SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. a ne propisima niže pravne snage. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. prije nego što je učinjeno. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. samo pod uslovima propisnim zakonom. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka.). međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži. 3. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. 5 . Dakle. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. drugi zakoni Federacije. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. zakonodavstvu postojalo je kriv. U toj situaciji. djelo kockanje. djela protiv oružanih snaga. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. Međutim. veći broj kriv. (npr. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. u ranijem kriv. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. VREMENSKO VAŽENJE KRIV. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. a) 2. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. uvreda. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). 2.

Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. Izuzetno. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti.(npr. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. postojaće povreda krivičnog zakona. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. 5. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. Dakle. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. 4. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. ako je sud primjenio strožiji zakon. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. 3. a ne apstraktno. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4.

za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god. kao mjere upozorenja) i 2. 5 god. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. postupka) 1. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija. Ako je za KD propisano više kazni. .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. specijalna prevencija .preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. koja je sui-generis mjera. 2. pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1. Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne. 10 god. . generalna prevencija . 4. .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god..nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost.. . alternativnih sankcija.Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. . 3. 6. ili novčanom kaznom. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost ..za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora. Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima..za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god. . Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. tj. 35 god. 15 god. a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih. 2. ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. 5. 7 . rok zastarjelosti određuje se po najtežoj.za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. bez vođenja kriv. a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. b) apsolutna zastarjelost . 3 god. 20 god.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni.

Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. Kada prestane zakonska smetnja tok. zastarjevanja se nastavlja. pravne smetnje (npr. a ne utiče na druge saučesnike. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. a ako je otpočelo ne može se produžiti. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. 2. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. duševno oboljenje učinioca. poslanički imunitet. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. postupak ekstradicije i sl. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. bez obzira je li poznat izvršilac KD. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći.  8 .

To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost. Međutim. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). određivanja pritvora. na koje sud pazi po službenoj dužnosti. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. vršenja pretresa i dr. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 .) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. obavezno liječenje od ovisnosti i 3. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. Generalno.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara. 2. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. obavezno psihijatrijsko liječenje. zabrane vršenja poziva. aktivnosti ili funkcije i 2.

iz bezobzirne osvete i slično. da se ta stvar oduzima i 3. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. kod kriv. Npr. 2. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. kod kriv. kumulativno . Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. Prema tome. posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. Npr. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. djela „razbojništvo“. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. S obzirom na prirodu pojedinih djela. Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. odnosno elementima bića krivičnog djela. Međutim. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . vjerskih ili rasnih pobuda. prije nego što je učinjeno. na okrutan način. kumulativne dispozicije. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. (Npr. da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. a ne propisima niže pravne snage. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. zemljotresi itd/. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice.

djela krivotvorenje isprave. Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne. radit će se o kumulaciji radnji. to propustio učiniti. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . ugrožavanja./. Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje. npr. radnja izvršenja je određena alternativno... alternativne dispozicije.gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv... Ukoliko su ostvarene sve radnje. Npr. ispunjavanjem bilo koje alternacije. 2. Dakle. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju.. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. 11 . drugom nanosi povredu i sl). Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. (Npr. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija.raditi o svršenom krivičnom djelu. oduzima tuđu pokretnu stvar. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. falsifikuje ispravu. alternativno . Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. Činjenjem: U praksi. što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće. upotreba sile. kod kriv... djelo je izvršeno. nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. već o pokušaju krivi. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. djela razbojništva.povreda. Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem.

već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja. (npr. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. kao u slučaju konkretne opasnosti.dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. 1. neprijavljivanje pripremanja kriv. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1. Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela.ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. lišenje života. prava krivična djela nečinjenja i 2. ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. Međutim. neprava krivična djela nečinjenja. teška tjelesna povreda. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. ali ona postoji (npr. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost . tjelesna povreda. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. b) apstraktna opasnost . Dakle. 2. djela) 2. lišenje života. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr.). prenošenje zarazne bolesti i sl. pravi. krađa i sl. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. ali u konkretnom slučaju nije nastupila.). dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja).

jer ako učinilac nema određeno svojstvo. po važećem krivičnom. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. Dakle. svjedok. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. (npr. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). (npr. ali smo „uletili“ u tuču. 2. bez obzira na svijest učinioca (npr. službeno lice.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). zakonu može biti fizičko i pravno lice. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. (npr. učesnik u saobraćaju). Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela.nužna i neoboriva pretpostavka. u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. ko drugog liši života. Čim je radnja izvršena. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. odgovorno lice. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . ljekar. dakle. vojno lice. ovu opasnost ne treba dokazivati. vozač motornog vozila. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela. Kod ovih krivičnih djela. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. neće se raditi o tom krivičnom djelu. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. branilac. iako one ne određuju krivično djelo. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta. ili npr. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela.

tj. da li je u pitanju dijete. lice A gurne lice B na lice C. 4) radi utvrđivanja uzrasta. npr. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. Naš zakon je prihvatio tzv. podstrekač ili saizvršilac. „kriterij ubikviteta“. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. radnja se može desiti u jednom. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. starosti oštećenog. Subjekt krivičnog djela. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. a čine jednu radnju. za vrijeme epidemije i sl. ali kod distancionih krivičnih djela. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca. pomagač i podstrekač. obljuba nad maloljetnim licem. Npr. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca.ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. Npr. tj. tako i procesnopravnog karaktera.izvršenju KD ubistva kao pomagač. Dakle. maloljetnik ili punoljetno lice. 14 . Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. a posljedica u drugom mjestu. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi. ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). zavođenje. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. kako odredbi materijalnopravnog..

a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. oduzima stvar i odlazi. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. što je naročito značajno kod distancionih. Po ovoj teoriji. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. tako da je uzročna veza nesumnjiva. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). 15 . a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. Međutim. što dovede do smrti. 2. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. (Npr. jer nije došlo do prekida uzročnosti. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. kao i tzv. ili Npr. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. U praksi. Npr. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. U slučaju prekida uzročnosti. djela sa elementom inostranosti (npr. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). tranzitnih krivi. usljed čega oštećeni pogine. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. 1. Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. pa se rana inficira i žrtva umre). učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. provalnik je provalio u tuđu kuću. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom.

2. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. može se i osloboditi kazne. beznačajno djelo. 16 . (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. a koja je srazmjerna napadu. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. djela. tako da ne zaslužuju krivični progon. 1. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. krajnja nužda. 2. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. artikala za ishranu. a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). nužna odbrana i 3.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). u slučaju razbojništva ili ubistva. 3. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. U suštini radi se o tzv. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. učinilac nije ranije osuđivan. 2. način izvršenja krivičnog djela. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv.

(odnosno. istovremen ili neposredno predstojeći. odbijanje napada) sa druge strane. izuzev kod prekoračenja. protivpravan.). Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. nema N. iako sadržajno uključuju i akte napada. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). neskrivljen. Dakle.djela). odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. 5. protivpravan. istovremen ili direktno predstojeći i 3. lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. napad. da li je napad preduzet umišljajno. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr.postojanja krivičnog djela. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. 2. pretresanje stana od strane organa gonjenja. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru.. 2. Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. ljudska radnja. tijelo. Napad mora biti protivpravan. 3. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje. nužna pomoć). ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. na N.) Napad predstavlja ljudsku radnju. odbranu. 4. ili nehatno i sl. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. s jedne strane i 2. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. imovina). Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život.O. Dakle. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl. NAPAD (1. Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Stvarno postojanje -putativna N.O.O. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi.

ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. Ova. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. kada postoji tzv. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. Pri tome ne smije da se radi o tzv. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. Praktično. 18 . doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. Npr. Druga osoba. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju.). Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. Npr. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. konkretno kroz stvarnu zabludu. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. jer bi to značilo legalizovanje osvete. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. Napad mora stvarno postojati. električne ograde i sl. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). putativna (uobražena) nužna odbrana. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. Ako se to desi. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. odnosno skrivio.Ko drugoga usmrti namah. ili npr. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. žrtva. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. Izvršilac. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. zaštitnih mjera (npr. iako to nije slučaj.granice dozvoljene odbrane. a ne uobražen. jer su ove dvije komponente u korelaciji. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. u uvjerenju da je napadnut. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. a koja se sastoje u preduzimanju tzv. Napadnuti. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. u ovom slučaju. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. kao u slučaju putativne nužne odbrane. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. odnosno mora biti stvaran. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari).1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada.

srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. 2. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. ako se drugačije ne može odbiti napad. ako je to potrebno radi odbijanja napada. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. Ona može biti defanzivna. da se njome ostvaruju obilj. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. djelo nužne odbrane). Eksces nužne odbrane može biti: 19 . Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara.-ofanz. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. neophodnosti da bi se odbio napad. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. 4. Da li je odbrana bila neophodno potrebna.radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. potrebno je: 1. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. 3. 2. ODBRANA (1. usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. 3. def. jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. neophodno potrebna . sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. bježanjem ili na drugi način. nema nužne odbrane.. Međutim. već treba cijeniti intenzitet napada. KD. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane.

Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. 3. skrene sa kolovoza i pri tome npr. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života. sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. odn. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. postupiće u krajnjoj nuždi kada. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. i b) ekstenzivni . Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. onda takvo djelo nije protivpravno. Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. nužda čini dozvoljenim“). Npr.a) intenzivni . ili prekorači granice krajnje nužde. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. kao i nužnoj odbrani. Dakle. ali iz nehata. djela. zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. čime nanese štetu vlasniku ograde. 20 . dva podjednako pravno zaštićena dobra.postoji kada je napad već bio prestao. odnosno bila je nesrazmjerna. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. može se i osloboditi kazne.postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. Zakon krajnjoj nuždi. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. udari u ogradu nekog lica i ošteti je. može se blaže kazniti. odn. Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti.

Opasnost ne smije biti skrivljena tj. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. (npr. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. zdravlje i imovinu.. nastupanje povrede dobra vjerovatno. životinja. da se njome ostvaruju obilježja KD. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. a povređuje se dobro nekog drugog lica. moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. opasnost za određeno dobro. odnosno drugog dobra. kvara tehničkih uređaja i sl. 2. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. 2. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. 4. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. svakodnevne neugodnosti. prirodnih nepogoda. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. Za razliku od nužne odbrane. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. U praksi. jer neznatna ugrožavanja. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. 2. Opasnost mora biti stvarna. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. 3. srazmjernost. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. tjelesni integritet. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. istovremenost i 5. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara.). 21 .

neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život). ali u uslovima krajnje nužde. pored objektivnih. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. Ukoliko je postojao drugi. 3. 4. zaštite. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća.). neprotivpravno. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. tj. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. se redovno vrši činjenjem. Otklanjanje opasnosti. organizovanje zaštite. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti).Samo izuzetno. 1. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde).). kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. bijeg. Pored navedenih. nužnoj pomoći (npr. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . kada se radi o tzv. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. 2. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. sklanjanje od opasnosti. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. slijedi cilj spašavanja. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. i sl. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. povreda nekog svog manjeg dobra. čime se stavlja u drugu opasnost. protivpravnost takvog djela je isključena. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. Dakle. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah. ne može se odobriti krajnja nužda. Za razliku od nužne odbrane. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. dozivanje u pomoć. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. ili djelo krajnje nužde. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. jer u suprotnom.

pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. ali nedovršeno krivično djelo. a može se i blaže kazniti. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. (npr. niti o prekoračenju krajnje nužde.Postoji u 2 (dva) oblika: 1.postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. ovo ograničenje nije apsolutno. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. u pravilu. ekstenzivnog. tj. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. tj. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. pa čak i za oslobođenje. intenzivni eksces . POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. izvršeno djelo ostaje protivpravno. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. Pokušaj je sa umišljajem započeto. (Npr.postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. izostala posljedica. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. ekstenzivni eksces . ostaje krivično djelo. u jednoj ogromno drvo. dvije susjedne kuće. To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . ili 23 . niti je neposredno predstavljala opasnost. jer nedostaje element istovremenosti. Međutim. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. 2. Kod ovog. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela.. odnosno volja da izvrši krivično djelo. U ovim slučajevima. Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio.

ali radnju ne dovrši. svršeni ili dovršeni pokušaj . a ne o pokušaju. kod razbojništva ili silovanja.kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. tek je u fazi pripremanja). pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. U vezi sa kažnjavanjem. Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. kod onog ko je samo posegnuo. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. a za pokušaj drugih kriv.postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. ali je nije dovršio.da je izostala posljedica. ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. konačna. 2. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? . bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava. već eventualno samo da zaprijeti). U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. negativna pretpostavka pokušaja. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. lice A puca na lice B. 3) Najzad. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. zamahne nožem na drugo lice. nego za svršeni. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. ali se može i blaže kazniti. (npr. 24 . dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. (stoga nema pokušaja npr.učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. ali dođe do promašaja). ali posljedica nije nastupila. 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1. ko se samo mašio za pištolj. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne. (npr. ali se nije još odlučio da puca. (npr. djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo.pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom.

Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva. sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 . ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo. iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). nastupaju istovremeno. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. ali to učini neko drugi. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja.npr. djelo. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati.da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. ali ne one koju je učinilac imao u vidu. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . iako je ona izostala iz drugih razloga. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. (npr. da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. pa usljed toga. kod kriv. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije). već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. djela učestvovanja u tuči. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. (Npr.

(npr.). Inače. ako je učinilac toga svjestan. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. postoji kod pokušaja ubistva leša. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. pa ni samog pokušaja. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. prema našem zakonu. U protivnom. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela.neprikladnim sredstvom (npr. (npr. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. koje su postojale u konkretnom slučaju. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). učinilac je ušao u kažnjivu zonu. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne. a) 26 . ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. Dakle. da je obustavio preduzimanje radnje (npr. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela.

iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. učinio. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju. ili je u kasi bilo malo novca). ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). b) Etička vrijednost motiva je irelevantna.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja. (npr. odustao od njegovog izvršenja. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. otpora žrtve.  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. tj. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. kod koga je dovoljna obična pasivnost. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. (npr. ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. (pa će dobrovoljni 27 . koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).). ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. kradljivac čuje glasove ukućana. (npr. jer dobrovoljni odustanak nije etički.  kada je učinilac odustao od npr. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve.  ako je posljedica nastupila. kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr.). ali i ne mora. ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare. prolaznika i sl. probuđena savjest i sl.  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. (npr. mimo njega. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. već psihološki pojam. a sa kojima on nije računao. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). sažaljenje.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. (npr. (npr. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. ono mora biti dobrovoljno.Za razliku od nesvršenog pokušaja. stid. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr.

djelo dovršeno. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. što je sastavni dio tog djela. (npr. u užem smislu. 2.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo.odustanak npr. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. djelu koje ostvaruje neko drugi. Saizvršilaštvo 28 . podstrekavanje i 3. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. u krivičnopravnom. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. a među saučesnicima: 1. saizvršilaštvo. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. Najzad. ali ono ipak bude dovršeno. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. posredni izvršilac. neposredni izvršilac. smislu. podstrekač i 2. djelo. u općem. Kod nepodobnog pokušaja. S druge strane. odn. širem. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. saizvršilac i 3. 2. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. tj. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. silovanja. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. Saučesništvo. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). a ne u tuđem djelu. pomaganje. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. pomagač. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. od kojih je dobrovoljno odustao. saizvršilac učestvuje u svom. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. pomagači i podstrekači nemaju. odgovarati za prinudu. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela.

Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. (npr. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. Bez te njihove radnje. Radi se o saizvršilaštvu. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. drugi provaljuju u objeakt. nakon oduzetog novca ili stvari. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. djelo. Dakle. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo.) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). a treći odnose stvari. tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). bez obzira ko je od njih nanio povrede. učine određeno krivično djelo. naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. a može biti prećutan. djelo ne bi moglo biti realizovano. na osnovu zajedničke odluke. Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. (npr. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. ali se tretiraju kao saizvršioci.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. Sporazum saizvršilaca može biti izričit. odn. svjesno i voljno. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). već svi zajednički ostvaruju svoje. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). ostali ne bi pristupili tom djelu. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. 2. Kako vidimo. zajedničko. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca.

da izvrši određeno krivično djelo . njihovi interesi u sukobu (npr. prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. a prethodno su je obili. krivično djelo rodoskrvljenja). postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. (npr. (npr. Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. odn. djela krađe. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. (npr. a zakon kažnjava samo jedno. ili npr. (npr. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela.drugo.kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela.kad su radnje saizvršilaca tj. dva lica provale u objekat radi krađe stvari. kao uslov za njihovo izvršenje. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. krivično djelo učestvovanja u tuči). Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. nailazi treće lice koje koristi pogodnost. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. to lice je izvršilac kriv. jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. 2) konvergentna krivična djela . ali nisu saizvršioci. ali nije saizvršilac u kriv.. SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo.kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr. ali oni nisu saizvršioci. U prvom slučaju. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. 2. Svako od tih lica jeste izvršilac. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže. dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. potrebno sudjelovanje više lica. oružana pobuna lica lišenih slobode). treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). saizvršioci su u ubistvu) Nužno. koja su djelovala bez zajedničke odluke. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. djelu teške krađe. nezavisno jedno od drugog. 3) divergentna krivična djela .

i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. radi se o tzv. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. kao ni glavnog izvršioca. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne.podstiče to lice da učini djelo. Npr. lančanom)“ podstrekavanju. Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. radi se o tzv. tj. U drugom slučaju. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca.. već se radi o tzv. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. poslovno. Za razliku od pomaganja. sportski. opklada. Isto tako. davanje ili obećanje poklona. „sapodstrekavanju“. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. davanje savjeta. ali još nije donio odluku. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. prijetnja. podstrekavanje ne postoji. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. upućivanje molbe.. Ipak. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač. samo o jednom podstrekavanju. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. i sl. 31 . On se koleba oko toga. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. prikazivanje koristi od izvršenja djela. postrekavanje je moguće samo činjenjem. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj.. postoji idealni sticaj na strani podstrekača. idejno. ubjeđivanje ili nagovaranje.

niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice).S druge strane. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela. Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj. Nehatno podstrekavanje. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. bez obzira na njegovu težinu. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. nepodobni pokušaj podstrekavanja . a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima. što je u skladu sa načelom individualizacije. "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje.) javlja se u nekoliko oblika: 1. 32 .postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo. promašeno podstrekavanje . Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran. 4. Dakle. međutim. 2. što je često on sam.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. nije kažnjivo. iako je moguće. 3. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. spriječen i sl. Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. Dovoljan je i eventualni umišljaj. svršeni pokušaj podstrekavanja . ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača". koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. tj. tj. a krivično djelo ne bude ni pokušano.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. To.

stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. Dakle. a može se i blaže kazniti. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. koje ostvaruje neko drugi. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. učinitelja. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. se međusobno razlikuju. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. Pomaganje Član 33.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. Tako. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. po svom sadržaju i značaju. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). uklanjanje prepreka. tj. 33 . Jednom riječju. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. unaprjeđuje ili olakšava. kaznit će se kao da ga je sam učinio. b) u toku izvršenja krivičnog djela. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. pored umišljaja. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. Isto tako. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. Međutim. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. ali sud može izreći i blažu kaznu. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.

davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . po zakonu nije kažnjivo. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. uglavnom kao psihičko pomaganje. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr.fizičko pomaganje. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. što je zapravo pomaganje pomagaču. Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). iako je moguće i nerijetko se dešava. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom . pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. dok nehatno pomaganje. Za razliku od podstrekavanja. nema pomaganja. ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. Npr. ali se može raditi o podstrekavanju. u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. učinilaca. navodi: 1. s obzirom na njihovu prirodu. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. da bi olakšao izvršenje krađe). U skladu s tim. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela .psihičko pomaganje. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. tj.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . 2. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. Međutim.psihičko pomaganje. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. pomagačkom saizvršilaštvu. 34 . Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. lančanom pomaganju. 3. Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. Riječ je o tzv. kao moguće oblike pomaganja. koje. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. unapređivati njegovo izvršenje. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata. Za razliku od podstrekavanja. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. moraju potpomagati. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice. a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Da bi predstavljale pomaganje. Prema zakonu. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non.fizičko pomaganje. S druge strane. pomaganje u pomaganju. te 4. zakon. ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje .

mjesto i vrijeme izvršenja djela. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. automobilom dovezao u taj objekat. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. Psihičko pomaganje. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). djelo prevare itd. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. fizičke podrške u njegovom činjenju. itd). odnosno nije kažnjivo. ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se.). međupomoć). tj. izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. kada pomagač savjetima. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. i sl. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“). prikrivanje sredstava izvršenja djela. i sl). obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. (npr. osim prije navedenih. kako da izvrši krijumčarenje. Ne mora biti svjestan pojedinosti. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. iako je moguće. otvorio im vrata i tamo ih ostavio). puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. Kod trajnih krivičnih djela (npr. (npr. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. itd.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. dovršenje u formalnom smislu). te 2. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. kao što je konkretan tok zbivanja. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. 35 . Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. Nehatno pomaganje. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. ali i nakon njenog preduzimanja.

niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. Naravno. kao i pomaganje. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. Konačno. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. Neuspjelo pomaganje. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. ali omogućava i ublažavanja kazne. U pogledu granica kažnjavanja pomagača. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. iako je dakle moguće. pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. Kao i podstrekavanje. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . potajno pomaganje). Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. Tako. Konačno. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. bez obzira na propisanu kaznu. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača.Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). Kao i kod podstrekavanja. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. KZ FBiH . odnosno kažnjivo.

što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. stepenu svoje krivice. u osnovi podudaraju. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. (3) Osobni odnosi. ekscesa na strani izvršioca. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama. tako i nehata. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike.  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. tako i nehata. kao učesnika u zajedničkom djelu. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. Međutim. svojstva i okolnosti postoje. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. (2) Saučinitelja. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata.  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. neophodno je da se. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. kako u granicama svog umišljaja. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti . Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika. saučinitelju. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. dok saizvršioci odgovaraju.

(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. krađe.npr. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. tu nema zajedničkog djelovanja više lica. provalnu krađu ili razbojništvo. za običnu krađu.) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. (npr. (Npr. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio.npr. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu. a učinilac izvrši teže kriv.postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine). odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. pa dakle ni samog saučesništva i sl. b) negativni kvantitativni eksces . (npr. U ovom slučaju. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano.postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. (npr. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. djelo . ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. U takvoj situaciji. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno. tj. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. odn. Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces . ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja. Drugim 38 . ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela .

odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. odvezane ruke. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. odnosno kako podstrekača i pomagača. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. Ovdje se zapravo radi o tzv. U takvom slučaju. i dr. itd. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. podmićivanjem. što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne.riječima. saizvršiocu. npr. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. bitno smanjena uračunljivost. podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. izvršenje djela traži po svaku cijenu. dobrovoljni odustanak. svojstva i okolnosti postoje. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela . Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. njegove osobine i stanja. da li je tražena stvar oduzeta običnom. da li se do droge došlo prevarom. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. neprenosive personalne okolnosti).bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno. odn. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. pravna zabluda. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. 3) Izuzetno. (npr. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. blaže djelo. Lični odnosi. kada npr. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela. 39 . ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. limitiranoj akcesornosti tj. neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. teškom ili razbojničkom krađom.

koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. odnosno staviti mu se na teret. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. tj. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. osim protivpravnog djela. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. 2. Pri tome. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. Dakle. ako to zakon izričito propisuje. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. a to su: uračunljivost – tj. dok je nehat lakši oblik. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. potrebno da postoji i krivična odgovornost. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. Uračunljivost (Član 36. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . psihički odnos prema krivičnom djelu. tj. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje). Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. 1.

tj. Zakon uračunljivost određuje negativno. što postoji u najvećem broju slučajeva. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima.privremene duševne bolesti. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima.najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije. 2. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. a neuračunljivi su samo izuzetno. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . privremena duševna bolest . (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. Dakle. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. određuje ko se smatra neuračunljivim. Za postojanje neuračunljivosti. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost). jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. jer se radi o duševnim bolestima. Kad je riječ o ovom osnovu. ovog člana. a time i isključenje krivične odgovornosti. tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. trajna duševna bolest .

i dr. imbecile i idiote. svjetli momenti. 4. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. Po ugledu na neka zakonodavstva. iako neuračunljivi i bez krivice. prema kojoj su ovakvi učinioci. ustanovu “actiones liberae in causa”. mjere. droga. Time se napušta i tzv. Stepen duševne zaostalosti može biti različit. otrovi. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. ovog člana.to su nenormalna psihička stanja. stanje bunila usljed trovanja. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju.to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju. Dakle. tj. 3. ostajali u krivi. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. mjesečarstvo i sl. privremena duševna poremećenost . Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. visoke temperature ili groznice. ali ne mora i u odnosu na druga. Tako npr. zaostali duševni razvoj . jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. omamljujuća sredstva. njihovo trajanje je privremeno. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. Ova stanja su prolazna. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 .učinjeno u tom stanju. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. stanje hipnotisanosti. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. prava. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol.

odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. uračunljivost se može stepenovati. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost).“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv.Dakle. On 43 . samoskrivljene neuračunljivosti. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. manifestovati u različitoj mjeri. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. dovodio u neuračunljivo stanje. a ovdje one postoje. Zapravo. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat. npr. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. u lakšim slučajevima.

Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. pa ga osuđuje zbog toga što je. Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. (Npr. pa u pijanom stanju učini krivično djelo. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. koji ne isključuje kriv. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. ev. nehat. pa učini krivično djelo.je krivično odgovoran. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. uglavnom. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. Npr. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. svode na svoja dva osnovna oblika: 1. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. i 38. kada je sjeo da pije.zna da je agresivan kad je pijan. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. bio svjestan jer je vozač profesionalac. umišljaju. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. Ili npr. odgovornost. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. a nisu slobodne u izvođenju“. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. ali je pristao na njeno nastupanje. 44 . onda kada je to u zakonu izričito određeno. umišljaj i 2. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. Radit će se o event. odnosno mora biti svjestan.

pa je pristao na njeno nastupanje. Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. NEHAT (CULPA) (Član 38. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. te odustane od izvršenja krivičnog djela. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. on hoće da učini djelo. 45 . U praksi. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. Unatoč tome. direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . U istoj situaciji ako bi on promašio.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. Nasuprot tome. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. tj. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. eventualni umišljaj (dolus eventualis) . i sl. 1. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. „ako do djela dođe neka dođe“. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. 2. frankovom formulom tj. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. (npr. Dakle. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. nemar. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. ali ne postoji volja. kao što su njegov uzrast. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. tj. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. mjerodavne su individualne okolnosti. kod učinioca postoji svijest o djelu. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. te usljed vjetra dođe do požara. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. već drži da do toga neće doći. predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. intelektualne mogućnosti. lovac u šumi ne ugasi vatru. kod nehata. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. niti pristaje na njeno nastupanje. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. bez obzira na oblik. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. Kada je u pitanju učinilac. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu.). ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. 46 . ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. ali je razlika u voljnom elementu. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. 2. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. tj. (npr. te dođe do požara i nastupanja štete). nevoljnim krivičnim djelima. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. odn. jer učinilac neće posljedicu. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. stanje 1. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. Nesvjesni nehat (negligentia. samopouzdanje. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. Nasuprot tome. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. ali je nije imao.

ako bi one stvarno postojale. error). složenost situacije itd.zabluda o činjenicama (lat. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. ljekari. u teoriji se pominje i tzv. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. odnosno eventualno stanje premorenosti. prisustvo dr. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. 2. finansijski eksperti.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. Kao poseban oblik nehata. Naravno. i 40. stepen vidljivosti. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. U krivičnom pravu. pravna zabluda . Kada su u pitanju objektivne okolnosti.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu). vremenske prilike. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. error facti) . postojanje buke.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. njegovo iskustvo. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. 39. pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . error iuris). ZABLUDA (Čl. . u pravu uopšte. psihofizičko stanje. u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. profesionalni vozači. to djelo bilo dopušteno. stvarna zabluda . treba uzeti u obzir. može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata.njegovog vida i sluha. KZ FBiH) Zabluda (lat. straha i sl. da li je bila noć ili dan. 47 . Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. lica. jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima.zabluda o pravu (lat. stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu).

Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. da su one stvarno postojale. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. to djelo bilo dozvoljeno. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. vrijeme.Stvarna zabluda (Član39. djelo falsifikovanja novca/. Dakle. u užem i širem smislu. okolnostima koje bi. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. ako bi uistinu postojale. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. djela. privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. ( npr. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. objekat radnje. (npr. uzročnost ili kauzalitet. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. da su one stvarno postojale. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. sredstvo ili način izvršenja. itd. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. djelo rodoskrnjavljenja/. kao što su radnja. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. posljedica. pogrešno misleći da se radi o drugom.). (npr. tj. ako je učinilac lišio života jedno lice. to djelo činile dopuštenim. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge.

niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. Praktično. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . od podjednakog značaja. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. 49 . Dakle. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. (npr. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. a radi se o kriv. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. da je bio obazriviji.biću krivičnog djela. iako različite. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela. Međutim. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. a poznat je kao brz na pištolju. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. kao npr. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. nije od posebnog praktičnog značaja. (npr. tj. trebao i mogao izbjeći. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. koja je uobičajena u našoj literaturi. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. učinioca ima ova zabluda. pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. 2. odnosno krivičnu odgovornost. Drugim riječima. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo.

jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. npr. takva zabluda će biti relevantna . ili supruga je htjela otrovati muža. neće odgovarati za kriv. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. skretanju udarca. postojanje zablude je pravno irelevantno. ili. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. misleći da je ona vlasništvo lica B. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. neće odgovarati za tešku krađu. Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). 147. (aberacije s objektom iste vrijednosti). ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. npr. a posljedica nastupi na drugom objektu. npr. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. KZ BiH. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. 2.Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. već za običnu krađu. npr. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. 3. takva zabluda će biti relevantna. KZ BiH. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. 192. npr. (npr. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. već za kriv. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu.

ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti. treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice. riječ je o pravnoj zabludi. a to se dogodilo na drugi način. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. npr. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . u zavisnosti od slučaja. kod pravne zablude on je toga svjestan. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. ali kojeg pravni poredak a) 51 . Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. tj. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. a ako takva svijest postoji. propisano kao krivično djelo. odnosno njegovoj protivpravnosti. Valja ipak upozoriti da se.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. Pravna zabluda (Član 40. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. (npr. ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. tj. Dakle. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. Ako je on s tim računao.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo. b) indirektna pravna zabluda . ali ne zna da je to pravno zabranjeno. zamislio na jedan način. učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. 4. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje. može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. odnosno kauzalnog toka. tada se neće raditi o aberatio ictus-u. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. postoji stvarna zabluda.

tako i na strani učinioca.ne priznaje. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. silovanje. Prema našem zakonu. svakako moraju biti veoma strogi. S druge strane. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. Kod nekih od njih kao što je npr. U tom smislu je. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog. ubistvo. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. dakle. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. Međutim. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. uključujući posebno svojstva samog učinioca. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. odnos učinioca prema djelu i sl. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. Npr. KAZNE 52 . na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. odn. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. kao i kod stvarne zablude. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. njegovo zvanje i zanimanje. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. a što on ne zna. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. kako na strani samog krivičnog djela.

te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. b) novčana kazna. 2. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. novčana kazna. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. Svrha kažnjavanja (Član 42. onda se uvijek izriče kao jedina.” KZ FBiH (odredbe čl. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. maloljetnički zatvor i 3. KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. samo se jedna može izreći kao glavna. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. 53 . Kada je za krivično djelo propisano više kazni. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. 7. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. samo jedna se može izreći kao glavna. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna.Vrste kazni (Član 41. 1. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija.

(5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. 4.Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). koja se sastoji u slijedećem: 1. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. odnosno svrhu kažnjavanja. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. prirodi. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. Kazna zatvora Član 43.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. Dakle. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. U pravilu. 2. već na prevenciju. 54 . 3. (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. drugim riječima. b) Generalna ili opšta prevencija . da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija). Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. zakon je u ovoj odredbi (Član 42. a do šest mjeseci i na pune dane. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca. 2. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode.

a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. Npr. a nekada samo jedna od njih. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. nekada kao jedina kazna. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). Nekada je određena i jedna i druga granica. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. U takvim slučajevima. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja.Ona je propisana za svako krivično djelo. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. Postoji i tzv. kada je određena samo gornja granica. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. U slučajevima kada je određena samo donja granica. Evropske konvencije o ljudskim pravima. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. ali on to jeste po nizu obilježja. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. 55 . a u obrnutom slučaju. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. određujući njenu donju u gornju granicu.

s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. uz pristanak optuženog. i to jednu od mjera iz kategorije novih. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. kao mjere upozorenja. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima.47. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl. kao i vremena izvršenja tog rada. Riječ je o sui generis mjeri. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . alternativnih krivičnih sankcija. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života.

Sud. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. pomoći ženama i žrtvama nasilja. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. poslova. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. pored izrečene kazne zatvora. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. itd. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. restauracije istorijskih spomenika. koje određuju vrstu i visinu kazne. humanitarnih organizacija. poslije odmjerene. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. odn. generalnu prevenciju. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. dakle prije nego je ona objavljena. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine.2. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. Ukoliko. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . naročito u smislu resocijalizacije učinioca. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. dakle.

a naročito da neće učiniti krivična djela. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora.situacije i zaposlenja. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. 58 . (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. naprotiv. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. odn. izuzetno. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. supletornog zatvora. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. odnosno on je „alternativa alternativi“. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. Uslovni otpust (Član 45. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). Najzad. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. te. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. već mu. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. već novčanoj kazni. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja.

njihov značaj. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. 59 . osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove. do 3. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. Pored navedenih formalnih pretpostavki. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne.kazna se smatra izdržanom. od 1. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. motive iz kojih su učinjena. (4) Odredbe st. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. a posebno da neće činiti krivična djela. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom.

ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne.000. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1.Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. djela prelazi iznos od 1. a najviši iznos ne može biti veći od 50. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu.000 KM. U tom se slučaju 60 . ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv.000. i 3. ovog člana. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna.000 KM. motive iz kojih su djela učinjena. njihov značaj. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu.000 KM. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta. U slučaju opoziva uslovnog otpusta. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. 2. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. 2. Novčana kazna (Član 47. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine.

000 KM. od 1. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. (6) Podatke iz st. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa.000. do 5. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. Novčana kazna se izriče u tzv. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine.000. te maloljetničkim zatvorom. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. s tim da zatvor ne 61 . U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci.000 KM. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. dnevnim iznosima.000 KM. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora. pa i preko toga. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. te porodične obaveze. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. svrstavamo u kazne. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji.

(2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. pobude iz kojih je djelo učinjeno. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. srazmjerno neisplaćenom dijelu. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. te rashodovnu stranu. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . raniji život učinitelja. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. novčana kazna se neće izvršiti. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. ostala imovina. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. nekada u veoma širokim rasponima. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. uz ostale okolnosti. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. Nakon što utvrdi ove okolnosti.može preći jednu godinu. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. kao što je uslovna osuda. pri čemu su ključni faktori visina plate. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. Nakon smrti osuđenog. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. njegovim drugim prihodima. ova kazna se izriče u određenom iznosu. a naročito: stepen krivične odgovornosti. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). 62 . drugi prihodi. vodeći računa o visini njegove plaće. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra.

onda se primjenjuju opšte granice. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. kako je istaknuto. 2. motiv je otežavajuća okolnost. jer svaka od njih. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . 2. Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma.. 63 . 2) svrha kažnjavanja. motiv izvršenja djela. a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3. dok pravila sadržana u st. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. Po svom karakteru one su ambivalentne.Opšta pravila zakon je dao u st. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. odnosno opšti minimum i opšti maksimum. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. 1. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. Međutim. npr. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. i 3. Zakon navodi najznačajnije okolnosti. 1. sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma.

. U toj ocjeni mogu biti od 64 . iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. I posebni oblici umišljaja ili nehata. kada postoji tzv. koji mogu biti veći ili manji. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). da li je učinilac pri tome iskazao npr. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. krivičnom odgovornošću. Isto tako. lične prilike učinioca. dolus repentinus. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. već i u kojem intenzitetu. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. predumišljaj. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. na mah. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. posebnu upornost. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila).Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. bezobzirnost i sl. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. Dakle. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. Tako npr. Isto je sa vinošću odn. npr. naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. raniji život učinioca. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. koje naš zakon posebno ne reguliše. držanje učinioca nakon učinjenog djela. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. Iako ga zakon posebno ne određuje. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. npr.

Npr. zavisti. kod djela protiv javnog saobraćaja. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. ili npr. Naravno. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. itd. starosn a dob učinioca. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. mržnje ili osvete. intenzitet tjelesne povrede. Isto tako. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. 65 . onda je on olakšavajuća okolnost. itd. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela.). Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. Naime. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. kod saobraćajnih djela. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. koliko je ona bila bliska. npr. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. kod nužne odbrane. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi.

Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. djela. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. zaposlenost. npr. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. porodične prilike. kao što su npr. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. ima li djecu (posebno njihov broj. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. uopšte njegov način života. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. 6) Lične prilike učinioca. njenu nevolju. odn. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. npr. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. lakomislenost.. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. da li ga je učinilo više lica. požar i sl. kojim sredstvima. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. zatim da li je djelo izvršeno noću. okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. nemoć. uzrast i zdravstveno stanje). U zavisnosti od toga. tešku situaciju. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. povjerenje žrtve. raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . radnim ili profesionalnim obavezama. itd. odnos prema drugim ljudima. profesiju. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. ili je to učinio spontano. “sticaja nesretnih okolnosti”. njegovo držanje na poslu. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne.

poslije je redovno posjećivao. da ima više maloljetne djece. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. Takvo obrazloženje ne znači ništa. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». pranje novca i sl. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. bolest članova porodice i sl. Tako npr. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod.). pomogao u školovanju djece. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. ili npr. odvezao je u bolnici. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. Npr. (tzv. što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). siromašna osoba.posljedice. S druge strane. neovlaštena trgovina i promet drogom. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. U protivnom. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. stvarno kajanje). itd. odn. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. da je invalid. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost. Također. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. ali ako je tome doprinio sam učinilac. ali ako sud navede 67 . sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. krijumčarenje ljudi.

obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. ili kod ubistva na mah. vrijeđanjem od strane oštećenog i sl. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. Tako npr.. Naravno. poreske utaje. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. kako je oštećenom pružio pomoć. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. Pored ovog. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. odn. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude. itd. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. Dakle. izdržane ili oproštene kazne. Npr. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. Međutim. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. ili krivično djelo pronevjere. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. itd. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. za koja djela i na koje kazne. oštećenog je posjećivao u bolnici. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne.. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. prevare. odn. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo. jer je 68 . konstitutivnim elementima osnovnog. sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne.

postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog zakonskog mimimuma.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. kod krivičnog djela otmice. bitno smanjenje uračunljivosti.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca. (npr. njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. Kao izuzetak od navedenog pravila. (npr. s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. Dakle. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. pravne zablude. pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. njegovim drugim primanjima. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . b) ublažavanje po vrsti . Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). zakon dozvoljava ublažavanje kazne. kada sud pored opštih pravila. pokušaja.

može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. najčešće. u njihovoj cjelokupnosti. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. 2) ako je za kriv. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. čitav niz olakšavajućih okolnosti. Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. U praksi sud. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. 7) ako je za kriv. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. 3) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. U ovom slučaju. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv.koristiti mogućnost ublažavanja. 4) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. 1) 70 . (Ublažavanje kazne) ovog zakona. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. 6) ako je za kriv. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora.

(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. npr. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. ali može uticati na odmjeravanje kazne. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. najčešće. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. 3) u slučaju pravne zablude. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. (npr. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. bračnog druga i sl. pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne.). U praksi je rijetko. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. kazna se može neograničeno ublažavati. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. to će. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. postojalo bi krivično djelo. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. izreći će samo tu kaznu. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. 71 . d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata.kod prekoračenja granica krajnje nužde. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela.

(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. 72 . tačke d) ovog člana. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. Međutim. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. U nedostatku takve odredbe.od b) do d) ovog člana. b) i c) ovog člana. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. onda bilo koju od njih. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. (npr. tač. (npr. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. jednom licu nanese tjelesnu povredu. teža kazna apsorbuje manju. (npr. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. tač. To je tzv. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. (npr. sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. također. princip apsorpcije tj. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. 1. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. vodeći računa o svrsi sudske opomene. ili 2. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima. 1. 1. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. uslovna osuda. njegov raniji život. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. 77 . sudska opomena i 2. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo. Svrha mjera upozorenja (Član 60. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. ovog člana. Sudska opomena (Član 61. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. ovog člana. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. MJERE UPOZORENJA (Član 59. ZKP FBiH) Pritvor. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite.

apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. Radi se. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. jer se predviđa da se. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. uz gore navedeni uslov. djela.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. 1. izvinjenje oštećenom. Međutim. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. U članu 60. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). s obzirom na odredbu stava 2. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite.  2. dakle. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. U članu 61. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. pomirenje s oštećenim. Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim.

sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. Uslovna osuda (Član 62. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. dakle. vodeći računa o svrsi uslovne osude. i u tom slučaju. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. ne učini novo krivično djelo. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. ličnost učinitelja. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. njegov raniji život. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. 4. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. 2. stepen krivične odgovornosti. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. 79 . Odredba. 3. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. njegov raniji život. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Međutim. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. međutim. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. sama za sebe. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). ovog člana. Ne može se.

mada i ona. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. ). u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. Dakle. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. U članu 62. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. 80 . predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. Prema tome. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života.(7) Sigurnosne mjere. U tom smislu. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. njene bitne elemente. kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. roka provjeravanja. (npr. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. djela i istovremeno upozorava da će. neophodna elementa: 1. ne učini novo krivično djelo. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). nametanje učinitelju tih drugih obaveza. izvršavaju se. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. tj. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. Međutim. a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. Dakle. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. izrečene uz uslovnu osudu. i 2. koju sadrži svaka uslovna osuda. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. ne učini novo krivično djelo. uslovna osuda je zamjena za kaznu.

ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. njegov raniji život: Zakon. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. U pravilu. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. Kazna utvrđena uslovnom osudom. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. posebno uzeti u obzir: 1. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. vodeći računa o svrsi uslovne osude. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. 81 . njegove lične prilike. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. porodične i socijalne prilike. a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. 3. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. dakle. njegove lične. raniji život učinitelja. po svojoj vrsti i mjeri. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. odnosno visinu njegove plate. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. pobude iz kojih je djelo učinjeno. njegove druge prihode. 2.

Međutim. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. nije moguće. mjesto. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Međutim. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. Dakle. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Obrnuto. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.. Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. a ujedno i bezuslovna 82 . do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. način i sredstvo izvršenja. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. odnos prema žrtvi i dr. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . dakle. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. a za druga kaznu zatvora. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. 5. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. 4. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu.

pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. sud će. izvršavaju se. 1. 3. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. 2. U ovom slučaju. Sigurnosne mjere. OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. 83 . Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. izrečene uz uslovnu osudu. nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66.novčana kazna. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu.

zakonodavstvom u FBiH. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja.  posjećivanje određenih psihijatrijskih. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. 84 . Ako ne opozove uslovnu osudu. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. brige. djelom. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. ličnost učinitelja.Ako opozove uslovnu osudu. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. ili da ispuni dr.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. nadzora i zaštite. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. da naknadi štetu koju je pričinio kriv. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. djelom. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu. obaveze predviđene kriv. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi.  osposobljavanje za određeno zanimanje. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja.

Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. zabrana upravljanja motornim vozilom. 3. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. 2. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. 4. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. 5. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. 85 . Uz ispunjenje navedenih uslova. uslovni otpust će se opozvati. oduzimanje predmeta. a može i ukinuti uslovnu osudu. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. obavezno liječenje od ovisnosti. zabrana vršenje poziva. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. aktivnosti ili funkcija. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi).

aktivnosti ili funkciji. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. 3) Zabrana vršenja poziva. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. uslovni otpust će se opozvati. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. stav 2. Pod uslovima iz člana 74. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. Ako osuđeni ne nastavi liječenje.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). računajući od dana pravosnažnosti odluke. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. 86 . Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. djelo zloupotrebom svog poziva. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva.

87 . ako su vlasništvo učinitelja. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. djela. npr. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. djela. i to starijem maloljetniku. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. b) mjere bezbjednosti. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. RH. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. Austrije ili Njemačke. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. c) kazna maloljetničkog zatvora . Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. Međutim. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim.može se izreći samo izuzetno. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. ako ne postupi po toj zabrani.

lično izvinjenje oštećenom. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. 4. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. 3. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. obrazovnih. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. 3. i tako se i djele. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. redovno pohađanje škole. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. psiholoških i drugih savjetovališta.1. posjećivanje odgojnih. Dakle. 4. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). dom ili ustanovu. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. 2. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. djela ne pokreće krivični postupak. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. 88 . ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. 2. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. smještaj u drugu porodicu. naknada štete oštećenom.

a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. 2. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. zabrana vršenje poziva. djela navršio 14. osigura njihov odgoj. njegova psihička svojstva. godine života maloljetnika. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88.  Uz to. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. zabrana upravljanja motornim vozilom.2. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. disciplinske mjere 2. uglavnom. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. preodgoj i pravilan razvoj. nadzorom nad njima. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. 89 . svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. c) mjere bezbjednosti. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. stepen njegovog duševnog razvoja.a. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. ovdje se radi. 3. aktivnosti ili funkcija i 2. djela navršio 16. mjere pojačanog nadzora 3. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. b) kazna maloljetničkog zatvora. Dakle. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv.

sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. dotadašnji odgoj. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana. 9. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. uz odgovarajući nadzor. pobude iz kojih je djelo učinio. 5.4. preodgoja ili liječenja. te 10. 2. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. težinu krivičnog djela. Pri izricanju ove mjere. sudski ukor i 2. c) na neprekidni boravak određen broj dana. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana. Tu spadaju: 90 . sredinu i prilike u kojima je živio. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. 7. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. 1. Pri izricanju ove mjere. 8. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela.U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. njegove sklonosti. 6. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. Tu spadaju: 1. ali ne duže od 20 dana. b) na određeni broj sati tokom dana.

s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. koja se brine o školovanju maloljetnika. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. 3. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. Pri izricanju ove mjere. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. usvojitelju ili staratelju. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. iako su ga u mogućnosti obavljati. 90. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. usvojiteljem ili starateljem.) ZAVODSKE MJERE 91 . njegovom zaposlenju. sud može: a) roditelju. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. zaštite (Čl 92. 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91.

težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. sud će naročito uzeti u obzir: 1. U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. a max 5 god. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. već će o tome naknadno odlučiti. Pri izricanju ove mjere. preodgoja ili liječenja . okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. sud. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. neće odrediti njeno trajanje. također. Uz tom slučaju. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. obustaviti od izvršenja. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. a može se i 92 . već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. a kad maloljetnik postane punoljetan. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje.

god. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. sud nije vezan za min. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. 2. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina.b. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik. proteklo više od 1 godine. odnosno 1. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. Izuzetno. KZ FBiH) 93 .. i to pod uslovima: 1. a izriče se na pune godine ili na pola godine. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. i 2. propisanu mjeru kazne. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. a izvršenje nije započeto. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere.. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. a njeno izvršenje nije započeto. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.

vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. a pod uslovima iz člana 100. KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite. Dok ne navrši 18 godina. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku. a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle. KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. b) 5 godina . imajući posebno u vidu: 1. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. ali ne prije isteka 1 godine. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. c) 3 godine . stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina .

Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije. aktivnosti ili funkcije. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. ovog člana. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može. Izuzetno od odredbe stava 3.118.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. te svrhu koju treba postići sankcijama. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). pod uvjetima propisanima ovim zakonom. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. ponašanje učinitelja. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. st. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći..) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. 95 . 2.zatvora. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti.

koja je sposobna za rad. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne.) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. Rad osuđenih osoba (Član 112. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta. pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. 2. tužiteljstvu.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. dok ne navrši 18 godina života. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. može raditi ukoliko ona na to pristane. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). rad će joj se omogućiti. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. pod uvjetima propisanim zakonom.c. Granice izvršenja kazni (Član 111. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere.

ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite.) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. (6) Maloljetni osuđenik. Međutim. 97 . (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). predmeti od vrijednosti. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. radi stručnog osposobljavanja. Ako oduzimanje nije moguće. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. osim u izuzetnim okolnostima. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe.

Zaštita oštećenog (Član 116. 98 . Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak. takva imovina može biti predmet oduzimanja. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

c) lišenje odlikovanja. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. poziva ili zanimanja. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. pravnim licima. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. zastarjele ili oproštene kazne. trgovačkim društvima ili u dr. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. Dakle. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. u zakonu o radu. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. privrednim društvima ili u dr. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. b) zabrana sticanja određenih zvanja. pravnim licima. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. 99 . b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. kao pravna posljedica osude. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. oproštene ili zastarjele kazne. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. npr. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118.

ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). djelom. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. 100 . djela propisana zakonom kantona skupština kantona. i 124. AMNESTIJA. ili c) određuje brisanje osude. Amnestija se daje u formi zakona. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. Može se odnositi na kaznu zatvora.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. Amnestiju za kriv. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. a za kriv. Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. Amnestija (Član 122. aktivnosti ili funkcije. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. KZ FBiH) Poslije izdržane. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. Pomilovanje (Član 123. REHABILITACIJA. djela propisana ovim i dr. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. što znači da je daje zakonodavni organ.

101 . BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. Dakle. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. zastarjele ili oproštene kazne. Pomilovanje se objavljuje u sl. već ona iz pravosnažne presude. novinama. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. za brisanje nije bitna ta nova kazna. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. na molbu osuđenog. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. Kada je osuda brisana. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. jer se odnosi na poimenično određena lica. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. Dakle. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. zastarjele ili oproštene kazne. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. zastarjele ili oproštene kazne. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. domet pomilovanja je uži od amnestije.

Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1.000-5. Pravne posljedice osude su: 1. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. 2. učinio krivično djelo u ime.000. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran.000 KM). zabrana rada na osnovu dozvole. za račun ili u korist pravnog lica. 2. oduzimanje imovine (za KD 5 god. općina i mjesna zajednica. kanton. ili teža kazna). u roku koji odredi sud. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . zabrana rada na osnovu dozvole. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. objavljivanje sudske presude.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. U slučaju stečaja. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. ne bude odgovorna za novo krivično djelo. ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. Brčko distrikt. Kazne za pravna lica su: 1. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine). 3. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti. a ne mogu biti odgovorni država. entiteti. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. oduzimanje predmeta. i 3. grad. fizičko lice.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. novčana kazna (5.500.Uz ovu kaznu. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina.

i dijeli se na dva dijela: 1.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. Istraga i 2. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. eventualno. inkvizitorsko načelo. sudija izriče krivičnu sankciju. Ako porota objavi da optuženi nije kriv. poslije francuske revolucije. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. pa npr. Presuda. Kanada i dr. uredovanje suda. i to osuđujuća. Suđenje se odvijalo tako 103 . a suđenje se svodilo samo na to da se. Australija. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. U tom postupku je zadržano tzv. optuženog oglasi krivim. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka.). a posebno se brine da. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. a ne sud. Odbrana de fakto nije postojala. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. a odluku o krivnji donosi porota. da vodi računa o redoslijedu postupka. jer tužitelja nije bilo. i to tako što je prvo Francuska. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. Inkvizitorski postupak 2. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. uključivo i funkcija gonjenja. čime se postupak završava. formalno. postavljati pitanja i sl. donese presuda. već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. Velika Britanija. Žalbenog postupka nema. u stvari. Akuzatorski (optužni) postupak 3. Nakon što porota donese odluku. sud oglašava da je optuženi slobodan. uključujući razne torture i mučenja. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici.

naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. postupka). Oštećeni. vještaci i dr. 14. i 3.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. ne bis in idem. kao što su: 1. 8. slobodna ocjena dokaza. jednakost u postupku. 17. 7. pravo na odštetu i rehabilitaciju. staranja. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. zakonitost dokaza. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija.  Sporedni procesni subjekti: 1. 104 . Osumnjičeni/optuženi i 3. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1. 6. Organ nadležan za pitanja soc. pravo na odbranu. S tim u vezi. 11. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Naš ZKP. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. 2. 4. načelo mutabiliteta 18. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. Tužitelj. 15. 2. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. osobe. prava osobe lišene slobode. prava osumnjičenog/optuženog. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. kojeg ZKP više ne poznaje). Osnovna načela se. in dubio pro reo. dakle.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. 3. a uvedene su i druge novine. kao što su izjašnjenje o krivnji. svjedoci. upotreba jezika i pisma. 2. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. 13. 16. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv. 12. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. 5. 10. pouka o pravima. pa ako se utvrdi da jeste. praktično. Polazeći od tog koncepta. pretpostavka nevinosti. sporazum o priznanju krivice i dr. 9. načelo akuzatornosti (optužno načelo). Sud. pravo na suđenje bez odlaganja.

a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP. 4.npr. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP).pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze. dakle upustiti se u postupak. načela: 1. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. Dakle. tj. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). 2. poziva svjedoke i postavlja im pitanja. usmenosti. kontradiktornosti. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. 2. 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. PRINCIP ZAKONITOSTI . ograničeno je inkvizitorskim načelom . u primjeni načela javnosti. kao što su npr. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. javnosti. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. načelo nije moguće do kraja sprovesti . prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. raspravno načelo. 3. 1. neposrednosti itd. odakle je preuzeto u naš pravni sistem. Ovo načelo jeste ustavno načelo. ali nije dužan da se brani. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. 105 . pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u.npr.

„u sumnji u korist optuženog“). sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . može osporiti pretpostavka nevinosti. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. cijeniti. Može samo presudom. Novinari. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. optužena osoba počinila krivično djelo. dakle na tužiocu. nasuprot tome. Dakle. 3. tj. odn. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. Načelo in dubio pro reo.) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. često navode da je osumnjičena odn.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. dakle. smatraju se neutvrđenim. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. 2) Dakle. one se ne mogu uzeti kao utvrđene. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ.kd).one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. u korist optuženog. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. (npr. Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. u sumnji. bitne) činjenice. u smislu pravne kvalifikacije). 106 . jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. rješenjem). u sebi. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. drugom vrstom odluke (npr. Ovo načelo se. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. umjesto da se iznose samo činjenice. Također. stav 2. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. kojom se optuženi oglašava krivim. tj. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo.

2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . U praktičnom postupanju. NAČELO NE BIS IN IDEM . a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. odn. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. u skladu sa članom 57. poziva na ovo načelo. 107 . koja nije bila obuhvaćena tom presudom.. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. jer ne postoje redovni pravni lijekovi. nakadno optužiti za kriv. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. izrečena neka novčana kazna. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu . stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje. stav 2.) 2. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). 5. tužilac napadača optuži za kriv. Dakle. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. ako se sumnja u njihovo postojanje.) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. a to su: 1. događaj zbog kojeg se sudi. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. Obrnuto. a ne i neka druga osoba. (Npr. odn. tj.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. jer bi u suprotnom. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5. 4. a zavisno od faze postupka. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. djelo pokušaja ubistva.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. djelo teške tjelesne povrede. u ovakvoj situaciji. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. Pri tome se misli na djelo.

budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.) Prava osumnjičene/optužene osobe. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. uz 2. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. 2. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. 6. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. niti odgovarati na postavljena pitanja. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). a to su: 1. 2. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. 3. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. on nije dužan dati 108 . prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. 3. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. 4. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). pravo pomenute osobe da porodica. prije donošenja odluke. Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi.

Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. branioca će mu postaviti sud.istinit iskaz. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. U ovom slučaju. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. u interesu pravde. branioca će mu postaviti sud. ima pravo na rehabilitaciju. pa ako iz 109 . Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. (tako npr. a zna da ta osoba nije izvršilac. 3. ne uzme sam branioca.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. odn. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. 2. 4.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). ako sam ne uzme branioca. Ako osumnjičeni/optuženi. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. u slučajevima obavezne stručne odbrane. i to već prilikom prvog ispitivanja. To su slijedeći slučajevi. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. a postoji već od trenutka lišenja slobode. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. od prvog ispitivanja. Ako vrijeme nije propisano. ako sud utvrdi da je to. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. 7. ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac. i u postupku po pravnom lijeku. već i o pravima advokata . branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. odnosno faze postupka: 1. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. kao i druga prava utvrđena zakonom. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora.

Stranke. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. drugi iznose.) Opća je obaveza suda. od strane sudskog tumača. odn. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. pisanog dokaznog materijala. 12. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona. a službena pisma su latinica i ćirilica. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. i 9.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala. 9. (Npr. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju. pouka o povraćaju u prijašnje stanje.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. kao i druga prava utvrđena zakonom. Zabranjeno je od osumnjičenog. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. 10. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. 8. pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. 11. ZAKONITOST DOKAZA (član 11. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. 8.) 110 . kao i isprava i dr.

111 . 2. 4. krivičnu odgovornost izvršioca. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. 2. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. tako i činjenice koje mu idu u korist. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. 5. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». To je moralna i zakonska obaveza. djela. zakonska obilježja kriv. 13.) Sud. a ne doprinosi razrješenju stvari. EKLJP). koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. saizvršilaštvo i saučesništvo. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. odnosno vijeće. Kad je riječ o tužiocu. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. sud će ispitati svjedoka. odnosno predsjednika vijeća. tako i one koje im idu u korist. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. a to su one vezane uz: 1. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog. 3.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. a ne kao stranka u postupku. 3. i koju tužilac ima kao državni organ. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. dužnost je sudije. i to u toku cijelog krivičnog postupka. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. 4.

ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. logično. prilikom donošenja presude. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. primjenom pravnih. vrši sud. Pri tome. 2) funkcija odbrane . tj. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. odnosno da nije dokazana. te način na koji se došlo do takvog zaključka. tako i svih dokaza zajedno. sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. 112 . 14. savjesno. 15. ni kvalitativno.Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1. Usvajanjem ovog principa. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. To. NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. kako svakog dokaza pojedinačno.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. bez zahtjeva tužioca. pa zato kažemo da je modificirano). Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. Također. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. a na glavnom pretresu izvode.  privatni tužilac. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . treba naglasiti da je obaveza suda da. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. logičkih i psiholoških metoda. Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi.) Sud.

tužilac dati imunitet svjedoku. a u II st. kao što su amnestija. i 3. 3. dakle. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. 16. 17. gonjenja ostvaruje se. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). zastara krivičnog gonjenja i dr. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. 3) krivična djela u kojima će gl. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. koji nisu proizvoljni. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. 1. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. Načelo oportuniteta.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. pomilovanje. Vezano za primjenu ovog načela. osim ako zakonom nije drugačije propisano. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje.2. 2. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. između ostalog. 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 .

114 . sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. odn. sud otvori pretres).predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. Do podizanja optužnice. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. a prije početka glavnog pretresa. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. koji ne može uložiti žalbu. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. sudom). tj. ili 3. potrebna mu je saglasnost SPS-a. presude pa II. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. sud će rješenjem obustaviti postupak. presude i održavanju pretresa pred II. tj. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice.st. U slučaju obustave istrage. kada glavni tužilac. krivičnog gonjenja.st. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. st. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. st. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. već ima pravo da. a nakon toga presudom. Dakle. odlukom. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. („odustajanje od optužnice“). u roku od 8 dana. ili 2. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. pomilovanjem ili zastarom. podnese pritužbu uredu tužioca.

c) ako je nastupila zastarjelost. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. Prema tome. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. vanparničnom). odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. odn. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. umro. 18. prije svega. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo.) U vezi prethodnih pitanja treba. upravni organ). treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. kriv. djelo korupcije. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. U slučaju da je tužitelj. što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. tj. odnosno neki drugi državni organ (npr. tj. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. kada donese naredbu o nesprovođenju istrage. Iz navedenog razloga. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. eventualno. ona ne dobiva 115 . Postupak se mora provesti do kraja. parničnom. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. jer takvo gonjenje nije ni započeto. Kada se govori o načelu mutabiliteta.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca.

) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. kao i stručni saradnici. 116 . uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. bez obzira na to je li postala pravosnažna. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). kao i carinskih organa. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. (npr. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. policijskih organa Federacije.) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. sudske policije. uključujući: korporacije.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom. organa finansijske policije. Ali. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe). ako Zakonom nije drugačije određeno. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. odnosno optuženi. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. preduzeća. nastupaju potvrđivanjem optužnice. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. poreskih organa i organa vojne policije. to znači da te posljedice.

Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr. propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. fotokopirane. zabilježene magnetskim impulsima. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost. odnosno vještaka. (3) St. Stoga.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. otkucane pisaćom mašinom. fotografirane. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji. 1. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo. mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . odnosno branioca. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. i 2. općinskih i kantonalnih). (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. Glava IV . odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. odštampane. koja je pozvala tog svjedoka. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. 117 . odnosno vještaka.

sastavljeno od trojice sudija. U suprotnom. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). sastavljeno od trojice sudija. Kada sud to utvrdi. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. pokretnih stvari i osoba. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. vijeće. a radi se o težem krivičnom djelu). predsjednik suda i dr. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj. odlučiće o tome ko će suditi. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. Tako. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. prostorija. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. Dakle. u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. 118 . prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. ako tako ne bi bilo postupljeno. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. već i kada se drži pretres.). jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. predsjednik vijeća. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. presudu. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. sastavljeno od trojice sudija.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. tj. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. jer sud nije bio propisno sastavljen.

sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. kao i razrješenje postavljenog branioca.000.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. f) uzima izjavu o krivnji. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. odbrane siromašnih. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu. tj. te odlučuje o razrješenju branioca. 3. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. stav 6. Pored tih ovlaštenja. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. koja ima i SPP.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. zakon. b) dostavlja optužnicu optuženom. a 119 . odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. itd. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči. Ima ovlaštenja koja pripadaju. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5.00 KM. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. radi zakazivanja glavnog pretresa. također. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. 2. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice.

) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. u tom slučaju nadležan je viši sud. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH. 120 .) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu. Forum domicilii (Član 28. odnosno optuženog.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu. Forum deprehensionis (Član 29. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. Posebna nadležnost (Član 27. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. a za neka viši sud. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi. Forum ordinatum (Član 31. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog. nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. pa je za neka od tih djela nadležan niži. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod. on ostaje nadležan. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela.ako optužnica nije potvrđena.

Ako su nadležni sudovi iste vrste. Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). teška bolest ili teška povreda jednog optuženog. koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. prikrivače. Vijeće. potrebno je da sud. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja. a ako optužnice nisu potvrđene. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. po pravilu. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. odn. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. žalba nije dopuštena. i za saučesnike. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. sud. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. sudija. ili b) razlozi cjelishodnosti . kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. po pravilu. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet).) 121 . jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. a za neka niži sud. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. Nasuprot spajanju postupaka. Kada postoji neki od ovih razloga. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi .npr. Za saizvršitelje.npr. po pravilu. provest će se. nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. U svim navedenim slučajevima. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. također. jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. sasluša stranke i branioca.

bolest svih sudija. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. (npr. njihovog okupljanja pred zgradom suda. npr. POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim.) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. ili npr. Ovi razlozi mogu biti. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). ako postoje važni razlozi. POKRETANJE POST. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”).) Ako sud kome je predmet ustupljen. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. kao nadležnom. 122 . SPS-a. Nakon potvrđivanja optužnice. slični razlozi). To mogu biti razlozi kada npr. dužan je. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. po saslušanju stranaka i branitelja. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. branilac. b) postupao kao tužilac. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“). ako je sa osumnjičenim/ optuženim. ovog zakona (“važni razlozi”). 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova.IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. tj. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. Izuzeće se vrši u javnom interesu. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. a po tazbini do 2. staranika. sud može istovremeno. hranitelja ili hranjenika. ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. po službenoj dužnosti. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. usvojitelja. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. usvojenika. tužiocem. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Glava V . Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. stepena ili  staratelja. stepena. u pobočnoj liniji do 4. braniocem.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom.

odrediti zamjenu. sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. odbaciće ga vanraspravno vijeće. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. sve do donošenja odluke o izuzeću. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. 1. U ovoj situaciji 124 . Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. 2. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. U slučaju izuzeća u užem smislu. veza po susjedstvu. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. tako i za fakultativno izuzeće sudije. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. odmah po saznanju za taj razlog. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. ne samo da naznači zakonski osnov.isključen. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. tj. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. zahtjev se može podnijeti i docnije. Predsjednik suda će. podnosilac zahtjeva je dužan . Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. Sudija. srodstvo u daljem stepenu i sl. predviđen je jednom opštom formulacijom. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. kako za obavezno izuzeće.

pribavit će se izjava sudije.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. O izuzeću zapisničara. naređuje se zamjena. b) provođenja istrage. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. pa nije odredio zabranu rada. zapisničare. a o izuzeću OSL tužilac. Zahtjev mogu postaviti stranke. Ako se utvrdi da osnov stoji. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). 125 . predsjednik vijeća ili sudija. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. sudske tumače. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. sudskog tumača. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena. Prije donošenja rješenja o izuzeću. Glava VI . Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. zakonodavac nije bio tako isključiv. kao i na vještake. tj. kolegij sudija kod drugih sudova. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. a ako nema ni zahtjeva stranaka. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca. ZKP-a (samo glavni tužilac). stručne osobe.

tako i u korist optuženog. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. onda nema procjenjivanja. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 . a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. preduzeća. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani.4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Glava VII . Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. glavni pretres i sl. 53.BRANIOCA (čl. Zakona. 10) podnosi pravne lijekove. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. te da optužnicu zastupa pred sudom. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). Lice koje nije advokat. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa. U slučaju obavezne odbrane.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. kako na štetu. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje.-54.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU . Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog. 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.

Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. S druge strane. onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca.za vrijeme dok pritvor traje. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti. Sukob interesa otklanja. bračni. mora imati branioca.) Branilac ne može biti: 1. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . već prilikom prvog ispitivanja . u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. 3. istakao povredu postupka u toku istrage. branilac. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). 3. 2. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. u kojoj on nije učestvovao. Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti.dužnosti. 2. Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. Dakle. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. 127 . Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. određuje se samo jedan branilac. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. po pravilu. oštećeni. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. Ko ne može biti branilac? (Član 55. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. pored ostalog. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu.

što utvrđuje sud. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. bez obzira na propisanu kaznu. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. djelo izvršeno. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. zavisno od faze postupka. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. sud će mu. Naime. postavlja se branilac po službenoj dužnosti. a ako to ne učini. 128 . sredina u kojoj je kriv. Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. provešće se psihijatrijsko vještačenje. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. Branioca. na njegov zahtjev. Ima pravo na nagradu.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. postavlja SPP. (npr. odn. SPS. djelo koje je predmet optužbe. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. SPS. 4. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. predsjednik vijeća. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. Da li postoje razlozi pravičnosti. Branioca postavlja SPP. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. broj osumnjičenih/optuženih. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. Da li postoje razlozi pravičnosti. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. u interesu pravde. ličnost osumnjičenog/optuženog. odnosno branioca. sudija. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. Prema potrebi. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. npr. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. specifično kriv. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi. postaviti branioca. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca.

dakle saučesnici. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju. PRETRESANJE OSOBE (član 66. U navedenim slučajevima. SPS. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo.) Pretresanje stana. Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka. ili saizvršioci. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci. odnosno vijeće. te mobitela.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. Nakon podizanja optužnice. a) 129 . dužni su ih staviti na uvid braniocu. 2) izuzetno od prethodnog pravila. kao i tužilac. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. već i podstrekač i pomagač. sudija. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup. Na zahtjev suda. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP.

b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola . PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje. radi se o pretresanju ostalih osoba. odn. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. saučesnik. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva.  130 . koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno. U ovom slučaju. koja nije ni izvršilac krivičnog djela.kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.) U odnosu na formu. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. odn. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola.  centralni dio zahtjeva. niti njegov saizvršilac. sudsko vijeće.

Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. B.) 131 . b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. (npr. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). Prije odobravanja zahtjeva.

OSL može upotrijebiti silu. s navođenjem adrese. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. Svjedoci će se prije početka 132 . OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. a ako je on odsutan. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. mora vratiti sudu.) Prije početka pretresanja. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. ostalih prostorija ili osobe. vlasništva. prostorija ili osoba koje se traže. 6) određivanje ili opis mjesta.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. Pretresu stana. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. bez odlaganja. 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. prisustvuju dva punoljetna građanina. ako to sud izričito odredi. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. nakon čega se. 3) ime. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. kao svjedoci.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. 4) svrha pretresanja. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata.

76. to želi. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. OSL mora. odnosno korisnik prostorije.) O svakom pretresanju stana. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. O tome će se obavijestiti tužilac. kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. bez odlaganja. odnosno osobe. ako stanar tog stana. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. Ako se pri pretresanju stana. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. ali upućuju na drugo krivično djelo.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. prostorije. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. odnosno vojna osoba. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. i 77. Ovo je vrlo važno. Prilikom vršenja pretresanja.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. da bude prisutan pretresanju. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. 2. 133 . pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. odnosno isprave oduzete.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. 1. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. (npr. djela. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku.3. b) prilikom lišenja slobode. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti. krivotvoreni vrijednosni papiri itd.). 2. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. 2. 4. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. kod određenih krivičnih djela. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. pokretne stvari ili nekretnine. u okviru posebnog djela KZ FBiH. c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. kod kojih 134 . Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. c) predmeti za koje je. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku.

) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. odnosno optuženog. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. SPS (prije početka glavnog pretresa). ukoliko postoji opasnost od odlaganja. to je SPP (do podizanja optužnice). Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. a najduže 90 dana. sudija. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. 135 . U smislu funkcionalne nadležnosti. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. te isprave ili tehničke snimke činjenica). osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv.000 KM. djela. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. a u slučaju daljnjeg odbijanja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. dužan ih je predati po naredbi suda. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. 2. SPP i branioca. Ko drži takve predmete. može se zatvoriti. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. osumnjičenog. 3.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac.se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50.

) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu. SPS-a i branitelja. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. na osnovu prijedloga tužitelja. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. 85.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 . odnosno pravne osobe ne može se prodati. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi. sud može.) Sud može. na prijedlog tužitelja. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati.Predmet koji je oduzet od fizičke. Sud može. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. U slučaju da sud ne izda naredbu. (Čl. Pravo žalbe (Član 83. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom.

čime se zanima. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. prevara. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. te da je takav njegov iskaz. a ako je maloljetan.) 1. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88.„pravo na šutnju“.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. JMBG. dan. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. je li. 72 sata). ime i prezime roditelja. gdje je rođen. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. Sud je dužan. gdje stanuje. ovog zakona. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. djevojačko obiteljsko ime majke. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. (ime i prezime. prijetnja. kakve je škole završio. odnosno držatelju.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. nadimak. gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. je li odlikovan. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. kad i zašto osuđivan. je li pismen. vratit će se vlasniku. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. 3. ako je dat u prisustvu branitelja. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. dopušten kao 137 . kakvog je imovnog stanja. ko mu je zakonski zastupnik). kakve su mu obiteljske prilike. 2) da može uzeti branioca po svom izboru. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. Ako sud ne izda naredbu. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. nakon toga.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. koje je narodnosti i čiji je državljanin. mjesec i godina rođenja. 2. je li.

dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. ne odazove pozivu. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. snima se na audio ili videotraku. odnosno zakonskog zastupnika. Svjedoci koji se zbog starosti. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. niti svoj izostanak opravda. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. u pravilu. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. odnosno sud. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja. 93. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. uz pomoć tumača. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. 138 . i 94. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. ako je njegova odbrana obavezna. Ispitivanje osumnjičenog. Nakon što je zapisnik sačinjen. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. a ako je svjedok gluh ili nijem. bez zakonskih razloga. bolnici ili na drugom mjestu. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika.

na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. vojne ili službene tajne. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. notar. i dr. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene.000 KM. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. b) roditelj ili dijete. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. sud može. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. advokat. prema prirodi stvari. odlučuje vanraspravno vijeće. a svoj izostanak ne opravda.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni. ako se njen iskaz. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. naredbu može izdati i tužilac.). d) maloljetna osoba koja. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. Izuzetno. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. na prijedlog tužioca.) 139 . liječnik. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe.

) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. Na glavnom pretresu je slična situacija. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. osim svjedoka. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa. Za uzvrat. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. da li mu je isti neophodno potreban. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe. da se takvom svjedoku. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. 140 . Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. „tajni imunitet“. niko ne zna). za savjetnika određuje advokat. pa npr. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. branilac. itd. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. Ako u istrazi nastane takva situacija. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca. onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. Naravno. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. jer za taj imunitet. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. u oba ova slučaja.). Dakle. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99. NAČIN SASLUŠANJA. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača.

kao i oštećenim. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. vršiti provjeravanja. pedagoga ili druge stručne osobe. Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. tj. odnosno sud. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?».b) da ne smije ništa prešutjeti. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. zakonskog zastupnika. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. zanimanja. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. odn. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. nakon opštih pitanja. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. 3. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. 2. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. npr. Poslije datih upozorenja. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. tj. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. sugestivna pitanja. 141 . Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. U toku istrage. postupit će se obazrivo. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta.

Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti. Pored toga. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. pa takve osobe polože zakletvu. odn. s obzirom na zakletvu.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. onda to nema nikakvih procesnih posljedica. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu. treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). Zakletva se polaže. već se smatra da zakletva nije položena. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. nije predviđena nikakva sankcija. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. davanje izjave. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. odn. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. izjava se daje pred sudom. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. morao biti istinit. ne daje izjavu. Polaganje zakletve. dadne izjavu prije glavnog pretresa. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. pretres.) neće moći doći na gl. zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . a za nju štetan. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. invalidnosti. odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. 3. odnosno davanje izjave nije obavezno.) 142 . izjave.

sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. odnosno dijete i maloljetnik. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. To opažanje se vrši čulom vida.  Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. a nakon podizanja optužnice SPS. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja.). ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. Dakle. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. osiguranju ili opisivanju tragova. tj.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. Kada OSL vrši uviđaj. opipa i sl. te 143 . PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. doći na mjesto događaja. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. ako želi. Inače. kao što je npr. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti. već je dovoljan samo materijalni uslov.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. u pravilu. odnosno predsjednik vijeća. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. kao rezultat prijetnji. naredba ili rješenje. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. sluha. U tom smislu. pa se. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov. onda ga obavlja sudija. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. obzirom da tužilac može. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju.

rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. zavisno od stadija postupka. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. a nakon toga. Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. odnosno predsjednik vijeća. 109.) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. VJEŠTAČENJE (čl. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane. neposredno po izvršenju krivičnog djela. Po završenom vještačenju.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. i u pravilu. a izuzetno pojedinci. po potrebi. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. 144 . koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja. kojima ne raspolaže sud. rekonstrukciju vrši sudija. (npr. – 129.) Za razliku od uviđaja. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). te nalaze i mišljenja vještaka. ponovo izvesti pojedini dokazi. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave.

psihijatrijsko). vještačenje saobraćajnih udesa. ili je s krivičnim djelom u vezi. 5. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. 3. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. sudsko-medicinska vještačenja (npr. ako ona bude izrečena. odnosno u kaznu.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. vještačenje poslovnih knjiga. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. grafološko vještačenje itd. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. – 136. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. toksikološka vještačenja. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Glava IX . 130. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. 2. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. 3. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. PREGLED. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. 2. 4.

policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. te obim i trajanje posebne istražne radnje. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. 5. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. ili 3. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja.1. radnje. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. 3. podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. 146 . da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. Ako su takve aktivnosti preduzete. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. ali pod uslovima: 1. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. 2. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. 4. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

a to su: 1. a to su: 1. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. 2. 3. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. PRITVOR.Izuzetno. U skladu s tim.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti. kao najteža mjera. POZIV. pritvor. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. POZIV (član 138. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. VRSTE MJERA (član 137. JAMSTVO i 5. 2. vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. 1. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. 4. 147 . MJERE ZABRANE. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja.

8. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. 7. 3. dovest će ga prinudno. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. odnosno sud o promjeni adrese.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. ime i prezime optuženog/osumnjičenog.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. koji sadrži: 1. 2. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. sakriti se. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. 3. ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. 2. dan i sat kad treba da dođe. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. i 4. 4. MJERE ZABRANE (član 140. odnosno sudije koji poziva. Ako optuženi to odbije. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. mjesto gdje optuženi ima da dođe. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. 148 . Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. a svoj izostanak ne opravda. Ova mjera određuje se rješenjem suda. naziv kriv.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. službeni pečat i potpis tužioca. djela koje mu se stavlja na teret. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. – 140g. a svoj izostanak ne opravda. 5. 2. naziv organa koji poziva. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. u hitnim slučajevima. Izuzetno. 3. 6. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. DOVOĐENJE . a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. uz navođenje odredbe KZ-a.

tj. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora. predsjednik vijeća.) 149 . odn. Zabranu poduzimanja određ. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. poslije podizanja optužnice SPS. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. Izricanje mjera zabrane (član 140b.U prednjim okolnostima sud može. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. 3. a najduže do pravosnažnosti presude. taj sudija odn.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. te da živi u svom domu. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. 4. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. Ako je izrečena novčana kazna. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. a nakon dostavljanja predmeta sudiji..) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja. odnosno. ako je ona izrečena. 2. i 5. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. Ostale mjere zabrane (član 140a.

To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. 1. 141. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. Za oduzete isprave izdaje se potvrda.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. Ako jamstvo nudi treće lice. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. isprave će se odmah vratiti. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. neophodan je pristanak optuženog. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. Za razliku od pritvora. optuženog pušta na slobodu. niti ga odrediti po službenoj dužnosti. zavisno od razloga.Izuzetno. 150 . koji se. već incijativa uvijek potiče od optuženog. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. Sa aspekta materijalne garancije. optuženi se pušta iz zatvora. njegovog branioca ili trećih lica. Jamstvo dakle mora biti položeno. 2. tj vijeće. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. 4. i 142. ili teža. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. jamstvo može biti lično i stvarno. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. a kada ono bude obezbjeđeno. odn. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. Ako je ne izda. određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. Sadržinski posmatrano. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. zbog bojazni da će pobjeći. u hitnim slučajevima. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište.

Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. a hipoteka se skida. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. PRESTANAK JAMSTVA (član 143. Položeni novčani iznos. Ako optuženi pobjegne. niti najnižeg iznosa. pošto je ostavljen na slobodi. porijeklu imovine. odrediće mu se pritvor.Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva. dragocjenosti. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. To je jedan od načina prestanka jamstva. hartija od vrijednosti. I pored datih kriterija. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. stavljati hipoteka na nekretnine. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. U navedenim slučajevima.) 151 . bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne. odn. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). ni u pogledu najvišeg. a kada su u pitanju nekretnine. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“).) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. a izostanak ne opravda. te lične i porodične prilike optuženog. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela.

pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. posebno teško. viđen da ide prema granici. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju. 2. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. u vanrednim okolnostima.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela. samovoljno napustio radno mjesto. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi. 3. na obrazložen prijedlog tužitelja. pritvor joj se može odrediti: 1. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. žalba nije dopuštena.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. (npr. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. 4. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148.) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. sakriti. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. a koje je. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora.

Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. odnosno stavlja u pritvor. u roku od 24 sata od prijema rješenja. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. sastavljenom od trojice sudija. Po isteku ovog roka od mjesec dana.ime i prezime lica koje se lišava slobode. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. Dakle. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. Po isteku roka na koji je pritvor određen. 3. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. zakon ne određuje.) 1. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati. vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. kriv. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. jer tužilac npr. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. Prethodno se mora održati posebno ročište. djelo za koje se to lice tereti. 2. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. pečat suda i potpis sudije. obrazloženje. pouku o pravnom lijeku. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. Koji su to «naročito važni razlozi». Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. zakonski osnov za pritvor.

a prije isteka roka trajanja pritvora. osumnjičeni će se pustiti na slobodu. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije.. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152.suda Federacije. zatvora. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci.u slučaju kriv. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151.. d) 3 god. pritvor u istrazi. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala.u slučaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina. ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. UKIDANJE PRITVORA (član 150.) 154 . koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću. Izuzetno. Nakon potvrđivanja optužnice. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda.u slučaju kriv. i to rješenjem SPS-a. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.) U toku istrage. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. i 6 mjeseci . djela za koje je propisana kazna dugotraj. 2 puta uzastopno. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda. a prije izricanja prvostepene presude. važnosti razloga i složenosti predmeta. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor.) Pritvor se može odrediti. 4. Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru. uz napomenu. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. c) 2 god. b) 1 god. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.u slučaju kriv. . donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. . Dakle. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca.

post. odnosno predsjednik vijeća. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. Međutim. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. post. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje. Žalba optuženog. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. ne i od suda (uz pristanak optuženog). dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. Inicijativa može poteći samo od optuženog. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. Poslije izricanja prvostepene presude. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. U svim tim slučajevima pritvor se ukida. Rješenje donosi sudija. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. saučesnike ili prikrivače. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. znači da je on odustao od svog zahtjeva. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. 155 . Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. Ako razlozi za pritvor više ne postoje. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. uticajem na svjedoke. u stvari. Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. sakriti.

ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. sprovesti tužiocu. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. pustiće se na slobodu.  tužilac je dužan bez odlaganja. po predaji lica od policijskog organa. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. 2. Ukoliko ne prihvati prijedlog. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. Naprotiv. 156 . donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. 3. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. b. gdje se podrazumjeva: a. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”.  SPP je dužan odmah. 4. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. ako su u pitanju djela terorizma. taj rok je 72 sata. Izuzetno. Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. pa je eventualna žalba nepotrebna. niti odgovarati na postavljena pitanja. postojanje nekog od pritvorskih osnova. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. a najkasnije u roku od 24 sata. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. a najkasnije u roku od 24 sata. pravo pomenute osobe da porodica. u određenom roku i u propisanom postupku. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. međutim. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.

o svom trošku nabavljati knjige. Pritvorenik ne može koristiti mobitel. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. ali ima pravo.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. Pravo na komunik. o svom trošku obavljati telefonske 157 . Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. pritvorenika imaju pravo posjećivati. U pravilu. a određuje se rješenjem. pritužbe ili žalbe. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. higijenske potrepštine.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155. te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. SPP. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. novine i drugu štampu. Izuzetno. Smještaj pritvorenika (Član 156. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. Posebna prava pritvorenika (Član 157. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. bračni. protiv kojeg je dopuštena žalba. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154. u okviru kućnog reda. spriječi bjekstvo pritvorenika. ako to zahtijevaju interesi postupka.) Po odobrenju SPP. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora.

zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. iz razloga sigurnosti i dr. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. prijedlozi. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.) Optužnica. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163.razgovore. i bez prisutnosti sudskog policajca. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. propisanih razloga. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. a zapisničar se ne može osigurati. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane. Predsjednik suda. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. Zapisnik piše zapisničar. onda neposredno poslije toga. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. GLAVA XI .PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. 158 . SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. odnosno dopuni. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165. Predsjednik suda. U pozivu za ispravku. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. mogu u svako doba obilazitipritvorenike. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. a ako to nije moguće.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. Kad zapisnik piše zapisničar.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa.

ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. stavljanje oznake na predmetima i dr. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju. 3. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. fotografije. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. Sadržaj zapisnika (Član 166. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. a ako su napravljene skice. odnosno optuženi. mjere i veličina predmeta ili tragova. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke.) Osobe koje se saslušavaju. dodati ili mijenjati. 159 . branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori.). u njemu se ne smije ništa izbrisati. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. opis. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. to će se naznačiti u zapisniku. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. 5. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. dan i sat kad je radnja započeta i završena . Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. 4. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje.) Zapisnik sadrži: 1. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. planovi. kao i osumnjičeni. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. mjesto gdje se obavlja radnja. Vođenje zapisnika (Član 167. 2.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. Sva preinačenja.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. crteži. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr.) Zapisnik se mora voditi uredno.

rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. 174 . Rokovi određeni po mjesecima. Dan kad je dostavljanje izvršeno. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija.Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. odnosno godinama. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. Rokovi se određuju na sate. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. izvršenje presude. 160 . Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. tj.176. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. po pravilu. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. odn.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. 172. GLAVA XII . dane. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. mjesece i godine. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. i 173.

presude. naredbe. 2. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari. nije dužan glasati o sankciji. Ako se i na taj način ne postigne većina. tako da nijedno od njih nema većinu. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. kao i o drugim prethodnim pitanjima. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178. Ako ne glasa.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Tajno zasjedanje (Član 180. 161 . Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. Način glasanja (Član 179. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. Presudu donosi samo sud. troškovima krivičnog postupka. rješenja i 3. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. drugim krivičnopravnim sankcijama. a zatim će se glasati o kazni.

Ako se oni ne zateknu u stanu. ako on na to pristane. Lično dostavljanje (Član 183. Glava XIV . dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. ako ona pristane primiti pismeno. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu.Saopćavanje odluka (Član 181. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. Ako osoba izjavi da se neće žaliti. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. postupit će po odredbi člana 184. a ta osoba se tamo ne zatekne. Posredno dostavljanje (Član 184. ovog zakona. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. 162 . Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. stava 1. uz pouku o posljedicama nedolaska. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. pismeno se predaje susjedu. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti.) Pismena se dostavljaju.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. ako su odsutne. po pravilu. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. Ako je odluka usmeno saopćena. preko pošte.

U tom slučaju.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. Po zahtjevu optuženog. Odbijanje prijema pismena (Član 187. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. Optuženom koji nema branitelja. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. lično će se dostaviti i optužnica. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. Posebnislučajevidostavljanja(Član188. Time je dostavljanje izvršeno.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. rok za izjavu pravnog lijeka. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. a on ima više branitelja. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. pod uvjetom da 163 . Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. sat i razlog odbijanja prijema. Ako optuženi ima branitelja. Dostavnica (Član 186.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. dostavit će se branitelju i optuženom. dostavljač će ga potpisati.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

prava. a takav zahtjev nije podnesen. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. nastavnici. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. tužitelj ne može pokrenuti. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. staratelji. odnosno nastaviti istragu. da vrše nadzor. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog. njihovo odgajanje i vaspitavanje.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. Tužitelj će.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. 168 . propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. u tom slučaju. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. vaspitači. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. djela. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. fizičkog ili nekog dr. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. roditelji. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. pa to ne prijavi. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. zlostavljanja. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. Zdravstveni radnici.Kad je zakonom. U takvim okolnostima. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog.

5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. djela). 2. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. (npr. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. 4. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. upravno-pravnom odnosu. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. 3. pismeno ili usmeno. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. Ako se prijava podnosi usmeno. pravno irelevantnom odnosu. Dakle. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. 169 . 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. 3) zakonski naziv krivičnog djela. radi se o građansko-pravnom odnosu. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice.PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. osim osumnjičenog.) Prijava se podnosi tužitelju. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. ukoliko su ti podaci poznati. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. sačinit će se službena zabilješka. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. a ako je prijava saopćena telefonom.

kao što je npr. 2. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. i o tome obavještava SPP-a. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. radnjama i mjerama koje je preduzelo. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. naredba o pretresanju stana. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. 3. 5.. O svemu što je preduzeto. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja. OSL može: 1. ako postoji opasnost od odlaganja. OSL je dužno u ovom slučaju. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. 2. 170 . ispitivati osumnjičenog (naravno. djela) (član 233. prikupljati određene informacije.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. prikupljati potrebne izjave od osoba. te 4. naređivati potrebna vještačenja i 6. Istina. 3. 4. ovog zakona. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. ako ovaj na to pristane. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. saslušavati oštećenog i svjedoke.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232.

) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). ali samo po odobrenju tužitelja.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja). službene zabilješke. skice. Nakon isteka tog perioda. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. zadržavanje će prestati. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika.2. obdukcije 171 . javnih preduzeća i ustanova. 6. fotografije. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. pribavljeni izvještaji. putnika i prtljage. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. 5. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja. Pri prikupljanju izjava od osoba. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. OSL sastavlja izvještaj. 4. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. osim pregleda. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. 3.

o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. ako želi. može doći na mjesto uviđaja). svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. on će se ispitati. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom.) Zavisno od faze postupka. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. koji nije očevidac događaja i koji je npr. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. iskaza nekog svjedoka).i ekshumacije leša. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. također. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. Kao što je navedeno. unakrsno. 2. Postoji. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. (npr. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. To znači da se svjedok ispituje direktno. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238. a nakon podizanja optužnice SPS. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. ali i u posebni službeni izvještaj.) 172 . potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. moraju se evidentirati u zapisnik. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. 3. što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno. on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim.

te podnosioca prijave.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. bio neuračunljiv. u vrijeme učinjenja krivičnog djela. nije moguće naredbom obustaviti istragu. 4. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. 173 . O donošenju naredbe o obustavi istrage. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. Tako. 3. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). a iz iskaza pet preostalih da jeste. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. 1. već i naredbu o obustavi istrage. pravosnažno presuđena stvar. 2. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. Naime. nužna obrana ili krajna nužda. upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu.

postupak će se nastaviti. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. postupak će se rješenjem obustaviti. povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju).) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. rješenjem će se prekinuti krivični postupak. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Kolegij tužilaštva će. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva. preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. koji će sazvati kolegij tužilaštva.

sadrži: 1) naziv suda. 4. osumnjičeni/optuženi i branilac.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. 7. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). u pravilu. b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. a to je postupak optuživanja. svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. 2. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. pregovaranja o krivnji. prethodnog(ih) prigovora(i). 4) zakonski naziv krivičnog djela. jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv. djela.) Optužnica. koji se sastoji od: 1. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. 175 . Dakle. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti.) Nakon podizanja optužnice. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. 3. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. Nakon podizanja optužnice. uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. sporazuma o priznanju krivnje. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. obavezno. 6. s navođenjem odredbe krivičnog zakona. tada. 6) rezultat istrage. 5. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. upućivanja optužnice SPS-u. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu.

prvo se odluči o potvrđivanju optužnice. radi ispravke formalnih nedostataka. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. dopuni. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). a odmah potom i o pritvoru. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. onda on prvenstveno ispituje: 1. ukoliko tako ne postupi. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. a u složenim predmetima 15 dana. ali mogući dio optužnice . u tom dopisu. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. a istovremeno će mu. nalazi i mišljenja vještaka i sl). o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. onda SPS razmatra dokaze. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice. 2.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. fotodokumentacija i sl. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. ako je propisno sastavljena. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. uz upozorenje da će optužnica. tj. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. U tom smislu. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. datum potvrđivanja. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. npr. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. da li je sud nadležan. 176 . tada SPS treba da potvrdi optužnicu. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. računajući od dana prijema optužnice. odn. a ako se nalazi u pritvoru. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi. SPS treba da donese u roku od 8 dana. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. Praktično. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka.

angloameričkog sistema (adversarni sistem). a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. SPS će provjeriti prednje. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. ako prikupi nove dokaze. Prije davanja ove izjave. ako optužnica sadrži više tačaka. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. optužnica se dostavlja bez odlaganja. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. da poriče krivnju. ex officio. troškovima postupka. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. Prilikom izjašnjenja o krivnji. te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. radi zakazivanja glavnog pretresa. Ukoliko optuženi nema branitelja.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244. onda SPS. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. SPS. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice.Međutim. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. ili neće određeno da se izjasni. a što je preneseno iz anglosaksonskog. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. predmet proslijediti sudiji. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. optuženi neće da se izjasni o krivnji. a dokaze koji 177 . odn. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. odnosno vijeću kojem je dodijeljen. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. Međutim. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). tj.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev.

3. a drugi poriče krivnju. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. dva optužena. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). 2. kada sudija odnosno vijeće. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. svjesno i sa razumjevanjem. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. djela). tj. nastavlja se redovan krivični postupak. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. i to sudije. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa.potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. isto kao i SPS. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. sudija/vijeće. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. odnosno zaprijećene kazne. 178 .  da li je upoznat o troškovima postupka. Dakle. Drugo. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS.

u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. uslovna osuda. tada zaključuju sporazum. takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . odn. Ovo je moguće i kasnije. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora). sve do okončanja glavne rasprave. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće).Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. tj. niti da daje sugestije. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude. (npr.) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. Pregovaranje o krivnji. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. Ukoliko to tužilac previdi. U ovom slučaju. za kriv. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). Prilikom sačinjavanja sporazuma. b) blažu vrstu kazne (npr. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Tom prilikom. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. Međutim. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. Nakon potvrđivanja optužnice. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. dostavlja sudu. moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. uz optužnicu.

sud provjerava više kumultivnih uslova. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS. a koja je bila predviđena u sporazumu. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. do potvrđivanja optužnice. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. 4. Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. odnosno vijeću. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. postupka. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno. U ovom slučaju. a realizaciju principa mutabiliteta. to će saopćiti strankama i braniocu. Međutim. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. Nakon toga. i isto konstatovati u zapisnik. 5. bez prethodnog odobrenja. U tom slučaju. svjesno i sa razumijevanjem. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje.krivično-pravne sankcije. 2. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. i to: 1. pa do početka glavnog pretresa. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje .) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. 3. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. 180 . uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće.

Također .Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. nakon potvrđivanja optužnice. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. na njegov zahtjev. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. žalba nije dopuštena. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. Stav 1. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. jer u smislu člana 36. kao i oštećeni. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. ZKP FBIH. podnijeti prethodne prigovore. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana.) Kao što je već rečeno. odnosno optuženom će se. postaviti branitelj. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. 2. 5. 181 . ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). osporavati zakonitost dokaza. (član 60.predraspravno ročište. bez obzira na propisanu kaznu. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. Protiv odluka po prigovoru. osumnjičenom.

radi zaštite morala u demokratskom društvu. 182 . Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja.) Sudija. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.) Sudija. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. ili 4.) Glavni pretres je javan. ili 5. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. odnosno vijeće.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. oštećenog. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. naučni i javni radnici. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl. Sudija. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. može u svako doba. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija. odnosno vijeće. 250. vojne. ako je to u interesu državne sigurnosti. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. branitelja. odnosno predsjednik vijeća. – 252. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. zakonskog zastupnika i punomoćnika. ili 3. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. odnosno predsjednika vijeća (Član 254. Obaveze sudije. ali uvijek po njihovom saslušanju. ili 2. ako je to potrebno radi čuvanja državne.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. Sudija. sudija. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. službene ili važne poslovne tajne. ili 6.

odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. Sudija. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. ali sudija. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. vještak. radi preduzimanja daljnjih mjera. Sudija. U tom vremenskom periodu sudija. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. oštećeni. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. unose u zapisnik o glavnom pretresu. Odluke sudije. komoru čiji je branitelj član. ukoliko optuženi ima branitelja. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. zakonski zastupnik. Dužnost sudije.000 KM. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. punomoćnik oštećenog. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. svjedok. Ako upozorenje bude bezuspješno. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda. 183 . Izuzetno. branitelj. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. a naročito zbog broja optuženih. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu.) Sudija. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. Ako tužitelj.Dužnost sudije. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. Sudija. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice.) Dužnost sudije.

pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. a odbrana nije obavezna.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. ukoliko bude izjavljena žalba. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. glavni pretres se odlaže. a ako je glavni pretres počeo.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. kao što je izostanak sudije. optuženi ili njegov branilac. Međutim. održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. Za razliku od toga. presuda mora ukinuti. a u protivnom. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja.000 KM. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. ukoliko je izostao tužilac. prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). U slučaju ako je neko izostao. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. onda je takvo kažnjavanje isključeno. ako nije bilo opravdanog 184 .) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. nakon što je kažnjen. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. produži da narušava red.) Pojmovno. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti. Ukoliko sud nije nadležan. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. zbog koje se. koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj.

razloga. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. tj. Sud o tome donosi rješenje. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. a najduže 30 dana. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. a isti neopravdano izostaje. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja. te obavještava VSTV BiH. a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor.) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. već jednom bio privođen. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. protiv kojeg je dozvoljena žalba. niti je svoj izostanak opravdao. (član 262. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. 185 . odnosno napuštanja bez odobrenja. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr.

odnosno vijećem. pretres će se nastaviti. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. 186 . vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. pretresu. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. Sudija/predsjednik vijeća. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. uz saglasnost stranaka i branitelja. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. postupit će se po odredbama člana 266. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana. drži pred istim sudijom. NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266.) Ako se glavni pretres. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. Izuzetno. sudija/predsjednik vijeća. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. ako: 1. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. odn. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. po mogućnosti. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. koji je bio odložen. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. da se pročita zapisnik o uviđaju. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. uz saglasnost stranaka i branitelja. treba pribaviti nove dokaze ili 2. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. ali vijeće. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. odnosno vijećem.

pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta. osim ako za to postoje opravdane prepreke. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. Sudija.) Sudija. Ukoliko je prisutan oštećeni. sudija. 187 . gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče. treba da ustanu. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. da može postavljati pitanja optuženim. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. sudija.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. – 270.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271. 268. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. i ta izreka predstavlja izvornik. odnosno predsjednik vijeća. u za njih određenu prostoriju.) da bi utvrdio njegov identitet.) Kada sudija. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu. optuženog ili branitelja sudija. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka. Na prijedlog tužitelja. na poziv ovlaštene osobe.) Sudija. Sudija. vještaka i stranaka. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist. Pouke optuženom (Član 274.

Poslije čitanja optužnice. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. dakle. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. već to radi službenik suda. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. niti mu to pravo može biti uskraćeno. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. pa do početka glavnog pretresa. Dakle. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. Što se tiče optuženog i njegovog branioca.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. Uvodno izlaganje je. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. 276. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. obavlja sud. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Svi dokazi se mogu svrstati u 3.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. Sve te radnje pozivanja. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. što de fakto jeste uvodno izlaganje. zakon predviđa da oni mogu. odnosno 4 grupe: 188 . ako žele. vještake. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. tužitelj ne može više povući optužnicu. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. da „izlože koncept odbrane“. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu.

a zatim one koji se odnose na drugo. dokazi suda i 4. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. U pravilu.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema. kako svjedoke odbrane i optužbe. Navedeni dokazi. dokazi odbrane. Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. tako i svjedoke koje je sud pozvao. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka. 189 . onda je jasno da imamo mješoviti postupak. odbrane i dokazi suda. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. ako je to u interesu pravičnosti. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe.) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl. 277. Prema tome. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici).  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. U okviru unaksrnog ispitivanja.1. dokazi optužbe. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. već i suda. tj. Međutim. 2. pa tek onda izvodi svoje dokaze. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. 3. DIREKTNO. itd).  Svi ostali dokazi.  Dokazi odbrane. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. ako ima više optuženih i više KD. Inače.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

(Npr. u ovom slučaju. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. kako je prvobitno navedeno u optužnici.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. djela) radi se o tzv. nove ocjene izvedenih dokaza. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. ali ne i na neko drugo krivično djelo. tj. tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. Sud. preciziranju optužnice. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. Npr. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. a ne o izmjeni optužnice) 194 . koje bi sud morao odbiti. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. djelo krađe. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. (npr. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. postupka. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice. Drugim riječima. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj.IZMJENA OPTUŽBE (čl. jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. 290. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. a ako mu to zabrani. umjesto iz garaže. Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. tj. tj. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. Dakle. a ne izmjeni optužnice.

uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. 292. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. Međutim.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. Zatim. 291. a ne obijanju zatvorenog prostora. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.Usljed izmjena optužnice. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. Naravno. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. djela krađe da se radilo o provaljivanju. djelu iz oblasti privrednog kriminala. branioca. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. ukoliko se radi o kriv. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. Zaključci prate uvodno izlaganje. U slučaju izmjene optužbe. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. glavni pretres može biti odgođen. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. a ako je prisutan oštećeni i on također. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. a radi pripremanja odbrane. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. Npr. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. glavni pretres se odgađa. može predložiti i izricanje 195 . Na kraju završne riječi tužilac.

jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. Međutim. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. 293. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke. analiza elemenata krivičnog djela. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca.) Nakon završnih riječi. zatim oštećeni. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. analiza nalaza i mišljenja vještaka. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. Prema tome. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. branilac i optuženi. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. Praktično. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice. vrši se podjela izlaganja npr. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. Ako svi daju završnu riječ. postupka. Tužilac ima pravo da dadne repliku. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. sudija. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. 196 . analiza iskaza svjedoka. presudu. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. odnosno članova vijeća i zapisničara.

Postupajući suprotno. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. osoba izvršila određeno krivično djelo. postupka i presuda će se ukinuti. Dakle. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). sud će donijeti oslobađajuću presudu. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. tj. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl. sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom. sve tačke u potvrđenoj. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. Dakle. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. jasno je da on ne mora postojati. Stav 2.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. Npr. a ne optužena. Stav 1. Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. tj.  u sadržaju. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . 295.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. 295. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). Istovremeno. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena.

djelo teške krađe. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. privremeno oduzimanje predmeta. Prema tome.: 1. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. radiće se o prekoračenju optužnice. imovine ili dokumentacije. pretresanje stana. 385. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296. 198 . postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. kao što su uviđaj. postupka. odn. 4. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. 3. ako se radi o optužnici za kriv. Ako bi to uradio. Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. odredbe o radnjama dokazivanja. pa sud dođe u situaciju da to uradi. U ovim slučajevima. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. kao npr. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. 2. djelo teške krađe. da se zapisnici o iskazima svjedoka. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. Obrnuta situacija je moguća. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. 4. djelo krađe. što čini bitnu povredu odredaba kriv. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. b) Nasuprot tome. zapisa ili fotografije. prostorija ili osoba. Npr. U suprotnom.) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. ZKP FBiH). postupka. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). st. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr.

oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija.). npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. za istu se zbog njene specifičnosti. b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. Tako. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. ocjenu izvedenih dokaza i slično. 1. 1. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. c) tzv. 2. pored zakonskog naziva. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno.VRSTE PRESUDA (član 297. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. 1. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl. 298. koriste izrazi formalna ili procesna presuda. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. 2. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE.

tačka c.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . 3. i 2.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. 2. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. djelo za koje se optužuje. Također. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. stvarna zabluda. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. 2. ubistva iz člana 166. pa je sud na osnovu člana 298. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem. 2. sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. I. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv.  da je djelo protivpravno (tj. krajnja nužda. djelo. 3. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. dokazati. ZKPFBIH odlučio kao u izreci. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. djelo malog značaja. tj. tj.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299. 4. pristanak povrijeđenog. pod određenim uslovima. djelo. kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . 5. kao što su: 1.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. dokazano da optuženi nije izvršio kriv. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. KZFBIH. odbijena. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. ili 200 . nužna odbrana. Npr. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. 2. stav 1. sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. a kod optuženog se utvrdi nehat). Dakle. MERITORNE PRESUDE 2. treće.

za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. navodi se naziv djela .presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo). tako i sporedne. djelo oslobođa od kazne. 4. sud će navesti slijedeće: 1. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona . Dakle. i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. Ako je optuženom izrečena novčana kazna. i to kako glavne. (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. ili 3) oslobođanje od kazne . (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene.) 2. držatelju). 3. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati.2) uslovna osuda . 7) imovinskopravnom zahtjevu. ili 4) kazneni nalog .kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 .ako je u zakonu dat takav naziv. u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. u drugom zakonu. 3) oduzimanju imovinske koristi. 2) mjerama sigurnosti. kao i potpun. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. tj. 6) troškovima krivičnog postupka.

) Po objavljivanju presude. branitelja. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. 304. Predsjednik suda će. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. po potrebi. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija. . zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. a u složenim stvarima. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307. branitelj. odnosno predsjednik vijeća. presudu usmeno priopći sudija. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu.306. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. 202 . 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. Sud će u prisutnosti stranaka. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. izuzetno u roku od 30 dana. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303. sudija.VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. kao i o pravu na odgovor na žalbu. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. sudija.

ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. 3. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. roditelj ili dijete i usvojitelj. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka.) Nakon što sud donese presudu. 4. Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. Tako npr. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. 203 . tužitelj. odn. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. optuženi i njegov branitelj. ali ne i protiv njegove volje. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana. a to su: 1. kako branitelj. vanbračni drug. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. 2. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. roditelj ili dijete i usvojitelj. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog. istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka.

204 . Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi. Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude.).Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. uvjetna osuda. Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. 3. potpis (obavezan sastojak). osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak). a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. 4. pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda. žalbeni prijedlog. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist.. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. broj predmeta i datum donošenje presude). To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . obrazloženje i potpis. 2. onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni.) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. obrazloženje (obavezan sastojak). 5. a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. ako je oglašen krivim.

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu. Uvođenjem ovog pravnog instituta. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. ali npr. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu). Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih. – 331. ali ne u tom pravcu. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu .ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene. BENEFICIO COHESIONIS (član 323.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu . Npr. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322.) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. ali da se. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. koji su u istoj pravno situaciji. pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. preinačiti prvostepenu presudu . žalba optuženog na vlastitu štetu.) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr. s obzirom na utvrđeno 209 .ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu.

postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. ovog zakona. U obrazloženju takve presude. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. zatim ako je sud donio presudu.činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. st. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. presuda. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. trebala donijeti drukčija presuda. Pri tome valja posebno naglasiti. sudu na ponovno suđenje.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. 210 . te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim. a to je Vrhovni sud FBiH. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. u dijelu kojim se ukida I st. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. Na tom pretresu.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres . već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom.

Nakon toga. podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH).) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno. a ne i prvostepene presude. ili kao nedopuštenu. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba.) 211 . Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335. Upravo zbog toga. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda. a neće dirati prvostepenu presudu. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. po potrebi. O žalbi protiv rješenja SPP. predmet uputiti na ponovno odlučivanje. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog. NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. odnosno branitelja. a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 . uz prethodno saslušanje protivne strane.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. stava 2. vještaka ili tumača. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341. U tom slučaju. ovog zakona. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. a presudu donosi u sjednici vijeća. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom.

Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . odnosno usvojenik.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. amnestiju ili pomilovanje. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. bračni. a poslije smrti osuđenog. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne. U slučajevima iz tač. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima. obavijestit će o tome osuđenog. ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju. roditelj ili dijete i usvojitelj. odnosno vanbračni drug optuženog. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj.

odnosno prekine. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. Stav (2) ovog zakona. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. po prijedlogu tužitelja. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. odredit će da se izvršenje presude odloži. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. s obzirom na podnesene dokaze. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. ali će sud.) Sud će. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka. a sud. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. Prilikom rješavanja o zahtjevu. 214 . u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. obustavit će se izvršenje kazne. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.

215 . 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. optuženom izrekne kazna zatvora. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga. i to: zabrana vršenja poziva. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta. a to su: 1) novčana kazna. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sud će izreći novu jedinstvenu kaznu. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv.) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. U takvoj optužnici. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi.

a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. NALOGA (član 351. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. djela. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. 2.) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima. b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. bez odlaganja. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. ZKP (potvrđivanje optužnice). a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka . d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. te će je proslijediti u dalji postupak. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. prema članu 243. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina.) 216 .) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. kaznu zatvora). Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3.

sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. pored ličnih podataka o optuženom.POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. 3. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. o imovinskopravnom zahtjevu. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. o oduzimanju imovinske koristi. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1. kao i 4. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. odredbe ovog zakona.) Sudska opomena izriče se rješenjem. 2. Povreda Krivičnog zakona (Član 359. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. odnosno držatelju. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. Glava XXVI . i odluke o mjerama sigurnosti. 217 . povrede KZ-a.) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. te odluka o troškovima krivičnog postupka. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358.

362. oslobođeni su samo 1. Primjena odredbi prema djeci (Čl. branitelj. 4. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva. 366.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog. usvojitelj. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik. vodeći računa o duševnoj razvijenosti.Odluke povodom žalbe (Član 360.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. 365. Obazrivo postupanje (Čl. Obavezna odbrana (Čl. socijalni radnik. Ako sam maloljetnik. roditelj. 2. 363. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. 5. odnosno vjerski službenik i 6.) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. Glava XXVII . a naročito pri njegovom ispitivanju. staratelj. 364.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. 3. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. vjerski ispovjednik. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života . Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. a u vrijeme pokretanja postupka. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. 361. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika.) 218 . svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo.

) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja. Rješenje o tome donosi SZM. ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. Pravomoćna odluka suda može se objaviti. i 374. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet. 373.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku. u skladu s ovim zakonom. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.kako bi se postupak što prije završio. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Sastav suda (Čl. ni odluka donesena u tom postupku.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda. 372. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. a neko kao punoljetna. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. provest će se jedinstven postupak po članu 32. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. 367. 369. 370. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. Tužitelj može 219 . ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. 371. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva.) Maloljetnik se poziva preko roditelja. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. na obrazloženi prijedlog tužitelja. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. odnosno zakonskog zastupnika. Dužnost hitnog postupanja (Čl.

Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi. Ispitivanje maloljetne osobe. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. psiholog i dr. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. ali najduže na 30 dana. kao i na kaznu. u dogovoru s organom starateljstva. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. 377. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva.) U pripremnom postupku prema maloljetniku. defektolog.) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. 220 . Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. kad je to potrebno. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. 376.). ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. 375.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene.

ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. Određivanje pritvora (Čl. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. Obustava postupka (Čl. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka. zaštite ili smještaja maloljetnika. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. 2. 382. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. saučesnike ili prikrivače i 3. 221 . Smještaj maloljetnika (Čl.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. 378. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. 379. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM . odgojnu ili sličnu ustanovu. sakriti. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Nakon završetka pripremnog postupka.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. odnosno staratelj maloljetnika.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. pritvor može trajati najduže mjesec dana. 381.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. Obrazloženi prijedlog (Čl.) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna.) Izuzetno. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana.

PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. rukovođenju glavnim pretresom.) Kad primi prijedlog tužitelja. kao i naučnici. Ako ne dođu. Isključenje javnosti (Član 386. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. o zapisniku i o toku glavnog pretresa.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. 388. osim tužitelja. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu.) Kad se sudi maloljetniku. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. branitelja i predstavnika organa starateljstva. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. Kontrola postupka (Član 383. javnost je uvijek isključena. Na ročište će se pozvati tužitelj. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta. Zakazivanje gl. Predsjednik suda će. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. po potrebi. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj.) 222 . SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena. branitelj. ali SZM može odstupiti od ovih pravila. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. odnosno staratelj i organ starateljstva. preduzeti mjere da se postupak ubrza. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati. Nedolazak roditelja. roditelj/staratelj. maloljetnik. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM.

ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. brat. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres.) 223 . ovog zakona. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. Branitelj. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude.). Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. usvojitelj. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. odnosno rješenja.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. bračni odnosno vanbračni drug. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. niti kaznu. tužitelj.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. ne odluči drugačije. staratelj. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. tač. stav 2. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. srodnik po krvi u pravoj liniji. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. odnosno rješenje u roku od osam dana. Odluke SZM (Član 389. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. odnosno rješenja. SZM dužan je da pisano izradi presudu.

odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. po pravilu.) Zbog istog krivičnog djela. protiv pravne osobe se.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru. ili na prijedlog tužitelja. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden. maloljetnika. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo. osobe. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396. od organa starateljstva i dr.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. Pravna osoba u 224 . Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni. odnosno optuženi i osuđeni. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti.

Presuda pravnoj osobi (član 406. Određivanje zastupnika (član 399. kao i osumnjičeni. osnov odgovornosti pravne osobe. Dostavljanje pismena (član 401. Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku). odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja. 2. sadrži : 1. 400.) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu.) Pravna osoba može. postupku su troškovi kr. pored sadržaja propisanih ovim zakonom.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. imati branitelja. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu. opis krivičnog djela i 4. pored zastupnika. namijenjena pravnoj osobi. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe.) Pismena.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. Sadržaj optužnice (član 404. postupka. 3. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude . Pravna i fizička osoba.krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika. 225 . Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. dostavljaju se pisarnici i zastupniku. kao i zakonski propis po kojem je optužena.) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. sjedište pravne osobe. osim ako je jedini član pravne osobe. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. b) u izreci presude .naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl.

ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. ovog zakona. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje.) Za osiguranje izvršenja kazne. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku. Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. već samo protivpravno djelo. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI. U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. sud može. Međutim.Mjera osiguranja ( član 407. i koja je opasna za sebe i za okolinu. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. na prijedlog tužitelja.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja. u tom slučaju. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. krivični postupak će se nastaviti. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). Glava XXIX . Obaveza je suda da. 226 . kada su u pitanju neuračunljive osobe.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410.

sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. odnosno vijeće. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. sud može. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. u trenutku kad je postupak završen. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija. 227 . tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. Nakon toga. Kada se donese utvrđujuća presuda. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi. odnosno kad je obustavljen. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama. Pošto je prethodno podignuta optužnica. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. sud ne može odlučivati rješenjem. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. a po saslušanju tužitelja i učinitelja.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. Oduzimanje predmeta (Član 412.

ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. postavlja pitanja optuženom. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da. na koje će pozvati tužitelja. odnosno predsjednika vijeća. ako nije pozvana kao svjedok.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. po odredbama koje važe za izvršni postupak.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. kao i predstavnik pravne osobe. odrediti privremene mjere osiguranja. odnosno novčani iznos oduzima. po dopuštenju sudije.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. osoba na koju je imovinska korist prenesena. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. sud će po službenoj dužnosti. Osoba na koju je imovinska korist prenesena.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica. svjedocima i vještacima. imovinske koristi (Član 417. Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. djelom (Član 414. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet. kao i predstavnika pravne osobe.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413. Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. osuđenog i oštećenog. Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. Privremene mjere osiguranja (Član 416. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421.

) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude. Glava XXX . rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke. koja se podnosi sudu. shodno odredbama KZFBiH.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. izvršit će se potrebna provjeravanja. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. 229 . pokreće se na molbu osuđenog. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.obavezu koja mu je bila određena presudom. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425. sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom. a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.

pr. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj. u skladu s odredbama ovog zakona. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe. 428. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. – 434.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. Izuzetno od odredbe stava 1. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431. ovog člana.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću. Glava XXXI . 230 .) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem. sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. te sankcija.» (čl 428) Molbe suda. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju.) « Međunarodna kriv. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. (član 429. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi. tako što sud. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude. ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. ako se strana država tome ne protivi. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. toj državi se mogu.

nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.) 231 . osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. 2. Nakon podizanja optužnice. ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa .) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine. kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. osim ako je na to bio prinuđen. Prije podizanja optužnice. – 444.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE. a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. obavijestit će se. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436. Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. strana država koja je uputila zahtjev. a oslobođena od kazne.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. a do ustupanja predmeta sudiji. odluku o ustupanju donosi tužitelj.) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. na prijedlog tužitelja. odnosno optuženim. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl. GLAVA XXXII . a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu.odluku donosi SPS. 435. diplomatskim putem. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi.

b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. odnosno rješenje. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438. 232 . osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj . a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. a oslobođena od kazne. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla. U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva.) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439.

) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu. na zahtjev te osobe.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. ovog člana staž priznat. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci. na njen zahtjev. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. sud će. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. braći i sestrama. dostaviti organu. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444. GLAVA XXXIII . O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. roditeljima.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445. odnosno neosnovanost lišenja slobode. odnosno staža osiguranja. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. ovog člana. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. O zahtjevu odlučuje vijeće. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441. Rehabilitacija (član 442. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovakvo saopćenje će se. tužitelj. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela.G.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. djeci.) 233 . priznaje se radni staž.

) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu. Izdavanje objave (član 447. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. ili ove predmete treba pronaći.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 .) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom. Povlačenje potjernice ili objave (član 448. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela. Izdavanje potjernice naređuje sud. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful