SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. drugi zakoni Federacije. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen. zakonodavstvu postojalo je kriv. samo pod uslovima propisnim zakonom. a ne propisima niže pravne snage. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. djela protiv oružanih snaga. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. Međutim. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. 2. a) 2. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. U toj situaciji. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. uvreda. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. veći broj kriv. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. djelo kockanje. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. 3. Dakle. 5 . u ranijem kriv. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. prije nego što je učinjeno. (npr. VREMENSKO VAŽENJE KRIV.).

ako je sud primjenio strožiji zakon. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4.(npr. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. 3. a ne apstraktno. 5. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude. Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. Dakle. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. postojaće povreda krivičnog zakona. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. 4. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. Izuzetno. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti.

Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. 4. postupka) 1.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih. alternativnih sankcija.. rok zastarjelosti određuje se po najtežoj.preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. 3 god.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost . Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. bez vođenja kriv. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni.. koja je sui-generis mjera. . ili novčanom kaznom. 2.. a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. 7 . 2. 20 god. 6.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god. kao mjere upozorenja) i 2. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. tj. 15 god. 35 god.za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora. 5. Ako je za KD propisano više kazni. specijalna prevencija . 10 god. generalna prevencija . . Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima. .Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. 3. b) apsolutna zastarjelost . . pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1. 5 god. . ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda..za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija. .

tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. Kada prestane zakonska smetnja tok. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. pravne smetnje (npr. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. a ako je otpočelo ne može se produžiti. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. 2. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. bez obzira je li poznat izvršilac KD. poslanički imunitet. zastarjevanja se nastavlja. postupak ekstradicije i sl. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. a ne utiče na druge saučesnike. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo.  8 . duševno oboljenje učinioca. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude.

c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. vršenja pretresa i dr. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. na koje sud pazi po službenoj dužnosti.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. aktivnosti ili funkcije i 2. zabrane vršenja poziva. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. obavezno liječenje od ovisnosti i 3. obavezno psihijatrijsko liječenje. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . Kada sud utvrdi da je nastupila zastara. Međutim. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda. 2. Generalno.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. određivanja pritvora. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21.

radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. prije nego što je učinjeno. odnosno elementima bića krivičnog djela. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. kod kriv. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. na okrutan način. kod kriv. (Npr.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. zemljotresi itd/. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. djela „razbojništvo“. kumulativne dispozicije. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. kumulativno . Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. vjerskih ili rasnih pobuda. Prema tome. da se ta stvar oduzima i 3. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. iz bezobzirne osvete i slično. a ne propisima niže pravne snage. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. Npr. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. Međutim. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. 2. S obzirom na prirodu pojedinih djela. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. Npr.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja.

radnja izvršenja je određena alternativno... u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik.gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju. Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr.povreda. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. Dakle. radit će se o kumulaciji radnji. Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. Činjenjem: U praksi. već o pokušaju krivi. Ukoliko su ostvarene sve radnje. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. ugrožavanja. djelo je izvršeno.. djela krivotvorenje isprave./. upotreba sile. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija.. oduzima tuđu pokretnu stvar.. 2. falsifikuje ispravu. djela razbojništva. alternativne dispozicije. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće.. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. Npr. ispunjavanjem bilo koje alternacije. npr. kod kriv. (Npr. 11 .. to propustio učiniti. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. alternativno .raditi o svršenom krivičnom djelu. nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. drugom nanosi povredu i sl). Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj.

ali u konkretnom slučaju nije nastupila. tjelesna povreda. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. neprijavljivanje pripremanja kriv. ali ona postoji (npr. 1. b) apstraktna opasnost . odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. 2. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr.ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela.). kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. Međutim. pravi.dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. lišenje života. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . krađa i sl. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. prenošenje zarazne bolesti i sl. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost .). Dakle. teška tjelesna povreda. neprava krivična djela nečinjenja. lišenje života. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. kao u slučaju konkretne opasnosti. (npr. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1. komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja. dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja).postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1. ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. prava krivična djela nečinjenja i 2. djela) 2.

bez obzira na svijest učinioca (npr. ovu opasnost ne treba dokazivati. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. branilac. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. ili npr. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. 2.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. odgovorno lice. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela. vozač motornog vozila. ljekar. vojno lice. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. (npr. jer ako učinilac nema određeno svojstvo. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. Kod ovih krivičnih djela.nužna i neoboriva pretpostavka. učesnik u saobraćaju). službeno lice. (npr. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. svjedok. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. Čim je radnja izvršena. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . ali smo „uletili“ u tuču. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. po važećem krivičnom. ko drugog liši života. dakle. ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. neće se raditi o tom krivičnom djelu. Dakle. zakonu može biti fizičko i pravno lice. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). (npr. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. iako one ne određuju krivično djelo. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta.

2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . lice A gurne lice B na lice C. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem.. kako odredbi materijalnopravnog. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. da li je u pitanju dijete. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. 4) radi utvrđivanja uzrasta. podstrekač ili saizvršilac. a čine jednu radnju. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. tj. 14 .ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela.izvršenju KD ubistva kao pomagač. a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. Dakle. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. tako i procesnopravnog karaktera. a posljedica u drugom mjestu. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. „kriterij ubikviteta“. Npr. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. Npr. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. maloljetnik ili punoljetno lice. starosti oštećenog. zavođenje. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. tj. Subjekt krivičnog djela. Naš zakon je prihvatio tzv. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). obljuba nad maloljetnim licem. za vrijeme epidemije i sl. pomagač i podstrekač. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. ali kod distancionih krivičnih djela. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. npr. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi. radnja se može desiti u jednom. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca.

Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. pa se rana inficira i žrtva umre). a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. 15 . kao i tzv. što dovede do smrti. oduzima stvar i odlazi. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. tranzitnih krivi. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. 2. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. 1. usljed čega oštećeni pogine. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. Po ovoj teoriji. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). U slučaju prekida uzročnosti. provalnik je provalio u tuđu kuću. a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. što je naročito značajno kod distancionih. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. Npr. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. jer nije došlo do prekida uzročnosti. Međutim. Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. ili Npr. tako da je uzročna veza nesumnjiva. (Npr. U praksi.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. djela sa elementom inostranosti (npr.

U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. krajnja nužda. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). U suštini radi se o tzv. 1. djela. nužna odbrana i 3. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. a koja je srazmjerna napadu. artikala za ishranu. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. 3. beznačajno djelo. tako da ne zaslužuju krivični progon. može se i osloboditi kazne. 16 . u slučaju razbojništva ili ubistva. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. 2. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. 2. način izvršenja krivičnog djela. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. učinilac nije ranije osuđivan. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. 2.

Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl. lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. 2. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1. tijelo. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. istovremen ili neposredno predstojeći. Stvarno postojanje -putativna N. izuzev kod prekoračenja. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu.O. istovremen ili direktno predstojeći i 3. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave.postojanja krivičnog djela. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. 5. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. Dakle. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . Napad mora biti protivpravan. neskrivljen. nema N.) Napad predstavlja ljudsku radnju. s jedne strane i 2. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. da li je napad preduzet umišljajno. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . protivpravan. na N. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. protivpravan. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje.. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. napad. odbijanje napada) sa druge strane.djela). 3. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. pretresanje stana od strane organa gonjenja. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. iako sadržajno uključuju i akte napada. 2.O. ljudska radnja. odbranu. nužna pomoć). NAPAD (1. ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. imovina).). Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. (odnosno.O. 4. ili nehatno i sl. Dakle.

a koja se sastoje u preduzimanju tzv. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. kao u slučaju putativne nužne odbrane. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. iako to nije slučaj. u ovom slučaju. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. Druga osoba. odnosno mora biti stvaran. 18 . Ako se to desi. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. žrtva. konkretno kroz stvarnu zabludu. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. zaštitnih mjera (npr. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. Praktično. Izvršilac. putativna (uobražena) nužna odbrana. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. a ne uobražen. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. Pri tome ne smije da se radi o tzv.). odnosno skrivio. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. jer su ove dvije komponente u korelaciji. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro.granice dozvoljene odbrane. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. ili npr. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. Napad mora stvarno postojati. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari). Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). kada postoji tzv. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. u uvjerenju da je napadnut. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. Ova. Napadnuti.1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Npr. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. jer bi to značilo legalizovanje osvete. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. Npr.Ko drugoga usmrti namah. električne ograde i sl. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja.

ODBRANA (1. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. 3. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. Da li je odbrana bila neophodno potrebna. da se njome ostvaruju obilj. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. bježanjem ili na drugi način.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. 3. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. Ona može biti defanzivna. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara. ako je to potrebno radi odbijanja napada. ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti. KD. def. 4. nema nužne odbrane. djelo nužne odbrane). te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra.-ofanz. neophodno potrebna .. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. 2. već treba cijeniti intenzitet napada. usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. 2. neophodnosti da bi se odbio napad. potrebno je: 1. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . Međutim.radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. Eksces nužne odbrane može biti: 19 . ako se drugačije ne može odbiti napad. koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro.

Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. udari u ogradu nekog lica i ošteti je. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. i b) ekstenzivni . iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. odnosno bila je nesrazmjerna. Dakle. odn. Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. odn. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. može se blaže kazniti. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. čime nanese štetu vlasniku ograde. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. onda takvo djelo nije protivpravno.a) intenzivni . ili prekorači granice krajnje nužde. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. 20 .postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna. ali iz nehata. 3. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. skrene sa kolovoza i pri tome npr. Npr. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. nužda čini dozvoljenim“). sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. postupiće u krajnjoj nuždi kada. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. može se i osloboditi kazne. te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života.postoji kada je napad već bio prestao. kao i nužnoj odbrani. zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. dva podjednako pravno zaštićena dobra. Zakon krajnjoj nuždi. djela.

moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. Opasnost mora biti stvarna. 2. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde. nastupanje povrede dobra vjerovatno. 2. U praksi. Za razliku od nužne odbrane. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. 2. 21 . životinja. a povređuje se dobro nekog drugog lica. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. kvara tehničkih uređaja i sl. tjelesni integritet. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. odnosno drugog dobra. 4.. svakodnevne neugodnosti.).Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. srazmjernost. zdravlje i imovinu. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. da se njome ostvaruju obilježja KD. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. opasnost za određeno dobro. 3.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. jer neznatna ugrožavanja. (npr. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. istovremenost i 5. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. prirodnih nepogoda. ne mogu zasnovati krajnju nuždu.

ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl.). ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah. zaštite. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde). ili djelo krajnje nužde. 1. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. Pored navedenih. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. nužnoj pomoći (npr. povreda nekog svog manjeg dobra. protivpravnost takvog djela je isključena. Otklanjanje opasnosti. ali u uslovima krajnje nužde. Ukoliko je postojao drugi. čime se stavlja u drugu opasnost. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. sklanjanje od opasnosti. organizovanje zaštite. kada se radi o tzv. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. Za razliku od nužne odbrane. bijeg. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život). pored objektivnih. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. jer u suprotnom.Samo izuzetno. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. Dakle. tj. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. neprotivpravno. kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo.). 2. dozivanje u pomoć. se redovno vrši činjenjem. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. 4. ne može se odobriti krajnja nužda. 3. i sl. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. slijedi cilj spašavanja.

Međutim. ostaje krivično djelo. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. ovo ograničenje nije apsolutno.postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio. ali nedovršeno krivično djelo. ili 23 . pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). u pravilu. Pokušaj je sa umišljajem započeto. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. odnosno volja da izvrši krivično djelo. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. ekstenzivnog. Kod ovog. niti je neposredno predstavljala opasnost. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. ekstenzivni eksces . ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. pa čak i za oslobođenje.postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. U ovim slučajevima. 2. tj. u jednoj ogromno drvo. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. (Npr. intenzivni eksces . a može se i blaže kazniti. dvije susjedne kuće. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. tj. niti o prekoračenju krajnje nužde. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice.. izostala posljedica. (npr. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. jer nedostaje element istovremenosti. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. izvršeno djelo ostaje protivpravno.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima.

pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne. ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. ali je nije dovršio. svršeni ili dovršeni pokušaj . bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). ali se nije još odlučio da puca. ali radnju ne dovrši. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1.postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja.da je izostala posljedica. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. U vezi sa kažnjavanjem. ali se može i blaže kazniti. (npr. kod onog ko je samo posegnuo. ali dođe do promašaja). Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. lice A puca na lice B. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja.učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. (npr. a za pokušaj drugih kriv. negativna pretpostavka pokušaja. u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. zamahne nožem na drugo lice. Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). a ne o pokušaju.kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo. kod razbojništva ili silovanja. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju.pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. 24 . Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. konačna.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . ko se samo mašio za pištolj. 3) Najzad. 2. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . (npr. jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. tek je u fazi pripremanja). 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . već eventualno samo da zaprijeti). što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. (stoga nema pokušaja npr. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? . ali posljedica nije nastupila. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). nego za svršeni.

kod kriv. a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. nastupaju istovremeno. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva. ali ne one koju je učinilac imao u vidu.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat. Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). djela učestvovanja u tuči. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 . već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . (npr. iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. ali to učini neko drugi. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. pa usljed toga. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije).npr. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . iako je ona izostala iz drugih razloga.da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. djelo. gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. (Npr. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.

Dakle. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. U protivnom. pa ni samog pokušaja. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. Inače. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. koje su postojale u konkretnom slučaju. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“).).neprikladnim sredstvom (npr. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. ako je učinilac toga svjestan. ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života. postoji kod pokušaja ubistva leša. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. učinilac je ušao u kažnjivu zonu. a) 26 . (npr. (npr. da je obustavio preduzimanje radnje (npr. prema našem zakonu. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela.

sažaljenje. (pa će dobrovoljni 27 .Za razliku od nesvršenog pokušaja.  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. kradljivac čuje glasove ukućana. ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). (npr. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare.  ako je posljedica nastupila. ali i ne mora. probuđena savjest i sl. (npr. koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).). ako žrtva umre raditi će se o ubistvu.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. prolaznika i sl.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja. a sa kojima on nije računao.). učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi.  kada je učinilac odustao od npr. otpora žrtve. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. jer dobrovoljni odustanak nije etički. stid. ili je u kasi bilo malo novca).  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. tj. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. (npr. koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. učinio.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. b) Etička vrijednost motiva je irelevantna. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca. kod koga je dovoljna obična pasivnost. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. već psihološki pojam. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. (npr. ono mora biti dobrovoljno. mimo njega. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. (npr. (npr. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne. odustao od njegovog izvršenja. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca.

tj. odn. u užem smislu. odgovarati za prinudu. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. u općem. 2. silovanja. a među saučesnicima: 1. Saizvršilaštvo 28 . Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. saizvršilac učestvuje u svom. pomagači i podstrekači nemaju. širem. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela. dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. Kod nepodobnog pokušaja. djelo dovršeno. Saučesništvo. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. podstrekač i 2. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice.odustanak npr.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. što je sastavni dio tog djela. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. saizvršilac i 3. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. (npr. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. ali ono ipak bude dovršeno. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. djelu koje ostvaruje neko drugi. 2. podstrekavanje i 3. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. Najzad. saizvršilaštvo. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. neposredni izvršilac. S druge strane. u krivičnopravnom. a ne u tuđem djelu. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. pomaganje. od kojih je dobrovoljno odustao. smislu. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). djelo. posredni izvršilac. pomagač. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne.

već svi zajednički ostvaruju svoje. a može biti prećutan.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. djelo. djelo ne bi moglo biti realizovano. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. ali se tretiraju kao saizvršioci. bez obzira ko je od njih nanio povrede. drugi provaljuju u objeakt. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. odn. Bez te njihove radnje. kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. Sporazum saizvršilaca može biti izričit. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. nakon oduzetog novca ili stvari. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). (npr. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. na osnovu zajedničke odluke. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. učine određeno krivično djelo. tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). zajedničko. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. ostali ne bi pristupili tom djelu. (npr. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. Kako vidimo. a treći odnose stvari. u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“.) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . svjesno i voljno. Dakle. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. 2. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. Radi se o saizvršilaštvu.

Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. to lice je izvršilac kriv. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. (npr. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. nezavisno jedno od drugog. oružana pobuna lica lišenih slobode). postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. djela krađe. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. (npr. a zakon kažnjava samo jedno. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja .kad su radnje saizvršilaca tj.kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. krivično djelo učestvovanja u tuči). prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. kao uslov za njihovo izvršenje. njihovi interesi u sukobu (npr. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. nailazi treće lice koje koristi pogodnost. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu. 2. dva lica provale u objekat radi krađe stvari. (npr. a prethodno su je obili. da izvrši određeno krivično djelo . ali oni nisu saizvršioci. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. 2) konvergentna krivična djela . jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . npr. ali nije saizvršilac u kriv. PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. odn. dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. 3) divergentna krivična djela . krivično djelo rodoskrvljenja). Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. ali nisu saizvršioci.. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. koja su djelovala bez zajedničke odluke. U prvom slučaju. djelu teške krađe. ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. (npr. SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže.drugo. potrebno sudjelovanje više lica. ili npr. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). Svako od tih lica jeste izvršilac. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe).kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr.

. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. prikazivanje koristi od izvršenja djela. Za razliku od pomaganja. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. On se koleba oko toga. Ipak. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. davanje ili obećanje poklona. sportski. poslovno. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. postrekavanje je moguće samo činjenjem. „sapodstrekavanju“. Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. Isto tako. radi se o tzv. i sl. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. ubjeđivanje ili nagovaranje. 31 . Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). postoji idealni sticaj na strani podstrekača. prijetnja. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. već se radi o tzv. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. tj.podstiče to lice da učini djelo. idejno. kao ni glavnog izvršioca. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. Npr. samo o jednom podstrekavanju. U drugom slučaju. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. podstrekavanje ne postoji. radi se o tzv. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala.. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. opklada. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. lančanom)“ podstrekavanju. davanje savjeta. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti.. ali još nije donio odluku. upućivanje molbe.

što je često on sam. svršeni pokušaj podstrekavanja . tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. bez obzira na njegovu težinu. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. tj. Nehatno podstrekavanje. promašeno podstrekavanje . Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. 2. "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). 3. 4. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima.) javlja se u nekoliko oblika: 1. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača". jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela. a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. tj. međutim. spriječen i sl.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo.S druge strane. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. 32 . Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. iako je moguće. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. Dovoljan je i eventualni umišljaj. što je u skladu sa načelom individualizacije. nepodobni pokušaj podstrekavanja . Dakle. nije kažnjivo. To. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. a krivično djelo ne bude ni pokušano. Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela. već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje.

da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. Međutim. ali sud može izreći i blažu kaznu. učinitelja. tj. a može se i blaže kazniti. Jednom riječju. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. koje ostvaruje neko drugi. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. pored umišljaja. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. Tako. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. unaprjeđuje ili olakšava. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). b) u toku izvršenja krivičnog djela. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". Isto tako. kaznit će se kao da ga je sam učinio. Dakle.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. 33 . Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. se međusobno razlikuju. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. po svom sadržaju i značaju. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. uklanjanje prepreka. Pomaganje Član 33. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.

2. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice. zakon.psihičko pomaganje. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. iako je moguće i nerijetko se dešava. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata.fizičko pomaganje. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. te 4. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . Riječ je o tzv. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje . Prema zakonu. dok nehatno pomaganje. koje. 3. Za razliku od podstrekavanja. ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. unapređivati njegovo izvršenje. Međutim. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. 34 . Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non. moraju potpomagati. nema pomaganja. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela . ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . uglavnom kao psihičko pomaganje. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela.psihičko pomaganje. Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. Za razliku od podstrekavanja. da bi olakšao izvršenje krađe). ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. U skladu s tim. ali se može raditi o podstrekavanju. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. što je zapravo pomaganje pomagaču. lančanom pomaganju. Da bi predstavljale pomaganje. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom . Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. navodi: 1.fizičko pomaganje. učinilaca. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. s obzirom na njihovu prirodu. pomaganje u pomaganju. po zakonu nije kažnjivo. S druge strane. Npr. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. pomagačkom saizvršilaštvu. tj. kao moguće oblike pomaganja. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje.

Nehatno pomaganje. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. i sl). djelo prevare itd. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. iako je moguće. svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. dovršenje u formalnom smislu). odnosno nije kažnjivo. Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. kako da izvrši krijumčarenje. ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. (npr. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. međupomoć). mjesto i vrijeme izvršenja djela.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se. Psihičko pomaganje. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“).) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. ali i nakon njenog preduzimanja. tj. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. (npr. Kod trajnih krivičnih djela (npr. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. prikrivanje sredstava izvršenja djela. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. fizičke podrške u njegovom činjenju. osim prije navedenih. kao što je konkretan tok zbivanja. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. te 2. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). i sl. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela.). kada pomagač savjetima. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. otvorio im vrata i tamo ih ostavio). itd. izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. itd). automobilom dovezao u taj objekat. 35 . može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. Ne mora biti svjestan pojedinosti.

Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. odnosno kažnjivo. Konačno. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. ali omogućava i ublažavanja kazne. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. Tako. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. Kao i podstrekavanje. bez obzira na propisanu kaznu. Neuspjelo pomaganje. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. iako je dakle moguće. kao i pomaganje. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. U pogledu granica kažnjavanja pomagača. Naravno. niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. KZ FBiH . Kao i kod podstrekavanja. potajno pomaganje). i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće).Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. Konačno. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr.

Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti . stepenu svoje krivice. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja.  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. kao učesnika u zajedničkom djelu. Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. (2) Saučinitelja. u osnovi podudaraju. tako i nehata. u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. tako i nehata. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. saučinitelju. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. ekscesa na strani izvršioca. Međutim. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. neophodno je da se.  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. dok saizvršioci odgovaraju. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. svojstva i okolnosti postoje. nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). (3) Osobni odnosi. kako u granicama svog umišljaja. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika.

) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. krađe. djelo . (npr. pa dakle ni samog saučesništva i sl. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača. za običnu krađu. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine). ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. (npr.npr. (Npr. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo.) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. Drugim 38 .(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. (npr. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. odn. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. U ovom slučaju. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika. provalnu krađu ili razbojništvo.postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. tu nema zajedničkog djelovanja više lica. a učinilac izvrši teže kriv. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces . jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. b) negativni kvantitativni eksces . ako je podstrekač podstrekavao na silovanje.postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. U takvoj situaciji.npr. tj.

prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde. njegove osobine i stanja. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. itd. izvršenje djela traži po svaku cijenu. (npr. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela.riječima. npr. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela .bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno. neprenosive personalne okolnosti). teškom ili razbojničkom krađom. da li je tražena stvar oduzeta običnom. blaže djelo. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. i dr. što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. limitiranoj akcesornosti tj. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. odn. podmićivanjem. 3) Izuzetno. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. U takvom slučaju. svojstva i okolnosti postoje. da li se do droge došlo prevarom. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. saizvršiocu. odnosno kako podstrekača i pomagača. odvezane ruke. bitno smanjena uračunljivost. 39 .) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. Lični odnosi. neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. dobrovoljni odustanak. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. pravna zabluda. kada npr. Ovdje se zapravo radi o tzv. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu.

koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. 1. Pri tome. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. odnosno staviti mu se na teret. psihički odnos prema krivičnom djelu. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. Dakle. ako to zakon izričito propisuje. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. 2. a to su: uračunljivost – tj. osim protivpravnog djela. dok je nehat lakši oblik. tj. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje). umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. potrebno da postoji i krivična odgovornost. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca.koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. Uračunljivost (Član 36. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. tj. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti.

U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . što postoji u najvećem broju slučajeva. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. Za postojanje neuračunljivosti. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. Kad je riječ o ovom osnovu. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. trajna duševna bolest .privremene duševne bolesti. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. Zakon uračunljivost određuje negativno. određuje ko se smatra neuračunljivim. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost). 2. Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. tj. jer se radi o duševnim bolestima. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. ovog člana. a time i isključenje krivične odgovornosti. a neuračunljivi su samo izuzetno. privremena duševna bolest . koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. Dakle. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3.najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta.

njihovo trajanje je privremeno. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. prema kojoj su ovakvi učinioci. iako neuračunljivi i bez krivice. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. ali ne mora i u odnosu na druga. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala.to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. svjetli momenti. Po ugledu na neka zakonodavstva. stanje hipnotisanosti. visoke temperature ili groznice. stanje bunila usljed trovanja. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. ostajali u krivi. zaostali duševni razvoj . droga. 4. Ova stanja su prolazna. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. mjere. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. i dr. omamljujuća sredstva. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju.to su nenormalna psihička stanja. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. mjesečarstvo i sl. neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. 3. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 . Time se napušta i tzv. privremena duševna poremećenost . otrovi. tj. prava. Stepen duševne zaostalosti može biti različit. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana. Tako npr. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. imbecile i idiote. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti. Dakle.učinjeno u tom stanju. a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. ustanovu “actiones liberae in causa”. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja.

Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. On 43 . dovodio u neuračunljivo stanje. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. a ovdje one postoje. Zapravo. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. uračunljivost se može stepenovati. samoskrivljene neuračunljivosti. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv.Dakle.“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda. u lakšim slučajevima. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. npr. manifestovati u različitoj mjeri. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji.

bio svjestan jer je vozač profesionalac. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. ali je pristao na njeno nastupanje. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. odnosno mora biti svjestan. Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. a nisu slobodne u izvođenju“. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. ev. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. pa ga osuđuje zbog toga što je. koji ne isključuje kriv. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. i 38. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica.je krivično odgovoran. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. nehat.zna da je agresivan kad je pijan. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. umišljaju. Npr. onda kada je to u zakonu izričito određeno. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. uglavnom. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. (Npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . svode na svoja dva osnovna oblika: 1. pa učini krivično djelo. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. pa u pijanom stanju učini krivično djelo. umišljaj i 2. 44 . KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. kada je sjeo da pije. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. Radit će se o event. odgovornost. Ili npr.

Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. NEHAT (CULPA) (Član 38.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. i sl. U praksi. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. 1. U istoj situaciji ako bi on promašio. 45 . KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. frankovom formulom tj.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. te odustane od izvršenja krivičnog djela. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. pa je pristao na njeno nastupanje. Nasuprot tome. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. 2. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. tj. on hoće da učini djelo. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. „ako do djela dođe neka dođe“. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. Unatoč tome. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. eventualni umišljaj (dolus eventualis) .

Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. lovac u šumi ne ugasi vatru. te dođe do požara i nastupanja štete). Dakle. stanje 1. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. kod nehata. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. ali je nije imao. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. niti pristaje na njeno nastupanje.).Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. kod učinioca postoji svijest o djelu. intelektualne mogućnosti. predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. Nesvjesni nehat (negligentia. te usljed vjetra dođe do požara. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. mjerodavne su individualne okolnosti. bez obzira na oblik. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . kao što su njegov uzrast. lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. ali je razlika u voljnom elementu. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. već drži da do toga neće doći. (npr. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. 2. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. ali ne postoji volja. samopouzdanje. Kada je u pitanju učinilac. Nasuprot tome. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. odn. nemar. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. nevoljnim krivičnim djelima. jer učinilac neće posljedicu. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. tj. (npr. tj. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. 46 .

ljekari. straha i sl. 2. njegovo iskustvo. ZABLUDA (Čl. postojanje buke. Kao poseban oblik nehata. prisustvo dr.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu). jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći.njegovog vida i sluha. pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . složenost situacije itd. U krivičnom pravu. finansijski eksperti. error). Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. profesionalni vozači. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti. pravna zabluda . KZ FBiH) Zabluda (lat. . stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini.zabluda o činjenicama (lat. error iuris). U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. 47 . stepen vidljivosti. error facti) . profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. Naravno. u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. psihofizičko stanje. da li je bila noć ili dan. Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. Kada su u pitanju objektivne okolnosti. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. ako bi one stvarno postojale.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. 39. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje.zabluda o pravu (lat. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. to djelo bilo dopušteno. odnosno eventualno stanje premorenosti. stvarna zabluda . jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. u teoriji se pominje i tzv. lica. treba uzeti u obzir. u pravu uopšte.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. i 40. vremenske prilike.

posljedica. da su one stvarno postojale. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. ako je učinilac lišio života jedno lice. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. (npr. pogrešno misleći da se radi o drugom. itd. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. okolnostima koje bi.). ( npr. uzročnost ili kauzalitet. vrijeme. (npr. sredstvo ili način izvršenja. djelo rodoskrnjavljenja/.Stvarna zabluda (Član39. djela. djelo falsifikovanja novca/. privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. u užem i širem smislu. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. ako bi uistinu postojale. objekat radnje. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom. da su one stvarno postojale. kao što su radnja. Dakle. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. tj. to djelo bilo dozvoljeno. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. to djelo činile dopuštenim.

biću krivičnog djela. 2. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. trebao i mogao izbjeći. Drugim riječima. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. (npr. od podjednakog značaja. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. odnosno krivičnu odgovornost. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. a poznat je kao brz na pištolju. pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. a radi se o kriv. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. kao npr. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. 49 . jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. nije od posebnog praktičnog značaja. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. Međutim. (npr. koja je uobičajena u našoj literaturi. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. Praktično. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. Dakle. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. da je bio obazriviji. niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. učinioca ima ova zabluda. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. tj. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. iako različite. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela.

ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. skretanju udarca. postojanje zablude je pravno irelevantno. a posljedica nastupi na drugom objektu. misleći da je ona vlasništvo lica B. Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. ili. (npr. KZ BiH. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. već za običnu krađu. ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. ili supruga je htjela otrovati muža. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. neće odgovarati za kriv. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. npr. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . npr. 2. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. KZ BiH. 3. takva zabluda će biti relevantna . Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . neće odgovarati za tešku krađu. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. takva zabluda će biti relevantna. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. npr. npr.Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. već za kriv. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. 192. (aberacije s objektom iste vrijednosti). lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. npr. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. 147. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo.

ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. zamislio na jedan način. treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. postoji stvarna zabluda. ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. a to se dogodilo na drugi način. odnosno kauzalnog toka. kod pravne zablude on je toga svjestan. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. ali kojeg pravni poredak a) 51 . propisano kao krivično djelo. ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. Ako je on s tim računao. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. npr. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. Valja ipak upozoriti da se.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. Pravna zabluda (Član 40. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. tj. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . Dakle. b) indirektna pravna zabluda . riječ je o pravnoj zabludi. Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. u zavisnosti od slučaja. tj. 4. može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. ali ne zna da je to pravno zabranjeno. ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. (npr. odnosno njegovoj protivpravnosti. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. a ako takva svijest postoji. tada se neće raditi o aberatio ictus-u.

učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. svakako moraju biti veoma strogi. Npr. odn. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. Prema našem zakonu. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. tako i na strani učinioca. kako na strani samog krivičnog djela. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja.ne priznaje. silovanje. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. S druge strane. uključujući posebno svojstva samog učinioca. dakle. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. odnos učinioca prema djelu i sl. Kod nekih od njih kao što je npr. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. njegovo zvanje i zanimanje. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. kao i kod stvarne zablude. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. a što on ne zna. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. Međutim. KAZNE 52 . ubistvo. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. U tom smislu je.

Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. novčana kazna. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. Svrha kažnjavanja (Član 42. maloljetnički zatvor i 3. onda se uvijek izriče kao jedina. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna. 7.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni. 53 . Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.” KZ FBiH (odredbe čl. 2. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela. samo se jedna može izreći kao glavna. 1. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. b) novčana kazna. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. samo jedna se može izreći kao glavna.Vrste kazni (Član 41. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. Ako se novčana kazna izriče kao glavna.

već na prevenciju. U pravilu. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija).Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. b) Generalna ili opšta prevencija . KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija. (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. koja se sastoji u slijedećem: 1. zakon je u ovoj odredbi (Član 42. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. Kazna zatvora Član 43.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . odnosno svrhu kažnjavanja. 54 . (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). 2. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. drugim riječima. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. a do šest mjeseci i na pune dane. 2. Dakle. prirodi. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija). 4. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. 3. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine.

Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. nekada kao jedina kazna. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. ali on to jeste po nizu obilježja. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. kada je određena samo gornja granica. U slučajevima kada je određena samo donja granica. U takvim slučajevima. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Npr. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. Nekada je određena i jedna i druga granica. određujući njenu donju u gornju granicu. 55 . odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. Evropske konvencije o ljudskim pravima. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi.Ona je propisana za svako krivično djelo. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. a nekada samo jedna od njih. Postoji i tzv. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. a u obrnutom slučaju.

(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. kao mjere upozorenja. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. Riječ je o sui generis mjeri. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . (Zamjena novčane kazne) ovog zakona. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi. alternativnih krivičnih sankcija. i to jednu od mjera iz kategorije novih. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. kao i vremena izvršenja tog rada. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje.47. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. uz pristanak optuženog. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa.

čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. Ukoliko.2. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. restauracije istorijskih spomenika. humanitarnih organizacija. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. itd. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. poslije odmjerene. pomoći ženama i žrtvama nasilja. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. dakle. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. dakle prije nego je ona objavljena. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. Sud. koje određuju vrstu i visinu kazne. pored izrečene kazne zatvora. poslova. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. odn. generalnu prevenciju.

treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. a naročito da neće učiniti krivična djela. supletornog zatvora. već mu. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. odn. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. Uslovni otpust (Član 45. KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi.situacije i zaposlenja. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. izuzetno. što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. već novčanoj kazni. odnosno on je „alternativa alternativi“. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. naprotiv. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. te. 58 . (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. Najzad.

te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. (4) Odredbe st. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. 59 . do 3. motive iz kojih su učinjena. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela.kazna se smatra izdržanom. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. njihov značaj. osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. od 1. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. a posebno da neće činiti krivična djela. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. Pored navedenih formalnih pretpostavki. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2.

KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. U slučaju opoziva uslovnog otpusta. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. ovog člana. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela. 2. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne.Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta.000 KM. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. djela prelazi iznos od 1. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu.000 KM. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu. a najviši iznos ne može biti veći od 50. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. U tom se slučaju 60 .000. ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv. i 3. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). motive iz kojih su djela učinjena. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.000. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. 2. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta. njihov značaj. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. Novčana kazna (Član 47.000 KM. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.

000 KM. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. te maloljetničkim zatvorom.000 KM. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. od 1. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. te porodične obaveze. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60.000 KM. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. svrstavamo u kazne.000. dnevnim iznosima. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. Novčana kazna se izriče u tzv.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. (6) Podatke iz st. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. s tim da zatvor ne 61 . ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. do 5. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. pa i preko toga. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora.000. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku.

ova kazna se izriče u određenom iznosu. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. njegovim drugim prihodima. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. a naročito: stepen krivične odgovornosti. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. 62 . Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. raniji život učinitelja. srazmjerno neisplaćenom dijelu. drugi prihodi. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. Nakon što utvrdi ove okolnosti. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. novčana kazna se neće izvršiti. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. nekada u veoma širokim rasponima. uz ostale okolnosti. Nakon smrti osuđenog. ostala imovina. pri čemu su ključni faktori visina plate. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. vodeći računa o visini njegove plaće. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. kao što je uslovna osuda. te rashodovnu stranu. pobude iz kojih je djelo učinjeno.može preći jednu godinu. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne.

2. Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. motiv izvršenja djela. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. kako je istaknuto. sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. onda se primjenjuju opšte granice. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). npr.Opšta pravila zakon je dao u st. Po svom karakteru one su ambivalentne. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. 1. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. 63 .. motiv je otežavajuća okolnost. i 3. 1. Zakon navodi najznačajnije okolnosti. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). 2) svrha kažnjavanja. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . odnosno opšti minimum i opšti maksimum. jer svaka od njih. 2.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3. dok pravila sadržana u st. Međutim. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima.

odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. koji mogu biti veći ili manji. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. na mah. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. koje naš zakon posebno ne reguliše. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. Isto je sa vinošću odn. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. dolus repentinus. iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. lične prilike učinioca. Tako npr. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. raniji život učinioca. posebnu upornost.. Isto tako. I posebni oblici umišljaja ili nehata. Iako ga zakon posebno ne određuje.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. kada postoji tzv. npr. naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. predumišljaj. bezobzirnost i sl. već i u kojem intenzitetu. Dakle. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). U toj ocjeni mogu biti od 64 . mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. držanje učinioca nakon učinjenog djela. npr. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. krivičnom odgovornošću. da li je učinilac pri tome iskazao npr.

Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. Npr. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. onda je on olakšavajuća okolnost. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. kod nužne odbrane. itd. koliko je ona bila bliska. Naravno. 65 . Isto tako. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. itd. one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. ili npr.). Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. npr. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. starosn a dob učinioca. kod saobraćajnih djela. zavisti. kod djela protiv javnog saobraćaja. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. intenzitet tjelesne povrede. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. Naime. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. mržnje ili osvete. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica.

uopšte njegov način života. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. povjerenje žrtve. kao što su npr.. kojim sredstvima. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. odnos prema drugim ljudima. “sticaja nesretnih okolnosti”. tešku situaciju. lakomislenost. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. odn. npr. uzrast i zdravstveno stanje). ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. ili je to učinio spontano. da li ga je učinilo više lica. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. porodične prilike. profesiju. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. npr. zaposlenost. požar i sl. zatim da li je djelo izvršeno noću. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. 6) Lične prilike učinioca. ima li djecu (posebno njihov broj. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. U zavisnosti od toga. radnim ili profesionalnim obavezama. nemoć. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. njenu nevolju. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. itd. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. njegovo držanje na poslu. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. djela.

Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. S druge strane.). stvarno kajanje). Također. U protivnom. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. neovlaštena trgovina i promet drogom. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. da je invalid. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. krijumčarenje ljudi. ili npr. jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. Takvo obrazloženje ne znači ništa. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. siromašna osoba. odvezao je u bolnici. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. (tzv. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. itd. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost. poslije je redovno posjećivao. ali ako sud navede 67 . pranje novca i sl. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». pomogao u školovanju djece. ali ako je tome doprinio sam učinilac. da ima više maloljetne djece.posljedice. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. bolest članova porodice i sl. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. Npr. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. odn. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. Tako npr.

za koja djela i na koje kazne. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. Npr. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. Naravno. obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. odn. Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. Dakle. odn. konstitutivnim elementima osnovnog.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. ili kod ubistva na mah. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. izdržane ili oproštene kazne. Pored ovog. Tako npr. itd. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. prevare. itd. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. vrijeđanjem od strane oštećenog i sl. kako je oštećenom pružio pomoć. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. poreske utaje. jer je 68 . jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“).. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. ili krivično djelo pronevjere. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica. oštećenog je posjećivao u bolnici. Međutim. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo.. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude.

njegovim drugim primanjima. pravne zablude. kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca. kod krivičnog djela otmice. (npr. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). zakon dozvoljava ublažavanje kazne. kada sud pored opštih pravila.postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. b) ublažavanje po vrsti . odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. Kao izuzetak od navedenog pravila. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. pokušaja. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. (npr. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti. njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). bitno smanjenje uračunljivosti. s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). ispod posebnog zakonskog mimimuma.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. Dakle.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr. a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost .

Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. u njihovoj cjelokupnosti. U ovom slučaju. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. 4) ako je za kriv. može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. 2) ako je za kriv. 3) ako je za kriv. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. 1) 70 . Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. 7) ako je za kriv. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine.koristiti mogućnost ublažavanja. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. U praksi sud. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. (Ublažavanje kazne) ovog zakona. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. najčešće. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. 6) ako je za kriv. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. čitav niz olakšavajućih okolnosti. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne.

5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. bračnog druga i sl. to će. kazna se može neograničeno ublažavati. izreći će samo tu kaznu. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. ali može uticati na odmjeravanje kazne. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline. (npr. 3) u slučaju pravne zablude. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. najčešće. U praksi je rijetko.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. postojalo bi krivično djelo. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. 71 .). pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora.kod prekoračenja granica krajnje nužde. npr. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata.

sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora.od b) do d) ovog člana. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. teža kazna apsorbuje manju. 1. tač. (npr. tačke d) ovog člana. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. 72 .(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. jednom licu nanese tjelesnu povredu. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. princip apsorpcije tj. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. Međutim. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. također. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. onda bilo koju od njih. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. tač. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. (npr. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. U nedostatku takve odredbe. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. (npr. To je tzv. (npr. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. b) i c) ovog člana.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

ili 2. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. ZKP FBiH) Pritvor. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st. ovog člana. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. 77 . njegov raniji život. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. sudska opomena i 2. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. ovog člana. MJERE UPOZORENJA (Član 59. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. vodeći računa o svrsi sudske opomene. Sudska opomena (Član 61. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. 1. Svrha mjera upozorenja (Član 60. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. 1. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. uslovna osuda.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM.

Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. pomirenje s oštećenim. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene. ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom.  2. djela. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. s obzirom na odredbu stava 2.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. dakle. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. uz gore navedeni uslov. jer se predviđa da se. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. 1. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. U članu 61. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. Međutim. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. izvinjenje oštećenom. Radi se. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . U članu 60.

ovog člana. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. njegov raniji život. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. ne učini novo krivično djelo. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. njegov raniji život. Odredba. stepen krivične odgovornosti. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. vodeći računa o svrsi uslovne osude. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Ne može se. Međutim. 3. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. sama za sebe. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. Uslovna osuda (Član 62. 79 . uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. međutim. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. 4. i u tom slučaju. 2. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). ličnost učinitelja. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. dakle.

svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. Prema tome. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. ne učini novo krivično djelo. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom.(7) Sigurnosne mjere. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. ne učini novo krivično djelo. djela i istovremeno upozorava da će. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. roka provjeravanja. Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. ). kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. izrečene uz uslovnu osudu. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. Dakle. Dakle. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. uslovna osuda je zamjena za kaznu. koju sadrži svaka uslovna osuda. U tom smislu. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. neophodna elementa: 1. njene bitne elemente. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. 80 . uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. Međutim. mada i ona. izvršavaju se. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. tj. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. i 2. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. U članu 62. (npr. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života.

a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. njegov raniji život: Zakon. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. vodeći računa o svrsi uslovne osude. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. 2. njegove lične prilike. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. posebno uzeti u obzir: 1. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. Kazna utvrđena uslovnom osudom. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. raniji život učinitelja. po svojoj vrsti i mjeri. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. 81 . odnosno visinu njegove plate. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. U pravilu. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. dakle. Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. pobude iz kojih je djelo učinjeno. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. njegove druge prihode. 3. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. porodične i socijalne prilike. njegove lične. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude.

nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. Međutim.. odnos prema žrtvi i dr. dakle. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. a za druga kaznu zatvora. Dakle. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Međutim. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. 5. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. a ujedno i bezuslovna 82 . do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. 4. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. način i sredstvo izvršenja. jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . mjesto. nije moguće. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. Obrnuto.

OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. 3. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. U ovom slučaju. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. Sigurnosne mjere. 83 . nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. izvršavaju se. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. izrečene uz uslovnu osudu. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. sud će. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. 2. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela.novčana kazna. 1.

da naknadi štetu koju je pričinio kriv. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. ili da ispuni dr. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. nadzora i zaštite.Ako opozove uslovnu osudu. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti. 84 . Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv.  posjećivanje određenih psihijatrijskih. djelom. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. brige.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. djelom. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. zakonodavstvom u FBiH. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. obaveze predviđene kriv. ličnost učinitelja. Ako ne opozove uslovnu osudu. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude.  osposobljavanje za određeno zanimanje. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu.

Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. a može i ukinuti uslovnu osudu. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. aktivnosti ili funkcija. Uz ispunjenje navedenih uslova. obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. 5. 85 . 4. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. obavezno liječenje od ovisnosti. 3. uslovni otpust će se opozvati. 2. zabrana upravljanja motornim vozilom. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. oduzimanje predmeta. zabrana vršenje poziva. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti.

Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. 3) Zabrana vršenja poziva. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva. djelo zloupotrebom svog poziva. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. stav 2. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. uslovni otpust će se opozvati. Pod uslovima iz člana 74. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. 86 . aktivnosti ili funkciji. računajući od dana pravosnažnosti odluke. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten.

s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. b) mjere bezbjednosti. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. Austrije ili Njemačke. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. c) kazna maloljetničkog zatvora . djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. Međutim. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. djela. i to starijem maloljetniku. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. ako su vlasništvo učinitelja. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala.može se izreći samo izuzetno. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. djela. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. RH. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. 87 . ako ne postupi po toj zabrani. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. npr. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza.

obrazovnih. 2. dom ili ustanovu. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. 4. 2. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. 3. 4. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. smještaj u drugu porodicu. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. 88 . djela ne pokreće krivični postupak. psiholoških i drugih savjetovališta. ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. Dakle. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. posjećivanje odgojnih. redovno pohađanje škole. 3. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. lično izvinjenje oštećenom. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. i tako se i djele.1. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. naknada štete oštećenom.

2. uglavnom. preodgoj i pravilan razvoj. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti.a. godine života maloljetnika. osigura njihov odgoj. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. b) kazna maloljetničkog zatvora. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. 2. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. c) mjere bezbjednosti. 89 . zabrana vršenje poziva. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. ovdje se radi. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. Dakle. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. zabrana upravljanja motornim vozilom. djela navršio 14. mjere pojačanog nadzora 3. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. nadzorom nad njima. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere.  Uz to. djela navršio 16. a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. aktivnosti ili funkcija i 2. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. njegova psihička svojstva. 3. stepen njegovog duševnog razvoja. disciplinske mjere 2.

U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. Pri izricanju ove mjere. pobude iz kojih je djelo učinio. sudski ukor i 2. te 10. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. uz odgovarajući nadzor. 5. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. dotadašnji odgoj. 2. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. b) na određeni broj sati tokom dana. Tu spadaju: 90 . 1. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. ali ne duže od 20 dana. težinu krivičnog djela. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.4. c) na neprekidni boravak određen broj dana. preodgoja ili liječenja. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana. Pri izricanju ove mjere.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana. 9. njegove sklonosti. 6. sredinu i prilike u kojima je živio. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. 8. Tu spadaju: 1. 7. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike.

90. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. usvojitelju ili staratelju.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. koja se brine o školovanju maloljetnika. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. sud može: a) roditelju.) ZAVODSKE MJERE 91 . potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. njegovom zaposlenju. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. 3. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. zaštite (Čl 92. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. Pri izricanju ove mjere. 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. usvojiteljem ili starateljem. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. iako su ga u mogućnosti obavljati.

Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. a može se i 92 . preodgoja ili liječenja . okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. neće odrediti njeno trajanje. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. također. sud će naročito uzeti u obzir: 1. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. sud. obustaviti od izvršenja. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. Pri izricanju ove mjere. a kad maloljetnik postane punoljetan. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. već će o tome naknadno odlučiti. Uz tom slučaju. a max 5 god. U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94.

ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98.b. odnosno 1. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. i to pod uslovima: 1. i 2. KZ FBiH) 93 . KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. a izvršenje nije započeto. proteklo više od 1 godine.. a izriče se na pune godine ili na pola godine. sud nije vezan za min. Izuzetno. a njeno izvršenje nije započeto. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. god. Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. 2. KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. propisanu mjeru kazne. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina.

a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3. c) 3 godine . Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina . a pod uslovima iz člana 100. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. Dok ne navrši 18 godina. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. b) 5 godina . KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite. imajući posebno u vidu: 1.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina. Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. ali ne prije isteka 1 godine. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

st.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. 2. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.zatvora. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. ponašanje učinitelja. aktivnosti ili funkcije. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne.118. te svrhu koju treba postići sankcijama. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. Izuzetno od odredbe stava 3. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može... ovog člana. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu.) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god. 95 . pod uvjetima propisanima ovim zakonom.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije.

tužiteljstvu. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog.c. koja je sposobna za rad. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. dok ne navrši 18 godina života. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. 2. izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi).) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. Granice izvršenja kazni (Član 111.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. pod uvjetima propisanim zakonom. rad će joj se omogućiti. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. može raditi ukoliko ona na to pristane. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. Rad osuđenih osoba (Član 112. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta.

osim u izuzetnim okolnostima. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. Ako oduzimanje nije moguće. (6) Maloljetni osuđenik. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. radi stručnog osposobljavanja. predmeti od vrijednosti. (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. 97 .) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. Međutim. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike.

pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. takva imovina može biti predmet oduzimanja. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. 98 . Zaštita oštećenog (Član 116. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. poziva ili zanimanja. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. Dakle. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. pravnim licima. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. pravnim licima. 99 . sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. kao pravna posljedica osude. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi. b) zabrana sticanja određenih zvanja. oproštene ili zastarjele kazne. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. privrednim društvima ili u dr.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. npr. trgovačkim društvima ili u dr. zastarjele ili oproštene kazne. u zakonu o radu. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. c) lišenje odlikovanja. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude.

što znači da je daje zakonodavni organ. a za kriv. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. Odredba stava 1. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. Pomilovanje (Član 123. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. ili c) određuje brisanje osude. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. AMNESTIJA. djela propisana ovim i dr. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. Amnestija se daje u formi zakona. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. KZ FBiH) Poslije izdržane. 100 . osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. aktivnosti ili funkcije. djela propisana zakonom kantona skupština kantona. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. i 124. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. Može se odnositi na kaznu zatvora. Amnestiju za kriv. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. djelom. Amnestija (Član 122. REHABILITACIJA. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva.

Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. zastarjele ili oproštene kazne. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane. 101 . Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. Dakle. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. zastarjele ili oproštene kazne. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. Kada je osuda brisana. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. na molbu osuđenog. jer se odnosi na poimenično određena lica. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. već ona iz pravosnažne presude. zastarjele ili oproštene kazne.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. domet pomilovanja je uži od amnestije. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. Pomilovanje se objavljuje u sl. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. Dakle. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. za brisanje nije bitna ta nova kazna. novinama. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo.

u roku koji odredi sud. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. ne bude odgovorna za novo krivično djelo. oduzimanje imovine (za KD 5 god.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. i 3. objavljivanje sudske presude. učinio krivično djelo u ime. za račun ili u korist pravnog lica. kanton. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti.000 KM).000-5. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . Kazne za pravna lica su: 1. U slučaju stečaja. 2. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. zabrana rada na osnovu dozvole. ili teža kazna). 3. fizičko lice. oduzimanje predmeta. a ne mogu biti odgovorni država. zabrana rada na osnovu dozvole. novčana kazna (5.Uz ovu kaznu.500. 2. entiteti. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . Brčko distrikt. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. grad. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. općina i mjesna zajednica. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. Pravne posljedice osude su: 1.000. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine).

već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. Presuda. Kanada i dr. Odbrana de fakto nije postojala. Ako porota objavi da optuženi nije kriv. jer tužitelja nije bilo. čime se postupak završava. da vodi računa o redoslijedu postupka. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. i dijeli se na dva dijela: 1. u stvari. a odluku o krivnji donosi porota. Žalbenog postupka nema. inkvizitorsko načelo. i to tako što je prvo Francuska. donese presuda. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka. a suđenje se svodilo samo na to da se. optuženog oglasi krivim. Inkvizitorski postupak 2. U tom postupku je zadržano tzv. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. a ne sud. Akuzatorski (optužni) postupak 3. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. uključivo i funkcija gonjenja. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. poslije francuske revolucije. formalno. sud oglašava da je optuženi slobodan. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. sudija izriče krivičnu sankciju. pa npr. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. a posebno se brine da. uključujući razne torture i mučenja. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. eventualno. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. Suđenje se odvijalo tako 103 . na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. Australija. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. Nakon što porota donese odluku.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. Velika Britanija. i to osuđujuća.). Istraga i 2. postavljati pitanja i sl. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. uredovanje suda.

U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1. Osnovna načela se. Oštećeni. 15. prava osumnjičenog/optuženog. pravo na odbranu. zakonitost dokaza. 6. pravo na suđenje bez odlaganja. osobe. 17. Osumnjičeni/optuženi i 3. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. vještaci i dr. 104 . kao što su izjašnjenje o krivnji. pretpostavka nevinosti. i 3. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. Polazeći od tog koncepta. svjedoci. Naš ZKP. staranja. kojeg ZKP više ne poznaje). 8.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv.  Sporedni procesni subjekti: 1. 11. Organ nadležan za pitanja soc. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. dakle. 9. upotreba jezika i pisma. postupka). 2. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. sporazum o priznanju krivice i dr. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. 5. načelo akuzatornosti (optužno načelo). pouka o pravima. Tužitelj. slobodna ocjena dokaza. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. Sud. 2. pravo na odštetu i rehabilitaciju. 3. kao što su: 1. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. 12. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. 4. ne bis in idem. a uvedene su i druge novine. 10. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. in dubio pro reo. S tim u vezi. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. praktično. načelo mutabiliteta 18. jednakost u postupku. 2. 7. pa ako se utvrdi da jeste. 16. 14.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. prava osobe lišene slobode. 13.

pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. odakle je preuzeto u naš pravni sistem. usmenosti. te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. Ovo načelo jeste ustavno načelo. kontradiktornosti. ali nije dužan da se brani. javnosti. neposrednosti itd. Dakle. 2.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. u primjeni načela javnosti. 4. ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). 105 . s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. tj. PRINCIP ZAKONITOSTI . kao što su npr. poziva svjedoke i postavlja im pitanja.npr. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. 2.npr. 3. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. načela: 1. pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. raspravno načelo. načelo nije moguće do kraja sprovesti . dakle upustiti se u postupak. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). ograničeno je inkvizitorskim načelom . prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. 1. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP.

u sebi. pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. drugom vrstom odluke (npr. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. tj. u smislu pravne kvalifikacije). (npr. često navode da je osumnjičena odn. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. stav 2. Načelo in dubio pro reo. tj. Ovo načelo se. dakle na tužiocu.one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. može osporiti pretpostavka nevinosti. 2) Dakle. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. rješenjem). drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima. 106 . nasuprot tome. Dakle. umjesto da se iznose samo činjenice. Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. u sumnji.„u sumnji u korist optuženog“). nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. bitne) činjenice.kd). sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . kojom se optuženi oglašava krivim. Također.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. optužena osoba počinila krivično djelo. NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. 3. one se ne mogu uzeti kao utvrđene. jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. u korist optuženog. Novinari. smatraju se neutvrđenim. „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. odn. dakle. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . cijeniti. Može samo presudom. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje. koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def.) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti.

(Npr. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje.) 2. koja nije bila obuhvaćena tom presudom. odn. a zavisno od faze postupka.. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. djelo pokušaja ubistva. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“).) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. u skladu sa članom 57. a ne i neka druga osoba. djelo teške tjelesne povrede. jer bi u suprotnom. 5. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. jer ne postoje redovni pravni lijekovi. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. izrečena neka novčana kazna. Obrnuto. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. događaj zbog kojeg se sudi. tj. NAČELO NE BIS IN IDEM . poziva na ovo načelo. ako se sumnja u njihovo postojanje. Dakle.) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. stav 2. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. Pri tome se misli na djelo. tužilac napadača optuži za kriv. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu . odn. U praktičnom postupanju. nakadno optužiti za kriv. 107 .ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. 4. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. u ovakvoj situaciji. a to su: 1.

uz 2. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. niti odgovarati na postavljena pitanja.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). prije donošenja odluke.) Prava osumnjičene/optužene osobe. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. 6. a to su: 1. 2. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. pravo pomenute osobe da porodica. 3. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. 4. Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. on nije dužan dati 108 . To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. 2. 3.

ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac. 3. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane. branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. (tako npr. 7. već i o pravima advokata . kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. odnosno faze postupka: 1. branioca će mu postaviti sud. ako sam ne uzme branioca. i to već prilikom prvog ispitivanja.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. u slučajevima obavezne stručne odbrane. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. a zna da ta osoba nije izvršilac. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. Ako osumnjičeni/optuženi. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). pa ako iz 109 . ne uzme sam branioca. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. 2. branioca će mu postaviti sud. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. Ako vrijeme nije propisano. odn. Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. ima pravo na rehabilitaciju. To su slijedeći slučajevi. kao i druga prava utvrđena zakonom. a postoji već od trenutka lišenja slobode. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. ako sud utvrdi da je to. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. u interesu pravde. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.istinit iskaz. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. i u postupku po pravnom lijeku. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. 4. U ovom slučaju. od prvog ispitivanja.

postupka (NEZAKONITI DOKAZI). poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. i 9. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. (Npr. drugi iznose. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. Zabranjeno je od osumnjičenog. pisanog dokaznog materijala. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. Stranke. kao i isprava i dr. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. 11. 9. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. a službena pisma su latinica i ćirilica. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala. ZAKONITOST DOKAZA (član 11.) 110 . 12. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. odn. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. 8. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. 8. od strane sudskog tumača. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl.) Opća je obaveza suda. pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. kao i druga prava utvrđena zakonom. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. 10. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku.

odnosno predsjednika vijeća. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. zakonska obilježja kriv. i to u toku cijelog krivičnog postupka. a to su one vezane uz: 1. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. a ne doprinosi razrješenju stvari. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. Kad je riječ o tužiocu. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. djela. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. To je moralna i zakonska obaveza.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. 5. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. tako i činjenice koje mu idu u korist. krivičnu odgovornost izvršioca. utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. odnosno vijeće. a ne kao stranka u postupku. 3. i koju tužilac ima kao državni organ. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. 4. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. 2. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog. 4. saizvršilaštvo i saučesništvo. 3. tako i one koje im idu u korist. 111 . sud će ispitati svjedoka. dužnost je sudije. EKLJP). unakrsnom i dodatnom ispitivanju.) Sud. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. 13. 2. a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka.

 privatni tužilac. primjenom pravnih. Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju. Pri tome. te način na koji se došlo do takvog zaključka. ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. 15. bez zahtjeva tužioca. rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku. logičkih i psiholoških metoda. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr.Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. savjesno.) Sud. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. odnosno da nije dokazana. tako i svih dokaza zajedno. a na glavnom pretresu izvode. kako svakog dokaza pojedinačno. Također. ni kvalitativno.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. 112 . To. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). 2) funkcija odbrane . te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. vrši sud. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. 14. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica. pa zato kažemo da je modificirano). logično. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza. Usvajanjem ovog principa. treba naglasiti da je obaveza suda da. tj. prilikom donošenja presude.

osim ako zakonom nije drugačije propisano. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. 3. 2. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti.2. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). gonjenja ostvaruje se. Načelo oportuniteta. kao što su amnestija. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. 1. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. koji nisu proizvoljni. pomilovanje. 17. a u II st. zastara krivičnog gonjenja i dr. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. i 3. Vezano za primjenu ovog načela. krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. dakle. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. tužilac dati imunitet svjedoku. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. 3) krivična djela u kojima će gl. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. 16. između ostalog.

pomilovanjem ili zastarom. u roku od 8 dana. presude i održavanju pretresa pred II. sudom). a prije početka glavnog pretresa.st. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. 114 . presude pa II. potrebna mu je saglasnost SPS-a.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. odlukom. krivičnog gonjenja. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. već ima pravo da.st. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. kada glavni tužilac. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. odn. („odustajanje od optužnice“). Dakle. st. tj. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. ili 2. podnese pritužbu uredu tužioca. sud će rješenjem obustaviti postupak. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. ili 3. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. tj. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. koji ne može uložiti žalbu. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. U tom slučaju. U slučaju obustave istrage. st. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. Do podizanja optužnice. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. a nakon toga presudom. ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. sud otvori pretres).

tj. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. Prema tome. Kada se govori o načelu mutabiliteta. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. kriv. ona ne dobiva 115 . c) ako je nastupila zastarjelost. To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku.) U vezi prethodnih pitanja treba. Iz navedenog razloga. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. jer takvo gonjenje nije ni započeto. eventualno. prije svega. U slučaju da je tužitelj. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. Postupak se mora provesti do kraja.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca. djelo korupcije. vanparničnom). a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. 18. kada donese naredbu o nesprovođenju istrage. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja. tj. umro. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. parničnom. odn. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. upravni organ). naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. odnosno neki drugi državni organ (npr. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja.

b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. to znači da te posljedice. odnosno optuženi. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. policijskih organa Federacije. poreskih organa i organa vojne policije. uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. Ali. kao i stručni saradnici. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. bez obzira na to je li postala pravosnažna. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. ako Zakonom nije drugačije određeno. nastupaju potvrđivanjem optužnice. (npr. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. organa finansijske policije. kao i carinskih organa. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. 116 . b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. preduzeća. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe).) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. uključujući: korporacije. sudske policije. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak.

mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka. otkucane pisaćom mašinom. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku. odštampane.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr. Stoga. 1. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. odnosno vještaka. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji. 117 . općinskih i kantonalnih). ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. fotokopirane.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24. odnosno branioca. n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. i 2. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade. (3) St. fotografirane. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. koja je pozvala tog svjedoka. zabilježene magnetskim impulsima. odnosno vještaka. Glava IV . propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak.

presudu. jer sud nije bio propisno sastavljen. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. predsjednik suda i dr. prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. prostorija. ako tako ne bi bilo postupljeno. Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. odlučiće o tome ko će suditi.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. 118 . to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Kada sud to utvrdi. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. tj. jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. već i kada se drži pretres. sastavljeno od trojice sudija. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj. U suprotnom. u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće.). utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. sastavljeno od trojice sudija. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. a radi se o težem krivičnom djelu). a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). Dakle. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. pokretnih stvari i osoba. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. predsjednik vijeća. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. vijeće. Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. Tako. sastavljeno od trojice sudija. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice.

2. 3. te odlučuje o razrješenju branioca. također. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva.00 KM. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. tj. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice. Ima ovlaštenja koja pripadaju. f) uzima izjavu o krivnji.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. b) dostavlja optužnicu optuženom. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. koja ima i SPP. 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči.000. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. radi zakazivanja glavnog pretresa.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. odbrane siromašnih. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5. kao i razrješenje postavljenog branioca. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. Pored tih ovlaštenja. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. zakon. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. a 119 . MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. stav 6. itd.

nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. Posebna nadležnost (Član 27.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). Forum domicilii (Član 28. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. on ostaje nadležan. Forum deprehensionis (Član 29.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu. 120 . nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi. a za neka viši sud. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište.ako optužnica nije potvrđena. odnosno optuženog. pa je za neka od tih djela nadležan niži. nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. u tom slučaju nadležan je viši sud. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan. Forum ordinatum (Član 31. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH.

O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). odn. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. po pravilu. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). sud.npr. žalba nije dopuštena. nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. po pravilu. sasluša stranke i branioca.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. također. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. Vijeće. a ako optužnice nisu potvrđene. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja. Za saizvršitelje. ili b) razlozi cjelishodnosti . koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. po pravilu. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. a za neka niži sud. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog. U svim navedenim slučajevima. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. i za saučesnike. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. Nasuprot spajanju postupaka. potrebno je da sud. Kada postoji neki od ovih razloga. prikrivače.Ako su nadležni sudovi iste vrste.) 121 . Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela. provest će se. sudija.npr. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33.

) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. Nakon potvrđivanja optužnice.) Ako sud kome je predmet ustupljen.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. POKRETANJE POST. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). ili npr. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba. Ovi razlozi mogu biti. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. kao nadležnom. npr. SPS-a. dužan je. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. To mogu biti razlozi kada npr. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). bolest svih sudija. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. ako postoje važni razlozi. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. slični razlozi). 122 . (npr. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana.) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud. njihovog okupljanja pred zgradom suda. POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. po saslušanju stranaka i branitelja.

hranitelja ili hranjenika. Izuzeće se vrši u javnom interesu. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. tužiocem. staranika. ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. u pobočnoj liniji do 4. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. sud može istovremeno. ovog zakona (“važni razlozi”). ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. usvojenika. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“).) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom. 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. ako je sa osumnjičenim/ optuženim.IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. usvojitelja. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca. branilac. tj. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. a po tazbini do 2. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. Glava V . stepena ili  staratelja. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. stepena. po službenoj dužnosti. b) postupao kao tužilac. braniocem.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti.

odbaciće ga vanraspravno vijeće. veza po susjedstvu. 1. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. sve do donošenja odluke o izuzeću. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. odrediti zamjenu. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. tako i za fakultativno izuzeće sudije. zahtjev se može podnijeti i docnije. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. U slučaju izuzeća u užem smislu. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. Predsjednik suda će. 2. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. Sudija. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. ne samo da naznači zakonski osnov.isključen. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. predviđen je jednom opštom formulacijom. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. podnosilac zahtjeva je dužan . sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. odmah po saznanju za taj razlog. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. U ovoj situaciji 124 . Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. srodstvo u daljem stepenu i sl. kako za obavezno izuzeće. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. tj. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće.

b) provođenja istrage. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). zapisničare. a ako nema ni zahtjeva stranaka. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. pa nije odredio zabranu rada. pribavit će se izjava sudije. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. Zahtjev mogu postaviti stranke. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45. naređuje se zamjena. ZKP-a (samo glavni tužilac).sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. kolegij sudija kod drugih sudova. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. Ako se utvrdi da osnov stoji. tj. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. zakonodavac nije bio tako isključiv.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. sudskog tumača. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca. Prije donošenja rješenja o izuzeću. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. sudske tumače. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. predsjednik vijeća ili sudija. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. a o izuzeću OSL tužilac. stručne osobe. Glava VI . 3) daje imunitet u skladu s članom 98. 125 . Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. kao i na vještake. O izuzeću zapisničara. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH.

Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). Lice koje nije advokat. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti. onda nema procjenjivanja. kako na štetu.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa. Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. 10) podnosi pravne lijekove. Glava VII . a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 . 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo.BRANIOCA (čl. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. Zakona. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. preduzeća. 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom. tako i u korist optuženog. te da optužnicu zastupa pred sudom. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca.-54. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. U slučaju obavezne odbrane.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU .4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. glavni pretres i sl. 53. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani.

) Branilac ne može biti: 1.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.za vrijeme dok pritvor traje. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. 2. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. po pravilu. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. mora imati branioca. Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. 3. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora. već prilikom prvog ispitivanja . bračni. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. Dakle.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. 3. S druge strane. u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti. Ko ne može biti branilac? (Član 55. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost. pored ostalog. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . branilac. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). istakao povredu postupka u toku istrage. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. 127 . a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. Sukob interesa otklanja. onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac.dužnosti. ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti. 2. određuje se samo jedan branilac. Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. u kojoj on nije učestvovao. oštećeni.

odn. 128 . Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. Naime. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. odnosno branioca. SPS. postavlja se branilac po službenoj dužnosti. specifično kriv. djelo izvršeno. djelo koje je predmet optužbe. npr. Branioca postavlja SPP. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. zavisno od faze postupka. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. Branioca. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). pravna pitanja koje treba riješiti i dr. sredina u kojoj je kriv. ličnost osumnjičenog/optuženog. što utvrđuje sud. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. postavlja SPP. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. postaviti branioca. u interesu pravde. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. predsjednik vijeća.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. bez obzira na propisanu kaznu. sud će mu. Ima pravo na nagradu. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi. SPS. na njegov zahtjev. Da li postoje razlozi pravičnosti. (npr. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. provešće se psihijatrijsko vještačenje. Da li postoje razlozi pravičnosti. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. Prema potrebi. broj osumnjičenih/optuženih. a ako to ne učini. sudija. 4. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu.

sudija. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata. dužni su ih staviti na uvid braniocu. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe. SPS.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. Nakon podizanja optužnice. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. a) 129 . Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. ili saizvršioci. kao i tužilac. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. te mobitela. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju. U navedenim slučajevima.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. odnosno vijeće. već i podstrekač i pomagač. dakle saučesnici. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.) Pretresanje stana. 2) izuzetno od prethodnog pravila. Na zahtjev suda. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. PRETRESANJE OSOBE (član 66.

koja nije ni izvršilac krivičnog djela. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja.  130 .kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.) U odnosu na formu. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno. odn. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68.  centralni dio zahtjeva. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. radi se o pretresanju ostalih osoba. niti njegov saizvršilac. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola . koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. U ovom slučaju. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca. sudsko vijeće. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe. saučesnik. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67. odn.

može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. (npr.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. Prije odobravanja zahtjeva. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije. B. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan.) 131 . b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja.

Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Svjedoci će se prije početka 132 . vlasništva. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja. OSL može upotrijebiti silu. prostorija ili osoba koje se traže. bez odlaganja. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. ako to sud izričito odredi. ostalih prostorija ili osobe. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca. 3) ime. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. prisustvuju dva punoljetna građanina. mora vratiti sudu. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. a ako je on odsutan.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. 6) određivanje ili opis mjesta. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73.) Prije početka pretresanja. nakon čega se. s navođenjem adrese. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. 4) svrha pretresanja. kao svjedoci. OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Pretresu stana.

Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. prostorije. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. bez odlaganja. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. odnosno korisnik prostorije. odnosno isprave oduzete.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. i 77. ako stanar tog stana.) O svakom pretresanju stana. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. ali upućuju na drugo krivično djelo. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih. OSL mora. 133 . kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. O tome će se obavijestiti tužilac. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. 2. Ako se pri pretresanju stana. odnosno osobe. odnosno vojna osoba. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. da bude prisutan pretresanju. to želi. 76. Ovo je vrlo važno. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja.

c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. u okviru posebnog djela KZ FBiH. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. pokretne stvari ili nekretnine.3. 1. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. 4. c) predmeti za koje je.). OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. 2. krivotvoreni vrijednosni papiri itd. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. djela.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. kod određenih krivičnih djela. b) prilikom lišenja slobode. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. (npr. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. 2. kod kojih 134 . ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. sudija. ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv. može se zatvoriti. a najduže 90 dana. odnosno optuženog. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. 135 . u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. a u slučaju daljnjeg odbijanja. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće.se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. osumnjičenog. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . to je SPP (do podizanja optužnice). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje.000 KM. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. U smislu funkcionalne nadležnosti. 2. SPP i branioca. dužan ih je predati po naredbi suda. te isprave ili tehničke snimke činjenica). Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50. djela. uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. SPS (prije početka glavnog pretresa). tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. Ko drži takve predmete. 3. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca.

pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. na osnovu prijedloga tužitelja. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. (Čl. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a. 85. Sud može. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. SPS-a i branitelja. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. odnosno pravne osobe ne može se prodati. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo.) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje.) Sud može. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. na prijedlog tužitelja. Pravo žalbe (Član 83. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. sud može. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome. U slučaju da sud ne izda naredbu. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 .Predmet koji je oduzet od fizičke. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi.

te da je takav njegov iskaz. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. (ime i prezime. dan. kakve su mu obiteljske prilike. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. 72 sata). dopušten kao 137 .„pravo na šutnju“. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. 3. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. a ako je maloljetan. Sud je dužan. vratit će se vlasniku. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. gdje je rođen. ko mu je zakonski zastupnik). 2) da može uzeti branioca po svom izboru. nadimak. ovog zakona. Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. je li. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. djevojačko obiteljsko ime majke. JMBG. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. odnosno držatelju. je li pismen. je li odlikovan. mjesec i godina rođenja. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. nakon toga. kad i zašto osuđivan. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. gdje stanuje. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. prevara. Ako sud ne izda naredbu. je li.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. ime i prezime roditelja. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . kakvog je imovnog stanja. prijetnja. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist.) 1. ako je dat u prisustvu branitelja. čime se zanima. koje je narodnosti i čiji je državljanin. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. kakve je škole završio.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. 2.

mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. 138 . uz pomoć tumača. i 94. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. 93. a ako je svjedok gluh ili nijem. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. Nakon što je zapisnik sačinjen. bolnici ili na drugom mjestu. bez zakonskih razloga. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. Ispitivanje osumnjičenog. snima se na audio ili videotraku. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. ne odazove pozivu. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. ako je njegova odbrana obavezna. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. niti svoj izostanak opravda.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. odnosno sud. odnosno zakonskog zastupnika. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. u pravilu. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. Svjedoci koji se zbog starosti.

) 139 . liječnik.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni. advokat. sud može. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe.000 KM. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. ako se njen iskaz. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. b) roditelj ili dijete. bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. naredbu može izdati i tužilac. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. na prijedlog tužioca. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. notar. Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. Izuzetno. prema prirodi stvari. i dr. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. a svoj izostanak ne opravda. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. d) maloljetna osoba koja.). c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene. odlučuje vanraspravno vijeće. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. vojne ili službene tajne.

Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. da se takvom svjedoku. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. da li mu je isti neophodno potreban. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača. itd. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. branilac.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. niko ne zna). onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. u oba ova slučaja. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. 140 . Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe. Ako u istrazi nastane takva situacija.). tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. osim svjedoka. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. Naravno. Na glavnom pretresu je slična situacija. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. NAČIN SASLUŠANJA. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. Dakle. Za uzvrat. za savjetnika određuje advokat.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. „tajni imunitet“. ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. jer za taj imunitet. pa npr. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“).

Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka.b) da ne smije ništa prešutjeti. nakon opštih pitanja. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. U toku istrage. 3. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. npr. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. vršiti provjeravanja. tj. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. pedagoga ili druge stručne osobe. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. kao i oštećenim. zanimanja. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. odn. Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. 141 . Poslije datih upozorenja. odnosno sud. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. postupit će se obazrivo. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. sugestivna pitanja. 2. zakonskog zastupnika. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. tj. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv.

) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti.) neće moći doći na gl. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti. s obzirom na zakletvu.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. ne daje izjavu. nije predviđena nikakva sankcija. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . izjave. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. pa takve osobe polože zakletvu. pretres. odn. Zakletva se polaže. a za nju štetan. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. 3. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. već se smatra da zakletva nije položena. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. odn. Pored toga. davanje izjave. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. invalidnosti. Polaganje zakletve. izjava se daje pred sudom. morao biti istinit. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv. treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. odnosno davanje izjave nije obavezno. dadne izjavu prije glavnog pretresa. odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU.) 142 . osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. onda to nema nikakvih procesnih posljedica.

uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. Inače. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. doći na mjesto događaja. ako želi. pa se.  Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. u pravilu. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. već je dovoljan samo materijalni uslov. zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje.). U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. To opažanje se vrši čulom vida. odnosno dijete i maloljetnik. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. Dakle. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. odnosno predsjednik vijeća. naredba ili rješenje. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. kao što je npr. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. opipa i sl. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov. U tom smislu. osiguranju ili opisivanju tragova. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. obzirom da tužilac može. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. a nakon podizanja optužnice SPS. sluha. tj.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. Kada OSL vrši uviđaj. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti. te 143 . kao rezultat prijetnji. onda ga obavlja sudija.

Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. 144 .) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se. a izuzetno pojedinci. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. odnosno predsjednik vijeća. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. 109. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. a nakon toga. te nalaze i mišljenja vještaka. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. rekonstrukciju vrši sudija. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. kojima ne raspolaže sud. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. – 129. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja. neposredno po izvršenju krivičnog djela. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. i u pravilu. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih. Po završenom vještačenju. zavisno od stadija postupka. po potrebi. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. ponovo izvesti pojedini dokazi. VJEŠTAČENJE (čl.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. (npr.) Za razliku od uviđaja.

tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. ili je s krivičnim djelom u vezi. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. grafološko vještačenje itd. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. 3. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. 2. 2. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. 4. psihijatrijsko). osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. Glava IX . sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. 3. – 136. toksikološka vještačenja. 5. 130.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. odnosno u kaznu. vještačenje saobraćajnih udesa. sudsko-medicinska vještačenja (npr. ako ona bude izrečena. PREGLED. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. vještačenje poslovnih knjiga. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1.

g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. 2. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. 4.1. 5. ili 3. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. 146 . da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. te obim i trajanje posebne istražne radnje. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. ali pod uslovima: 1. podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. 3. radnje. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. Ako su takve aktivnosti preduzete. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja.

a to su: 1. MJERE ZABRANE. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. POZIV. JAMSTVO i 5. 2. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom. 2. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. 4. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. kao najteža mjera. 3.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. 147 . U skladu s tim. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. 1. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem.Izuzetno. PRITVOR. VRSTE MJERA (član 137. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. a to su: 1. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. POZIV (član 138. pritvor.

naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. u hitnim slučajevima. 2. koji sadrži: 1. 6. a svoj izostanak ne opravda.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. 4. odnosno sudije koji poziva. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. 5. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. naziv kriv.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. 8. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. 3. Izuzetno.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. MJERE ZABRANE (član 140. i 4. 3. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. djela koje mu se stavlja na teret. naziv organa koji poziva. Ova mjera određuje se rješenjem suda. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. DOVOĐENJE . i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. službeni pečat i potpis tužioca. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. sakriti se. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. 2. 2. – 140g. Ako optuženi to odbije. 7. 148 . otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. 3. uz navođenje odredbe KZ-a. dan i sat kad treba da dođe. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. dovest će ga prinudno. a svoj izostanak ne opravda. mjesto gdje optuženi ima da dođe. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. odnosno sud o promjeni adrese.

odnosno. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. Izricanje mjera zabrane (član 140b.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa. Zabranu poduzimanja određ. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. a nakon dostavljanja predmeta sudiji. a najduže do pravosnažnosti presude. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.U prednjim okolnostima sud može. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. 4. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. poslije podizanja optužnice SPS. odn.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice. 3. Ako je izrečena novčana kazna.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. te da živi u svom domu. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. Ostale mjere zabrane (član 140a. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. i 5. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja.) 149 . predsjednik vijeća. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. 2. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. taj sudija odn. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d. tj. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe.. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora. ako je ona izrečena.

a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. odn. 150 . Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. koji se. optuženi se pušta iz zatvora. Ako je ne izda. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. već incijativa uvijek potiče od optuženog. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. Sa aspekta materijalne garancije. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. Za razliku od pritvora. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. njegovog branioca ili trećih lica. u hitnim slučajevima. Jamstvo dakle mora biti položeno. zavisno od razloga. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. 141. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. tj vijeće. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. ili teža. Ako jamstvo nudi treće lice. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. neophodan je pristanak optuženog. isprave će se odmah vratiti. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. i 142. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. 1. 2. a kada ono bude obezbjeđeno. optuženog pušta na slobodu. zbog bojazni da će pobjeći.Izuzetno. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. 4. određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. Sadržinski posmatrano. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. jamstvo može biti lično i stvarno. niti ga odrediti po službenoj dužnosti.

dragocjenosti. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne. ni u pogledu najvišeg. I pored datih kriterija. hartija od vrijednosti. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“). pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. Ako optuženi pobjegne. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. PRESTANAK JAMSTVA (član 143. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo. odn. Položeni novčani iznos. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . imovinsko stanje lica koje daje jamstvo. a hipoteka se skida. pošto je ostavljen na slobodi. U navedenim slučajevima. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. porijeklu imovine. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. te lične i porodične prilike optuženog. odrediće mu se pritvor. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. a kada su u pitanju nekretnine. a izostanak ne opravda.Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva.) 151 . stavljati hipoteka na nekretnine. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. niti najnižeg iznosa. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj. To je jedan od načina prestanka jamstva.

tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. 2. 4.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. posebno teško. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. a koje je. žalba nije dopuštena. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi.) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. samovoljno napustio radno mjesto. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. viđen da ide prema granici. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . u vanrednim okolnostima. 3.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148. sakriti. pritvor joj se može odrediti: 1. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. na obrazložen prijedlog tužitelja. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. (npr. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor.

vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. obrazloženje. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. u roku od 24 sata od prijema rješenja. 3. odnosno stavlja u pritvor. Prethodno se mora održati posebno ročište. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. kriv. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. Koji su to «naročito važni razlozi». Dakle.ime i prezime lica koje se lišava slobode. 2. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. Po isteku ovog roka od mjesec dana. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. pečat suda i potpis sudije. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. djelo za koje se to lice tereti. zakon ne određuje. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.) 1. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. jer tužilac npr. pouku o pravnom lijeku. sastavljenom od trojice sudija. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. Po isteku roka na koji je pritvor određen. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. zakonski osnov za pritvor. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora.

u slučaju kriv. važnosti razloga i složenosti predmeta. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda. d) 3 god. . I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije. zatvora. uz napomenu. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina.) U toku istrage.. SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. a prije isteka roka trajanja pritvora. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151. pritvor u istrazi. djela za koje je propisana kazna dugotraj.. 4. b) 1 god.u slučaju kriv. 2 puta uzastopno. UKIDANJE PRITVORA (član 150. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca.u slučaju kriv. Dakle. i 6 mjeseci . Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. Izuzetno. a prije izricanja prvostepene presude. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor.) 154 .suda Federacije. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. . i to rješenjem SPS-a. osumnjičeni će se pustiti na slobodu. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda. Nakon potvrđivanja optužnice. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac.) Pritvor se može odrediti. ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. c) 2 god.u slučaju kriv. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću.

u stvari. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. uticajem na svjedoke. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. U svim tim slučajevima pritvor se ukida. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. Međutim. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci. 155 . Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. post. sakriti. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. Rješenje donosi sudija.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. odnosno predsjednik vijeća. Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. saučesnike ili prikrivače. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida. Inicijativa može poteći samo od optuženog. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. Žalba optuženog. ne i od suda (uz pristanak optuženog). znači da je on odustao od svog zahtjeva. Poslije izricanja prvostepene presude. Ako razlozi za pritvor više ne postoje. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje. post. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija.

budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz.  SPP je dužan odmah. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. Ukoliko ne prihvati prijedlog. pa je eventualna žalba nepotrebna. a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. 2.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2.  tužilac je dužan bez odlaganja. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. Naprotiv. niti odgovarati na postavljena pitanja. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. 3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. pravo pomenute osobe da porodica. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. pustiće se na slobodu. međutim. a najkasnije u roku od 24 sata. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. 156 . Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”. postojanje nekog od pritvorskih osnova. po predaji lica od policijskog organa. ako su u pitanju djela terorizma. u određenom roku i u propisanom postupku. Izuzetno. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. b. sprovesti tužiocu. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. gdje se podrazumjeva: a. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. a najkasnije u roku od 24 sata.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. 4. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. taj rok je 72 sata. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode.

u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155. Posebna prava pritvorenika (Član 157. protiv kojeg je dopuštena žalba.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka. o svom trošku nabavljati knjige. pritužbe ili žalbe. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. ako to zahtijevaju interesi postupka. ali ima pravo. novine i drugu štampu. spriječi bjekstvo pritvorenika. a određuje se rješenjem. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. Pravo na komunik. o svom trošku obavljati telefonske 157 . Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. Pritvorenik ne može koristiti mobitel. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. pritvorenika imaju pravo posjećivati. te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. higijenske potrepštine.) Po odobrenju SPP. Izuzetno. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. SPP. U pravilu. Smještaj pritvorenika (Član 156. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. u okviru kućnog reda. bračni.

Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. U pozivu za ispravku. Kad zapisnik piše zapisničar. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. i bez prisutnosti sudskog policajca. 158 . GLAVA XI . onda neposredno poslije toga. Zapisnik piše zapisničar. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.) Optužnica. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. propisanih razloga. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. Predsjednik suda. odnosno dopuni. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa.razgovore. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. a ako to nije moguće. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane. iz razloga sigurnosti i dr. prijedlozi. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. mogu u svako doba obilazitipritvorenike. a zapisničar se ne može osigurati.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Predsjednik suda.

naziv organa pred kojim se obavlja radnja.) Zapisnik se mora voditi uredno. planovi.) Osobe koje se saslušavaju. kao i osumnjičeni. u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. stavljanje oznake na predmetima i dr. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. crteži. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori.).) Zapisnik sadrži: 1. 2. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. to će se naznačiti u zapisniku. mjesto gdje se obavlja radnja. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. Sadržaj zapisnika (Član 166. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. mjere i veličina predmeta ili tragova. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. 5. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. a ako su napravljene skice. 4. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. Sva preinačenja. fotografije. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. opis. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. 3. dan i sat kad je radnja započeta i završena . zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. odnosno optuženi. u njemu se ne smije ništa izbrisati. Vođenje zapisnika (Član 167. dodati ili mijenjati. 159 . kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.

) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. Rokovi se određuju na sate. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. 160 . Rokovi određeni po mjesecima. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. odnosno godinama. tj. Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. po pravilu. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. GLAVA XII .Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. i 173. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. 174 . mjesece i godine. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. izvršenje presude. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Dan kad je dostavljanje izvršeno. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. odn.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju. dane. 172. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena.176. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan.

Ako ne glasa. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. tako da nijedno od njih nema većinu. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. drugim krivičnopravnim sankcijama. rješenja i 3. troškovima krivičnog postupka.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. 2. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari. Ako se i na taj način ne postigne većina. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. nije dužan glasati o sankciji. 161 . Presudu donosi samo sud. Tajno zasjedanje (Član 180.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. naredbe. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. a zatim će se glasati o kazni. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Način glasanja (Član 179. presude. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. kao i o drugim prethodnim pitanjima. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178.

a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja. Lično dostavljanje (Član 183. ako su odsutne.Saopćavanje odluka (Član 181.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. Ako osoba izjavi da se neće žaliti. ako on na to pristane.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. ako ona pristane primiti pismeno. 162 . Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. stava 1. uz pouku o posljedicama nedolaska. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu.) Pismena se dostavljaju. postupit će po odredbi člana 184. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. preko pošte. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu. po pravilu. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. ovog zakona. a ta osoba se tamo ne zatekne.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. pismeno se predaje susjedu. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. Posredno dostavljanje (Član 184.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično. Glava XIV . Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom. Ako se oni ne zateknu u stanu. Ako je odluka usmeno saopćena.

rok za izjavu pravnog lijeka. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. Dostavnica (Član 186.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po zahtjevu optuženog. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. dostavljač će ga potpisati. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. Odbijanje prijema pismena (Član 187.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. pod uvjetom da 163 . Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. Posebnislučajevidostavljanja(Član188. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. lično će se dostaviti i optužnica. Ako optuženi ima branitelja. dostavit će se branitelju i optuženom. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. Time je dostavljanje izvršeno. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih. Optuženom koji nema branitelja. U tom slučaju. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. sat i razlog odbijanja prijema.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. a on ima više branitelja.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

Zdravstveni radnici. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona. tužitelj ne može pokrenuti. da vrše nadzor. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. staratelji.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. djela.Kad je zakonom. odnosno nastaviti istragu. roditelji.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. a takav zahtjev nije podnesen. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog. nastavnici.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. U takvim okolnostima. prava. vaspitači. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. Tužitelj će. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. pa to ne prijavi. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. u tom slučaju. zlostavljanja. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. njihovo odgajanje i vaspitavanje. fizičkog ili nekog dr. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. 168 .

2. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. sačinit će se službena zabilješka. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. radi se o građansko-pravnom odnosu.) Prijava se podnosi tužitelju. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. 4. osim osumnjičenog. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. upravno-pravnom odnosu. Ako se prijava podnosi usmeno. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. ukoliko su ti podaci poznati. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa. 169 .PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. a ako je prijava saopćena telefonom. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. djela). a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. pismeno ili usmeno. pravno irelevantnom odnosu. Dakle. 3) zakonski naziv krivičnog djela. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. 5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. (npr. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. 3. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave.

odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. djela) (član 233. 2. i o tome obavještava SPP-a. 4.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232. 3. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja. radnjama i mjerama koje je preduzelo. 3. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. 2. O svemu što je preduzeto. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. 170 . ispitivati osumnjičenog (naravno. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). naređivati potrebna vještačenja i 6. naredba o pretresanju stana.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. ovog zakona. prikupljati određene informacije. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. kao što je npr.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. OSL može: 1. te 4. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. saslušavati oštećenog i svjedoke. OSL je dužno u ovom slučaju.. ako postoji opasnost od odlaganja. ako ovaj na to pristane. prikupljati potrebne izjave od osoba. 5. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. Istina.

Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). 6. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. zadržavanje će prestati. fotografije. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. Pri prikupljanju izjava od osoba. osim pregleda. službene zabilješke.) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. Nakon isteka tog perioda. 4. skice. 5. Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja). 3. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. putnika i prtljage. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. pribavljeni izvještaji. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. OSL sastavlja izvještaj. ali samo po odobrenju tužitelja. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja. javnih preduzeća i ustanova. obdukcije 171 .2. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236.

moraju se evidentirati u zapisnik. To znači da se svjedok ispituje direktno. može doći na mjesto uviđaja). što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. on će se ispitati.i ekshumacije leša. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. 3. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. 2. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno. koji nije očevidac događaja i koji je npr.) 172 . neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. Kao što je navedeno. ako želi. iskaza nekog svjedoka). samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. ali i u posebni službeni izvještaj. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. a nakon podizanja optužnice SPS.) Zavisno od faze postupka. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. također. unakrsno. Postoji. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. (npr. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ).

2. Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. nije moguće naredbom obustaviti istragu. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. a iz iskaza pet preostalih da jeste. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. već i naredbu o obustavi istrage. Tako. Naime. O donošenju naredbe o obustavi istrage. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. nužna obrana ili krajna nužda. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. 3. u vrijeme učinjenja krivičnog djela. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. 4. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog. te podnosioca prijave. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. 1. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. pravosnažno presuđena stvar. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu. 173 . Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). bio neuračunljiv. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava.

ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca. povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju). Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. Kolegij tužilaštva će. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. koji će sazvati kolegij tužilaštva. postupak će se nastaviti. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. postupak će se rješenjem obustaviti. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). rješenjem će se prekinuti krivični postupak. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice.

d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. a to je postupak optuživanja. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu. koji se sastoji od: 1. 3. sporazuma o priznanju krivnje. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. prethodnog(ih) prigovora(i). iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. sadrži: 1) naziv suda. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. 4. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza.) Nakon podizanja optužnice. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. Nakon podizanja optužnice. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. Dakle. 6) rezultat istrage. u pravilu. b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. 7. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. obavezno. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. upućivanja optužnice SPS-u. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. 2. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. tada. 4) zakonski naziv krivičnog djela. 6.) Optužnica. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. djela. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. 175 . 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. pregovaranja o krivnji. osumnjičeni/optuženi i branilac. s navođenjem odredbe krivičnog zakona. 5.

o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. SPS treba da donese u roku od 8 dana. ali mogući dio optužnice . odn. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. onda on prvenstveno ispituje: 1. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. prvo se odluči o potvrđivanju optužnice. npr. u tom dopisu. da li je sud nadležan. a ako se nalazi u pritvoru.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. nalazi i mišljenja vještaka i sl). ako je propisno sastavljena. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). 2. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. 176 . U tom smislu. a odmah potom i o pritvoru. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. tada SPS treba da potvrdi optužnicu. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. računajući od dana prijema optužnice. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. fotodokumentacija i sl. a u složenim predmetima 15 dana. a istovremeno će mu. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. radi ispravke formalnih nedostataka. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. dopuni. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. Praktično. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu. datum potvrđivanja. tj. ukoliko tako ne postupi. onda SPS razmatra dokaze. uz upozorenje da će optužnica. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor.

odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. ako optužnica sadrži više tačaka. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. odnosno vijeću kojem je dodijeljen. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. ex officio. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. SPS će provjeriti prednje. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. a dokaze koji 177 . optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. da poriče krivnju. Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. a što je preneseno iz anglosaksonskog. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice. predmet proslijediti sudiji. onda SPS. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. Prije davanja ove izjave. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. ako prikupi nove dokaze. tj. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Ukoliko optuženi nema branitelja. odn. Međutim. optuženi neće da se izjasni o krivnji. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje.Međutim. SPS. Prilikom izjašnjenja o krivnji. ili neće određeno da se izjasni. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. troškovima postupka. angloameričkog sistema (adversarni sistem). u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. optužnica se dostavlja bez odlaganja. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. radi zakazivanja glavnog pretresa.

Drugo. 3. svjesno i sa razumjevanjem. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. i to sudije. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. 2. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. nastavlja se redovan krivični postupak. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. tj. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. Dakle. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. odnosno zaprijećene kazne. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja. dva optužena. uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. kada sudija odnosno vijeće. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. djela). Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje.  da li je upoznat o troškovima postupka. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. isto kao i SPS. 178 .potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. a drugi poriče krivnju. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv. sudija/vijeće.

osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora).) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. uz optužnicu. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. tj. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). Prilikom sačinjavanja sporazuma. U ovom slučaju. stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. sve do okončanja glavne rasprave. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. Međutim. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . uslovna osuda. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . tada zaključuju sporazum. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). Nakon potvrđivanja optužnice. djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. za kriv. Pregovaranje o krivnji. b) blažu vrstu kazne (npr. Ovo je moguće i kasnije.Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. dostavlja sudu. pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. Ukoliko to tužilac previdi. takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). odn. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. (npr. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. niti da daje sugestije. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. Tom prilikom.

4. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. i isto konstatovati u zapisnik. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. odnosno vijeću.krivično-pravne sankcije. i to: 1. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. 5. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. to će saopćiti strankama i braniocu. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. bez prethodnog odobrenja. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. 2. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. postupka. Nakon toga. sud provjerava više kumultivnih uslova. 3. a realizaciju principa mutabiliteta. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. svjesno i sa razumijevanjem. a koja je bila predviđena u sporazumu. moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). do potvrđivanja optužnice. Međutim. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. U ovom slučaju. U tom slučaju. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. 180 . pa do početka glavnog pretresa. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom.

Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. žalba nije dopuštena. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). podnijeti prethodne prigovore. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. (član 60. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. jer u smislu člana 36. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. ZKP FBIH. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan. 2. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac. Također .predraspravno ročište. kao i oštećeni. Protiv odluka po prigovoru. na njegov zahtjev. 5. osporavati zakonitost dokaza. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana. ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija.) Kao što je već rečeno. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). bez obzira na propisanu kaznu. nakon potvrđivanja optužnice. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. osumnjičenom. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. odnosno optuženom će se. postaviti branitelj. Stav 1. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. 181 . isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba.

odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. – 252. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. Sudija. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. naučni i javni radnici.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom.) Sudija. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. 182 . 250. ili 2. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl. Obaveze sudije. može u svako doba.) Glavni pretres je javan. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. službene ili važne poslovne tajne. ili 6. odnosno vijeće. odnosno predsjednik vijeća. ili 4. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. zakonskog zastupnika i punomoćnika. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. vojne.) Sudija. sudija. ako je to potrebno radi čuvanja državne. odnosno predsjednika vijeća (Član 254. branitelja. odnosno vijeće.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. ili 5. ako je to u interesu državne sigurnosti. oštećenog. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. ili 3. ali uvijek po njihovom saslušanju. Sudija. radi zaštite morala u demokratskom društvu. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija.

Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda.) Sudija. oštećeni.Dužnost sudije. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. Izuzetno. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. zakonski zastupnik. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. punomoćnik oštećenog.) Dužnost sudije. svjedok. odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. Sudija. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. radi preduzimanja daljnjih mjera. ukoliko optuženi ima branitelja. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. U tom vremenskom periodu sudija.000 KM. vještak. Sudija. a naročito zbog broja optuženih. ali sudija. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. Sudija. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10. 183 . Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. komoru čiji je branitelj član. Ako upozorenje bude bezuspješno. unose u zapisnik o glavnom pretresu. Odluke sudije. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. Ako tužitelj. branitelj. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. Dužnost sudije.

koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. Za razliku od toga. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. optuženi ili njegov branilac.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji.) Pojmovno. održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. presuda mora ukinuti.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. nakon što je kažnjen. U slučaju ako je neko izostao. a u protivnom. kao što je izostanak sudije. zbog koje se. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. ako nije bilo opravdanog 184 . a odbrana nije obavezna. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen.000 KM. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. onda je takvo kažnjavanje isključeno. glavni pretres se odlaže. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. ukoliko bude izjavljena žalba. Međutim.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. a ako je glavni pretres počeo. produži da narušava red. Ukoliko sud nije nadležan. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. ukoliko je izostao tužilac. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti.

Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. (član 262. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres.) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. odnosno napuštanja bez odobrenja.razloga. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. protiv kojeg je dozvoljena žalba. Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. a najduže 30 dana. niti je svoj izostanak opravdao. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede. Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. Sud o tome donosi rješenje. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264. tj. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. a isti neopravdano izostaje. a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. 185 . onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. te obavještava VSTV BiH. već jednom bio privođen.

NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. ako: 1. pretres će se nastaviti. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. odnosno vijećem. ali vijeće. Sudija/predsjednik vijeća.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. uz saglasnost stranaka i branitelja. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. da se pročita zapisnik o uviđaju. sudija/predsjednik vijeća. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. koji je bio odložen. po mogućnosti. postupit će se po odredbama člana 266. drži pred istim sudijom. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. uz saglasnost stranaka i branitelja.) Ako se glavni pretres. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. pretresu. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. odnosno vijećem. 186 . treba pribaviti nove dokaze ili 2. Izuzetno. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. odn. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana.

u za njih određenu prostoriju. sudija. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. Ukoliko je prisutan oštećeni. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. i ta izreka predstavlja izvornik. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev. 187 .) Sudija. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. Sudija. sudija. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. Na prijedlog tužitelja. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu. na poziv ovlaštene osobe. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. osim ako za to postoje opravdane prepreke. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta.) Kada sudija. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici. optuženog ili branitelja sudija. Pouke optuženom (Član 274. odnosno predsjednik vijeća.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. Sudija. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče.) Sudija. – 270.) da bi utvrdio njegov identitet. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. treba da ustanu.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. 268. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. vještaka i stranaka. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. da može postavljati pitanja optuženim.

Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. odnosno 4 grupe: 188 . Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. zakon predviđa da oni mogu. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. Uvodno izlaganje je. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. obavlja sud. ako žele. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. vještake. Što se tiče optuženog i njegovog branioca. Dakle. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. sud donosi presudu kojom se optužba odbija.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. 276. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. niti mu to pravo može biti uskraćeno.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. već to radi službenik suda. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Sve te radnje pozivanja. tužitelj ne može više povući optužnicu. da „izlože koncept odbrane“. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. Poslije čitanja optužnice. Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. dakle. što de fakto jeste uvodno izlaganje. pa do početka glavnog pretresa.

) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. dokazi odbrane. tj.  Svi ostali dokazi. ako ima više optuženih i više KD. već i suda. 277.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). odbrane i dokazi suda. U okviru unaksrnog ispitivanja. Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. 3. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. U pravilu. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. dokazi suda i 4.  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. a zatim one koji se odnose na drugo. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. ako je to u interesu pravičnosti. Međutim. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. onda je jasno da imamo mješoviti postupak. sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. DIREKTNO. 189 . Inače. tako i svjedoke koje je sud pozvao. pa tek onda izvodi svoje dokaze. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja.1. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici). itd). dokazi optužbe. 2. Navedeni dokazi. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. kako svjedoke odbrane i optužbe.  Dokazi odbrane. Prema tome.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

nove ocjene izvedenih dokaza.IZMJENA OPTUŽBE (čl. Npr. tj. u ovom slučaju. koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. Drugim riječima. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. tj. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj. ali ne i na neko drugo krivično djelo. Dakle. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. tj. kako je prvobitno navedeno u optužnici. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. preciziranju optužnice. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice. a ako mu to zabrani. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. djelo krađe. umjesto iz garaže. a ne izmjeni optužnice. 290. a ne o izmjeni optužnice) 194 . jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. (Npr. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. koje bi sud morao odbiti. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. Sud. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. postupka. (npr. djela) radi se o tzv. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe .) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici.

Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. a ne obijanju zatvorenog prostora. 291. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane.Usljed izmjena optužnice. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. 292. Zaključci prate uvodno izlaganje. Naravno. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. Na kraju završne riječi tužilac. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. glavni pretres može biti odgođen. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. a radi pripremanja odbrane. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . ZAVRŠNA RIJEČ (čl. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. Npr. U slučaju izmjene optužbe. Međutim. branioca. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). djelu iz oblasti privrednog kriminala. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. djela krađe da se radilo o provaljivanju. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. glavni pretres se odgađa. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. može predložiti i izricanje 195 . ukoliko se radi o kriv. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. a ako je prisutan oštećeni i on također. Zatim. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini.

jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. analiza iskaza svjedoka. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. vrši se podjela izlaganja npr. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice.) Nakon završnih riječi. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. Tužilac ima pravo da dadne repliku. zatim oštećeni. branilac i optuženi. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. Praktično. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. Ako svi daju završnu riječ. 196 . Međutim. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. sudija. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. Prema tome. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. 293. postupka. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. analiza nalaza i mišljenja vještaka. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. presudu. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. analiza elemenata krivičnog djela. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog. postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. odnosno članova vijeća i zapisničara.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom.

odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. Stav 1. Npr. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom. sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. Istovremeno. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). a ne optužena.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . sud će donijeti oslobađajuću presudu. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe. tj. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. sve tačke u potvrđenoj. 295. postupka i presuda će se ukinuti. Dakle. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl.  u sadržaju. Stav 2. jasno je da on ne mora postojati. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. Dakle. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. osoba izvršila određeno krivično djelo. ako u tom smislu bude izjavljena žalba.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. tj. 295. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. Postupajući suprotno.

) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. djelo teške krađe.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. st. U suprotnom. b) Nasuprot tome. pretresanje stana. djelo krađe. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). 4. Obrnuta situacija je moguća. U ovim slučajevima. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. što čini bitnu povredu odredaba kriv. kao npr. odn. radiće se o prekoračenju optužnice. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. pa sud dođe u situaciju da to uradi. kao što su uviđaj. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. privremeno oduzimanje predmeta. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. da se zapisnici o iskazima svjedoka. zapisa ili fotografije. djelo teške krađe. 4. 385. Prema tome. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. 2. Ako bi to uradio. 198 . prostorija ili osoba. postupka. ZKP FBiH). ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu.: 1. ako se radi o optužnici za kriv. postupka. Npr. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. imovine ili dokumentacije. odredbe o radnjama dokazivanja. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. 3. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296.

). PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . koriste izrazi formalna ili procesna presuda. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. 1. pored zakonskog naziva. 1. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen.VRSTE PRESUDA (član 297.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. ocjenu izvedenih dokaza i slično. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. c) tzv. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. Tako. b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. 2. 298. 1. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. 2. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. za istu se zbog njene specifičnosti.

3.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. tj. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. nužna odbrana. kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno. dokazano da optuženi nije izvršio kriv. a kod optuženog se utvrdi nehat). sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. MERITORNE PRESUDE 2. tačka c. da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost. djelo malog značaja. 4. 2.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. kao što su: 1. tj. pristanak povrijeđenog. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. ubistva iz člana 166. 5.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. 3. Npr. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos. dokazati. odbijena. I. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. djelo. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). krajnja nužda.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću. sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. Dakle. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . ZKPFBIH odlučio kao u izreci. KZFBIH.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300. 2. Također. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv. treće. 2. djelo za koje se optužuje. pod određenim uslovima. djelo. stav 1. ili 200 . 2.  da je djelo protivpravno (tj. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). pa je sud na osnovu člana 298. stvarna zabluda. i 2.

ili 3) oslobođanje od kazne . u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona . Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. 6) troškovima krivičnog postupka. jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. Dakle. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju.presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. 2) mjerama sigurnosti. ili 4) kazneni nalog . djelo oslobođa od kazne. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene.ako je u zakonu dat takav naziv.2) uslovna osuda . tj.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 . 3. 4. 7) imovinskopravnom zahtjevu. Ako je optuženom izrečena novčana kazna.) 2. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije. 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. u drugom zakonu. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati. sud će navesti slijedeće: 1. 3) oduzimanju imovinske koristi. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. tako i sporedne. kao i potpun. i to kako glavne. držatelju). (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. navodi se naziv djela . i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude. te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo).kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju.

. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. sudija. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. Sud će u prisutnosti stranaka. odnosno predsjednik vijeća. branitelja. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. 202 . 304. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. a u složenim stvarima.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju.306. izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. presudu usmeno priopći sudija. Predsjednik suda će. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. kao i o pravu na odgovor na žalbu.VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. sudija. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. po potrebi.) Po objavljivanju presude. branitelj. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude.

roditelj ili dijete i usvojitelj. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. kako branitelj. 4. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. 2. SUBJEKTI ŽALBE (član 308.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. 3. roditelj ili dijete i usvojitelj. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. Tako npr. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. ali ne i protiv njegove volje. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. vanbračni drug. odn. optuženi i njegov branitelj. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309.) Nakon što sud donese presudu. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. a to su: 1. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog. tužitelj. 203 .

SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi. Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe.. ako je oglašen krivim. osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak). broj predmeta i datum donošenje presude). onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist. obrazloženje (obavezan sastojak). Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo).Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. uvjetna osuda. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . 204 . Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi.) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. potpis (obavezan sastojak). a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku.). a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. 3. 5. pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude. 2. žalbeni prijedlog. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda. a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. 4. obrazloženje i potpis.

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

Npr. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu . Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu .) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu .) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni. BENEFICIO COHESIONIS (član 323. koji su u istoj pravno situaciji. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu). onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji.ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv.ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom. – 331. ali ne u tom pravcu. zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih. samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. žalba optuženog na vlastitu štetu. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. s obzirom na utvrđeno 209 . ali da se. Uvođenjem ovog pravnog instituta. ali npr.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. preinačiti prvostepenu presudu .ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr.

Pri tome valja posebno naglasiti. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres .činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. trebala donijeti drukčija presuda. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2. Na tom pretresu. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. a to je Vrhovni sud FBiH. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. st. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. ovog zakona. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. 210 . ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. U obrazloženju takve presude. u dijelu kojim se ukida I st. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. zatim ako je sud donio presudu. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . navest će se samo kratki razlozi za ukidanje.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim. sudu na ponovno suđenje. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. presuda. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333.

Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore.) 211 . ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337.) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. ili kao nedopuštenu. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. O žalbi protiv rješenja SPP. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. Nakon toga. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. po potrebi. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda. predmet uputiti na ponovno odlučivanje.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. a ne i prvostepene presude. Upravo zbog toga. a neće dirati prvostepenu presudu. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH).

U tom slučaju. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka. odnosno branitelja. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. uz prethodno saslušanje protivne strane.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. ovog zakona. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. vještaka ili tumača. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343. a presudu donosi u sjednici vijeća. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 . stava 2. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka.

POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. odnosno usvojenik. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. U slučajevima iz tač. bračni. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. amnestiju ili pomilovanje. odnosno vanbračni drug optuženog. a poslije smrti osuđenog. roditelj ili dijete i usvojitelj. obavijestit će o tome osuđenog.

a sud. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.) Sud će. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. po prijedlogu tužitelja. Prilikom rješavanja o zahtjevu. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. odnosno prekine. 214 . Stav (2) ovog zakona. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. obustavit će se izvršenje kazne. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. s obzirom na podnesene dokaze. odredit će da se izvršenje presude odloži. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. ali će sud.

a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sud će izreći novu jedinstvenu kaznu. i to: zabrana vršenja poziva. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. a to su: 1) novčana kazna. 215 .) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka.) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. U takvoj optužnici. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. optuženom izrekne kazna zatvora. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti.

a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. kaznu zatvora). c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima. prema članu 243. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. ZKP (potvrđivanje optužnice). Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. bez odlaganja. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog.) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352.) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. NALOGA (član 351. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. djela. te će je proslijediti u dalji postupak.) 216 . Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka . koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. 2. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr.

ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. odnosno držatelju. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. Glava XXVI . U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. te odluka o troškovima krivičnog postupka. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. Povreda Krivičnog zakona (Član 359. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. kao i 4.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. 2. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. povrede KZ-a. pored ličnih podataka o optuženom. 217 . sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. o imovinskopravnom zahtjevu. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. 3. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. i odluke o mjerama sigurnosti.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. o oduzimanju imovinske koristi. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358.) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji.) Sudska opomena izriče se rješenjem. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. odredbe ovog zakona.

Glava XXVII . Ako sam maloljetnik. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. 363. vodeći računa o duševnoj razvijenosti. socijalni radnik. 362. oslobođeni su samo 1.) 218 . Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda. 364. a u vrijeme pokretanja postupka. 5. roditelj.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. 365. 366.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života . a naročito pri njegovom ispitivanju. staratelj.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. 361. Primjena odredbi prema djeci (Čl. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva. 3. Obazrivo postupanje (Čl. usvojitelj. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. odnosno vjerski službenik i 6. branitelj. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. vjerski ispovjednik. 2. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog. Obavezna odbrana (Čl. 4.Odluke povodom žalbe (Član 360. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka.) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo.

izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . 370.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. ni odluka donesena u tom postupku. u skladu s ovim zakonom. odnosno zakonskog zastupnika.) Maloljetnik se poziva preko roditelja. Rješenje o tome donosi SZM.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. Sastav suda (Čl.) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna. na obrazloženi prijedlog tužitelja. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. 373. Dužnost hitnog postupanja (Čl. 371.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. a neko kao punoljetna. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva.kako bi se postupak što prije završio. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet. i 374. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. provest će se jedinstven postupak po članu 32. 372. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. 369. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku. Pravomoćna odluka suda može se objaviti. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. 367. Tužitelj može 219 . ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja.

kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. u dogovoru s organom starateljstva. defektolog. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Ispitivanje maloljetne osobe. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. ali najduže na 30 dana. kao i na kaznu. 376. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi. 220 . pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.) U pripremnom postupku prema maloljetniku. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku.). psiholog i dr. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. 377. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. kad je to potrebno. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik.) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva. 375.

378. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. odgojnu ili sličnu ustanovu. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. saučesnike ili prikrivače i 3. Smještaj maloljetnika (Čl.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM . 221 . odnosno staratelj maloljetnika.) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. 382. pritvor može trajati najduže mjesec dana.) Izuzetno. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. Nakon završetka pripremnog postupka. 2. Obrazloženi prijedlog (Čl. Određivanje pritvora (Čl.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna. zaštite ili smještaja maloljetnika. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. sakriti. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. 381. 379. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka. Obustava postupka (Čl.

Isključenje javnosti (Član 386.) 222 . rukovođenju glavnim pretresom.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. Zakazivanje gl. Kontrola postupka (Član 383.) Kad primi prijedlog tužitelja. o zapisniku i o toku glavnog pretresa. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. 388. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. Na ročište će se pozvati tužitelj. branitelj. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. osim tužitelja. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena. roditelj/staratelj. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. branitelja i predstavnika organa starateljstva. Nedolazak roditelja. Ako ne dođu. Predsjednik suda će. kao i naučnici. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. preduzeti mjere da se postupak ubrza. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu.) Kad se sudi maloljetniku. po potrebi. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. ali SZM može odstupiti od ovih pravila.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. javnost je uvijek isključena. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. odnosno staratelj i organ starateljstva. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. maloljetnik.

SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. odnosno rješenja. stav 2.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. brat. tužitelj.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308. staratelj. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299. srodnik po krvi u pravoj liniji. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. ovog zakona. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.) 223 . U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. tač. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. SZM dužan je da pisano izradi presudu. ne odluči drugačije. bračni odnosno vanbračni drug. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. odnosno rješenje u roku od osam dana. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude. niti kaznu. odnosno rješenja. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. Branitelj. usvojitelj. Odluke SZM (Član 389.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru.). kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru.

upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti. ili na prijedlog tužitelja.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396.) Zbog istog krivičnog djela. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr. od organa starateljstva i dr. protiv pravne osobe se. Pravna osoba u 224 .) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni. osobe. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. odnosno optuženi i osuđeni.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. po pravilu. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti. a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo. maloljetnika.

odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. dostavljaju se pisarnici i zastupniku.krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika. opis krivičnog djela i 4. 3. sjedište pravne osobe. Pravna i fizička osoba. Sadržaj optužnice (član 404. kao i zakonski propis po kojem je optužena. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. imati branitelja.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. b) u izreci presude . kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu.) Pismena. Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku).) Pravna osoba može. namijenjena pravnoj osobi. osnov odgovornosti pravne osobe. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. postupku su troškovi kr. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. 225 . Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. Presuda pravnoj osobi (član 406. 400. Određivanje zastupnika (član 399. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. postupka. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. pored sadržaja propisanih ovim zakonom. 2.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe.) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. osim ako je jedini član pravne osobe. Dostavljanje pismena (član 401. sadrži : 1. kao i osumnjičeni.) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. pored zastupnika. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude .

) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. već samo protivpravno djelo. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje.Mjera osiguranja ( član 407. i koja je opasna za sebe i za okolinu. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja. s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. u tom slučaju. Međutim. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. sud može. Glava XXIX . 226 . kada su u pitanju neuračunljive osobe. na prijedlog tužitelja. Obaveza je suda da.) Za osiguranje izvršenja kazne. ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. ovog zakona. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. krivični postupak će se nastaviti.

a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. Nakon toga.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. 227 . odnosno vijeće. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. Oduzimanje predmeta (Član 412. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. odnosno kad je obustavljen. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. sud ne može odlučivati rješenjem. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. Kada se donese utvrđujuća presuda. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. u trenutku kad je postupak završen. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. Pošto je prethodno podignuta optužnica. sud može. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija.

) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena. odrediti privremene mjere osiguranja.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. ako nije pozvana kao svjedok. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica. sud će po službenoj dužnosti. imovinske koristi (Član 417.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. djelom (Član 414. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. osoba na koju je imovinska korist prenesena. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421. kao i predstavnika pravne osobe. Privremene mjere osiguranja (Član 416.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413. kao i predstavnik pravne osobe. Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. odnosno predsjednika vijeća.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. postavlja pitanja optuženom.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415. osuđenog i oštećenog. odnosno novčani iznos oduzima. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da. po odredbama koje važe za izvršni postupak. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. po dopuštenju sudije. na koje će pozvati tužitelja. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. svjedocima i vještacima.

donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog. izvršit će se potrebna provjeravanja. shodno odredbama KZFBiH. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423. a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. 229 . pokreće se na molbu osuđenog. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. Glava XXX . koja se podnosi sudu. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka.obavezu koja mu je bila određena presudom.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude. sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424.

O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. Glava XXXI . sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. ovog člana. (član 429. ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. tako što sud. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. u skladu s odredbama ovog zakona. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431. 428. te sankcija. pr. 230 . pomoć pruža se po odredbama ovog zakona.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude. Izuzetno od odredbe stava 1. ako se strana država tome ne protivi.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. – 434. toj državi se mogu.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430.) « Međunarodna kriv. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć.» (čl 428) Molbe suda. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433.

osim ako je na to bio prinuđen. a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. GLAVA XXXII . a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi. a do ustupanja predmeta sudiji. – 444. Prije podizanja optužnice.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. 435. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. obavijestit će se.odluku donosi SPS. Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434. Nakon podizanja optužnice. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa . kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl. ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda. 2. odnosno optuženim. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1.) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu.) 231 .) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. a oslobođena od kazne. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436. strana država koja je uputila zahtjev. a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. diplomatskim putem. na prijedlog tužitelja. odluku o ustupanju donosi tužitelj.

U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu.) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete. 232 . Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj . oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. a oslobođena od kazne.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. odnosno rješenje. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441. dostaviti organu. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. na njen zahtjev. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U. odnosno staža osiguranja.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. sud će. tužitelj. Rehabilitacija (član 442. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. ovog člana. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe.G. djeci.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445.) 233 . Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. na zahtjev te osobe. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. roditeljima. braći i sestrama. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. ovog člana staž priznat. ovakvo saopćenje će se. O zahtjevu odlučuje vijeće. odnosno neosnovanost lišenja slobode. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. priznaje se radni staž. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. GLAVA XXXIII . Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Izdavanje objave (član 447. Povlačenje potjernice ili objave (član 448. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 .) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. ili ove predmete treba pronaći. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. Izdavanje potjernice naređuje sud.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu.