) provođenja istrage. pa nije odredio zabranu rada. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. 125 . Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. sudske tumače. ZKP-a (samo glavni tužilac). Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. Prije donošenja rješenja o izuzeću. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena. a o izuzeću OSL tužilac. a ako nema ni zahtjeva stranaka. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). pribavit će se izjava sudije. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. O izuzeću zapisničara. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. Glava VI . sudskog tumača. zakonodavac nije bio tako isključiv. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. tj. Zahtjev mogu postaviti stranke. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. zapisničare. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. kao i na vještake. predsjednik vijeća ili sudija. kolegij sudija kod drugih sudova.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45. Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. Ako se utvrdi da osnov stoji. stručne osobe. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. naređuje se zamjena. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje.

glavni pretres i sl.-54. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. U slučaju obavezne odbrane. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. te da optužnicu zastupa pred sudom. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti. Lice koje nije advokat.BRANIOCA (čl. 53. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). Glava VII . b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani. tako i u korist optuženog. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. Zakona.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU . 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 . što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa. 10) podnosi pravne lijekove. onda nema procjenjivanja. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca. kako na štetu. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. preduzeća. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna.

osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. bračni. branilac. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. Dakle.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. 3. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. S druge strane. Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. u kojoj on nije učestvovao. onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. 2. 3. pored ostalog. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. mora imati branioca.) Branilac ne može biti: 1. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora. Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. Ko ne može biti branilac? (Član 55. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. već prilikom prvog ispitivanja .dužnosti. istakao povredu postupka u toku istrage. po pravilu. Sukob interesa otklanja. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. 127 . 2. oštećeni. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). određuje se samo jedan branilac. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu.za vrijeme dok pritvor traje. ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena.

Ima pravo na nagradu. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni. u interesu pravde. Da li postoje razlozi pravičnosti. sredina u kojoj je kriv. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). Da li postoje razlozi pravičnosti. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi. specifično kriv. 4. Prema potrebi. postaviti branioca. predsjednik vijeća. sudija. npr. ličnost osumnjičenog/optuženog. postavlja SPP. Branioca postavlja SPP. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. djelo izvršeno. Branioca. na njegov zahtjev. SPS. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. SPS. djelo koje je predmet optužbe.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. bez obzira na propisanu kaznu. odn. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. provešće se psihijatrijsko vještačenje. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. što utvrđuje sud. zavisno od faze postupka. a ako to ne učini. Naime. Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. postavlja se branilac po službenoj dužnosti.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. (npr. 128 . odnosno branioca. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. sud će mu. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. broj osumnjičenih/optuženih.

sudija. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. PRETRESANJE OSOBE (član 66. Nakon podizanja optužnice. dakle saučesnici. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. 2) izuzetno od prethodnog pravila. kao i tužilac. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. odnosno vijeće. ili saizvršioci. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka. a) 129 . ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. Na zahtjev suda.) Pretresanje stana. već i podstrekač i pomagač. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe. SPS. te mobitela. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. U navedenim slučajevima. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata. dužni su ih staviti na uvid braniocu.

zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. radi se o pretresanju ostalih osoba.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola . a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja. sudsko vijeće. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. odn. koja nije ni izvršilac krivičnog djela. odn. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67.kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje.) U odnosu na formu. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe.  130 . FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje. saučesnik. U ovom slučaju. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. niti njegov saizvršilac.  centralni dio zahtjeva. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola.

Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. B. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. Prije odobravanja zahtjeva. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva.) 131 . sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. (npr.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica.

Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. s navođenjem adrese. Svjedoci će se prije početka 132 .) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. prostorija ili osoba koje se traže. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata. 6) određivanje ili opis mjesta. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici.) Prije početka pretresanja. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. 4) svrha pretresanja. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. 3) ime. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. vlasništva. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. bez odlaganja. ostalih prostorija ili osobe. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. a ako je on odsutan. kao svjedoci. OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. ako to sud izričito odredi. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. mora vratiti sudu. OSL može upotrijebiti silu. Pretresu stana. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. prisustvuju dva punoljetna građanina. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. nakon čega se. 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca.

) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. O tome će se obavijestiti tužilac. 76. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. Ovo je vrlo važno. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. ako stanar tog stana. ali upućuju na drugo krivično djelo. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. 2. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. Ako se pri pretresanju stana. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. 133 . jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. to želi. odnosno osobe. odnosno korisnik prostorije. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. prostorije. odnosno vojna osoba. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. bez odlaganja. da bude prisutan pretresanju. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. i 77.) O svakom pretresanju stana. OSL mora. odnosno isprave oduzete. Prilikom vršenja pretresanja. kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore.

3. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti. u okviru posebnog djela KZ FBiH. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje. 1. c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. b) prilikom lišenja slobode. 2. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. krivotvoreni vrijednosni papiri itd. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. kod određenih krivičnih djela. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. djela. predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. (npr. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. 4. 2. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. c) predmeti za koje je. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. pokretne stvari ili nekretnine. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. kod kojih 134 .).

a najduže 90 dana. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50.se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. može se zatvoriti. SPP i branioca. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. 3. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. djela. uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti.000 KM. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. U smislu funkcionalne nadležnosti. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. sudija. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). SPS (prije početka glavnog pretresa). tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. 2. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. odnosno optuženog. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. a u slučaju daljnjeg odbijanja. 135 . dužan ih je predati po naredbi suda. ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. te isprave ili tehničke snimke činjenica). predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. to je SPP (do podizanja optužnice). PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. Ko drži takve predmete. osumnjičenog.

da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. 85. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD. Sud može. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo. na osnovu prijedloga tužitelja. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 .) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. U slučaju da sud ne izda naredbu. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a. na prijedlog tužitelja. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.) Sud može.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. Pravo žalbe (Član 83. (Čl. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi. odnosno pravne osobe ne može se prodati. sud može. SPS-a i branitelja. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu.Predmet koji je oduzet od fizičke. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome.

kakvog je imovnog stanja. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. prevara. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . dan. je li. vratit će se vlasniku. (ime i prezime.„pravo na šutnju“. je li. kad i zašto osuđivan.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. ime i prezime roditelja. ako je dat u prisustvu branitelja. te da je takav njegov iskaz. a ako je maloljetan. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana. JMBG.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. je li pismen. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. kakve je škole završio. nadimak. nakon toga. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. djevojačko obiteljsko ime majke.) 1. mjesec i godina rođenja. 72 sata). 2) da može uzeti branioca po svom izboru. ovog zakona. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Ako sud ne izda naredbu. Sud je dužan. prijetnja. 2. koje je narodnosti i čiji je državljanin. gdje stanuje. ko mu je zakonski zastupnik). Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. je li odlikovan. gdje je rođen. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. čime se zanima. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. 3. dopušten kao 137 . a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. kakve su mu obiteljske prilike. odnosno držatelju. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.

Ispitivanje osumnjičenog. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. 93. Nakon što je zapisnik sačinjen. bez zakonskih razloga. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja. u pravilu. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. niti svoj izostanak opravda. ako je njegova odbrana obavezna. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. 138 . osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. a ako je svjedok gluh ili nijem.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. snima se na audio ili videotraku.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava. ne odazove pozivu. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. bolnici ili na drugom mjestu. i 94. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. uz pomoć tumača. odnosno sud. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. odnosno zakonskog zastupnika. Svjedoci koji se zbog starosti. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja.

prema prirodi stvari. b) roditelj ili dijete. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe. d) maloljetna osoba koja.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98.000 KM. naredbu može izdati i tužilac.). Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene. notar. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. na prijedlog tužioca. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. vojne ili službene tajne. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. odlučuje vanraspravno vijeće. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. sud može. bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. Izuzetno. ako se njen iskaz. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. liječnik. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. i dr. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. a svoj izostanak ne opravda. advokat. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog.) 139 . OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne.

da se takvom svjedoku. osim svjedoka. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste.). onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. da li mu je isti neophodno potreban. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe. Za uzvrat. ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. jer za taj imunitet. Na glavnom pretresu je slična situacija. NAČIN SASLUŠANJA. Naravno. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. branilac. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača. u oba ova slučaja. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. 140 . itd. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. za savjetnika određuje advokat. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. niko ne zna). U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. pa npr.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. „tajni imunitet“. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. Dakle. Ako u istrazi nastane takva situacija. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca.

Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika.b) da ne smije ništa prešutjeti. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. kao i oštećenim. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Poslije datih upozorenja. zakonskog zastupnika. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. odn. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. 2. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. npr. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. vršiti provjeravanja. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. zanimanja. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. nakon opštih pitanja. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. pedagoga ili druge stručne osobe. 3. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. postupit će se obazrivo. odnosno sud. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. tj. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. sugestivna pitanja. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. U toku istrage. 141 . Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. tj. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim.

treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu. Polaganje zakletve. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. odn. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). morao biti istinit. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. pretres. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. izjava se daje pred sudom.) neće moći doći na gl. izjave. nije predviđena nikakva sankcija.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . Zakletva se polaže. ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. pa takve osobe polože zakletvu.) 142 . osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. onda to nema nikakvih procesnih posljedica. odn.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. 3. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti. a za nju štetan. invalidnosti. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. odnosno davanje izjave nije obavezno. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. ne daje izjavu. s obzirom na zakletvu. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. Pored toga. dadne izjavu prije glavnog pretresa. već se smatra da zakletva nije položena. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. davanje izjave.

U tom smislu. tj. ako želi. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov. obzirom da tužilac može. već je dovoljan samo materijalni uslov. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. doći na mjesto događaja.). naredba ili rješenje. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.  Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. To opažanje se vrši čulom vida. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. osiguranju ili opisivanju tragova. pa se. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. Kada OSL vrši uviđaj. opipa i sl. onda ga obavlja sudija. odnosno predsjednik vijeća. a nakon podizanja optužnice SPS. Dakle. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. odnosno dijete i maloljetnik. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. kao rezultat prijetnji. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. kao što je npr. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. Inače. sluha. te 143 . zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. u pravilu.

što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. kojima ne raspolaže sud. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. zavisno od stadija postupka. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se. neposredno po izvršenju krivičnog djela. i u pravilu. 109. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. odnosno predsjednik vijeća. te nalaze i mišljenja vještaka. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda.) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. ponovo izvesti pojedini dokazi. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. VJEŠTAČENJE (čl. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih.) Za razliku od uviđaja. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. – 129. 144 . po potrebi. a izuzetno pojedinci. rekonstrukciju vrši sudija. Po završenom vještačenju. a nakon toga. (npr. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane.

ili je s krivičnim djelom u vezi. 3.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. odnosno u kaznu. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. sudsko-medicinska vještačenja (npr. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. toksikološka vještačenja. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. PREGLED. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. 2. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. vještačenje saobraćajnih udesa. ako ona bude izrečena. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. Glava IX . 2. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. 4. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. 5. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. 130. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. vještačenje poslovnih knjiga. – 136. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. grafološko vještačenje itd. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. 3. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. psihijatrijsko). Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru.

policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. Ako su takve aktivnosti preduzete. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. 146 . te obim i trajanje posebne istražne radnje. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. 5. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca.1. da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. radnje. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. 2. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. 4. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. ali pod uslovima: 1. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje. 3. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. ili 3.

ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom. MJERE ZABRANE.Izuzetno. POZIV (član 138. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. kao najteža mjera. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. a to su: 1. U skladu s tim. vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. JAMSTVO i 5. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. 4. 147 . odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. VRSTE MJERA (član 137. 2. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. 3. NAREDBA ZA DOVOĐENJE.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). PRITVOR. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. pritvor. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. 1. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. 2. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. a to su: 1. POZIV. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera.

u hitnim slučajevima. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. 148 . koji sadrži: 1. naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. dan i sat kad treba da dođe. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. 5. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. dovest će ga prinudno. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. naziv kriv. a svoj izostanak ne opravda. MJERE ZABRANE (član 140. 6. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. službeni pečat i potpis tužioca. DOVOĐENJE . ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. 2. 3. djela koje mu se stavlja na teret. 3. naziv organa koji poziva. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. sakriti se. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. 4. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. 8. odnosno sudije koji poziva. a svoj izostanak ne opravda.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. i 4. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. 2. Ako optuženi to odbije. uz navođenje odredbe KZ-a. 3. mjesto gdje optuženi ima da dođe. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. 7. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. odnosno sud o promjeni adrese. 2. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. – 140g. Izuzetno. Ova mjera određuje se rješenjem suda.

poslije podizanja optužnice SPS. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. Ostale mjere zabrane (član 140a. te da živi u svom domu. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. i 5. ako je ona izrečena. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti.) 149 . Izricanje mjera zabrane (član 140b. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka..) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. Zabranu poduzimanja određ. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. 2. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. Ako je izrečena novčana kazna. predsjednik vijeća. odn. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. a nakon dostavljanja predmeta sudiji. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. taj sudija odn.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa. a najduže do pravosnažnosti presude. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d.U prednjim okolnostima sud može. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice. odnosno. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. tj. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. 3. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe. 4. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora.

Sadržinski posmatrano. Ako jamstvo nudi treće lice. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. isprave će se odmah vratiti. koji se. zbog bojazni da će pobjeći. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. ili teža. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. 1. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. optuženog pušta na slobodu. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. 150 . tj vijeće. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. niti ga odrediti po službenoj dužnosti. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. neophodan je pristanak optuženog. zavisno od razloga. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. Ako je ne izda. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. Jamstvo dakle mora biti položeno. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. a kada ono bude obezbjeđeno. i 142. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. 4. jamstvo može biti lično i stvarno. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. njegovog branioca ili trećih lica. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. u hitnim slučajevima.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. 2. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. optuženi se pušta iz zatvora. Sa aspekta materijalne garancije. već incijativa uvijek potiče od optuženog. odn. Za razliku od pritvora. 141. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos.Izuzetno.

pošto je ostavljen na slobodi. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio. hartija od vrijednosti. odn. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . porijeklu imovine. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). a izostanak ne opravda. te lične i porodične prilike optuženog. a kada su u pitanju nekretnine. To je jedan od načina prestanka jamstva. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. odrediće mu se pritvor. iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. Položeni novčani iznos. bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. ni u pogledu najvišeg.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.) 151 . Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne. a hipoteka se skida. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. I pored datih kriterija. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. U navedenim slučajevima. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“).Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. Ako optuženi pobjegne. stavljati hipoteka na nekretnine. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. dragocjenosti. niti najnižeg iznosa. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. PRESTANAK JAMSTVA (član 143.

U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. samovoljno napustio radno mjesto. 2. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. pritvor joj se može odrediti: 1. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju.) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. (npr. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora. 3. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. u vanrednim okolnostima. 4. sakriti. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi. posebno teško. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. žalba nije dopuštena. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). viđen da ide prema granici. na obrazložen prijedlog tužitelja. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. a koje je. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela.

vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. djelo za koje se to lice tereti. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. Po isteku roka na koji je pritvor određen. pouku o pravnom lijeku. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. zakon ne određuje. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. 2. zakonski osnov za pritvor. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. u roku od 24 sata od prijema rješenja. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. pečat suda i potpis sudije. jer tužilac npr. kriv. obrazloženje. odnosno stavlja u pritvor. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . Dakle. Koji su to «naročito važni razlozi». Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. Po isteku ovog roka od mjesec dana. Prethodno se mora održati posebno ročište.) 1. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog.ime i prezime lica koje se lišava slobode. 3. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. sastavljenom od trojice sudija. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode.

Dakle. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru. d) 3 god. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca.) Pritvor se može odrediti. a prije izricanja prvostepene presude. 4. . Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću. Nakon potvrđivanja optužnice.. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. 2 puta uzastopno. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151. ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. zatvora.) U toku istrage.u slučaju kriv. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. b) 1 god. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor. Izuzetno. UKIDANJE PRITVORA (član 150. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda.u slučaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina. rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.u slučaju kriv. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. i to rješenjem SPS-a. uz napomenu.) 154 . osumnjičeni će se pustiti na slobodu. pritvor u istrazi. i 6 mjeseci . Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. c) 2 god.. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda. važnosti razloga i složenosti predmeta. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. . SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. djela za koje je propisana kazna dugotraj.u slučaju kriv. Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda.suda Federacije. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. a prije isteka roka trajanja pritvora. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju.

Ako razlozi za pritvor više ne postoje. ne i od suda (uz pristanak optuženog). U svim tim slučajevima pritvor se ukida. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor. Inicijativa može poteći samo od optuženog. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. u stvari. odnosno predsjednik vijeća. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. saučesnike ili prikrivače. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. sakriti. znači da je on odustao od svog zahtjeva. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. post. Žalba optuženog. 155 . Rješenje donosi sudija. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. Poslije izricanja prvostepene presude. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. Međutim. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. post. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. uticajem na svjedoke. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije.

pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode.  SPP je dužan odmah. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2.  tužilac je dužan bez odlaganja. niti odgovarati na postavljena pitanja. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. Ukoliko ne prihvati prijedlog. Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. pravo pomenute osobe da porodica. ako su u pitanju djela terorizma. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. b. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. Naprotiv. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. sprovesti tužiocu. postojanje nekog od pritvorskih osnova. pustiće se na slobodu. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. 2. taj rok je 72 sata. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. po predaji lica od policijskog organa. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. gdje se podrazumjeva: a. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. a najkasnije u roku od 24 sata.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. pa je eventualna žalba nepotrebna. 156 . a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. Izuzetno. međutim. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”. 4. u određenom roku i u propisanom postupku. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. a najkasnije u roku od 24 sata. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. 3. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode.

ako to zahtijevaju interesi postupka. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. a određuje se rješenjem. novine i drugu štampu. o svom trošku obavljati telefonske 157 . o svom trošku nabavljati knjige. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. pritužbe ili žalbe. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. bračni. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. Smještaj pritvorenika (Član 156. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. u okviru kućnog reda. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. ali ima pravo.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka. spriječi bjekstvo pritvorenika. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154. higijenske potrepštine. protiv kojeg je dopuštena žalba. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. Izuzetno. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158. pritvorenika imaju pravo posjećivati. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe.) Po odobrenju SPP. SPP. Pritvorenik ne može koristiti mobitel. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. U pravilu. Posebna prava pritvorenika (Član 157. Pravo na komunik.

iz razloga sigurnosti i dr. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi. prijedlozi. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165. propisanih razloga.razgovore. onda neposredno poslije toga. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. a ako to nije moguće. Predsjednik suda. i bez prisutnosti sudskog policajca. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. 158 . odnosno dopuni. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju.) Optužnica. Kad zapisnik piše zapisničar. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. a zapisničar se ne može osigurati. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. Zapisnik piše zapisničar. U pozivu za ispravku.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. GLAVA XI .) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa. mogu u svako doba obilazitipritvorenike. Predsjednik suda.

kao i osumnjičeni. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. a ako su napravljene skice. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. u njemu se ne smije ništa izbrisati. stavljanje oznake na predmetima i dr. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. 4. dan i sat kad je radnja započeta i završena . u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. 159 . u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. dodati ili mijenjati.) Osobe koje se saslušavaju.) Zapisnik sadrži: 1. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. fotografije. 3. odnosno optuženi. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. opis. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. to će se naznačiti u zapisniku. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta.) Zapisnik se mora voditi uredno. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. Sva preinačenja. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. 5. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. mjere i veličina predmeta ili tragova.). Sadržaj zapisnika (Član 166. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. mjesto gdje se obavlja radnja. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. Zapisnik potpisuje saslušana osoba.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. 2. crteži.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. Vođenje zapisnika (Član 167. planovi. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.

POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. Rokovi određeni po mjesecima. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju. dane. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. Rokovi se određuju na sate. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. po pravilu. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. tj. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. izvršenje presude.176. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. 174 . Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi. 160 . Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. i 173.Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. odnosno godinama.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. GLAVA XII . Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. mjesece i godine. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. 172. odn. Dan kad je dostavljanje izvršeno.

kao i o drugim prethodnim pitanjima. nije dužan glasati o sankciji. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. troškovima krivičnog postupka. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. Ako se i na taj način ne postigne većina.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. Tajno zasjedanje (Član 180.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari. naredbe. 2. rješenja i 3. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Presudu donosi samo sud. presude. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. tako da nijedno od njih nema većinu. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. Način glasanja (Član 179. 161 . a zatim će se glasati o kazni. drugim krivičnopravnim sankcijama. Ako ne glasa. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela.

ovog zakona. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. preko pošte. uz pouku o posljedicama nedolaska. dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. stava 1. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. 162 . pismeno se predaje susjedu.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. Ako je odluka usmeno saopćena. ako ona pristane primiti pismeno. po pravilu.Saopćavanje odluka (Član 181. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno.) Pismena se dostavljaju. a ta osoba se tamo ne zatekne. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. ako su odsutne. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. Posredno dostavljanje (Član 184. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. Ako osoba izjavi da se neće žaliti. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja. Lično dostavljanje (Član 183. Ako se oni ne zateknu u stanu.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. Glava XIV . ako on na to pristane. postupit će po odredbi člana 184.

Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. Ako optuženi ima branitelja.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Time je dostavljanje izvršeno. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. lično će se dostaviti i optužnica. sat i razlog odbijanja prijema. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. pod uvjetom da 163 . Dostavnica (Član 186. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. dostavit će se branitelju i optuženom. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. Optuženom koji nema branitelja. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara. Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi. rok za izjavu pravnog lijeka. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Po zahtjevu optuženog. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. U tom slučaju. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. a on ima više branitelja. Posebnislučajevidostavljanja(Član188.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. dostavljač će ga potpisati. Odbijanje prijema pismena (Član 187.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

Kad je zakonom. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. prava. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. a takav zahtjev nije podnesen. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. u tom slučaju. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. U takvim okolnostima. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. da vrše nadzor. roditelji. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. njihovo odgajanje i vaspitavanje. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. Tužitelj će. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. djela. nastavnici. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona. tužitelj ne može pokrenuti. Zdravstveni radnici. staratelji. vaspitači. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. odnosno nastaviti istragu. fizičkog ili nekog dr. pa to ne prijavi. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. 168 . zlostavljanja.

Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. 4. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa. pravno irelevantnom odnosu. 169 . dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. 2. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. pismeno ili usmeno. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. 3) zakonski naziv krivičnog djela. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. radi se o građansko-pravnom odnosu. djela). kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. sačinit će se službena zabilješka. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. 3. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. Dakle. osim osumnjičenog. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. a ako je prijava saopćena telefonom. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr.) Prijava se podnosi tužitelju. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja.PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca. upravno-pravnom odnosu. ukoliko su ti podaci poznati. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. 5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. Ako se prijava podnosi usmeno. (npr. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1.

) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. ako ovaj na to pristane. prikupljati potrebne izjave od osoba. ako postoji opasnost od odlaganja. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. kao što je npr. ispitivati osumnjičenog (naravno. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. 3. naredba o pretresanju stana. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. 5. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). Istina. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. 2. saslušavati oštećenog i svjedoke. OSL je dužno u ovom slučaju.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. radnjama i mjerama koje je preduzelo. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici.. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234. 3.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. 4. djela) (član 233. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. OSL može: 1. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. ovog zakona. naređivati potrebna vještačenja i 6. i o tome obavještava SPP-a. da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. te 4. O svemu što je preduzeto. 170 . 2. prikupljati određene informacije. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja.

spisi o preduzetim radnjama i mjerama. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. službene zabilješke.) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. skice. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja. Pri prikupljanju izjava od osoba. ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. putnika i prtljage. 4. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). 3. OSL sastavlja izvještaj. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta.2. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. Nakon isteka tog perioda. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. ali samo po odobrenju tužitelja. 6. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja). Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. fotografije. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. javnih preduzeća i ustanova. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. zadržavanje će prestati. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. osim pregleda. 5. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. obdukcije 171 . OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. pribavljeni izvještaji.

samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238. potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. također. koji nije očevidac događaja i koji je npr. Postoji. 2. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja.) Zavisno od faze postupka. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno. moraju se evidentirati u zapisnik. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. Kao što je navedeno. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. a nakon podizanja optužnice SPS. (npr. unakrsno. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. može doći na mjesto uviđaja).i ekshumacije leša. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. ako želi. 3. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. iskaza nekog svjedoka). on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. To znači da se svjedok ispituje direktno. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. on će se ispitati. ali i u posebni službeni izvještaj. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza.) 172 . Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja.

2. Tako. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. 1. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. Naime. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu. te podnosioca prijave. bio neuračunljiv. već i naredbu o obustavi istrage. pravosnažno presuđena stvar. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. 4. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. a iz iskaza pet preostalih da jeste. nije moguće naredbom obustaviti istragu. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). O donošenju naredbe o obustavi istrage. 3. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. 173 . istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. nužna obrana ili krajna nužda. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. u vrijeme učinjenja krivičnog djela. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage.

povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju). rješenjem će se prekinuti krivični postupak. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 .) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). postupak će se nastaviti. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre. koji će sazvati kolegij tužilaštva. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice. postupak će se rješenjem obustaviti.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. Kolegij tužilaštva će. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241. preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr.

b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. 3. koji se sastoji od: 1.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. 6. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu. Nakon podizanja optužnice. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. 5. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane.) Nakon podizanja optužnice. 175 . Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. sporazuma o priznanju krivnje. 2. pregovaranja o krivnji. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. u pravilu.) Optužnica. sadrži: 1) naziv suda. a to je postupak optuživanja. svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi. uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. s navođenjem odredbe krivičnog zakona. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. upućivanja optužnice SPS-u. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv. 6) rezultat istrage. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. obavezno. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. 7. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. djela. osumnjičeni/optuženi i branilac. 4) zakonski naziv krivičnog djela. 4. Dakle. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). prethodnog(ih) prigovora(i). tada.

a odmah potom i o pritvoru. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice. fotodokumentacija i sl. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. da li je sud nadležan. u tom dopisu. datum potvrđivanja. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. uz upozorenje da će optužnica. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. ako je propisno sastavljena. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. ukoliko tako ne postupi. a istovremeno će mu. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. ali mogući dio optužnice . dopuni. onda on prvenstveno ispituje: 1. Praktično. npr. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. 176 . tada SPS treba da potvrdi optužnicu. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. U tom smislu. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. odn. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. prvo se odluči o potvrđivanju optužnice. onda SPS razmatra dokaze. nalazi i mišljenja vještaka i sl). potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. SPS treba da donese u roku od 8 dana. tj. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. a u složenim predmetima 15 dana. 2.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. računajući od dana prijema optužnice. a ako se nalazi u pritvoru. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. radi ispravke formalnih nedostataka.

Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. optužnica se dostavlja bez odlaganja. Prilikom izjašnjenja o krivnji. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. da poriče krivnju. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. ako prikupi nove dokaze. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. troškovima postupka. Prije davanja ove izjave. SPS će provjeriti prednje. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a.Međutim. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). a dokaze koji 177 . Međutim. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. SPS. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. predmet proslijediti sudiji. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. ako optužnica sadrži više tačaka.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev. Ukoliko optuženi nema branitelja. radi zakazivanja glavnog pretresa. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. ex officio. a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. odn. angloameričkog sistema (adversarni sistem). a što je preneseno iz anglosaksonskog. onda SPS. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. optuženi neće da se izjasni o krivnji. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. ili neće određeno da se izjasni. tj. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. odnosno vijeću kojem je dodijeljen. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244.

sudija/vijeće. a drugi poriče krivnju. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. nastavlja se redovan krivični postupak. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. Drugo. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova.potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. odnosno zaprijećene kazne. 3. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa.  da li je upoznat o troškovima postupka. kada sudija odnosno vijeće. djela). uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS. tj. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. Dakle.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. dva optužena. 178 . i to sudije. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. isto kao i SPS. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. svjesno i sa razumjevanjem. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. 2.

Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. dostavlja sudu. osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje.Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. Prilikom sačinjavanja sporazuma. tj. Međutim. uz optužnicu. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje.) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. Ukoliko to tužilac previdi. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. Ovo je moguće i kasnije. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. U ovom slučaju. tada zaključuju sporazum. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. uslovna osuda. niti da daje sugestije. primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. Nakon potvrđivanja optužnice. za kriv. (npr. Pregovaranje o krivnji. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora). Tom prilikom. b) blažu vrstu kazne (npr. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). odn. sve do okončanja glavne rasprave. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude.

U tom slučaju. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. to će saopćiti strankama i braniocu. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . 4. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. i to: 1. 3. Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. postupka. 5. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. Međutim. svjesno i sa razumijevanjem. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. i isto konstatovati u zapisnik. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. Nakon toga. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. U ovom slučaju. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. pa do početka glavnog pretresa. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS. 2. moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. odnosno vijeću. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. do potvrđivanja optužnice. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). a koja je bila predviđena u sporazumu. bez prethodnog odobrenja. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. 180 .krivično-pravne sankcije. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. a realizaciju principa mutabiliteta. sud provjerava više kumultivnih uslova. POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno.

ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. (član 60. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. Također . 5. Protiv odluka po prigovoru. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. žalba nije dopuštena. kao i oštećeni. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. 2. ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan. postaviti branitelj. ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. ZKP FBIH. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. nakon potvrđivanja optužnice. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. 181 . bez obzira na propisanu kaznu. osumnjičenom. jer u smislu člana 36.predraspravno ročište. odnosno optuženom će se. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti.) Kao što je već rečeno. podnijeti prethodne prigovore. na njegov zahtjev. Stav 1. osporavati zakonitost dokaza. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti).

po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. Sudija. ili 4. naučni i javni radnici. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. radi zaštite morala u demokratskom društvu. oštećenog. 182 . ili 5. ili 6. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. zakonskog zastupnika i punomoćnika. sudija. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. odnosno vijeće. ali uvijek po njihovom saslušanju. – 252. 250.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. odnosno predsjednika vijeća (Član 254.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. može u svako doba.) Glavni pretres je javan. ako je to u interesu državne sigurnosti. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda.) Sudija. Sudija. vojne. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. branitelja. službene ili važne poslovne tajne. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. ili 3. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. ili 2. Obaveze sudije. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. ako je to potrebno radi čuvanja državne. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom.) Sudija. odnosno vijeće. odnosno predsjednik vijeća. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl.

odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. Izuzetno.) Sudija. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. svjedok. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. radi preduzimanja daljnjih mjera. zakonski zastupnik. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. unose u zapisnik o glavnom pretresu.) Dužnost sudije.Dužnost sudije. branitelj. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. komoru čiji je branitelj član. vještak. Sudija. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. Ako tužitelj. ukoliko optuženi ima branitelja. Ako upozorenje bude bezuspješno. Dužnost sudije. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. punomoćnik oštećenog. U tom vremenskom periodu sudija. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice. ali sudija. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti. 183 . Sudija. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10. oštećeni.000 KM. Sudija. a naročito zbog broja optuženih. Odluke sudije. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu.

koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. ako nije bilo opravdanog 184 . OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. presuda mora ukinuti. prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen. održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr.) Pojmovno.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. onda je takvo kažnjavanje isključeno. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. Za razliku od toga. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao).000 KM. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. a u protivnom. zbog koje se. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. U slučaju ako je neko izostao. produži da narušava red. nakon što je kažnjen. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. ukoliko bude izjavljena žalba. Ukoliko sud nije nadležan. optuženi ili njegov branilac. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. kao što je izostanak sudije. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. a ako je glavni pretres počeo. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga. a odbrana nije obavezna. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti. glavni pretres se odlaže. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. ukoliko je izostao tužilac. Međutim.

) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. Sud o tome donosi rješenje. odnosno napuštanja bez odobrenja. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja. a isti neopravdano izostaje.razloga. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište .) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. te obavještava VSTV BiH. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. 185 .) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. tj. a najduže 30 dana.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. niti je svoj izostanak opravdao. već jednom bio privođen. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. protiv kojeg je dozvoljena žalba. (član 262. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju.

NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. treba pribaviti nove dokaze ili 2. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. ako: 1. odn. po mogućnosti. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. 186 . pretres će se nastaviti. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. odnosno vijećem. da se pročita zapisnik o uviđaju. odnosno vijećem. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. postupit će se po odredbama člana 266. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. pretresu.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. Sudija/predsjednik vijeća. Izuzetno. uz saglasnost stranaka i branitelja. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. sudija/predsjednik vijeća. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. uz saglasnost stranaka i branitelja. ali vijeće. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. koji je bio odložen. drži pred istim sudijom.) Ako se glavni pretres. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl.

Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist.) da bi utvrdio njegov identitet.) Sudija. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka. na poziv ovlaštene osobe.) Sudija. Sudija. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta. treba da ustanu.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. sudija. vještaka i stranaka. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu. osim ako za to postoje opravdane prepreke. Sudija. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. optuženog ili branitelja sudija. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. – 270. Ukoliko je prisutan oštećeni. u za njih određenu prostoriju. 187 .) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. odnosno predsjednik vijeća. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. da može postavljati pitanja optuženim. Na prijedlog tužitelja. 268. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. i ta izreka predstavlja izvornik. sudija. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271.) Kada sudija. Pouke optuženom (Član 274.

svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. Poslije čitanja optužnice.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. zakon predviđa da oni mogu. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. vještake. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. tužitelj ne može više povući optužnicu. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. Sve te radnje pozivanja. Dakle. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). da „izlože koncept odbrane“. niti mu to pravo može biti uskraćeno. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. Uvodno izlaganje je. što de fakto jeste uvodno izlaganje. odnosno 4 grupe: 188 . Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. pa do početka glavnog pretresa. Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. ako žele. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. dakle. već to radi službenik suda. Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. 276.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Što se tiče optuženog i njegovog branioca. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. obavlja sud. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza.

tj. kako svjedoke odbrane i optužbe. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. dokazi suda i 4.1. itd).  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. a zatim one koji se odnose na drugo. tako i svjedoke koje je sud pozvao. dokazi odbrane. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. ako je to u interesu pravičnosti.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl. Međutim. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. odbrane i dokazi suda. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. pa tek onda izvodi svoje dokaze. U pravilu. onda je jasno da imamo mješoviti postupak. dokazi optužbe. Inače. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. već i suda. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. 277. DIREKTNO. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. Navedeni dokazi. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja.  Dokazi odbrane. U okviru unaksrnog ispitivanja. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. Prema tome. predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. ako ima više optuženih i više KD. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja. 2. 3. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. 189 .) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka.  Svi ostali dokazi. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici).

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

djelo krađe. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj. (Npr. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. (npr. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. kako je prvobitno navedeno u optužnici. u ovom slučaju. tj.IZMJENA OPTUŽBE (čl. nove ocjene izvedenih dokaza. preciziranju optužnice. a ako mu to zabrani. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. 290. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. postupka. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. tj. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. Dakle. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. a ne izmjeni optužnice. Drugim riječima. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. Sud. umjesto iz garaže. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. tj. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. koje bi sud morao odbiti. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. djela) radi se o tzv.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. a ne o izmjeni optužnice) 194 . koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. Npr. ali ne i na neko drugo krivično djelo. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn.

U slučaju izmjene optužbe. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. glavni pretres se odgađa. u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. a ako je prisutan oštećeni i on također.Usljed izmjena optužnice. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. a radi pripremanja odbrane. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. branioca. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. djelu iz oblasti privrednog kriminala. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. 291. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. djela krađe da se radilo o provaljivanju. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. Zatim. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. može predložiti i izricanje 195 . ukoliko se radi o kriv. odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. Na kraju završne riječi tužilac. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. Zaključci prate uvodno izlaganje. Naravno. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. Npr. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. glavni pretres može biti odgođen. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. Međutim. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. a ne obijanju zatvorenog prostora. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. 292. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe.

Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. postupka. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. odnosno članova vijeća i zapisničara. analiza iskaza svjedoka. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. Ako svi daju završnu riječ. Praktično. jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. branilac i optuženi. 196 . jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. sudija. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. vrši se podjela izlaganja npr. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. presudu. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa.) Nakon završnih riječi. Tužilac ima pravo da dadne repliku. Prema tome. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. analiza elemenata krivičnog djela. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. zatim oštećeni. Međutim. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. analiza nalaza i mišljenja vještaka. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. 293. postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.

djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. Npr. jasno je da on ne mora postojati. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl. 295. Stav 1. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo).  u sadržaju. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). Dakle. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl. Stav 2. sud će donijeti oslobađajuću presudu. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. tj. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. 295. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. Istovremeno.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. Postupajući suprotno. postupka i presuda će se ukinuti. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. Dakle. osoba izvršila određeno krivično djelo. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe. Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. a ne optužena. tj. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. sve tačke u potvrđenoj.

tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). Npr. ZKP FBiH).) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. kao npr. da se zapisnici o iskazima svjedoka. U ovim slučajevima. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. privremeno oduzimanje predmeta. odn. Obrnuta situacija je moguća. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. st. postupka. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. 2. Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu.: 1. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. 4. kao što su uviđaj. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. postupka. djelo teške krađe. zapisa ili fotografije. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. 385. pretresanje stana. prostorija ili osoba. pa sud dođe u situaciju da to uradi. djelo krađe. Prema tome. djelo teške krađe. odredbe o radnjama dokazivanja. Ako bi to uradio. imovine ili dokumentacije. radiće se o prekoračenju optužnice. b) Nasuprot tome. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. 198 . ako se radi o optužnici za kriv. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. što čini bitnu povredu odredaba kriv. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu. 3. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). 4. U suprotnom. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl.

b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM. ocjenu izvedenih dokaza i slično.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. 298. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija.). Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. 2. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. 1. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno. za istu se zbog njene specifičnosti. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. koriste izrazi formalna ili procesna presuda.VRSTE PRESUDA (član 297. c) tzv. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja. 1. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen. 1. 2. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. pored zakonskog naziva. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . Tako.

sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. 2. pa je sud na osnovu člana 298. 2. sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. stav 1. treće. Također. djelo. Npr. i 2. djelo malog značaja. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno. nužna odbrana.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. 5. Dakle. a kod optuženog se utvrdi nehat). nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). 4. 2.  da je djelo protivpravno (tj. dokazano da optuženi nije izvršio kriv. KZFBIH. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. ubistva iz člana 166. pod određenim uslovima. 2. stvarna zabluda. ili 200 . ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv. dokazati. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos. kao što su: 1. MERITORNE PRESUDE 2. djelo.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. tačka c. odbijena. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. 3. tj. 3.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. I. krajnja nužda. pristanak povrijeđenog. ZKPFBIH odlučio kao u izreci.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). tj. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću. djelo za koje se optužuje.

i to kako glavne. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 .kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. 7) imovinskopravnom zahtjevu.presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. 2) mjerama sigurnosti. 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. tako i sporedne.) 2. 6) troškovima krivičnog postupka. te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo). držatelju). U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče.ako je u zakonu dat takav naziv.2) uslovna osuda . 3) oduzimanju imovinske koristi. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. 3. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati. Dakle. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona . 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. ili 3) oslobođanje od kazne . Ako je optuženom izrečena novčana kazna. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. sud će navesti slijedeće: 1. (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. navodi se naziv djela . u drugom zakonu. (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. djelo oslobođa od kazne. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo. ili 4) kazneni nalog . tj. kao i potpun. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene. jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude. 4.

odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. 304. izuzetno u roku od 30 dana. odnosno predsjednik vijeća. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. 202 .VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. Predsjednik suda će. a u složenim stvarima. kao i o pravu na odgovor na žalbu.) Po objavljivanju presude. sudija. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. Sud će u prisutnosti stranaka. po potrebi. sudija. branitelj. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija. Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka. . Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. branitelja. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.306. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. presudu usmeno priopći sudija. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303.

kako branitelj. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. odn. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. 3. istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. vanbračni drug. roditelj ili dijete i usvojitelj. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. optuženi i njegov branitelj. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka. roditelj ili dijete i usvojitelj. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. 4. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. Tako npr. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. ali ne i protiv njegove volje. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog).) Nakon što sud donese presudu. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. 2. a to su: 1. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. tužitelj. 203 . oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu.

) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. 204 . Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. žalbeni prijedlog. 4. Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). 3. a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. 5. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda..). obrazloženje (obavezan sastojak). 2. uvjetna osuda. broj predmeta i datum donošenje presude). Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi. ako je oglašen krivim. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist. a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. obrazloženje i potpis. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. potpis (obavezan sastojak). Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak).

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude.) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . Npr. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu).ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu . Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. ali ne u tom pravcu.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. koji su u istoj pravno situaciji. – 331.ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. BENEFICIO COHESIONIS (član 323. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu. s obzirom na utvrđeno 209 . onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu. ali npr. preinačiti prvostepenu presudu . Uvođenjem ovog pravnog instituta. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. ali da se. onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni. žalba optuženog na vlastitu štetu. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu .) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom.

sudu na ponovno suđenje. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. zatim ako je sud donio presudu.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. a to je Vrhovni sud FBiH. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena. u dijelu kojim se ukida I st. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres . presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. st. ovog zakona. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97.činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. Na tom pretresu. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. 210 . Pri tome valja posebno naglasiti. trebala donijeti drukčija presuda. U obrazloženju takve presude. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333. presuda.

) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. po potrebi.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. Upravo zbog toga. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH). odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335. O žalbi protiv rješenja SPP.) 211 . ili kao nedopuštenu. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda. predmet uputiti na ponovno odlučivanje. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba. a ne i prvostepene presude. a neće dirati prvostepenu presudu. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. Nakon toga. ako ovim zakonom nije drugačije određeno.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336. podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu. vještaka ili tumača. a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341. a presudu donosi u sjednici vijeća. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. U tom slučaju. uz prethodno saslušanje protivne strane. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni. ovog zakona. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. stava 2. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. odnosno branitelja. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 .) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka.

ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. a poslije smrti osuđenog. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . U slučajevima iz tač. ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju. odnosno vanbračni drug optuženog. amnestiju ili pomilovanje.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost. obavijestit će o tome osuđenog. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. bračni. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne. roditelj ili dijete i usvojitelj. odnosno usvojenik. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog.

Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348. s obzirom na podnesene dokaze. Stav (2) ovog zakona. Prilikom rješavanja o zahtjevu. odnosno prekine. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. ali će sud. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. odredit će da se izvršenje presude odloži. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti. a sud. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. 214 . sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. po prijedlogu tužitelja. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda.) Sud će. obustavit će se izvršenje kazne. u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku.

) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. 215 . sud će izreći novu jedinstvenu kaznu. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga. optuženom izrekne kazna zatvora. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta. a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. i to: zabrana vršenja poziva. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. a to su: 1) novčana kazna. U takvoj optužnici. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.

Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću. bez odlaganja. 2. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. djela.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN.) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. te će je proslijediti u dalji postupak. NALOGA (član 351. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3.) 216 . Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. prema članu 243. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka . kaznu zatvora). (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352.) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . ZKP (potvrđivanje optužnice).

Povreda Krivičnog zakona (Član 359. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. kao i 4. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. odredbe ovog zakona.) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. o oduzimanju imovinske koristi.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. 3. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. i odluke o mjerama sigurnosti.) Sudska opomena izriče se rješenjem. odnosno držatelju. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. Glava XXVI . Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. povrede KZ-a. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. pored ličnih podataka o optuženom. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. 217 . te odluka o troškovima krivičnog postupka. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. o imovinskopravnom zahtjevu.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima.POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1. 2.

365. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. oslobođeni su samo 1. Obavezna odbrana (Čl. 364. odnosno vjerski službenik i 6.Odluke povodom žalbe (Član 360. staratelj. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo. a u vrijeme pokretanja postupka. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. Obazrivo postupanje (Čl.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. Ako sam maloljetnik.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života . 4. Glava XXVII . a naročito pri njegovom ispitivanju. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. roditelj. 361. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. usvojitelj.) 218 . vjerski ispovjednik. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. 2.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. 363.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. 366. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. 362. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. 3. vodeći računa o duševnoj razvijenosti. 5. socijalni radnik. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva. Primjena odredbi prema djeci (Čl. branitelj.) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici.

Rješenje o tome donosi SZM. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. a neko kao punoljetna. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave. ni odluka donesena u tom postupku. ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. provest će se jedinstven postupak po članu 32.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. na obrazloženi prijedlog tužitelja.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka. 367. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. Sastav suda (Čl. i 374. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. Tužitelj može 219 . 373.) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. u skladu s ovim zakonom. 370. 372. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. Pravomoćna odluka suda može se objaviti. odnosno zakonskog zastupnika. 371. Dužnost hitnog postupanja (Čl. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti .kako bi se postupak što prije završio. 369.) Maloljetnik se poziva preko roditelja.

odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. 376. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. 377. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH.) U pripremnom postupku prema maloljetniku. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. psiholog i dr. 375.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. ali najduže na 30 dana. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik. 220 .zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. u dogovoru s organom starateljstva. defektolog. Ispitivanje maloljetne osobe. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. kad je to potrebno.). Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. kao i na kaznu.) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u.

izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. 381. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. sakriti. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. Smještaj maloljetnika (Čl.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM . 221 . krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. odnosno staratelj maloljetnika.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja.) Izuzetno. Obrazloženi prijedlog (Čl. zaštite ili smještaja maloljetnika. 379. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. 2. 378. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. odgojnu ili sličnu ustanovu. saučesnike ili prikrivače i 3. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. 382.) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište. Određivanje pritvora (Čl.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. Nakon završetka pripremnog postupka. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka. Obustava postupka (Čl. pritvor može trajati najduže mjesec dana. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca.

ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. Zakazivanje gl. roditelj/staratelj.) Kad se sudi maloljetniku. Predsjednik suda će. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. osim tužitelja. Kontrola postupka (Član 383. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se.) Kad primi prijedlog tužitelja. odnosno staratelj i organ starateljstva. javnost je uvijek isključena. kao i naučnici. PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. Nedolazak roditelja. ali SZM može odstupiti od ovih pravila. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. po potrebi. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. preduzeti mjere da se postupak ubrza.) 222 . Isključenje javnosti (Član 386. maloljetnik. rukovođenju glavnim pretresom. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. Ako ne dođu. o zapisniku i o toku glavnog pretresa. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. Na ročište će se pozvati tužitelj. 388. branitelj. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. branitelja i predstavnika organa starateljstva. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl.

uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. staratelj. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru. Branitelj.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308. odnosno rješenja. stav 2. odnosno rješenja.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. ne odluči drugačije. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. odnosno rješenje u roku od osam dana. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. Odluke SZM (Član 389. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. usvojitelj. tač. tužitelj.) 223 . PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude. srodnik po krvi u pravoj liniji. brat. bračni odnosno vanbračni drug. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. ovog zakona. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno. niti kaznu.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390.). SZM dužan je da pisano izradi presudu.

Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera. Pravna osoba u 224 . od organa starateljstva i dr. odnosno optuženi i osuđeni. osobe. maloljetnika. a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru.) Zbog istog krivičnog djela. ili na prijedlog tužitelja. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. protiv pravne osobe se. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr. po pravilu.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti.

imati branitelja. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. 2. 225 . pored zastupnika. osim ako je jedini član pravne osobe. Pravna i fizička osoba. 3. Presuda pravnoj osobi (član 406. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude . Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. Dostavljanje pismena (član 401.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku). b) u izreci presude . 400. opis krivičnog djela i 4.) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. kao i zakonski propis po kojem je optužena. dostavljaju se pisarnici i zastupniku. Određivanje zastupnika (član 399. Sadržaj optužnice (član 404. sjedište pravne osobe. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu.) Pravna osoba može. namijenjena pravnoj osobi. postupka. osnov odgovornosti pravne osobe. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe.) Pismena. postupku su troškovi kr. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. kao i osumnjičeni. sadrži : 1.krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika.) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. pored sadržaja propisanih ovim zakonom.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe.

s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). na prijedlog tužitelja. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. i koja je opasna za sebe i za okolinu. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). ovog zakona. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje. u tom slučaju. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. Međutim. Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. sud može. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati.) Za osiguranje izvršenja kazne.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI. krivični postupak će se nastaviti. kada su u pitanju neuračunljive osobe.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. Glava XXIX .Mjera osiguranja ( član 407. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410. 226 . već samo protivpravno djelo. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju. ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. Obaveza je suda da.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja.

sud može. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi. Nakon toga.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. u trenutku kad je postupak završen. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. Pošto je prethodno podignuta optužnica. Kada se donese utvrđujuća presuda. odnosno kad je obustavljen. 227 . sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. odnosno vijeće. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. Oduzimanje predmeta (Član 412. sud ne može odlučivati rješenjem. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija.

Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. po dopuštenju sudije. odnosno predsjednika vijeća. Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . imovinske koristi (Član 417. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. na koje će pozvati tužitelja. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da. djelom (Član 414. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. odnosno novčani iznos oduzima. postavlja pitanja optuženom. svjedocima i vještacima. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. po odredbama koje važe za izvršni postupak.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica. Privremene mjere osiguranja (Član 416. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. ako nije pozvana kao svjedok.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. kao i predstavnik pravne osobe. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena. osoba na koju je imovinska korist prenesena. odrediti privremene mjere osiguranja. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti. osuđenog i oštećenog.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. sud će po službenoj dužnosti. kao i predstavnika pravne osobe.

pokreće se na molbu osuđenog. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja.obavezu koja mu je bila određena presudom. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424. Glava XXX . sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom. 229 . a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa. a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog. koja se podnosi sudu. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. shodno odredbama KZFBiH. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. izvršit će se potrebna provjeravanja. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425.

Izvršenje presude inozemnog suda (član 431.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. 428. sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. ovog člana. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja. ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. tako što sud. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. 230 . U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. pr.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj. te sankcija.) « Međunarodna kriv. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć. u skladu s odredbama ovog zakona. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi.» (čl 428) Molbe suda. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona. toj državi se mogu. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. – 434. Izuzetno od odredbe stava 1. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. ako se strana država tome ne protivi. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. Glava XXXI . (član 429. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.

) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine. na prijedlog tužitelja. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. diplomatskim putem. odnosno optuženim.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe. odluku o ustupanju donosi tužitelj. Nakon podizanja optužnice. obavijestit će se. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu. 435. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa .) 231 . ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda. osim ako je na to bio prinuđen. kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434. a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim. GLAVA XXXII . O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. a do ustupanja predmeta sudiji. strana država koja je uputila zahtjev. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. 2.odluku donosi SPS. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436.) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. – 444.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi. a oslobođena od kazne. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. Prije podizanja optužnice. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl.

oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva. a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. a oslobođena od kazne.) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. 232 . U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete. neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru. odnosno rješenje. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj .

odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. na zahtjev te osobe. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. sud će. tužitelj. roditeljima. priznaje se radni staž. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. ovakvo saopćenje će se. odnosno staža osiguranja. O zahtjevu odlučuje vijeće. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444. Rehabilitacija (član 442.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela. na njen zahtjev. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu. djeci. braći i sestrama.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. odnosno neosnovanost lišenja slobode. ovog člana.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. dostaviti organu. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. ovog člana staž priznat. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci.) 233 . Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža.G. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. GLAVA XXXIII .

Izdavanje potjernice naređuje sud. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora.) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. Povlačenje potjernice ili objave (član 448. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. Izdavanje objave (član 447. ili ove predmete treba pronaći. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful