SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

2. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). 5 .). zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. veći broj kriv. prije nego što je učinjeno. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. U toj situaciji. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. samo pod uslovima propisnim zakonom. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. VREMENSKO VAŽENJE KRIV. zakonodavstvu postojalo je kriv. a) 2. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži. 3. Dakle. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. (npr. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. uvreda.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. Međutim. drugi zakoni Federacije. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. a ne propisima niže pravne snage. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. u ranijem kriv. djelo kockanje. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. djela protiv oružanih snaga. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje.

mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. ako je sud primjenio strožiji zakon. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. Izuzetno. Dakle. KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. 4. postojaće povreda krivičnog zakona. 5. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. 3. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude. a ne apstraktno. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 .(npr. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti.

20 god. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god. 2. 35 god. .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora. Ako je za KD propisano više kazni. specijalna prevencija . ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. 3 god. 3. koja je sui-generis mjera. a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. b) apsolutna zastarjelost . Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. kao mjere upozorenja) i 2. postupka) 1.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni. . . 4. . Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. 7 .preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. alternativnih sankcija. ili novčanom kaznom. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne. 5.. bez vođenja kriv. pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god. 6. 2. 10 god. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. 5 god. tj... a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija. ..za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. generalna prevencija . rok zastarjelosti određuje se po najtežoj.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost. . 15 god.

Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. zastarjevanja se nastavlja. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. postupak ekstradicije i sl. poslanički imunitet. bez obzira je li poznat izvršilac KD.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. Kada prestane zakonska smetnja tok. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena.  8 . iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. 2. pravne smetnje (npr. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. duševno oboljenje učinioca. a ne utiče na druge saučesnike. a ako je otpočelo ne može se produžiti. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude.

na koje sud pazi po službenoj dužnosti. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. zabrane vršenja poziva. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost. određivanja pritvora. aktivnosti ili funkcije i 2. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21. obavezno liječenje od ovisnosti i 3. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. obavezno psihijatrijsko liječenje. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. Međutim. vršenja pretresa i dr. 2.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). Generalno. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene.

prije nego što je učinjeno. da se ta stvar oduzima i 3. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. kumulativno . a ne propisima niže pravne snage. Međutim. djela „razbojništvo“. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. Prema tome. kumulativne dispozicije. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Npr. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. kod kriv. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. na okrutan način. odnosno elementima bića krivičnog djela. zemljotresi itd/. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. (Npr. iz bezobzirne osvete i slično. Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. Npr. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. 2. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. S obzirom na prirodu pojedinih djela. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. vjerskih ili rasnih pobuda. kod kriv.

radit će se o kumulaciji radnji. drugom nanosi povredu i sl). npr. Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne. nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. kod kriv. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik. ugrožavanja. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. ispunjavanjem bilo koje alternacije.. Činjenjem: U praksi./. 2. oduzima tuđu pokretnu stvar. djelo je izvršeno. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće.. što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne.. alternativne dispozicije. upotreba sile.raditi o svršenom krivičnom djelu. Npr. djela krivotvorenje isprave. 11 . Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje. to propustio učiniti.. već o pokušaju krivi. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. Ukoliko su ostvarene sve radnje. falsifikuje ispravu. djela razbojništva.. (Npr. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. radnja izvršenja je određena alternativno. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. alternativno ... kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. Dakle.povreda.gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv.

pravi. ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. teška tjelesna povreda. kao u slučaju konkretne opasnosti. neprijavljivanje pripremanja kriv. već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. krađa i sl. (npr.). neprava krivična djela nečinjenja. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. Dakle. Međutim. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost .ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. prenošenje zarazne bolesti i sl. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . tjelesna povreda. 1. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica.dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. prava krivična djela nečinjenja i 2. b) apstraktna opasnost . ali ona postoji (npr.). kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. lišenje života. Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1. 2.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1. djela) 2. lišenje života. komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja. dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja). To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . ali u konkretnom slučaju nije nastupila.

bez obzira na svijest učinioca (npr. iako one ne određuju krivično djelo. ali smo „uletili“ u tuču. službeno lice. ljekar. 2. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . (npr. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. branilac.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. Dakle. ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. (npr. učesnik u saobraćaju). odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. vozač motornog vozila. odgovorno lice. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr.nužna i neoboriva pretpostavka. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta. neće se raditi o tom krivičnom djelu. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. po važećem krivičnom. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). (npr. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. svjedok. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. ko drugog liši života. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). jer ako učinilac nema određeno svojstvo. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. vojno lice. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. zakonu može biti fizičko i pravno lice. ili npr. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. Čim je radnja izvršena. ovu opasnost ne treba dokazivati. Kod ovih krivičnih djela. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. dakle.

Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca.. za vrijeme epidemije i sl. podstrekač ili saizvršilac. Subjekt krivičnog djela. 14 . bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. pomagač i podstrekač. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta .ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. a posljedica u drugom mjestu. lice A gurne lice B na lice C. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. kako odredbi materijalnopravnog. da li je u pitanju dijete. starosti oštećenog.izvršenju KD ubistva kao pomagač. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). 4) radi utvrđivanja uzrasta. Naš zakon je prihvatio tzv. tj. Npr. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. tj. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. maloljetnik ili punoljetno lice. tako i procesnopravnog karaktera. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. a čine jednu radnju. „kriterij ubikviteta“. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. ali kod distancionih krivičnih djela. ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). npr. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. Npr. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. radnja se može desiti u jednom. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca. Dakle. a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. zavođenje. obljuba nad maloljetnim licem.

paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. U slučaju prekida uzročnosti. (Npr. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. djela sa elementom inostranosti (npr. što je naročito značajno kod distancionih. a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. Po ovoj teoriji. Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. tako da je uzročna veza nesumnjiva. 1.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. provalnik je provalio u tuđu kuću. što dovede do smrti. 15 . Npr. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. U praksi. ili Npr. oduzima stvar i odlazi. usljed čega oštećeni pogine. 2. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. pa se rana inficira i žrtva umre). Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. jer nije došlo do prekida uzročnosti. Međutim. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). kao i tzv. a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. tranzitnih krivi.

ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu).INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. način izvršenja krivičnog djela. u slučaju razbojništva ili ubistva. beznačajno djelo. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. krajnja nužda. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. djela. može se i osloboditi kazne. 3. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. 1. 16 . Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. artikala za ishranu. 2. učinilac nije ranije osuđivan. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. nužna odbrana i 3. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. a koja je srazmjerna napadu. U suštini radi se o tzv. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. tako da ne zaslužuju krivični progon. 2. 2.

Dakle.). proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“).) Napad predstavlja ljudsku radnju. Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo.. napad. 2. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1. odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. odbranu. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. istovremen ili neposredno predstojeći. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. Dakle. Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. protivpravan. pretresanje stana od strane organa gonjenja. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. odbijanje napada) sa druge strane. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. izuzev kod prekoračenja. istovremen ili direktno predstojeći i 3.O. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. imovina). potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. 2.djela). 3. na N. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje. protivpravan. s jedne strane i 2. neskrivljen. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. Napad mora biti protivpravan.O. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan. ili nehatno i sl. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost.postojanja krivičnog djela. (odnosno. iako sadržajno uključuju i akte napada.O. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. 5. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. nužna pomoć). ljudska radnja. nema N. tijelo. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl. da li je napad preduzet umišljajno. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu. NAPAD (1. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. Stvarno postojanje -putativna N. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. 4. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život.

a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. Napad mora stvarno postojati. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. 18 . odnosno mora biti stvaran. Npr. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari). Npr. žrtva. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. Napadnuti. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. konkretno kroz stvarnu zabludu. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije.granice dozvoljene odbrane. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. odnosno skrivio.). tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. ili npr. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. jer su ove dvije komponente u korelaciji. Pri tome ne smije da se radi o tzv. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. zaštitnih mjera (npr.1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Praktično. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. kao u slučaju putativne nužne odbrane. Druga osoba. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. kada postoji tzv. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. a koja se sastoje u preduzimanju tzv. Ova. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja.Ko drugoga usmrti namah. električne ograde i sl. Izvršilac. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. a ne uobražen. putativna (uobražena) nužna odbrana. Ako se to desi. u ovom slučaju. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. jer bi to značilo legalizovanje osvete. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. u uvjerenju da je napadnut. Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. iako to nije slučaj. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane).

koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno.-ofanz. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. neophodno potrebna . nema nužne odbrane. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada.radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. 4. jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. da se njome ostvaruju obilj. usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. već treba cijeniti intenzitet napada. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. 3. bježanjem ili na drugi način. ODBRANA (1.. Međutim. 2. def. potrebno je: 1. neophodnosti da bi se odbio napad. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . Eksces nužne odbrane može biti: 19 . ako se drugačije ne može odbiti napad. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. Ona može biti defanzivna. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. djelo nužne odbrane). ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara. Da li je odbrana bila neophodno potrebna. ako je to potrebno radi odbijanja napada. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". 3. 2. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. KD. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti.

postupiće u krajnjoj nuždi kada. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. djela. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. 20 . krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. skrene sa kolovoza i pri tome npr.postoji kada je napad već bio prestao. te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. onda takvo djelo nije protivpravno. kao i nužnoj odbrani. čime nanese štetu vlasniku ograde. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. i b) ekstenzivni . a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. može se blaže kazniti. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. 3. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. nužda čini dozvoljenim“). ali iz nehata. Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. može se i osloboditi kazne. Npr. dva podjednako pravno zaštićena dobra.a) intenzivni .postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. ili prekorači granice krajnje nužde. odn. odnosno bila je nesrazmjerna. odn. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. Dakle. Zakon krajnjoj nuždi. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. udari u ogradu nekog lica i ošteti je. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom.

za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. a povređuje se dobro nekog drugog lica.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. prirodnih nepogoda. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. 2. U praksi. zdravlje i imovinu. životinja. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. 4. tjelesni integritet. 2. istovremenost i 5. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. nastupanje povrede dobra vjerovatno. svakodnevne neugodnosti.). To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. odnosno drugog dobra. Opasnost mora biti stvarna.. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. opasnost za određeno dobro. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. 2. srazmjernost. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. 3. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. Za razliku od nužne odbrane. ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. da se njome ostvaruju obilježja KD. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. jer neznatna ugrožavanja.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. (npr. kvara tehničkih uređaja i sl. 21 . da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije.

Ukoliko je postojao drugi. dozivanje u pomoć. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. 3. Dakle. neprotivpravno. čime se stavlja u drugu opasnost. Za razliku od nužne odbrane. 4. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . zaštite. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život).). bijeg. 1. Pored navedenih. slijedi cilj spašavanja. se redovno vrši činjenjem. kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. ili djelo krajnje nužde. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. Otklanjanje opasnosti. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. i sl. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. 2. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. kada se radi o tzv. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah.). Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. povreda nekog svog manjeg dobra. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. tj. radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde). ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. jer u suprotnom. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet.Samo izuzetno. pored objektivnih. organizovanje zaštite. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. nužnoj pomoći (npr. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). ali u uslovima krajnje nužde. protivpravnost takvog djela je isključena. ne može se odobriti krajnja nužda. sklanjanje od opasnosti. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta.

izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. ili 23 . Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. a može se i blaže kazniti. Međutim. dvije susjedne kuće. ali nedovršeno krivično djelo. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. tj. ekstenzivni eksces . ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela.postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. u jednoj ogromno drvo. pa čak i za oslobođenje. odnosno volja da izvrši krivično djelo. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr.. ostaje krivično djelo. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. intenzivni eksces . To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. tj. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. izostala posljedica. ekstenzivnog. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. U ovim slučajevima. jer nedostaje element istovremenosti. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. niti o prekoračenju krajnje nužde.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. u pravilu. Pokušaj je sa umišljajem započeto. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. 2. Kod ovog. niti je neposredno predstavljala opasnost. (Npr. ovo ograničenje nije apsolutno. (npr.postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). izvršeno djelo ostaje protivpravno.

pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. negativna pretpostavka pokušaja. U vezi sa kažnjavanjem. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). konačna. ali je nije dovršio. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. a za pokušaj drugih kriv. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo. ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. kod onog ko je samo posegnuo. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). 3) Najzad. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju. ko se samo mašio za pištolj. (npr. jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. ali dođe do promašaja). (npr.pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. već eventualno samo da zaprijeti).da je izostala posljedica. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje. svršeni ili dovršeni pokušaj . ali se nije još odlučio da puca. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj .postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja. tek je u fazi pripremanja).učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . zamahne nožem na drugo lice.kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. kod razbojništva ili silovanja. (stoga nema pokušaja npr. ali se može i blaže kazniti. a ne o pokušaju. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1. koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). ali posljedica nije nastupila. nego za svršeni. 2. (npr. 24 . lice A puca na lice B. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? . djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. ali radnju ne dovrši. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat.

Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. ali ne one koju je učinilac imao u vidu. Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. iako je ona izostala iz drugih razloga. kod kriv. djelo. da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 . majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . djela učestvovanja u tuči. pa usljed toga.npr. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije).da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. nastupaju istovremeno. iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. ali to učini neko drugi. gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. (npr. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. (Npr. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem).

onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. ako je učinilac toga svjestan. ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. prema našem zakonu. postoji kod pokušaja ubistva leša. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. (npr. da je obustavio preduzimanje radnje (npr. a) 26 . učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. učinilac je ušao u kažnjivu zonu. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela. Dakle. Inače. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. pa ni samog pokušaja. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne.neprikladnim sredstvom (npr. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. koje su postojale u konkretnom slučaju.). DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. (npr. U protivnom. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života.

odustao od njegovog izvršenja. prolaznika i sl. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). sažaljenje. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara.). mimo njega. (npr. (pa će dobrovoljni 27 . učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare. b) Etička vrijednost motiva je irelevantna. otpora žrtve. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. jer dobrovoljni odustanak nije etički. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. a sa kojima on nije računao. stid. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. tj. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne.  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. (npr. već psihološki pojam. koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne.  ako je posljedica nastupila. ili je u kasi bilo malo novca). Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. (npr. učinio. kod koga je dovoljna obična pasivnost. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. ono mora biti dobrovoljno. (npr. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca.Za razliku od nesvršenog pokušaja. kradljivac čuje glasove ukućana. probuđena savjest i sl.  kada je učinilac odustao od npr.  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr. (npr. ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. ali i ne mora. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). (npr.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela.).

u krivičnopravnom. Najzad. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice. odn. pomagači i podstrekači nemaju. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. silovanja. tj. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. Saizvršilaštvo 28 . jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. 2. smislu. odgovarati za prinudu. ali ono ipak bude dovršeno. dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. u užem smislu. a ne u tuđem djelu. djelo. Kod nepodobnog pokušaja. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. posredni izvršilac. širem. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. S druge strane. pomaganje. saizvršilac i 3. što je sastavni dio tog djela.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela. djelu koje ostvaruje neko drugi. pomagač. djelo dovršeno. (npr. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. podstrekavanje i 3. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. saizvršilac učestvuje u svom. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. Saučesništvo. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. neposredni izvršilac. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. podstrekač i 2. a među saučesnicima: 1. 2. od kojih je dobrovoljno odustao. u općem.odustanak npr. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. saizvršilaštvo.

kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. na osnovu zajedničke odluke. a treći odnose stvari. u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). (npr. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). 2. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. nakon oduzetog novca ili stvari. Radi se o saizvršilaštvu. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. svjesno i voljno. učine određeno krivično djelo. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. već svi zajednički ostvaruju svoje. odn. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. (npr. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. djelo ne bi moglo biti realizovano. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. ali se tretiraju kao saizvršioci. tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). Dakle. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. djelo. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. drugi provaljuju u objeakt. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. Sporazum saizvršilaca može biti izričit. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. bez obzira ko je od njih nanio povrede. Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. ostali ne bi pristupili tom djelu. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. Kako vidimo. Bez te njihove radnje. zajedničko.) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. a može biti prećutan.

2) konvergentna krivična djela . ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže. PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). ili npr. nezavisno jedno od drugog. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. (npr.kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. (npr. a prethodno su je obili. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari.. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu.drugo. ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. koja su djelovala bez zajedničke odluke. to lice je izvršilac kriv. njihovi interesi u sukobu (npr. U prvom slučaju. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. krivično djelo rodoskrvljenja). Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. ali nije saizvršilac u kriv. 3) divergentna krivična djela . odn. a zakon kažnjava samo jedno. prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 .kad su radnje saizvršilaca tj. potrebno sudjelovanje više lica. (npr. dva lica provale u objekat radi krađe stvari. oružana pobuna lica lišenih slobode). ali nisu saizvršioci. djelu teške krađe. kao uslov za njihovo izvršenje. ali oni nisu saizvršioci. Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. krivično djelo učestvovanja u tuči). vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. djela krađe. (npr.kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. nailazi treće lice koje koristi pogodnost. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. npr. 2. da izvrši određeno krivično djelo . Svako od tih lica jeste izvršilac.

davanje ili obećanje poklona. Npr. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano.. upućivanje molbe. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca. U drugom slučaju. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. Za razliku od pomaganja.. Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. postrekavanje je moguće samo činjenjem. i sl. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. prikazivanje koristi od izvršenja djela. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. postoji idealni sticaj na strani podstrekača. prijetnja. ali još nije donio odluku.. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. sportski. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica.podstiče to lice da učini djelo. radi se o tzv. samo o jednom podstrekavanju. „sapodstrekavanju“. opklada. kao ni glavnog izvršioca. podstrekavanje ne postoji. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). lančanom)“ podstrekavanju. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. On se koleba oko toga. poslovno. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. ubjeđivanje ili nagovaranje. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. radi se o tzv. idejno. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". 31 . već se radi o tzv. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. Isto tako. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. davanje savjeta. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. Ipak. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. tj.

spriječen i sl. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran. 3. tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža. Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. 2. promašeno podstrekavanje . 32 . a krivično djelo ne bude ni pokušano. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj. To.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. Dakle. tj. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača". a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. nije kažnjivo. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta.) javlja se u nekoliko oblika: 1. ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. tj. bez obzira na njegovu težinu. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. iako je moguće. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. što je često on sam. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela.S druge strane. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. međutim. nepodobni pokušaj podstrekavanja . Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. Dovoljan je i eventualni umišljaj. 4.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo. Nehatno podstrekavanje. što je u skladu sa načelom individualizacije. svršeni pokušaj podstrekavanja .

tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom. unaprjeđuje ili olakšava.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. b) u toku izvršenja krivičnog djela. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. se međusobno razlikuju. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. Međutim. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). učinitelja. Jednom riječju. kaznit će se kao da ga je sam učinio. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. uklanjanje prepreka. Pomaganje Član 33. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. koje ostvaruje neko drugi. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. Isto tako. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". Za postojanje pokušaja podstrekavanja. tj. 33 . Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. a može se i blaže kazniti. po svom sadržaju i značaju. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. pored umišljaja. ali sud može izreći i blažu kaznu. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. Dakle. Tako. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu.

što je zapravo pomaganje pomagaču. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice. Npr. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. lančanom pomaganju. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. unapređivati njegovo izvršenje. Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). 3.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . te 4. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom .fizičko pomaganje. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela . dok nehatno pomaganje. učinilaca. u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. tj. S druge strane. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje . ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non. Za razliku od podstrekavanja. da bi olakšao izvršenje krađe). kao moguće oblike pomaganja.fizičko pomaganje. davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. 34 . ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. s obzirom na njihovu prirodu.psihičko pomaganje. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. po zakonu nije kažnjivo. uglavnom kao psihičko pomaganje. nema pomaganja. navodi: 1. zakon. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. 2. pomaganje u pomaganju. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. koje. ali se može raditi o podstrekavanju. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. Da bi predstavljale pomaganje. Za razliku od podstrekavanja. Riječ je o tzv. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Međutim. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. Prema zakonu. U skladu s tim. iako je moguće i nerijetko se dešava. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. moraju potpomagati. pomagačkom saizvršilaštvu. Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv.psihičko pomaganje.

ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. itd. iako je moguće. prikrivanje sredstava izvršenja djela. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. odnosno nije kažnjivo. osim prije navedenih. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“). dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. Nehatno pomaganje. automobilom dovezao u taj objekat. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). mjesto i vrijeme izvršenja djela. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. 35 . Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. dovršenje u formalnom smislu). te 2. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. tj. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. međupomoć). protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. kada pomagač savjetima. odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. itd). i sl). svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. Psihičko pomaganje. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. (npr. djelo prevare itd. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. (npr.). nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. otvorio im vrata i tamo ih ostavio). Kod trajnih krivičnih djela (npr. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. kako da izvrši krijumčarenje. i sl.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. kao što je konkretan tok zbivanja. fizičke podrške u njegovom činjenju. Ne mora biti svjestan pojedinosti. ali i nakon njenog preduzimanja.

potajno pomaganje).Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. ali omogućava i ublažavanja kazne. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. U pogledu granica kažnjavanja pomagača. Tako. bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . Kao i podstrekavanje. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. kao i pomaganje. iako je dakle moguće. Naravno. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. Konačno. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. KZ FBiH . zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. Neuspjelo pomaganje. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. Konačno. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat. odnosno kažnjivo. Kao i kod podstrekavanja. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača.

(3) Osobni odnosi. ekscesa na strani izvršioca. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. kako u granicama svog umišljaja. dok saizvršioci odgovaraju. stepenu svoje krivice. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. tako i nehata. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama.  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. svojstva i okolnosti postoje. Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela.  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti . To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). Međutim. (2) Saučinitelja. kao učesnika u zajedničkom djelu. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. saučinitelju. neophodno je da se. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. tako i nehata. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. u osnovi podudaraju.

) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. U takvoj situaciji. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo. Drugim 38 .npr. (npr. (npr. a učinilac izvrši teže kriv. krađe. tj. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja.postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. U ovom slučaju. ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje. pa dakle ni samog saučesništva i sl.npr. (Npr.(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja. Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces . (npr. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika. ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji.postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine). tu nema zajedničkog djelovanja više lica. za običnu krađu. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača. provalnu krađu ili razbojništvo. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. djelo . odn. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. b) negativni kvantitativni eksces . a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno. ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno.

i dr. limitiranoj akcesornosti tj. što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. da li se do droge došlo prevarom. kada npr. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu.riječima. odvezane ruke. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. teškom ili razbojničkom krađom. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. odn. neprenosive personalne okolnosti). ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. bitno smanjena uračunljivost. izvršenje djela traži po svaku cijenu. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. pravna zabluda. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. npr. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. podmićivanjem. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela . U takvom slučaju. njegove osobine i stanja. svojstva i okolnosti postoje. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde. 39 . načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. blaže djelo. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. itd. (npr. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika.bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. odnosno kako podstrekača i pomagača. da li je tražena stvar oduzeta običnom. Lični odnosi. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. 3) Izuzetno. dobrovoljni odustanak. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela. Ovdje se zapravo radi o tzv. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. saizvršiocu.

dok je nehat lakši oblik. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca.koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. a to su: uračunljivost – tj. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. Pri tome. 1. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje). psihički odnos prema krivičnom djelu. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. osim protivpravnog djela. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. tj. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. potrebno da postoji i krivična odgovornost. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. odnosno staviti mu se na teret. Uračunljivost (Član 36. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. ako to zakon izričito propisuje. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. Dakle. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. 2. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. tj.

(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. privremena duševna bolest . droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. ovog člana. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima. tj. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost). Dakle. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta.privremene duševne bolesti. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. Kad je riječ o ovom osnovu. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . određuje ko se smatra neuračunljivim. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. 2. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. a neuračunljivi su samo izuzetno. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. trajna duševna bolest . Za postojanje neuračunljivosti. što postoji u najvećem broju slučajeva.najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). Zakon uračunljivost određuje negativno. jer se radi o duševnim bolestima. a time i isključenje krivične odgovornosti. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola.

privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). otrovi. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. ali ne mora i u odnosu na druga. neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. 4. Stepen duševne zaostalosti može biti različit. droga. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. i dr. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. imbecile i idiote. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju. tj. prava. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. mjere.to su nenormalna psihička stanja. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 . visoke temperature ili groznice. a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. Po ugledu na neka zakonodavstva. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera.učinjeno u tom stanju. Time se napušta i tzv. Dakle. Ova stanja su prolazna. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. iako neuračunljivi i bez krivice. zaostali duševni razvoj .to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. ovog člana. privremena duševna poremećenost . 3. Tako npr. svjetli momenti. mjesečarstvo i sl. omamljujuća sredstva. ostajali u krivi. prema kojoj su ovakvi učinioci. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti. stanje hipnotisanosti. ustanovu “actiones liberae in causa”. njihovo trajanje je privremeno. stanje bunila usljed trovanja.

dovodio u neuračunljivo stanje. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. manifestovati u različitoj mjeri. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. samoskrivljene neuračunljivosti. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda.“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. npr. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. On 43 . kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. a ovdje one postoje. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. Zapravo. pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti.Dakle. uračunljivost se može stepenovati. u lakšim slučajevima. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat.

a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. (Npr. uglavnom. ev. i 38. svode na svoja dva osnovna oblika: 1. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. kada je sjeo da pije. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. onda kada je to u zakonu izričito određeno. umišljaju. nehat. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. Radit će se o event. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. Npr. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. a nisu slobodne u izvođenju“. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. pa u pijanom stanju učini krivično djelo. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. ali je pristao na njeno nastupanje. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. odgovornost. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. Ili npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. 44 . Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće.zna da je agresivan kad je pijan. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret.je krivično odgovoran. ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. odnosno mora biti svjestan. koji ne isključuje kriv. pa učini krivično djelo. KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. pa ga osuđuje zbog toga što je. umišljaj i 2. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. bio svjestan jer je vozač profesionalac.

Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. te odustane od izvršenja krivičnog djela. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. U istoj situaciji ako bi on promašio. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. 1. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. i sl. tj. Nasuprot tome. 45 . 2. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. frankovom formulom tj. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. on hoće da učini djelo. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. U praksi. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. NEHAT (CULPA) (Član 38. pa je pristao na njeno nastupanje. KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. „ako do djela dođe neka dođe“. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. Unatoč tome. eventualni umišljaj (dolus eventualis) .

jer učinilac neće posljedicu. nevoljnim krivičnim djelima. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. nemar. ali je nije imao. Nasuprot tome. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. stanje 1. lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. 2. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. niti pristaje na njeno nastupanje. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. Nesvjesni nehat (negligentia. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan.). tj. kod učinioca postoji svijest o djelu. te dođe do požara i nastupanja štete). morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. (npr. ali ne postoji volja. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. odn. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. Dakle. (npr. ali je razlika u voljnom elementu. samopouzdanje. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. 46 .Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. te usljed vjetra dođe do požara. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. već drži da do toga neće doći. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. tj. kao što su njegov uzrast. mjerodavne su individualne okolnosti. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. Kada je u pitanju učinilac. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. intelektualne mogućnosti. kod nehata. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . bez obzira na oblik. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. lovac u šumi ne ugasi vatru.

u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. u pravu uopšte. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. error iuris). to djelo bilo dopušteno. stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. složenost situacije itd. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. error). Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. Kao poseban oblik nehata. u teoriji se pominje i tzv. finansijski eksperti. 47 . i 40. 39. Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. vremenske prilike.zabluda o činjenicama (lat. da li je bila noć ili dan. može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. ljekari. odnosno eventualno stanje premorenosti. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. 2. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu). . KZ FBiH) Zabluda (lat. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). Kada su u pitanju objektivne okolnosti. pravna zabluda . stepen vidljivosti. treba uzeti u obzir. pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . prisustvo dr. profesionalni vozači. lica. ZABLUDA (Čl. U krivičnom pravu.zabluda o pravu (lat.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. straha i sl. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. njegovo iskustvo. postojanje buke. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. stvarna zabluda .njegovog vida i sluha. psihofizičko stanje. ako bi one stvarno postojale. Naravno. error facti) .

ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. ( npr. djelo rodoskrnjavljenja/. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom. ako bi uistinu postojale. itd. da su one stvarno postojale. Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. (npr.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. uzročnost ili kauzalitet. (npr. ako je učinilac lišio života jedno lice. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. okolnostima koje bi. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. to djelo bilo dozvoljeno. sredstvo ili način izvršenja. to djelo činile dopuštenim.). pogrešno misleći da se radi o drugom. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta. posljedica. u užem i širem smislu. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. vrijeme. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. djela. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. tj. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela.Stvarna zabluda (Član39. Dakle. objekat radnje. kao što su radnja. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. da su one stvarno postojale. djelo falsifikovanja novca/. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela.

pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. a radi se o kriv. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. 2. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. Drugim riječima. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. a poznat je kao brz na pištolju. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. nije od posebnog praktičnog značaja. (npr. učinioca ima ova zabluda. koja je uobičajena u našoj literaturi. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. kao npr. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. iako različite. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. trebao i mogao izbjeći. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela.biću krivičnog djela. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. da je bio obazriviji. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. Praktično. 49 . niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. Međutim. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. odnosno krivičnu odgovornost. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela. Dakle. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . od podjednakog značaja. (npr. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. tj.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude.

Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti.Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. (npr. 3. 192. neće odgovarati za tešku krađu. 2. npr. ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. npr. npr. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. neće odgovarati za kriv. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. već za običnu krađu. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. ili supruga je htjela otrovati muža. npr. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. KZ BiH. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. npr. 147. (aberacije s objektom iste vrijednosti). ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. skretanju udarca. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . već za kriv. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. ili. takva zabluda će biti relevantna . učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. KZ BiH. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). postojanje zablude je pravno irelevantno. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. misleći da je ona vlasništvo lica B. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. a posljedica nastupi na drugom objektu. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. takva zabluda će biti relevantna. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi.

ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti. odnosno njegovoj protivpravnosti. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo. b) indirektna pravna zabluda . postoji stvarna zabluda. odnosno kauzalnog toka. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. a to se dogodilo na drugi način. zamislio na jedan način. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka. riječ je o pravnoj zabludi. Valja ipak upozoriti da se. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. Dakle. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. Pravna zabluda (Član 40. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. tada se neće raditi o aberatio ictus-u. npr.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . u zavisnosti od slučaja. učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. 4. ali kojeg pravni poredak a) 51 . Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. Ako je on s tim računao.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. kod pravne zablude on je toga svjestan. (npr. tj. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. propisano kao krivično djelo. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. tj. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. ali ne zna da je to pravno zabranjeno.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. a ako takva svijest postoji. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno.

KAZNE 52 . Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. a što on ne zna. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog. uključujući posebno svojstva samog učinioca. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. dakle. tako i na strani učinioca. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. Međutim. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene.ne priznaje. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. kao i kod stvarne zablude. U tom smislu je. silovanje. Kod nekih od njih kao što je npr. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. Npr. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. odnos učinioca prema djelu i sl. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. njegovo zvanje i zanimanje. S druge strane. odn. svakako moraju biti veoma strogi. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. kako na strani samog krivičnog djela. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. Prema našem zakonu. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja. ubistvo.

(4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni.” KZ FBiH (odredbe čl. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. b) novčana kazna. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne. 7.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. maloljetnički zatvor i 3. 2. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. samo jedna se može izreći kao glavna. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. 53 . b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. novčana kazna. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. 1. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. Svrha kažnjavanja (Član 42. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. samo se jedna može izreći kao glavna. onda se uvijek izriče kao jedina.Vrste kazni (Član 41. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo.

(7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. b) Generalna ili opšta prevencija . 4. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života.Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. već na prevenciju. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. koja se sastoji u slijedećem: 1. prirodi. U pravilu. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. zakon je u ovoj odredbi (Član 42. a do šest mjeseci i na pune dane. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). 3. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. odnosno svrhu kažnjavanja. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. drugim riječima. 2. 54 . Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. 2. Dakle. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. Kazna zatvora Član 43. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija). KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje.

ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. određujući njenu donju u gornju granicu. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. kada je određena samo gornja granica. a nekada samo jedna od njih. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. U takvim slučajevima. 55 . Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. a u obrnutom slučaju. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. Evropske konvencije o ljudskim pravima. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. Npr. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. Postoji i tzv. U slučajevima kada je određena samo donja granica. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. ali on to jeste po nizu obilježja. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. nekada kao jedina kazna. Nekada je određena i jedna i druga granica. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava.Ona je propisana za svako krivično djelo.

i to jednu od mjera iz kategorije novih. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. alternativnih krivičnih sankcija. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. kao i vremena izvršenja tog rada. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. kao mjere upozorenja. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. Riječ je o sui generis mjeri. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života.47. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. uz pristanak optuženog. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1.

sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. poslije odmjerene. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. dakle.2. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. restauracije istorijskih spomenika. pomoći ženama i žrtvama nasilja. odn. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. Ukoliko. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. Sud. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. poslova. dakle prije nego je ona objavljena. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. koje određuju vrstu i visinu kazne. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. itd. generalnu prevenciju. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. humanitarnih organizacija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. pored izrečene kazne zatvora.

jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1.situacije i zaposlenja. te. već novčanoj kazni. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. naprotiv. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. već mu. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. odnosno on je „alternativa alternativi“. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. Uslovni otpust (Član 45. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne. odn. supletornog zatvora. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. Najzad. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. a naročito da neće učiniti krivična djela. 58 . Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. izuzetno.

ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. 59 . (4) Odredbe st. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. njihov značaj. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. od 1. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. a posebno da neće činiti krivična djela. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. do 3. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. motive iz kojih su učinjena. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine.kazna se smatra izdržanom. Pored navedenih formalnih pretpostavki.

Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.000 KM. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. i 3. U tom se slučaju 60 . djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. njihov značaj. motive iz kojih su djela učinjena. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. 2. ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv.000. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta.000 KM. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. a najviši iznos ne može biti veći od 50. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. 2. ovog člana. Novčana kazna (Član 47. djela prelazi iznos od 1.000 KM. U slučaju opoziva uslovnog otpusta. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela.000. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta.

izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. te maloljetničkim zatvorom.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. od 1. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. pa i preko toga. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. dnevnim iznosima. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. (6) Podatke iz st. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. te porodične obaveze. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora.000 KM. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1.000 KM. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju.000. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. do 5. s tim da zatvor ne 61 . uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine. svrstavamo u kazne. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. Novčana kazna se izriče u tzv.000 KM. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna.000. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora.

okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. raniji život učinitelja. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . Nakon smrti osuđenog. ova kazna se izriče u određenom iznosu. drugi prihodi. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). uz ostale okolnosti. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. kao što je uslovna osuda. nekada u veoma širokim rasponima. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. ostala imovina. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. srazmjerno neisplaćenom dijelu. pri čemu su ključni faktori visina plate. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno.može preći jednu godinu. te rashodovnu stranu. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. novčana kazna se neće izvršiti. pobude iz kojih je djelo učinjeno. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. a naročito: stepen krivične odgovornosti. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. 62 . To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. Nakon što utvrdi ove okolnosti. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. njegovim drugim prihodima. vodeći računa o visini njegove plaće. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom.

2.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3.. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost. onda se primjenjuju opšte granice. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. odnosno opšti minimum i opšti maksimum. i 3. Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. 2. 63 . npr. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Po svom karakteru one su ambivalentne. Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. motiv izvršenja djela. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. 1. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. jer svaka od njih. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Međutim. kako je istaknuto. Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. Zakon navodi najznačajnije okolnosti.Opšta pravila zakon je dao u st. motiv je otežavajuća okolnost. 2) svrha kažnjavanja. 1. dok pravila sadržana u st.

naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. bezobzirnost i sl. Dakle. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. npr. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. Tako npr. npr. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. lične prilike učinioca. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. Iako ga zakon posebno ne određuje. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. raniji život učinioca. dolus repentinus. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. da li je učinilac pri tome iskazao npr. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. držanje učinioca nakon učinjenog djela. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. koje naš zakon posebno ne reguliše. predumišljaj. koji mogu biti veći ili manji. I posebni oblici umišljaja ili nehata. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. kada postoji tzv.. krivičnom odgovornošću. Isto tako. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. U toj ocjeni mogu biti od 64 . već i u kojem intenzitetu. posebnu upornost.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. na mah. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. Isto je sa vinošću odn. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata.

Npr. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu. itd. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. intenzitet tjelesne povrede. Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. Isto tako. koliko je ona bila bliska. mržnje ili osvete. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. itd. 65 . kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. kod djela protiv javnog saobraćaja. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti.). tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. zavisti. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. Naravno. ili npr. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. kod nužne odbrane. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost. onda je on olakšavajuća okolnost. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. npr. starosn a dob učinioca. kod saobraćajnih djela. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. Naime.

raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. zaposlenost. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. odnos prema drugim ljudima. itd. 6) Lične prilike učinioca. uzrast i zdravstveno stanje). da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. njenu nevolju. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. požar i sl. nemoć. npr. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. kao što su npr. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . ili je to učinio spontano. lakomislenost. da li ga je učinilo više lica. djela.. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. npr. ima li djecu (posebno njihov broj. “sticaja nesretnih okolnosti”. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. kojim sredstvima. njegovo držanje na poslu. tešku situaciju. profesiju. odn. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. povjerenje žrtve. porodične prilike. zatim da li je djelo izvršeno noću. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. uopšte njegov način života. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. radnim ili profesionalnim obavezama. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. U zavisnosti od toga. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu.

Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». stvarno kajanje). sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. neovlaštena trgovina i promet drogom. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. odn. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. Npr. da ima više maloljetne djece. da je invalid. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. pomogao u školovanju djece. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja.posljedice. ali ako je tome doprinio sam učinilac. Takvo obrazloženje ne znači ništa. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. krijumčarenje ljudi. bolest članova porodice i sl. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. (tzv. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. ali ako sud navede 67 . okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. odvezao je u bolnici. itd. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. Tako npr. U protivnom. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu.). Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. pranje novca i sl. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. siromašna osoba. poslije je redovno posjećivao. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. S druge strane. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). ili npr. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. Također. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost.

Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». Tako npr. Međutim. kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude.. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. odn. vrijeđanjem od strane oštećenog i sl. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. itd. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo. izdržane ili oproštene kazne. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. odn. jer je 68 . Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. konstitutivnim elementima osnovnog. kako je oštećenom pružio pomoć. Naravno. oštećenog je posjećivao u bolnici. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. Npr. Pored ovog. Dakle. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. za koja djela i na koje kazne. ili kod ubistva na mah. prevare. obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne.. itd. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica. poreske utaje. ili krivično djelo pronevjere.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica.

Kao izuzetak od navedenog pravila. Dakle. kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca. kada sud pored opštih pravila. pravne zablude. kod krivičnog djela otmice. bitno smanjenje uračunljivosti. (npr. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj).postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. b) ublažavanje po vrsti . njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . pokušaja. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. njegovim drugim primanjima.postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. zakon dozvoljava ublažavanje kazne.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. ispod posebnog zakonskog mimimuma. (npr. U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti.

U ovom slučaju.koristiti mogućnost ublažavanja. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. čitav niz olakšavajućih okolnosti. U praksi sud. 3) ako je za kriv. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. 7) ako je za kriv. 4) ako je za kriv. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. 2) ako je za kriv. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. 1) 70 . Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. najčešće. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. (Ublažavanje kazne) ovog zakona. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. 6) ako je za kriv. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. u njihovoj cjelokupnosti. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora.

npr. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. postojalo bi krivično djelo. ali može uticati na odmjeravanje kazne. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. (npr. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. U praksi je rijetko.).) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. to će. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. najčešće. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. izreći će samo tu kaznu. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. bračnog druga i sl. kazna se može neograničeno ublažavati. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. 3) u slučaju pravne zablude. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela.kod prekoračenja granica krajnje nužde. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne. 71 .

To je tzv.(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju.od b) do d) ovog člana. onda bilo koju od njih. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. tač. (npr. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. jednom licu nanese tjelesnu povredu. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. (npr. Međutim. 72 . a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. princip apsorpcije tj. tačke d) ovog člana. 1. (npr. b) i c) ovog člana. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. teža kazna apsorbuje manju. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. U nedostatku takve odredbe. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. (npr. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. tač. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. također.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

njegov raniji život. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. MJERE UPOZORENJA (Član 59. Sudska opomena (Član 61. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. 1. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. ZKP FBiH) Pritvor. 1. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM. sudska opomena i 2. vodeći računa o svrsi sudske opomene. ili 2. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. 77 . djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. ovog člana. Svrha mjera upozorenja (Član 60. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. ovog člana.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. uslovna osuda. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima.

ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. uz gore navedeni uslov. Radi se. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. jer se predviđa da se. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. U članu 60. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene. s obzirom na odredbu stava 2. 1. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv.  2. U članu 61. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. izvinjenje oštećenom. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. djela. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . Prva grupa uslova tiče se: Najprije. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. pomirenje s oštećenim. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. Međutim. dakle. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje.

ali samo pod uslovima propisanim zakonom. ovog člana. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. dakle. 2. ne učini novo krivično djelo. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. vodeći računa o svrsi uslovne osude. njegov raniji život. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. 4. sama za sebe. Odredba. ličnost učinitelja. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. i u tom slučaju. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. Uslovna osuda (Član 62. njegov raniji život. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Ne može se. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). stepen krivične odgovornosti. 3.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Međutim. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. 79 . međutim. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela.

izvršavaju se. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. mada i ona. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. koju sadrži svaka uslovna osuda. Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. Dakle. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. ne učini novo krivično djelo. ). moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. uslovna osuda je zamjena za kaznu. tj. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. U tom smislu. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. Međutim. djela i istovremeno upozorava da će. U članu 62. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. izrečene uz uslovnu osudu. ne učini novo krivično djelo. kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). (npr. njene bitne elemente.(7) Sigurnosne mjere. 80 . roka provjeravanja. neophodna elementa: 1. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. i 2. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. Dakle. Prema tome.

ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. raniji život učinitelja.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. Kazna utvrđena uslovnom osudom. njegove lične. odnosno visinu njegove plate. U pravilu. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. posebno uzeti u obzir: 1. 3. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. vodeći računa o svrsi uslovne osude. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. porodične i socijalne prilike. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. 2. njegove lične prilike. po svojoj vrsti i mjeri. dakle. njegove druge prihode. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. 81 . a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. pobude iz kojih je djelo učinjeno. njegov raniji život: Zakon. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne.

način i sredstvo izvršenja. mjesto. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. Dakle. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. a ujedno i bezuslovna 82 ..stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. Međutim. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. dakle. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. a za druga kaznu zatvora. Obrnuto. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. nije moguće. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. odnos prema žrtvi i dr. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. 5. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu. 4. do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. Međutim. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter.

83 . nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna.novčana kazna. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. 3. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. Sigurnosne mjere. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. sud će. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. izrečene uz uslovnu osudu. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. U ovom slučaju. 2. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. 1. izvršavaju se. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela.

a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja. zakonodavstvom u FBiH. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu.  osposobljavanje za određeno zanimanje. nadzora i zaštite. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja.  posjećivanje određenih psihijatrijskih. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. djelom. ili da ispuni dr. Ako ne opozove uslovnu osudu. 84 . njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. ličnost učinitelja. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv.Ako opozove uslovnu osudu. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. djelom. brige. da naknadi štetu koju je pričinio kriv. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. obaveze predviđene kriv. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti.

4. oduzimanje predmeta. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. Uz ispunjenje navedenih uslova. 2. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. a može i ukinuti uslovnu osudu. zabrana upravljanja motornim vozilom. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. 3. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. aktivnosti ili funkcija. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. zabrana vršenje poziva. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. 5. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). 85 . uslovni otpust će se opozvati. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. obavezno liječenje od ovisnosti. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1.

aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Pod uslovima iz člana 74. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). stav 2. 86 . 3) Zabrana vršenja poziva. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. uslovni otpust će se opozvati. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. djelo zloupotrebom svog poziva. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. računajući od dana pravosnažnosti odluke. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. aktivnosti ili funkciji. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva.

djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. b) mjere bezbjednosti. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. Međutim. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. Austrije ili Njemačke. djela. 87 . ako su vlasništvo učinitelja. RH. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. djela. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. i to starijem maloljetniku. ako ne postupi po toj zabrani. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. c) kazna maloljetničkog zatvora .može se izreći samo izuzetno. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. npr. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim.

Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. 3. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. posjećivanje odgojnih. 4. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. 2. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. dom ili ustanovu. djela ne pokreće krivični postupak. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2.1. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. psiholoških i drugih savjetovališta. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. lično izvinjenje oštećenom. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. i tako se i djele. redovno pohađanje škole. ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. smještaj u drugu porodicu. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. 2. 88 . 3. naknada štete oštećenom. 4. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. obrazovnih. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. Dakle.

preodgoj i pravilan razvoj. osigura njihov odgoj. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. uglavnom. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. disciplinske mjere 2. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. zabrana vršenje poziva. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. c) mjere bezbjednosti. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio.2. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. njegova psihička svojstva. godine života maloljetnika.  Uz to. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. Dakle.a. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. 3. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. ovdje se radi. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. b) kazna maloljetničkog zatvora. aktivnosti ili funkcija i 2. 2. 89 . nadzorom nad njima. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. zabrana upravljanja motornim vozilom. djela navršio 16. mjere pojačanog nadzora 3. stepen njegovog duševnog razvoja. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. djela navršio 14. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1.

ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. dotadašnji odgoj. njegove sklonosti. ali ne duže od 20 dana. Pri izricanju ove mjere. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. težinu krivičnog djela. 1. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. c) na neprekidni boravak određen broj dana. pobude iz kojih je djelo učinio. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. 2. Tu spadaju: 1. sudski ukor i 2. 7. 9. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. Pri izricanju ove mjere. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. b) na određeni broj sati tokom dana.4. sredinu i prilike u kojima je živio. Tu spadaju: 90 . te 10. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. uz odgovarajući nadzor. 8. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike. 6.U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. preodgoja ili liječenja. 5.

a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. sud može: a) roditelju. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. 90. koja se brine o školovanju maloljetnika. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. 3. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. usvojitelju ili staratelju. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. usvojiteljem ili starateljem. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. zaštite (Čl 92. Pri izricanju ove mjere. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji.) ZAVODSKE MJERE 91 . 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. iako su ga u mogućnosti obavljati. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. njegovom zaposlenju. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji.

U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. a može se i 92 . neće odrediti njeno trajanje. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. a kad maloljetnik postane punoljetan. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. Uz tom slučaju. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. a max 5 god. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. obustaviti od izvršenja. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. također. sud. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. već će o tome naknadno odlučiti. sud će naročito uzeti u obzir: 1. preodgoja ili liječenja . U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. Pri izricanju ove mjere.

KZ FBiH) 93 . KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. a njeno izvršenje nije započeto. proteklo više od 1 godine. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98. a izvršenje nije započeto. Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. 2. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. Izuzetno. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. sud nije vezan za min. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. odnosno 1. propisanu mjeru kazne.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera. god. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. a izriče se na pune godine ili na pola godine. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena.b. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera.. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. i 2. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. i to pod uslovima: 1. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke.. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101.

ali ne prije isteka 1 godine. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. imajući posebno u vidu: 1. Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite. Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina . Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle. Dok ne navrši 18 godina.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. b) 5 godina . a pod uslovima iz člana 100. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći. ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. c) 3 godine .

.. Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije. pod uvjetima propisanima ovim zakonom. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.zatvora. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. ovog člana. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. st. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112.) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. 95 . može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. ponašanje učinitelja. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. 2. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). aktivnosti ili funkcije. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. te svrhu koju treba postići sankcijama. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god. Izuzetno od odredbe stava 3. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva.118.

c. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. koja je sposobna za rad. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. može raditi ukoliko ona na to pristane. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere.) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. 2. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. tužiteljstvu. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. dok ne navrši 18 godina života. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. pod uvjetima propisanim zakonom. pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). rad će joj se omogućiti. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. Rad osuđenih osoba (Član 112. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta. Granice izvršenja kazni (Član 111. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike.

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. osim u izuzetnim okolnostima. (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. predmeti od vrijednosti. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. Ako oduzimanje nije moguće. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne. 97 . Međutim.) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. (6) Maloljetni osuđenik.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. radi stručnog osposobljavanja. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena.

takva imovina može biti predmet oduzimanja. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. Zaštita oštećenog (Član 116. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. 98 . KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. Dakle. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. npr. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. kao pravna posljedica osude. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. pravnim licima. b) zabrana sticanja određenih zvanja. oproštene ili zastarjele kazne. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. pravnim licima. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. privrednim društvima ili u dr. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. poziva ili zanimanja. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi. trgovačkim društvima ili u dr. u zakonu o radu. 99 . c) lišenje odlikovanja. zastarjele ili oproštene kazne.

KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. ili c) određuje brisanje osude. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. djela propisana ovim i dr. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. 100 . kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. AMNESTIJA. djelom. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. Odredba stava 1. REHABILITACIJA. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. i 124. a za kriv. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. aktivnosti ili funkcije. KZ FBiH) Poslije izdržane. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. djela propisana zakonom kantona skupština kantona. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. Pomilovanje (Član 123. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. Može se odnositi na kaznu zatvora. Amnestija (Član 122. Amnestiju za kriv. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. što znači da je daje zakonodavni organ. Amnestija se daje u formi zakona. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv.

za brisanje nije bitna ta nova kazna. na molbu osuđenog. domet pomilovanja je uži od amnestije. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. zastarjele ili oproštene kazne. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. Kada je osuda brisana. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. zastarjele ili oproštene kazne. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. jer se odnosi na poimenično određena lica. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. već ona iz pravosnažne presude. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. Dakle. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. novinama. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. Pomilovanje se objavljuje u sl. Dakle. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. 101 . Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. zastarjele ili oproštene kazne.

zabrana rada na osnovu dozvole. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . ili teža kazna). oduzimanje predmeta. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran.000 KM).000.000-5. ne bude odgovorna za novo krivično djelo. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. Kazne za pravna lica su: 1. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. i 3. U slučaju stečaja. entiteti. a ne mogu biti odgovorni država. 2. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine). 2. Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. kanton. objavljivanje sudske presude. Brčko distrikt. Pravne posljedice osude su: 1.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica.500.Uz ovu kaznu. 3. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. zabrana rada na osnovu dozvole. oduzimanje imovine (za KD 5 god. općina i mjesna zajednica. u roku koji odredi sud. učinio krivično djelo u ime. za račun ili u korist pravnog lica. fizičko lice. ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . novčana kazna (5. grad.

Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka. a odluku o krivnji donosi porota. čime se postupak završava. uključivo i funkcija gonjenja. uredovanje suda. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. uključujući razne torture i mučenja. formalno. Inkvizitorski postupak 2. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. a suđenje se svodilo samo na to da se. Suđenje se odvijalo tako 103 .). Australija. Presuda. a ne sud. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. inkvizitorsko načelo. Odbrana de fakto nije postojala. Ako porota objavi da optuženi nije kriv. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. u stvari. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. Akuzatorski (optužni) postupak 3. i to tako što je prvo Francuska. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. jer tužitelja nije bilo. i to osuđujuća. donese presuda. Kanada i dr. U tom postupku je zadržano tzv.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. Velika Britanija. optuženog oglasi krivim. da vodi računa o redoslijedu postupka. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. postavljati pitanja i sl. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. sudija izriče krivičnu sankciju. Žalbenog postupka nema. i dijeli se na dva dijela: 1. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. eventualno. pa npr. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. sud oglašava da je optuženi slobodan. a posebno se brine da. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. Istraga i 2. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi. Nakon što porota donese odluku. već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. poslije francuske revolucije.

pravo na suđenje bez odlaganja. prava osumnjičenog/optuženog. Polazeći od tog koncepta. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. Organ nadležan za pitanja soc. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. a uvedene su i druge novine. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. pa ako se utvrdi da jeste. 7. upotreba jezika i pisma. 11. 2. staranja. pouka o pravima. 6. jednakost u postupku. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. i 3. 2. 13. 15. kao što su izjašnjenje o krivnji. vještaci i dr. prava osobe lišene slobode. pravo na odštetu i rehabilitaciju. praktično. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. 17.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. Osnovna načela se. ne bis in idem. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1. pravo na odbranu. 16. 2. 10. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. zakonitost dokaza. slobodna ocjena dokaza. svjedoci. sporazum o priznanju krivice i dr. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. in dubio pro reo. 104 . Tužitelj. kojeg ZKP više ne poznaje). Osumnjičeni/optuženi i 3.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. Sud. 9. 8. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. 5. pretpostavka nevinosti. Naš ZKP. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv. načelo akuzatornosti (optužno načelo). 4. načelo mutabiliteta 18. Oštećeni. 3. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. osobe. kao što su: 1. postupka). S tim u vezi. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. dakle. 14. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja.  Sporedni procesni subjekti: 1. 12.

Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. usmenosti. Ovo načelo jeste ustavno načelo.npr. tj. poziva svjedoke i postavlja im pitanja. raspravno načelo. Dakle. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. javnosti. ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje. 2. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. neposrednosti itd. kao što su npr. u primjeni načela javnosti. 3. dakle upustiti se u postupak. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. 105 . 1. 4. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. načelo nije moguće do kraja sprovesti . prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. 2. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. odakle je preuzeto u naš pravni sistem. kontradiktornosti. ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u. PRINCIP ZAKONITOSTI . načela: 1. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). ograničeno je inkvizitorskim načelom . ali nije dužan da se brani. 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom.pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće .npr.

dakle. Načelo in dubio pro reo. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. Može samo presudom. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. kojom se optuženi oglašava krivim. drugom vrstom odluke (npr. bitne) činjenice. smatraju se neutvrđenim. Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje. dakle na tužiocu. jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. umjesto da se iznose samo činjenice. cijeniti. 2) Dakle. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. odn. tj.kd). Dakle. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. one se ne mogu uzeti kao utvrđene. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima. Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. u sebi. često navode da je osumnjičena odn. u korist optuženog. Novinari. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. 3. 106 .one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. tj. (npr. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. Ovo načelo se. pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog.„u sumnji u korist optuženog“). stav 2. nasuprot tome. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. može osporiti pretpostavka nevinosti. u smislu pravne kvalifikacije). U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. Također. optužena osoba počinila krivično djelo. u sumnji. rješenjem).) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva.

nakadno optužiti za kriv. Dakle. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. poziva na ovo načelo. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda.) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . 5. stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. u skladu sa članom 57. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. odn. Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. (Npr.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. djelo pokušaja ubistva. pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. ako se sumnja u njihovo postojanje. Pri tome se misli na djelo. odn. 4. a to su: 1.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. koja nije bila obuhvaćena tom presudom. Obrnuto. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. NAČELO NE BIS IN IDEM . a zavisno od faze postupka. a ne i neka druga osoba. događaj zbog kojeg se sudi. djelo teške tjelesne povrede. izrečena neka novčana kazna. U praktičnom postupanju.. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. jer ne postoje redovni pravni lijekovi. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. stav 2. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu .) 2. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. tj. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova. jer bi u suprotnom.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. tužilac napadača optuži za kriv. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. u ovakvoj situaciji. 107 .

(„nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. 4. policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. uz 2. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. 2. 3. 3. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. prije donošenja odluke. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. pravo pomenute osobe da porodica. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. niti odgovarati na postavljena pitanja. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. a to su: 1. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju.) Prava osumnjičene/optužene osobe. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. 2. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. on nije dužan dati 108 . Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. 6. prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1.

Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. Ako vrijeme nije propisano. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. U ovom slučaju. branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. (tako npr. 2. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. a postoji već od trenutka lišenja slobode. ako sam ne uzme branioca. u interesu pravde. Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. odnosno faze postupka: 1. u slučajevima obavezne stručne odbrane. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. To su slijedeći slučajevi. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.istinit iskaz. 3. odn. ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. branioca će mu postaviti sud.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). i u postupku po pravnom lijeku. pa ako iz 109 . NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. a zna da ta osoba nije izvršilac. već i o pravima advokata . Ako osumnjičeni/optuženi. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. i to već prilikom prvog ispitivanja. kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. 7. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. branioca će mu postaviti sud. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. 4. ima pravo na rehabilitaciju. od prvog ispitivanja. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. ne uzme sam branioca. kao i druga prava utvrđena zakonom. ako sud utvrdi da je to. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.

8. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. od strane sudskog tumača. 10. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka. ZAKONITOST DOKAZA (član 11. (Npr.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. i 9. odn. Zabranjeno je od osumnjičenog. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje. Stranke. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. pisanog dokaznog materijala. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. 11. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. kao i isprava i dr. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. drugi iznose. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. 8. pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. kao i druga prava utvrđena zakonom.) Opća je obaveza suda. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. a službena pisma su latinica i ćirilica. 9. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13.) 110 . optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. 12. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. dužnost je sudije. utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. odnosno vijeće. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. EKLJP). saizvršilaštvo i saučesništvo. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. 3. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. 4. krivičnu odgovornost izvršioca. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. tako i činjenice koje mu idu u korist. 2. a to su one vezane uz: 1. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. 2. zakonska obilježja kriv. i koju tužilac ima kao državni organ. 111 . Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. a ne kao stranka u postupku. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. Kad je riječ o tužiocu. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog. i to u toku cijelog krivičnog postupka. 3. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. 5. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. tako i one koje im idu u korist. 4. 13.) Sud. sud će ispitati svjedoka. djela.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. To je moralna i zakonska obaveza. a ne doprinosi razrješenju stvari. odnosno predsjednika vijeća. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15.

Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. To. treba naglasiti da je obaveza suda da. te način na koji se došlo do takvog zaključka. rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. bez zahtjeva tužioca. tako i svih dokaza zajedno. savjesno. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. pa zato kažemo da je modificirano). sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. primjenom pravnih. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. 2) funkcija odbrane . To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju. 112 . tj. sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju. odnosno da nije dokazana. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica. prilikom donošenja presude. vrši sud. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. kako svakog dokaza pojedinačno. 14.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1. a na glavnom pretresu izvode. Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. Usvajanjem ovog principa.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca.  privatni tužilac. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16. Pri tome. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. logičkih i psiholoških metoda. ni kvalitativno.) Sud. Također. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . logično. 15. ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima.

krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. kao što su amnestija. 17. a u II st. gonjenja ostvaruje se. između ostalog. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. Načelo oportuniteta. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. 16.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. 1. tužilac dati imunitet svjedoku. zastara krivičnog gonjenja i dr. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . 2.2. koji nisu proizvoljni. i 3. Vezano za primjenu ovog načela. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). pomilovanje. dakle. 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. 3) krivična djela u kojima će gl. 3. osim ako zakonom nije drugačije propisano. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje.

ili 3. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. pomilovanjem ili zastarom. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. presude pa II. u roku od 8 dana. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. Dakle. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. koji ne može uložiti žalbu. odlukom. potrebna mu je saglasnost SPS-a. podnese pritužbu uredu tužioca. U tom slučaju. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. odn. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). kada glavni tužilac. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. tj. sud otvori pretres). ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. krivičnog gonjenja. st. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. već ima pravo da. 114 . U slučaju obustave istrage. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. st. a nakon toga presudom. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. tj. a prije početka glavnog pretresa. sud će rješenjem obustaviti postupak. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice.st. („odustajanje od optužnice“). obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. sudom). Do podizanja optužnice. ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I.st. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. ili 2. presude i održavanju pretresa pred II.

eventualno. Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. ona ne dobiva 115 . jer takvo gonjenje nije ni započeto. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. Kada se govori o načelu mutabiliteta. Prema tome. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. kriv. prije svega. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. djelo korupcije. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. Iz navedenog razloga. umro. tj. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. tj. Postupak se mora provesti do kraja. vanparničnom). ako je djelo obuhvaćeno amnestijom.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava.) U vezi prethodnih pitanja treba. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. odnosno neki drugi državni organ (npr. parničnom. 18. c) ako je nastupila zastarjelost. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo. upravni organ). kada donese naredbu o nesprovođenju istrage. odn. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. U slučaju da je tužitelj. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja.

Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. nastupaju potvrđivanjem optužnice. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. poreskih organa i organa vojne policije. kao i stručni saradnici. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. kao i carinskih organa. uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). ako Zakonom nije drugačije određeno.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. organa finansijske policije. uključujući: korporacije. bez obzira na to je li postala pravosnažna. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom. to znači da te posljedice. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. Ali. (npr. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. odnosno optuženi. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. 116 . j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. sudske policije. preduzeća.) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. policijskih organa Federacije. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe).

Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. Stoga. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji. fotografirane. zabilježene magnetskim impulsima. Glava IV . ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji. propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. 117 . fotokopirane. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. koja je pozvala tog svjedoka.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. (3) St. m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom. Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. otkucane pisaćom mašinom. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. odštampane. općinskih i kantonalnih). i 2. odnosno vještaka. 1. odnosno vještaka. odnosno branioca.

te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. odlučiće o tome ko će suditi. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. jer sud nije bio propisno sastavljen. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. presudu. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. ako tako ne bi bilo postupljeno. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. sastavljeno od trojice sudija. Tako. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. Kada sud to utvrdi. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. tj.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. predsjednik vijeća. pokretnih stvari i osoba. vijeće. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. Dakle. a radi se o težem krivičnom djelu). u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. predsjednik suda i dr.). sastavljeno od trojice sudija. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. sastavljeno od trojice sudija. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. već i kada se drži pretres. prostorija. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. U suprotnom. Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. 118 .

stav 6. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5.000. koja ima i SPP. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči. 2. Pored tih ovlaštenja. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca.00 KM. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. također. zakon. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. f) uzima izjavu o krivnji. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. b) dostavlja optužnicu optuženom. radi zakazivanja glavnog pretresa. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu. tj. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. itd. Ima ovlaštenja koja pripadaju. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. 3. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. a 119 . 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. te odlučuje o razrješenju branioca. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. odbrane siromašnih. kao i razrješenje postavljenog branioca.

odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). Posebna nadležnost (Član 27.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi. Forum domicilii (Član 28. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32.ako optužnica nije potvrđena. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu. Forum deprehensionis (Član 29. ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH. nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. a za neka viši sud. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. on ostaje nadležan. Forum ordinatum (Član 31.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. u tom slučaju nadležan je viši sud.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. 120 . odnosno optuženog.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. pa je za neka od tih djela nadležan niži. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog.

provest će se.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno.npr. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. sasluša stranke i branioca. potrebno je da sud. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje.) 121 . prikrivače. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. Nasuprot spajanju postupaka. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela. ili b) razlozi cjelishodnosti . Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. odn. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. a ako optužnice nisu potvrđene. koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. Vijeće. i za saučesnike. po pravilu. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog.Ako su nadležni sudovi iste vrste. Kada postoji neki od ovih razloga.npr. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . a za neka niži sud. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. sudija. također. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. sud. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. po pravilu. U svim navedenim slučajevima. po pravilu. jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). žalba nije dopuštena. Za saizvršitelje. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja.

za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). POKRETANJE POST. po saslušanju stranaka i branitelja.) Ako sud kome je predmet ustupljen. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba. dužan je.) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. To mogu biti razlozi kada npr. ili npr. njihovog okupljanja pred zgradom suda. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. npr. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. slični razlozi). kao nadležnom. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. bolest svih sudija. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. Ovi razlozi mogu biti. SPS-a. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. 122 . smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. (npr. Nakon potvrđivanja optužnice. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. ako postoje važni razlozi. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.

d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom.IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. ako je sa osumnjičenim/ optuženim. Glava V . svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. hranitelja ili hranjenika.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom. ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. stepena. usvojitelja.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. tužiocem. 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. u pobočnoj liniji do 4. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. a po tazbini do 2. braniocem. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. branilac. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. Izuzeće se vrši u javnom interesu. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“). stepena ili  staratelja. sud može istovremeno. tj. usvojenika. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. b) postupao kao tužilac. ovog zakona (“važni razlozi”). 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . staranika. po službenoj dužnosti.

smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». podnosilac zahtjeva je dužan . Sudija. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. 1. srodstvo u daljem stepenu i sl. odrediti zamjenu. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. tj. predviđen je jednom opštom formulacijom. izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. 2. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. odbaciće ga vanraspravno vijeće. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. tako i za fakultativno izuzeće sudije. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. odmah po saznanju za taj razlog. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. To mogu biti: zajednički imovinski interesi.isključen. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. zahtjev se može podnijeti i docnije. Predsjednik suda će. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. kako za obavezno izuzeće. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. U ovoj situaciji 124 . ne samo da naznači zakonski osnov. U slučaju izuzeća u užem smislu. sve do donošenja odluke o izuzeću. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. veza po susjedstvu.

pribavit će se izjava sudije. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. ZKP-a (samo glavni tužilac). a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. stručne osobe. O izuzeću zapisničara. kao i na vještake. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Prije donošenja rješenja o izuzeću. a o izuzeću OSL tužilac. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. tj. sudskog tumača. naređuje se zamjena. kolegij sudija kod drugih sudova. predsjednik vijeća ili sudija. zakonodavac nije bio tako isključiv. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. sudske tumače. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. zapisničare. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. 125 . a ako nema ni zahtjeva stranaka. b) provođenja istrage.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. pa nije odredio zabranu rada. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. Glava VI . Ako se utvrdi da osnov stoji. Zahtjev mogu postaviti stranke. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca.

Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. te da optužnicu zastupa pred sudom. 53. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tako i u korist optuženog. Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 .4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. kako na štetu. U slučaju obavezne odbrane.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. Zakona. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti. preduzeća.BRANIOCA (čl. Glava VII . onda nema procjenjivanja. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca. Lice koje nije advokat.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa. glavni pretres i sl. 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. 10) podnosi pravne lijekove. 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU .-54. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji.

za vrijeme dok pritvor traje. 3. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. Dakle.) Branilac ne može biti: 1. branilac. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. 3. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. S druge strane. Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti. u kojoj on nije učestvovao. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti. Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora .dužnosti. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. bračni.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. određuje se samo jedan branilac. 2. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost. u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). oštećeni. pored ostalog. već prilikom prvog ispitivanja . onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. Ko ne može biti branilac? (Član 55.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. mora imati branioca. Sukob interesa otklanja. Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. po pravilu. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. 127 . Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. istakao povredu postupka u toku istrage. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. 2. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora.

troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. provešće se psihijatrijsko vještačenje. Prema potrebi. Branioca. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. predsjednik vijeća. djelo koje je predmet optužbe. 4. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. Branioca postavlja SPP. Ima pravo na nagradu. na njegov zahtjev. SPS. sudija. djelo izvršeno. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi. broj osumnjičenih/optuženih. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. 128 . u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. Da li postoje razlozi pravičnosti. Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. zavisno od faze postupka. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. (npr. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. Da li postoje razlozi pravičnosti. bez obzira na propisanu kaznu. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. npr. a ako to ne učini. postaviti branioca. što utvrđuje sud. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. u interesu pravde. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. postavlja SPP. sud će mu. Naime. ličnost osumnjičenog/optuženog. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. specifično kriv. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. sredina u kojoj je kriv. te visina troškova odbrane koji su u izgledu.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. odnosno branioca. postavlja se branilac po službenoj dužnosti. odn. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. SPS.

osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup. već i podstrekač i pomagač. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca. sudija. odnosno vijeće. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. a) 129 . Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. te mobitela.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. PRETRESANJE OSOBE (član 66.) Pretresanje stana. kao i tužilac. Nakon podizanja optužnice. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo. U navedenim slučajevima. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. Na zahtjev suda. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. dužni su ih staviti na uvid braniocu. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. dakle saučesnici. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci. 2) izuzetno od prethodnog pravila. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. ili saizvršioci. SPS. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom.

tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. koja nije ni izvršilac krivičnog djela. odn.kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. saučesnik. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje. sudsko vijeće. U ovom slučaju. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69.  130 . s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca. odn. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva. niti njegov saizvršilac. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. radi se o pretresanju ostalih osoba. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje.) U odnosu na formu. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola . NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67.  centralni dio zahtjeva.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe.

SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.) 131 . Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. B. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. Prije odobravanja zahtjeva. (npr. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima).) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva.

10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca. kao svjedoci. vlasništva. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. Svjedoci će se prije početka 132 . 4) svrha pretresanja. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. a ako je on odsutan. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu.) Prije početka pretresanja. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. OSL može upotrijebiti silu. prostorija ili osoba koje se traže. OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. 6) određivanje ili opis mjesta. Pretresu stana. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. 3) ime. prisustvuju dva punoljetna građanina.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. s navođenjem adrese. mora vratiti sudu. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. ostalih prostorija ili osobe. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. nakon čega se. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. bez odlaganja. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. ako to sud izričito odredi.

OSL mora. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih. Ako se pri pretresanju stana. kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore. 2. odnosno isprave oduzete. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. to želi. O tome će se obavijestiti tužilac. 76. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. Prilikom vršenja pretresanja.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. ako stanar tog stana. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. Ovo je vrlo važno. prostorije. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. ali upućuju na drugo krivično djelo.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. odnosno korisnik prostorije. i 77. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. bez odlaganja. odnosno osobe. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. odnosno vojna osoba.) O svakom pretresanju stana. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. 133 . Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. da bude prisutan pretresanju.

2. krivotvoreni vrijednosni papiri itd. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. u okviru posebnog djela KZ FBiH. 2. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne.3. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. c) predmeti za koje je. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. 4. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. djela. pokretne stvari ili nekretnine. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje.). b) prilikom lišenja slobode. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. 1. kod kojih 134 . predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. (npr. kod određenih krivičnih djela. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti.

Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. 135 . U smislu funkcionalne nadležnosti. dužan ih je predati po naredbi suda. a u slučaju daljnjeg odbijanja. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . 3. 2. SPP i branioca. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. djela. osumnjičenog. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. Ko drži takve predmete.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. to je SPP (do podizanja optužnice). ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. te isprave ili tehničke snimke činjenica). Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. može se zatvoriti. sudija. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. odnosno optuženog. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. a najduže 90 dana. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. SPS (prije početka glavnog pretresa).se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca.000 KM.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.

Predmet koji je oduzet od fizičke. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. na osnovu prijedloga tužitelja. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. U slučaju da sud ne izda naredbu. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD. 85. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. SPS-a i branitelja. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.) Sud može. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a. (Čl. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 . koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. sud može.) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. na prijedlog tužitelja.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome. odnosno pravne osobe ne može se prodati. Sud može. Pravo žalbe (Član 83.

kakve su mu obiteljske prilike. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. 2. nadimak. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. prijetnja. kakve je škole završio. Ako sud ne izda naredbu. je li. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. JMBG. ime i prezime roditelja. dopušten kao 137 . osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja .„pravo na šutnju“. odnosno držatelju. gdje stanuje. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. nakon toga. koje je narodnosti i čiji je državljanin. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. mjesec i godina rođenja.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. (ime i prezime. a ako je maloljetan. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. kad i zašto osuđivan. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. ako je dat u prisustvu branitelja. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. je li pismen. djevojačko obiteljsko ime majke. kakvog je imovnog stanja.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. prevara. dan. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. je li. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. čime se zanima. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. ovog zakona. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. 3. 72 sata). Sud je dužan. gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. ko mu je zakonski zastupnik). Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. vratit će se vlasniku. je li odlikovan. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. te da je takav njegov iskaz. 2) da može uzeti branioca po svom izboru. gdje je rođen.) 1.

Svjedoci koji se zbog starosti. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. Ispitivanje osumnjičenog. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. niti svoj izostanak opravda.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. a ako je svjedok gluh ili nijem. ako je njegova odbrana obavezna. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. ne odazove pozivu. u pravilu.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist. bez zakonskih razloga.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. 138 . Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. snima se na audio ili videotraku. bolnici ili na drugom mjestu. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava. i 94. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. Nakon što je zapisnik sačinjen. uz pomoć tumača. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. 93. odnosno sud. odnosno zakonskog zastupnika. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja.

s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. vojne ili službene tajne. Izuzetno. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. d) maloljetna osoba koja. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. na prijedlog tužioca. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . ako se njen iskaz. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. prema prirodi stvari.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. a svoj izostanak ne opravda. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. naredbu može izdati i tužilac. i dr. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. b) roditelj ili dijete. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. sud može. advokat. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku.) 139 .000 KM.). odlučuje vanraspravno vijeće. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. notar. Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. liječnik. bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98.

ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. NAČIN SASLUŠANJA.). tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. itd. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. da li mu je isti neophodno potreban. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. branilac. niko ne zna). osim svjedoka. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca. pa npr. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. Dakle. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. da se takvom svjedoku. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. u oba ova slučaja. „tajni imunitet“. jer za taj imunitet. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. 140 . onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. Za uzvrat. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99. za savjetnika određuje advokat.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. Na glavnom pretresu je slična situacija.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. Ako u istrazi nastane takva situacija. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. Naravno. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača.

primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. tj. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka.b) da ne smije ništa prešutjeti. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. 3. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. postupit će se obazrivo. odn. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. U toku istrage. 2. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. zanimanja. pedagoga ili druge stručne osobe. zakonskog zastupnika. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. Poslije datih upozorenja. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. odnosno sud. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. vršiti provjeravanja. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. tj. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. nakon opštih pitanja. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. kao i oštećenim. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. 141 . Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. sugestivna pitanja. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. npr.

zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. već se smatra da zakletva nije položena. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. nije predviđena nikakva sankcija. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. a za nju štetan. 3. dadne izjavu prije glavnog pretresa. pa takve osobe polože zakletvu. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. odn. pretres. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. Polaganje zakletve. izjava se daje pred sudom.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1.) 142 . OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . odn. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. odnosno davanje izjave nije obavezno.) neće moći doći na gl. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). davanje izjave.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. Pored toga. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. ne daje izjavu. morao biti istinit. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv. Zakletva se polaže. onda to nema nikakvih procesnih posljedica. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. invalidnosti. izjave. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. s obzirom na zakletvu. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu.

da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. Kada OSL vrši uviđaj. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov. ako želi. onda ga obavlja sudija.  Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. Inače. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. te 143 . Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja. sluha. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. već je dovoljan samo materijalni uslov.). zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. kao rezultat prijetnji. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. obzirom da tužilac može. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. u pravilu.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. kao što je npr. doći na mjesto događaja. opipa i sl. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. a nakon podizanja optužnice SPS. pa se. naredba ili rješenje. U tom smislu. odnosno dijete i maloljetnik. tj. Dakle. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. osiguranju ili opisivanju tragova. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. To opažanje se vrši čulom vida. odnosno predsjednik vijeća. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja.

i u pravilu. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. kojima ne raspolaže sud. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). (npr. 109. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka. Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. neposredno po izvršenju krivičnog djela. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih.) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. VJEŠTAČENJE (čl. Po završenom vještačenju. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. 144 .) Za razliku od uviđaja. – 129. zavisno od stadija postupka. rekonstrukciju vrši sudija.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. a nakon toga. te nalaze i mišljenja vještaka. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se. po potrebi. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. ponovo izvesti pojedini dokazi. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. a izuzetno pojedinci. odnosno predsjednik vijeća.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio.

4. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. 3. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. grafološko vještačenje itd. PREGLED. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . Glava IX . Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. – 136. vještačenje saobraćajnih udesa. 2. odnosno u kaznu. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. sudsko-medicinska vještačenja (npr.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. 3. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. 5. ili je s krivičnim djelom u vezi.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. toksikološka vještačenja. ako ona bude izrečena. vještačenje poslovnih knjiga. psihijatrijsko). Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. 130. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. 2.

c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. 146 . podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. 5. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. radnje. Ako su takve aktivnosti preduzete. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. 2. ali pod uslovima: 1. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja. policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. te obim i trajanje posebne istražne radnje. ili 3. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca.1. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. 3. 4.

JAMSTVO i 5. POZIV (član 138. 3. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. U skladu s tim. 2. 2. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. 147 . vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje.Izuzetno. MJERE ZABRANE. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. PRITVOR. a to su: 1. a to su: 1. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. VRSTE MJERA (član 137. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. 4. POZIV. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. pritvor. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). 1. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. kao najteža mjera. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom.

Ako optuženi to odbije.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. a svoj izostanak ne opravda. službeni pečat i potpis tužioca. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. 5.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Izuzetno. Ova mjera određuje se rješenjem suda. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. sakriti se. 2. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. 2. dan i sat kad treba da dođe. djela koje mu se stavlja na teret. 3. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. 8. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. u hitnim slučajevima. 3. dovest će ga prinudno. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. uz navođenje odredbe KZ-a. naziv kriv. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. odnosno sud o promjeni adrese. 148 . ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. – 140g. 3. koji sadrži: 1. 4. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. odnosno sudije koji poziva. naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. a svoj izostanak ne opravda. 6. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. 7. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. i 4. 2. MJERE ZABRANE (član 140. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. mjesto gdje optuženi ima da dođe. DOVOĐENJE . ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. naziv organa koji poziva.

osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe. i 5. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. odnosno. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. poslije podizanja optužnice SPS. tj. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. a nakon dostavljanja predmeta sudiji. Zabranu poduzimanja određ. a najduže do pravosnažnosti presude. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. ako je ona izrečena. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d. Ostale mjere zabrane (član 140a. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja.U prednjim okolnostima sud može.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. Ako je izrečena novčana kazna. odn. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. Izricanje mjera zabrane (član 140b.) 149 . 4. predsjednik vijeća. taj sudija odn. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice. 2. te da živi u svom domu. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. 3. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. Zabranu sastajanja sa određenim osobama.. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa.

koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. Jamstvo dakle mora biti položeno. njegovog branioca ili trećih lica. jamstvo može biti lično i stvarno. 1. Sa aspekta materijalne garancije. Ako je ne izda. Za razliku od pritvora. optuženi se pušta iz zatvora. tj vijeće. 141. 150 . 2. koji se. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. i 142. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. isprave će se odmah vratiti. zbog bojazni da će pobjeći. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. u hitnim slučajevima. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva.Izuzetno. optuženog pušta na slobodu. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. Sadržinski posmatrano. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. ili teža. Ako jamstvo nudi treće lice. odn. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. već incijativa uvijek potiče od optuženog. zavisno od razloga. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. 4. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. neophodan je pristanak optuženog. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. a kada ono bude obezbjeđeno. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. niti ga odrediti po službenoj dužnosti.

porijeklu imovine.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). pošto je ostavljen na slobodi. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. a hipoteka se skida. hartija od vrijednosti. ni u pogledu najvišeg. stavljati hipoteka na nekretnine. niti najnižeg iznosa. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. odrediće mu se pritvor. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo.Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva. Položeni novčani iznos. iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. U navedenim slučajevima. Ako optuženi pobjegne. dragocjenosti. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. a izostanak ne opravda. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe.) 151 . te lične i porodične prilike optuženog. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne. a kada su u pitanju nekretnine. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. odn. To je jedan od načina prestanka jamstva. I pored datih kriterija. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“). PRESTANAK JAMSTVA (član 143. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva .

(npr. a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. u vanrednim okolnostima. a koje je.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. 2. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148. sakriti. na obrazložen prijedlog tužitelja. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. samovoljno napustio radno mjesto.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. 3. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. 4. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. viđen da ide prema granici. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. žalba nije dopuštena. pritvor joj se može odrediti: 1. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. posebno teško. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju.

kriv. u roku od 24 sata od prijema rješenja. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. jer tužilac npr. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. Koji su to «naročito važni razlozi». Dakle. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. pečat suda i potpis sudije. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. 2. zakonski osnov za pritvor. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. zakon ne određuje. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . sastavljenom od trojice sudija. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. djelo za koje se to lice tereti. obrazloženje. Po isteku roka na koji je pritvor određen. odnosno stavlja u pritvor. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. Po isteku ovog roka od mjesec dana.) 1. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca.ime i prezime lica koje se lišava slobode. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. 3. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. Prethodno se mora održati posebno ročište. pouku o pravnom lijeku. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“.

djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Izuzetno. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. važnosti razloga i složenosti predmeta. a prije izricanja prvostepene presude. zatvora. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju.u slučaju kriv. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. i to rješenjem SPS-a. .) Pritvor se može odrediti. ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci.. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. d) 3 god.) U toku istrage. b) 1 god. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. Nakon potvrđivanja optužnice. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije. . a prije isteka roka trajanja pritvora. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor. uz napomenu. djela za koje je propisana kazna dugotraj.) 154 . rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. 2 puta uzastopno. pritvor u istrazi. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala.u slučaju kriv. i 6 mjeseci . da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru.. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. 4. UKIDANJE PRITVORA (član 150. osumnjičeni će se pustiti na slobodu. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.suda Federacije.u slučaju kriv. Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. Dakle. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151. c) 2 god.u slučaju kriv.

izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. Inicijativa može poteći samo od optuženog. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. uticajem na svjedoke. Poslije izricanja prvostepene presude. U svim tim slučajevima pritvor se ukida. post. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. post. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. saučesnike ili prikrivače. Rješenje donosi sudija. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. Ako razlozi za pritvor više ne postoje. Žalba optuženog. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. ne i od suda (uz pristanak optuženog). pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. u stvari. sakriti. znači da je on odustao od svog zahtjeva. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. odnosno predsjednik vijeća. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. Međutim. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. 155 . a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje.

Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. postojanje nekog od pritvorskih osnova. gdje se podrazumjeva: a. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”. po predaji lica od policijskog organa. a najkasnije u roku od 24 sata. pravo pomenute osobe da porodica. sprovesti tužiocu. ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. u određenom roku i u propisanom postupku. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. Izuzetno.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. taj rok je 72 sata. ako su u pitanju djela terorizma. b. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. Naprotiv. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz.  SPP je dužan odmah.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. pustiće se na slobodu. a najkasnije u roku od 24 sata. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. pa je eventualna žalba nepotrebna. 2. 4.  tužilac je dužan bez odlaganja. Ukoliko ne prihvati prijedlog. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. međutim. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. 3. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. 156 . postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. niti odgovarati na postavljena pitanja.

) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Pritvorenik ne može koristiti mobitel.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. novine i drugu štampu. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. Posebna prava pritvorenika (Član 157. U pravilu. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. a određuje se rješenjem. bračni. Smještaj pritvorenika (Član 156. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. pritvorenika imaju pravo posjećivati. u okviru kućnog reda. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. ali ima pravo. ako to zahtijevaju interesi postupka. higijenske potrepštine. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. Pravo na komunik. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. o svom trošku nabavljati knjige. protiv kojeg je dopuštena žalba. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora. o svom trošku obavljati telefonske 157 . pritužbe ili žalbe. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.) Po odobrenju SPP. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155. SPP. spriječi bjekstvo pritvorenika. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. Izuzetno. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom.

158 . Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. prijedlozi. GLAVA XI . onda neposredno poslije toga. a ako to nije moguće. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Zapisnik piše zapisničar. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. U pozivu za ispravku. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. Predsjednik suda. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem. mogu u svako doba obilazitipritvorenike. Kad zapisnik piše zapisničar. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. odnosno dopuni.) Optužnica. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. iz razloga sigurnosti i dr. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. propisanih razloga.razgovore. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163. i bez prisutnosti sudskog policajca.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. a zapisničar se ne može osigurati. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. Predsjednik suda. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja.

Sadržaj zapisnika (Član 166. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. stavljanje oznake na predmetima i dr. opis. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. u njemu se ne smije ništa izbrisati. dan i sat kad je radnja započeta i završena . Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. dodati ili mijenjati. planovi. kao i osumnjičeni. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori.) Zapisnik se mora voditi uredno. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. crteži. to će se naznačiti u zapisniku. a ako su napravljene skice. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. 159 . Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. mjere i veličina predmeta ili tragova. 5. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. odnosno optuženi. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. fotografije. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. mjesto gdje se obavlja radnja. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. 3.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.). 2. u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.) Osobe koje se saslušavaju. Vođenje zapisnika (Član 167.) Zapisnik sadrži: 1. 4. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. Sva preinačenja.

O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Rokovi se određuju na sate. i 173. tj. GLAVA XII . 160 . odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba. odnosno godinama. odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Rokovi određeni po mjesecima. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. odn. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. dane.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik.176. mjesece i godine.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. Dan kad je dostavljanje izvršeno.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. 174 . po pravilu. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. 172. izvršenje presude. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju.

Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. Presudu donosi samo sud. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. 161 .) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. drugim krivičnopravnim sankcijama. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. presude. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. troškovima krivičnog postupka.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni. tako da nijedno od njih nema većinu. Ako se i na taj način ne postigne većina. Ako ne glasa. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. nije dužan glasati o sankciji. Način glasanja (Član 179. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. kao i o drugim prethodnim pitanjima. 2. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Tajno zasjedanje (Član 180. rješenja i 3. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. naredbe. a zatim će se glasati o kazni.

Ako osoba izjavi da se neće žaliti. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. stava 1.Saopćavanje odluka (Član 181. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. postupit će po odredbi člana 184. ovog zakona. Posredno dostavljanje (Član 184. ako on na to pristane. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. 162 . ako ona pristane primiti pismeno. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Lično dostavljanje (Član 183. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja. ako ovim zakonom nije drukčije određeno.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. Glava XIV . a ta osoba se tamo ne zatekne. po pravilu. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom. preko pošte.) Pismena se dostavljaju. Ako je odluka usmeno saopćena. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. ako su odsutne. Ako se oni ne zateknu u stanu. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. uz pouku o posljedicama nedolaska. pismeno se predaje susjedu.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu.

kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara. Optuženom koji nema branitelja. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. sat i razlog odbijanja prijema. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. Posebnislučajevidostavljanja(Član188.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. rok za izjavu pravnog lijeka. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. a on ima više branitelja.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. Odbijanje prijema pismena (Član 187. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. Time je dostavljanje izvršeno. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. Po zahtjevu optuženog. U tom slučaju. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. Ako optuženi ima branitelja. dostavit će se branitelju i optuženom. lično će se dostaviti i optužnica. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. dostavljač će ga potpisati. pod uvjetom da 163 . Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi. Dostavnica (Član 186. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

prava. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. djela. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. u tom slučaju. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. fizičkog ili nekog dr.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. zlostavljanja. pa to ne prijavi. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog. 168 . usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. Tužitelj će.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. tužitelj ne može pokrenuti.Kad je zakonom. njihovo odgajanje i vaspitavanje. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. a takav zahtjev nije podnesen. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. da vrše nadzor. Zdravstveni radnici. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. vaspitači. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. roditelji. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. U takvim okolnostima. staratelji. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. nastavnici. odnosno nastaviti istragu.

upravno-pravnom odnosu. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. a ako je prijava saopćena telefonom. 5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. pravno irelevantnom odnosu. 169 . 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. djela). dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. pismeno ili usmeno. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. 3) zakonski naziv krivičnog djela. Dakle. radi se o građansko-pravnom odnosu. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. 2. 4. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. sačinit će se službena zabilješka. osim osumnjičenog.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. ukoliko su ti podaci poznati. Ako se prijava podnosi usmeno.PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. (npr. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“.) Prijava se podnosi tužitelju. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. 3. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa.

Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232. saslušavati oštećenog i svjedoke. prikupljati određene informacije. te 4.. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. 2. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. OSL je dužno u ovom slučaju. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici. 3. da se pronađe učinitelj krivičnog djela.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. radnjama i mjerama koje je preduzelo. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234. OSL može: 1. 4. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. 5. Istina. ovog zakona. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka. kao što je npr. ispitivati osumnjičenog (naravno. 2. i o tome obavještava SPP-a.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja. O svemu što je preduzeto. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. 170 . ako ovaj na to pristane. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. prikupljati potrebne izjave od osoba. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. ako postoji opasnost od odlaganja. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. 3. djela) (član 233. naredba o pretresanju stana. naređivati potrebna vještačenja i 6. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja.

službene zabilješke. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. ali samo po odobrenju tužitelja. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. putnika i prtljage. Pri prikupljanju izjava od osoba. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. 3. obdukcije 171 . ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja). zadržavanje će prestati. fotografije. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja. 4. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. osim pregleda. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta.2. Nakon isteka tog perioda.) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. 5. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. pribavljeni izvještaji. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. skice. OSL sastavlja izvještaj. 6. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. javnih preduzeća i ustanova.

2.) 172 . 3. potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno. koji nije očevidac događaja i koji je npr. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. iskaza nekog svjedoka). također. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. može doći na mjesto uviđaja). Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. Kao što je navedeno. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje.) Zavisno od faze postupka. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. unakrsno. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza.i ekshumacije leša. To znači da se svjedok ispituje direktno. ako želi. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. Postoji. moraju se evidentirati u zapisnik. ali i u posebni službeni izvještaj. što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. on će se ispitati. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. a nakon podizanja optužnice SPS. (npr. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238.

u vrijeme učinjenja krivičnog djela. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. 173 . da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. nije moguće naredbom obustaviti istragu. Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. O donošenju naredbe o obustavi istrage. 3. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu. upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. a iz iskaza pet preostalih da jeste. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). 2. nužna obrana ili krajna nužda. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). Tako. već i naredbu o obustavi istrage. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. pravosnažno presuđena stvar. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. Naime. 4. 1. te podnosioca prijave. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. bio neuračunljiv.

u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. postupak će se rješenjem obustaviti. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. rješenjem će se prekinuti krivični postupak. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. koji će sazvati kolegij tužilaštva. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju). Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. postupak će se nastaviti. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. Kolegij tužilaštva će. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241. a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi.

7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. tada.) Nakon podizanja optužnice. sporazuma o priznanju krivnje. 6. Nakon podizanja optužnice. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. pregovaranja o krivnji. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. 2. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. prethodnog(ih) prigovora(i). 3. svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. 6) rezultat istrage. 5. a to je postupak optuživanja. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. obavezno. 4) zakonski naziv krivičnog djela. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu. 175 . Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. osumnjičeni/optuženi i branilac. upućivanja optužnice SPS-u. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. u pravilu. uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. 7.) Optužnica. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. 4. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. djela.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. sadrži: 1) naziv suda. s navođenjem odredbe krivičnog zakona. Dakle. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. koji se sastoji od: 1. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv.

provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. onda on prvenstveno ispituje: 1. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. npr. uz upozorenje da će optužnica. u tom dopisu. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. a u složenim predmetima 15 dana. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. U tom smislu. dopuni. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. a odmah potom i o pritvoru. a ako se nalazi u pritvoru. Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. 176 . Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. odn. 2. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice. prvo se odluči o potvrđivanju optužnice. ako je propisno sastavljena. nalazi i mišljenja vještaka i sl). ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. fotodokumentacija i sl. računajući od dana prijema optužnice.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. Praktično. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. ukoliko tako ne postupi. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. radi ispravke formalnih nedostataka. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. a istovremeno će mu. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. onda SPS razmatra dokaze. da li je sud nadležan. SPS treba da donese u roku od 8 dana. tj.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice. tada SPS treba da potvrdi optužnicu. ali mogući dio optužnice . Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi. datum potvrđivanja. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice.

Prije davanja ove izjave. Međutim. troškovima postupka. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). da poriče krivnju. predmet proslijediti sudiji.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. ako optužnica sadrži više tačaka. odn. ex officio. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. tj. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. Prilikom izjašnjenja o krivnji. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. a dokaze koji 177 . te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. a što je preneseno iz anglosaksonskog. ako prikupi nove dokaze. angloameričkog sistema (adversarni sistem). optužnica se dostavlja bez odlaganja. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. Ukoliko optuženi nema branitelja. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. SPS.Međutim. ili neće određeno da se izjasni. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. odnosno vijeću kojem je dodijeljen. optuženi neće da se izjasni o krivnji. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. SPS će provjeriti prednje. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. radi zakazivanja glavnog pretresa. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. onda SPS. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244.

odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv.potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. sudija/vijeće. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. 178 . Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. 2. dva optužena. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. 3. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. svjesno i sa razumjevanjem. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. tj. djela). koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. Dakle. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. a drugi poriče krivnju. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. isto kao i SPS. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS.  da li je upoznat o troškovima postupka. i to sudije. odnosno zaprijećene kazne. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. kada sudija odnosno vijeće. uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. nastavlja se redovan krivični postupak. Drugo. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane.

Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. tada zaključuju sporazum. niti da daje sugestije. dostavlja sudu. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. Ovo je moguće i kasnije. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). sve do okončanja glavne rasprave. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. uslovna osuda. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. Nakon potvrđivanja optužnice. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). Međutim. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. uz optužnicu. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. Ukoliko to tužilac previdi. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora). niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. (npr. pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. odn.) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. U ovom slučaju. b) blažu vrstu kazne (npr. Prilikom sačinjavanja sporazuma. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. Pregovaranje o krivnji. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. tj. za kriv. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. Tom prilikom. djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god.

izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. i to: 1.krivično-pravne sankcije. Međutim. U ovom slučaju. moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. 3. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . odnosno vijeću. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno. a realizaciju principa mutabiliteta. Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. 5. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. pa do početka glavnog pretresa. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. postupka. U tom slučaju. bez prethodnog odobrenja. 2. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. 4. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. svjesno i sa razumijevanjem. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. do potvrđivanja optužnice. a koja je bila predviđena u sporazumu. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. to će saopćiti strankama i braniocu. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). 180 . koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. i isto konstatovati u zapisnik. sud provjerava više kumultivnih uslova. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. Nakon toga. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS.

ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. ZKP FBIH. odnosno optuženom će se. Stav 1.) Kao što je već rečeno. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. 2. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. na njegov zahtjev. (član 60. žalba nije dopuštena. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. postaviti branitelj. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan. ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. 5. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. bez obzira na propisanu kaznu. osumnjičenom. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. jer u smislu člana 36. Protiv odluka po prigovoru. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana. 181 . RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). nakon potvrđivanja optužnice. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu. Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika.predraspravno ročište. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac. osporavati zakonitost dokaza. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. podnijeti prethodne prigovore.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). kao i oštećeni.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. Također . sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim.

odnosno predsjednika vijeća (Član 254. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. sudija. ili 2. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. oštećenog. ili 4. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. 182 .) Sudija. odnosno vijeće. ili 3. ili 6. 250.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa.) Glavni pretres je javan. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. zakonskog zastupnika i punomoćnika. ako je to u interesu državne sigurnosti. naučni i javni radnici. odnosno vijeće. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. Obaveze sudije. vojne. ali uvijek po njihovom saslušanju. Sudija. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.) Sudija. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. službene ili važne poslovne tajne. branitelja. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. ili 5. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. ako je to potrebno radi čuvanja državne. može u svako doba. Sudija. – 252.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. radi zaštite morala u demokratskom društvu. odnosno predsjednik vijeća.

sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. unose u zapisnik o glavnom pretresu. branitelj. Dužnost sudije. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti.) Sudija. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. Izuzetno. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. Sudija. Ako tužitelj. punomoćnik oštećenog. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. vještak. a naročito zbog broja optuženih. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. svjedok. odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. radi preduzimanja daljnjih mjera. Sudija. Odluke sudije. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. Ako upozorenje bude bezuspješno. ukoliko optuženi ima branitelja. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. komoru čiji je branitelj član. oštećeni. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa.Dužnost sudije. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. U tom vremenskom periodu sudija. 183 . zakonski zastupnik. ali sudija. Sudija.000 KM. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.) Dužnost sudije. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti.

prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen. Za razliku od toga. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. kao što je izostanak sudije. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. optuženi ili njegov branilac. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. glavni pretres se odlaže. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. zbog koje se. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. ukoliko bude izjavljena žalba. a u protivnom. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. nakon što je kažnjen.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. a ako je glavni pretres počeo. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. ukoliko je izostao tužilac. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. Ukoliko sud nije nadležan. a odbrana nije obavezna. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti. presuda mora ukinuti.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. ako nije bilo opravdanog 184 . Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga. onda je takvo kažnjavanje isključeno. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. Međutim. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. U slučaju ako je neko izostao. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao).) Pojmovno. produži da narušava red.000 KM.

) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264. a isti neopravdano izostaje. te obavještava VSTV BiH. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. Sud o tome donosi rješenje. niti je svoj izostanak opravdao. odnosno napuštanja bez odobrenja. već jednom bio privođen. protiv kojeg je dozvoljena žalba. a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. a najduže 30 dana.) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. 185 . Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu.razloga. tj. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. (član 262.

da se pročita zapisnik o uviđaju. treba pribaviti nove dokaze ili 2. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. uz saglasnost stranaka i branitelja. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. odnosno vijećem. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. drži pred istim sudijom. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. ako: 1. pretres će se nastaviti.) Ako se glavni pretres. Sudija/predsjednik vijeća. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. Izuzetno. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. odn.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. po mogućnosti. pretresu.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. koji je bio odložen. uz saglasnost stranaka i branitelja. sudija/predsjednik vijeća. 186 . Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. odnosno vijećem. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana. ali vijeće. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. postupit će se po odredbama člana 266. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267.

) Kada sudija. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. sudija. treba da ustanu. sudija. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. Ukoliko je prisutan oštećeni. Sudija.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. da može postavljati pitanja optuženim. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev.) da bi utvrdio njegov identitet. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. 187 . u za njih određenu prostoriju. i ta izreka predstavlja izvornik. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. Pouke optuženom (Član 274. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije.) Sudija. optuženog ili branitelja sudija. Sudija. – 270. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. na poziv ovlaštene osobe. Na prijedlog tužitelja. vještaka i stranaka. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta.) Sudija. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. 268. osim ako za to postoje opravdane prepreke. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist. odnosno predsjednik vijeća. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271.

uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). 276. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu. vještake. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. Sve te radnje pozivanja. Dakle. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. pa do početka glavnog pretresa. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. dakle. ako žele. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. tužitelj ne može više povući optužnicu. što de fakto jeste uvodno izlaganje. niti mu to pravo može biti uskraćeno. već to radi službenik suda. da „izlože koncept odbrane“. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. obavlja sud. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. odnosno 4 grupe: 188 . Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. Što se tiče optuženog i njegovog branioca. zakon predviđa da oni mogu. Poslije čitanja optužnice. Uvodno izlaganje je. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe .

Inače. pa tek onda izvodi svoje dokaze. dokazi odbrane.  Svi ostali dokazi.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. U pravilu. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka. ako ima više optuženih i više KD. Međutim. Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici). tj. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema. sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. kako svjedoke odbrane i optužbe. onda je jasno da imamo mješoviti postupak. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. U okviru unaksrnog ispitivanja.  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. dokazi suda i 4. ako je to u interesu pravičnosti. dokazi optužbe. već i suda. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. 277.1. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom.) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. a zatim one koji se odnose na drugo. itd). predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. 2. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. 3.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. odbrane i dokazi suda. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. 189 . DIREKTNO. tako i svjedoke koje je sud pozvao. Navedeni dokazi.  Dokazi odbrane. Prema tome. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

IZMJENA OPTUŽBE (čl. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. ali ne i na neko drugo krivično djelo. a ako mu to zabrani. koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. a ne o izmjeni optužnice) 194 . Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. Sud. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. a ne izmjeni optužnice.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. (Npr. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. Drugim riječima. tj. djela) radi se o tzv. preciziranju optužnice. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. djelo krađe. postupka. kako je prvobitno navedeno u optužnici. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj. (npr. tj. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. koje bi sud morao odbiti. Dakle. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. tj. nove ocjene izvedenih dokaza. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. 290. Npr. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. umjesto iz garaže. u ovom slučaju. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv.

djelu iz oblasti privrednog kriminala. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen .) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Međutim. 292. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. U slučaju izmjene optužbe.Usljed izmjena optužnice. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). Na kraju završne riječi tužilac. glavni pretres se odgađa. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. a ne obijanju zatvorenog prostora. ukoliko se radi o kriv. može predložiti i izricanje 195 . odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. glavni pretres može biti odgođen. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. a radi pripremanja odbrane. djela krađe da se radilo o provaljivanju. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. Zaključci prate uvodno izlaganje. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. a ako je prisutan oštećeni i on također. u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini. Npr. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. 291. Zatim. Naravno. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. branioca.

Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. presudu. analiza elemenata krivičnog djela. vrši se podjela izlaganja npr. Međutim. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. Tužilac ima pravo da dadne repliku. Praktično. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija.) Nakon završnih riječi. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. Prema tome. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice. Ako svi daju završnu riječ. odnosno članova vijeća i zapisničara. zatim oštećeni. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. 196 . postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. analiza iskaza svjedoka. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. sudija. 293. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. analiza nalaza i mišljenja vještaka. jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. branilac i optuženi. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca. postupka. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi.

sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. 295. 295. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. sve tačke u potvrđenoj. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. jasno je da on ne mora postojati. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. Dakle. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl.  u sadržaju. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. Istovremeno.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl. Postupajući suprotno. osoba izvršila određeno krivično djelo. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). Dakle. postupka i presuda će se ukinuti. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. Stav 1. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. a ne optužena. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. sud će donijeti oslobađajuću presudu. Stav 2. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini. Npr. tj. tj. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 .

odn. da se zapisnici o iskazima svjedoka. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. Obrnuta situacija je moguća. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. 2. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. djelo teške krađe. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296. U suprotnom. privremeno oduzimanje predmeta. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). U ovim slučajevima. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. Npr. postupka. 385.) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. zapisa ili fotografije. pretresanje stana. imovine ili dokumentacije.: 1. odredbe o radnjama dokazivanja. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. djelo krađe. Prema tome. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu. radiće se o prekoračenju optužnice. djelo teške krađe. b) Nasuprot tome. što čini bitnu povredu odredaba kriv. ZKP FBiH). st. postupka. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. pa sud dođe u situaciju da to uradi. 4. kao npr. 198 . Ako bi to uradio. kao što su uviđaj. 3. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. ako se radi o optužnici za kriv. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. prostorija ili osoba. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. 4.

Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. pored zakonskog naziva. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. 1.VRSTE PRESUDA (član 297. Tako. za istu se zbog njene specifičnosti. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja. c) tzv. ocjenu izvedenih dokaza i slično. 298. 2. 2. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl. Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen. 1. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno. b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM.). koriste izrazi formalna ili procesna presuda. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. 1. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298.

) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . MERITORNE PRESUDE 2.  da je djelo protivpravno (tj. sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem. ubistva iz člana 166. stvarna zabluda. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . pod određenim uslovima. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. tj. ili 200 . sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. tj.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. 2. djelo za koje se optužuje.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. pa je sud na osnovu člana 298. a kod optuženog se utvrdi nehat). odbijena. 2. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. 2. dokazano da optuženi nije izvršio kriv. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv. 5. djelo. tačka c. krajnja nužda. Npr. Dakle. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. 3. nužna odbrana. stav 1.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300. I. pristanak povrijeđenog. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). 4. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos. kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno. ZKPFBIH odlučio kao u izreci. kao što su: 1. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost. djelo. Također. dokazati. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. KZFBIH. djelo malog značaja. 2. treće. 3. i 2.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299.

te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo). u drugom zakonu. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene. 7) imovinskopravnom zahtjevu. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. 3. Dakle. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. 4. i to kako glavne. 2) mjerama sigurnosti. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 . Ako je optuženom izrečena novčana kazna. 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/.) 2. tj. sud će navesti slijedeće: 1. tako i sporedne. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona .kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo.presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije.ako je u zakonu dat takav naziv. kao i potpun. 6) troškovima krivičnog postupka. ili 4) kazneni nalog . ili 3) oslobođanje od kazne . navodi se naziv djela . jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). djelo oslobođa od kazne. (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. 3) oduzimanju imovinske koristi. Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. držatelju).2) uslovna osuda .

branitelj. sudija. Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka.VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. .) Po objavljivanju presude. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. izuzetno u roku od 30 dana. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude.306. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. Sud će u prisutnosti stranaka. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. sudija. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. a u složenim stvarima. branitelja. Predsjednik suda će. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. 304. 202 . poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. presudu usmeno priopći sudija. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. po potrebi. kao i o pravu na odgovor na žalbu. odnosno predsjednik vijeća. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303.

Tako npr. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. a to su: 1. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. tužitelj. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. ali ne i protiv njegove volje. 203 . Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. roditelj ili dijete i usvojitelj. kako branitelj. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale.) Nakon što sud donese presudu. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). 3. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. odn. vanbračni drug. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. 2.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. 4. roditelj ili dijete i usvojitelj. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309. optuženi i njegov branitelj. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka.

2. onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). broj predmeta i datum donošenje presude). a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda. žalbeni prijedlog. Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. obrazloženje i potpis. 3. potpis (obavezan sastojak). a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak).. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. 5.) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. uvjetna osuda. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi. Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. 204 . SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. obrazloženje (obavezan sastojak). Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude. a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj.). ako je oglašen krivim. To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. 4. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist.

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

preinačiti prvostepenu presudu . pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr. žalba optuženog na vlastitu štetu. samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu). pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. s obzirom na utvrđeno 209 . BENEFICIO COHESIONIS (član 323. Npr. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. koji su u istoj pravno situaciji. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. Uvođenjem ovog pravnog instituta. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. – 331. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji.ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu .kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom. ali ne u tom pravcu. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322. ali npr. a da u žalbenom postupku dođe do razlika.) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu.) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog.ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene. ali da se.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu . onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni.

presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom. te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena. Na tom pretresu.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. zatim ako je sud donio presudu. Pri tome valja posebno naglasiti. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. sudu na ponovno suđenje. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. st. presuda. trebala donijeti drukčija presuda. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333.činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. ovog zakona. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres . a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. a to je Vrhovni sud FBiH. 210 . PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. u dijelu kojim se ukida I st. U obrazloženju takve presude.

treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. O žalbi protiv rješenja SPP.) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. a ne i prvostepene presude. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu.) 211 . Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba. Što se tiče sastava tročlanog vijeća.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH). podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. Nakon toga. a neće dirati prvostepenu presudu. predmet uputiti na ponovno odlučivanje. odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. Upravo zbog toga. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. ili kao nedopuštenu. po potrebi. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335.

ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu. U tom slučaju. NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. a presudu donosi u sjednici vijeća. vještaka ili tumača. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341. stava 2. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 .Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. odnosno branitelja. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. uz prethodno saslušanje protivne strane. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. ovog zakona. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni.

može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. obavijestit će o tome osuđenog.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. odnosno usvojenik.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. roditelj ili dijete i usvojitelj. bračni. ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. a poslije smrti osuđenog. odnosno vanbračni drug optuženog. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. amnestiju ili pomilovanje. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. U slučajevima iz tač. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima.

s obzirom na podnesene dokaze. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke.) Sud će. u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. po prijedlogu tužitelja. odredit će da se izvršenje presude odloži. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. Stav (2) ovog zakona. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. Prilikom rješavanja o zahtjevu. obustavit će se izvršenje kazne.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. 214 . postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. odnosno prekine. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. ali će sud. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti. a sud. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu.

tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. i to: zabrana vršenja poziva. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. U takvoj optužnici. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. 215 .) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sud će izreći novu jedinstvenu kaznu. a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. a to su: 1) novčana kazna. optuženom izrekne kazna zatvora.

odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3. djela. 2. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. prema članu 243. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. te će je proslijediti u dalji postupak. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću. d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. kaznu zatvora).) 216 . U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. ZKP (potvrđivanje optužnice). NALOGA (član 351.) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN.) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. bez odlaganja. a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka . Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati.

) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. o imovinskopravnom zahtjevu. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.) Sudska opomena izriče se rješenjem. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. odnosno držatelju. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. 2.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. 217 . odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. o oduzimanju imovinske koristi. Povreda Krivičnog zakona (Član 359. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Glava XXVI . Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. povrede KZ-a. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. pored ličnih podataka o optuženom. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. kao i 4. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. odredbe ovog zakona. 3.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. te odluka o troškovima krivičnog postupka. sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. i odluke o mjerama sigurnosti.POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357.

usvojitelj. 3. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. 361.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika. 364. socijalni radnik. oslobođeni su samo 1. roditelj. vjerski ispovjednik. Obavezna odbrana (Čl. 362. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. a naročito pri njegovom ispitivanju. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. 2. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. Obazrivo postupanje (Čl. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda. Primjena odredbi prema djeci (Čl. Glava XXVII . odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. odnosno vjerski službenik i 6. branitelj. 365. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. vodeći računa o duševnoj razvijenosti. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.Odluke povodom žalbe (Član 360.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva. a u vrijeme pokretanja postupka. 5. Ako sam maloljetnik. staratelj. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice.) 218 . 366.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života .) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. 363. 4.

) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna. a neko kao punoljetna. 371. na obrazloženi prijedlog tužitelja. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. Rješenje o tome donosi SZM. ni odluka donesena u tom postupku. i 374. 367. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185.) Maloljetnik se poziva preko roditelja. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku. ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. Dužnost hitnog postupanja (Čl. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet. provest će se jedinstven postupak po članu 32.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave. 372. Sastav suda (Čl. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. 370.kako bi se postupak što prije završio. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. Tužitelj može 219 . 369. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. 373. Pravomoćna odluka suda može se objaviti. u skladu s ovim zakonom.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. odnosno zakonskog zastupnika.

Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.). SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. kad je to potrebno. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom.) U pripremnom postupku prema maloljetniku. defektolog. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva. 375. 220 . Ispitivanje maloljetne osobe. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. 376. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. u dogovoru s organom starateljstva. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl.) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. 377. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. psiholog i dr. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. ali najduže na 30 dana. kao i na kaznu. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi.

a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna. 379. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. saučesnike ili prikrivače i 3. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. Obustava postupka (Čl.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. 378. odgojnu ili sličnu ustanovu. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. 2. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. 382. 221 . sakriti. Određivanje pritvora (Čl. pritvor može trajati najduže mjesec dana.) Izuzetno. 381. odnosno staratelj maloljetnika.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. Nakon završetka pripremnog postupka. zaštite ili smještaja maloljetnika. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. Smještaj maloljetnika (Čl. Obrazloženi prijedlog (Čl. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM .) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište.

pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. javnost je uvijek isključena. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. 388. branitelj. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. roditelj/staratelj. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta.) Kad se sudi maloljetniku. maloljetnik. branitelja i predstavnika organa starateljstva. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. Predsjednik suda će.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. Ako ne dođu. o zapisniku i o toku glavnog pretresa. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena.) Kad primi prijedlog tužitelja. kao i naučnici. osim tužitelja. Kontrola postupka (Član 383. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. Isključenje javnosti (Član 386. Na ročište će se pozvati tužitelj. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. Nedolazak roditelja. PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. rukovođenju glavnim pretresom. odnosno staratelj i organ starateljstva. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. Zakazivanje gl. po potrebi.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku.) 222 . preduzeti mjere da se postupak ubrza. ali SZM može odstupiti od ovih pravila.

U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. ovog zakona. tač.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru. tužitelj. ne odluči drugačije. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. odnosno rješenje u roku od osam dana. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude. Odluke SZM (Član 389. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390. srodnik po krvi u pravoj liniji. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret.).SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres. brat. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. stav 2.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. odnosno rješenja.) 223 . U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. bračni odnosno vanbračni drug. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. odnosno rješenja. SZM dužan je da pisano izradi presudu.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. usvojitelj. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. niti kaznu. staratelj. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru. Branitelj.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308.

odnosno optuženi i osuđeni. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka.) Zbog istog krivičnog djela. protiv pravne osobe se. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni. maloljetnika. od organa starateljstva i dr. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. osobe. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396. ili na prijedlog tužitelja. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno. Pravna osoba u 224 . a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru. po pravilu. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395.

opis krivičnog djela i 4. sjedište pravne osobe. osnov odgovornosti pravne osobe. pored sadržaja propisanih ovim zakonom.) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. sadrži : 1. postupka. Pravna i fizička osoba.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. 3. Određivanje zastupnika (član 399.) Pismena.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. Sadržaj optužnice (član 404. pored zastupnika. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude .) Pravna osoba može. Dostavljanje pismena (član 401. Presuda pravnoj osobi (član 406. 225 . 2. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe.) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku.krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika. postupku su troškovi kr. odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja. kao i zakonski propis po kojem je optužena. b) u izreci presude . Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku). aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. imati branitelja. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. osim ako je jedini član pravne osobe. namijenjena pravnoj osobi.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. dostavljaju se pisarnici i zastupniku. 400. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. kao i osumnjičeni.

s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. 226 . Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju. Glava XXIX . i koja je opasna za sebe i za okolinu. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410. na prijedlog tužitelja. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. sud može. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku.Mjera osiguranja ( član 407. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). kada su u pitanju neuračunljive osobe. Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. Obaveza je suda da. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. u tom slučaju.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. već samo protivpravno djelo. ovog zakona.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI.) Za osiguranje izvršenja kazne. U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). Međutim. krivični postupak će se nastaviti.

odnosno kad je obustavljen. Nakon toga. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. odnosno vijeće. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. Oduzimanje predmeta (Član 412. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. Kada se donese utvrđujuća presuda. a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. 227 . Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. sud može. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. u trenutku kad je postupak završen. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). Pošto je prethodno podignuta optužnica. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. sud ne može odlučivati rješenjem. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.

Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica. Privremene mjere osiguranja (Član 416. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti. djelom (Član 414. kao i predstavnika pravne osobe. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 .) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. osuđenog i oštećenog. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da. na koje će pozvati tužitelja.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. po dopuštenju sudije.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. postavlja pitanja optuženom. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. odnosno novčani iznos oduzima. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413. odrediti privremene mjere osiguranja.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sud će po službenoj dužnosti. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. odnosno predsjednika vijeća. imovinske koristi (Član 417. ako nije pozvana kao svjedok. osoba na koju je imovinska korist prenesena. po odredbama koje važe za izvršni postupak.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. kao i predstavnik pravne osobe. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim. svjedocima i vještacima. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv.

a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. shodno odredbama KZFBiH. pokreće se na molbu osuđenog. Glava XXX . sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog.obavezu koja mu je bila određena presudom. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. izvršit će se potrebna provjeravanja. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. 229 .) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. koja se podnosi sudu.

sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću. (član 429. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. – 434.) « Međunarodna kriv. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. ovog člana. pr. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431. u skladu s odredbama ovog zakona. te sankcija.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. tako što sud. ako se strana država tome ne protivi. toj državi se mogu. 428. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. Glava XXXI . izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja. Izuzetno od odredbe stava 1. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem.» (čl 428) Molbe suda. 230 .

kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. obavijestit će se. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa . a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. odluku o ustupanju donosi tužitelj. a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. strana država koja je uputila zahtjev. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. – 444. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. GLAVA XXXII . Nakon podizanja optužnice. osim ako je na to bio prinuđen. a do ustupanja predmeta sudiji. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE.) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine. na prijedlog tužitelja. a oslobođena od kazne. ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda.) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. 2. a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe. odnosno optuženim. diplomatskim putem. Prije podizanja optužnice.odluku donosi SPS. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. 435. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje.) 231 .

Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. 232 . a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. odnosno rješenje. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438. a oslobođena od kazne.) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj . neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu. oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi. ovog člana staž priznat.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. Rehabilitacija (član 442. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446.) 233 . GLAVA XXXIII . roditeljima.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. priznaje se radni staž.G. odnosno staža osiguranja. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U. ovog člana. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe. djeci. tužitelj. na njen zahtjev. odnosno neosnovanost lišenja slobode. na zahtjev te osobe. ovakvo saopćenje će se.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. O zahtjevu odlučuje vijeće. odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. braći i sestrama. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. dostaviti organu. sud će. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci.

Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. Izdavanje objave (član 447. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. Povlačenje potjernice ili objave (član 448.) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom. Izdavanje potjernice naređuje sud.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 . naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. ili ove predmete treba pronaći. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.