SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. djelo kockanje. 2. a) 2. Dakle. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. samo pod uslovima propisnim zakonom. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. 5 . blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. djela protiv oružanih snaga.). 3. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. u ranijem kriv. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Međutim. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. veći broj kriv. a ne propisima niže pravne snage. U toj situaciji. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. zakonodavstvu postojalo je kriv. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen. uvreda. prije nego što je učinjeno. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. (npr. VREMENSKO VAŽENJE KRIV. drugi zakoni Federacije. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj.

Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. 5. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti. ako je sud primjenio strožiji zakon. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. a ne apstraktno. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. Dakle. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude.(npr. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. postojaće povreda krivičnog zakona. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). 3. Izuzetno. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. 4.

. tj. . 3. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. 2. . 3 god.. 7 . Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost . alternativnih sankcija. ili novčanom kaznom. 6. a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. 15 god. generalna prevencija .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni. Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. 5. rok zastarjelosti određuje se po najtežoj. . . bez vođenja kriv. Svrha krivičnopravnih sankcija: 1.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost. kao mjere upozorenja) i 2.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne. 35 god. specijalna prevencija . Ako je za KD propisano više kazni.. 5 god.preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. postupka) 1. .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god. ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1. 20 god.Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. 10 god. koja je sui-generis mjera. 2. 4. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god. . a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih.za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. b) apsolutna zastarjelost .. Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima.

Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude.  8 . iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. Kada prestane zakonska smetnja tok.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. a ne utiče na druge saučesnike. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo. a ako je otpočelo ne može se produžiti. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. 2. bez obzira je li poznat izvršilac KD. pravne smetnje (npr. postupak ekstradicije i sl. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. duševno oboljenje učinioca. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. zastarjevanja se nastavlja. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. poslanički imunitet. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena.

To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. obavezno liječenje od ovisnosti i 3. aktivnosti ili funkcije i 2. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda. zabrane vršenja poziva. vršenja pretresa i dr. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. Međutim. Generalno. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. 2.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . na koje sud pazi po službenoj dužnosti. obavezno psihijatrijsko liječenje. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. određivanja pritvora. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost.

da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. djela „razbojništvo“. odnosno elementima bića krivičnog djela. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. vjerskih ili rasnih pobuda. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. iz bezobzirne osvete i slično. posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. Npr. kod kriv. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. kod kriv. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. kumulativno . Međutim. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. S obzirom na prirodu pojedinih djela. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. na okrutan način. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. 2. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. zemljotresi itd/. kumulativne dispozicije. Prema tome. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. a ne propisima niže pravne snage. Npr. da se ta stvar oduzima i 3. prije nego što je učinjeno. (Npr.

što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne.. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik. oduzima tuđu pokretnu stvar. ispunjavanjem bilo koje alternacije. nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. kod kriv. Npr. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje. upotreba sile. radnja izvršenja je određena alternativno. to propustio učiniti. Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. radit će se o kumulaciji radnji. Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne.povreda. falsifikuje ispravu. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. djela krivotvorenje isprave.raditi o svršenom krivičnom djelu. alternativno . Činjenjem: U praksi. djelo je izvršeno. Dakle. 11 . ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage... Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija.. Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. alternativne dispozicije.gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem.../. ugrožavanja. Ukoliko su ostvarene sve radnje. djela razbojništva. već o pokušaju krivi. npr. drugom nanosi povredu i sl). 2. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . (Npr..

komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja.).Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. krađa i sl. već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. neprijavljivanje pripremanja kriv. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. Međutim. prava krivična djela nečinjenja i 2. dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja).dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. lišenje života. (npr. pravi.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. ali ona postoji (npr. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . kao u slučaju konkretne opasnosti. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost . posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. lišenje života. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. Dakle. ali u konkretnom slučaju nije nastupila. ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. tjelesna povreda. 1. prenošenje zarazne bolesti i sl.ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. neprava krivična djela nečinjenja. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe.). 2. teška tjelesna povreda. djela) 2. b) apstraktna opasnost . ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1.

ko drugog liši života. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac.nužna i neoboriva pretpostavka. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. ali smo „uletili“ u tuču. zakonu može biti fizičko i pravno lice. bez obzira na svijest učinioca (npr. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. jer ako učinilac nema određeno svojstvo. u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. Dakle. 2. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta. ili npr. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. Čim je radnja izvršena. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. učesnik u saobraćaju). dakle. svjedok. (npr. branilac. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. neće se raditi o tom krivičnom djelu. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). vojno lice. (npr. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. Kod ovih krivičnih djela. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . po važećem krivičnom. iako one ne određuju krivično djelo. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. službeno lice. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. (npr. ovu opasnost ne treba dokazivati. vozač motornog vozila. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. odgovorno lice. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. ljekar.

tj. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). za vrijeme epidemije i sl. Dakle. 4) radi utvrđivanja uzrasta. npr. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. ali kod distancionih krivičnih djela. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. radnja se može desiti u jednom. podstrekač ili saizvršilac. jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. zavođenje. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. a posljedica u drugom mjestu. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi. a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. maloljetnik ili punoljetno lice. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. da li je u pitanju dijete. Naš zakon je prihvatio tzv. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. tako i procesnopravnog karaktera.ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. Npr. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. 14 . lice A gurne lice B na lice C. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca. odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca. starosti oštećenog..izvršenju KD ubistva kao pomagač. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. Subjekt krivičnog djela. kako odredbi materijalnopravnog. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. pomagač i podstrekač. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. Npr. obljuba nad maloljetnim licem. „kriterij ubikviteta“. tj. a čine jednu radnju.

ili Npr. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. kao i tzv. (Npr. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. U slučaju prekida uzročnosti. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. usljed čega oštećeni pogine. 15 . Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. 1. tranzitnih krivi. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. tako da je uzročna veza nesumnjiva. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. 2. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. Međutim. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. djela sa elementom inostranosti (npr. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. što dovede do smrti. a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. pa se rana inficira i žrtva umre). a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. što je naročito značajno kod distancionih. jer nije došlo do prekida uzročnosti. U praksi. provalnik je provalio u tuđu kuću. Npr. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. oduzima stvar i odlazi. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu.

3. 1. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. a koja je srazmjerna napadu. u slučaju razbojništva ili ubistva. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. 16 . neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. djela. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. 2. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. U suštini radi se o tzv. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. može se i osloboditi kazne. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. krajnja nužda. 2. tako da ne zaslužuju krivični progon. 2. način izvršenja krivičnog djela. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). beznačajno djelo. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. nužna odbrana i 3. artikala za ishranu. učinilac nije ranije osuđivan.

istovremen ili neposredno predstojeći. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. 3. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. 4.postojanja krivičnog djela. ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.). NAPAD (1.O. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1. tijelo. Stvarno postojanje -putativna N. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život. izuzev kod prekoračenja. istovremen ili direktno predstojeći i 3. na N. Dakle. nužna pomoć). Napad mora biti protivpravan. odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 .. protivpravan. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). imovina).djela). protivpravan. pretresanje stana od strane organa gonjenja. odbranu. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. Dakle. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl. odbijanje napada) sa druge strane. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan.O.) Napad predstavlja ljudsku radnju. (odnosno. 2. nema N. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. ljudska radnja. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. s jedne strane i 2. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. neskrivljen. 2. potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. napad. iako sadržajno uključuju i akte napada. da li je napad preduzet umišljajno. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. ili nehatno i sl. lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv.O. 5.

Druga osoba. Ako se to desi. odnosno mora biti stvaran. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. jer bi to značilo legalizovanje osvete. kada postoji tzv. Npr. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. žrtva. Pri tome ne smije da se radi o tzv. ili npr. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. zaštitnih mjera (npr. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. u ovom slučaju. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. Izvršilac. Npr.Ko drugoga usmrti namah. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. konkretno kroz stvarnu zabludu.granice dozvoljene odbrane. odnosno skrivio. u uvjerenju da je napadnut. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. Napad mora stvarno postojati. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari). a ne uobražen. jer su ove dvije komponente u korelaciji. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa.). Ova. a koja se sastoje u preduzimanju tzv. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. putativna (uobražena) nužna odbrana. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). kao u slučaju putativne nužne odbrane. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. 18 . Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada.1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. Napadnuti. Praktično. električne ograde i sl. iako to nije slučaj. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti.

već treba cijeniti intenzitet napada. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Međutim. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. djelo nužne odbrane). usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. 4. jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. 2. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti. 3. Eksces nužne odbrane može biti: 19 . Ona može biti defanzivna. neophodnosti da bi se odbio napad. neophodno potrebna . da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina.-ofanz. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. 2. ako se drugačije ne može odbiti napad. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama .radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. 3. nema nužne odbrane. def. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. bježanjem ili na drugi način. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. ako je to potrebno radi odbijanja napada. potrebno je: 1. KD. Da li je odbrana bila neophodno potrebna. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne.. ODBRANA (1. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. da se njome ostvaruju obilj.

djela. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. nužda čini dozvoljenim“). jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . postupiće u krajnjoj nuždi kada. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. 20 . (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. odnosno bila je nesrazmjerna. ali iz nehata. Zakon krajnjoj nuždi. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. odn. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. dva podjednako pravno zaštićena dobra. onda takvo djelo nije protivpravno. skrene sa kolovoza i pri tome npr. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. ili prekorači granice krajnje nužde. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. i b) ekstenzivni . Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. udari u ogradu nekog lica i ošteti je.a) intenzivni . Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. može se i osloboditi kazne.postoji kada je napad već bio prestao. Npr. odn. može se blaže kazniti. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. kao i nužnoj odbrani. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. Dakle. 3. čime nanese štetu vlasniku ograde. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti.postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna.

moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. 2. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1. (npr. Time se ugroženom dobru pruža zaštita.. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. jer neznatna ugrožavanja.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. kvara tehničkih uređaja i sl. Opasnost mora biti stvarna. 4. srazmjernost. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. istovremenost i 5. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. 2. zdravlje i imovinu. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. opasnost za određeno dobro. odnosno drugog dobra. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. nastupanje povrede dobra vjerovatno. da se njome ostvaruju obilježja KD. prirodnih nepogoda. svakodnevne neugodnosti. U praksi. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. životinja. 3.). 2. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde. ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. Za razliku od nužne odbrane. tjelesni integritet. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. 21 . a povređuje se dobro nekog drugog lica. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu.

radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde). bijeg. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. neprotivpravno. se redovno vrši činjenjem. dozivanje u pomoć. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. Ukoliko je postojao drugi. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život). 2. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. pored objektivnih. ili djelo krajnje nužde.). Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. povreda nekog svog manjeg dobra. ne može se odobriti krajnja nužda. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. protivpravnost takvog djela je isključena. zaštite. slijedi cilj spašavanja.Samo izuzetno. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. Otklanjanje opasnosti. 4. Pored navedenih. organizovanje zaštite. jer u suprotnom. Za razliku od nužne odbrane. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. i sl. 3. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . tj. kada se radi o tzv. 1. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). ali u uslovima krajnje nužde.). Dakle. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. nužnoj pomoći (npr. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. čime se stavlja u drugu opasnost. sklanjanje od opasnosti. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela.

2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. U ovim slučajevima.. u pravilu. ekstenzivnog. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. tj. dvije susjedne kuće. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. ekstenzivni eksces . Međutim. niti o prekoračenju krajnje nužde. ili 23 . odnosno volja da izvrši krivično djelo.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. pa čak i za oslobođenje. intenzivni eksces . u jednoj ogromno drvo. (npr.postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. ovo ograničenje nije apsolutno. Pokušaj je sa umišljajem započeto. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. 2. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. niti je neposredno predstavljala opasnost. ali nedovršeno krivično djelo. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. a može se i blaže kazniti. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. Kod ovog. (Npr. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). ostaje krivično djelo. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. jer nedostaje element istovremenosti.postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. tj. To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. izvršeno djelo ostaje protivpravno. izostala posljedica. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio.

Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. kod onog ko je samo posegnuo. ali posljedica nije nastupila. (npr. koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje).kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . 2. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? . (stoga nema pokušaja npr. a ne o pokušaju.pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. nego za svršeni. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. ali se može i blaže kazniti. ali je nije dovršio. dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. ali radnju ne dovrši. konačna. ali dođe do promašaja). ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. (npr. već eventualno samo da zaprijeti). negativna pretpostavka pokušaja. djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. 24 . 3) Najzad. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). lice A puca na lice B.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. (npr. jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo.postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja.učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. a za pokušaj drugih kriv. U vezi sa kažnjavanjem. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava.da je izostala posljedica. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1. ko se samo mašio za pištolj. kod razbojništva ili silovanja. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo. svršeni ili dovršeni pokušaj . Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). tek je u fazi pripremanja). Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju. ali se nije još odlučio da puca. zamahne nožem na drugo lice.

kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo. djelo. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . (Npr. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije). Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. (npr. nastupaju istovremeno. djela učestvovanja u tuči. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave.npr. ali to učini neko drugi. U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. iako je ona izostala iz drugih razloga. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat. ali ne one koju je učinilac imao u vidu. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja.da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. pa usljed toga. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 . a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. kod kriv. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva.

dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). pa ni samog pokušaja. u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. učinilac je ušao u kažnjivu zonu.neprikladnim sredstvom (npr.). Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. Inače. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne. da je obustavio preduzimanje radnje (npr. Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. (npr. koje su postojale u konkretnom slučaju. postoji kod pokušaja ubistva leša. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života. ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. prema našem zakonu. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. Dakle. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. U protivnom. ako je učinilac toga svjestan. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. (npr. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. a) 26 . DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo.

stid. koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila). (npr. (npr. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju. a sa kojima on nije računao. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. ali i ne mora. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve.  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. kradljivac čuje glasove ukućana.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. otpora žrtve.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne. prolaznika i sl. učinio.  kada je učinilac odustao od npr. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. (npr. ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara.Za razliku od nesvršenog pokušaja. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. odustao od njegovog izvršenja. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare.  ako je posljedica nastupila. kod koga je dovoljna obična pasivnost. b) Etička vrijednost motiva je irelevantna.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. sažaljenje. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). ono mora biti dobrovoljno. već psihološki pojam.). (npr. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). (npr. kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr. (npr. mimo njega. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela.).  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. tj. jer dobrovoljni odustanak nije etički. ili je u kasi bilo malo novca). koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. (pa će dobrovoljni 27 . Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. probuđena savjest i sl.

Saizvršilaštvo 28 . dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. saizvršilac učestvuje u svom. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. u krivičnopravnom. silovanja. pomaganje. u općem. od kojih je dobrovoljno odustao. u užem smislu. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. 2. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. pomagač. djelo dovršeno. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). S druge strane. (npr. odgovarati za prinudu. a među saučesnicima: 1. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela.odustanak npr. smislu. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. što je sastavni dio tog djela.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. Najzad. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. djelo. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice. ali ono ipak bude dovršeno. neposredni izvršilac. podstrekač i 2. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. saizvršilaštvo. djelu koje ostvaruje neko drugi. 2. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. pomagači i podstrekači nemaju. širem. podstrekavanje i 3. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. tj. odn. saizvršilac i 3. Saučesništvo. a ne u tuđem djelu. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. Kod nepodobnog pokušaja. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. posredni izvršilac.

u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). 2. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. na osnovu zajedničke odluke. bez obzira ko je od njih nanio povrede. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali).) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. Bez te njihove radnje. odn. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. drugi provaljuju u objeakt. učine određeno krivično djelo. djelo ne bi moglo biti realizovano. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu).SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. (npr. a može biti prećutan. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. svjesno i voljno. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. već svi zajednički ostvaruju svoje. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. zajedničko. Radi se o saizvršilaštvu. nakon oduzetog novca ili stvari. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. ali se tretiraju kao saizvršioci. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. ostali ne bi pristupili tom djelu. a treći odnose stvari. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . Sporazum saizvršilaca može biti izričit. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. (npr. Kako vidimo. Dakle. djelo. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela.

ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. nailazi treće lice koje koristi pogodnost. Svako od tih lica jeste izvršilac. U prvom slučaju. (npr. ali nisu saizvršioci. 2. oružana pobuna lica lišenih slobode).drugo. to lice je izvršilac kriv. (npr. djelu teške krađe. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. dva lica provale u objekat radi krađe stvari.. djela krađe.kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. odn. (npr. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu. 3) divergentna krivična djela . ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. ili npr. a prethodno su je obili. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. koja su djelovala bez zajedničke odluke. a zakon kažnjava samo jedno. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. ali nije saizvršilac u kriv. ali oni nisu saizvršioci. npr. da izvrši određeno krivično djelo . dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj.kad su radnje saizvršilaca tj. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. kao uslov za njihovo izvršenje. jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. (npr. potrebno sudjelovanje više lica. krivično djelo učestvovanja u tuči).kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr. Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. 2) konvergentna krivična djela . krivično djelo rodoskrvljenja). njihovi interesi u sukobu (npr. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . nezavisno jedno od drugog.

) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. davanje savjeta. kao ni glavnog izvršioca. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. 31 . Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". podstrekavanje ne postoji. i sl. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. postoji idealni sticaj na strani podstrekača. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. davanje ili obećanje poklona. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. upućivanje molbe. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. ali još nije donio odluku. Npr. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. postrekavanje je moguće samo činjenjem. tj. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. opklada. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. lančanom)“ podstrekavanju. Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. Za razliku od pomaganja. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. Isto tako. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca.... jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. poslovno. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. sportski. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. idejno. radi se o tzv. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). samo o jednom podstrekavanju. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. prijetnja. prikazivanje koristi od izvršenja djela. Ipak. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. radi se o tzv. „sapodstrekavanju“. U drugom slučaju. On se koleba oko toga. ubjeđivanje ili nagovaranje. već se radi o tzv.podstiče to lice da učini djelo.

Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo. nepodobni pokušaj podstrekavanja . Nehatno podstrekavanje. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. 32 . nije kažnjivo. nesvršeni pokušaj podstrekavanja .postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. Dakle. "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. 3. Dovoljan je i eventualni umišljaj. a krivično djelo ne bude ni pokušano. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela.S druge strane. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača". Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje. promašeno podstrekavanje .) javlja se u nekoliko oblika: 1. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. tj. 2. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. međutim. To. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima. svršeni pokušaj podstrekavanja . spriječen i sl.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža. iako je moguće. tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. tj. Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem. 4. bez obzira na njegovu težinu. što je u skladu sa načelom individualizacije. što je često on sam.

i c) nakon izvršenja krivičnog djela. se međusobno razlikuju. unaprjeđuje ili olakšava. Dakle. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. Isto tako. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). Jednom riječju. Tako. učinitelja. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pored umišljaja. a može se i blaže kazniti. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. kaznit će se kao da ga je sam učinio. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. po svom sadržaju i značaju. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. uklanjanje prepreka. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. 33 . koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. Pomaganje Član 33. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. ali sud može izreći i blažu kaznu. tj. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. Međutim. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. koje ostvaruje neko drugi. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. b) u toku izvršenja krivičnog djela. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela.

Za razliku od podstrekavanja. moraju potpomagati. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata. nema pomaganja. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. Za razliku od podstrekavanja. Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). zakon. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. unapređivati njegovo izvršenje. davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . pomaganje u pomaganju. iako je moguće i nerijetko se dešava. što je zapravo pomaganje pomagaču. S druge strane. 34 . navodi: 1. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom . Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. 2.psihičko pomaganje. koje.fizičko pomaganje. U skladu s tim. Da bi predstavljale pomaganje.fizičko pomaganje. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Međutim. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela . ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. 3. dok nehatno pomaganje. uglavnom kao psihičko pomaganje. ali se može raditi o podstrekavanju.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. Prema zakonu. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. tj. s obzirom na njihovu prirodu. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. učinilaca. pomagačkom saizvršilaštvu. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. te 4. Npr. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje . pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. kao moguće oblike pomaganja. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. Riječ je o tzv.psihičko pomaganje. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non. da bi olakšao izvršenje krađe). kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. lančanom pomaganju. po zakonu nije kažnjivo.

tj. Psihičko pomaganje. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. otvorio im vrata i tamo ih ostavio). kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. i sl. svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). i sl). kada pomagač savjetima. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela).Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. 35 . kao što je konkretan tok zbivanja. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. kako da izvrši krijumčarenje. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. te 2. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. djelo prevare itd.). (npr. dovršenje u formalnom smislu). neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. međupomoć). te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. Kod trajnih krivičnih djela (npr. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. odnosno nije kažnjivo. itd). fizičke podrške u njegovom činjenju. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. osim prije navedenih. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. iako je moguće. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. mjesto i vrijeme izvršenja djela. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“). automobilom dovezao u taj objekat. (npr. prikrivanje sredstava izvršenja djela. Nehatno pomaganje. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. itd. ali i nakon njenog preduzimanja.

pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost).Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. kao i pomaganje. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. KZ FBiH . bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. U pogledu granica kažnjavanja pomagača. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). Neuspjelo pomaganje. Tako. pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. Naravno.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). ali omogućava i ublažavanja kazne. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. Konačno. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. Kao i kod podstrekavanja. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. iako je dakle moguće. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. Kao i podstrekavanje. odnosno kažnjivo. Konačno. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. potajno pomaganje).

tako i nehata. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika. Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja. dok saizvršioci odgovaraju. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. Međutim. (3) Osobni odnosi. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. kako u granicama svog umišljaja. saučinitelju. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti . podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama. (2) Saučinitelja. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca.  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . kao učesnika u zajedničkom djelu. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih. ekscesa na strani izvršioca. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. tako i nehata. stepenu svoje krivice. svojstva i okolnosti postoje.  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. neophodno je da se. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. u osnovi podudaraju. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela.

ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne.(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. provalnu krađu ili razbojništvo. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. djelo . odn. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača. (npr. a učinilac izvrši teže kriv. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja. (npr. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine).postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . Drugim 38 . Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces .postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. U ovom slučaju.npr. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. krađe. (Npr. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. pa dakle ni samog saučesništva i sl. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. U takvoj situaciji.) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. tj. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje. ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. (npr.npr. za običnu krađu. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. b) negativni kvantitativni eksces . pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/. tu nema zajedničkog djelovanja više lica.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika.

podmićivanjem. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela.bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. 3) Izuzetno. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. dobrovoljni odustanak. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde. svojstva i okolnosti postoje. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. saizvršiocu. pravna zabluda. da li se do droge došlo prevarom. odn. 39 .riječima. teškom ili razbojničkom krađom. i dr. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela . neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. neprenosive personalne okolnosti). podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. blaže djelo. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. itd. bitno smanjena uračunljivost. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. odnosno kako podstrekača i pomagača. da li je tražena stvar oduzeta običnom. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. U takvom slučaju. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. odvezane ruke. kada npr. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. (npr. izvršenje djela traži po svaku cijenu. limitiranoj akcesornosti tj. Ovdje se zapravo radi o tzv. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. njegove osobine i stanja. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. npr. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. Lični odnosi.

potrebno da postoji i krivična odgovornost. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. 1. osim protivpravnog djela. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. 2. dok je nehat lakši oblik. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. odnosno staviti mu se na teret. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje). Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. tj. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata.koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. a to su: uračunljivost – tj. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. psihički odnos prema krivičnom djelu. Dakle. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. tj. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. Pri tome. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. Uračunljivost (Član 36. ako to zakon izričito propisuje. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike.

droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. što postoji u najvećem broju slučajeva.privremene duševne bolesti. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. a time i isključenje krivične odgovornosti. određuje ko se smatra neuračunljivim. privremena duševna bolest . Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. a neuračunljivi su samo izuzetno. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. Kad je riječ o ovom osnovu. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. 2. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. Zakon uračunljivost određuje negativno. ovog člana. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost). odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. Dakle. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. trajna duševna bolest . tj. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. Za postojanje neuračunljivosti. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . jer se radi o duševnim bolestima. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije.

Stepen duševne zaostalosti može biti različit. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. prema kojoj su ovakvi učinioci. mjere. otrovi. omamljujuća sredstva. prava. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca.učinjeno u tom stanju. neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. i dr. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. zaostali duševni razvoj . Dakle. Tako npr. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. iako neuračunljivi i bez krivice. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. mjesečarstvo i sl. droga. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). stanje bunila usljed trovanja. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 .to su nenormalna psihička stanja. stanje hipnotisanosti. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. 4. njihovo trajanje je privremeno. a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju. 3. Ova stanja su prolazna. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. Po ugledu na neka zakonodavstva. ustanovu “actiones liberae in causa”. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. svjetli momenti. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. ostajali u krivi. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. tj. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti. ovog člana. visoke temperature ili groznice. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. privremena duševna poremećenost . ali ne mora i u odnosu na druga.to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. imbecile i idiote. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. Time se napušta i tzv.

samoskrivljene neuračunljivosti. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. u lakšim slučajevima. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. uračunljivost se može stepenovati. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. a ovdje one postoje. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. dovodio u neuračunljivo stanje. pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. Zapravo.“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje.Dakle. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). manifestovati u različitoj mjeri. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. On 43 . iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. npr. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.

odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. nehat.zna da je agresivan kad je pijan. uglavnom.je krivično odgovoran. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. umišljaj i 2. bio svjestan jer je vozač profesionalac. ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. a nisu slobodne u izvođenju“. Ili npr. svode na svoja dva osnovna oblika: 1. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. onda kada je to u zakonu izričito određeno. 44 . Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. (Npr. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. pa učini krivično djelo. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. pa ga osuđuje zbog toga što je. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. umišljaju. KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. ev. ali je pristao na njeno nastupanje. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. kada je sjeo da pije. koji ne isključuje kriv. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. odgovornost. odnosno mora biti svjestan. i 38. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. Radit će se o event. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. pa u pijanom stanju učini krivično djelo. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. Npr.

postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. U istoj situaciji ako bi on promašio. U praksi. pa je pristao na njeno nastupanje. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. 2. i sl. Unatoč tome. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. NEHAT (CULPA) (Član 38. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. tj. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. 1. on hoće da učini djelo. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. 45 .Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . Nasuprot tome. eventualni umišljaj (dolus eventualis) . iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. frankovom formulom tj. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. te odustane od izvršenja krivičnog djela. onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. „ako do djela dođe neka dođe“. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. Naš zakon ne poznaje predumišljaj.

lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. (npr. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. (npr. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. ali je razlika u voljnom elementu. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu.). kod nehata. odn. 46 . ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. nevoljnim krivičnim djelima. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. samopouzdanje. Kada je u pitanju učinilac. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. već drži da do toga neće doći. lovac u šumi ne ugasi vatru. tj. te usljed vjetra dođe do požara. ali ne postoji volja. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. intelektualne mogućnosti. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. kao što su njegov uzrast. kod učinioca postoji svijest o djelu. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. ali je nije imao. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. bez obzira na oblik. nemar. te dođe do požara i nastupanja štete). lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. 2. jer učinilac neće posljedicu. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Nasuprot tome. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. Dakle. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. stanje 1. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. tj. mjerodavne su individualne okolnosti. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. niti pristaje na njeno nastupanje. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja.Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. Nesvjesni nehat (negligentia.

zabluda o pravu (lat.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. psihofizičko stanje. vremenske prilike. 2. error). ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. Naravno. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . prisustvo dr. jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. treba uzeti u obzir. . predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. stvarna zabluda . profesionalni vozači. stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Kao poseban oblik nehata.zabluda o činjenicama (lat. 47 . u pravu uopšte. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. i 40. njegovo iskustvo. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. U krivičnom pravu. KZ FBiH) Zabluda (lat. odnosno eventualno stanje premorenosti. da li je bila noć ili dan. ZABLUDA (Čl. stepen vidljivosti. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. postojanje buke. error facti) .postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu).njegovog vida i sluha. Kada su u pitanju objektivne okolnosti. ako bi one stvarno postojale. složenost situacije itd. error iuris).postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. to djelo bilo dopušteno. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje. lica. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. ljekari. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti. pravna zabluda . straha i sl. 39. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. finansijski eksperti. u teoriji se pominje i tzv.

lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta.Stvarna zabluda (Član39. djelo falsifikovanja novca/. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. djelo rodoskrnjavljenja/. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. sredstvo ili način izvršenja. okolnostima koje bi. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. pogrešno misleći da se radi o drugom. ako je učinilac lišio života jedno lice. tj. vrijeme. da su one stvarno postojale. ( npr. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. to djelo činile dopuštenim. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. objekat radnje. da su one stvarno postojale.). privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. itd. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. kao što su radnja. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. (npr. Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . to djelo bilo dozvoljeno. uzročnost ili kauzalitet. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. Dakle. u užem i širem smislu. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela. posljedica. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. (npr. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. ako bi uistinu postojale. djela.

putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. a radi se o kriv. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. nije od posebnog praktičnog značaja. koja je uobičajena u našoj literaturi. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela.biću krivičnog djela. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. (npr. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. 2. 49 . pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. učinioca ima ova zabluda. Praktično. iako različite. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. od podjednakog značaja. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. Međutim. (npr. niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. tj. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. kao npr. a poznat je kao brz na pištolju. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. trebao i mogao izbjeći. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. da je bio obazriviji. odnosno krivičnu odgovornost. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . Dakle. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. Drugim riječima. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela.

npr. misleći da je ona vlasništvo lica B. 3. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. a posljedica nastupi na drugom objektu. već za običnu krađu. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. (npr. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. neće odgovarati za tešku krađu. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. neće odgovarati za kriv. KZ BiH. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. skretanju udarca. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. ili supruga je htjela otrovati muža. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad.Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. 192. npr. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. ili. npr. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. 147. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. postojanje zablude je pravno irelevantno. (aberacije s objektom iste vrijednosti). ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. već za kriv. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. 2. takva zabluda će biti relevantna . učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. npr. KZ BiH. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. takva zabluda će biti relevantna. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. npr.

zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. tj. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. a ako takva svijest postoji. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka. Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. u zavisnosti od slučaja. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. (npr. Valja ipak upozoriti da se. ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. tada se neće raditi o aberatio ictus-u. kod pravne zablude on je toga svjestan. odnosno kauzalnog toka. treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. 4. Ako je on s tim računao. ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. npr. riječ je o pravnoj zabludi. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. Pravna zabluda (Član 40. zamislio na jedan način. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. b) indirektna pravna zabluda . ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. ali ne zna da je to pravno zabranjeno. ali kojeg pravni poredak a) 51 . Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. odnosno njegovoj protivpravnosti. propisano kao krivično djelo. postoji stvarna zabluda. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo. Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. Dakle. a to se dogodilo na drugi način. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. tj.

pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. Međutim. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. njegovo zvanje i zanimanje. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. Kod nekih od njih kao što je npr. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. U tom smislu je. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. S druge strane.ne priznaje. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. uključujući posebno svojstva samog učinioca. kao i kod stvarne zablude. KAZNE 52 . Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. silovanje. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. kako na strani samog krivičnog djela. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. ubistvo. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. dakle. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. tako i na strani učinioca. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. a što on ne zna. odn. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. odnos učinioca prema djelu i sl. svakako moraju biti veoma strogi. Prema našem zakonu. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. Npr. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog.

7. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne.Vrste kazni (Član 41. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. 2. samo se jedna može izreći kao glavna. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. novčana kazna. 1. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni.” KZ FBiH (odredbe čl. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. samo jedna se može izreći kao glavna. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. onda se uvijek izriče kao jedina. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. 53 . Svrha kažnjavanja (Član 42. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. b) novčana kazna. maloljetnički zatvor i 3.

prirodi. već na prevenciju. 3. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. Dakle. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija).znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). U pravilu. 4. drugim riječima. (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. 54 . zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. b) Generalna ili opšta prevencija . U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca. 2. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. odnosno svrhu kažnjavanja. Kazna zatvora Član 43. a do šest mjeseci i na pune dane. koja se sastoji u slijedećem: 1. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. 2. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. zakon je u ovoj odredbi (Član 42.Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija .

Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. U slučajevima kada je određena samo donja granica. a u obrnutom slučaju. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. Npr. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. određujući njenu donju u gornju granicu. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. Postoji i tzv. Nekada je određena i jedna i druga granica. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. nekada kao jedina kazna. a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. ali on to jeste po nizu obilježja. kada je određena samo gornja granica. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. U takvim slučajevima.Ona je propisana za svako krivično djelo. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. Evropske konvencije o ljudskim pravima. a nekada samo jedna od njih. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). 55 .

vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. uz pristanak optuženog. i to jednu od mjera iz kategorije novih. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. Riječ je o sui generis mjeri. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. kao i vremena izvršenja tog rada. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna.47. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi. alternativnih krivičnih sankcija. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. kao mjere upozorenja. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana.

Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. dakle prije nego je ona objavljena. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. restauracije istorijskih spomenika. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. odn. generalnu prevenciju. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. pomoći ženama i žrtvama nasilja. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. pored izrečene kazne zatvora. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. humanitarnih organizacija.2. poslije odmjerene. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. koje određuju vrstu i visinu kazne. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. poslova. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. Ukoliko. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. itd. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. dakle. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. Sud. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci.

neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. Uslovni otpust (Član 45. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. odnosno on je „alternativa alternativi“. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. odn. izuzetno. Najzad. supletornog zatvora. te. naprotiv. KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. 58 . ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. a naročito da neće učiniti krivična djela. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora.situacije i zaposlenja. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. već novčanoj kazni. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. već mu. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne.

za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. do 3. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. njihov značaj. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. a posebno da neće činiti krivična djela. motive iz kojih su učinjena. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2.kazna se smatra izdržanom. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne. od 1. Pored navedenih formalnih pretpostavki. (4) Odredbe st. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. 59 . tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove.

U slučaju opoziva uslovnog otpusta. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). 2. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. njihov značaj. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.000 KM. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. a najviši iznos ne može biti veći od 50. djela prelazi iznos od 1. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. U tom se slučaju 60 . ovog člana.Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa.000.000. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. Novčana kazna (Član 47. 2.000 KM. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. motive iz kojih su djela učinjena. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. i 3. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela.000 KM. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta.

ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. te maloljetničkim zatvorom.000 KM. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. svrstavamo u kazne. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60. pa i preko toga.000 KM. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora. od 1. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna.000. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. Novčana kazna se izriče u tzv. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. te porodične obaveze. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1.000 KM. dnevnim iznosima. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. (6) Podatke iz st. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. s tim da zatvor ne 61 . Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama.000. do 5. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.

stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. pri čemu su ključni faktori visina plate. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. ova kazna se izriče u određenom iznosu. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. nekada u veoma širokim rasponima. pobude iz kojih je djelo učinjeno. Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. vodeći računa o visini njegove plaće. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. raniji život učinitelja. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. Nakon smrti osuđenog. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. ostala imovina. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra.može preći jednu godinu. te rashodovnu stranu. 62 . Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. a naročito: stepen krivične odgovornosti. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. kao što je uslovna osuda. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. njegovim drugim prihodima. Nakon što utvrdi ove okolnosti. jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. novčana kazna se neće izvršiti. srazmjerno neisplaćenom dijelu. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. uz ostale okolnosti. drugi prihodi.

sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. motiv izvršenja djela. 63 . onda se primjenjuju opšte granice. 1. Po svom karakteru one su ambivalentne. dok pravila sadržana u st.Opšta pravila zakon je dao u st. motiv je otežavajuća okolnost. jer svaka od njih.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. kako je istaknuto. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost. 2) svrha kažnjavanja. Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. 1. npr.. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . 2. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. 2. Zakon navodi najznačajnije okolnosti. Međutim. i 3. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. odnosno opšti minimum i opšti maksimum. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti).

posebnu upornost. I posebni oblici umišljaja ili nehata. koje naš zakon posebno ne reguliše. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). kada postoji tzv. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. koji mogu biti veći ili manji. držanje učinioca nakon učinjenog djela. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. raniji život učinioca. Isto tako. na mah. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. bezobzirnost i sl. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. dolus repentinus. Tako npr. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. U toj ocjeni mogu biti od 64 . iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. Dakle. da li je učinilac pri tome iskazao npr. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. krivičnom odgovornošću.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. predumišljaj. Isto je sa vinošću odn. npr.. Iako ga zakon posebno ne određuje. već i u kojem intenzitetu. naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. npr. lične prilike učinioca.

ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. starosn a dob učinioca.). a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. 65 . kod nužne odbrane. zavisti. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. npr. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. Naime. Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. koliko je ona bila bliska. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. intenzitet tjelesne povrede. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. mržnje ili osvete. onda je on olakšavajuća okolnost. itd. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. kod saobraćajnih djela. Isto tako. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. ili npr. Npr. kod djela protiv javnog saobraćaja. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. Naravno. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. itd. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu.

okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. zaposlenost. zatim da li je djelo izvršeno noću. kao što su npr. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. U zavisnosti od toga. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. uzrast i zdravstveno stanje). požar i sl. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. uopšte njegov način života. raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. kojim sredstvima. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. porodične prilike. nemoć. njenu nevolju. “sticaja nesretnih okolnosti”. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. lakomislenost. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. 6) Lične prilike učinioca. tešku situaciju. profesiju. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. npr. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. povjerenje žrtve.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. npr. itd. odn.. radnim ili profesionalnim obavezama. ima li djecu (posebno njihov broj. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. njegovo držanje na poslu. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. ili je to učinio spontano. djela. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. da li ga je učinilo više lica. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. odnos prema drugim ljudima. žaljenje što nije došlo i do teže 66 .

Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. itd. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). (tzv. krijumčarenje ljudi. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. pranje novca i sl. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. U protivnom. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. ili npr. odvezao je u bolnici. ali ako je tome doprinio sam učinilac. da ima više maloljetne djece. ali ako sud navede 67 .). Također. pomogao u školovanju djece. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. Npr. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. stvarno kajanje). S druge strane. da je invalid. neovlaštena trgovina i promet drogom. Takvo obrazloženje ne znači ništa. jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi.posljedice. bolest članova porodice i sl. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. Tako npr. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. odn. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». siromašna osoba. poslije je redovno posjećivao. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost.

neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. poreske utaje. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. Tako npr. odn. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). itd.. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. odn. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. vrijeđanjem od strane oštećenog i sl. Dakle. Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. za koja djela i na koje kazne. Naravno. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo. ili kod ubistva na mah. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. konstitutivnim elementima osnovnog. jer je 68 . sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. itd. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. ili krivično djelo pronevjere.. Npr. prevare. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. oštećenog je posjećivao u bolnici. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. kako je oštećenom pružio pomoć. izdržane ili oproštene kazne. kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. Međutim. Pored ovog.

pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . (npr. Dakle. Kao izuzetak od navedenog pravila. pravne zablude. njegovim drugim primanjima. b) ublažavanje po vrsti . s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. ispod posebnog zakonskog mimimuma. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. kod krivičnog djela otmice. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. (npr. b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr. pokušaja. bitno smanjenje uračunljivosti. zakon dozvoljava ublažavanje kazne. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). kada sud pored opštih pravila. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca.

(Ublažavanje kazne) ovog zakona. 3) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. 6) ako je za kriv. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv. najčešće. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. 1) 70 . čitav niz olakšavajućih okolnosti. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“.koristiti mogućnost ublažavanja. Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. U praksi sud. 7) ako je za kriv. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. 2) ako je za kriv. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. u njihovoj cjelokupnosti. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. 4) ako je za kriv. U ovom slučaju.

Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54.). (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. 3) u slučaju pravne zablude. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. bračnog druga i sl. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina. izreći će samo tu kaznu.kod prekoračenja granica krajnje nužde. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. npr. pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. kazna se može neograničeno ublažavati. U praksi je rijetko. najčešće. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. to će. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata. (npr. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. 71 . Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. postojalo bi krivično djelo. ali može uticati na odmjeravanje kazne.

a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. (npr. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo.(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. jednom licu nanese tjelesnu povredu. U nedostatku takve odredbe.od b) do d) ovog člana. (npr. tač. To je tzv. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. tač. princip apsorpcije tj. Međutim. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. (npr. (npr. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. onda bilo koju od njih. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. 72 . izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. b) i c) ovog člana. također. tačke d) ovog člana. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. 1. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. teža kazna apsorbuje manju. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

ovog člana. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. 77 . Svrha mjera upozorenja (Član 60. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. uslovna osuda. ovog člana. sudska opomena i 2. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. MJERE UPOZORENJA (Član 59. 1. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. ZKP FBiH) Pritvor. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. njegov raniji život.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. ili 2. 1. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. Sudska opomena (Član 61. vodeći računa o svrsi sudske opomene.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1.

gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. izvinjenje oštećenom. dakle.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene.  2. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. Radi se. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. pomirenje s oštećenim. U članu 60. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. djela. s obzirom na odredbu stava 2. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. Međutim. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. 1. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. U članu 61. jer se predviđa da se. uz gore navedeni uslov.

(5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. njegov raniji život. 3. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. sama za sebe. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). Odredba. i u tom slučaju. Ne može se. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. ličnost učinitelja. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. dakle. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. ovog člana.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Uslovna osuda (Član 62. stepen krivične odgovornosti. 4. 2. Međutim. vodeći računa o svrsi uslovne osude. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. ne učini novo krivično djelo. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. njegov raniji život. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. međutim. 79 .

Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu.(7) Sigurnosne mjere. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. uslovna osuda je zamjena za kaznu. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. izrečene uz uslovnu osudu. ne učini novo krivično djelo. roka provjeravanja. Međutim. Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. njene bitne elemente. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). izvršavaju se. koju sadrži svaka uslovna osuda. djela i istovremeno upozorava da će. 80 . tj. ne učini novo krivično djelo. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. neophodna elementa: 1. Dakle. mada i ona. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. Prema tome. Dakle. (npr. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. i 2. kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. U članu 62. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. U tom smislu. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). ). može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života.

Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. U pravilu. 81 . dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. vodeći računa o svrsi uslovne osude. po svojoj vrsti i mjeri. posebno uzeti u obzir: 1. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. dakle. porodične i socijalne prilike. njegove lične. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. pobude iz kojih je djelo učinjeno. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. 2. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. 3. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. njegove druge prihode. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. raniji život učinitelja. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. njegove lične prilike. njegov raniji život: Zakon. odnosno visinu njegove plate. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. Kazna utvrđena uslovnom osudom. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno.

odnos prema žrtvi i dr. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. Međutim. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. način i sredstvo izvršenja. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. Obrnuto. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna.. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. 5. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. 4. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. Dakle. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. Međutim. nije moguće. mjesto. do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. dakle. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . a za druga kaznu zatvora. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. a ujedno i bezuslovna 82 . jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne.

3. Sigurnosne mjere. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. 1. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. U ovom slučaju. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. izrečene uz uslovnu osudu. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela.novčana kazna. 83 . Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. 2. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. sud će. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. izvršavaju se.

računajući od dana pravosnažnosti nove presude. obaveze predviđene kriv. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude. ili da ispuni dr.Ako opozove uslovnu osudu. djelom. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. zakonodavstvom u FBiH.  posjećivanje određenih psihijatrijskih. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora. ličnost učinitelja. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. da naknadi štetu koju je pričinio kriv. brige. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi.  osposobljavanje za određeno zanimanje. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. Ako ne opozove uslovnu osudu. djelom. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. nadzora i zaštite. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. 84 . USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68.

 raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. obavezno liječenje od ovisnosti. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. 4. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. a može i ukinuti uslovnu osudu. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. 2. Uz ispunjenje navedenih uslova. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. 3. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). 5. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. oduzimanje predmeta. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. 85 . uslovni otpust će se opozvati. zabrana vršenje poziva. aktivnosti ili funkcija. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. zabrana upravljanja motornim vozilom.

Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. 86 . kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. 3) Zabrana vršenja poziva. stav 2. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. aktivnosti ili funkciji. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. Pod uslovima iz člana 74. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. računajući od dana pravosnažnosti odluke. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. djelo zloupotrebom svog poziva. uslovni otpust će se opozvati. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi.

c) kazna maloljetničkog zatvora . prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. b) mjere bezbjednosti.može se izreći samo izuzetno. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. ako su vlasništvo učinitelja. i to starijem maloljetniku. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. npr. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. ako ne postupi po toj zabrani. djela. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. Austrije ili Njemačke. Međutim. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. djela. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. RH. 87 .

Izbor odgojnih preporuka (Član 83. redovno pohađanje škole. 3. 4. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. naknada štete oštećenom. Dakle. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. posjećivanje odgojnih. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. 2. djela ne pokreće krivični postupak.1. obrazovnih. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). smještaj u drugu porodicu. i tako se i djele. psiholoških i drugih savjetovališta. dom ili ustanovu. 4. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. lično izvinjenje oštećenom. 2. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. 88 . 3.

godine života maloljetnika. 89 . 3. b) kazna maloljetničkog zatvora. stepen njegovog duševnog razvoja. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. osigura njihov odgoj. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2.  Uz to. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. aktivnosti ili funkcija i 2. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. djela navršio 16. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. zabrana upravljanja motornim vozilom. djela navršio 14. njegova psihička svojstva. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. mjere pojačanog nadzora 3. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. ovdje se radi. Dakle. nadzorom nad njima. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. zabrana vršenje poziva. 2. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85.2. uglavnom. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. disciplinske mjere 2.a. preodgoj i pravilan razvoj. c) mjere bezbjednosti. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1.

Pri izricanju ove mjere.U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike. uz odgovarajući nadzor. ali ne duže od 20 dana. njegove sklonosti. Pri izricanju ove mjere. 2. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. 8. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. 5. pobude iz kojih je djelo učinio. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. b) na određeni broj sati tokom dana. c) na neprekidni boravak određen broj dana. težinu krivičnog djela. sudski ukor i 2. Tu spadaju: 1.4. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. Tu spadaju: 90 . da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. preodgoja ili liječenja. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. 6. 1. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. te 10. 7. sredinu i prilike u kojima je živio. dotadašnji odgoj.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. 9.

odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. Pri izricanju ove mjere. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. usvojiteljem ili starateljem. koja se brine o školovanju maloljetnika. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. usvojitelju ili staratelju. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju.) ZAVODSKE MJERE 91 . 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91. sud može: a) roditelju. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. 90. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. zaštite (Čl 92. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. iako su ga u mogućnosti obavljati. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji. 3. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. njegovom zaposlenju. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika.

već će o tome naknadno odlučiti. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. obustaviti od izvršenja. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom. a kad maloljetnik postane punoljetan. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. neće odrediti njeno trajanje. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. sud će naročito uzeti u obzir: 1. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. a max 5 god. također. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. Uz tom slučaju. preodgoja ili liječenja . Pri izricanju ove mjere. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. a može se i 92 . U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. sud.

odnosno 1. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. a izvršenje nije započeto. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. god.b. proteklo više od 1 godine. i 2. 2. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. a izriče se na pune godine ili na pola godine. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100..zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98. sud nije vezan za min. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. propisanu mjeru kazne. i to pod uslovima: 1. Izuzetno. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.. a njeno izvršenje nije započeto. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. KZ FBiH) 93 . KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera.

izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. imajući posebno u vidu: 1. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. c) 3 godine . KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. a pod uslovima iz člana 100. b) 5 godina . vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. Dok ne navrši 18 godina. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera. ali ne prije isteka 1 godine. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina .

aktivnosti ili funkcije.) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. ponašanje učinitelja. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom. 2.. pod uvjetima propisanima ovim zakonom. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može.. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.118. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se.zatvora. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. 95 . Izuzetno od odredbe stava 3. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. st. te svrhu koju treba postići sankcijama. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije. ovog člana.

poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. dok ne navrši 18 godina života. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. tužiteljstvu. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. pod uvjetima propisanim zakonom. Granice izvršenja kazni (Član 111. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. rad će joj se omogućiti. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku.) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. koja je sposobna za rad. 2. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru.c. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere. izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. Rad osuđenih osoba (Član 112. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. Prema osobi koja je navršila 18 godina života.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. može raditi ukoliko ona na to pristane.

) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. osim u izuzetnim okolnostima. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. Ako oduzimanje nije moguće.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). predmeti od vrijednosti. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. Međutim. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. (6) Maloljetni osuđenik. 97 . ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. radi stručnog osposobljavanja.

može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. 98 . sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Zaštita oštećenog (Član 116. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. takva imovina može biti predmet oduzimanja. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak.

Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. u zakonu o radu. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. privrednim društvima ili u dr. 99 . propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. pravnim licima. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. kao pravna posljedica osude.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. pravnim licima. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. npr. b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. trgovačkim društvima ili u dr. zastarjele ili oproštene kazne. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. c) lišenje odlikovanja. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. Dakle. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. poziva ili zanimanja. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. b) zabrana sticanja određenih zvanja. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. oproštene ili zastarjele kazne. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi.

a za kriv. Pomilovanje (Član 123. KZ FBiH) Poslije izdržane. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. 100 . POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. Može se odnositi na kaznu zatvora. REHABILITACIJA. djela propisana zakonom kantona skupština kantona. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. što znači da je daje zakonodavni organ. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. Amnestija (Član 122. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. Odredba stava 1. Amnestija se daje u formi zakona. i 124. ili c) određuje brisanje osude. aktivnosti ili funkcije. djela propisana ovim i dr. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. AMNESTIJA. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. Amnestiju za kriv. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. djelom. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava.

Pomilovanje se objavljuje u sl. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. Kada je osuda brisana. već ona iz pravosnažne presude. Dakle. za brisanje nije bitna ta nova kazna. novinama. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. Dakle. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. 101 . neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. na molbu osuđenog. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. jer se odnosi na poimenično određena lica. zastarjele ili oproštene kazne. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. zastarjele ili oproštene kazne. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. zastarjele ili oproštene kazne. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. domet pomilovanja je uži od amnestije.

objavljivanje sudske presude. ne bude odgovorna za novo krivično djelo. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . učinio krivično djelo u ime. u roku koji odredi sud. U slučaju stečaja. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. općina i mjesna zajednica. za račun ili u korist pravnog lica. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. fizičko lice. i 3.000. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. a ne mogu biti odgovorni država.000-5. Pravne posljedice osude su: 1. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. oduzimanje predmeta. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. Brčko distrikt. 2. 3. entiteti.000 KM). Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine). kanton.500. 2. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. grad. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti.Uz ovu kaznu. ili teža kazna). Kazne za pravna lica su: 1. novčana kazna (5. zabrana rada na osnovu dozvole. zabrana rada na osnovu dozvole. oduzimanje imovine (za KD 5 god. Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne.

da vodi računa o redoslijedu postupka. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. postavljati pitanja i sl. i dijeli se na dva dijela: 1. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. Presuda. već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka. Inkvizitorski postupak 2. Odbrana de fakto nije postojala. Kanada i dr. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. donese presuda. Istraga i 2. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. sud oglašava da je optuženi slobodan. Akuzatorski (optužni) postupak 3. a ne sud. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. pa npr. eventualno.). Velika Britanija. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. uključujući razne torture i mučenja. uključivo i funkcija gonjenja. a posebno se brine da. čime se postupak završava. Suđenje se odvijalo tako 103 . inkvizitorsko načelo. formalno.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. Nakon što porota donese odluku. Žalbenog postupka nema. optuženog oglasi krivim. a suđenje se svodilo samo na to da se. U tom postupku je zadržano tzv. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. uredovanje suda. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. Ako porota objavi da optuženi nije kriv. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. Australija. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. a odluku o krivnji donosi porota. i to tako što je prvo Francuska. i to osuđujuća. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. u stvari. jer tužitelja nije bilo. poslije francuske revolucije. sudija izriče krivičnu sankciju.

prava osobe lišene slobode. upotreba jezika i pisma. Sud. 3. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. 9. 104 . a uvedene su i druge novine. 2. Polazeći od tog koncepta. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. vještaci i dr. 17. staranja. svjedoci. Naš ZKP. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. Organ nadležan za pitanja soc. slobodna ocjena dokaza. 8. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. pa ako se utvrdi da jeste. 10. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. praktično. načelo mutabiliteta 18. 6. 2. pretpostavka nevinosti. načelo akuzatornosti (optužno načelo). 15. 2. jednakost u postupku. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1. pravo na suđenje bez odlaganja. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. 16.  Sporedni procesni subjekti: 1. kao što su izjašnjenje o krivnji. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. S tim u vezi. 11. pravo na odbranu. Osnovna načela se. i 3. sporazum o priznanju krivice i dr.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. 7. 14. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Oštećeni.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. in dubio pro reo. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. ne bis in idem. kojeg ZKP više ne poznaje). 12. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. 4. prava osumnjičenog/optuženog. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. Tužitelj. pravo na odštetu i rehabilitaciju. 5. 13. postupka). načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv. osobe. Osumnjičeni/optuženi i 3. zakonitost dokaza. kao što su: 1. dakle. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. pouka o pravima.

te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. Ovo načelo jeste ustavno načelo. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. 4.npr. kao što su npr. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. 1. načela: 1. 2. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. tj. ograničeno je inkvizitorskim načelom . ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). u primjeni načela javnosti. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. neposrednosti itd. Dakle. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). odakle je preuzeto u naš pravni sistem. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. raspravno načelo. prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. kontradiktornosti. pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . dakle upustiti se u postupak. načelo nije moguće do kraja sprovesti . poziva svjedoke i postavlja im pitanja. usmenosti. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. javnosti.pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze. ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu.npr. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. PRINCIP ZAKONITOSTI . 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. 2. 3. 105 . ali nije dužan da se brani.

NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. cijeniti. Također. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. 106 . tj. Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. Načelo in dubio pro reo. često navode da je osumnjičena odn. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. tj. Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. Novinari.) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. (npr. „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. u sumnji. dakle na tužiocu. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti.one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. dakle.kd). Dakle. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . 3. bitne) činjenice. sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . može osporiti pretpostavka nevinosti. jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. u sebi. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. u smislu pravne kvalifikacije).„u sumnji u korist optuženog“). one se ne mogu uzeti kao utvrđene. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. optužena osoba počinila krivično djelo. nasuprot tome. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. rješenjem). Može samo presudom. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. u korist optuženog. kojom se optuženi oglašava krivim. stav 2. umjesto da se iznose samo činjenice. smatraju se neutvrđenim. 2) Dakle. drugom vrstom odluke (npr. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). Ovo načelo se. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. odn. koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def.

Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. ako se sumnja u njihovo postojanje. tj. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr.. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. u ovakvoj situaciji. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova. Obrnuto. stav 2.) 2. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda.) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . izrečena neka novčana kazna. odn. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. 107 . tužilac napadača optuži za kriv. a to su: 1.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. poziva na ovo načelo. a zavisno od faze postupka. 5. stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje. U praktičnom postupanju.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. 4. u skladu sa članom 57.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. NAČELO NE BIS IN IDEM . nakadno optužiti za kriv. (Npr. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. odn. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. djelo pokušaja ubistva. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka. a ne i neka druga osoba. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. Dakle.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu . da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. jer ne postoje redovni pravni lijekovi. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. djelo teške tjelesne povrede. pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. jer bi u suprotnom. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. događaj zbog kojeg se sudi. koja nije bila obuhvaćena tom presudom. Pri tome se misli na djelo.

2. 2. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. a to su: 1. pravo pomenute osobe da porodica. prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1.) Prava osumnjičene/optužene osobe. uz 2. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. 6. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. 3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). niti odgovarati na postavljena pitanja. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. on nije dužan dati 108 . Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. 3. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. 4. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. prije donošenja odluke. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito.

Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. odnosno faze postupka: 1. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka.istinit iskaz. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. 3. u interesu pravde. a postoji već od trenutka lišenja slobode. Ako vrijeme nije propisano. To su slijedeći slučajevi. ima pravo na rehabilitaciju. 2. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane. ne uzme sam branioca. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. branioca će mu postaviti sud. branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. U ovom slučaju. već i o pravima advokata . osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac. 4. ako sud utvrdi da je to. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. 7. branioca će mu postaviti sud. odn. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. pa ako iz 109 . a zna da ta osoba nije izvršilac. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. ako sam ne uzme branioca. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. i u postupku po pravnom lijeku. ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. od prvog ispitivanja. Ako osumnjičeni/optuženi. kao i druga prava utvrđena zakonom. u slučajevima obavezne stručne odbrane. (tako npr. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. i to već prilikom prvog ispitivanja.

) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. 8. kao i druga prava utvrđena zakonom. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. od strane sudskog tumača. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. ZAKONITOST DOKAZA (član 11. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. odn. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. (Npr. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. Stranke. kao i isprava i dr. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. pisanog dokaznog materijala. 10. 12. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. Zabranjeno je od osumnjičenog.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala. 8. i 9. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona.) Opća je obaveza suda. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje. a službena pisma su latinica i ćirilica. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. 9. drugi iznose. 11. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14.) 110 .

utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. 13. i to u toku cijelog krivičnog postupka. 4. 3. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. odnosno vijeće. tako i one koje im idu u korist. 111 . tako i činjenice koje mu idu u korist. i koju tužilac ima kao državni organ. EKLJP). Kad je riječ o tužiocu. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. a to su one vezane uz: 1. zakonska obilježja kriv. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac.) Sud. 2. dužnost je sudije. sud će ispitati svjedoka. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. saizvršilaštvo i saučesništvo. odnosno predsjednika vijeća. 2. a ne kao stranka u postupku. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. krivičnu odgovornost izvršioca. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. a ne doprinosi razrješenju stvari. djela. 4. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. To je moralna i zakonska obaveza. 5. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. 3.

 oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku. kako svakog dokaza pojedinačno.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. To. sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju. NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. Usvajanjem ovog principa.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. 15. vrši sud. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica. a na glavnom pretresu izvode. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. Također.  privatni tužilac. tako i svih dokaza zajedno. Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku.) Sud. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1. pa zato kažemo da je modificirano).Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. savjesno. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. Pri tome. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. 112 . te način na koji se došlo do takvog zaključka. primjenom pravnih. prilikom donošenja presude. 14. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. bez zahtjeva tužioca. logično. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16. ni kvalitativno. odnosno da nije dokazana. tj. logičkih i psiholoških metoda. 2) funkcija odbrane . treba naglasiti da je obaveza suda da.

2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. tužilac dati imunitet svjedoku. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. Načelo oportuniteta. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. pomilovanje. 2. 1. kao što su amnestija. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. između ostalog. koji nisu proizvoljni. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. i 3. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. gonjenja ostvaruje se. Vezano za primjenu ovog načela. 17. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. a u II st. osim ako zakonom nije drugačije propisano. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. zastara krivičnog gonjenja i dr. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. 3. 16. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). 3) krivična djela u kojima će gl.2. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. dakle.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo.

sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. ili 3. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. sud će rješenjem obustaviti postupak. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. ili 2. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. kada glavni tužilac. koji ne može uložiti žalbu. Dakle. Do podizanja optužnice. st. presude pa II. Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. tj. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. sudom). tj. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. pomilovanjem ili zastarom. odlukom. potrebna mu je saglasnost SPS-a.st. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. u roku od 8 dana. podnese pritužbu uredu tužioca. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). krivičnog gonjenja. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. st. a prije početka glavnog pretresa. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. sud otvori pretres). ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice. a nakon toga presudom. U tom slučaju. 114 . ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. U slučaju obustave istrage. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. odn. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I.st. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. već ima pravo da. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. („odustajanje od optužnice“). kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. presude i održavanju pretresa pred II. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo.

To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. tj. Kada se govori o načelu mutabiliteta. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. eventualno. upravni organ). odn. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. djelo korupcije. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. kada donese naredbu o nesprovođenju istrage. tj. jer takvo gonjenje nije ni započeto. parničnom. c) ako je nastupila zastarjelost. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. 18. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. odnosno neki drugi državni organ (npr. prije svega. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. ona ne dobiva 115 . Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. umro. Postupak se mora provesti do kraja. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca.) U vezi prethodnih pitanja treba. Prema tome.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. Iz navedenog razloga. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. kriv. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. vanparničnom). što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. U slučaju da je tužitelj. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude.

kao i carinskih organa. Ali. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. nastupaju potvrđivanjem optužnice. 116 . (npr. preduzeća. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. sudske policije. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. policijskih organa Federacije. kao i stručni saradnici. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. ako Zakonom nije drugačije određeno. uključujući: korporacije. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. to znači da te posljedice. uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. poreskih organa i organa vojne policije. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe). bez obzira na to je li postala pravosnažna.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. organa finansijske policije. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom.) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. odnosno optuženi. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19.

Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost. Glava IV .) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. zabilježene magnetskim impulsima. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji. 117 . ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku. m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo. i 2. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. (3) St. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom. propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. odštampane. Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. odnosno vještaka. fotokopirane. mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. općinskih i kantonalnih). 1. otkucane pisaćom mašinom. (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. odnosno vještaka. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. fotografirane. Stoga. odnosno branioca. koja je pozvala tog svjedoka. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III .NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24.

u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. odlučiće o tome ko će suditi. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. Kada sud to utvrdi. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. ako tako ne bi bilo postupljeno. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. vijeće. Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj. već i kada se drži pretres.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. 118 . a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). U suprotnom. predsjednik vijeća.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. jer sud nije bio propisno sastavljen. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. presudu.). Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. Tako. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. tj. sastavljeno od trojice sudija. sastavljeno od trojice sudija. jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. predsjednik suda i dr. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac. Dakle. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. pokretnih stvari i osoba. a radi se o težem krivičnom djelu). sastavljeno od trojice sudija. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. prostorija.

3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu. te odlučuje o razrješenju branioca. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. kao i razrješenje postavljenog branioca. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5. itd. 4) izdavanje naredbe za dovođenje.00 KM. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. f) uzima izjavu o krivnji.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. Pored tih ovlaštenja. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice. tj.000. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. koja ima i SPP. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. 3. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. radi zakazivanja glavnog pretresa. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. stav 6. odbrane siromašnih.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. 2. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. b) dostavlja optužnicu optuženom. a 119 . odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči. zakon. Ima ovlaštenja koja pripadaju. također.

u tom slučaju nadležan je viši sud. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi. Forum deprehensionis (Član 29. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.ako optužnica nije potvrđena. a za neka viši sud. Forum ordinatum (Član 31. Forum domicilii (Član 28. odnosno optuženog. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32. 120 . Posebna nadležnost (Član 27. pa je za neka od tih djela nadležan niži.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. on ostaje nadležan. nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje.

nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu.) 121 . i za saučesnike. Kada postoji neki od ovih razloga. a za neka niži sud. Nasuprot spajanju postupaka. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. također. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. provest će se. Vijeće. jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom.npr.npr. ili b) razlozi cjelishodnosti . sudija. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. po pravilu. potrebno je da sud. sasluša stranke i branioca. odn. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. sud. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. U svim navedenim slučajevima. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. po pravilu. po pravilu.Ako su nadležni sudovi iste vrste. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . prikrivače. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. žalba nije dopuštena. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). Za saizvršitelje. a ako optužnice nisu potvrđene.

slični razlozi).) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. npr. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana. To mogu biti razlozi kada npr. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. Nakon potvrđivanja optužnice. njihovog okupljanja pred zgradom suda. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba. po saslušanju stranaka i branitelja.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. ili npr. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. kao nadležnom. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. dužan je. POKRETANJE POST. Ovi razlozi mogu biti. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). bolest svih sudija. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. (npr. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. SPS-a.) Ako sud kome je predmet ustupljen. 122 . Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. ako postoje važni razlozi.

stepena ili  staratelja. staranika. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. usvojenika. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. tj. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. branilac. ovog zakona (“važni razlozi”). ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. usvojitelja. Izuzeće se vrši u javnom interesu. braniocem. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. Glava V . u pobočnoj liniji do 4. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“). hranitelja ili hranjenika.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud.IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. ako je sa osumnjičenim/ optuženim. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. stepena. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. po službenoj dužnosti. a po tazbini do 2. 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju. sud može istovremeno. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova. tužiocem.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. b) postupao kao tužilac.

čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. U ovoj situaciji 124 . Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. Sudija. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. Predsjednik suda će. kako za obavezno izuzeće. predviđen je jednom opštom formulacijom. izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. zahtjev se može podnijeti i docnije. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. U slučaju izuzeća u užem smislu. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. odmah po saznanju za taj razlog. tj. podnosilac zahtjeva je dužan . nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće.isključen. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. sve do donošenja odluke o izuzeću. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. tako i za fakultativno izuzeće sudije. srodstvo u daljem stepenu i sl. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. odbaciće ga vanraspravno vijeće. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. veza po susjedstvu. ne samo da naznači zakonski osnov. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. 1. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. 2. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». odrediti zamjenu. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu.

Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. 125 . Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. tj. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena. kolegij sudija kod drugih sudova. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. sudskog tumača. a ako nema ni zahtjeva stranaka. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. Ako se utvrdi da osnov stoji. ZKP-a (samo glavni tužilac). Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. predsjednik vijeća ili sudija. Zahtjev mogu postaviti stranke. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Glava VI . zapisničare. zakonodavac nije bio tako isključiv. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. pa nije odredio zabranu rada. b) provođenja istrage. O izuzeću zapisničara. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). sudske tumače. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. stručne osobe. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. Prije donošenja rješenja o izuzeću. kao i na vještake. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. naređuje se zamjena.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca. pribavit će se izjava sudije. a o izuzeću OSL tužilac. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45.

6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 . Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani. te da optužnicu zastupa pred sudom. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom.4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. 53. 10) podnosi pravne lijekove. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. U slučaju obavezne odbrane. Lice koje nije advokat. a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. onda nema procjenjivanja. 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. kako na štetu. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. Zakona. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU . glavni pretres i sl.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. Glava VII .BRANIOCA (čl. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa.-54. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. preduzeća. tako i u korist optuženog. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije.

Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. istakao povredu postupka u toku istrage. oštećeni.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. 2. onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. Ko ne može biti branilac? (Član 55. 3. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. 2. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. već prilikom prvog ispitivanja . u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice.dužnosti. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. pored ostalog. bračni. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost. branilac. određuje se samo jedan branilac. Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna.) Branilac ne može biti: 1. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca.za vrijeme dok pritvor traje. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). u kojoj on nije učestvovao. 3. mora imati branioca. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. po pravilu. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . Dakle. Sukob interesa otklanja. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. 127 . S druge strane.

na njegov zahtjev. Da li postoje razlozi pravičnosti. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi. (npr. u interesu pravde. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. broj osumnjičenih/optuženih. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. ličnost osumnjičenog/optuženog. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). Naime. odnosno branioca. sudija. SPS. 4. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. npr. Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. SPS. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. odn. Da li postoje razlozi pravičnosti. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. sud će mu. sredina u kojoj je kriv. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. Branioca. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Prema potrebi. specifično kriv. 128 . postaviti branioca. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. postavlja se branilac po službenoj dužnosti. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. zavisno od faze postupka. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. postavlja SPP. što utvrđuje sud. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. bez obzira na propisanu kaznu.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. predsjednik vijeća. djelo koje je predmet optužbe. Ima pravo na nagradu. a ako to ne učini. Branioca postavlja SPP. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. djelo izvršeno. provešće se psihijatrijsko vještačenje. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna.

već i podstrekač i pomagač. sudija. kao i tužilac. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup. PRETRESANJE OSOBE (član 66. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. te mobitela. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom.) Pretresanje stana. SPS. dužni su ih staviti na uvid braniocu. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo. Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. U navedenim slučajevima. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe. Nakon podizanja optužnice. Na zahtjev suda. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. odnosno vijeće. 2) izuzetno od prethodnog pravila. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju. dakle saučesnici. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. ili saizvršioci. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. a) 129 .

sudsko vijeće. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno.  centralni dio zahtjeva. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva.kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.  130 . čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. niti njegov saizvršilac. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola . odn. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. koja nije ni izvršilac krivičnog djela. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. U ovom slučaju.) U odnosu na formu. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola. odn.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. radi se o pretresanju ostalih osoba. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. saučesnik. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje.

Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo.) 131 . IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. Prije odobravanja zahtjeva. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). (npr. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo. b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. B.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A.

to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. prostorija ili osoba koje se traže. 4) svrha pretresanja. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. Pretresu stana. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja.) Prije početka pretresanja. OSL može upotrijebiti silu. bez odlaganja. 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. a ako je on odsutan. nakon čega se. ostalih prostorija ili osobe. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata. kao svjedoci. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. ako to sud izričito odredi. 6) određivanje ili opis mjesta. prisustvuju dva punoljetna građanina. vlasništva. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. 3) ime. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. Svjedoci će se prije početka 132 . OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. mora vratiti sudu. s navođenjem adrese. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi.

da bude prisutan pretresanju. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. bez odlaganja. i 77. Ako se pri pretresanju stana. odnosno vojna osoba.) O svakom pretresanju stana. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. Prilikom vršenja pretresanja. odnosno korisnik prostorije. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. odnosno isprave oduzete. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. OSL mora. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. 133 . prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. ali upućuju na drugo krivično djelo. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. odnosno osobe. 76. O tome će se obavijestiti tužilac. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. prostorije. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. ako stanar tog stana. to želi. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. Ovo je vrlo važno. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. 2.

) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje.3. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. c) predmeti za koje je. u okviru posebnog djela KZ FBiH. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. krivotvoreni vrijednosni papiri itd. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. 2. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. 2. djela. b) prilikom lišenja slobode. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. 4. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. pokretne stvari ili nekretnine. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. kod određenih krivičnih djela. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. kod kojih 134 .). (npr. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti. 1. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79.

Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. SPP i branioca. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50. Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. odnosno optuženog. dužan ih je predati po naredbi suda. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca. Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. sudija. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. 2. a najduže 90 dana.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. SPS (prije početka glavnog pretresa). Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. može se zatvoriti. U smislu funkcionalne nadležnosti. osumnjičenog. te isprave ili tehničke snimke činjenica). PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. 135 . Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. Ko drži takve predmete. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv.000 KM. djela. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. 3. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. a u slučaju daljnjeg odbijanja. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. to je SPP (do podizanja optužnice). Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje.

tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. 85. na prijedlog tužitelja. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog.) Sud može. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo. Sud može. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. sud može. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. SPS-a i branitelja. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. Pravo žalbe (Član 83. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 . (Čl. na osnovu prijedloga tužitelja. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. odnosno pravne osobe ne može se prodati. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe.Predmet koji je oduzet od fizičke. U slučaju da sud ne izda naredbu. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe.

gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. odnosno držatelju. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. kakve su mu obiteljske prilike. Sud je dužan. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. kad i zašto osuđivan. ako je dat u prisustvu branitelja. gdje je rođen. 2) da može uzeti branioca po svom izboru. dan. je li odlikovan. je li pismen. Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. je li. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. te da je takav njegov iskaz.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. ko mu je zakonski zastupnik). Ako sud ne izda naredbu. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. 3. je li. nakon toga. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. koje je narodnosti i čiji je državljanin. kakve je škole završio. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.„pravo na šutnju“. kakvog je imovnog stanja. prevara. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. JMBG.) 1. mjesec i godina rođenja. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. djevojačko obiteljsko ime majke. prijetnja. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. nadimak. čime se zanima. 2. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. (ime i prezime. ovog zakona. 72 sata). dopušten kao 137 . vratit će se vlasniku. gdje stanuje. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. a ako je maloljetan. ime i prezime roditelja. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja.

138 . odnosno sud. uz pomoć tumača. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist. ne odazove pozivu. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. snima se na audio ili videotraku. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. Nakon što je zapisnik sačinjen. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. odnosno zakonskog zastupnika.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. niti svoj izostanak opravda. u pravilu. i 94. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. Svjedoci koji se zbog starosti. a kasnije izrazi želju da uzme branioca.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. Ispitivanje osumnjičenog. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. ako je njegova odbrana obavezna. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. 93.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. bolnici ili na drugom mjestu. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. bez zakonskih razloga. a ako je svjedok gluh ili nijem. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.

bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. a svoj izostanak ne opravda. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice. b) roditelj ili dijete. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. advokat.). OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. na prijedlog tužioca. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. liječnik. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. Izuzetno. naredbu može izdati i tužilac. Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim.) 139 .) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik.000 KM. notar.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. ako se njen iskaz. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98. i dr. prema prirodi stvari. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. odlučuje vanraspravno vijeće. novinar u svrhu zaštite izvora informacija.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. vojne ili službene tajne. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. d) maloljetna osoba koja. sud može. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene.

Ako u istrazi nastane takva situacija.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. jer za taj imunitet. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. niko ne zna). ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe. Dakle. Naravno. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. Na glavnom pretresu je slična situacija. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). itd. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. pa npr. osim svjedoka. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. u oba ova slučaja. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. 140 . s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. da li mu je isti neophodno potreban. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet.). ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. branilac. NAČIN SASLUŠANJA. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. „tajni imunitet“. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. za savjetnika određuje advokat. da se takvom svjedoku. Za uzvrat.

svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. zakonskog zastupnika. pedagoga ili druge stručne osobe. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. vršiti provjeravanja. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. 141 . tj. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. 2. Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. Poslije datih upozorenja. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. odn. zanimanja. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. U toku istrage. npr. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. postupit će se obazrivo. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. nakon opštih pitanja. 3. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.b) da ne smije ništa prešutjeti. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. odnosno sud. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. tj. kao i oštećenim. Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. sugestivna pitanja.

treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. Pored toga. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . davanje izjave. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. odn. ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. 3. dadne izjavu prije glavnog pretresa. odn. Polaganje zakletve. morao biti istinit.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. onda to nema nikakvih procesnih posljedica. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). s obzirom na zakletvu. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. već se smatra da zakletva nije položena. nije predviđena nikakva sankcija. a za nju štetan. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105.) 142 . odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. pretres. zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. pa takve osobe polože zakletvu. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. odnosno davanje izjave nije obavezno.) neće moći doći na gl. ne daje izjavu. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. izjava se daje pred sudom. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. invalidnosti. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. izjave. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti. Zakletva se polaže.

 Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. opipa i sl. već je dovoljan samo materijalni uslov. a nakon podizanja optužnice SPS. onda ga obavlja sudija. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. Inače. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. ako želi. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti. kao što je npr. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. sluha. zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. odnosno predsjednik vijeća. pa se.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. obzirom da tužilac može. naredba ili rješenje. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. te 143 . doći na mjesto događaja. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. tj. u pravilu. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. osiguranju ili opisivanju tragova. Dakle. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. U tom smislu. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. To opažanje se vrši čulom vida. odnosno dijete i maloljetnik. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. Kada OSL vrši uviđaj. kao rezultat prijetnji. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje.).

vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. (npr. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka.) Za razliku od uviđaja. a izuzetno pojedinci. i u pravilu. odnosno predsjednik vijeća. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. zavisno od stadija postupka. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. te nalaze i mišljenja vještaka. Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. a nakon toga. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka. Po završenom vještačenju. VJEŠTAČENJE (čl. kojima ne raspolaže sud. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. rekonstrukciju vrši sudija. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. 109. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. neposredno po izvršenju krivičnog djela. po potrebi. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja.) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. ponovo izvesti pojedini dokazi. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave. – 129. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. 144 .

vještačenje saobraćajnih udesa. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. 3. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. ili je s krivičnim djelom u vezi. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. 3. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. vještačenje poslovnih knjiga. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. sudsko-medicinska vještačenja (npr. Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. Glava IX . U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. psihijatrijsko). 130. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. grafološko vještačenje itd. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. ako ona bude izrečena.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. 2. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. PREGLED. 4. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . odnosno u kaznu.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. toksikološka vještačenja. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. 5. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. – 136. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. 2. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno.

Ako su takve aktivnosti preduzete. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. radnje. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje.1. ali pod uslovima: 1. 146 . Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. ili 3. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. 4. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. 5. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. te obim i trajanje posebne istražne radnje. 3. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. 2. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr.

pritvor.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. kao najteža mjera. JAMSTVO i 5. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. a to su: 1. 3. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. PRITVOR. 4. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. 147 . 2. 2. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. 1. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom.Izuzetno. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. MJERE ZABRANE. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. POZIV (član 138. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. POZIV. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). VRSTE MJERA (član 137. U skladu s tim. a to su: 1.

označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. službeni pečat i potpis tužioca. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. a svoj izostanak ne opravda. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. 2. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. Izuzetno. uz navođenje odredbe KZ-a. naziv kriv. 8. mjesto gdje optuženi ima da dođe. Ako optuženi to odbije. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. – 140g. sakriti se. a svoj izostanak ne opravda. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. i 4. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. 3. MJERE ZABRANE (član 140. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti. 5. u hitnim slučajevima. djela koje mu se stavlja na teret.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. 2. 7.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. naziv organa koji poziva. DOVOĐENJE .) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. odnosno sudije koji poziva. 6. 2. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. 3.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. dan i sat kad treba da dođe. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. Ova mjera određuje se rješenjem suda. ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. 4. koji sadrži: 1. dovest će ga prinudno. 148 .) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. 3. odnosno sud o promjeni adrese. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju.

kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. a nakon dostavljanja predmeta sudiji. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. 3. Ostale mjere zabrane (član 140a. tj. odnosno. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. predsjednik vijeća. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. i 5. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru..U prednjim okolnostima sud može. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. Zabranu poduzimanja određ.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. a najduže do pravosnažnosti presude. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. 4. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. poslije podizanja optužnice SPS. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe. ako je ona izrečena.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH.) 149 . te da živi u svom domu. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. taj sudija odn. 2. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. Ako je izrečena novčana kazna. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d. Izricanje mjera zabrane (član 140b. odn.

određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. Sa aspekta materijalne garancije. ili teža. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. Jamstvo dakle mora biti položeno. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. 150 . 2. 4. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. Ako jamstvo nudi treće lice. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. jamstvo može biti lično i stvarno. niti ga odrediti po službenoj dužnosti. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. 141.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. zavisno od razloga. isprave će se odmah vratiti. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. njegovog branioca ili trećih lica. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. odn. već incijativa uvijek potiče od optuženog. 1. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. u hitnim slučajevima. optuženi se pušta iz zatvora. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. tj vijeće. koji se. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. neophodan je pristanak optuženog. i 142. Za razliku od pritvora. zbog bojazni da će pobjeći. optuženog pušta na slobodu. Sadržinski posmatrano. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. Ako je ne izda.Izuzetno. a kada ono bude obezbjeđeno. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu.

Ako optuženi pobjegne. Položeni novčani iznos. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. ni u pogledu najvišeg. te lične i porodične prilike optuženog. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. stavljati hipoteka na nekretnine. pošto je ostavljen na slobodi. odn. bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo. dragocjenosti. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. hartija od vrijednosti. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. niti najnižeg iznosa. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo. odrediće mu se pritvor. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne.Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva. I pored datih kriterija. PRESTANAK JAMSTVA (član 143.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. porijeklu imovine. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“).jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. a kada su u pitanju nekretnine.) 151 . a hipoteka se skida. U navedenim slučajevima. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj. a izostanak ne opravda. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. To je jedan od načina prestanka jamstva.

pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. viđen da ide prema granici. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. samovoljno napustio radno mjesto. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. pritvor joj se može odrediti: 1. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. a koje je. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. 2. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. u vanrednim okolnostima. 3. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr.) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. sakriti. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148. saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. 4. posebno teško. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca. na obrazložen prijedlog tužitelja. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . (npr.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora. žalba nije dopuštena. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi.

Po isteku roka na koji je pritvor određen. vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. zakon ne određuje. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati. djelo za koje se to lice tereti. 2. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. obrazloženje. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. u roku od 24 sata od prijema rješenja. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. Po isteku ovog roka od mjesec dana. Koji su to «naročito važni razlozi». pečat suda i potpis sudije.) 1. jer tužilac npr. zakonski osnov za pritvor. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . Prethodno se mora održati posebno ročište. pouku o pravnom lijeku. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. Dakle. 3.ime i prezime lica koje se lišava slobode. kriv. sastavljenom od trojice sudija. odnosno stavlja u pritvor. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja.

O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću. . O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda.. osumnjičeni će se pustiti na slobodu. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“.u slučaju kriv. 4. važnosti razloga i složenosti predmeta. a prije izricanja prvostepene presude.. uz napomenu. rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda. Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju. a prije isteka roka trajanja pritvora. d) 3 god.suda Federacije. Izuzetno. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina. UKIDANJE PRITVORA (član 150. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci. . b) 1 god. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. djela za koje je propisana kazna dugotraj. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca.u slučaju kriv. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala. i 6 mjeseci .) U toku istrage. zatvora. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru.u slučaju kriv. c) 2 god. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.) Pritvor se može odrediti. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor. i to rješenjem SPS-a. 2 puta uzastopno. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. pritvor u istrazi.) 154 .u slučaju kriv. Nakon potvrđivanja optužnice. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Dakle.

155 . Rješenje donosi sudija. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. znači da je on odustao od svog zahtjeva. Žalba optuženog. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. uticajem na svjedoke. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci. Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. odnosno predsjednik vijeća. ne i od suda (uz pristanak optuženog). Ako razlozi za pritvor više ne postoje. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. Inicijativa može poteći samo od optuženog. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje. post. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. sakriti. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. u stvari. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. Međutim. Poslije izricanja prvostepene presude. saučesnike ili prikrivače. post. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. U svim tim slučajevima pritvor se ukida.

a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. pustiće se na slobodu. Izuzetno. 4. pravo pomenute osobe da porodica. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. postojanje nekog od pritvorskih osnova. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. u određenom roku i u propisanom postupku. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. gdje se podrazumjeva: a. Ukoliko ne prihvati prijedlog.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. b. taj rok je 72 sata. pa je eventualna žalba nepotrebna. ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. a najkasnije u roku od 24 sata. 3. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode. sprovesti tužiocu. 2. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. ako su u pitanju djela terorizma. Naprotiv. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. niti odgovarati na postavljena pitanja. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. 156 . Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači.  tužilac je dužan bez odlaganja. a najkasnije u roku od 24 sata. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. po predaji lica od policijskog organa. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja.  SPP je dužan odmah. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. međutim.

Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno. pritužbe ili žalbe. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. SPP. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. ako to zahtijevaju interesi postupka. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora. o svom trošku nabavljati knjige. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. protiv kojeg je dopuštena žalba. Izuzetno.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. Pravo na komunik. spriječi bjekstvo pritvorenika. Posebna prava pritvorenika (Član 157. te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Pritvorenik ne može koristiti mobitel. bračni. novine i drugu štampu. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. ali ima pravo. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. higijenske potrepštine. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. U pravilu. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. Smještaj pritvorenika (Član 156. u okviru kućnog reda. pritvorenika imaju pravo posjećivati.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata.) Po odobrenju SPP. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. a određuje se rješenjem. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158. o svom trošku obavljati telefonske 157 . U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola.

mogu u svako doba obilazitipritvorenike. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.) Optužnica.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. a zapisničar se ne može osigurati. i bez prisutnosti sudskog policajca. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa. odnosno dopuni. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem. a ako to nije moguće.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. Kad zapisnik piše zapisničar. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi. propisanih razloga. Predsjednik suda. iz razloga sigurnosti i dr. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. prijedlozi. Predsjednik suda. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165.razgovore. onda neposredno poslije toga. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. Zapisnik piše zapisničar. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. GLAVA XI . pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. U pozivu za ispravku. 158 . sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja.

imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju. Vođenje zapisnika (Član 167. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. stavljanje oznake na predmetima i dr. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. 5. 3. dodati ili mijenjati. mjesto gdje se obavlja radnja.) Osobe koje se saslušavaju. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. u njemu se ne smije ništa izbrisati. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. a ako su napravljene skice. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.). u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. crteži. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. dan i sat kad je radnja započeta i završena . odnosno optuženi. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. mjere i veličina predmeta ili tragova. fotografije. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja. kao i osumnjičeni.) Zapisnik sadrži: 1. Sva preinačenja. to će se naznačiti u zapisniku. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. planovi. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Sadržaj zapisnika (Član 166. 2. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta.) Zapisnik se mora voditi uredno. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. 159 . opis. 4. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan.

odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. 174 .) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. Rokovi određeni po mjesecima. GLAVA XII . dane. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. i 173. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. 172.Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.176. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. po pravilu. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. 160 . Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba. Rokovi se određuju na sate. odn. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. mjesece i godine. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Dan kad je dostavljanje izvršeno. tj. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. izvršenje presude. odnosno godinama.

nije dužan glasati o sankciji. drugim krivičnopravnim sankcijama.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. a zatim će se glasati o kazni.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. rješenja i 3.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. Ako ne glasa. tako da nijedno od njih nema većinu. kao i o drugim prethodnim pitanjima. 161 . Ako se i na taj način ne postigne većina. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. naredbe. Način glasanja (Član 179. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. Presudu donosi samo sud.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. Tajno zasjedanje (Član 180. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178. presude. 2. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja. troškovima krivičnog postupka. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela.

to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. pismeno se predaje susjedu. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. po pravilu. Lično dostavljanje (Član 183. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno.) Pismena se dostavljaju. dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi. 162 . pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. postupit će po odredbi člana 184.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. uz pouku o posljedicama nedolaska. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. ako su odsutne. preko pošte. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. stava 1. a ta osoba se tamo ne zatekne. Glava XIV . Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Ako je odluka usmeno saopćena.Saopćavanje odluka (Član 181. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. Ako osoba izjavi da se neće žaliti. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. ako ona pristane primiti pismeno. ovog zakona. Ako se oni ne zateknu u stanu. ako on na to pristane. Posredno dostavljanje (Član 184. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično.

lično će se dostaviti i optužnica. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Odbijanje prijema pismena (Član 187.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. U tom slučaju. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. rok za izjavu pravnog lijeka.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. Time je dostavljanje izvršeno. pod uvjetom da 163 . presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih. Optuženom koji nema branitelja. dostavit će se branitelju i optuženom. a on ima više branitelja. Ako optuženi ima branitelja. sat i razlog odbijanja prijema. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. Posebnislučajevidostavljanja(Član188.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Dostavnica (Član 186. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. dostavljač će ga potpisati. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. Po zahtjevu optuženog. Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. pa to ne prijavi. odnosno nastaviti istragu. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. roditelji. 168 . staratelji. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. njihovo odgajanje i vaspitavanje. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. U takvim okolnostima. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. djela. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. nastavnici. vaspitači. prava.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. zlostavljanja. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.Kad je zakonom. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona. a takav zahtjev nije podnesen. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. Zdravstveni radnici. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. da vrše nadzor. tužitelj ne može pokrenuti. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. Tužitelj će. fizičkog ili nekog dr. u tom slučaju. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog.

PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. 3) zakonski naziv krivičnog djela. 169 . 2. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. pismeno ili usmeno. ukoliko su ti podaci poznati. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. 5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. 3. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. osim osumnjičenog. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. djela). učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. radi se o građansko-pravnom odnosu. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. a ako je prijava saopćena telefonom. dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. pravno irelevantnom odnosu. sačinit će se službena zabilješka. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. Ako se prijava podnosi usmeno. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231.) Prijava se podnosi tužitelju. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. (npr. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. Dakle. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. 4. upravno-pravnom odnosu.

radnjama i mjerama koje je preduzelo. saslušavati oštećenog i svjedoke. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. kao što je npr. 3. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka.. 170 . ispitivati osumnjičenog (naravno. prikupljati potrebne izjave od osoba. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja. prikupljati određene informacije. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. ako postoji opasnost od odlaganja. O svemu što je preduzeto. 3. i o tome obavještava SPP-a. OSL je dužno u ovom slučaju. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. naređivati potrebna vještačenja i 6. 4. OSL može: 1. da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. Istina. ovog zakona.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. 5. 2. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno. 2. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. naredba o pretresanju stana. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. ako ovaj na to pristane. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici. te 4. djela) (član 233.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232.

izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. pribavljeni izvještaji. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja. službene zabilješke. 5. fotografije. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. Nakon isteka tog perioda. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta. Pri prikupljanju izjava od osoba. skice. putnika i prtljage. ali samo po odobrenju tužitelja.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja). Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika. osim pregleda. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. obdukcije 171 .) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. javnih preduzeća i ustanova. OSL sastavlja izvještaj. 6. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. 4. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. 3. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. zadržavanje će prestati. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD).2.

Postoji.) Zavisno od faze postupka. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. iskaza nekog svjedoka). postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. ali i u posebni službeni izvještaj. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. Kao što je navedeno. on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. To znači da se svjedok ispituje direktno. samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. a nakon podizanja optužnice SPS. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. on će se ispitati. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. unakrsno. 3. također.i ekshumacije leša. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. koji nije očevidac događaja i koji je npr. 2. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno.) 172 . Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. može doći na mjesto uviđaja). (npr. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. moraju se evidentirati u zapisnik. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. ako želi.

173 . upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog. Tako. već i naredbu o obustavi istrage. 3. u vrijeme učinjenja krivičnog djela. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. pravosnažno presuđena stvar. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. Naime. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. nije moguće naredbom obustaviti istragu. nužna obrana ili krajna nužda. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu. Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). 4. O donošenju naredbe o obustavi istrage. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. 1. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. bio neuračunljiv. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. a iz iskaza pet preostalih da jeste.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. 2. te podnosioca prijave. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga.

uz dokaze na kojima se optužnica zasniva. preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. Kolegij tužilaštva će. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. postupak će se nastaviti. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju). Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. rješenjem će se prekinuti krivični postupak.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. koji će sazvati kolegij tužilaštva. a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. postupak će se rješenjem obustaviti. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage.

u pravilu.) Optužnica. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). 3. koji se sastoji od: 1. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. 4) zakonski naziv krivičnog djela. obavezno. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. a to je postupak optuživanja. jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv. 7. d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. 5. sadrži: 1) naziv suda. 6. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. upućivanja optužnice SPS-u. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. sporazuma o priznanju krivnje. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. 6) rezultat istrage. 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. 2.) Nakon podizanja optužnice. Dakle. 4. Nakon podizanja optužnice. b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. 175 . svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu. tada. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. pregovaranja o krivnji. prethodnog(ih) prigovora(i). uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. osumnjičeni/optuženi i branilac. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. djela. s navođenjem odredbe krivičnog zakona.

datum potvrđivanja. a ako se nalazi u pritvoru. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. U tom smislu. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. nalazi i mišljenja vještaka i sl). Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. računajući od dana prijema optužnice.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. radi ispravke formalnih nedostataka. uz upozorenje da će optužnica. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice. da li je sud nadležan. a u složenim predmetima 15 dana. 176 . tada SPS treba da potvrdi optužnicu. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. dopuni. tj. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. fotodokumentacija i sl. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. ako je propisno sastavljena. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. onda on prvenstveno ispituje: 1. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. u tom dopisu. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. a odmah potom i o pritvoru. ukoliko tako ne postupi. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. odn. ali mogući dio optužnice . a istovremeno će mu. SPS treba da donese u roku od 8 dana. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. prvo se odluči o potvrđivanju optužnice.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). 2. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. npr. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. Praktično. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. onda SPS razmatra dokaze.

odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja).  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. a što je preneseno iz anglosaksonskog. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. SPS. tj. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. a dokaze koji 177 . optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. optužnica se dostavlja bez odlaganja. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. ako optužnica sadrži više tačaka. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. ako prikupi nove dokaze. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice.Međutim. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Prije davanja ove izjave. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. SPS će provjeriti prednje. angloameričkog sistema (adversarni sistem). Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. odnosno vijeću kojem je dodijeljen. onda SPS. Prilikom izjašnjenja o krivnji. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. odn. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. troškovima postupka. a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. ex officio. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. predmet proslijediti sudiji. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. Ukoliko optuženi nema branitelja. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. Međutim. ili neće određeno da se izjasni. optuženi neće da se izjasni o krivnji. te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. da poriče krivnju. radi zakazivanja glavnog pretresa.

treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja.potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu.  da li je upoznat o troškovima postupka. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. tj. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. djela). U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv. 2. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane. dva optužena. 3. 178 . pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. isto kao i SPS. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. a drugi poriče krivnju. kada sudija odnosno vijeće. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. Drugo. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. Dakle. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. odnosno zaprijećene kazne. koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. svjesno i sa razumjevanjem. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. sudija/vijeće. i to sudije. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. nastavlja se redovan krivični postupak. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja.

primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. sve do okončanja glavne rasprave. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. Prilikom sačinjavanja sporazuma. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). Ukoliko to tužilac previdi. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. Ovo je moguće i kasnije. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude. b) blažu vrstu kazne (npr. Tom prilikom. uslovna osuda. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. Pregovaranje o krivnji. tada zaključuju sporazum. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora). to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. niti da daje sugestije. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). odn. stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima.Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. dostavlja sudu. Nakon potvrđivanja optužnice. za kriv. Međutim. uz optužnicu.) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. U ovom slučaju. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. tj. moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. (npr. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti.

kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. a koja je bila predviđena u sporazumu. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. do potvrđivanja optužnice. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS. U ovom slučaju. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. 180 . već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. 2. i to: 1. izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. pa do početka glavnog pretresa. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. svjesno i sa razumijevanjem. uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. sud provjerava više kumultivnih uslova.krivično-pravne sankcije. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . odnosno vijeću.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. bez prethodnog odobrenja. a realizaciju principa mutabiliteta. U tom slučaju. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. 4. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. 5. i isto konstatovati u zapisnik. Međutim. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). 3. to će saopćiti strankama i braniocu. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. postupka. Nakon toga. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana.

SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. postaviti branitelj. Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . 2. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). Stav 1. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. Protiv odluka po prigovoru. 181 .predraspravno ročište. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu. 5. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana. ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. podnijeti prethodne prigovore. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). Također . isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. jer u smislu člana 36. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. ZKP FBIH. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. (član 60. bez obzira na propisanu kaznu. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. osporavati zakonitost dokaza. nakon potvrđivanja optužnice. odnosno optuženom će se. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. na njegov zahtjev. SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. žalba nije dopuštena. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. osumnjičenom.) Kao što je već rečeno. kao i oštećeni. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac.

odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. – 252. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. odnosno vijeće. odnosno predsjednik vijeća. ili 6. vojne. službene ili važne poslovne tajne. odnosno vijeće. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.) Sudija. zakonskog zastupnika i punomoćnika. ali uvijek po njihovom saslušanju. radi zaštite morala u demokratskom društvu. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. ili 5. ili 4. ili 2. branitelja. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. Sudija. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. ako je to potrebno radi čuvanja državne. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo.) Sudija. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. 182 . ako je to u interesu državne sigurnosti. 250. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl. sudija. naučni i javni radnici.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. Sudija. ili 3. može u svako doba. oštećenog. odnosno predsjednika vijeća (Član 254.) Glavni pretres je javan. Obaveze sudije. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe.

radi preduzimanja daljnjih mjera. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice. Sudija. Izuzetno. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. ukoliko optuženi ima branitelja. Ako upozorenje bude bezuspješno. Ako tužitelj. svjedok.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. 183 . predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. Dužnost sudije. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti. Sudija.) Dužnost sudije. Odluke sudije. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda.000 KM. komoru čiji je branitelj član. zakonski zastupnik.) Sudija. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. punomoćnik oštećenog. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. a naročito zbog broja optuženih. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.Dužnost sudije. unose u zapisnik o glavnom pretresu. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. vještak. branitelj. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. ali sudija. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. Sudija. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. U tom vremenskom periodu sudija. oštećeni.

održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. optuženi ili njegov branilac. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. ako nije bilo opravdanog 184 . a odbrana nije obavezna. nakon što je kažnjen. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. a ako je glavni pretres počeo. U slučaju ako je neko izostao. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260.000 KM. a u protivnom. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. ukoliko je izostao tužilac. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Ukoliko sud nije nadležan. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. Za razliku od toga.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. presuda mora ukinuti. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. onda je takvo kažnjavanje isključeno. ukoliko bude izjavljena žalba. glavni pretres se odlaže. koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. kao što je izostanak sudije. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. Međutim. zbog koje se. produži da narušava red.) Pojmovno.

može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. niti je svoj izostanak opravdao. (član 262. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. protiv kojeg je dozvoljena žalba. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. odnosno napuštanja bez odobrenja. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . Optuženom se ne može suditi u odsustvu.razloga.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede. a isti neopravdano izostaje.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu. a najduže 30 dana.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. te obavještava VSTV BiH. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. već jednom bio privođen. tj. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. 185 .) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. Sud o tome donosi rješenje.

može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. drži pred istim sudijom. sudija/predsjednik vijeća. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana. odn. koji je bio odložen. ali vijeće. postupit će se po odredbama člana 266. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća. NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. po mogućnosti. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. uz saglasnost stranaka i branitelja.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. da se pročita zapisnik o uviđaju. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. odnosno vijećem. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“.) Ako se glavni pretres. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. uz saglasnost stranaka i branitelja. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. ako: 1. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. pretres će se nastaviti. 186 . pretresu. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. Izuzetno. Sudija/predsjednik vijeća. odnosno vijećem.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. treba pribaviti nove dokaze ili 2.

odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima.) Sudija. treba da ustanu. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. Sudija. vještaka i stranaka. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. sudija. sudija. 187 . odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. u za njih određenu prostoriju. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka.) Sudija. 268.) Kada sudija. Ukoliko je prisutan oštećeni. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev. – 270. na poziv ovlaštene osobe. Sudija.) da bi utvrdio njegov identitet. odnosno predsjednik vijeća. Pouke optuženom (Član 274. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta. Na prijedlog tužitelja. osim ako za to postoje opravdane prepreke. i ta izreka predstavlja izvornik. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. optuženog ili branitelja sudija. da može postavljati pitanja optuženim.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče.

tužitelj ne može više povući optužnicu.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. niti mu to pravo može biti uskraćeno. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. vještake. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. dakle. odnosno 4 grupe: 188 . Dakle. obavlja sud. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . Nakon toga tužitelj mora dati tzv. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. Poslije čitanja optužnice. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. Što se tiče optuženog i njegovog branioca. 276.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. već to radi službenik suda. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. ako žele. Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. zakon predviđa da oni mogu. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. pa do početka glavnog pretresa. što de fakto jeste uvodno izlaganje. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). Uvodno izlaganje je. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. da „izlože koncept odbrane“. Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. Sve te radnje pozivanja.

dokazi optužbe. 189 .  Svi ostali dokazi. pa tek onda izvodi svoje dokaze.) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja. tj. 3. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane.  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). U pravilu. sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. DIREKTNO. tako i svjedoke koje je sud pozvao. već i suda. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici). Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. ako je to u interesu pravičnosti. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. dokazi odbrane. a zatim one koji se odnose na drugo. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. 2. 277. odbrane i dokazi suda.1. predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. itd). Međutim. Inače. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. Prema tome. ako ima više optuženih i više KD. dokazi suda i 4.  Dokazi odbrane. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. Navedeni dokazi. U okviru unaksrnog ispitivanja. onda je jasno da imamo mješoviti postupak. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. kako svjedoke odbrane i optužbe.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. a ne o izmjeni optužnice) 194 . pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. djelo krađe. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. Dakle. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. tj. Npr. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. umjesto iz garaže. Sud. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. tj. 290.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv.IZMJENA OPTUŽBE (čl. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. kako je prvobitno navedeno u optužnici. koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. tj. (Npr. u ovom slučaju. postupka. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. koje bi sud morao odbiti. a ne izmjeni optužnice. nove ocjene izvedenih dokaza. preciziranju optužnice. ali ne i na neko drugo krivično djelo. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. Drugim riječima. (npr. djela) radi se o tzv. a ako mu to zabrani. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene.

branioca. 291. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. ukoliko se radi o kriv. djelu iz oblasti privrednog kriminala. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. Međutim. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. a ako je prisutan oštećeni i on također. Zaključci prate uvodno izlaganje. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. Zatim. Na kraju završne riječi tužilac.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. U slučaju izmjene optužbe. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). glavni pretres može biti odgođen. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini. Npr.Usljed izmjena optužnice. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. a ne obijanju zatvorenog prostora. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. a radi pripremanja odbrane. Naravno. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. glavni pretres se odgađa. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. djela krađe da se radilo o provaljivanju. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. 292. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. može predložiti i izricanje 195 . u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim.

analiza iskaza svjedoka. jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. analiza elemenata krivičnog djela. jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. zatim oštećeni. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. sudija. Prema tome. presudu. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. Međutim. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Praktično. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. postupka. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. odnosno članova vijeća i zapisničara. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. Tužilac ima pravo da dadne repliku. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. 293. vrši se podjela izlaganja npr. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom.) Nakon završnih riječi. 196 . Ako svi daju završnu riječ. analiza nalaza i mišljenja vještaka. branilac i optuženi. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca.

) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. tj. tj. postupka i presuda će se ukinuti. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). Dakle. Stav 1. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. Stav 2. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. a ne optužena. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. 295. Postupajući suprotno. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. 295. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini.  u sadržaju. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe. jasno je da on ne mora postojati. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. Npr. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. osoba izvršila određeno krivično djelo. Istovremeno. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. Dakle. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. sud će donijeti oslobađajuću presudu. sve tačke u potvrđenoj. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena.

može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe).one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. prostorija ili osoba. postupka. pa sud dođe u situaciju da to uradi. odredbe o radnjama dokazivanja. 4. kao što su uviđaj. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. 385. U suprotnom. Npr. Ako bi to uradio. pretresanje stana. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. Obrnuta situacija je moguća. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296. 2.: 1. što čini bitnu povredu odredaba kriv. postupka. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. ZKP FBiH).) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. b) Nasuprot tome. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. djelo krađe. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. ako se radi o optužnici za kriv. radiće se o prekoračenju optužnice. 198 . privremeno oduzimanje predmeta. djelo teške krađe. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. imovine ili dokumentacije. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. 4. Prema tome. zapisa ili fotografije. U ovim slučajevima. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. st. djelo teške krađe. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. kao npr. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. da se zapisnici o iskazima svjedoka. odn. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu. 3.

U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude.VRSTE PRESUDA (član 297. Tako.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. koriste izrazi formalna ili procesna presuda. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298. c) tzv. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno. za istu se zbog njene specifičnosti. 1. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen. 298. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. 2. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. 1. pored zakonskog naziva.). ocjenu izvedenih dokaza i slično. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. 1. 2. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM.

kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno. i 2. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv. ubistva iz člana 166.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija. tj. pod određenim uslovima. krajnja nužda.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . djelo. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. pristanak povrijeđenog. kao što su: 1. stvarna zabluda. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem. tj. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. djelo malog značaja.  da je djelo protivpravno (tj. KZFBIH. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos. I.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299. djelo za koje se optužuje. nužna odbrana. 2. a kod optuženog se utvrdi nehat). i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. tačka c. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . dokazano da optuženi nije izvršio kriv.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. ili 200 . MERITORNE PRESUDE 2. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. 3. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. 2.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300. ZKPFBIH odlučio kao u izreci. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. Dakle. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću. stav 1. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. Npr.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. Također. 4. 5. odbijena. 2. pa je sud na osnovu člana 298. djelo. da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. dokazati. 3. 2. treće.

Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. sud će navesti slijedeće: 1. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona .) 2. i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude.kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja.2) uslovna osuda . Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. djelo oslobođa od kazne. te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo). zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 . navodi se naziv djela .presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. držatelju). u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati. tako i sporedne. u drugom zakonu. 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. 3) oduzimanju imovinske koristi. 7) imovinskopravnom zahtjevu. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo.ako je u zakonu dat takav naziv. ili 3) oslobođanje od kazne . 2) mjerama sigurnosti.presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. 4. (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). Ako je optuženom izrečena novčana kazna. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. ili 4) kazneni nalog . (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. 3. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. tj. jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. i to kako glavne. kao i potpun. 6) troškovima krivičnog postupka. sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. Dakle.

306. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati.VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. presudu usmeno priopći sudija. a u složenim stvarima. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. sudija. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. branitelja. izuzetno u roku od 30 dana. . 202 . 304. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. sudija.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. Predsjednik suda će. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. po potrebi. branitelj. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi. kao i o pravu na odgovor na žalbu.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. odnosno predsjednik vijeća. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. Sud će u prisutnosti stranaka. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude.) Po objavljivanju presude. Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka.

203 . a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. roditelj ili dijete i usvojitelj. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). ali ne i protiv njegove volje. optuženi i njegov branitelj. tužitelj. 2. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309. Tako npr. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. vanbračni drug. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. odn. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. a to su: 1. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana. 4.) Nakon što sud donese presudu.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). roditelj ili dijete i usvojitelj. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka. kako branitelj. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. 3.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude.

pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje.).) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. 204 . broj predmeta i datum donošenje presude). Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi. 4.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena.. ako je oglašen krivim. onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. 2. Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude. uvjetna osuda. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). obrazloženje i potpis. osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak). a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. potpis (obavezan sastojak). obrazloženje (obavezan sastojak). 3. 5. To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist. a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. žalbeni prijedlog.

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

ali ne u tom pravcu. – 331. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. preinačiti prvostepenu presudu . BENEFICIO COHESIONIS (član 323. žalba optuženog na vlastitu štetu. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. Npr.ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu .ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu. pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv.) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude. ali npr.) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. koji su u istoj pravno situaciji. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. Uvođenjem ovog pravnog instituta. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu). s obzirom na utvrđeno 209 . ali da se. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu . onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji. zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih.

Na tom pretresu. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. st. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom. Pri tome valja posebno naglasiti. te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju takve presude.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. a to je Vrhovni sud FBiH. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. trebala donijeti drukčija presuda. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. presuda. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres . da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . zatim ako je sud donio presudu. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. ovog zakona.činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. u dijelu kojim se ukida I st. 210 . ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333.

drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe.) 211 .) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. a neće dirati prvostepenu presudu. O žalbi protiv rješenja SPP. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno. treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. Upravo zbog toga.) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH). predmet uputiti na ponovno odlučivanje. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. Nakon toga. a ne i prvostepene presude.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. ili kao nedopuštenu. po potrebi.

U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343. NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a. a presudu donosi u sjednici vijeća. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 . a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. stava 2. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. U tom slučaju.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka. vještaka ili tumača.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom. uz prethodno saslušanje protivne strane. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341. ovog zakona. odnosno branitelja. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu.

d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost. bračni. obavijestit će o tome osuđenog. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. U slučajevima iz tač. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. roditelj ili dijete i usvojitelj. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. odnosno vanbračni drug optuženog. ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju. amnestiju ili pomilovanje.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. a poslije smrti osuđenog. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. odnosno usvojenik. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne.

Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. ali će sud. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. Stav (2) ovog zakona. po prijedlogu tužitelja.) Sud će. a sud. obustavit će se izvršenje kazne. odnosno prekine. 214 . s obzirom na podnesene dokaze. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. Prilikom rješavanja o zahtjevu. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. odredit će da se izvršenje presude odloži. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka.

) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa. a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. 215 . sud će izreći novu jedinstvenu kaznu. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. i to: zabrana vršenja poziva. a to su: 1) novčana kazna. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. U takvoj optužnici. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. optuženom izrekne kazna zatvora. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga.

d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. prema članu 243. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću.) 216 . kaznu zatvora). postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. 2. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. NALOGA (član 351. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. djela. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352. a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. ZKP (potvrđivanje optužnice).) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. te će je proslijediti u dalji postupak. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima.) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. bez odlaganja. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka . b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga.

POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356. kao i 4. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Povreda Krivičnog zakona (Član 359. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358. i odluke o mjerama sigurnosti. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. odredbe ovog zakona.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. odnosno držatelju. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. te odluka o troškovima krivičnog postupka. 217 . o imovinskopravnom zahtjevu. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom.) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji. povrede KZ-a. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. Glava XXVI .) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. 3. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. o oduzimanju imovinske koristi.) Sudska opomena izriče se rješenjem. pored ličnih podataka o optuženom. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. 2. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana.

osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika.) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. roditelj. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. 4. 363. vjerski ispovjednik.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog. oslobođeni su samo 1. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života . drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo. 366. 362. a u vrijeme pokretanja postupka. staratelj. 361. socijalni radnik. 364. 5. Obazrivo postupanje (Čl. branitelj. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. Obavezna odbrana (Čl. usvojitelj. 3. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. odnosno vjerski službenik i 6. 2. 365.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. Glava XXVII . Ako sam maloljetnik.) 218 . ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva.Odluke povodom žalbe (Član 360. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. Primjena odredbi prema djeci (Čl.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. a naročito pri njegovom ispitivanju. vodeći računa o duševnoj razvijenosti.

Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. i 374. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. Sastav suda (Čl. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet.) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. 370. Pravomoćna odluka suda može se objaviti.) Maloljetnik se poziva preko roditelja. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. Dužnost hitnog postupanja (Čl. 369. odnosno zakonskog zastupnika. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. ni odluka donesena u tom postupku. 371. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. a neko kao punoljetna.kako bi se postupak što prije završio. 367. Tužitelj može 219 .) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. 372.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . na obrazloženi prijedlog tužitelja. u skladu s ovim zakonom. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. provest će se jedinstven postupak po članu 32. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. 373. Rješenje o tome donosi SZM.

377. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. u dogovoru s organom starateljstva. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. Ispitivanje maloljetne osobe.) U pripremnom postupku prema maloljetniku. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. defektolog. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM.).) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. kad je to potrebno. 376. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. 375. ali najduže na 30 dana. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. 220 . a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. kao i na kaznu. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. psiholog i dr. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH.

Smještaj maloljetnika (Čl. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika. odnosno staratelj maloljetnika. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. Nakon završetka pripremnog postupka. sakriti.) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. zaštite ili smještaja maloljetnika. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. pritvor može trajati najduže mjesec dana. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. 382. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM . a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. 381. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. odgojnu ili sličnu ustanovu.) Izuzetno. Obustava postupka (Čl.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. 378. 2. 221 . Obrazloženi prijedlog (Čl. 379. saučesnike ili prikrivače i 3. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. Određivanje pritvora (Čl.

PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu. kao i naučnici. Na ročište će se pozvati tužitelj. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. Predsjednik suda će. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. preduzeti mjere da se postupak ubrza. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. 388. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. Nedolazak roditelja. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. odnosno staratelj i organ starateljstva. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. Ako ne dođu. ali SZM može odstupiti od ovih pravila. Kontrola postupka (Član 383.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku.) Kad se sudi maloljetniku. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena. rukovođenju glavnim pretresom. maloljetnik. Zakazivanje gl.) 222 . branitelj. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. branitelja i predstavnika organa starateljstva. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. osim tužitelja. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. Isključenje javnosti (Član 386. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. roditelj/staratelj. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. javnost je uvijek isključena. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. o zapisniku i o toku glavnog pretresa.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati.) Kad primi prijedlog tužitelja.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. po potrebi.

srodnik po krvi u pravoj liniji. Odluke SZM (Član 389. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. Branitelj.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. ovog zakona. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. usvojitelj.) 223 . a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude. staratelj. niti kaznu. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres. odnosno rješenje u roku od osam dana. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. odnosno rješenja.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. ne odluči drugačije. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno. odnosno rješenja. SZM dužan je da pisano izradi presudu. bračni odnosno vanbračni drug. stav 2. tužitelj. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308. tač. brat. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299.). SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390.

pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden. po pravilu. osobe. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti.) Zbog istog krivičnog djela. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. od organa starateljstva i dr. odnosno optuženi i osuđeni. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. Pravna osoba u 224 .) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti. maloljetnika. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera. a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni. protiv pravne osobe se. ili na prijedlog tužitelja. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396.

) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. Sadržaj optužnice (član 404. dostavljaju se pisarnici i zastupniku. Presuda pravnoj osobi (član 406. osim ako je jedini član pravne osobe.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude .) Pravna osoba može. pored zastupnika. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. opis krivičnog djela i 4. imati branitelja. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. 2. postupku su troškovi kr. Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku).krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika. postupka.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. sadrži : 1. b) u izreci presude . Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr.) Pismena. kao i osumnjičeni. osnov odgovornosti pravne osobe. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. pored sadržaja propisanih ovim zakonom. 400. Određivanje zastupnika (član 399. 3. namijenjena pravnoj osobi. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. Dostavljanje pismena (član 401. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. Pravna i fizička osoba. sjedište pravne osobe. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe. kao i zakonski propis po kojem je optužena. 225 .) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu.

oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. krivični postupak će se nastaviti. POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410. Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. Glava XXIX . ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. u tom slučaju. 226 . Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija.Mjera osiguranja ( član 407. sud može. s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). ovog zakona. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati. Međutim. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. na prijedlog tužitelja. već samo protivpravno djelo.) Za osiguranje izvršenja kazne. Obaveza je suda da. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. kada su u pitanju neuračunljive osobe. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. i koja je opasna za sebe i za okolinu. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje.

ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi. a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. Pošto je prethodno podignuta optužnica. sud ne može odlučivati rješenjem. odnosno kad je obustavljen. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. sud može. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi. Kada se donese utvrđujuća presuda. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. odnosno vijeće. Nakon toga. Oduzimanje predmeta (Član 412.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. u trenutku kad je postupak završen. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama. 227 . U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi.

Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. na koje će pozvati tužitelja. osuđenog i oštećenog. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. po dopuštenju sudije. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413. sud će po službenoj dužnosti. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. kao i predstavnika pravne osobe. svjedocima i vještacima. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . osoba na koju je imovinska korist prenesena. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. imovinske koristi (Član 417. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421. postavlja pitanja optuženom. po odredbama koje važe za izvršni postupak. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica. odnosno predsjednika vijeća.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. ako nije pozvana kao svjedok.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. Privremene mjere osiguranja (Član 416. odnosno novčani iznos oduzima. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415. odrediti privremene mjere osiguranja. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet. djelom (Član 414.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. kao i predstavnik pravne osobe.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti.

) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425. Glava XXX . a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. pokreće se na molbu osuđenog. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. koja se podnosi sudu.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude. izvršit će se potrebna provjeravanja. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije.obavezu koja mu je bila određena presudom. 229 . a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog. sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. shodno odredbama KZFBiH.

ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. – 434. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. toj državi se mogu. Glava XXXI . (član 429.) « Međunarodna kriv. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. ovog člana. Izuzetno od odredbe stava 1. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433. 230 . ako se strana država tome ne protivi. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude. te sankcija. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja.» (čl 428) Molbe suda.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. u skladu s odredbama ovog zakona. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. 428. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati. pr. tako što sud. sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl.

POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE.) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. a oslobođena od kazne. obavijestit će se. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. a do ustupanja predmeta sudiji. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. 2. na prijedlog tužitelja.) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine. Nakon podizanja optužnice. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl. osim ako je na to bio prinuđen.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.odluku donosi SPS. 435. Prije podizanja optužnice. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436. odluku o ustupanju donosi tužitelj.) 231 . Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1. odnosno optuženim. diplomatskim putem. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi. – 444. a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu. ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda. strana država koja je uputila zahtjev. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. GLAVA XXXII . a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa .

c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. a oslobođena od kazne. 232 . ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva. a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. odnosno rješenje. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj . Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru. oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena.) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva.

odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. braći i sestrama. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445. priznaje se radni staž. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. dostaviti organu. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž.) 233 .G. na zahtjev te osobe. tužitelj. djeci. na njen zahtjev. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. odnosno staža osiguranja. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446. Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža. ovog člana staž priznat. ovog člana. sud će.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. GLAVA XXXIII .) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. odnosno neosnovanost lišenja slobode. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. roditeljima. ovakvo saopćenje će se. Rehabilitacija (član 442.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. O zahtjevu odlučuje vijeće. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.

Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. ili ove predmete treba pronaći. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. Povlačenje potjernice ili objave (član 448.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju.) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. Izdavanje potjernice naređuje sud. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. Izdavanje objave (član 447. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful