P. 1
Skripta Za Pravosudni - Krivicno Pravo - Konacna Varijanta

Skripta Za Pravosudni - Krivicno Pravo - Konacna Varijanta

|Views: 82|Likes:
Published by kadijadc

More info:

Published by: kadijadc on Nov 22, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/04/2012

pdf

text

original

SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

zakonodavstvu postojalo je kriv. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. u ranijem kriv. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. drugi zakoni Federacije. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo.). b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. djela protiv oružanih snaga. Dakle. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. U toj situaciji. veći broj kriv. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. VREMENSKO VAŽENJE KRIV. prije nego što je učinjeno. 5 . Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). Međutim. 2. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. uvreda. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. (npr. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. djelo kockanje. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. 3. a) 2. samo pod uslovima propisnim zakonom. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. a ne propisima niže pravne snage. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen.

odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. postojaće povreda krivičnog zakona. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. 4. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. a ne apstraktno. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti. Izuzetno. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). 5.(npr. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. ako je sud primjenio strožiji zakon. 3. Dakle. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela.

ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. ili novčanom kaznom. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima. alternativnih sankcija. . a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1. 10 god.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. 2.. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija. . rok zastarjelosti određuje se po najtežoj.Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. Ako je za KD propisano više kazni.preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. 5 god. .nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni. 4. 2. a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih. 15 god. 5. 3 god.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god. Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života.. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. 35 god. generalna prevencija . .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost. postupka) 1. 7 . tj. .za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne. Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost .. 20 god. bez vođenja kriv. kao mjere upozorenja) i 2. . 6..za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god. specijalna prevencija .za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora. b) apsolutna zastarjelost . koja je sui-generis mjera. 3.

Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude. iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. a ne utiče na druge saučesnike. postupak ekstradicije i sl. 2. pravne smetnje (npr. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. duševno oboljenje učinioca. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. poslanički imunitet. Kada prestane zakonska smetnja tok. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. bez obzira je li poznat izvršilac KD. zastarjevanja se nastavlja.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno.  8 .) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. a ako je otpočelo ne može se produžiti. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo.

 Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). na koje sud pazi po službenoj dužnosti. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. 2. Generalno. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. vršenja pretresa i dr. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. obavezno liječenje od ovisnosti i 3. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara. zabrane vršenja poziva. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21. aktivnosti ili funkcije i 2.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. obavezno psihijatrijsko liječenje. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. određivanja pritvora. Međutim.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1.

kumulativno . Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. djela „razbojništvo“. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Npr.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. da se ta stvar oduzima i 3. zemljotresi itd/. kumulativne dispozicije.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. vjerskih ili rasnih pobuda. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. na okrutan način. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. iz bezobzirne osvete i slično. S obzirom na prirodu pojedinih djela. da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. kod kriv. d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. prije nego što je učinjeno. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. a ne propisima niže pravne snage. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. Prema tome. odnosno elementima bića krivičnog djela. kod kriv. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Međutim. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. 2. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. (Npr. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. Npr.

to propustio učiniti. radnja izvršenja je određena alternativno. Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. drugom nanosi povredu i sl). krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće.raditi o svršenom krivičnom djelu. što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. 11 . Činjenjem: U praksi. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju. 2. alternativno . alternativne dispozicije. Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. ispunjavanjem bilo koje alternacije.. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija. ugrožavanja. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik. falsifikuje ispravu. djelo je izvršeno.. kod kriv. djela razbojništva. oduzima tuđu pokretnu stvar. (Npr. radit će se o kumulaciji radnji. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje. Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne..gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. već o pokušaju krivi. Dakle.. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. npr. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela../. upotreba sile.. djela krivotvorenje isprave. Ukoliko su ostvarene sve radnje. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela.. Npr.povreda.

Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. ali ona postoji (npr. kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. pravi. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. teška tjelesna povreda.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1.).ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost.). lišenje života. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost . već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. djela) 2. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. prava krivična djela nečinjenja i 2.dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. kao u slučaju konkretne opasnosti. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja). krađa i sl. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . Dakle. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. Međutim. lišenje života. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr. komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja. 1. neprijavljivanje pripremanja kriv. (npr. Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. tjelesna povreda. 2. prenošenje zarazne bolesti i sl. b) apstraktna opasnost . ali u konkretnom slučaju nije nastupila. neprava krivična djela nečinjenja. ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede.

ko drugog liši života. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. neće se raditi o tom krivičnom djelu. branilac. po važećem krivičnom. zakonu može biti fizičko i pravno lice. Kod ovih krivičnih djela. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela. učesnik u saobraćaju). jer ako učinilac nema određeno svojstvo. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. bez obzira na svijest učinioca (npr. (npr. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. službeno lice. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. vojno lice. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. ili npr. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. 2. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. vozač motornog vozila. ovu opasnost ne treba dokazivati. (npr. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta.nužna i neoboriva pretpostavka. Dakle. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. ljekar. u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). odgovorno lice. Čim je radnja izvršena. (npr. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. ali smo „uletili“ u tuču. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. dakle.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. svjedok. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. iako one ne određuju krivično djelo.

ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). Npr. a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. zavođenje.ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo.. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. 4) radi utvrđivanja uzrasta. starosti oštećenog. jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme.izvršenju KD ubistva kao pomagač. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. Dakle. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca. tj. Naš zakon je prihvatio tzv. tako i procesnopravnog karaktera. pomagač i podstrekač. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. radnja se može desiti u jednom. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. Npr. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. za vrijeme epidemije i sl. lice A gurne lice B na lice C. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. obljuba nad maloljetnim licem. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. npr. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. a posljedica u drugom mjestu. a čine jednu radnju. ali kod distancionih krivičnih djela. 14 . Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. podstrekač ili saizvršilac. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. „kriterij ubikviteta“. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. kako odredbi materijalnopravnog. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. maloljetnik ili punoljetno lice. Subjekt krivičnog djela. tj. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. da li je u pitanju dijete.

uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. jer nije došlo do prekida uzročnosti. 1. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. U praksi. Međutim. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. 15 . U slučaju prekida uzročnosti. djela sa elementom inostranosti (npr. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. pa se rana inficira i žrtva umre). usljed čega oštećeni pogine. što je naročito značajno kod distancionih. tako da je uzročna veza nesumnjiva. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. Po ovoj teoriji. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). tranzitnih krivi. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. oduzima stvar i odlazi. ili Npr. učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. 2. što dovede do smrti. (Npr. a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. provalnik je provalio u tuđu kuću. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. kao i tzv. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. Npr.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca.

nužna odbrana i 3. 16 . Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. krajnja nužda. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. tako da ne zaslužuju krivični progon. način izvršenja krivičnog djela. 2. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. može se i osloboditi kazne. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. a koja je srazmjerna napadu. 2. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. učinilac nije ranije osuđivan. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. 2. artikala za ishranu. djela. u slučaju razbojništva ili ubistva. U suštini radi se o tzv. 3. beznačajno djelo. a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. 1.

istovremen ili direktno predstojeći i 3. Napad mora biti protivpravan. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti .. Dakle. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). 2. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. ili nehatno i sl.djela). potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi.). odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl. istovremen ili neposredno predstojeći.postojanja krivičnog djela. ljudska radnja. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. odbranu. odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. napad. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život. s jedne strane i 2. nema N. tijelo. imovina). lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. Stvarno postojanje -putativna N. 5. iako sadržajno uključuju i akte napada. Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. nužna pomoć). Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. pretresanje stana od strane organa gonjenja. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje. Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. protivpravan. NAPAD (1. 2. 4.O. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. izuzev kod prekoračenja. na N. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1. neskrivljen. (odnosno. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja.) Napad predstavlja ljudsku radnju. Dakle. 3.O. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan. da li je napad preduzet umišljajno.O. protivpravan. odbijanje napada) sa druge strane.

jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. putativna (uobražena) nužna odbrana. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. Napadnuti. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina.Ko drugoga usmrti namah. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. Npr. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. Praktično. Pri tome ne smije da se radi o tzv. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. odnosno mora biti stvaran. Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. 18 . žrtva. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. kada postoji tzv. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. električne ograde i sl. a koja se sastoje u preduzimanju tzv. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. u uvjerenju da je napadnut. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. konkretno kroz stvarnu zabludu. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. ili npr. jer bi to značilo legalizovanje osvete. jer su ove dvije komponente u korelaciji. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. Ako se to desi. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari).granice dozvoljene odbrane. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. Npr. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. Napad mora stvarno postojati.). ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. u ovom slučaju. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. a ne uobražen. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. Izvršilac.1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Ova. zaštitnih mjera (npr. odnosno skrivio. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. iako to nije slučaj. kao u slučaju putativne nužne odbrane. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. Druga osoba.

Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. Ona može biti defanzivna.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. potrebno je: 1. 3.. nema nužne odbrane. ODBRANA (1. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. 2. Eksces nužne odbrane može biti: 19 . Da li je odbrana bila neophodno potrebna. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. djelo nužne odbrane). usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. 3. ako je to potrebno radi odbijanja napada. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog.-ofanz.radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. neophodno potrebna . Međutim. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. bježanjem ili na drugi način. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. def. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. neophodnosti da bi se odbio napad. već treba cijeniti intenzitet napada. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada. ako se drugačije ne može odbiti napad. koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti. 4. da se njome ostvaruju obilj. 2. KD.

Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. nužda čini dozvoljenim“). 20 . Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. dva podjednako pravno zaštićena dobra. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. Dakle. skrene sa kolovoza i pri tome npr. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. 3. Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. može se i osloboditi kazne. ili prekorači granice krajnje nužde. odn. krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti.postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. odn. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. djela.a) intenzivni . te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. Npr. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . čime nanese štetu vlasniku ograde. ali iz nehata. i b) ekstenzivni . postupiće u krajnjoj nuždi kada.postoji kada je napad već bio prestao. Zakon krajnjoj nuždi. Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. onda takvo djelo nije protivpravno. može se blaže kazniti. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. kao i nužnoj odbrani. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. odnosno bila je nesrazmjerna. zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. udari u ogradu nekog lica i ošteti je. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života.

ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. životinja. prirodnih nepogoda. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. 4. odnosno drugog dobra. 2. da se njome ostvaruju obilježja KD. Opasnost mora biti stvarna. tjelesni integritet. srazmjernost. opasnost za određeno dobro.. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. 3. 2. 2. nastupanje povrede dobra vjerovatno. svakodnevne neugodnosti.). jer neznatna ugrožavanja. 21 . OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. a povređuje se dobro nekog drugog lica. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. istovremenost i 5. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. Za razliku od nužne odbrane. kvara tehničkih uređaja i sl. za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. (npr. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. zdravlje i imovinu. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. U praksi.

kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. povreda nekog svog manjeg dobra. ne može se odobriti krajnja nužda. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. slijedi cilj spašavanja. ili djelo krajnje nužde. 1. sklanjanje od opasnosti. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. protivpravnost takvog djela je isključena. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. se redovno vrši činjenjem. Otklanjanje opasnosti. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. tj. ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. čime se stavlja u drugu opasnost. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. pored objektivnih. organizovanje zaštite. i sl. ali u uslovima krajnje nužde. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost.). kada se radi o tzv. bijeg. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život).Samo izuzetno. zaštite. Za razliku od nužne odbrane. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. 2. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. dozivanje u pomoć. neprotivpravno. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. 4. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde). Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah. Pored navedenih. Dakle. nužnoj pomoći (npr. Ukoliko je postojao drugi. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. 3. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. jer u suprotnom.). Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život.

postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. ali nedovršeno krivično djelo. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio. a može se i blaže kazniti. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. Kod ovog. niti o prekoračenju krajnje nužde. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. izvršeno djelo ostaje protivpravno. Međutim. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. intenzivni eksces . odnosno volja da izvrši krivično djelo. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. ekstenzivnog. 2. ekstenzivni eksces . jer nedostaje element istovremenosti. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. izostala posljedica. dvije susjedne kuće. ili 23 . (npr. Pokušaj je sa umišljajem započeto. pa čak i za oslobođenje. tj. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. ovo ograničenje nije apsolutno. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. U ovim slučajevima. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. ostaje krivično djelo. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. u pravilu. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. u jednoj ogromno drvo. niti je neposredno predstavljala opasnost.. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. tj. pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga).postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. (Npr.

dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne.učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). kod onog ko je samo posegnuo. ali radnju ne dovrši. ali se nije još odlučio da puca. ali posljedica nije nastupila. u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. ali se može i blaže kazniti. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? .postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. (npr. a ne o pokušaju. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava.postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja. ali dođe do promašaja).kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. U vezi sa kažnjavanjem. 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. (npr. koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. 3) Najzad. 2. konačna. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. (npr. zamahne nožem na drugo lice. (stoga nema pokušaja npr. ali je nije dovršio. već eventualno samo da zaprijeti). ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. negativna pretpostavka pokušaja. 24 . Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje. kod razbojništva ili silovanja. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno .pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. nego za svršeni.da je izostala posljedica. lice A puca na lice B. ko se samo mašio za pištolj. tek je u fazi pripremanja). Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo. svršeni ili dovršeni pokušaj . a za pokušaj drugih kriv.

Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela.da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat. gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. pa usljed toga. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 .npr. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. kod kriv. djelo. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu. a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. (Npr. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). djela učestvovanja u tuči. ali to učini neko drugi. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije). iako je ona izostala iz drugih razloga. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva. (npr. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. nastupaju istovremeno. ali ne one koju je učinilac imao u vidu.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv.

pa ni samog pokušaja. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. da je obustavio preduzimanje radnje (npr.). u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. Dakle. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. a) 26 . DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. (npr. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). prema našem zakonu. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. U protivnom. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. (npr. koje su postojale u konkretnom slučaju. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. ako je učinilac toga svjestan. ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). učinilac je ušao u kažnjivu zonu. postoji kod pokušaja ubistva leša. Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. Inače.neprikladnim sredstvom (npr. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela.

). ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. (npr. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. već psihološki pojam. ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. tj. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara. stid. a sa kojima on nije računao. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). mimo njega. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). (npr. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. kod koga je dovoljna obična pasivnost. ali i ne mora. koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. b) Etička vrijednost motiva je irelevantna. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. probuđena savjest i sl. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac.Za razliku od nesvršenog pokušaja.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. (npr. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života.). kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr. učinio. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. prolaznika i sl. (npr. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju.  kada je učinilac odustao od npr. sažaljenje. Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne.  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. jer dobrovoljni odustanak nije etički. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. ono mora biti dobrovoljno. ili je u kasi bilo malo novca). ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. kradljivac čuje glasove ukućana. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare. (pa će dobrovoljni 27 . odustao od njegovog izvršenja. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. (npr. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja.  ako je posljedica nastupila. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca. (npr. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. otpora žrtve.

smislu. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. u krivičnopravnom. dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. a ne u tuđem djelu. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. pomaganje. S druge strane. ali ono ipak bude dovršeno. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. pomagači i podstrekači nemaju. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. djelo. u općem. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. silovanja. saizvršilac učestvuje u svom. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. 2. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice. djelo dovršeno. djelu koje ostvaruje neko drugi. Saizvršilaštvo 28 . posredni izvršilac. tj. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. što je sastavni dio tog djela. širem. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. (npr. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela. Kod nepodobnog pokušaja. Najzad. Saučesništvo. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice.odustanak npr. odgovarati za prinudu. neposredni izvršilac. podstrekavanje i 3. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. saizvršilaštvo. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. u užem smislu. a među saučesnicima: 1. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. pomagač. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. 2. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. od kojih je dobrovoljno odustao. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. podstrekač i 2. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. saizvršilac i 3. odn.

nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. ostali ne bi pristupili tom djelu. Bez te njihove radnje. svjesno i voljno. djelo. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). Sporazum saizvršilaca može biti izričit. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. učine određeno krivično djelo. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. na osnovu zajedničke odluke. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. nakon oduzetog novca ili stvari. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. a može biti prećutan. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. bez obzira ko je od njih nanio povrede. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. Dakle. Kako vidimo. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). (npr. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača).) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. 2. zajedničko. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. drugi provaljuju u objeakt. Radi se o saizvršilaštvu. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. već svi zajednički ostvaruju svoje. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. ali se tretiraju kao saizvršioci. odn. djelo ne bi moglo biti realizovano. a treći odnose stvari. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. (npr. u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa.

kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. (npr. ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. 2) konvergentna krivična djela . ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. (npr. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. Svako od tih lica jeste izvršilac. prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. krivično djelo rodoskrvljenja). PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. 3) divergentna krivična djela . djela krađe.kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. da izvrši određeno krivično djelo . npr. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu.. a zakon kažnjava samo jedno. kao uslov za njihovo izvršenje. ali nisu saizvršioci. koja su djelovala bez zajedničke odluke. ili npr. 2. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže. (npr. a prethodno su je obili. dva lica provale u objekat radi krađe stvari.drugo. njihovi interesi u sukobu (npr. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. nezavisno jedno od drugog. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. oružana pobuna lica lišenih slobode). ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. (npr.kad su radnje saizvršilaca tj. ali oni nisu saizvršioci. jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. potrebno sudjelovanje više lica. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. ali nije saizvršilac u kriv. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. nailazi treće lice koje koristi pogodnost. U prvom slučaju. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). to lice je izvršilac kriv. krivično djelo učestvovanja u tuči). dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. djelu teške krađe. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. odn. dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela.

Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. radi se o tzv. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. samo o jednom podstrekavanju. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. Ipak. „sapodstrekavanju“. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". postrekavanje je moguće samo činjenjem. lančanom)“ podstrekavanju. već se radi o tzv. Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. postoji idealni sticaj na strani podstrekača. upućivanje molbe. radi se o tzv. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen.. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. davanje savjeta. davanje ili obećanje poklona. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca.podstiče to lice da učini djelo. Za razliku od pomaganja. ali još nije donio odluku. Isto tako. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač.. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. poslovno. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. prikazivanje koristi od izvršenja djela. i sl. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. kao ni glavnog izvršioca. On se koleba oko toga. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. U drugom slučaju. sportski. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. podstrekavanje ne postoji. ubjeđivanje ili nagovaranje. tj.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. Npr. prijetnja. opklada.. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. idejno. 31 .

Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj. "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem. što je često on sam. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima.) javlja se u nekoliko oblika: 1. tj. a krivično djelo ne bude ni pokušano. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. 4. a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. promašeno podstrekavanje . spriječen i sl. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo.S druge strane. Nehatno podstrekavanje. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. nepodobni pokušaj podstrekavanja . 3.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. Dakle. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela. To. međutim. nije kažnjivo. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. tj. što je u skladu sa načelom individualizacije. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. bez obzira na njegovu težinu. 2. iako je moguće. svršeni pokušaj podstrekavanja . Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. 32 . Dovoljan je i eventualni umišljaj. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača".

Jednom riječju. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. tj. koje ostvaruje neko drugi. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. unaprjeđuje ili olakšava. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. Međutim. pored umišljaja. kaznit će se kao da ga je sam učinio. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". po svom sadržaju i značaju. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. se međusobno razlikuju. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. 33 . Tako. a može se i blaže kazniti. uklanjanje prepreka. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. Dakle. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. ali sud može izreći i blažu kaznu. Isto tako. učinitelja. Pomaganje Član 33. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. b) u toku izvršenja krivičnog djela. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela.

pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje . kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. 3. 34 . imati određeni značaj u njegovu izvršenju. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. učinilaca. pomaganje u pomaganju. po zakonu nije kažnjivo. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. s obzirom na njihovu prirodu. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. Za razliku od podstrekavanja. S druge strane. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom . uglavnom kao psihičko pomaganje.psihičko pomaganje. te 4. Prema zakonu. nema pomaganja. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. Riječ je o tzv. a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. kao moguće oblike pomaganja. što je zapravo pomaganje pomagaču. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. Međutim. tj. da bi olakšao izvršenje krađe).fizičko pomaganje. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). zakon. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. koje. Npr. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . Za razliku od podstrekavanja. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela . davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . unapređivati njegovo izvršenje. 2. moraju potpomagati. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non.psihičko pomaganje. pomagačkom saizvršilaštvu. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. U skladu s tim. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. ali se može raditi o podstrekavanju. u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. dok nehatno pomaganje.fizičko pomaganje. Da bi predstavljale pomaganje. iako je moguće i nerijetko se dešava. navodi: 1. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. lančanom pomaganju.

otvorio im vrata i tamo ih ostavio). čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. kako da izvrši krijumčarenje. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. osim prije navedenih. prikrivanje sredstava izvršenja djela. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. kada pomagač savjetima. fizičke podrške u njegovom činjenju. mjesto i vrijeme izvršenja djela. (npr. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. odnosno nije kažnjivo. te 2. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. dovršenje u formalnom smislu). automobilom dovezao u taj objekat. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. Psihičko pomaganje. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. (npr. iako je moguće. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. itd. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se. Nehatno pomaganje. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“). uklanja skrupule u odnosu prema djelu. i sl.). Ne mora biti svjestan pojedinosti. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. Kod trajnih krivičnih djela (npr. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. itd). sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. 35 . on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. djelo prevare itd. tj. i sl). Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. ali i nakon njenog preduzimanja. međupomoć). kao što je konkretan tok zbivanja. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). svjestan bitnih obilježja krivičnog djela.

ali omogućava i ublažavanja kazne. pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. iako je dakle moguće. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. potajno pomaganje). Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. KZ FBiH .Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. U pogledu granica kažnjavanja pomagača. bez obzira na propisanu kaznu. Tako. kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). Konačno. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. Kao i kod podstrekavanja. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. odnosno kažnjivo. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. Naravno. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. Konačno. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. Neuspjelo pomaganje. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. kao i pomaganje. Kao i podstrekavanje. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati.

nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. dok saizvršioci odgovaraju. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. (3) Osobni odnosi. a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. kako u granicama svog umišljaja. kao učesnika u zajedničkom djelu. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. (2) Saučinitelja. u osnovi podudaraju. neophodno je da se. saučinitelju. u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. Međutim. svojstva i okolnosti postoje. ekscesa na strani izvršioca. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. tako i nehata. tako i nehata. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces).  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti .  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. stepenu svoje krivice. Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja.

provalnu krađu ili razbojništvo. Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces .postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine). U takvoj situaciji. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . U ovom slučaju. djelo . ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. (npr.npr. tu nema zajedničkog djelovanja više lica.) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. pa dakle ni samog saučesništva i sl. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. (npr. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo. tj. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača.npr. Drugim 38 . naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika.postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. odn. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. a učinilac izvrši teže kriv. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. krađe. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano. ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. (Npr.(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. (npr. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu. ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. za običnu krađu. pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno. b) negativni kvantitativni eksces . I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje.

može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. (npr. itd. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela . podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. podmićivanjem. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. njegove osobine i stanja. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. odvezane ruke. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. U takvom slučaju. izvršenje djela traži po svaku cijenu. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. Lični odnosi. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. teškom ili razbojničkom krađom.bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. pravna zabluda. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. 3) Izuzetno. dobrovoljni odustanak. npr. neprenosive personalne okolnosti). zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. Ovdje se zapravo radi o tzv. neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. blaže djelo. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. svojstva i okolnosti postoje. ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. odn. 39 . i dr. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. odnosno kako podstrekača i pomagača. da li je tražena stvar oduzeta običnom. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde.riječima. da li se do droge došlo prevarom. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. saizvršiocu. kada npr. bitno smanjena uračunljivost. limitiranoj akcesornosti tj.

Dakle. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. tj. psihički odnos prema krivičnom djelu. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. a to su: uračunljivost – tj.koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. potrebno da postoji i krivična odgovornost. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. tj. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. ako to zakon izričito propisuje. 2. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. 1. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. osim protivpravnog djela. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. odnosno staviti mu se na teret. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje). Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. Uračunljivost (Član 36. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . Pri tome. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. dok je nehat lakši oblik.

Za postojanje neuračunljivosti. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. određuje ko se smatra neuračunljivim. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. 2. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. što postoji u najvećem broju slučajeva. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. a time i isključenje krivične odgovornosti. jer se radi o duševnim bolestima. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba.najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije. tj. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima.privremene duševne bolesti. tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). ovog člana. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. Zakon uračunljivost određuje negativno. trajna duševna bolest . odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. Kad je riječ o ovom osnovu. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. privremena duševna bolest . privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost). U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. Dakle. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. a neuračunljivi su samo izuzetno.

zaostali duševni razvoj . 3. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. prava.to su nenormalna psihička stanja. prema kojoj su ovakvi učinioci. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. stanje bunila usljed trovanja. ovog člana. ustanovu “actiones liberae in causa”. 4. Time se napušta i tzv. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. svjetli momenti. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. Dakle. iako neuračunljivi i bez krivice. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju. visoke temperature ili groznice. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. droga. i dr. privremena duševna poremećenost . omamljujuća sredstva. mjere. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 . što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. ali ne mora i u odnosu na druga.to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti.učinjeno u tom stanju. mjesečarstvo i sl. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. njihovo trajanje je privremeno. Ova stanja su prolazna. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. Stepen duševne zaostalosti može biti različit. tj. Tako npr. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. ostajali u krivi. stanje hipnotisanosti. imbecile i idiote. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. otrovi. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Po ugledu na neka zakonodavstva. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile.

Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. uračunljivost se može stepenovati.Dakle. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. a ovdje one postoje. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. samoskrivljene neuračunljivosti. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda.“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. npr. dovodio u neuračunljivo stanje. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. On 43 . pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. manifestovati u različitoj mjeri. u lakšim slučajevima. Zapravo. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne.

ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. odnosno mora biti svjestan. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. uglavnom. Npr. Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. umišljaj i 2. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. bio svjestan jer je vozač profesionalac. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu .zna da je agresivan kad je pijan. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. onda kada je to u zakonu izričito određeno. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. ali je pristao na njeno nastupanje. (Npr. pa ga osuđuje zbog toga što je. odgovornost. ev. KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. a nisu slobodne u izvođenju“. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. pa učini krivično djelo. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. koji ne isključuje kriv. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće.je krivično odgovoran. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. umišljaju. kada je sjeo da pije. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. i 38. nehat. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. 44 . Ili npr. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. svode na svoja dva osnovna oblika: 1. Radit će se o event. pa u pijanom stanju učini krivično djelo.

te odustane od izvršenja krivičnog djela. Nasuprot tome. KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. pa je pristao na njeno nastupanje. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. U istoj situaciji ako bi on promašio. „ako do djela dođe neka dođe“. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. eventualni umišljaj (dolus eventualis) . direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. Unatoč tome. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. frankovom formulom tj. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . 1. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. 2. NEHAT (CULPA) (Član 38. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. tj. i sl. 45 . U praksi. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. on hoće da učini djelo. onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj.

Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. ali je nije imao. tj. jer učinilac neće posljedicu. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. nevoljnim krivičnim djelima. mjerodavne su individualne okolnosti. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. te usljed vjetra dođe do požara. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. (npr.). kao što su njegov uzrast. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . 46 . niti pristaje na njeno nastupanje. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. 2. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. kod učinioca postoji svijest o djelu. odn. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. ali je razlika u voljnom elementu. nemar. intelektualne mogućnosti. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Kada je u pitanju učinilac. Nasuprot tome. ali ne postoji volja. stanje 1. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. (npr. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. te dođe do požara i nastupanja štete). iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. lovac u šumi ne ugasi vatru. kod nehata. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu.Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. već drži da do toga neće doći. samopouzdanje. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Dakle. Nesvjesni nehat (negligentia. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. tj. lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. bez obzira na oblik.

error). ZABLUDA (Čl. može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. error iuris). Naravno. u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. psihofizičko stanje. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu). 39. stepen vidljivosti. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. error facti) . stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. profesionalni vozači.zabluda o činjenicama (lat. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. postojanje buke. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu).zabluda o pravu (lat. složenost situacije itd. KZ FBiH) Zabluda (lat. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. 47 . prisustvo dr. 2. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. to djelo bilo dopušteno.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. ljekari. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. ako bi one stvarno postojale. treba uzeti u obzir. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. stvarna zabluda . Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. da li je bila noć ili dan. Kada su u pitanju objektivne okolnosti. u teoriji se pominje i tzv. lica. pravna zabluda . finansijski eksperti. straha i sl. pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . u pravu uopšte. njegovo iskustvo. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti.njegovog vida i sluha. jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. vremenske prilike. U krivičnom pravu. i 40. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. odnosno eventualno stanje premorenosti. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. . Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. Kao poseban oblik nehata.

Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. okolnostima koje bi. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. (npr. djelo rodoskrnjavljenja/. pogrešno misleći da se radi o drugom. Dakle. djela. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. to djelo činile dopuštenim. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom.). ako bi uistinu postojale. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. itd. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. da su one stvarno postojale. sredstvo ili način izvršenja. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. posljedica. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 .) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. ( npr. to djelo bilo dozvoljeno. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. uzročnost ili kauzalitet. vrijeme. da su one stvarno postojale. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. djelo falsifikovanja novca/. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta.Stvarna zabluda (Član39. tj. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. (npr. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. ako je učinilac lišio života jedno lice. objekat radnje. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. u užem i širem smislu. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. kao što su radnja.

onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Drugim riječima. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. nije od posebnog praktičnog značaja. Dakle. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. (npr. Praktično. koja je uobičajena u našoj literaturi. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. 49 . odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj.biću krivičnog djela. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. da je bio obazriviji. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. Međutim. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. kao npr. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. iako različite.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. 2. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela. trebao i mogao izbjeći. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. od podjednakog značaja. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. učinioca ima ova zabluda. odnosno krivičnu odgovornost. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. tj. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. a radi se o kriv. (npr. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. a poznat je kao brz na pištolju. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela.

Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . već za običnu krađu. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. 192. KZ BiH. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. 3. a posljedica nastupi na drugom objektu. 147. 2. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. neće odgovarati za tešku krađu. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). postojanje zablude je pravno irelevantno. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. npr. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. (aberacije s objektom iste vrijednosti). Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. npr. takva zabluda će biti relevantna . Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. npr. misleći da je ona vlasništvo lica B. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. npr. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. skretanju udarca. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. (npr. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. npr. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . ili. ili supruga je htjela otrovati muža. neće odgovarati za kriv. ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. već za kriv. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. takva zabluda će biti relevantna. KZ BiH.

treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. Ako je on s tim računao. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. a ako takva svijest postoji. tj. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. npr. Pravna zabluda (Član 40. zamislio na jedan način.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje. odnosno njegovoj protivpravnosti. tj. tada se neće raditi o aberatio ictus-u. postoji stvarna zabluda. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. ali ne zna da je to pravno zabranjeno. odnosno kauzalnog toka. ali kojeg pravni poredak a) 51 . Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. (npr. kod pravne zablude on je toga svjestan. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. a to se dogodilo na drugi način. u zavisnosti od slučaja. 4. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo. ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. riječ je o pravnoj zabludi. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. b) indirektna pravna zabluda . Dakle. Valja ipak upozoriti da se. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. propisano kao krivično djelo. učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela.

pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. kao i kod stvarne zablude. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog.ne priznaje. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. U tom smislu je. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. njegovo zvanje i zanimanje. Međutim. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. dakle. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. tako i na strani učinioca. kako na strani samog krivičnog djela. a što on ne zna. uključujući posebno svojstva samog učinioca. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. svakako moraju biti veoma strogi. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. S druge strane. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. Kod nekih od njih kao što je npr. ubistvo. silovanje. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. odnos učinioca prema djelu i sl. KAZNE 52 . odn. Npr. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja. Prema našem zakonu.

a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne.Vrste kazni (Član 41. Svrha kažnjavanja (Član 42. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. b) novčana kazna. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. samo se jedna može izreći kao glavna. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. novčana kazna. KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. 7. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. samo jedna se može izreći kao glavna. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. maloljetnički zatvor i 3. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. onda se uvijek izriče kao jedina. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. 1. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni.” KZ FBiH (odredbe čl. 2. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. 53 . Novčana kazna može biti i glavna i sporedna.

Kazna zatvora Član 43. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca. već na prevenciju. drugim riječima. 2.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. a do šest mjeseci i na pune dane. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. 54 . odnosno svrhu kažnjavanja. (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor).znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju.Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. Dakle. zakon je u ovoj odredbi (Član 42. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. prirodi. 2. 3. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija). U pravilu. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. koja se sastoji u slijedećem: 1. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. 4. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. b) Generalna ili opšta prevencija .

Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. određujući njenu donju u gornju granicu. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. kada je određena samo gornja granica. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. Npr. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. U slučajevima kada je određena samo donja granica. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. a nekada samo jedna od njih. Nekada je određena i jedna i druga granica. Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. 55 . Postoji i tzv. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. Evropske konvencije o ljudskim pravima. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa).Ona je propisana za svako krivično djelo. U takvim slučajevima. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. a u obrnutom slučaju. nekada kao jedina kazna. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. ali on to jeste po nizu obilježja. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu.

47. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. Riječ je o sui generis mjeri. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. i to jednu od mjera iz kategorije novih. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. kao i vremena izvršenja tog rada. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. uz pristanak optuženog. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. alternativnih krivičnih sankcija. kao mjere upozorenja. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl.

koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. Ukoliko.2. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. poslova. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. pored izrečene kazne zatvora. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. poslije odmjerene. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. humanitarnih organizacija. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. koje određuju vrstu i visinu kazne. odn. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. dakle. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. Sud. pomoći ženama i žrtvama nasilja. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. generalnu prevenciju. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. dakle prije nego je ona objavljena. restauracije istorijskih spomenika. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. itd.

što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. naprotiv. 58 . (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1.situacije i zaposlenja. te. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. Najzad. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne. supletornog zatvora. odnosno on je „alternativa alternativi“. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. već mu. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. izuzetno. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. već novčanoj kazni. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. Uslovni otpust (Član 45. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. odn. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. a naročito da neće učiniti krivična djela. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi.

Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2. do 3. od 1. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. motive iz kojih su učinjena. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne. osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. 59 . (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. (4) Odredbe st. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. a posebno da neće činiti krivična djela. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. Pored navedenih formalnih pretpostavki. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. njihov značaj. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46.kazna se smatra izdržanom. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo.

Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. njihov značaj.000 KM. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM.000 KM. ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. Novčana kazna (Član 47. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. a najviši iznos ne može biti veći od 50. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. U tom se slučaju 60 . U slučaju opoziva uslovnog otpusta. i 3. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu. 2.000 KM. djela prelazi iznos od 1. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. 2. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. ovog člana. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se).Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. motive iz kojih su djela učinjena. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.000.000. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st.

(8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. od 1. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud.000 KM. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. dnevnim iznosima. (6) Podatke iz st. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. svrstavamo u kazne. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. do 5. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. te maloljetničkim zatvorom. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora.000. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. te porodične obaveze. pa i preko toga. Novčana kazna se izriče u tzv.000 KM.000. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. s tim da zatvor ne 61 . Ako nije moguće izricanje na ovaj način. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne.000 KM. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1.

sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. srazmjerno neisplaćenom dijelu. njegovim drugim prihodima. 62 . novčana kazna se neće izvršiti. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. Nakon što utvrdi ove okolnosti. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. pobude iz kojih je djelo učinjeno. (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. uz ostale okolnosti. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne.može preći jednu godinu. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. ostala imovina. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. nekada u veoma širokim rasponima. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. pri čemu su ključni faktori visina plate. kao što je uslovna osuda. a naročito: stepen krivične odgovornosti. vodeći računa o visini njegove plaće. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. raniji život učinitelja. ova kazna se izriče u određenom iznosu. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Nakon smrti osuđenog. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. te rashodovnu stranu. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. drugi prihodi. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). sud ih je dužan u presudi konkretno navesti.

sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. Po svom karakteru one su ambivalentne. 1. motiv je otežavajuća okolnost. motiv izvršenja djela. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). i 3. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. 1. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. 63 . 2. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost.. dok pravila sadržana u st. odnosno opšti minimum i opšti maksimum. Zakon navodi najznačajnije okolnosti. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. onda se primjenjuju opšte granice. 2) svrha kažnjavanja.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3. Međutim.Opšta pravila zakon je dao u st. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. jer svaka od njih. Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. 2. kako je istaknuto. npr.

koji mogu biti veći ili manji. na mah. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. držanje učinioca nakon učinjenog djela. bezobzirnost i sl. predumišljaj. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. npr. Dakle. Isto je sa vinošću odn. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. raniji život učinioca. lične prilike učinioca. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. Isto tako. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću.. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. dolus repentinus. Tako npr. naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. kada postoji tzv. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). npr. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. posebnu upornost. U toj ocjeni mogu biti od 64 . Iako ga zakon posebno ne određuje. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. da li je učinilac pri tome iskazao npr. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. I posebni oblici umišljaja ili nehata.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. koje naš zakon posebno ne reguliše. iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. krivičnom odgovornošću. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. već i u kojem intenzitetu. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti.

one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. kod nužne odbrane. Naravno. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. ili npr. itd. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca.). Naime. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. Npr. mržnje ili osvete. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. Isto tako. onda je on olakšavajuća okolnost. npr. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. itd. starosn a dob učinioca. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost. kod saobraćajnih djela. koliko je ona bila bliska. zavisti. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. intenzitet tjelesne povrede. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. kod djela protiv javnog saobraćaja. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. 65 .

okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. lakomislenost. zatim da li je djelo izvršeno noću. ili je to učinio spontano.. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. porodične prilike. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. npr. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. njegovo držanje na poslu. ima li djecu (posebno njihov broj. kojim sredstvima. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. nemoć. radnim ili profesionalnim obavezama. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. kao što su npr. “sticaja nesretnih okolnosti”. 6) Lične prilike učinioca. raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. npr. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. profesiju. povjerenje žrtve. tešku situaciju. njenu nevolju. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. djela. itd. uzrast i zdravstveno stanje). Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. odn. da li ga je učinilo više lica. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. odnos prema drugim ljudima. uopšte njegov način života. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. U zavisnosti od toga. zaposlenost. požar i sl.

Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. pranje novca i sl. odvezao je u bolnici. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. neovlaštena trgovina i promet drogom. odn. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. Također. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost.posljedice. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. S druge strane. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. da je invalid. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. Npr. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. ili npr. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». krijumčarenje ljudi. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. da ima više maloljetne djece. ali ako sud navede 67 . što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. bolest članova porodice i sl. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. pomogao u školovanju djece. Tako npr. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». ali ako je tome doprinio sam učinilac. Takvo obrazloženje ne znači ništa. siromašna osoba. itd. (tzv. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. U protivnom. stvarno kajanje).). Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. poslije je redovno posjećivao.

a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. oštećenog je posjećivao u bolnici. konstitutivnim elementima osnovnog. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. za koja djela i na koje kazne.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica. poreske utaje. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo. Naravno. prevare. ili krivično djelo pronevjere. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. Tako npr. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. itd. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica.. odn. izdržane ili oproštene kazne. Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne. odn. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. Npr. Pored ovog.. ili kod ubistva na mah. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. kako je oštećenom pružio pomoć. Dakle. Međutim. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. itd. jer je 68 . vrijeđanjem od strane oštećenog i sl.

pravne zablude. (npr. njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). Kao izuzetak od navedenog pravila. ispod posebnog zakonskog mimimuma. ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . (npr. s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. kod krivičnog djela otmice. kada sud pored opštih pravila. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti.postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. pokušaja. bitno smanjenje uračunljivosti. zakon dozvoljava ublažavanje kazne. b) ublažavanje po vrsti . kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca. a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . Dakle. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. njegovim drugim primanjima.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr.

čitav niz olakšavajućih okolnosti. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. 3) ako je za kriv. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere.koristiti mogućnost ublažavanja. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. (Ublažavanje kazne) ovog zakona. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. najčešće. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. 7) ako je za kriv. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. u njihovoj cjelokupnosti. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. U ovom slučaju. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. 1) 70 . može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. 4) ako je za kriv. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. U praksi sud. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. 2) ako je za kriv. 6) ako je za kriv.

pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. najčešće. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. 71 . kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline. bračnog druga i sl. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. (npr.). djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. to će. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina.kod prekoračenja granica krajnje nužde. U praksi je rijetko. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata. postojalo bi krivično djelo. 3) u slučaju pravne zablude. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. npr. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. ali može uticati na odmjeravanje kazne. izreći će samo tu kaznu. kazna se može neograničeno ublažavati.

od b) do d) ovog člana. sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. onda bilo koju od njih. b) i c) ovog člana. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. U nedostatku takve odredbe. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. također. 1. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. teža kazna apsorbuje manju. tač. Međutim. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. (npr. To je tzv. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. 72 . tač. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. princip apsorpcije tj. (npr. tačke d) ovog člana. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. (npr. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. jednom licu nanese tjelesnu povredu. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. (npr. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu.(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

Sudska opomena (Član 61.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. sudska opomena i 2. vodeći računa o svrsi sudske opomene. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. 1.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. ili 2. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st. ZKP FBiH) Pritvor. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. MJERE UPOZORENJA (Član 59. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM. Svrha mjera upozorenja (Član 60. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. njegov raniji život. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. uslovna osuda. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. 1. 77 . posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. ovog člana. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. ovog člana.

stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. pomirenje s oštećenim. Međutim. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. s obzirom na odredbu stava 2. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. jer se predviđa da se. djela. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . izvinjenje oštećenom. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. uz gore navedeni uslov. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. U članu 61. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. U članu 60.  2. Radi se. dakle. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. 1. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim.

posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. vodeći računa o svrsi uslovne osude. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. Ne može se. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. 2. Uslovna osuda (Član 62. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. Odredba. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). dakle. njegov raniji život. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. sama za sebe. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. ličnost učinitelja. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. njegov raniji život. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. stepen krivične odgovornosti. međutim. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. 79 . 4. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. 3. Međutim. ovog člana. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. i u tom slučaju. ne učini novo krivično djelo. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju.

ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. ne učini novo krivično djelo. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. neophodna elementa: 1. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. Prema tome. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. roka provjeravanja. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. U tom smislu. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. U članu 62. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života. a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. izvršavaju se. 80 . ). (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). mada i ona. njene bitne elemente.(7) Sigurnosne mjere. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. ne učini novo krivično djelo. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. (npr. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. koju sadrži svaka uslovna osuda. tj. Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. i 2. Dakle. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. djela i istovremeno upozorava da će. uslovna osuda je zamjena za kaznu. izrečene uz uslovnu osudu. Međutim. Dakle.

Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. U pravilu. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. njegove druge prihode. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. 2. Kazna utvrđena uslovnom osudom. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. njegove lične. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. njegove lične prilike. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. po svojoj vrsti i mjeri. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. 3. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. raniji život učinitelja. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. vodeći računa o svrsi uslovne osude. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. 81 . Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. odnosno visinu njegove plate. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. posebno uzeti u obzir: 1. a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. dakle. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. porodične i socijalne prilike. pobude iz kojih je djelo učinjeno. njegov raniji život: Zakon. držanje nakon učinjenog krivičnog djela.

a ujedno i bezuslovna 82 . jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. Međutim. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. 5. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. mjesto. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. dakle. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu.. 4. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. nije moguće. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Dakle. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. odnos prema žrtvi i dr. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. način i sredstvo izvršenja. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. a za druga kaznu zatvora. Obrnuto. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. Međutim. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju.

2. OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja.novčana kazna. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. izvršavaju se. 83 . 1. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. 3. nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. U ovom slučaju. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. sud će. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66. Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela. izrečene uz uslovnu osudu. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. Sigurnosne mjere. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom.

KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora.  posjećivanje određenih psihijatrijskih.Ako opozove uslovnu osudu.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu. Ako ne opozove uslovnu osudu. nadzora i zaštite. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. brige. 84 . ličnost učinitelja. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. zakonodavstvom u FBiH. obaveze predviđene kriv. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja. da naknadi štetu koju je pričinio kriv.  osposobljavanje za određeno zanimanje. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. djelom. djelom. ili da ispuni dr. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina.

ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. zabrana upravljanja motornim vozilom. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. 5. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. 3. uslovni otpust će se opozvati. obavezno liječenje od ovisnosti. a može i ukinuti uslovnu osudu. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. Uz ispunjenje navedenih uslova. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. 85 . aktivnosti ili funkcija. oduzimanje predmeta. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. 2. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. 4. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. zabrana vršenje poziva.

2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva. Pod uslovima iz člana 74. 86 . stav 2. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. aktivnosti ili funkciji. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. računajući od dana pravosnažnosti odluke. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. 3) Zabrana vršenja poziva. djelo zloupotrebom svog poziva. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. uslovni otpust će se opozvati. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv.

u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. djela. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. ako ne postupi po toj zabrani. ako su vlasništvo učinitelja. i to starijem maloljetniku. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. djela. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. Austrije ili Njemačke. 87 . PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. RH. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. b) mjere bezbjednosti. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. c) kazna maloljetničkog zatvora . Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela.može se izreći samo izuzetno. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. npr. Međutim.

Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. posjećivanje odgojnih. lično izvinjenje oštećenom. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. dom ili ustanovu. 4. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. djela ne pokreće krivični postupak. naknada štete oštećenom. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. 3. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. 3. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. redovno pohađanje škole. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. psiholoških i drugih savjetovališta. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. smještaj u drugu porodicu. obrazovnih. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu.1. 2. 2. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). Dakle. 88 . Svrha odgojnih preporuka (Član 81. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. i tako se i djele. 4.

3. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. b) kazna maloljetničkog zatvora. zabrana vršenje poziva. 89 . djela navršio 16. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. mjere pojačanog nadzora 3. osigura njihov odgoj.2. aktivnosti ili funkcija i 2. nadzorom nad njima. disciplinske mjere 2. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. c) mjere bezbjednosti. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. stepen njegovog duševnog razvoja. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. ovdje se radi. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom.a. godine života maloljetnika.  Uz to. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. uglavnom. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. njegova psihička svojstva. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. preodgoj i pravilan razvoj. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. Dakle. zabrana upravljanja motornim vozilom. djela navršio 14. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. 2. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1.

Pri izricanju ove mjere. dotadašnji odgoj.4. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. uz odgovarajući nadzor. ali ne duže od 20 dana. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. sredinu i prilike u kojima je živio. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. njegove sklonosti. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. pobude iz kojih je djelo učinio. preodgoja ili liječenja. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. Tu spadaju: 1. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. c) na neprekidni boravak određen broj dana.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. Pri izricanju ove mjere. sudski ukor i 2. 8. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike. 2. 9. težinu krivičnog djela. 1. te 10. Tu spadaju: 90 . 7. 6. b) na određeni broj sati tokom dana. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. 5.

s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. usvojiteljem ili starateljem. iako su ga u mogućnosti obavljati. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine.) ZAVODSKE MJERE 91 . usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. zaštite (Čl 92. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. usvojitelju ili staratelju. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. njegovom zaposlenju. sud može: a) roditelju. 90. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji. koja se brine o školovanju maloljetnika. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. 3. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. Pri izricanju ove mjere.

KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. već će o tome naknadno odlučiti. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. Uz tom slučaju. Pri izricanju ove mjere. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. a kad maloljetnik postane punoljetan. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. preodgoja ili liječenja . KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. a max 5 god. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. neće odrediti njeno trajanje. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. a može se i 92 . c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. sud će naročito uzeti u obzir: 1. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje. također. obustaviti od izvršenja. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. sud. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom.

propisanu mjeru kazne. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98. Izuzetno. i 2. proteklo više od 1 godine. a njeno izvršenje nije započeto. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik.. KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. KZ FBiH) 93 . Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. 2. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. god. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. i to pod uslovima: 1. a izriče se na pune godine ili na pola godine.. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera. a izvršenje nije započeto. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera.b. sud nije vezan za min. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. odnosno 1.

Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera. imajući posebno u vidu: 1. a pod uslovima iz člana 100. b) 5 godina . vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. ali ne prije isteka 1 godine. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina. c) 3 godine . KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina . Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle. Dok ne navrši 18 godina. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3.

Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. Izuzetno od odredbe stava 3.. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio.118. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne. 2. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god. Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). te svrhu koju treba postići sankcijama.zatvora. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije. st.) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. pod uvjetima propisanima ovim zakonom. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može.. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. ponašanje učinitelja. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. ovog člana. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom. aktivnosti ili funkcije. 95 . vrijeme koje je proteklo od učinjenja.

) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106.) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. tužiteljstvu. može raditi ukoliko ona na to pristane. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. rad će joj se omogućiti. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 .c. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. koja je sposobna za rad. dok ne navrši 18 godina života. Rad osuđenih osoba (Član 112. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. 2. pod uvjetima propisanim zakonom. Granice izvršenja kazni (Član 111. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere.

Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. predmeti od vrijednosti. ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. Međutim. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi.) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). 97 . radi stručnog osposobljavanja. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Ako oduzimanje nije moguće. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. (6) Maloljetni osuđenik. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. osim u izuzetnim okolnostima.

sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. takva imovina može biti predmet oduzimanja. 98 . sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak. Zaštita oštećenog (Član 116. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način.

Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. pravnim licima. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. poziva ili zanimanja. privrednim društvima ili u dr. b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. c) lišenje odlikovanja. trgovačkim društvima ili u dr. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. u zakonu o radu. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. pravnim licima. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. b) zabrana sticanja određenih zvanja. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. npr. zastarjele ili oproštene kazne. Dakle. oproštene ili zastarjele kazne. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. kao pravna posljedica osude. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. 99 .

djela propisana ovim i dr. što znači da je daje zakonodavni organ. i 124. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. Amnestija se daje u formi zakona. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. Pomilovanje (Član 123. AMNESTIJA. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. ili c) određuje brisanje osude. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. 100 . Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. REHABILITACIJA. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. Amnestija (Član 122. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. Odredba stava 1. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. aktivnosti ili funkcije. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. Amnestiju za kriv. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. KZ FBiH) Poslije izdržane. djela propisana zakonom kantona skupština kantona. Može se odnositi na kaznu zatvora. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. a za kriv. djelom.

3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. zastarjele ili oproštene kazne. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. novinama. već ona iz pravosnažne presude. Dakle. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Pomilovanje se objavljuje u sl. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. 101 . a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. Dakle. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. Kada je osuda brisana. zastarjele ili oproštene kazne. domet pomilovanja je uži od amnestije. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. jer se odnosi na poimenično određena lica. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. na molbu osuđenog. zastarjele ili oproštene kazne. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. za brisanje nije bitna ta nova kazna. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo.

entiteti. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. zabrana rada na osnovu dozvole. kanton. u roku koji odredi sud. Brčko distrikt. učinio krivično djelo u ime. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . grad.500. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine).Uz ovu kaznu. ili teža kazna). Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. i 3. 2. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. općina i mjesna zajednica. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti. novčana kazna (5.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. fizičko lice. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . Kazne za pravna lica su: 1.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. U slučaju stečaja. 2. ne bude odgovorna za novo krivično djelo.000 KM). oduzimanje predmeta.000. za račun ili u korist pravnog lica. oduzimanje imovine (za KD 5 god. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. a ne mogu biti odgovorni država. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran. zabrana rada na osnovu dozvole. 3. Pravne posljedice osude su: 1. objavljivanje sudske presude.000-5.

već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. čime se postupak završava. Suđenje se odvijalo tako 103 . Kanada i dr. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. a odluku o krivnji donosi porota. inkvizitorsko načelo. poslije francuske revolucije. Ako porota objavi da optuženi nije kriv. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke.). Žalbenog postupka nema. Odbrana de fakto nije postojala. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. Nakon što porota donese odluku. u stvari. eventualno. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. a ne sud. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. donese presuda. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka. sudija izriče krivičnu sankciju. Inkvizitorski postupak 2. Velika Britanija. pa npr. postavljati pitanja i sl. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. sud oglašava da je optuženi slobodan. Presuda. i to osuđujuća. uključujući razne torture i mučenja. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi. jer tužitelja nije bilo. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. Istraga i 2. formalno. optuženog oglasi krivim. uredovanje suda. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. Australija. i dijeli se na dva dijela: 1. uključivo i funkcija gonjenja. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. U tom postupku je zadržano tzv. a suđenje se svodilo samo na to da se. Akuzatorski (optužni) postupak 3. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. a posebno se brine da. da vodi računa o redoslijedu postupka. i to tako što je prvo Francuska.

15. 104 . staranja. prava osobe lišene slobode. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. 10. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. a uvedene su i druge novine. 17. 11. kojeg ZKP više ne poznaje). načelo mutabiliteta 18. 7. osobe. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. 5. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. pravo na suđenje bez odlaganja. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1. Osnovna načela se. i 3. 13. pretpostavka nevinosti.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. Oštećeni. praktično. pouka o pravima. 16. S tim u vezi. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. kao što su: 1. vještaci i dr. svjedoci. jednakost u postupku. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Naš ZKP. 2. zakonitost dokaza. 14. upotreba jezika i pisma. 9. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv. načelo akuzatornosti (optužno načelo). pravo na odštetu i rehabilitaciju. 4. ne bis in idem. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. postupka). 2. sporazum o priznanju krivice i dr. pa ako se utvrdi da jeste. 12. dakle. Tužitelj. 8. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. prava osumnjičenog/optuženog. 2.  Sporedni procesni subjekti: 1. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. pravo na odbranu. Polazeći od tog koncepta. kao što su izjašnjenje o krivnji. slobodna ocjena dokaza. in dubio pro reo. Osumnjičeni/optuženi i 3. 3. Sud. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. 6. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. Organ nadležan za pitanja soc.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog.

Ovo načelo jeste ustavno načelo. poziva svjedoke i postavlja im pitanja. javnosti. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. u primjeni načela javnosti.pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze.npr. PRINCIP ZAKONITOSTI . odakle je preuzeto u naš pravni sistem. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. kao što su npr. 1. dakle upustiti se u postupak. 4. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. 105 . Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. ali nije dužan da se brani. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. Dakle. 2. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. raspravno načelo.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. usmenosti. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. 3. ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . načela: 1. 2. načelo nije moguće do kraja sprovesti . prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. tj. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. neposrednosti itd. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. ograničeno je inkvizitorskim načelom .npr. kontradiktornosti. te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u.

u korist optuženog. Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. Također. one se ne mogu uzeti kao utvrđene. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. umjesto da se iznose samo činjenice. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo).) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. cijeniti. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje. Novinari. dakle na tužiocu. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka.one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. tj. koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. u smislu pravne kvalifikacije).„u sumnji u korist optuženog“). 3. Dakle. drugom vrstom odluke (npr. Može samo presudom.kd). „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. u sumnji. bitne) činjenice. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . u sebi. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. Ovo načelo se. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. optužena osoba počinila krivično djelo. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. stav 2. pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. Načelo in dubio pro reo. 106 . odn. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. može osporiti pretpostavka nevinosti. tj. 2) Dakle. NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. dakle. kojom se optuženi oglašava krivim. nasuprot tome. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. smatraju se neutvrđenim. rješenjem). 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. (npr. često navode da je osumnjičena odn. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja.

a to su: 1. Obrnuto. izrečena neka novčana kazna. stav 2. djelo teške tjelesne povrede. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu . pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. u skladu sa članom 57.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . u ovakvoj situaciji. a zavisno od faze postupka. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. koja nije bila obuhvaćena tom presudom. NAČELO NE BIS IN IDEM .) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor .. 107 . U praktičnom postupanju. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda. Dakle.) 2. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. jer bi u suprotnom. tj. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. poziva na ovo načelo. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka. djelo pokušaja ubistva. Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. 5. Pri tome se misli na djelo. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje. odn. ako se sumnja u njihovo postojanje.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. odn. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. (Npr. nakadno optužiti za kriv. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. događaj zbog kojeg se sudi. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. a ne i neka druga osoba. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. tužilac napadača optuži za kriv. 4. jer ne postoje redovni pravni lijekovi.

niti odgovarati na postavljena pitanja. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. pravo pomenute osobe da porodica. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). on nije dužan dati 108 . Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. 6. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). a to su: 1. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. 2. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. 3. uz 2. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. 2.) Prava osumnjičene/optužene osobe. prije donošenja odluke. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. 3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. 4. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.

) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. (tako npr. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. kao i druga prava utvrđena zakonom. odnosno faze postupka: 1. i u postupku po pravnom lijeku. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. 2. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. a zna da ta osoba nije izvršilac. a postoji već od trenutka lišenja slobode. pa ako iz 109 . u slučajevima obavezne stručne odbrane. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. ako sud utvrdi da je to. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. Ako osumnjičeni/optuženi. i to već prilikom prvog ispitivanja. branioca će mu postaviti sud. u interesu pravde. ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. 4. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. ima pravo na rehabilitaciju.istinit iskaz. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. To su slijedeći slučajevi. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. ako sam ne uzme branioca. kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. 7. Ako vrijeme nije propisano. branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. od prvog ispitivanja. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. odn. već i o pravima advokata . U ovom slučaju. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. branioca će mu postaviti sud. 3. ne uzme sam branioca. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode.

postupka (NEZAKONITI DOKAZI). Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. drugi iznose. i 9. 8. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. 12. (Npr. od strane sudskog tumača. kao i isprava i dr. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. odn. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom. 11. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. a službena pisma su latinica i ćirilica. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. 9. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje. pisanog dokaznog materijala.) Opća je obaveza suda. 8. Zabranjeno je od osumnjičenog.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. Stranke. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. 10. kao i druga prava utvrđena zakonom. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju.) 110 . NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13. pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. ZAKONITOST DOKAZA (član 11.

utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. dužnost je sudije. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. tako i činjenice koje mu idu u korist. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». da se stara za svestrano pretresanje predmeta. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. odnosno predsjednika vijeća. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. tako i one koje im idu u korist. a ne doprinosi razrješenju stvari. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. a ne kao stranka u postupku. 2. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1.) Sud. 3. odnosno vijeće. a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. EKLJP). 13. Kad je riječ o tužiocu. 111 . izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. saizvršilaštvo i saučesništvo. djela. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. krivičnu odgovornost izvršioca. i to u toku cijelog krivičnog postupka. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. To je moralna i zakonska obaveza. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. zakonska obilježja kriv. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. 3. 2. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. a to su one vezane uz: 1. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. sud će ispitati svjedoka. i koju tužilac ima kao državni organ. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. 4. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. 4. 5. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka.

savjesno. pa zato kažemo da je modificirano). Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. Također. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. vrši sud. logično. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. ni kvalitativno.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). a na glavnom pretresu izvode.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. tj. Usvajanjem ovog principa. To. treba naglasiti da je obaveza suda da. rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku. Pri tome. 2) funkcija odbrane . NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. primjenom pravnih. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. prilikom donošenja presude. tako i svih dokaza zajedno. logičkih i psiholoških metoda. Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. 15. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1.  privatni tužilac. 112 . sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju.Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. te način na koji se došlo do takvog zaključka.) Sud. ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. odnosno da nije dokazana. kako svakog dokaza pojedinačno. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza. 14. bez zahtjeva tužioca. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16.

Načelo oportuniteta. osim ako zakonom nije drugačije propisano. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . a u II st. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. tužilac dati imunitet svjedoku. koji nisu proizvoljni. pomilovanje. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. 1. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. 3. i 3. Vezano za primjenu ovog načela. 16. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. kao što su amnestija. 2. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje.2. 3) krivična djela u kojima će gl. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. gonjenja ostvaruje se. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. zastara krivičnog gonjenja i dr. između ostalog. krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. 17. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. dakle.

Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tj. a prije početka glavnog pretresa. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. st. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. već ima pravo da. pomilovanjem ili zastarom. sudom). krivičnog gonjenja. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. a nakon toga presudom. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. st. podnese pritužbu uredu tužioca. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo.st. presude pa II. ili 3. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. ili 2. potrebna mu je saglasnost SPS-a. presude i održavanju pretresa pred II. sud otvori pretres). Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. u roku od 8 dana. odlukom. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. kada glavni tužilac. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. 114 . c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. U slučaju obustave istrage. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju. sud će rješenjem obustaviti postupak. koji ne može uložiti žalbu. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. Dakle. Do podizanja optužnice.st. („odustajanje od optužnice“). tj. odn.

što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca. vanparničnom). eventualno. kada donese naredbu o nesprovođenju istrage. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. Iz navedenog razloga. odnosno neki drugi državni organ (npr.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. tj. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. c) ako je nastupila zastarjelost.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. Kada se govori o načelu mutabiliteta. umro. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. 18. kriv. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo. Postupak se mora provesti do kraja. parničnom. jer takvo gonjenje nije ni započeto. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. tj.) U vezi prethodnih pitanja treba. To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. odn. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. ona ne dobiva 115 . Prema tome. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. prije svega. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja. upravni organ). djelo korupcije. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). U slučaju da je tužitelj.

) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. kao i carinskih organa. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. bez obzira na to je li postala pravosnažna. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. to znači da te posljedice. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe). sudske policije. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. uključujući: korporacije. uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. odnosno optuženi. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. (npr. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. 116 . preduzeća. kao i stručni saradnici. poreskih organa i organa vojne policije. Ali. nastupaju potvrđivanjem optužnice. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. organa finansijske policije. policijskih organa Federacije.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. ako Zakonom nije drugačije određeno.

l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. 117 . (3) St. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. općinskih i kantonalnih). zabilježene magnetskim impulsima. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24. mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka. otkucane pisaćom mašinom. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost. Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji. Glava IV . djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. koja je pozvala tog svjedoka. odnosno branioca. fotokopirane.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. odnosno vještaka. Stoga.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. fotografirane. i 2.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. odnosno vještaka. odštampane. propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade. 1.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.

Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. predsjednik suda i dr. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. sastavljeno od trojice sudija. Tako. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom.). mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. vijeće. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. već i kada se drži pretres. prostorija. a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. jer sud nije bio propisno sastavljen. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. predsjednik vijeća. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. Dakle. a radi se o težem krivičnom djelu). u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. presudu. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. tj. Kada sud to utvrdi. prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. pokretnih stvari i osoba. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. sastavljeno od trojice sudija. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. odlučiće o tome ko će suditi. 118 . U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. U suprotnom. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. sastavljeno od trojice sudija. ako tako ne bi bilo postupljeno.

000.00 KM. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. itd. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. koja ima i SPP. Ima ovlaštenja koja pripadaju. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. kao i razrješenje postavljenog branioca. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. te odlučuje o razrješenju branioca. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. tj. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva. f) uzima izjavu o krivnji. radi zakazivanja glavnog pretresa. Pored tih ovlaštenja. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči. b) dostavlja optužnicu optuženom. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. također. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. 2. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. a 119 . stav 6. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. zakon. odbrane siromašnih. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. 3. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću.

pa je za neka od tih djela nadležan niži. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. Forum domicilii (Član 28. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. 120 . nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. Posebna nadležnost (Član 27. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod. Forum deprehensionis (Član 29.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. on ostaje nadležan.ako optužnica nije potvrđena.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu. odnosno optuženog. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji. Forum ordinatum (Član 31. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi. u tom slučaju nadležan je viši sud. a za neka viši sud. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog.

ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. također. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja. potrebno je da sud.npr. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. Nasuprot spajanju postupaka. Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. sudija. i za saučesnike. po pravilu. sud. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. Vijeće. a ako optužnice nisu potvrđene. provest će se. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog. prikrivače. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. a za neka niži sud. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). Kada postoji neki od ovih razloga. kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. Za saizvršitelje. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela.Ako su nadležni sudovi iste vrste. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. po pravilu. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. odn. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. ili b) razlozi cjelishodnosti . Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom.npr. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). U svim navedenim slučajevima. žalba nije dopuštena. po pravilu. sasluša stranke i branioca.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku.) 121 .

POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). To mogu biti razlozi kada npr. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. POKRETANJE POST. po saslušanju stranaka i branitelja. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. ili npr. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. bolest svih sudija. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. 122 . kao nadležnom.) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. Ovi razlozi mogu biti. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). Neophodno je da ovi razlozi duže traju. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana. (npr. slični razlozi). dužan je. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. Nakon potvrđivanja optužnice. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. npr. SPS-a. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. njihovog okupljanja pred zgradom suda. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. ako postoje važni razlozi. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba.) Ako sud kome je predmet ustupljen.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud.

d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. stepena. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju. ovog zakona (“važni razlozi”). ako je sa osumnjičenim/ optuženim. tužiocem. Glava V . stepena ili  staratelja. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. usvojenika. po službenoj dužnosti. usvojitelja. tj.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom. hranitelja ili hranjenika. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. braniocem.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. sud može istovremeno. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. b) postupao kao tužilac. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“). 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. u pobočnoj liniji do 4. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. branilac. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. a po tazbini do 2.IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. staranika. Izuzeće se vrši u javnom interesu.

dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. 1. odmah po saznanju za taj razlog. tako i za fakultativno izuzeće sudije. odrediti zamjenu. srodstvo u daljem stepenu i sl. U slučaju izuzeća u užem smislu. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. sve do donošenja odluke o izuzeću. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. Sudija. tj. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. zahtjev se može podnijeti i docnije. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. odbaciće ga vanraspravno vijeće. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. ne samo da naznači zakonski osnov. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi.isključen. kako za obavezno izuzeće. U ovoj situaciji 124 . nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. predviđen je jednom opštom formulacijom. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. veza po susjedstvu. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. podnosilac zahtjeva je dužan . 2. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. Predsjednik suda će.

Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. zakonodavac nije bio tako isključiv. pa nije odredio zabranu rada. sudske tumače. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. sudskog tumača. 125 . O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. tj. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. naređuje se zamjena. predsjednik vijeća ili sudija. stručne osobe. zapisničare. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. pribavit će se izjava sudije. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. ZKP-a (samo glavni tužilac). pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. a o izuzeću OSL tužilac. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena. Zahtjev mogu postaviti stranke. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. b) provođenja istrage. a ako nema ni zahtjeva stranaka. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. kolegij sudija kod drugih sudova. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. Glava VI . b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu).TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45. kao i na vještake. Ako se utvrdi da osnov stoji.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. Prije donošenja rješenja o izuzeću. O izuzeću zapisničara. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca.

4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. 10) podnosi pravne lijekove. 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. onda nema procjenjivanja.BRANIOCA (čl. a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Zakona. te da optužnicu zastupa pred sudom. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 .) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU . Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.-54. glavni pretres i sl. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). 53. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. U slučaju obavezne odbrane. tako i u korist optuženog. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti. preduzeća. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. Lice koje nije advokat. 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom. Glava VII . kako na štetu.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji.

mora imati branioca. u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. pored ostalog. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. 2. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. branilac. bračni. S druge strane.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. po pravilu. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. u kojoj on nije učestvovao. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. Ko ne može biti branilac? (Član 55. 127 . Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. istakao povredu postupka u toku istrage. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti.dužnosti.) Branilac ne može biti: 1. određuje se samo jedan branilac. 3. Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani.za vrijeme dok pritvor traje. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. Dakle. već prilikom prvog ispitivanja . Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti. Sukob interesa otklanja. 3. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. oštećeni. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. 2. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih.

bez obzira na propisanu kaznu. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. SPS. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. zavisno od faze postupka. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. sud će mu. u interesu pravde. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. djelo koje je predmet optužbe. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. Branioca postavlja SPP. Ima pravo na nagradu. specifično kriv. odn. Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. predsjednik vijeća. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. (npr. ličnost osumnjičenog/optuženog. odnosno branioca. što utvrđuje sud. Da li postoje razlozi pravičnosti. sudija. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. sredina u kojoj je kriv. postavlja se branilac po službenoj dužnosti. broj osumnjičenih/optuženih. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. SPS. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. postavlja SPP. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. provešće se psihijatrijsko vještačenje. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. Naime. npr. Branioca. djelo izvršeno.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. na njegov zahtjev. postaviti branioca. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. 4. 128 . sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. Da li postoje razlozi pravičnosti. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. a ako to ne učini. Prema potrebi. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti.

kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. U navedenim slučajevima. dakle saučesnici. ili saizvršioci. dužni su ih staviti na uvid braniocu. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. sudija. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. kao i tužilac. Na zahtjev suda. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata. a) 129 . Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. već i podstrekač i pomagač. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup. te mobitela. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. PRETRESANJE OSOBE (član 66. SPS. 2) izuzetno od prethodnog pravila. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. odnosno vijeće. Nakon podizanja optužnice. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci.) Pretresanje stana. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka.

2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja. odn. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. odn.  130 . U ovom slučaju. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola . Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva.kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje.  centralni dio zahtjeva. niti njegov saizvršilac. saučesnik. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola. radi se o pretresanju ostalih osoba. koja nije ni izvršilac krivičnog djela.) U odnosu na formu. sudsko vijeće.

ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. (npr. Prije odobravanja zahtjeva. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva. B. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah.) 131 . IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70. Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu.

a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. Pretresu stana. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. 3) ime. bez odlaganja. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca. 6) određivanje ili opis mjesta. a ako je on odsutan. OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. Svjedoci će se prije početka 132 . ostalih prostorija ili osobe. prostorija ili osoba koje se traže. 4) svrha pretresanja. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. prisustvuju dva punoljetna građanina. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. kao svjedoci. s navođenjem adrese. nakon čega se. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. vlasništva. ako to sud izričito odredi. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. OSL može upotrijebiti silu. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.) Prije početka pretresanja. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. mora vratiti sudu. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja.

Prilikom vršenja pretresanja. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. O tome će se obavijestiti tužilac. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac.) O svakom pretresanju stana. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. to želi. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. ali upućuju na drugo krivično djelo. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. Ako se pri pretresanju stana. OSL mora.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. Ovo je vrlo važno. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. ako stanar tog stana. kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore. 133 . odnosno isprave oduzete.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. da bude prisutan pretresanju. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. 76. bez odlaganja. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. odnosno osobe. i 77. odnosno korisnik prostorije. prostorije. 2. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. odnosno vojna osoba. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka.

a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje.). Radi se o privremenom oduzimanju: 1. (npr. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. krivotvoreni vrijednosni papiri itd. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. u okviru posebnog djela KZ FBiH. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. djela. 2. kod kojih 134 . uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. kod određenih krivičnih djela. b) prilikom lišenja slobode. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. pokretne stvari ili nekretnine. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. 1. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe.3. 4. predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. c) predmeti za koje je. 2. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr.

i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. U smislu funkcionalne nadležnosti. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. djela. to je SPP (do podizanja optužnice). O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. a najduže 90 dana. te isprave ili tehničke snimke činjenica). Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca .000 KM. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. SPP i branioca. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. 2. ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. odnosno optuženog. Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. a u slučaju daljnjeg odbijanja. tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. sudija. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. može se zatvoriti. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. osumnjičenog. 3.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. 135 . uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. SPS (prije početka glavnog pretresa). Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. dužan ih je predati po naredbi suda. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). Ko drži takve predmete. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta.se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.

Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. na prijedlog tužitelja. SPS-a i branitelja. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. na osnovu prijedloga tužitelja.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD. sud može. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. 85.) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. Sud može. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. Pravo žalbe (Član 83. U slučaju da sud ne izda naredbu.Predmet koji je oduzet od fizičke. odnosno pravne osobe ne može se prodati.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu. (Čl. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti.) Sud može. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 .

a ako je maloljetan. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. dopušten kao 137 . (ime i prezime. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. te da je takav njegov iskaz. čime se zanima. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. kakve su mu obiteljske prilike. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . 72 sata). gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. prijetnja. je li. ako je dat u prisustvu branitelja. Sud je dužan. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. prevara. gdje je rođen. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. JMBG. kad i zašto osuđivan. ime i prezime roditelja. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. djevojačko obiteljsko ime majke. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. odnosno držatelju. mjesec i godina rođenja.„pravo na šutnju“. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. ko mu je zakonski zastupnik). kakvog je imovnog stanja. 2) da može uzeti branioca po svom izboru. nadimak. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. kakve je škole završio. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. 3. 2. dan.) 1. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. je li odlikovan.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. koje je narodnosti i čiji je državljanin. gdje stanuje. je li. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. Ako sud ne izda naredbu. nakon toga. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. vratit će se vlasniku. Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. je li pismen. ovog zakona.

Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. bolnici ili na drugom mjestu. uz pomoć tumača. niti svoj izostanak opravda. odnosno sud. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. Svjedoci koji se zbog starosti. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. a ako je svjedok gluh ili nijem. i 94. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava. Ispitivanje osumnjičenog.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. ako je njegova odbrana obavezna.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. Nakon što je zapisnik sačinjen. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. 93. 138 . Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. ne odazove pozivu. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. snima se na audio ili videotraku. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. bez zakonskih razloga. u pravilu. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. odnosno zakonskog zastupnika.

Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene. vojne ili službene tajne.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe.000 KM. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca.) 139 . d) maloljetna osoba koja. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98. i dr. prema prirodi stvari.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne.). naredbu može izdati i tužilac. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. odlučuje vanraspravno vijeće. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. a svoj izostanak ne opravda. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. sud može. Izuzetno. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . ako se njen iskaz. liječnik. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. notar. advokat. na prijedlog tužioca. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. b) roditelj ili dijete.

„javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. Na glavnom pretresu je slična situacija. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. Dakle. Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. jer za taj imunitet. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. branilac. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. da li mu je isti neophodno potreban. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. „tajni imunitet“. niko ne zna). pa npr. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. Ako u istrazi nastane takva situacija. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. 140 .Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. NAČIN SASLUŠANJA. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe. da se takvom svjedoku. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. Za uzvrat. osim svjedoka. Naravno.). u oba ova slučaja. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. za savjetnika određuje advokat. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. itd. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99. onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“).

Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. zakonskog zastupnika. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. 2. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. tj. tj. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. odn. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. sugestivna pitanja. postupit će se obazrivo. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. 141 . Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. vršiti provjeravanja. 3. U toku istrage. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja.b) da ne smije ništa prešutjeti. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. npr. nakon opštih pitanja. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. Poslije datih upozorenja. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. odnosno sud. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. kao i oštećenim. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. pedagoga ili druge stručne osobe. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. zanimanja.

odn. ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. Polaganje zakletve. zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. pa takve osobe polože zakletvu. 3. treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. Pored toga. odn. pretres.) 142 . odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2.) neće moći doći na gl.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. nije predviđena nikakva sankcija. s obzirom na zakletvu. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti. ne daje izjavu. a za nju štetan. onda to nema nikakvih procesnih posljedica. dadne izjavu prije glavnog pretresa. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. već se smatra da zakletva nije položena. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. izjava se daje pred sudom. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. davanje izjave. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. Zakletva se polaže. odnosno davanje izjave nije obavezno. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. morao biti istinit. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. invalidnosti. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . izjave. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) .

 Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. odnosno predsjednik vijeća.). kao što je npr. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. onda ga obavlja sudija.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. tj. Dakle. te 143 .  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. U tom smislu. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. ako želi. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. naredba ili rješenje. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. u pravilu. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti. pa se. osiguranju ili opisivanju tragova. zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. doći na mjesto događaja. Kada OSL vrši uviđaj. a nakon podizanja optužnice SPS. To opažanje se vrši čulom vida. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. opipa i sl. već je dovoljan samo materijalni uslov. Inače. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja. sluha. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. kao rezultat prijetnji. obzirom da tužilac može. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. odnosno dijete i maloljetnik. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106.

a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. te nalaze i mišljenja vještaka. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. – 129. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. ponovo izvesti pojedini dokazi. zavisno od stadija postupka. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. 144 .) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. i u pravilu. kojima ne raspolaže sud. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. po potrebi. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. rekonstrukciju vrši sudija. VJEŠTAČENJE (čl. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja. neposredno po izvršenju krivičnog djela. 109. odnosno predsjednik vijeća. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. a izuzetno pojedinci. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. (npr. Po završenom vještačenju. a nakon toga. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja.) Za razliku od uviđaja. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno.

2. vještačenje saobraćajnih udesa.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. ako ona bude izrečena. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. psihijatrijsko). Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. 130. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. Glava IX . Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. 3. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. 4. toksikološka vještačenja. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. 3. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. PREGLED. vještačenje poslovnih knjiga.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. 2. – 136. ili je s krivičnim djelom u vezi. 5. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. sudsko-medicinska vještačenja (npr. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. grafološko vještačenje itd. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. odnosno u kaznu.

razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. 4. 146 . podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. Ako su takve aktivnosti preduzete. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje.1. da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. 5. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. 3. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. te obim i trajanje posebne istražne radnje. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. radnje. policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. 2. ali pod uslovima: 1. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. ili 3. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima.

o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. 147 . POZIV (član 138. POZIV. 4. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. VRSTE MJERA (član 137.Izuzetno. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. U skladu s tim.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. kao najteža mjera. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. 2. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. 3. a to su: 1. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. pritvor. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. a to su: 1. 2. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). JAMSTVO i 5. 1. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. PRITVOR. MJERE ZABRANE.

148 . 6. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. sakriti se. Izuzetno. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. Ova mjera određuje se rješenjem suda. a svoj izostanak ne opravda. a svoj izostanak ne opravda. koji sadrži: 1. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. uz navođenje odredbe KZ-a.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. naziv organa koji poziva.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. 4. odnosno sudije koji poziva. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. odnosno sud o promjeni adrese. 3. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. Ako optuženi to odbije. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. 8. 5. ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. dovest će ga prinudno. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. 3. u hitnim slučajevima. naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. djela koje mu se stavlja na teret. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. i 4. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti. DOVOĐENJE . dan i sat kad treba da dođe. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. 2. 2.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. mjesto gdje optuženi ima da dođe. naziv kriv. 7. 2. 3. službeni pečat i potpis tužioca. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. – 140g. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. MJERE ZABRANE (član 140.

i 5. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. 2. Izricanje mjera zabrane (član 140b.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. a nakon dostavljanja predmeta sudiji. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora. Ako je izrečena novčana kazna. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja. Ostale mjere zabrane (član 140a. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. 4. taj sudija odn. 3. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d. odn. predsjednik vijeća. a najduže do pravosnažnosti presude. te da živi u svom domu. ako je ona izrečena. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. odnosno. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. Zabranu poduzimanja određ.U prednjim okolnostima sud može. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice.. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima.) 149 . Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. tj. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. poslije podizanja optužnice SPS. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca.

O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. njegovog branioca ili trećih lica. niti ga odrediti po službenoj dužnosti. Za razliku od pritvora. Jamstvo dakle mora biti položeno. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. i 142. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. 150 . 2. odn. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. a kada ono bude obezbjeđeno. isprave će se odmah vratiti. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Ako jamstvo nudi treće lice. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. neophodan je pristanak optuženog. Sadržinski posmatrano. optuženog pušta na slobodu. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. optuženi se pušta iz zatvora. jamstvo može biti lično i stvarno. 4. zbog bojazni da će pobjeći. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. već incijativa uvijek potiče od optuženog. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. ili teža. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. zavisno od razloga. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. tj vijeće. u hitnim slučajevima. Ako je ne izda. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. 1. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. 141.Izuzetno. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. Sa aspekta materijalne garancije. koji se.

odn. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio.Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva. Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. stavljati hipoteka na nekretnine. pošto je ostavljen na slobodi. I pored datih kriterija. a kada su u pitanju nekretnine. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne. PRESTANAK JAMSTVA (član 143. odrediće mu se pritvor. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo. porijeklu imovine. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . Položeni novčani iznos. ni u pogledu najvišeg. hartija od vrijednosti. te lične i porodične prilike optuženog. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. dragocjenosti. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“).) 151 . bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj. niti najnižeg iznosa. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. Ako optuženi pobjegne. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). a hipoteka se skida. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. a izostanak ne opravda.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. To je jedan od načina prestanka jamstva. U navedenim slučajevima.

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. (npr. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. 2. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti.) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. samovoljno napustio radno mjesto. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148. viđen da ide prema granici. a koje je. sakriti. a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. 3. posebno teško. 4. pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. u vanrednim okolnostima. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . na obrazložen prijedlog tužitelja. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju. žalba nije dopuštena. pritvor joj se može odrediti: 1. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. Po isteku roka na koji je pritvor određen. kriv.) 1. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Po isteku ovog roka od mjesec dana. djelo za koje se to lice tereti. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. 2. Dakle.ime i prezime lica koje se lišava slobode. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. Koji su to «naročito važni razlozi». pouku o pravnom lijeku. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. zakon ne određuje. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. jer tužilac npr. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. sastavljenom od trojice sudija. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. zakonski osnov za pritvor. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. 3. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. odnosno stavlja u pritvor. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati. pečat suda i potpis sudije. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. obrazloženje. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. Prethodno se mora održati posebno ročište. u roku od 24 sata od prijema rješenja.

ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. d) 3 god.u slučaju kriv. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. a prije isteka roka trajanja pritvora. . Izuzetno. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. a prije izricanja prvostepene presude. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju. . b) 1 god. i 6 mjeseci . Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda. Nakon potvrđivanja optužnice. UKIDANJE PRITVORA (član 150. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina. SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću.u slučaju kriv.) Pritvor se može odrediti. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda.) 154 . Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica.u slučaju kriv. zatvora.. 2 puta uzastopno. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. djela za koje je propisana kazna dugotraj.) U toku istrage. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor. c) 2 god. osumnjičeni će se pustiti na slobodu. i to rješenjem SPS-a. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. važnosti razloga i složenosti predmeta. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala.suda Federacije.u slučaju kriv. Dakle. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru. 4. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci. uz napomenu. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. pritvor u istrazi.

Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. u stvari. U svim tim slučajevima pritvor se ukida. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. Međutim. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida. sakriti. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. Inicijativa može poteći samo od optuženog. 155 . izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. Ako razlozi za pritvor više ne postoje. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. odnosno predsjednik vijeća. znači da je on odustao od svog zahtjeva. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor. Poslije izricanja prvostepene presude. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. Žalba optuženog. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci. uticajem na svjedoke. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. post. Rješenje donosi sudija. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. ne i od suda (uz pristanak optuženog). Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. saučesnike ili prikrivače. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. post. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne.

Izuzetno. Ukoliko ne prihvati prijedlog. b. 156 . disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. gdje se podrazumjeva: a. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. sprovesti tužiocu. postojanje nekog od pritvorskih osnova.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. a najkasnije u roku od 24 sata. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. a najkasnije u roku od 24 sata. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. pravo pomenute osobe da porodica. pustiće se na slobodu. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. po predaji lica od policijskog organa. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. u određenom roku i u propisanom postupku. međutim. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”. Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. niti odgovarati na postavljena pitanja.  tužilac je dužan bez odlaganja.  SPP je dužan odmah. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. ako su u pitanju djela terorizma. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2. 3. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. pa je eventualna žalba nepotrebna. 4.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. 2. taj rok je 72 sata. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode. Naprotiv. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo.

te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. pritvorenika imaju pravo posjećivati. bračni.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. a određuje se rješenjem. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. o svom trošku obavljati telefonske 157 .) Po odobrenju SPP. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka. o svom trošku nabavljati knjige. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. novine i drugu štampu. spriječi bjekstvo pritvorenika. higijenske potrepštine.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. Smještaj pritvorenika (Član 156. pritužbe ili žalbe. Posebna prava pritvorenika (Član 157. protiv kojeg je dopuštena žalba. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. U pravilu. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. ali ima pravo. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. u okviru kućnog reda. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. Pritvorenik ne može koristiti mobitel. SPP. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. Pravo na komunik. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. ako to zahtijevaju interesi postupka. Izuzetno.

U pozivu za ispravku.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem. mogu u svako doba obilazitipritvorenike. GLAVA XI . obavijestiti se kako se pritvorenici hrane. prijedlozi. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. propisanih razloga. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163.) Optužnica. onda neposredno poslije toga. Zapisnik piše zapisničar. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. a zapisničar se ne može osigurati. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. a ako to nije moguće. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. odnosno dopuni. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. Kad zapisnik piše zapisničar. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. Predsjednik suda. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. 158 .razgovore. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi. iz razloga sigurnosti i dr. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. Predsjednik suda. i bez prisutnosti sudskog policajca.

branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. 2. planovi. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. 4. dodati ili mijenjati. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. stavljanje oznake na predmetima i dr. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. Vođenje zapisnika (Član 167. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.) Zapisnik se mora voditi uredno. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. fotografije. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.) Zapisnik sadrži: 1.) Osobe koje se saslušavaju. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. 159 . opis. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. dan i sat kad je radnja započeta i završena . Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. 3. mjesto gdje se obavlja radnja. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. 5. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. to će se naznačiti u zapisniku.). mjere i veličina predmeta ili tragova. u njemu se ne smije ništa izbrisati. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. kao i osumnjičeni. Sva preinačenja. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. odnosno optuženi. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. Sadržaj zapisnika (Član 166.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. a ako su napravljene skice. crteži.

odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi. odn. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. izvršenje presude. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Rokovi određeni po mjesecima. dane. Dan kad je dostavljanje izvršeno.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. mjesece i godine.176. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. po pravilu. 160 .Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. odnosno godinama. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. tj. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju. GLAVA XII . Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. 172. Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. i 173. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. 174 .ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. Rokovi se određuju na sate.

U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. naredbe. rješenja i 3. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. Presudu donosi samo sud.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. 161 . razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se i na taj način ne postigne većina. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari. presude.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni. Tajno zasjedanje (Član 180. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. tako da nijedno od njih nema većinu. Ako ne glasa. drugim krivičnopravnim sankcijama. Način glasanja (Član 179.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. a zatim će se glasati o kazni. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. 2. kao i o drugim prethodnim pitanjima. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. nije dužan glasati o sankciji. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. troškovima krivičnog postupka. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća.

) Pismena se dostavljaju. ako su odsutne. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu. po pravilu. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. Glava XIV . Ako se oni ne zateknu u stanu. 162 . ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. Ako je odluka usmeno saopćena. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. ako on na to pristane. Lično dostavljanje (Član 183. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično. preko pošte. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. Posredno dostavljanje (Član 184. uz pouku o posljedicama nedolaska. ako ona pristane primiti pismeno.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. postupit će po odredbi člana 184. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. pismeno se predaje susjedu. a ta osoba se tamo ne zatekne. Ako osoba izjavi da se neće žaliti.Saopćavanje odluka (Član 181. ovog zakona. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. stava 1. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja.

Odbijanje prijema pismena (Član 187. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi. dostavljač će ga potpisati. rok za izjavu pravnog lijeka. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. Optuženom koji nema branitelja. Posebnislučajevidostavljanja(Član188. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. dostavit će se branitelju i optuženom. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. Dostavnica (Član 186. Po zahtjevu optuženog. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. lično će se dostaviti i optužnica.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. pod uvjetom da 163 . Ako optuženi ima branitelja.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Time je dostavljanje izvršeno. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. sat i razlog odbijanja prijema.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan. a on ima više branitelja. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. U tom slučaju. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

staratelji. zlostavljanja. u tom slučaju.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog. nastavnici. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. Tužitelj će. roditelji. U takvim okolnostima. fizičkog ili nekog dr. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. odnosno nastaviti istragu. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. 168 . Zdravstveni radnici.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. da vrše nadzor. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja.Kad je zakonom. prava. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. a takav zahtjev nije podnesen. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. tužitelj ne može pokrenuti. vaspitači. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. njihovo odgajanje i vaspitavanje. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. pa to ne prijavi. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. djela.

5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. djela). upravno-pravnom odnosu. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice. (npr. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. sačinit će se službena zabilješka.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. Ako se prijava podnosi usmeno. 3. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. Dakle. pravno irelevantnom odnosu.) Prijava se podnosi tužitelju. 4. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231. 3) zakonski naziv krivičnog djela. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. pismeno ili usmeno. a ako je prijava saopćena telefonom. 169 . 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. 2. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca.PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. ukoliko su ti podaci poznati. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. radi se o građansko-pravnom odnosu. osim osumnjičenog. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

ako ovaj na to pristane. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“).. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232. 5. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. 3. OSL je dužno u ovom slučaju. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. OSL može: 1. radnjama i mjerama koje je preduzelo. 2. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. prikupljati određene informacije. saslušavati oštećenog i svjedoke. ispitivati osumnjičenog (naravno. i o tome obavještava SPP-a. O svemu što je preduzeto. ovog zakona. naredba o pretresanju stana. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. Istina. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. naređivati potrebna vještačenja i 6.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. ako postoji opasnost od odlaganja. 3. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. 170 . da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. 2. kao što je npr. te 4. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. djela) (član 233. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234. prikupljati potrebne izjave od osoba. 4. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja.

Kada to doprinosi efikasnosti postupka. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta. Nakon isteka tog perioda. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja).) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. skice. javnih preduzeća i ustanova. 4. osim pregleda. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235.2. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. putnika i prtljage. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. obdukcije 171 . Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. 5. OSL sastavlja izvještaj. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. 6. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. ali samo po odobrenju tužitelja. zadržavanje će prestati. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. službene zabilješke. pribavljeni izvještaji. fotografije. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. 3. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. Pri prikupljanju izjava od osoba.

SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238.) 172 . 3. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. moraju se evidentirati u zapisnik. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). a nakon podizanja optužnice SPS. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno. koji nije očevidac događaja i koji je npr. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja. 2. što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. ali i u posebni službeni izvještaj. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. on će se ispitati. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. (npr. također. To znači da se svjedok ispituje direktno. on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Postoji. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. iskaza nekog svjedoka). unakrsno. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. Kao što je navedeno. samo čuo od nekoga za događaj koji se desio.i ekshumacije leša. ako želi. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz.) Zavisno od faze postupka. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. može doći na mjesto uviđaja).

Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu. 4. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Tako. Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. te podnosioca prijave. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. 3. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. a iz iskaza pet preostalih da jeste. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. bio neuračunljiv. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). c) ako je u pitanju beznačajno djelo.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. O donošenju naredbe o obustavi istrage. već i naredbu o obustavi istrage. nije moguće naredbom obustaviti istragu. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. nužna obrana ili krajna nužda. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog. u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. 173 . pravosnažno presuđena stvar. upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. 2. 1. Naime.

preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. postupak će se nastaviti.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. Kolegij tužilaštva će. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . postupak će se rješenjem obustaviti. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi. koji će sazvati kolegij tužilaštva. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. rješenjem će se prekinuti krivični postupak. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju). SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca.

spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. sadrži: 1) naziv suda. b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. pregovaranja o krivnji. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. 175 . d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. Nakon podizanja optužnice. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. a to je postupak optuživanja. jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. djela. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. 5. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. 3. osumnjičeni/optuženi i branilac. 4) zakonski naziv krivičnog djela. u pravilu. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. tada. 7. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu. s navođenjem odredbe krivičnog zakona. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. upućivanja optužnice SPS-u.) Nakon podizanja optužnice. 6) rezultat istrage. 2. koji se sastoji od: 1. 6. sporazuma o priznanju krivnje. prethodnog(ih) prigovora(i). povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. 4. Dakle. obavezno.) Optužnica. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka.

prvo se odluči o potvrđivanju optužnice. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. ukoliko tako ne postupi. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. datum potvrđivanja. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. ali mogući dio optužnice . Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. tj. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice. U tom smislu. 2. u tom dopisu. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi. radi ispravke formalnih nedostataka. tada SPS treba da potvrdi optužnicu. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. računajući od dana prijema optužnice. a odmah potom i o pritvoru. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. a u složenim predmetima 15 dana. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. onda on prvenstveno ispituje: 1. Praktično.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. da li je sud nadležan. 176 . a ako se nalazi u pritvoru. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. dopuni. nalazi i mišljenja vještaka i sl). fotodokumentacija i sl. o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu. SPS treba da donese u roku od 8 dana. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. npr. odn. ako je propisno sastavljena. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. uz upozorenje da će optužnica. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. a istovremeno će mu. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. onda SPS razmatra dokaze.

U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. onda SPS. te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. Prilikom izjašnjenja o krivnji. tj. radi zakazivanja glavnog pretresa. Ukoliko optuženi nema branitelja. ili neće određeno da se izjasni. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. da poriče krivnju. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. predmet proslijediti sudiji. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. troškovima postupka. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. Prije davanja ove izjave.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev. angloameričkog sistema (adversarni sistem). da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. odn. a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. SPS. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. ex officio. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. optuženi neće da se izjasni o krivnji. odnosno vijeću kojem je dodijeljen. a što je preneseno iz anglosaksonskog. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. optužnica se dostavlja bez odlaganja. a dokaze koji 177 . ako optužnica sadrži više tačaka. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. Međutim. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice.Međutim. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. ako prikupi nove dokaze. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. SPS će provjeriti prednje.

i to sudije. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS. a drugi poriče krivnju. isto kao i SPS. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja. kada sudija odnosno vijeće. Drugo. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije.potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. sudija/vijeće.  da li je upoznat o troškovima postupka. svjesno i sa razumjevanjem. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. nastavlja se redovan krivični postupak. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. 3. 178 . kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. 2. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa. dva optužena. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. odnosno zaprijećene kazne. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. Dakle. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. tj. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. djela). Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv.

uslovna osuda. pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. Ovo je moguće i kasnije. tada zaključuju sporazum. takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. za kriv. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). odn. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. niti da daje sugestije. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . Međutim. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. Pregovaranje o krivnji. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246.) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). tj. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. U ovom slučaju. (npr. b) blažu vrstu kazne (npr. primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. Nakon potvrđivanja optužnice. sve do okončanja glavne rasprave. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. Tom prilikom. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr.Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. uz optužnicu. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . Ukoliko to tužilac previdi. dostavlja sudu. Prilikom sačinjavanja sporazuma. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora).

u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. a koja je bila predviđena u sporazumu. bez prethodnog odobrenja. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. U tom slučaju. i to: 1. pa do početka glavnog pretresa. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. 2. POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. i isto konstatovati u zapisnik. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. Nakon toga. a realizaciju principa mutabiliteta. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . postupka. do potvrđivanja optužnice. to će saopćiti strankama i braniocu. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . 5. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. Međutim. U ovom slučaju. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja.krivično-pravne sankcije. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. sud provjerava više kumultivnih uslova. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. 3. 180 . Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. svjesno i sa razumijevanjem. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. 4. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. odnosno vijeću. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno.

isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. (član 60. Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. bez obzira na propisanu kaznu. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. žalba nije dopuštena. ZKP FBIH. nakon potvrđivanja optužnice. na njegov zahtjev. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. 181 . osumnjičenom. jer u smislu člana 36. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. podnijeti prethodne prigovore. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice.) Kao što je već rečeno. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac. odnosno optuženom će se. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. Također . ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja).predraspravno ročište. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. osporavati zakonitost dokaza. kao i oštećeni. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. Stav 1. 2. postaviti branitelj. 5. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. Protiv odluka po prigovoru. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan.

može u svako doba. vojne. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija. Sudija. oštećenog.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. Sudija. ako je to u interesu državne sigurnosti. odnosno predsjednika vijeća (Član 254. ili 5. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. ako je to potrebno radi čuvanja državne. radi zaštite morala u demokratskom društvu. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl.) Sudija. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. sudija. zakonskog zastupnika i punomoćnika. naučni i javni radnici. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. odnosno vijeće. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. Obaveze sudije. ili 6. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. 250. ili 2. ili 3. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. ili 4. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. odnosno predsjednik vijeća.) Sudija. službene ili važne poslovne tajne. ali uvijek po njihovom saslušanju. 182 . odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. odnosno vijeće.) Glavni pretres je javan. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. branitelja. – 252. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom.

a ne doprinosi razjašnjenju stvari. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. komoru čiji je branitelj član. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice. radi preduzimanja daljnjih mjera. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. Izuzetno. punomoćnik oštećenog. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. unose u zapisnik o glavnom pretresu. branitelj. a naročito zbog broja optuženih. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti. U tom vremenskom periodu sudija.000 KM. Dužnost sudije. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. Ako tužitelj. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. Sudija. Sudija. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. ali sudija. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice.) Dužnost sudije. Sudija. 183 .Dužnost sudije. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.) Sudija.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. Ako upozorenje bude bezuspješno. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. Odluke sudije. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. vještak. ukoliko optuženi ima branitelja. zakonski zastupnik. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. svjedok. oštećeni.

sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. presuda mora ukinuti. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. onda je takvo kažnjavanje isključeno. produži da narušava red. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. optuženi ili njegov branilac.) Pojmovno. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258.000 KM. zbog koje se.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen. ukoliko je izostao tužilac. nakon što je kažnjen.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. Za razliku od toga. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. Ukoliko sud nije nadležan. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). ukoliko bude izjavljena žalba. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. a odbrana nije obavezna. ako nije bilo opravdanog 184 . održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti. kao što je izostanak sudije. Međutim. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. U slučaju ako je neko izostao. a u protivnom. a ako je glavni pretres počeo. glavni pretres se odlaže. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka.

a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. odnosno napuštanja bez odobrenja. već jednom bio privođen. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. tj. a najduže 30 dana. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. protiv kojeg je dozvoljena žalba.) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264.razloga. te obavještava VSTV BiH.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. (član 262. a isti neopravdano izostaje. Sud o tome donosi rješenje. niti je svoj izostanak opravdao. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. 185 . jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede.

odn. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. ali vijeće. Sudija/predsjednik vijeća. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. odnosno vijećem.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. da se pročita zapisnik o uviđaju. pretresu. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. koji je bio odložen. pretres će se nastaviti. uz saglasnost stranaka i branitelja. 186 . drži pred istim sudijom.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća.) Ako se glavni pretres. postupit će se po odredbama člana 266. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. sudija/predsjednik vijeća. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. treba pribaviti nove dokaze ili 2. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća. ako: 1. po mogućnosti. odnosno vijećem. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. uz saglasnost stranaka i branitelja. Izuzetno. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.

na poziv ovlaštene osobe. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. i ta izreka predstavlja izvornik. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. u za njih određenu prostoriju. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. da može postavljati pitanja optuženim. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu.) Sudija.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. sudija. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. vještaka i stranaka. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče. Na prijedlog tužitelja. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. Ukoliko je prisutan oštećeni. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. Pouke optuženom (Član 274.) Kada sudija.) Sudija.) da bi utvrdio njegov identitet. sudija. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. treba da ustanu. odnosno predsjednik vijeća. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. – 270. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka. 268. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev. Sudija. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271. Sudija. optuženog ili branitelja sudija. 187 . osim ako za to postoje opravdane prepreke.

Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. tužitelj ne može više povući optužnicu. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. Sve te radnje pozivanja. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. odnosno 4 grupe: 188 . Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. Poslije čitanja optužnice. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. ako žele. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. zakon predviđa da oni mogu. vještake. obavlja sud. pa do početka glavnog pretresa. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . Uvodno izlaganje je. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. Što se tiče optuženog i njegovog branioca. što de fakto jeste uvodno izlaganje.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. Dakle. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. već to radi službenik suda. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. da „izlože koncept odbrane“. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. 276. dakle. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. niti mu to pravo može biti uskraćeno.

predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. dokazi suda i 4. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka. tj.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja. tako i svjedoke koje je sud pozvao. ako ima više optuženih i više KD. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. Međutim. Inače. itd). 277.  Svi ostali dokazi. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. a zatim one koji se odnose na drugo.  Dokazi odbrane. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. 189 . sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. Navedeni dokazi.  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. onda je jasno da imamo mješoviti postupak. 3. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. U okviru unaksrnog ispitivanja. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. 2. DIREKTNO. kako svjedoke odbrane i optužbe. Prema tome. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. U pravilu. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika).) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. već i suda. odbrane i dokazi suda. dokazi odbrane. ako je to u interesu pravičnosti. pa tek onda izvodi svoje dokaze. Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici). dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. dokazi optužbe.1.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

Dakle. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. a ne o izmjeni optužnice) 194 . koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. ali ne i na neko drugo krivično djelo. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. postupka. djela) radi se o tzv. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. Sud. Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. nove ocjene izvedenih dokaza. koje bi sud morao odbiti. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. u ovom slučaju. umjesto iz garaže. a ako mu to zabrani. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. Npr. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj. kako je prvobitno navedeno u optužnici. preciziranju optužnice. Drugim riječima. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. tj. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. 290. tj. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. a ne izmjeni optužnice. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju.IZMJENA OPTUŽBE (čl. tj. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. (Npr. djelo krađe. (npr.

u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. ukoliko se radi o kriv. 292.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . Zaključci prate uvodno izlaganje. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. djela krađe da se radilo o provaljivanju. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. glavni pretres se odgađa. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. U slučaju izmjene optužbe. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. 291. glavni pretres može biti odgođen. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. branioca. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. a ne obijanju zatvorenog prostora. a radi pripremanja odbrane. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. djelu iz oblasti privrednog kriminala. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. Naravno. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. a ako je prisutan oštećeni i on također. Na kraju završne riječi tužilac. Međutim. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. može predložiti i izricanje 195 . Npr.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe.Usljed izmjena optužnice. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. Zatim. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor).

ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. branilac i optuženi. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. zatim oštećeni. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. 196 . a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke. analiza elemenata krivičnog djela. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice. Ako svi daju završnu riječ. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. Praktično. postupka. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. odnosno članova vijeća i zapisničara. sudija.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom. Tužilac ima pravo da dadne repliku. analiza iskaza svjedoka. Prema tome. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. analiza nalaza i mišljenja vještaka. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog.) Nakon završnih riječi. vrši se podjela izlaganja npr. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. Međutim. jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. presudu. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. 293. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla.

Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe. 295. sud će donijeti oslobađajuću presudu. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. Npr. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. jasno je da on ne mora postojati. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. osoba izvršila određeno krivično djelo. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl. tj. Stav 1. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom.  u sadržaju.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. Stav 2. Dakle.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom. sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. 295. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. Dakle. Postupajući suprotno. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). Istovremeno. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini. tj.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. postupka i presuda će se ukinuti. a ne optužena. sve tačke u potvrđenoj. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET).

sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. djelo teške krađe. prostorija ili osoba. U suprotnom. 3. privremeno oduzimanje predmeta. djelo krađe. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr.: 1. zapisa ili fotografije. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). b) Nasuprot tome. postupka. ZKP FBiH). radiće se o prekoračenju optužnice. Prema tome. pretresanje stana. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. da se zapisnici o iskazima svjedoka. odredbe o radnjama dokazivanja. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. što čini bitnu povredu odredaba kriv. Npr.) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. 4. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296. kao npr. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. 385. pa sud dođe u situaciju da to uradi. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. U ovim slučajevima. imovine ili dokumentacije. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. st. 4. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. Obrnuta situacija je moguća. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. postupka. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu. 198 . Ako bi to uradio. odn. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). ako se radi o optužnici za kriv. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. djelo teške krađe. 2.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. kao što su uviđaj.

ocjenu izvedenih dokaza i slično. 1. b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja.VRSTE PRESUDA (član 297. c) tzv. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl.). Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. 2. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. Tako. 1. pored zakonskog naziva. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. koriste izrazi formalna ili procesna presuda. 298. 1.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. 2. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. za istu se zbog njene specifičnosti. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe.

MERITORNE PRESUDE 2. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). Npr. 2. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. tj. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. 5. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). Dakle. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . ZKPFBIH odlučio kao u izreci. Također. 2.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. dokazati. kao što su: 1. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću. tj. 3. sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. dokazano da optuženi nije izvršio kriv. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. odbijena. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv. da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost. pristanak povrijeđenog. djelo za koje se optužuje. nužna odbrana. treće. ubistva iz člana 166. 2.  da je djelo protivpravno (tj. ili 200 .) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. stav 1. stvarna zabluda. I. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. djelo. djelo. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. 3. i 2. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . tačka c. djelo malog značaja. 2. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem. sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. 4. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. pod određenim uslovima.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300. a kod optuženog se utvrdi nehat). krajnja nužda.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija. KZFBIH. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. pa je sud na osnovu člana 298.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos.

3. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). Dakle. i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude. 3) oduzimanju imovinske koristi. tj. držatelju). (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije.2) uslovna osuda . 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. u drugom zakonu.kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. i to kako glavne. tako i sporedne. navodi se naziv djela . te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo). 4. djelo oslobođa od kazne. ili 4) kazneni nalog . (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. 2) mjerama sigurnosti. 7) imovinskopravnom zahtjevu.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. sud će navesti slijedeće: 1. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene. sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona .) 2. Ako je optuženom izrečena novčana kazna. 6) troškovima krivičnog postupka. kao i potpun. jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 .presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. ili 3) oslobođanje od kazne .ako je u zakonu dat takav naziv. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati.

Sud će u prisutnosti stranaka. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. kao i o pravu na odgovor na žalbu. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. Predsjednik suda će. 202 .VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. po potrebi. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307. branitelja. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. a u složenim stvarima. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. sudija.) Po objavljivanju presude. branitelj. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. sudija. . Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303. presudu usmeno priopći sudija.306. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija. odnosno predsjednik vijeća. 304. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. roditelj ili dijete i usvojitelj. tužitelj. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. a to su: 1. roditelj ili dijete i usvojitelj. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. odn. Tako npr. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. ali ne i protiv njegove volje.) Nakon što sud donese presudu. 203 . Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. 3. optuženi i njegov branitelj. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale. Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. 4. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. vanbračni drug. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. kako branitelj. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka. 2. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana.

5. 3. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist. Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). obrazloženje i potpis. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu.) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. obrazloženje (obavezan sastojak).. žalbeni prijedlog. potpis (obavezan sastojak). 2. ako je oglašen krivim. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. uvjetna osuda. osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak). 204 . a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni.). Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. 4. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. broj predmeta i datum donošenje presude). a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310.

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322. Npr.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu). BENEFICIO COHESIONIS (član 323. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. koji su u istoj pravno situaciji. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. ali da se.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. Uvođenjem ovog pravnog instituta.) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude. zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu.ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom. preinačiti prvostepenu presudu . rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu . – 331. ali npr. s obzirom na utvrđeno 209 . ali ne u tom pravcu.ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene. žalba optuženog na vlastitu štetu. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu .) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji.

a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. U obrazloženju takve presude. te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. Pri tome valja posebno naglasiti.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom.činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. trebala donijeti drukčija presuda. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. ovog zakona. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. u dijelu kojim se ukida I st. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . zatim ako je sud donio presudu. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. sudu na ponovno suđenje. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. 210 . Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres . presuda. st. Na tom pretresu. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. a to je Vrhovni sud FBiH.

treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335. a neće dirati prvostepenu presudu. ili kao nedopuštenu. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. Nakon toga. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. Upravo zbog toga. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. po potrebi. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH).) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe. predmet uputiti na ponovno odlučivanje. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno.) 211 . Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. O žalbi protiv rješenja SPP. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336. a ne i prvostepene presude.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda.

vještaka ili tumača. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu. odnosno branitelja. ovog zakona. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje. a presudu donosi u sjednici vijeća.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom. uz prethodno saslušanje protivne strane. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka. U tom slučaju. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja. stava 2. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 . a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju.

ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. odnosno usvojenik. amnestiju ili pomilovanje. roditelj ili dijete i usvojitelj.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. U slučajevima iz tač. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. bračni.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. a poslije smrti osuđenog. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. obavijestit će o tome osuđenog. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. odnosno vanbračni drug optuženog. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev. ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju.

Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke. Prilikom rješavanja o zahtjevu. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. 214 .) Sud će. odnosno prekine. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. odredit će da se izvršenje presude odloži. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348. ali će sud. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. obustavit će se izvršenje kazne. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. s obzirom na podnesene dokaze. a sud. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. Stav (2) ovog zakona.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. po prijedlogu tužitelja.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva.

Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. sud će izreći novu jedinstvenu kaznu. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. i to: zabrana vršenja poziva. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv. U takvoj optužnici. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta. optuženom izrekne kazna zatvora. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“).) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. a to su: 1) novčana kazna. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. 215 . U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna.

Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka . prema članu 243. b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. te će je proslijediti u dalji postupak. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. NALOGA (član 351. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. ZKP (potvrđivanje optužnice). kaznu zatvora). a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. 2. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352. bez odlaganja. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. djela. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere.) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga .) 216 . sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima.) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću. Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga.

i kada je odlukom o sudskoj opomeni. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1.POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356. pored ličnih podataka o optuženom. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358. 3. povrede KZ-a. kao i 4. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. odredbe ovog zakona. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. te odluka o troškovima krivičnog postupka. Glava XXVI . Povreda Krivičnog zakona (Član 359. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357.) Sudska opomena izriče se rješenjem. i odluke o mjerama sigurnosti. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. o oduzimanju imovinske koristi. o imovinskopravnom zahtjevu.) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji. 2. 217 . Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. odnosno držatelju. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

a naročito pri njegovom ispitivanju. 361. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života .Odluke povodom žalbe (Član 360. Obazrivo postupanje (Čl. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. odnosno vjerski službenik i 6.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. 2. 362. Glava XXVII . roditelj. staratelj. Obavezna odbrana (Čl. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. oslobođeni su samo 1. 365. 3. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. Ako sam maloljetnik. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. branitelj. 5. Primjena odredbi prema djeci (Čl. vjerski ispovjednik. socijalni radnik. 4.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika. 366. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. a u vrijeme pokretanja postupka. usvojitelj. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. 363. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. 364. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. vodeći računa o duševnoj razvijenosti. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja.) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo.) 218 .) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik.

ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet. 372.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. 371. 370. Sastav suda (Čl. 367. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. Dužnost hitnog postupanja (Čl. Rješenje o tome donosi SZM. 373. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. provest će se jedinstven postupak po članu 32. Tužitelj može 219 .Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. odnosno zakonskog zastupnika. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. u skladu s ovim zakonom.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja. a neko kao punoljetna. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. na obrazloženi prijedlog tužitelja.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. 369. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. i 374.) Maloljetnik se poziva preko roditelja. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave. ni odluka donesena u tom postupku.kako bi se postupak što prije završio. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . Pravomoćna odluka suda može se objaviti.

ali najduže na 30 dana. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene.) U pripremnom postupku prema maloljetniku.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. defektolog. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela.). Ispitivanje maloljetne osobe. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. kad je to potrebno. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva. u dogovoru s organom starateljstva. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik. 377. 375.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. psiholog i dr. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. 376. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. kao i na kaznu. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. 220 .) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj.

Smještaj maloljetnika (Čl.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. Nakon završetka pripremnog postupka. Obustava postupka (Čl.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. zaštite ili smještaja maloljetnika. saučesnike ili prikrivače i 3. pritvor može trajati najduže mjesec dana. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. odnosno staratelj maloljetnika. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. sakriti. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna. 381. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. 221 . Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. Određivanje pritvora (Čl. 382. 378. 2. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Obrazloženi prijedlog (Čl. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM .) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. odgojnu ili sličnu ustanovu. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti.) Izuzetno. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. 379.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika.

rukovođenju glavnim pretresom.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. 388. PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. ali SZM može odstupiti od ovih pravila. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. branitelja i predstavnika organa starateljstva. odnosno staratelj i organ starateljstva. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena. po potrebi. Na ročište će se pozvati tužitelj.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. o zapisniku i o toku glavnog pretresa. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. Nedolazak roditelja. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. preduzeti mjere da se postupak ubrza.) Kad primi prijedlog tužitelja. Predsjednik suda će. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. kao i naučnici. Isključenje javnosti (Član 386. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. Kontrola postupka (Član 383. roditelj/staratelj. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. Ako ne dođu.) 222 . branitelj.) Kad se sudi maloljetniku. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. osim tužitelja. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. maloljetnik. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. javnost je uvijek isključena. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati. Zakazivanje gl.

Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. tač. Branitelj. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. odnosno rješenja. odnosno rješenja. ne odluči drugačije. usvojitelj. bračni odnosno vanbračni drug. srodnik po krvi u pravoj liniji. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno. stav 2.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. odnosno rješenje u roku od osam dana. niti kaznu. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. ovog zakona. brat. staratelj. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru.).) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. Odluke SZM (Član 389.) 223 .) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres. tužitelj. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. SZM dužan je da pisano izradi presudu.

Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. po pravilu. maloljetnika. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno. protiv pravne osobe se. Pravna osoba u 224 . od organa starateljstva i dr. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo. osobe. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr. odnosno optuženi i osuđeni. ili na prijedlog tužitelja.) Zbog istog krivičnog djela. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni.

Pravna i fizička osoba. Određivanje zastupnika (član 399. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu. 225 .) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. postupka. sjedište pravne osobe.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. kao i osumnjičeni. Dostavljanje pismena (član 401. postupku su troškovi kr. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. osim ako je jedini član pravne osobe.krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. opis krivičnog djela i 4. imati branitelja. osnov odgovornosti pravne osobe.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. namijenjena pravnoj osobi.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. Sadržaj optužnice (član 404. 400. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja.) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl.) Pravna osoba može.) Pismena. 2. b) u izreci presude . Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku). ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude . Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. pored sadržaja propisanih ovim zakonom. kao i zakonski propis po kojem je optužena. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe. pored zastupnika. dostavljaju se pisarnici i zastupniku. Presuda pravnoj osobi (član 406. sadrži : 1. 3.

s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410.) Za osiguranje izvršenja kazne. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. Obaveza je suda da. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati. kada su u pitanju neuračunljive osobe. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. već samo protivpravno djelo. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. ovog zakona. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije.Mjera osiguranja ( član 407. u tom slučaju. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. i koja je opasna za sebe i za okolinu. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. na prijedlog tužitelja. Glava XXIX . Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje. sud može. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju. 226 . Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. Međutim. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. krivični postupak će se nastaviti.

sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. sud može. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. 227 . Nakon toga. sud ne može odlučivati rješenjem. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. Oduzimanje predmeta (Član 412. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. u trenutku kad je postupak završen.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). Pošto je prethodno podignuta optužnica. a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. odnosno kad je obustavljen. Kada se donese utvrđujuća presuda. odnosno vijeće. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama.

) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. osuđenog i oštećenog. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. svjedocima i vještacima. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. odnosno novčani iznos oduzima. postavlja pitanja optuženom. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. na koje će pozvati tužitelja. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti. Privremene mjere osiguranja (Član 416. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim. osoba na koju je imovinska korist prenesena. ako nije pozvana kao svjedok. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421. odrediti privremene mjere osiguranja.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. po dopuštenju sudije. imovinske koristi (Član 417. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet. kao i predstavnik pravne osobe. po odredbama koje važe za izvršni postupak. sud će po službenoj dužnosti. kao i predstavnika pravne osobe. Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. djelom (Član 414. odnosno predsjednika vijeća.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke. a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.obavezu koja mu je bila određena presudom. Glava XXX . osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. shodno odredbama KZFBiH. a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. izvršit će se potrebna provjeravanja. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422. koja se podnosi sudu. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423. sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. 229 . tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. pokreće se na molbu osuđenog. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog.

U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. u skladu s odredbama ovog zakona. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona. te sankcija. 428. Izuzetno od odredbe stava 1. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. tako što sud. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć. Glava XXXI .» (čl 428) Molbe suda. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. – 434. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. ako se strana država tome ne protivi. (član 429. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl. pr. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433. 230 . U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije.) « Međunarodna kriv. sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. toj državi se mogu. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. ovog člana. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću.

Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE. na prijedlog tužitelja. 2. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl. a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe.odluku donosi SPS. a do ustupanja predmeta sudiji. diplomatskim putem. a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1.) 231 . Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. – 444. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa . kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. odluku o ustupanju donosi tužitelj. 435. obavijestit će se. Prije podizanja optužnice. a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. a oslobođena od kazne. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja.) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine.) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. osim ako je na to bio prinuđen. odnosno optuženim. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. GLAVA XXXII . Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. strana država koja je uputila zahtjev. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. Nakon podizanja optužnice. ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda.

Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete. ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva. a oslobođena od kazne. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. 232 . Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. odnosno rješenje.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena.) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru. a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj . neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla.

O zahtjevu odlučuje vijeće. odnosno neosnovanost lišenja slobode. ovakvo saopćenje će se. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. Rehabilitacija (član 442. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. na zahtjev te osobe. priznaje se radni staž. odnosno staža osiguranja. ovog člana. dostaviti organu. ovog člana staž priznat. sud će. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. djeci. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446.) 233 . odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije. na njen zahtjev.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. roditeljima. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. braći i sestrama. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1.G. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. tužitelj.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu. GLAVA XXXIII . ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe.

KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 . nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti.) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu. Izdavanje objave (član 447. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. ili ove predmete treba pronaći. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. Povlačenje potjernice ili objave (član 448. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. Izdavanje potjernice naređuje sud. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->