SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

u ranijem kriv. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. VREMENSKO VAŽENJE KRIV. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. Međutim. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. samo pod uslovima propisnim zakonom. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži. uvreda. zakonodavstvu postojalo je kriv. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. a ne propisima niže pravne snage. Dakle. U toj situaciji. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. drugi zakoni Federacije. 5 . nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija.). 3. veći broj kriv. prije nego što je učinjeno. djela protiv oružanih snaga. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. djelo kockanje. 2. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. a) 2. (npr. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni.

postojaće povreda krivičnog zakona. KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. 3. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). 5. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. Izuzetno. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. ako je sud primjenio strožiji zakon. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude. 4. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. Dakle. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca.(npr. a ne apstraktno. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2.

a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. .sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. b) apsolutna zastarjelost . 20 god. 4.za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. .Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. 6.preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost . pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1.. ili novčanom kaznom. 7 . 5 god. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne. specijalna prevencija .za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god. ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. 15 god. 10 god. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije. .. 2.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost. . 35 god. Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. alternativnih sankcija.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni. Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija. 3. 3 god. generalna prevencija . kao mjere upozorenja) i 2. postupka) 1. Ako je za KD propisano više kazni. 2. 5.za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora. rok zastarjelosti određuje se po najtežoj. . koja je sui-generis mjera. bez vođenja kriv. a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih. tj.. . Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.

već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja. bez obzira je li poznat izvršilac KD. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. zastarjevanja se nastavlja. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. Kada prestane zakonska smetnja tok.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. duševno oboljenje učinioca. a ako je otpočelo ne može se produžiti. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj.  8 . 2. postupak ekstradicije i sl.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. pravne smetnje (npr. poslanički imunitet. a ne utiče na druge saučesnike.

zabrane vršenja poziva. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. aktivnosti ili funkcije i 2. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom. na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost. Generalno. Međutim.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21. 2. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. određivanja pritvora. vršenja pretresa i dr. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. obavezno psihijatrijsko liječenje. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. obavezno liječenje od ovisnosti i 3.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda.

zemljotresi itd/. da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. kod kriv. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. kod kriv.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. kumulativne dispozicije. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. vjerskih ili rasnih pobuda. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. djela „razbojništvo“. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. Npr. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. iz bezobzirne osvete i slično. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. S obzirom na prirodu pojedinih djela. Prema tome. a ne propisima niže pravne snage. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. prije nego što je učinjeno.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. Npr. Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. na okrutan način. d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. 2. kumulativno . da se ta stvar oduzima i 3. Međutim. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. (Npr. odnosno elementima bića krivičnog djela. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi.

gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. alternativne dispozicije./. što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. Dakle.. drugom nanosi povredu i sl). Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne.. alternativno .. ispunjavanjem bilo koje alternacije. djelo je izvršeno. radit će se o kumulaciji radnji. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće. djela krivotvorenje isprave. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju.povreda. nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine.raditi o svršenom krivičnom djelu. radnja izvršenja je određena alternativno. falsifikuje ispravu. to propustio učiniti... Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. upotreba sile. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. 11 . koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. Činjenjem: U praksi. oduzima tuđu pokretnu stvar. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik. Npr. već o pokušaju krivi. ugrožavanja. djela razbojništva. 2... npr. (Npr. pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. kod kriv. Ukoliko su ostvarene sve radnje.

prava krivična djela nečinjenja i 2. lišenje života. djela) 2. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). neprijavljivanje pripremanja kriv. kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza. ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr. ali ona postoji (npr. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica.). Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. lišenje života.). teška tjelesna povreda. Dakle. prenošenje zarazne bolesti i sl. već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva. Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1. Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. ali u konkretnom slučaju nije nastupila. 2. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes .ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja). kao u slučaju konkretne opasnosti. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. 1.dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. neprava krivična djela nečinjenja. tjelesna povreda. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . Međutim. krađa i sl. (npr. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. b) apstraktna opasnost . komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. pravi. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost . odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe.

odgovorno lice. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. vozač motornog vozila. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. Čim je radnja izvršena. Dakle. iako one ne određuju krivično djelo. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. po važećem krivičnom. u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. ili npr. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. (npr. vojno lice. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). učesnik u saobraćaju). Kod ovih krivičnih djela. neće se raditi o tom krivičnom djelu. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. 2. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela. (npr. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . ovu opasnost ne treba dokazivati. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. službeno lice. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. dakle. branilac.nužna i neoboriva pretpostavka. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. jer ako učinilac nema određeno svojstvo. svjedok. bez obzira na svijest učinioca (npr. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. ljekar. zakonu može biti fizičko i pravno lice. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem. ko drugog liši života. ali smo „uletili“ u tuču. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. (npr.

a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. starosti oštećenog. ali kod distancionih krivičnih djela. a posljedica u drugom mjestu. podstrekač ili saizvršilac. 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca.. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. kako odredbi materijalnopravnog. odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. da li je u pitanju dijete. a čine jednu radnju. Npr. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. 4) radi utvrđivanja uzrasta. Naš zakon je prihvatio tzv. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. pomagač i podstrekač. 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. „kriterij ubikviteta“. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). za vrijeme epidemije i sl. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. npr. radnja se može desiti u jednom.izvršenju KD ubistva kao pomagač. ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). Subjekt krivičnog djela. tj. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. Npr. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. Dakle. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi.ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. maloljetnik ili punoljetno lice. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. obljuba nad maloljetnim licem. 14 . Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. zavođenje. tj. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. tako i procesnopravnog karaktera. bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. lice A gurne lice B na lice C.

a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. U slučaju prekida uzročnosti. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. Međutim. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). kao i tzv. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. provalnik je provalio u tuđu kuću. djela sa elementom inostranosti (npr. pa se rana inficira i žrtva umre). najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. Po ovoj teoriji. oduzima stvar i odlazi. 2. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. 15 . što dovede do smrti.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. U praksi. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. ili Npr. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. jer nije došlo do prekida uzročnosti. usljed čega oštećeni pogine. tako da je uzročna veza nesumnjiva. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. tranzitnih krivi. 1. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. Npr. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca. što je naročito značajno kod distancionih. (Npr. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača.

a koja je srazmjerna napadu. a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. nužna odbrana i 3. U suštini radi se o tzv. učinilac nije ranije osuđivan. tako da ne zaslužuju krivični progon. 3. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. 2. artikala za ishranu. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. krajnja nužda. djela. odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. 1. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. 2. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. način izvršenja krivičnog djela. u slučaju razbojništva ili ubistva. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). 16 . 2. beznačajno djelo. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). može se i osloboditi kazne. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo.

istovremen ili direktno predstojeći i 3. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . protivpravan. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). odbranu. da li je napad preduzet umišljajno. istovremen ili neposredno predstojeći. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. s jedne strane i 2. neskrivljen. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. iako sadržajno uključuju i akte napada. odbijanje napada) sa druge strane. Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. ili nehatno i sl. 3. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. 2. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu.O. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. 5. Dakle. izuzev kod prekoračenja.djela). imovina).) Napad predstavlja ljudsku radnju. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. tijelo. 4.. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1.). (odnosno. protivpravan. nema N.postojanja krivičnog djela. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. na N. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život. ljudska radnja. Dakle. pretresanje stana od strane organa gonjenja. nužna pomoć). ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje.O. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. NAPAD (1. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . 2. Napad mora biti protivpravan. napad. Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.O. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. Stvarno postojanje -putativna N. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl.

Npr. Praktično. tako i onda kada neposredno predstoji (npr. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). jer su ove dvije komponente u korelaciji. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti.1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. odnosno mora biti stvaran. Napadnuti. putativna (uobražena) nužna odbrana. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. odnosno skrivio. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. Ova. Druga osoba. a ne uobražen. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet. u uvjerenju da je napadnut. jer bi to značilo legalizovanje osvete. iako to nije slučaj. električne ograde i sl. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. žrtva.granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. kao u slučaju putativne nužne odbrane. Pri tome ne smije da se radi o tzv. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. a koja se sastoje u preduzimanju tzv. 18 . jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari).). konkretno kroz stvarnu zabludu. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. Napad mora stvarno postojati. Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. zaštitnih mjera (npr. ili npr. u ovom slučaju. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. kada postoji tzv. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut. Izvršilac. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. Npr.Ko drugoga usmrti namah. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao.

radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. neophodnosti da bi se odbio napad. ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. 2. Da li je odbrana bila neophodno potrebna. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. bježanjem ili na drugi način. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. već treba cijeniti intenzitet napada. 3. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . KD. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti. def. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. Eksces nužne odbrane može biti: 19 . potrebno je: 1. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara. 2. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. neophodno potrebna . jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. ako je to potrebno radi odbijanja napada. ako se drugačije ne može odbiti napad. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada.. 3. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu. Ona može biti defanzivna. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. djelo nužne odbrane). Međutim. usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. ODBRANA (1. 4.-ofanz. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. da se njome ostvaruju obilj. nema nužne odbrane.

zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. Npr. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. onda takvo djelo nije protivpravno. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. odn. ili prekorači granice krajnje nužde. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava.postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života.postoji kada je napad već bio prestao. ali iz nehata. odnosno bila je nesrazmjerna. kao i nužnoj odbrani. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. Zakon krajnjoj nuždi. djela. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. nužda čini dozvoljenim“). 3. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. dva podjednako pravno zaštićena dobra. može se i osloboditi kazne. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. odn. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. Dakle. 20 . sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. postupiće u krajnjoj nuždi kada. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. čime nanese štetu vlasniku ograde. Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . može se blaže kazniti.a) intenzivni . udari u ogradu nekog lica i ošteti je. skrene sa kolovoza i pri tome npr. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost. krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. i b) ekstenzivni . te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu.

Za razliku od nužne odbrane. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka. životinja. opasnost za određeno dobro. Opasnost mora biti stvarna. tjelesni integritet. za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. U praksi.. da se njome ostvaruju obilježja KD. 4. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. 2. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. svakodnevne neugodnosti. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. srazmjernost. 3. 2. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. jer neznatna ugrožavanja. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. (npr. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3.). prirodnih nepogoda. zdravlje i imovinu. 21 . ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. 2. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. istovremenost i 5.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. kvara tehničkih uređaja i sl. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. nastupanje povrede dobra vjerovatno. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. odnosno drugog dobra. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. moraju se ispuniti određeni uslovi: 1. a povređuje se dobro nekog drugog lica. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde.

i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. ne može se odobriti krajnja nužda.Samo izuzetno. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. 4.). Otklanjanje opasnosti. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah. se redovno vrši činjenjem. čime se stavlja u drugu opasnost. i sl. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . Pored navedenih. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. 1. kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. tj. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. Dakle. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. ali u uslovima krajnje nužde. slijedi cilj spašavanja. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. bijeg. 2. dozivanje u pomoć. Ukoliko je postojao drugi. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. 3. ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde). za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. nužnoj pomoći (npr. kada se radi o tzv. jer u suprotnom. Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. Za razliku od nužne odbrane. sklanjanje od opasnosti. pored objektivnih. ili djelo krajnje nužde. zaštite. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. organizovanje zaštite.). neprotivpravno. povreda nekog svog manjeg dobra. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život). protivpravnost takvog djela je isključena. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su.

To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. niti o prekoračenju krajnje nužde.. ovo ograničenje nije apsolutno. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. a može se i blaže kazniti. ili 23 . jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. intenzivni eksces . dvije susjedne kuće. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti. Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu.postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. tj. (npr. tj. pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga).postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. jer nedostaje element istovremenosti. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. ostaje krivično djelo. niti je neposredno predstavljala opasnost. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. ekstenzivni eksces . Kod ovog. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. izvršeno djelo ostaje protivpravno. pa čak i za oslobođenje. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. u jednoj ogromno drvo. 2. U ovim slučajevima. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. Pokušaj je sa umišljajem započeto. izostala posljedica. Međutim. ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. ali nedovršeno krivično djelo. odnosno volja da izvrši krivično djelo. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio. ekstenzivnog. (Npr. u pravilu.

koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . ali je nije dovršio. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava.da je izostala posljedica. bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). negativna pretpostavka pokušaja. djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. ko se samo mašio za pištolj. kod razbojništva ili silovanja. ali dođe do promašaja). (npr. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? . konačna. U vezi sa kažnjavanjem. Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje.kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. a ne o pokušaju. zamahne nožem na drugo lice. 2. ali se nije još odlučio da puca. a za pokušaj drugih kriv. ali se može i blaže kazniti.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. 3) Najzad. jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). ali radnju ne dovrši. pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu.učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. tek je u fazi pripremanja). jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. ali posljedica nije nastupila. lice A puca na lice B. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne. (npr. 24 .pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. kod onog ko je samo posegnuo. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. već eventualno samo da zaprijeti). Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju. kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo.postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja. (npr. svršeni ili dovršeni pokušaj . (stoga nema pokušaja npr. nego za svršeni.

pa usljed toga. (Npr. ali to učini neko drugi. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva. Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.npr. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 .da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat. kod kriv. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti. gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo. sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije). Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. djelo. a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). (npr. da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. nastupaju istovremeno. iako je ona izostala iz drugih razloga. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. djela učestvovanja u tuči. U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. ali ne one koju je učinilac imao u vidu. Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj.

da je obustavio preduzimanje radnje (npr. a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne. Inače. a) 26 . ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). ako je učinilac toga svjestan. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. Dakle. postoji kod pokušaja ubistva leša. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). učinilac je ušao u kažnjivu zonu. (npr. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane.). u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. koje su postojale u konkretnom slučaju. pa ni samog pokušaja.neprikladnim sredstvom (npr. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. prema našem zakonu. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. (npr. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. U protivnom. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela.

Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. ono mora biti dobrovoljno. već psihološki pojam. kod koga je dovoljna obična pasivnost. (npr. (pa će dobrovoljni 27 . ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti).  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu).). a sa kojima on nije računao.  ako je posljedica nastupila. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. mimo njega. ali i ne mora. kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).  kada je učinilac odustao od npr. (npr. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca. ili je u kasi bilo malo novca).  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja.  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. jer dobrovoljni odustanak nije etički. učinio. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju. ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. (npr. stid. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. (npr. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca).  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. kradljivac čuje glasove ukućana. Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. tj. probuđena savjest i sl. prolaznika i sl.Za razliku od nesvršenog pokušaja. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca.). odustao od njegovog izvršenja. otpora žrtve. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara. b) Etička vrijednost motiva je irelevantna. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne. (npr. (npr. ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. sažaljenje. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr.

dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. u općem. odn. odgovarati za prinudu. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. pomaganje. smislu. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva.odustanak npr. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. pomagači i podstrekači nemaju. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. podstrekač i 2. što je sastavni dio tog djela. Najzad. djelu koje ostvaruje neko drugi. saizvršilac i 3. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. ali ono ipak bude dovršeno. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. S druge strane.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. a među saučesnicima: 1. 2. saizvršilaštvo. tj. 2. a ne u tuđem djelu. djelo dovršeno. posredni izvršilac. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. podstrekavanje i 3. neposredni izvršilac. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. silovanja. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. djelo. širem. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice. u krivičnopravnom. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. u užem smislu. (npr. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. pomagač. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. Saučesništvo. Saizvršilaštvo 28 . od kojih je dobrovoljno odustao. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. saizvršilac učestvuje u svom. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. Kod nepodobnog pokušaja. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao).

ali se tretiraju kao saizvršioci. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. Dakle. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . bez obzira ko je od njih nanio povrede. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. djelo ne bi moglo biti realizovano. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. ostali ne bi pristupili tom djelu. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. Kako vidimo. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. zajedničko. Bez te njihove radnje. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. na osnovu zajedničke odluke. Radi se o saizvršilaštvu. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. a treći odnose stvari.) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. 2. naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. a može biti prećutan. nakon oduzetog novca ili stvari. učine određeno krivično djelo. (npr. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. drugi provaljuju u objeakt. već svi zajednički ostvaruju svoje.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. Sporazum saizvršilaca može biti izričit. odn. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. (npr. djelo. u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. svjesno i voljno. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja.

3) divergentna krivična djela . dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. (npr. djelu teške krađe. jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. ali nisu saizvršioci. prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. odn. a prethodno su je obili. kao uslov za njihovo izvršenje. ali nije saizvršilac u kriv. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem).kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr. dva lica provale u objekat radi krađe stvari. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. ali oni nisu saizvršioci.drugo. PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. krivično djelo učestvovanja u tuči). a zakon kažnjava samo jedno. SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. 2) konvergentna krivična djela . ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . nezavisno jedno od drugog. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže.. koja su djelovala bez zajedničke odluke. potrebno sudjelovanje više lica. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. nailazi treće lice koje koristi pogodnost. ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. (npr. 2. ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. (npr. U prvom slučaju. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. Svako od tih lica jeste izvršilac.kad su radnje saizvršilaca tj. ili npr. to lice je izvršilac kriv. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu.kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). (npr. npr. krivično djelo rodoskrvljenja). njihovi interesi u sukobu (npr. oružana pobuna lica lišenih slobode). djela krađe. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. da izvrši određeno krivično djelo .

. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. Npr. „sapodstrekavanju“. kao ni glavnog izvršioca. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. već se radi o tzv. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. davanje ili obećanje poklona. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca.podstiče to lice da učini djelo. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. prijetnja. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. 31 . kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. sportski. davanje savjeta. radi se o tzv. Isto tako. Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. idejno. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju. On se koleba oko toga. ubjeđivanje ili nagovaranje. tj. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. radiće se o „podstrekavanju u produženju“. i sl. opklada.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. lančanom)“ podstrekavanju. radi se o tzv. poslovno.. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti. ali još nije donio odluku. prikazivanje koristi od izvršenja djela. postrekavanje je moguće samo činjenjem.. Ipak. Za razliku od pomaganja. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. U drugom slučaju. podstrekavanje ne postoji. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. upućivanje molbe. samo o jednom podstrekavanju. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. postoji idealni sticaj na strani podstrekača.

4. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača". jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela. Nehatno podstrekavanje. svršeni pokušaj podstrekavanja . Dovoljan je i eventualni umišljaj. međutim. Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima.S druge strane. što je često on sam. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. tj. iako je moguće.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. što je u skladu sa načelom individualizacije. 3. Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem.) javlja se u nekoliko oblika: 1. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . promašeno podstrekavanje . ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača. Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj. 2. tj. spriječen i sl. tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje. a krivično djelo ne bude ni pokušano. To. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. nije kažnjivo. Dakle. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. nepodobni pokušaj podstrekavanja . jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. "glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo. 32 . bez obzira na njegovu težinu. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela.

uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. učinitelja. b) u toku izvršenja krivičnog djela. se međusobno razlikuju. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. Isto tako. kaznit će se kao da ga je sam učinio. unaprjeđuje ili olakšava. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. Dakle. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. pored umišljaja. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. Tako. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. 33 . uklanjanje prepreka. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. Pomaganje Član 33. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. Međutim. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. po svom sadržaju i značaju. a može se i blaže kazniti. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. tj. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. koje ostvaruje neko drugi. Jednom riječju. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. ali sud može izreći i blažu kaznu.

a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Da bi predstavljale pomaganje. da bi olakšao izvršenje krađe). navodi: 1. u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. pomagačkom saizvršilaštvu. dok nehatno pomaganje. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non. tj. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo.psihičko pomaganje. 2. moraju potpomagati. lančanom pomaganju.fizičko pomaganje. Za razliku od podstrekavanja. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice. učinilaca. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. iako je moguće i nerijetko se dešava. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. nema pomaganja. S druge strane. 34 . tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom .fizičko pomaganje. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata. davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . ali se može raditi o podstrekavanju. Prema zakonu. s obzirom na njihovu prirodu. Međutim. Npr. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. te 4. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. U skladu s tim. zakon.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . uglavnom kao psihičko pomaganje. po zakonu nije kažnjivo. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio.psihičko pomaganje. pomaganje u pomaganju. 3. Za razliku od podstrekavanja. koje. pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje . Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. kao moguće oblike pomaganja. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. Riječ je o tzv. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . što je zapravo pomaganje pomagaču. unapređivati njegovo izvršenje. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela . Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela.

Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. fizičke podrške u njegovom činjenju.). Ne mora biti svjestan pojedinosti. i sl). Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. kada pomagač savjetima. Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. kao što je konkretan tok zbivanja. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. iako je moguće. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. otvorio im vrata i tamo ih ostavio). Kod trajnih krivičnih djela (npr. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. odnosno nije kažnjivo. dovršenje u formalnom smislu). (npr. Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. (npr. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. te 2. itd. djelo prevare itd. međupomoć). davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. mjesto i vrijeme izvršenja djela. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje. kako da izvrši krijumčarenje.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. prikrivanje sredstava izvršenja djela.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“). ali i nakon njenog preduzimanja. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. tj. svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. 35 . Nehatno pomaganje. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). i sl. automobilom dovezao u taj objekat. može obuhvatati i neke druge radnje (npr. osim prije navedenih. odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. itd). ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. Psihičko pomaganje.

odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. bez obzira na propisanu kaznu. kao i pomaganje. potajno pomaganje). pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. Naravno. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. Kao i podstrekavanje. Konačno. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. Konačno. a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. KZ FBiH . U pogledu granica kažnjavanja pomagača. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). iako je dakle moguće. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. Neuspjelo pomaganje. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. Tako. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača.Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. odnosno kažnjivo. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. Kao i kod podstrekavanja. ali omogućava i ublažavanja kazne. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. djelo pomaganja drugome u samoubistvu.

 Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. tako i nehata. (3) Osobni odnosi. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. saučinitelju. (2) Saučinitelja. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. u osnovi podudaraju. dok saizvršioci odgovaraju. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti . Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika. svojstva i okolnosti postoje. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. stepenu svoje krivice. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja. kao učesnika u zajedničkom djelu. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. neophodno je da se. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. kako u granicama svog umišljaja. tako i nehata. ekscesa na strani izvršioca. a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. Međutim.  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih.

saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. djelo . pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. (Npr. ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. krađe. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika. pa dakle ni samog saučesništva i sl. tj.npr. ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine). Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces . onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja.npr. (npr. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu. (npr.(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. za običnu krađu. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno.postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano. ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. U ovom slučaju. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela.postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . (npr. tu nema zajedničkog djelovanja više lica. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. Drugim 38 . manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. U takvoj situaciji. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača.) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/. a učinilac izvrši teže kriv. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. b) negativni kvantitativni eksces . odn. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. provalnu krađu ili razbojništvo. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje.

Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. izvršenje djela traži po svaku cijenu. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. U takvom slučaju. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela . neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. itd. 3) Izuzetno. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. odnosno kako podstrekača i pomagača. odn. teškom ili razbojničkom krađom. da li se do droge došlo prevarom.riječima. blaže djelo. bitno smanjena uračunljivost. pravna zabluda. 39 . što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. odvezane ruke. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. limitiranoj akcesornosti tj. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. podmićivanjem. njegove osobine i stanja. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. saizvršiocu. podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. i dr. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde. ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. kada npr. svojstva i okolnosti postoje. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. dobrovoljni odustanak. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. (npr.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. neprenosive personalne okolnosti). a ne i onima koji nisu bili u zabludi. Ovdje se zapravo radi o tzv. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. npr. da li je tražena stvar oduzeta običnom. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr.bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno. Lični odnosi. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja.

potrebno da postoji i krivična odgovornost. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. osim protivpravnog djela. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. odnosno staviti mu se na teret. a to su: uračunljivost – tj. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. tj. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. psihički odnos prema krivičnom djelu. 1. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. ako to zakon izričito propisuje. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. Pri tome. KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. Dakle. Uračunljivost (Član 36. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje).koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. 2. dok je nehat lakši oblik. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. tj. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova.

progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. određuje ko se smatra neuračunljivim. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. Zakon uračunljivost određuje negativno. tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. nije mogla shvatiti značaj svoga djela. jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost). (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima. jer se radi o duševnim bolestima. ovog člana.najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne. što postoji u najvećem broju slučajeva. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. a time i isključenje krivične odgovornosti. Za postojanje neuračunljivosti. Kad je riječ o ovom osnovu. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. trajna duševna bolest . a neuračunljivi su samo izuzetno. privremena duševna bolest . odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. tj. Dakle.privremene duševne bolesti. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. 2.

„dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. privremena duševna poremećenost .to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. mjesečarstvo i sl. a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 . kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. ali ne mora i u odnosu na druga. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. iako neuračunljivi i bez krivice.učinjeno u tom stanju. prema kojoj su ovakvi učinioci. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana. stanje hipnotisanosti. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. ustanovu “actiones liberae in causa”. otrovi. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. visoke temperature ili groznice. 4. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. zaostali duševni razvoj . neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Dakle. ostajali u krivi. tj. mjere. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. njihovo trajanje je privremeno. Stepen duševne zaostalosti može biti različit. svjetli momenti. i dr. imbecile i idiote. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju. stanje bunila usljed trovanja. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. Time se napušta i tzv. 3. droga. prava. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. Ova stanja su prolazna.to su nenormalna psihička stanja. omamljujuća sredstva. Po ugledu na neka zakonodavstva. Tako npr.

ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne. On 43 . Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. dovodio u neuračunljivo stanje. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene. samoskrivljene neuračunljivosti. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca. nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. manifestovati u različitoj mjeri. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. npr. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. Zapravo. pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. u lakšim slučajevima. a ovdje one postoje. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima.“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. uračunljivost se može stepenovati. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat.Dakle. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu.

odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. Npr. ev. i 38. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. bio svjestan jer je vozač profesionalac. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. pa ga osuđuje zbog toga što je. umišljaj i 2.je krivično odgovoran. onda kada je to u zakonu izričito određeno. odnosno mora biti svjestan. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. (Npr. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu.zna da je agresivan kad je pijan. ali je pristao na njeno nastupanje. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. kada je sjeo da pije. pa učini krivično djelo. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. koji ne isključuje kriv. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. umišljaju. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. uglavnom. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. a nisu slobodne u izvođenju“. Ili npr. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. nehat. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. pa u pijanom stanju učini krivično djelo. svode na svoja dva osnovna oblika: 1. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. Radit će se o event. odgovornost. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. 44 .

postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. i sl. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. NEHAT (CULPA) (Član 38. pa je pristao na njeno nastupanje. Nasuprot tome. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. te odustane od izvršenja krivičnog djela. direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. 45 . onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. eventualni umišljaj (dolus eventualis) . učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne. KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. 2.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. 1. tj. frankovom formulom tj. Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. U istoj situaciji ako bi on promašio. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. Unatoč tome. on hoće da učini djelo. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. „ako do djela dođe neka dođe“. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. U praksi.

Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. 2. Dakle. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Nesvjesni nehat (negligentia. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. već drži da do toga neće doći. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. kod nehata. ali je razlika u voljnom elementu. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. niti pristaje na njeno nastupanje. pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. ali ne postoji volja. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. (npr. lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. bez obzira na oblik. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti.Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. Kada je u pitanju učinilac. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. te usljed vjetra dođe do požara. (npr. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. tj. jer učinilac neće posljedicu. samopouzdanje. nemar. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. mjerodavne su individualne okolnosti. nevoljnim krivičnim djelima. odn. kod učinioca postoji svijest o djelu. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. tj.). lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. kao što su njegov uzrast. stanje 1. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. 46 . Nasuprot tome. ali je nije imao. lovac u šumi ne ugasi vatru. intelektualne mogućnosti. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. te dođe do požara i nastupanja štete). svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica.

pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . vremenske prilike.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije. može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. error facti) . da li je bila noć ili dan. error). treba uzeti u obzir. postojanje buke. Naravno. 47 . lica. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). 2. ako bi one stvarno postojale. u teoriji se pominje i tzv. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. Kao poseban oblik nehata. pravna zabluda . error iuris). straha i sl. profesionalni vozači. psihofizičko stanje. to djelo bilo dopušteno. stvarna zabluda . ljekari.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu). . ZABLUDA (Čl.njegovog vida i sluha. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. njegovo iskustvo. Kada su u pitanju objektivne okolnosti. prisustvo dr.zabluda o činjenicama (lat. finansijski eksperti. i 40. stepen vidljivosti. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje.zabluda o pravu (lat. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. u pravu uopšte. stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. KZ FBiH) Zabluda (lat. odnosno eventualno stanje premorenosti. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. U krivičnom pravu. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. složenost situacije itd. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. 39.

ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. posljedica. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. to djelo bilo dozvoljeno. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. objekat radnje. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. (npr. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela.). ako bi uistinu postojale. itd. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova.Stvarna zabluda (Član39. vrijeme. u užem i širem smislu. (npr. djela. privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. ako je učinilac lišio života jedno lice. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom. ( npr. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. uzročnost ili kauzalitet. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. tj. okolnostima koje bi. ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . pogrešno misleći da se radi o drugom. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. kao što su radnja. djelo falsifikovanja novca/. Dakle. da su one stvarno postojale. da su one stvarno postojale. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. to djelo činile dopuštenim. djelo rodoskrnjavljenja/. sredstvo ili način izvršenja. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini.

pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. a radi se o kriv. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. Drugim riječima. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. 2. iako različite. trebao i mogao izbjeći. tj. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. 49 . pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. Praktično. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. kao npr. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. od podjednakog značaja. Dakle. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. Međutim. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. da je bio obazriviji. učinioca ima ova zabluda. (npr. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju.biću krivičnog djela. (npr. odnosno krivičnu odgovornost. a poznat je kao brz na pištolju. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. nije od posebnog praktičnog značaja. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. koja je uobičajena u našoj literaturi.

npr. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . npr. 192. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. a posljedica nastupi na drugom objektu. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. KZ BiH. ili supruga je htjela otrovati muža. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. npr. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. već za kriv. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. misleći da je ona vlasništvo lica B. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. (aberacije s objektom iste vrijednosti). 3. postojanje zablude je pravno irelevantno. već za običnu krađu. neće odgovarati za kriv. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. ili. 147. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. takva zabluda će biti relevantna .Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . npr. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. KZ BiH. ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. npr. ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. takva zabluda će biti relevantna. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. 2. neće odgovarati za tešku krađu. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. skretanju udarca. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. (npr.

nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. odnosno njegovoj protivpravnosti. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. ali ne zna da je to pravno zabranjeno. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo. postoji stvarna zabluda. riječ je o pravnoj zabludi. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. Pravna zabluda (Član 40. tada se neće raditi o aberatio ictus-u. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. tj. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. u zavisnosti od slučaja. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. a ako takva svijest postoji. (npr. treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice. npr. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka. zamislio na jedan način. kod pravne zablude on je toga svjestan. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. tj. 4. b) indirektna pravna zabluda . Valja ipak upozoriti da se. Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). a to se dogodilo na drugi način. ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. ali kojeg pravni poredak a) 51 . ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim. Dakle. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje. propisano kao krivično djelo. odnosno kauzalnog toka.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. Ako je on s tim računao.

onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga. silovanje. U tom smislu je. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. Npr.ne priznaje. njegovo zvanje i zanimanje. Prema našem zakonu. Međutim. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. odn. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. kako na strani samog krivičnog djela. KAZNE 52 . potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. S druge strane. Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja. Kod nekih od njih kao što je npr. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. dakle. svakako moraju biti veoma strogi. odnos učinioca prema djelu i sl. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. ubistvo. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. a što on ne zna. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. tako i na strani učinioca. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. uključujući posebno svojstva samog učinioca. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. kao i kod stvarne zablude. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka.

(2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela. samo jedna se može izreći kao glavna. onda se uvijek izriče kao jedina. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. maloljetnički zatvor i 3. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne. samo se jedna može izreći kao glavna. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu.Vrste kazni (Član 41. novčana kazna.) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. 1. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.” KZ FBiH (odredbe čl. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor). d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Svrha kažnjavanja (Član 42. 7. 53 . Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela. 2. b) novčana kazna. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna.

odnosno svrhu kažnjavanja. (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. Dakle. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. koja se sastoji u slijedećem: 1. 2. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. U pravilu. 2. a do šest mjeseci i na pune dane. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija). Kazna zatvora Član 43. (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. 3. zakon je u ovoj odredbi (Član 42. već na prevenciju. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. prirodi. dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. 54 . trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode.Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). drugim riječima. 4. b) Generalna ili opšta prevencija .

a nekada samo jedna od njih. nekada kao jedina kazna. određujući njenu donju u gornju granicu. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. ali on to jeste po nizu obilježja.Ona je propisana za svako krivično djelo. U slučajevima kada je određena samo donja granica. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. Nekada je određena i jedna i druga granica. Postoji i tzv. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. Evropske konvencije o ljudskim pravima. a u obrnutom slučaju. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). kada je određena samo gornja granica. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Npr. 55 . Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. U takvim slučajevima. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela.

izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. kao mjere upozorenja. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona.47. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. uz pristanak optuženog. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. Riječ je o sui generis mjeri. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. i to jednu od mjera iz kategorije novih. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. alternativnih krivičnih sankcija. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. zamijeni radom za opće dobro na slobodi. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. kao i vremena izvršenja tog rada. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl.

Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. Sud.2. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. dakle. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. generalnu prevenciju. poslova. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. dakle prije nego je ona objavljena. radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. humanitarnih organizacija. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. pored izrečene kazne zatvora. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. Ukoliko. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. odn. restauracije istorijskih spomenika. koje određuju vrstu i visinu kazne. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. itd. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. pomoći ženama i žrtvama nasilja. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. poslije odmjerene. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo.

Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen.situacije i zaposlenja. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. već mu. odnosno on je „alternativa alternativi“. Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. te. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. odn. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. supletornog zatvora. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. naprotiv. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne. (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. 58 . Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. a naročito da neće učiniti krivična djela. Uslovni otpust (Član 45. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. Najzad. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. izuzetno. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. već novčanoj kazni.

Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. do 3. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. Pored navedenih formalnih pretpostavki. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. njihov značaj. 59 . motive iz kojih su učinjena. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora.kazna se smatra izdržanom. Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. a posebno da neće činiti krivična djela. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2. (4) Odredbe st. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. od 1. osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove.

Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta.000 KM. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne.000. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. U tom se slučaju 60 . U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. djela prelazi iznos od 1. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. U slučaju opoziva uslovnog otpusta. i 3. 2. Novčana kazna (Član 47. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. ovog člana.000 KM. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. motive iz kojih su djela učinjena. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu.000.000 KM. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu. njihov značaj. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. a najviši iznos ne može biti veći od 50. 2. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela.

a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. pa i preko toga. koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. (6) Podatke iz st. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci.000 KM. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. Novčana kazna se izriče u tzv. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. dnevnim iznosima. s tim da zatvor ne 61 .000. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. od 1.000 KM. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. svrstavamo u kazne. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora.000. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. te porodične obaveze. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne.000 KM. do 5. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. te maloljetničkim zatvorom. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1.

Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom. njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. nekada u veoma širokim rasponima. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. ova kazna se izriče u određenom iznosu. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. Nakon što utvrdi ove okolnosti. pobude iz kojih je djelo učinjeno. pri čemu su ključni faktori visina plate. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. Nakon smrti osuđenog. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. ostala imovina. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi.može preći jednu godinu. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. te rashodovnu stranu. vodeći računa o visini njegove plaće. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). a naročito: stepen krivične odgovornosti. 62 . njegovim drugim prihodima. uz ostale okolnosti. kao što je uslovna osuda. jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. srazmjerno neisplaćenom dijelu. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. raniji život učinitelja. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. drugi prihodi. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. novčana kazna se neće izvršiti. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne.

a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. i 3. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. onda se primjenjuju opšte granice. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). motiv izvršenja djela. odnosno opšti minimum i opšti maksimum.Opšta pravila zakon je dao u st. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. 1. 1. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. Međutim. kako je istaknuto. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. npr. Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. 2.. motiv je otežavajuća okolnost.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3. 63 . Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. jer svaka od njih. dok pravila sadržana u st. Po svom karakteru one su ambivalentne. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne. 2. 2) svrha kažnjavanja. Zakon navodi najznačajnije okolnosti. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost.

te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. U toj ocjeni mogu biti od 64 . stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. npr. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. Isto tako. posebnu upornost. Tako npr. dolus repentinus. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv). 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). krivičnom odgovornošću. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. koje naš zakon posebno ne reguliše. Dakle. I posebni oblici umišljaja ili nehata. naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. Iako ga zakon posebno ne određuje. predumišljaj. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. već i u kojem intenzitetu. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. kada postoji tzv. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. koji mogu biti veći ili manji. npr. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. bezobzirnost i sl. na mah. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja.. već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. raniji život učinioca. držanje učinioca nakon učinjenog djela. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. Isto je sa vinošću odn. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. lične prilike učinioca. da li je učinilac pri tome iskazao npr. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima.

Naime. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. 65 . ili npr. itd. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. koliko je ona bila bliska. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. onda je on olakšavajuća okolnost. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. kod djela protiv javnog saobraćaja. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu. npr. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. starosn a dob učinioca. zavisti. kod saobraćajnih djela.značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. Naravno. itd.). Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. mržnje ili osvete. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. intenzitet tjelesne povrede. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. Isto tako. Npr. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah). ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. kod nužne odbrane. Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca.

Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela. lakomislenost. npr. 6) Lične prilike učinioca. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. povjerenje žrtve. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. ili je to učinio spontano. 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. npr. nemoć. profesiju. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela. “sticaja nesretnih okolnosti”. kao što su npr. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. U zavisnosti od toga.. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. djela. odnos prema drugim ljudima. odn. itd. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. ima li djecu (posebno njihov broj. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje. porodične prilike. uzrast i zdravstveno stanje). okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. njegovo držanje na poslu. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. zaposlenost. radnim ili profesionalnim obavezama. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . tešku situaciju. da li ga je učinilo više lica.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. kojim sredstvima. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. uopšte njegov način života. zatim da li je djelo izvršeno noću. požar i sl. njenu nevolju.

bolest članova porodice i sl. (tzv. odn. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. Tako npr. poslije je redovno posjećivao. ili npr. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. siromašna osoba. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. stvarno kajanje). ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. itd. što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. da ima više maloljetne djece. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog.posljedice. Npr. jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. Takvo obrazloženje ne znači ništa.). U protivnom. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. ali ako sud navede 67 . Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. odvezao je u bolnici. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». da je invalid. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. ali ako je tome doprinio sam učinilac. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. S druge strane. Također. neovlaštena trgovina i promet drogom. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. pomogao u školovanju djece. pranje novca i sl. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. krijumčarenje ljudi.

postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. izdržane ili oproštene kazne. Dakle. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo.. ili kod ubistva na mah. kako je oštećenom pružio pomoć. odn. kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. itd. vrijeđanjem od strane oštećenog i sl. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. prevare. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. Naravno. jer je 68 . sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne. oštećenog je posjećivao u bolnici. odn. Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica.. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». itd. za koja djela i na koje kazne. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. Međutim. poreske utaje. konstitutivnim elementima osnovnog. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. ili krivično djelo pronevjere. Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. Npr. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima. Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica. Tako npr. Pored ovog.

postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. Kao izuzetak od navedenog pravila. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . b) ublažavanje po vrsti . njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. kod krivičnog djela otmice. bitno smanjenje uračunljivosti. b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. kada sud pored opštih pravila. njegovim drugim primanjima. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti. (npr. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. Dakle. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . pokušaja. (npr. ispod posebnog zakonskog mimimuma. U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. zakon dozvoljava ublažavanje kazne. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. pravne zablude. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 . kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava.

kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine. 6) ako je za kriv. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. U praksi sud. 4) ako je za kriv. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. u njihovoj cjelokupnosti. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje.koristiti mogućnost ublažavanja. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. 3) ako je za kriv. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. (Ublažavanje kazne) ovog zakona. 1) 70 . 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. 2) ako je za kriv. Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. 7) ako je za kriv. najčešće. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. U ovom slučaju. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. čitav niz olakšavajućih okolnosti. može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv.

djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. postojalo bi krivično djelo. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. (npr. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. kazna se može neograničeno ublažavati. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora.kod prekoračenja granica krajnje nužde. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. U praksi je rijetko. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. npr. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 71 . najčešće.). ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. ali može uticati na odmjeravanje kazne. bračnog druga i sl. kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. 3) u slučaju pravne zablude. pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. izreći će samo tu kaznu. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline. to će. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne.

jednom licu nanese tjelesnu povredu.od b) do d) ovog člana. U nedostatku takve odredbe. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. Međutim. (npr. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. (npr. 1. također. teža kazna apsorbuje manju. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju. onda bilo koju od njih. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. tač. tačke d) ovog člana. To je tzv. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. b) i c) ovog člana. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. tač. 72 . sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi.(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. (npr. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. (npr. princip apsorpcije tj. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

1. sudska opomena i 2. jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. uslovna osuda. MJERE UPOZORENJA (Član 59. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. ili 2. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM. 1. vodeći računa o svrsi sudske opomene. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo. Sudska opomena (Član 61. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. ovog člana. 77 . ZKP FBiH) Pritvor. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. Svrha mjera upozorenja (Član 60. njegov raniji život. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. ovog člana. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne.

Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . U članu 61. 1.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije.  2. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. izvinjenje oštećenom. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. pomirenje s oštećenim. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene. jer se predviđa da se. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja. ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. dakle. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. uz gore navedeni uslov. Međutim. s obzirom na odredbu stava 2. djela. Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. U članu 60. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. Radi se. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite.

Uslovna osuda (Član 62. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. njegov raniji život. 79 .djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. 4. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. 2. Ne može se. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. međutim. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. njegov raniji život. druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. ne učini novo krivično djelo. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. vodeći računa o svrsi uslovne osude. 3. ličnost učinitelja. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. i u tom slučaju. dakle. Međutim. ovog člana. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. stepen krivične odgovornosti. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Odredba. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. sama za sebe.

izvršavaju se. 80 . mada i ona. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. djela i istovremeno upozorava da će. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. roka provjeravanja. ne učini novo krivično djelo. Dakle. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). izrečene uz uslovnu osudu. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. tj. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. koju sadrži svaka uslovna osuda. uslovna osuda je zamjena za kaznu. njene bitne elemente. Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. U članu 62. ne učini novo krivično djelo. i 2. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. ). djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. (npr. neophodna elementa: 1. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. Dakle. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. Međutim. U tom smislu. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni.(7) Sigurnosne mjere. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. Prema tome. sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud.

Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. posebno uzeti u obzir: 1. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. 2.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. njegov raniji život: Zakon. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. odnosno visinu njegove plate. vodeći računa o svrsi uslovne osude. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. pobude iz kojih je djelo učinjeno. njegove lične prilike. Kazna utvrđena uslovnom osudom. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. raniji život učinitelja. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. njegove lične. porodične i socijalne prilike. 81 . pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. U pravilu. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. po svojoj vrsti i mjeri. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. 3. njegove druge prihode. dakle. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu.

nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu. Obrnuto. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. Međutim. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. 5. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Međutim. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. nije moguće.. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. a ujedno i bezuslovna 82 . kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. mjesto. dakle. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. a za druga kaznu zatvora. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. odnos prema žrtvi i dr. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. način i sredstvo izvršenja. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. Dakle. 4. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine.

Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. izrečene uz uslovnu osudu. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66. sud će. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. U ovom slučaju. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela. 1. izvršavaju se. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. 3. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. 83 . vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan.novčana kazna. Sigurnosne mjere. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. 2. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti.

 prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud.  posjećivanje određenih psihijatrijskih. Ako ne opozove uslovnu osudu. obaveze predviđene kriv. djelom. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv.Ako opozove uslovnu osudu. da naknadi štetu koju je pričinio kriv.  osposobljavanje za određeno zanimanje. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora. djelom. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. ličnost učinitelja. ili da ispuni dr. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi. nadzora i zaštite. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. brige. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. 84 .  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. zakonodavstvom u FBiH. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja.

a može i ukinuti uslovnu osudu. zabrana upravljanja motornim vozilom. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. 4. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. oduzimanje predmeta. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. Uz ispunjenje navedenih uslova. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. aktivnosti ili funkcija. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. 5. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). 2. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. obavezno liječenje od ovisnosti. zabrana vršenje poziva. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. uslovni otpust će se opozvati. 85 . 3.

aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. uslovni otpust će se opozvati. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. aktivnosti ili funkciji. aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. 3) Zabrana vršenja poziva. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Pod uslovima iz člana 74. stav 2. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. računajući od dana pravosnažnosti odluke. 86 . KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. djelo zloupotrebom svog poziva.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga.

odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. ako ne postupi po toj zabrani.može se izreći samo izuzetno. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. c) kazna maloljetničkog zatvora . Austrije ili Njemačke. djela. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. i to starijem maloljetniku. 87 . Međutim. ako su vlasništvo učinitelja. djela. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. npr. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. RH. b) mjere bezbjednosti. ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja.

rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. obrazovnih. 3. njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. lično izvinjenje oštećenom. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. smještaj u drugu porodicu.1. naknada štete oštećenom. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. 2. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. 2. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. 4. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. 4. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. redovno pohađanje škole. 3. ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). djela ne pokreće krivični postupak. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. 88 . psiholoških i drugih savjetovališta. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1. Dakle. posjećivanje odgojnih. dom ili ustanovu. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. i tako se i djele.

a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. preodgoj i pravilan razvoj. osigura njihov odgoj. b) kazna maloljetničkog zatvora. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. djela navršio 16.  Uz to. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. djela navršio 14.2.a. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. 3. mjere pojačanog nadzora 3. godine života maloljetnika. 89 . ovdje se radi. zabrana upravljanja motornim vozilom. aktivnosti ili funkcija i 2. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. njegova psihička svojstva. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. uglavnom. Dakle. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. nadzorom nad njima. kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. stepen njegovog duševnog razvoja. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere. disciplinske mjere 2. c) mjere bezbjednosti. zabrana vršenje poziva. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. 2.

U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. ali ne duže od 20 dana. c) na neprekidni boravak određen broj dana. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. Pri izricanju ove mjere. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. ali najviše 4 uzastopna dana blagdana. 5. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. b) na određeni broj sati tokom dana. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana. 6. uz odgovarajući nadzor. 7. 8. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. te 10. Tu spadaju: 1. sudski ukor i 2.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. 1. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. 9. preodgoja ili liječenja. Pri izricanju ove mjere. sredinu i prilike u kojima je živio. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. težinu krivičnog djela.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. dotadašnji odgoj. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike. pobude iz kojih je djelo učinio. Tu spadaju: 90 . njegove sklonosti.4. 2.

1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. 3. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. 90. zaštite (Čl 92. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. sud može: a) roditelju. usvojiteljem ili starateljem. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. iako su ga u mogućnosti obavljati. usvojitelju ili staratelju. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. njegovom zaposlenju. koja se brine o školovanju maloljetnika.) ZAVODSKE MJERE 91 . 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. Pri izricanju ove mjere.

odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. Pri izricanju ove mjere. sud će naročito uzeti u obzir: 1.Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. a max 5 god. U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. također. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. a kad maloljetnik postane punoljetan. Uz tom slučaju. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. već će o tome naknadno odlučiti. neće odrediti njeno trajanje. obustaviti od izvršenja. a može se i 92 . sud. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. preodgoja ili liječenja .

KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. 2.b. sud nije vezan za min.. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. KZ FBiH) 93 . Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. a njeno izvršenje nije započeto. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. odnosno 1. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. a izriče se na pune godine ili na pola godine. i to pod uslovima: 1. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. proteklo više od 1 godine. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera.. propisanu mjeru kazne. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. a izvršenje nije započeto. god. i 2. Izuzetno. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.

vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3. c) 3 godine . KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. imajući posebno u vidu: 1.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. b) 5 godina . Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina .) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik. ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. a pod uslovima iz člana 100. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. ali ne prije isteka 1 godine.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku. Dok ne navrši 18 godina.

Izuzetno od odredbe stava 3. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom.. ovog člana..) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. aktivnosti ili funkcije. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.118. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. 95 . Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. pod uvjetima propisanima ovim zakonom. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije. ponašanje učinitelja. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba).) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107.) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. te svrhu koju treba postići sankcijama. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne. 2. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva.zatvora. st.

izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. koja je sposobna za rad. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. rad će joj se omogućiti. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta. 2. može raditi ukoliko ona na to pristane. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne.c.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu. dok ne navrši 18 godina života. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. tužiteljstvu. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere.) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. pod uvjetima propisanim zakonom. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. Rad osuđenih osoba (Član 112. Granice izvršenja kazni (Član 111.

predmeti od vrijednosti. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu.) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. 97 . (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. radi stručnog osposobljavanja. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. Ako oduzimanje nije moguće. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. osim u izuzetnim okolnostima. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). Međutim. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. (6) Maloljetni osuđenik. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike.

Zaštita oštećenog (Član 116. sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. 98 . mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost.Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. takva imovina može biti predmet oduzimanja. pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117.

c) lišenje odlikovanja. zastarjele ili oproštene kazne. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. b) zabrana sticanja određenih zvanja. npr. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. kao pravna posljedica osude. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. pravnim licima. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. 99 . Dakle. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja. u zakonu o radu. b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja. trgovačkim društvima ili u dr. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. poziva ili zanimanja. pravnim licima. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. privrednim društvima ili u dr. oproštene ili zastarjele kazne. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti.

KZ FBiH) Poslije izdržane. Može se odnositi na kaznu zatvora. što znači da je daje zakonodavni organ. djela propisana ovim i dr. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. REHABILITACIJA.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. i 124. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. aktivnosti ili funkcije. dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. Odredba stava 1. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. Amnestiju za kriv. djelom. 100 . Pomilovanje (Član 123. a za kriv. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. ili c) određuje brisanje osude. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. AMNESTIJA. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. Amnestija se daje u formi zakona. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. djela propisana zakonom kantona skupština kantona. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. Amnestija (Član 122. POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze.

Dakle. Pomilovanje se objavljuje u sl. zastarjele ili oproštene kazne. Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. domet pomilovanja je uži od amnestije. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. zastarjele ili oproštene kazne. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. Dakle. zastarjele ili oproštene kazne. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. 101 . Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. Kada je osuda brisana. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. jer se odnosi na poimenično određena lica. Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. novinama. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. na molbu osuđenog. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane. već ona iz pravosnažne presude. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. za brisanje nije bitna ta nova kazna. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije.

fizičko lice. općina i mjesna zajednica. oduzimanje predmeta. entiteti. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. zabrana rada na osnovu dozvole. Pravne posljedice osude su: 1.000 KM). ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. objavljivanje sudske presude. 2. a ne mogu biti odgovorni država.500. učinio krivično djelo u ime. u roku koji odredi sud.000. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti. Brčko distrikt.000-5. ne bude odgovorna za novo krivično djelo. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine). U slučaju stečaja. grad.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran. Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . novčana kazna (5. ili teža kazna). za račun ili u korist pravnog lica.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. 2.Uz ovu kaznu. kanton. i 3. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. Kazne za pravna lica su: 1. zabrana rada na osnovu dozvole. oduzimanje imovine (za KD 5 god. 3. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom.

a odluku o krivnji donosi porota. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. Nakon što porota donese odluku. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. jer tužitelja nije bilo. pa npr. Kanada i dr. uključivo i funkcija gonjenja. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. poslije francuske revolucije. a ne sud. donese presuda. U tom postupku je zadržano tzv. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. i to tako što je prvo Francuska. Istraga i 2. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. uključujući razne torture i mučenja. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka. a suđenje se svodilo samo na to da se. Žalbenog postupka nema. eventualno. Akuzatorski (optužni) postupak 3. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. sudija izriče krivičnu sankciju. Australija. uredovanje suda. Velika Britanija. sud oglašava da je optuženi slobodan. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. i to osuđujuća. Odbrana de fakto nije postojala. Inkvizitorski postupak 2. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. formalno.). i dijeli se na dva dijela: 1. da vodi računa o redoslijedu postupka. optuženog oglasi krivim. Suđenje se odvijalo tako 103 . Ako porota objavi da optuženi nije kriv. inkvizitorsko načelo. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. čime se postupak završava. već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. postavljati pitanja i sl. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. Presuda. u stvari. a posebno se brine da. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1.

dakle.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. staranja. praktično. a uvedene su i druge novine. prava osumnjičenog/optuženog. zakonitost dokaza. 2. 5.  Sporedni procesni subjekti: 1. postupka). upotreba jezika i pisma. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. 7. i 3. pravo na odbranu. kao što su: 1. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1. Polazeći od tog koncepta. 6. pouka o pravima. 2. 9. kojeg ZKP više ne poznaje). Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. Sud. ne bis in idem. 10. načelo akuzatornosti (optužno načelo). u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. Tužitelj. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Osumnjičeni/optuženi i 3. pravo na suđenje bez odlaganja. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. Naš ZKP. 16. 11. 2. sporazum o priznanju krivice i dr. pa ako se utvrdi da jeste. 15. S tim u vezi. Organ nadležan za pitanja soc. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. 8.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. kao što su izjašnjenje o krivnji. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. in dubio pro reo. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv. 4. 13. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. Oštećeni. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. 12. 14. jednakost u postupku. pravo na odštetu i rehabilitaciju. pretpostavka nevinosti. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. svjedoci. 3. 17. Osnovna načela se. osobe. 104 . vještaci i dr. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. prava osobe lišene slobode. načelo mutabiliteta 18. slobodna ocjena dokaza. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja.

ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje. raspravno načelo. u primjeni načela javnosti. dakle upustiti se u postupak. pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. PRINCIP ZAKONITOSTI .npr. 1. te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u. 4. načelo nije moguće do kraja sprovesti . ali nije dužan da se brani.npr. 3. kontradiktornosti. Ovo načelo jeste ustavno načelo. javnosti. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. usmenosti. odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak). prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. načela: 1. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. odakle je preuzeto u naš pravni sistem. ograničeno je inkvizitorskim načelom . neposrednosti itd. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. tj. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. 2. Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. 2. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu.pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze. kao što su npr. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. poziva svjedoke i postavlja im pitanja. 105 . ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). Dakle.

nasuprot tome. 2) Dakle. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima. U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti. Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. tj. Ovo načelo se. u smislu pravne kvalifikacije). Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje. (npr. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. u sebi. stav 2. bitne) činjenice. Načelo in dubio pro reo. odn. dakle na tužiocu. optužena osoba počinila krivično djelo.) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. Može samo presudom.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom.kd). NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. 3. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. tj. kojom se optuženi oglašava krivim. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). Novinari. 106 . dakle. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. umjesto da se iznose samo činjenice. Također. često navode da je osumnjičena odn. drugom vrstom odluke (npr. sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. cijeniti. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje.„u sumnji u korist optuženog“). može osporiti pretpostavka nevinosti. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. Dakle. jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. smatraju se neutvrđenim. u sumnji. rješenjem). one se ne mogu uzeti kao utvrđene. u korist optuženog. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne.one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću.

) 2. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. ako se sumnja u njihovo postojanje.. događaj zbog kojeg se sudi.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . 107 . Pri tome se misli na djelo. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. odn. a to su: 1. djelo teške tjelesne povrede. a ne i neka druga osoba. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. tužilac napadača optuži za kriv. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. jer ne postoje redovni pravni lijekovi. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. djelo pokušaja ubistva. stav 2. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. u ovakvoj situaciji. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu . 4. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova. Dakle.) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . NAČELO NE BIS IN IDEM . stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). tj. ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. (Npr. jer bi u suprotnom. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka. odn. Obrnuto. izrečena neka novčana kazna. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda. nakadno optužiti za kriv. koja nije bila obuhvaćena tom presudom. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5. 5. poziva na ovo načelo. a zavisno od faze postupka. Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. u skladu sa članom 57.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. U praktičnom postupanju.

Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. 4. uz 2. 2. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. 3.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. pravo pomenute osobe da porodica. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. a to su: 1. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. 3. 2. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. niti odgovarati na postavljena pitanja. on nije dužan dati 108 . pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. prije donošenja odluke. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju.) Prava osumnjičene/optužene osobe. 6.

7.istinit iskaz. kao i druga prava utvrđena zakonom. i u postupku po pravnom lijeku. Ako osumnjičeni/optuženi. U ovom slučaju. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. ima pravo na rehabilitaciju. branioca će mu postaviti sud. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. u slučajevima obavezne stručne odbrane. branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. To su slijedeći slučajevi. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. (tako npr. 3. odnosno faze postupka: 1. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. pa ako iz 109 . U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. ako sud utvrdi da je to. Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac. odn. a postoji već od trenutka lišenja slobode. od prvog ispitivanja. 4.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. a zna da ta osoba nije izvršilac. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. Ako vrijeme nije propisano. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. u interesu pravde. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. već i o pravima advokata . kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. branioca će mu postaviti sud. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. 2. ne uzme sam branioca. i to već prilikom prvog ispitivanja. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. ako sam ne uzme branioca. nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna.

a ne samo na osumnjičenog/optuženog. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. od strane sudskog tumača. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13. 8. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje. (Npr. pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. a službena pisma su latinica i ćirilica. 12.) 110 . 8. pisanog dokaznog materijala. odn. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. drugi iznose.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. i 9. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. Stranke. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. ZAKONITOST DOKAZA (član 11. Zabranjeno je od osumnjičenog. 9.) Opća je obaveza suda. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. 10. 11. niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. kao i druga prava utvrđena zakonom. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. kao i isprava i dr. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka.

njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog. a to su one vezane uz: 1. 3. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. dužnost je sudije. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. 2. 4. EKLJP). 2. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. 111 . sud će ispitati svjedoka. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. 3. 4.) Sud. a ne doprinosi razrješenju stvari. odnosno vijeće. saizvršilaštvo i saučesništvo. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. i to u toku cijelog krivičnog postupka. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. 5. i koju tužilac ima kao državni organ. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. Kad je riječ o tužiocu. zakonska obilježja kriv. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. krivičnu odgovornost izvršioca.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. tako i činjenice koje mu idu u korist. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. a ne kao stranka u postupku. utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. djela. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. 13. tako i one koje im idu u korist. a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». To je moralna i zakonska obaveza. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. odnosno predsjednika vijeća.

a na glavnom pretresu izvode. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. tj. 2) funkcija odbrane . jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima. savjesno. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju.) Sud. logičkih i psiholoških metoda. ni kvalitativno.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi. pa zato kažemo da je modificirano). ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. tako i svih dokaza zajedno. Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. te način na koji se došlo do takvog zaključka. 14. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji. primjenom pravnih. kako svakog dokaza pojedinačno. logično. NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17. bez zahtjeva tužioca. sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16. sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. Također. rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku.Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . odnosno da nije dokazana. kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica. treba naglasiti da je obaveza suda da. Pri tome. 15.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. To. Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. Usvajanjem ovog principa.  privatni tužilac. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). vrši sud. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. prilikom donošenja presude. 112 .

osim ako zakonom nije drugačije propisano. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. gonjenja ostvaruje se. a u II st. 2. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. i 3. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. zastara krivičnog gonjenja i dr.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. Vezano za primjenu ovog načela. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca).2. dakle. 17. kao što su amnestija. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje. 16. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo. tužilac dati imunitet svjedoku. 3) krivična djela u kojima će gl. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. pomilovanje. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. 1. između ostalog. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. Načelo oportuniteta. krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. 3. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. koji nisu proizvoljni.

114 .st. a prije početka glavnog pretresa. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. koji ne može uložiti žalbu. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. tj. sud će rješenjem obustaviti postupak. sud otvori pretres). kada glavni tužilac. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja. st. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. st. presude i održavanju pretresa pred II. potrebna mu je saglasnost SPS-a. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. ili 2. sudom). Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. krivičnog gonjenja. Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. presude pa II. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. tj. a nakon toga presudom. već ima pravo da. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice. ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. odlukom. U slučaju obustave istrage. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza.st. U tom slučaju. podnese pritužbu uredu tužioca. u roku od 8 dana. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. odn. Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. Do podizanja optužnice. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. Dakle. pomilovanjem ili zastarom. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. ili 3. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. („odustajanje od optužnice“).

Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. Postupak se mora provesti do kraja.) U vezi prethodnih pitanja treba. Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). parničnom. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. tj. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. jer takvo gonjenje nije ni započeto. djelo korupcije. ona ne dobiva 115 . a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo. Iz navedenog razloga. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca. kriv. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. U slučaju da je tužitelj. upravni organ). Prema tome. prije svega. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. odn.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. vanparničnom). Kada se govori o načelu mutabiliteta. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. 18. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. tj. c) ako je nastupila zastarjelost. bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. eventualno. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. umro. odnosno neki drugi državni organ (npr. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. kada donese naredbu o nesprovođenju istrage.

kao i carinskih organa. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. preduzeća. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda. uključujući: korporacije. 116 . odnosno optuženi. (npr. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. policijskih organa Federacije. jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. kao i stručni saradnici. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. Ali.) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. bez obzira na to je li postala pravosnažna. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. organa finansijske policije. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. sudske policije. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. nastupaju potvrđivanjem optužnice. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. ako Zakonom nije drugačije određeno. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe). to znači da te posljedice. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. poreskih organa i organa vojne policije.

Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost. općinskih i kantonalnih). n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. odnosno vještaka. m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24. (3) St. koja je pozvala tog svjedoka. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku. (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. odnosno vještaka. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. odnosno branioca.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. i 2. fotografirane. zabilježene magnetskim impulsima.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. fotokopirane. mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka. Stoga. 117 . ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. 1. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . otkucane pisaćom mašinom.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak. propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. Glava IV . odštampane. Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr.

jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. 118 . a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac. ako tako ne bi bilo postupljeno. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. tj. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. sastavljeno od trojice sudija. jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj. Tako. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. već i kada se drži pretres. jer sud nije bio propisno sastavljen. a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. sastavljeno od trojice sudija. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. presudu. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. sastavljeno od trojice sudija.). Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. prostorija. Dakle. pokretnih stvari i osoba. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. predsjednik suda i dr.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. U suprotnom. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće. odlučiće o tome ko će suditi. vijeće. prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. predsjednik vijeća. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. a radi se o težem krivičnom djelu). u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. Kada sud to utvrdi.

8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. zakon. također. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu. Ima ovlaštenja koja pripadaju.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. stav 6. 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. tj. itd.00 KM. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. kao i razrješenje postavljenog branioca. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva. 2. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. te odlučuje o razrješenju branioca. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. f) uzima izjavu o krivnji.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči. 3. a 119 . koja ima i SPP. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. b) dostavlja optužnicu optuženom. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. odbrane siromašnih. radi zakazivanja glavnog pretresa. odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5.000.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. Pored tih ovlaštenja.

nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. Posebna nadležnost (Član 27.ako optužnica nije potvrđena. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. Forum deprehensionis (Član 29.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. Forum domicilii (Član 28.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. on ostaje nadležan. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. Forum ordinatum (Član 31. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. u tom slučaju nadležan je viši sud. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište. a za neka viši sud. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32. 120 . ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH. odnosno optuženog.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. pa je za neka od tih djela nadležan niži. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod.

odn. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. Vijeće. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. prikrivače.Ako su nadležni sudovi iste vrste. a za neka niži sud. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda.) 121 . osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela. U svim navedenim slučajevima.npr. provest će se. sudija. Za saizvršitelje. žalba nije dopuštena. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši. Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. sud. nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. ili b) razlozi cjelishodnosti . koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. i za saučesnike. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu. po pravilu. potrebno je da sud. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet). jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. po pravilu. a ako optužnice nisu potvrđene. po pravilu. Kada postoji neki od ovih razloga. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. također. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. Nasuprot spajanju postupaka. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je.) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu.npr. sasluša stranke i branioca.

Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). slični razlozi). POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36.) Ako sud kome je predmet ustupljen. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). po saslušanju stranaka i branitelja. njihovog okupljanja pred zgradom suda. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. ako postoje važni razlozi.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. SPS-a. Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. kao nadležnom. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana. (npr. Nakon potvrđivanja optužnice. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud. 122 . Ovi razlozi mogu biti. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba.) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. To mogu biti razlozi kada npr. POKRETANJE POST. ili npr. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. dužan je. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. npr. bolest svih sudija.

IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. tj. Izuzeće se vrši u javnom interesu. tužiocem. b) postupao kao tužilac. Glava V . ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . sud može istovremeno. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen. branilac. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“). Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova. braniocem. a odricanje stranaka od izuzeća sudije. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. po službenoj dužnosti. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. staranika. d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. u pobočnoj liniji do 4. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. hranitelja ili hranjenika. 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. ako je sa osumnjičenim/ optuženim. stepena. ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. ovog zakona (“važni razlozi”).) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. usvojenika. a po tazbini do 2. stepena ili  staratelja. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. usvojitelja.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju.

U ovoj situaciji 124 . zahtjev se može podnijeti i docnije. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće. ne samo da naznači zakonski osnov. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije.isključen. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. srodstvo u daljem stepenu i sl. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. tako i za fakultativno izuzeće sudije. Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke. kako za obavezno izuzeće. odmah po saznanju za taj razlog. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. U slučaju izuzeća u užem smislu. veza po susjedstvu. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. sve do donošenja odluke o izuzeću. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. tj. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. Sudija. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. podnosilac zahtjeva je dužan . sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. predviđen je jednom opštom formulacijom. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». 2. odrediti zamjenu. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. odbaciće ga vanraspravno vijeće. Predsjednik suda će. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. 1. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži.

Ako se utvrdi da osnov stoji. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. c) rukovođenja i nadzora nad istragom. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. a o izuzeću OSL tužilac. kolegij sudija kod drugih sudova. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. ZKP-a (samo glavni tužilac). kao i na vještake.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. naređuje se zamjena. Prije donošenja rješenja o izuzeću. 125 .) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. b) provođenja istrage. tj. sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. pribavit će se izjava sudije. Zahtjev mogu postaviti stranke. O izuzeću zapisničara.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45. Glava VI . sudske tumače. pa nije odredio zabranu rada. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). zakonodavac nije bio tako isključiv. sudskog tumača. a ako nema ni zahtjeva stranaka. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. predsjednik vijeća ili sudija. stručne osobe. zapisničare. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena.

10) podnosi pravne lijekove. glavni pretres i sl. tako i u korist optuženog. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. pripremi i uputi optužnicu SPS-u. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. kako na štetu. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 . ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca.BRANIOCA (čl. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU . 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa.-54. Lice koje nije advokat. Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. Glava VII .4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. te da optužnicu zastupa pred sudom. Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. onda nema procjenjivanja. Zakona. pravnih i fizičkih osoba u Federaciji. a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. preduzeća. 53. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. U slučaju obavezne odbrane. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani.

ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora. 127 . mora imati branioca. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. Dakle. pored ostalog. S druge strane. određuje se samo jedan branilac.dužnosti. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. 2. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. 2. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama). 3.) Branilac ne može biti: 1. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. 3. po pravilu. već prilikom prvog ispitivanja . Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog.za vrijeme dok pritvor traje. Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti. u kojoj on nije učestvovao. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. istakao povredu postupka u toku istrage. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. branilac. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. bračni. Ko ne može biti branilac? (Član 55. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. Sukob interesa otklanja. nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. oštećeni. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59.

Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. postavlja SPP. djelo izvršeno. odn. (npr. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. na njegov zahtjev. Naime. sudija. broj osumnjičenih/optuženih. Prema potrebi. provešće se psihijatrijsko vještačenje. ličnost osumnjičenog/optuženog. Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. u interesu pravde. predsjednik vijeća. mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. a ako to ne učini. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. postaviti branioca. zavisno od faze postupka. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. specifično kriv. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. bez obzira na propisanu kaznu. SPS. Da li postoje razlozi pravičnosti. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. što utvrđuje sud. sud će mu. npr. Branioca. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. SPS. djelo koje je predmet optužbe. odnosno branioca. Ima pravo na nagradu. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. postavlja se branilac po službenoj dužnosti. sredina u kojoj je kriv. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Branioca postavlja SPP. Da li postoje razlozi pravičnosti. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. 128 . branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). 4. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi.

PRETRESANJE OSOBE (član 66. a) 129 . Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. sudija. U navedenim slučajevima. dakle saučesnici. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca. odnosno vijeće. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka.) Pretresanje stana. te mobitela. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe. ili saizvršioci. SPS. kao i tužilac.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. već i podstrekač i pomagač. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. dužni su ih staviti na uvid braniocu. Na zahtjev suda. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. 2) izuzetno od prethodnog pravila. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. Nakon podizanja optužnice. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac. osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup.

Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. koja nije ni izvršilac krivičnog djela. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola .) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. U ovom slučaju. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe. odn. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe.) U odnosu na formu. sudsko vijeće. radi se o pretresanju ostalih osoba. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. niti njegov saizvršilac. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva. saučesnik. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.  130 .  centralni dio zahtjeva. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca. a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja.kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje. odn.

Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan. Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. (npr. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. B. Prije odobravanja zahtjeva. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.) 131 .) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.

7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. 3) ime. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. prisustvuju dva punoljetna građanina. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. 4) svrha pretresanja. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. bez odlaganja. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. 6) određivanje ili opis mjesta. a ako je on odsutan. imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. nakon čega se. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. OSL može upotrijebiti silu. prostorija ili osoba koje se traže. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici.) Prije početka pretresanja. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata. kao svjedoci. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Svjedoci će se prije početka 132 . 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. s navođenjem adrese. ako to sud izričito odredi. Pretresu stana.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. ostalih prostorija ili osobe. mora vratiti sudu. vlasništva.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja.

jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. da bude prisutan pretresanju. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. odnosno osobe. to želi. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. ali upućuju na drugo krivično djelo. odnosno isprave oduzete. 76. 133 . kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. 2. odnosno korisnik prostorije. O tome će se obavijestiti tužilac. Prilikom vršenja pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka.) O svakom pretresanju stana. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. OSL mora. odnosno vojna osoba. Ako se pri pretresanju stana. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. bez odlaganja. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje. prostorije. a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih. i 77. Ovo je vrlo važno. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. ako stanar tog stana.

) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. pokretne stvari ili nekretnine. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. 4. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. 2. d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti. djela. b) prilikom lišenja slobode. c) predmeti za koje je. kod kojih 134 . krivotvoreni vrijednosni papiri itd. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. 2. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju.). c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. u okviru posebnog djela KZ FBiH. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. kod određenih krivičnih djela. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. (npr.3. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. 1. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. predviđeno obavezno oduzimanje predmeta.

Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. Ko drži takve predmete. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu). te isprave ili tehničke snimke činjenica). može se zatvoriti. tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. to je SPP (do podizanja optužnice). Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. dužan ih je predati po naredbi suda. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka. 135 . Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. a u slučaju daljnjeg odbijanja. sudija. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. djela.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. 2. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. SPS (prije početka glavnog pretresa). uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. osumnjičenog. odnosno optuženog. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. U smislu funkcionalne nadležnosti.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca.000 KM. Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca.se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. SPP i branioca. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. 3. a najduže 90 dana.

Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD.Predmet koji je oduzet od fizičke. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. na osnovu prijedloga tužitelja. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. SPS-a i branitelja. odnosno pravne osobe ne može se prodati. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. Pravo žalbe (Član 83. U slučaju da sud ne izda naredbu. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. na prijedlog tužitelja. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome.) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. (Čl. sud može. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. 85. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi.) Sud može. Sud može. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 .

je li pismen. vratit će se vlasniku. prevara. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. ko mu je zakonski zastupnik). tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. JMBG. a ako je maloljetan. 2. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. Ako sud ne izda naredbu. djevojačko obiteljsko ime majke. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. dopušten kao 137 . 3. kakve su mu obiteljske prilike. ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. ovog zakona. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. čime se zanima. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. ime i prezime roditelja. nakon toga. Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera. je li. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo.„pravo na šutnju“.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. odnosno držatelju. koje je narodnosti i čiji je državljanin.) 1. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . gdje stanuje. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. prijetnja. je li odlikovan.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. Sud je dužan. nadimak. te da je takav njegov iskaz. je li. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. (ime i prezime. ako je dat u prisustvu branitelja. gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin. 2) da može uzeti branioca po svom izboru. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. dan. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. gdje je rođen. 72 sata). kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. kakve je škole završio.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. mjesec i godina rođenja. kad i zašto osuđivan. kakvog je imovnog stanja.

niti svoj izostanak opravda. ako je njegova odbrana obavezna.) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. ne odazove pozivu. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. a ako je svjedok gluh ili nijem. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. 93. i 94. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. odnosno sud. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. Ispitivanje osumnjičenog. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. Nakon što je zapisnik sačinjen. učinitelju i o drugim važnim okolnostima. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. bolnici ili na drugom mjestu. odnosno zakonskog zastupnika. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. uz pomoć tumača. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. u pravilu. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. bez zakonskih razloga. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. Svjedoci koji se zbog starosti.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. 138 . snima se na audio ili videotraku. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog.

Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. liječnik.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. d) maloljetna osoba koja. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.) 139 . na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje .Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. advokat. a svoj izostanak ne opravda. bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog. na prijedlog tužioca. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. notar.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni. naredbu može izdati i tužilac. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. i dr. sud može. Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. ako se njen iskaz. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik.). b) roditelj ili dijete. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98.000 KM. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. odlučuje vanraspravno vijeće. vojne ili službene tajne. prema prirodi stvari. Izuzetno. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe.

da li mu je isti neophodno potreban. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. itd. niko ne zna). branilac. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. u oba ova slučaja. Naravno.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99. Dakle. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača. za savjetnika određuje advokat. „tajni imunitet“. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. pa npr. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. Na glavnom pretresu je slična situacija. osim svjedoka. 140 . odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju.). on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. NAČIN SASLUŠANJA. Za uzvrat. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. da se takvom svjedoku. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. jer za taj imunitet. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. Ako u istrazi nastane takva situacija. Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe.

Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. zanimanja. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. U toku istrage. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. pedagoga ili druge stručne osobe. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. vršiti provjeravanja. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. nakon opštih pitanja. 141 . zakonskog zastupnika. odnosno sud. postupit će se obazrivo. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. npr. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. odn. tj. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. sugestivna pitanja. kao i oštećenim. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». tj.b) da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. 2. 3. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. Poslije datih upozorenja.

Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. davanje izjave. morao biti istinit. 3. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. Pored toga. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. Polaganje zakletve. a za nju štetan. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu. odn. odnosno davanje izjave nije obavezno. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . odn. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102.) 142 . ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. s obzirom na zakletvu. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. ne daje izjavu. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. a ako je takvo ispitivanje obavljeno. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. pa takve osobe polože zakletvu. nije predviđena nikakva sankcija. izjave. Zakletva se polaže. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). izjava se daje pred sudom. odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. invalidnosti. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. pretres.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv. onda to nema nikakvih procesnih posljedica.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv.) neće moći doći na gl. dadne izjavu prije glavnog pretresa. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. već se smatra da zakletva nije položena. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn.

odnosno predsjednik vijeća. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. Dakle.). opipa i sl. kao rezultat prijetnji. To opažanje se vrši čulom vida. onda ga obavlja sudija.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. osiguranju ili opisivanju tragova. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. pa se. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov. ako želi. te 143 . sluha. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. a nakon podizanja optužnice SPS. nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca.  Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. kao što je npr. odnosno dijete i maloljetnik. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. naredba ili rješenje. U tom smislu. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. Kada OSL vrši uviđaj. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. doći na mjesto događaja. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. obzirom da tužilac može. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. tj. Inače. u pravilu. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. već je dovoljan samo materijalni uslov.

a nakon toga. – 129. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka. (npr. a izuzetno pojedinci. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. neposredno po izvršenju krivičnog djela. 144 .) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. te nalaze i mišljenja vještaka. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane. kojima ne raspolaže sud. i u pravilu. Po završenom vještačenju. po potrebi. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. zavisno od stadija postupka. VJEŠTAČENJE (čl.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja. što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. rekonstrukciju vrši sudija. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). odnosno predsjednik vijeća. 109. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi.) Za razliku od uviđaja. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se. ponovo izvesti pojedini dokazi.

POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. odnosno u kaznu. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. grafološko vještačenje itd. toksikološka vještačenja. 5. sudsko-medicinska vještačenja (npr. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. psihijatrijsko). vještačenje saobraćajnih udesa. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. PREGLED. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. 130. 2. 2. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. 3. ako ona bude izrečena. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. 3. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. vještačenje poslovnih knjiga. 4. ili je s krivičnim djelom u vezi. Glava IX . – 136. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 .

transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba.1. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. ali pod uslovima: 1. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. 4. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca. da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja. te obim i trajanje posebne istražne radnje. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje. ili 3. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. 146 . podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. Ako su takve aktivnosti preduzete. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. 3. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. radnje. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. 2. 5. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija.

U skladu s tim. 2. MJERE ZABRANE.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. 1. 4. JAMSTVO i 5. a to su: 1. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom. 3. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. kao najteža mjera. pritvor. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. VRSTE MJERA (član 137. POZIV (član 138. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene. POZIV.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“).Izuzetno. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. PRITVOR. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. 2. 147 . Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. a to su: 1. može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a.

naredbu za dovođenje može izdati i tužilac. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. 7. Ova mjera određuje se rješenjem suda. mjesto gdje optuženi ima da dođe. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. Izuzetno. i 4. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. DOVOĐENJE . Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. sakriti se. MJERE ZABRANE (član 140. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. 148 . ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. dan i sat kad treba da dođe. a svoj izostanak ne opravda. ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. 8. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. djela koje mu se stavlja na teret. 5. naziv organa koji poziva. u hitnim slučajevima. uz navođenje odredbe KZ-a. odnosno sudije koji poziva. naziv kriv. 3. odnosno sud o promjeni adrese.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. Ako optuženi to odbije. 6. službeni pečat i potpis tužioca. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. 2. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. – 140g. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. 4. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. 2. dovest će ga prinudno.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. koji sadrži: 1.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. 2. a svoj izostanak ne opravda.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti. 3. 3.

. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru. odnosno.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe. predsjednik vijeća.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora. i 5. odn. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. tj. 3. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. taj sudija odn. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja. ako je ona izrečena. a nakon dostavljanja predmeta sudiji. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. Izricanje mjera zabrane (član 140b. 2. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. poslije podizanja optužnice SPS. Ostale mjere zabrane (član 140a. 4. te da živi u svom domu.) 149 . dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. Ako je izrečena novčana kazna. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka. a najduže do pravosnažnosti presude. Zabranu poduzimanja određ. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda.U prednjim okolnostima sud može. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice.

2. Sadržinski posmatrano. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. 141. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. neophodan je pristanak optuženog. Ako jamstvo nudi treće lice. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. koji se. optuženi se pušta iz zatvora. optuženog pušta na slobodu. Jamstvo dakle mora biti položeno.Izuzetno. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka. a kada ono bude obezbjeđeno. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. ili teža. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. već incijativa uvijek potiče od optuženog. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. 1. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. jamstvo može biti lično i stvarno. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. Za razliku od pritvora. zbog bojazni da će pobjeći. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno. Sa aspekta materijalne garancije. 4. Ako je ne izda. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. 150 . odn. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. isprave će se odmah vratiti. Sud ne može predložiti primjenu jamstva.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. tj vijeće. njegovog branioca ili trećih lica. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. u hitnim slučajevima. i 142. zavisno od razloga. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. niti ga odrediti po službenoj dužnosti. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva.

Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. Položeni novčani iznos. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne. odrediće mu se pritvor. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo. te lične i porodične prilike optuženog. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. ni u pogledu najvišeg. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . I pored datih kriterija.Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. niti najnižeg iznosa. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. a kada su u pitanju nekretnine. To je jedan od načina prestanka jamstva. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio.) 151 . pošto je ostavljen na slobodi. bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. Ako optuženi pobjegne. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. dragocjenosti. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. stavljati hipoteka na nekretnine. iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj. porijeklu imovine. a hipoteka se skida. Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“). a izostanak ne opravda. U navedenim slučajevima. hartija od vrijednosti. PRESTANAK JAMSTVA (član 143. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). odn.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva.

pritvor joj se može odrediti: 1. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 . a koje je. (npr. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora. viđen da ide prema granici. samovoljno napustio radno mjesto. 2. 3.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. u vanrednim okolnostima. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. na obrazložen prijedlog tužitelja. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen).) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. sakriti. saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. žalba nije dopuštena. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. posebno teško. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. 4.

Prethodno se mora održati posebno ročište. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. Dakle. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. 3. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. obrazloženje. odnosno stavlja u pritvor. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. sastavljenom od trojice sudija. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. Po isteku ovog roka od mjesec dana. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora.ime i prezime lica koje se lišava slobode. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . Po isteku roka na koji je pritvor određen. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. Koji su to «naročito važni razlozi». Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. pečat suda i potpis sudije. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. zakon ne određuje. u roku od 24 sata od prijema rješenja. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.) 1. 2. Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. djelo za koje se to lice tereti. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. jer tužilac npr. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. kriv. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. zakonski osnov za pritvor. pouku o pravnom lijeku. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora.

Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala. c) 2 god. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci. UKIDANJE PRITVORA (član 150. b) 1 god. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. i to rješenjem SPS-a. a prije izricanja prvostepene presude. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“.suda Federacije. važnosti razloga i složenosti predmeta. pritvor može trajati najduže: a) 1 god. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. osumnjičeni će se pustiti na slobodu. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda. 2 puta uzastopno. Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. . rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće. pritvor u istrazi. zatvora. 4. Nakon potvrđivanja optužnice. uz napomenu. Dakle. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda.u slučaju kriv. a prije isteka roka trajanja pritvora. djela za koje je propisana kazna dugotraj.. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. d) 3 god.) U toku istrage. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati.u slučaju kriv. Izuzetno. i 6 mjeseci . produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice.) Pritvor se može odrediti. . djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina.u slučaju kriv. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije.u slučaju kriv. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju.) 154 . SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. 155 . pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. znači da je on odustao od svog zahtjeva. saučesnike ili prikrivače. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. Poslije izricanja prvostepene presude. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. post. U svim tim slučajevima pritvor se ukida. Inicijativa može poteći samo od optuženog. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude. u stvari. Međutim. Rješenje donosi sudija. post. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. Žalba optuženog. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci. uticajem na svjedoke. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. Ako razlozi za pritvor više ne postoje. ne i od suda (uz pristanak optuženog). Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. sakriti. ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. odnosno predsjednik vijeća.

) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz.  SPP je dužan odmah. a najkasnije u roku od 24 sata. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. Ukoliko ne prihvati prijedlog. b. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode.  tužilac je dužan bez odlaganja. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. 3. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. Naprotiv. 156 . sprovesti tužiocu. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. ako su u pitanju djela terorizma. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. međutim. taj rok je 72 sata. pravo pomenute osobe da porodica.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. po predaji lica od policijskog organa. a najkasnije u roku od 24 sata. Izuzetno. pustiće se na slobodu. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”. u određenom roku i u propisanom postupku. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. niti odgovarati na postavljena pitanja. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. 4. gdje se podrazumjeva: a. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. postojanje nekog od pritvorskih osnova. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. 2. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode. pa je eventualna žalba nepotrebna.

Pritvorenik ne može koristiti mobitel. ali ima pravo. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. pritvorenika imaju pravo posjećivati. novine i drugu štampu. Izuzetno. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici. a određuje se rješenjem. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora.) Po odobrenju SPP.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. ako to zahtijevaju interesi postupka. o svom trošku obavljati telefonske 157 . Pravo na komunik. protiv kojeg je dopuštena žalba. Smještaj pritvorenika (Član 156.) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. pritužbe ili žalbe. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. spriječi bjekstvo pritvorenika. higijenske potrepštine. o svom trošku nabavljati knjige. SPP. u okviru kućnog reda. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. Posebna prava pritvorenika (Član 157. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. U pravilu. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. bračni. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka.

Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160. Kad zapisnik piše zapisničar. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. a ako to nije moguće. zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. prijedlozi.) Optužnica. odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. onda neposredno poslije toga. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. GLAVA XI . a zapisničar se ne može osigurati. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane.razgovore. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. Predsjednik suda. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. Predsjednik suda. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem. 158 . kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. U pozivu za ispravku. Zapisnik piše zapisničar. odnosno dopuni. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. propisanih razloga. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165. iz razloga sigurnosti i dr. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163. mogu u svako doba obilazitipritvorenike. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. i bez prisutnosti sudskog policajca.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162.

Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni. planovi. u njemu se ne smije ništa izbrisati. 5. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. kao i osumnjičeni.) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. dodati ili mijenjati. mjesto gdje se obavlja radnja. stavljanje oznake na predmetima i dr. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. Sadržaj zapisnika (Član 166. mjere i veličina predmeta ili tragova. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik.) Zapisnik sadrži: 1. 3. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. 159 . Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list.) Zapisnik se mora voditi uredno. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. odnosno optuženi. Vođenje zapisnika (Član 167. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.).Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja.) Osobe koje se saslušavaju. fotografije. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe. a ako su napravljene skice. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. opis. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. crteži. 4. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. Sva preinačenja. 2. dan i sat kad je radnja započeta i završena . to će se naznačiti u zapisniku. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi.

ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka. Rokovi se određuju na sate. Rokovi određeni po mjesecima. mjesece i godine.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. 160 . podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. 172. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Dan kad je dostavljanje izvršeno. tj. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. GLAVA XII . odn. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. 174 . ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba.Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. dane. i 173. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. po pravilu.176. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. izvršenje presude. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. odnosno godinama. Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava.

2. kao i o drugim prethodnim pitanjima. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. tako da nijedno od njih nema većinu. Način glasanja (Član 179. Tajno zasjedanje (Član 180. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. rješenja i 3. troškovima krivičnog postupka. 161 . Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. drugim krivičnopravnim sankcijama.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. Ako ne glasa. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. a zatim će se glasati o kazni. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. Presudu donosi samo sud. presude. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. nije dužan glasati o sankciji. Ako se i na taj način ne postigne većina. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178.) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. naredbe.

Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. Ako se oni ne zateknu u stanu.) Pismena se dostavljaju. uz pouku o posljedicama nedolaska. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke.Saopćavanje odluka (Član 181. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. a ta osoba se tamo ne zatekne. po pravilu.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično. stava 1. postupit će po odredbi člana 184. ako ona pristane primiti pismeno. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. 162 . ako on na to pristane. ovog zakona. Posredno dostavljanje (Član 184. pismeno se predaje susjedu. Glava XIV . dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. Ako je odluka usmeno saopćena.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. ako su odsutne. Lično dostavljanje (Član 183. Ako osoba izjavi da se neće žaliti. preko pošte. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.

rok za izjavu pravnog lijeka. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Odbijanje prijema pismena (Član 187.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. a on ima više branitelja. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. Posebnislučajevidostavljanja(Član188. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. dostavljač će ga potpisati. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan. pod uvjetom da 163 . a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. U tom slučaju. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara.) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. lično će se dostaviti i optužnica. Po zahtjevu optuženog. Optuženom koji nema branitelja. sat i razlog odbijanja prijema. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. Dostavnica (Član 186. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Time je dostavljanje izvršeno. dostavit će se branitelju i optuženom. Ako optuženi ima branitelja.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. U takvim okolnostima.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. fizičkog ili nekog dr. Zdravstveni radnici. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. 168 . nastavnici. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela. odnosno nastaviti istragu. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. tužitelj ne može pokrenuti. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv.Kad je zakonom. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. staratelji. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. Tužitelj će.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. a takav zahtjev nije podnesen. zlostavljanja. u tom slučaju.Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje. djela. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. vaspitači.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog. pa to ne prijavi. roditelji. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. prava. da vrše nadzor. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. njihovo odgajanje i vaspitavanje. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa.

osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. 3. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. osim osumnjičenog. radi se o građansko-pravnom odnosu. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. pravno irelevantnom odnosu. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. pismeno ili usmeno. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. 3) zakonski naziv krivičnog djela. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.) Prijava se podnosi tužitelju.PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. 169 . O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. djela). sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. 4. upravno-pravnom odnosu. (npr. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu. 2. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. sačinit će se službena zabilješka. ukoliko su ti podaci poznati. dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. 5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. a ako je prijava saopćena telefonom. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. Ako se prijava podnosi usmeno. Dakle. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik.

2. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. OSL može: 1. radnjama i mjerama koje je preduzelo. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. ovog zakona. 3.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. 4.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. saslušavati oštećenog i svjedoke. 170 . prikupljati potrebne izjave od osoba. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). djela) (član 233. ispitivati osumnjičenog (naravno. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka. Istina.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. 3. OSL je dužno u ovom slučaju. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god. ako postoji opasnost od odlaganja. 5. naredba o pretresanju stana. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. O svemu što je preduzeto. i o tome obavještava SPP-a. da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno. te 4. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. naređivati potrebna vještačenja i 6. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku.. prikupljati određene informacije. 2. kao što je npr. ako ovaj na to pristane.

OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. ali samo po odobrenju tužitelja. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. osim pregleda. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. skice. obdukcije 171 . zadržavanje će prestati. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. 3. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja. Nakon isteka tog perioda. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. javnih preduzeća i ustanova. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. 6. Pri prikupljanju izjava od osoba. putnika i prtljage.2. OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. OSL sastavlja izvještaj.) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. službene zabilješke. Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. 4. fotografije. pribavljeni izvještaji. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta. 5.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja).

onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). To znači da se svjedok ispituje direktno. moraju se evidentirati u zapisnik. Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. (npr.) Zavisno od faze postupka. ako želi. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. ali i u posebni službeni izvještaj. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. a nakon podizanja optužnice SPS. Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. iskaza nekog svjedoka). on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. može doći na mjesto uviđaja).i ekshumacije leša. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238. Kao što je navedeno. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje.) 172 . potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. unakrsno. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. Postoji. on će se ispitati. također. što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. koji nije očevidac događaja i koji je npr. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. 2. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. 3. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno.

Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). Tako. a iz iskaza pet preostalih da jeste. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. 173 . 2. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. 3. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. u vrijeme učinjenja krivičnog djela.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. O donošenju naredbe o obustavi istrage. te podnosioca prijave. 4. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos. nije moguće naredbom obustaviti istragu. nužna obrana ili krajna nužda. već i naredbu o obustavi istrage. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. 1. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. bio neuračunljiv. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. Naime. pravosnažno presuđena stvar. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. tužilac je dužan obavijestiti oštećenog. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu.

neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. postupak će se nastaviti. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo. nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. koji će sazvati kolegij tužilaštva. postupak će se rješenjem obustaviti. rješenjem će se prekinuti krivični postupak. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. Kolegij tužilaštva će. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241. a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju).

Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. u pravilu. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. 6. uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. tada. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje). svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. 7. 6) rezultat istrage. prethodnog(ih) prigovora(i). s navođenjem odredbe krivičnog zakona. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. koji se sastoji od: 1. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. 5. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. a to je postupak optuživanja. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). obavezno. 4.) Optužnica. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242.) Nakon podizanja optužnice. Nakon podizanja optužnice. 2. potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. pregovaranja o krivnji. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. 3. osumnjičeni/optuženi i branilac. upućivanja optužnice SPS-u. 175 . 4) zakonski naziv krivičnog djela. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. sporazuma o priznanju krivnje. djela. jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. sadrži: 1) naziv suda. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. Dakle. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu.

Praktično. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. dopuni. odn.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. SPS treba da donese u roku od 8 dana. tj.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. tada SPS treba da potvrdi optužnicu. npr. a u složenim predmetima 15 dana. ako je propisno sastavljena. 2. Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici. Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. a odmah potom i o pritvoru. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. nalazi i mišljenja vještaka i sl). radi ispravke formalnih nedostataka. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu. datum potvrđivanja. onda SPS razmatra dokaze. fotodokumentacija i sl. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. U tom smislu. 176 . SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. a istovremeno će mu. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. a ako se nalazi u pritvoru. ali mogući dio optužnice . onda on prvenstveno ispituje: 1. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. da li je sud nadležan. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. ukoliko tako ne postupi. računajući od dana prijema optužnice. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. uz upozorenje da će optužnica. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. prvo se odluči o potvrđivanju optužnice. o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. u tom dopisu.

Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. da poriče krivnju. a dokaze koji 177 . Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. ili neće određeno da se izjasni. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. predmet proslijediti sudiji. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). Prije davanja ove izjave. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. angloameričkog sistema (adversarni sistem). troškovima postupka. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. onda SPS. ex officio. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. a što je preneseno iz anglosaksonskog. Međutim. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. ako prikupi nove dokaze. optuženi neće da se izjasni o krivnji. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Ukoliko optuženi nema branitelja. te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. SPS će provjeriti prednje. Prilikom izjašnjenja o krivnji. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. optužnica se dostavlja bez odlaganja.Međutim. SPS. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. tj. odn. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. ako optužnica sadrži više tačaka. radi zakazivanja glavnog pretresa. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. odnosno vijeću kojem je dodijeljen.

potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. isto kao i SPS. nastavlja se redovan krivični postupak. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. i to sudije. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. a drugi poriče krivnju. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. 178 . ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv. tj. 3. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. sudija/vijeće. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. 2. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. svjesno i sa razumjevanjem. Drugo. kada sudija odnosno vijeće. dva optužena. odnosno zaprijećene kazne. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. djela).  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.  da li je upoznat o troškovima postupka. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. Dakle. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja.

b) blažu vrstu kazne (npr. uz optužnicu. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. Tom prilikom. Međutim. Pregovaranje o krivnji. sve do okončanja glavne rasprave. Ovo je moguće i kasnije. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude.Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. Ukoliko to tužilac previdi. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. Prilikom sačinjavanja sporazuma. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora). stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. odn. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. Nakon potvrđivanja optužnice. primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. tada zaključuju sporazum. uslovna osuda. U ovom slučaju. tj. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće).) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. (npr. dostavlja sudu. za kriv. niti da daje sugestije.

moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. svjesno i sa razumijevanjem. 5. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. Nakon toga.krivično-pravne sankcije. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. U tom slučaju. Međutim. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. a realizaciju principa mutabiliteta. izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. i isto konstatovati u zapisnik. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. a koja je bila predviđena u sporazumu. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. to će saopćiti strankama i braniocu. uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. i to: 1. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju. do potvrđivanja optužnice. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. bez prethodnog odobrenja. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). 4. postupka. pa do početka glavnog pretresa. što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. U ovom slučaju. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. 3. 180 . 2. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . odnosno vijeću. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. sud provjerava više kumultivnih uslova.

u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. 2. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. podnijeti prethodne prigovore. kao i oštećeni. 181 . SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. osumnjičenom. (član 60. žalba nije dopuštena. Stav 1.predraspravno ročište. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana.) Kao što je već rečeno. nakon potvrđivanja optužnice. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan. bez obzira na propisanu kaznu. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. postaviti branitelj. jer u smislu člana 36.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6. 5. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac. Također . a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. na njegov zahtjev. Protiv odluka po prigovoru. ZKP FBIH. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. odnosno optuženom će se.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. osporavati zakonitost dokaza. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1.

isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. ako je to potrebno radi čuvanja državne. Sudija.) Glavni pretres je javan. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. ali uvijek po njihovom saslušanju. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.) Sudija. radi zaštite morala u demokratskom društvu. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. odnosno vijeće. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. ili 6. 182 . odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. ako je to u interesu državne sigurnosti. ili 2. oštećenog. sudija. – 252. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. vojne.) Sudija. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. ili 3. službene ili važne poslovne tajne. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija. može u svako doba. odnosno predsjednika vijeća (Član 254. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. ili 5.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. odnosno predsjednik vijeća. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. branitelja. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. zakonskog zastupnika i punomoćnika. 250. ili 4. odnosno vijeće. Sudija. RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog. naučni i javni radnici. Obaveze sudije.

odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. svjedok. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. Sudija. odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje.000 KM. Sudija. Ako upozorenje bude bezuspješno. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice.) Sudija. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i.Dužnost sudije. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. 183 . unose u zapisnik o glavnom pretresu. radi preduzimanja daljnjih mjera. odnosno predsjednika vijeća (Član 256.) Dužnost sudije. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. Dužnost sudije. komoru čiji je branitelj član. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. Odluke sudije. ali sudija. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. punomoćnik oštećenog. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. U tom vremenskom periodu sudija. vještak. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. Sudija. ukoliko optuženi ima branitelja. Izuzetno. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. a naročito zbog broja optuženih. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. Ako tužitelj. branitelj. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. zakonski zastupnik. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. oštećeni.

onda je takvo kažnjavanje isključeno. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga.) Pojmovno. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. ukoliko je izostao tužilac. Međutim. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. kao što je izostanak sudije. optuženi ili njegov branilac. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. produži da narušava red. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. zbog koje se.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka.000 KM. a u protivnom. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti. nakon što je kažnjen. ukoliko bude izjavljena žalba. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. Za razliku od toga. U slučaju ako je neko izostao. Ukoliko sud nije nadležan. ako nije bilo opravdanog 184 . održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. a odbrana nije obavezna. presuda mora ukinuti.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. glavni pretres se odlaže. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen. a ako je glavni pretres počeo.

U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. Sud o tome donosi rješenje. a najduže 30 dana. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). protiv kojeg je dozvoljena žalba. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. već jednom bio privođen. a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. 185 . Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje.razloga.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. a isti neopravdano izostaje. odnosno napuštanja bez odobrenja. tj.) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. niti je svoj izostanak opravdao. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. (član 262. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. te obavještava VSTV BiH. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao.

po mogućnosti. pretresu.) Na zahtjev stranaka ili branitelja. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. Izuzetno.) Ako se glavni pretres. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. postupit će se po odredbama člana 266. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. sudija/predsjednik vijeća. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. pretres će se nastaviti. uz saglasnost stranaka i branitelja. uz saglasnost stranaka i branitelja. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. odnosno vijećem. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. ali vijeće. drži pred istim sudijom. ako: 1. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. da se pročita zapisnik o uviđaju. koji je bio odložen. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i. treba pribaviti nove dokaze ili 2. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. Sudija/predsjednik vijeća. odn. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. odnosno vijećem. 186 . odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana.

na poziv ovlaštene osobe. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. vještaka i stranaka. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. optuženog ili branitelja sudija. Sudija. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. Sudija. i ta izreka predstavlja izvornik.) Sudija. sudija. treba da ustanu. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist.) Kada sudija. sudija. u za njih određenu prostoriju. odnosno predsjednik vijeća. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka. osim ako za to postoje opravdane prepreke. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. da može postavljati pitanja optuženim. Na prijedlog tužitelja. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik.) Sudija. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273.) da bi utvrdio njegov identitet. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. – 270. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271. Ukoliko je prisutan oštećeni.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu. 268. 187 . odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. Pouke optuženom (Član 274. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev.

a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. niti mu to pravo može biti uskraćeno. zakon predviđa da oni mogu. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. već to radi službenik suda. Dakle. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. Poslije čitanja optužnice.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. dakle. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. odnosno 4 grupe: 188 . Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. Uvodno izlaganje je. tužitelj ne može više povući optužnicu. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. 276. Sve te radnje pozivanja. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . pa do početka glavnog pretresa. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. obavlja sud. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. ako žele. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. da „izlože koncept odbrane“. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). Što se tiče optuženog i njegovog branioca. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. što de fakto jeste uvodno izlaganje. vještake. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu.

 Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). tako i svjedoke koje je sud pozvao. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici). U pravilu. sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. Međutim. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. 189 . a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. Navedeni dokazi. a zatim one koji se odnose na drugo. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl. Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). itd). pa tek onda izvodi svoje dokaze. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure.1. ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema.  Svi ostali dokazi. tj.  Dokazi odbrane. Prema tome. već i suda. dokazi odbrane. odbrane i dokazi suda. on nastoji da dokaže antitezu odbrane. Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka. ako ima više optuženih i više KD. dokazi optužbe. onda je jasno da imamo mješoviti postupak. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca. predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. 3. DIREKTNO. U okviru unaksrnog ispitivanja. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. ako je to u interesu pravičnosti.  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. kako svjedoke odbrane i optužbe.) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. dokazi suda i 4. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. Inače. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. 277. 2.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

djelo krađe. jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. Npr. kako je prvobitno navedeno u optužnici. izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. djela) radi se o tzv. postupka. koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. nove ocjene izvedenih dokaza. 290. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. koje bi sud morao odbiti. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. ali ne i na neko drugo krivično djelo. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. (npr. preciziranju optužnice. da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. tj. tj. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. tj.IZMJENA OPTUŽBE (čl. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. a ako mu to zabrani. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. (Npr. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. Dakle. Sud. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. umjesto iz garaže. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. a ne izmjeni optužnice. Drugim riječima. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. a ne o izmjeni optužnice) 194 . što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. u ovom slučaju. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj.

Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. a radi pripremanja odbrane. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. U slučaju izmjene optužbe. Na kraju završne riječi tužilac. djela krađe da se radilo o provaljivanju.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. Npr. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. 291. Međutim. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. Zaključci prate uvodno izlaganje. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. glavni pretres se odgađa. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. 292.Usljed izmjena optužnice. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru. Zatim. a ne obijanju zatvorenog prostora. djelu iz oblasti privrednog kriminala. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. Naravno. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. gdje su izmjene optužnice bile obimnije. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. ukoliko se radi o kriv. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. može predložiti i izricanje 195 . sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. a ako je prisutan oštećeni i on također. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. branioca. u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. glavni pretres može biti odgođen. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode.

jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. postupka. Prema tome. Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. zatim oštećeni. jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. presudu. odnosno članova vijeća i zapisničara. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. analiza iskaza svjedoka. postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. 196 . uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. Praktično. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. sudija. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice.) Nakon završnih riječi. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. branilac i optuženi. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. Tužilac ima pravo da dadne repliku. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. 293. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. vrši se podjela izlaganja npr. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. analiza elemenata krivičnog djela. Ako svi daju završnu riječ. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. Međutim. analiza nalaza i mišljenja vještaka. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog.

odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. Stav 1. sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . Stav 2. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena. a ne optužena. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Npr. Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. Istovremeno. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl. Dakle. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. Postupajući suprotno.  u sadržaju. jasno je da on ne mora postojati. sve tačke u potvrđenoj. 295. 295. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. tj. Dakle. sud će donijeti oslobađajuću presudu.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. tj. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. osoba izvršila određeno krivično djelo. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). postupka i presuda će se ukinuti. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe.

djelo krađe. da se zapisnici o iskazima svjedoka. što čini bitnu povredu odredaba kriv. radiće se o prekoračenju optužnice. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. odredbe o radnjama dokazivanja. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. st. 198 . zapisa ili fotografije. 4. U ovim slučajevima. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. 2. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. Obrnuta situacija je moguća. Prema tome.) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. kao što su uviđaj. b) Nasuprot tome. kao npr. pretresanje stana.: 1. djelo teške krađe. odn.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. ZKP FBiH). privremeno oduzimanje predmeta. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). prostorija ili osoba. ako se radi o optužnici za kriv. U suprotnom. te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. 385. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296. Ako bi to uradio. imovine ili dokumentacije. postupka. djelo teške krađe. 3. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. pa sud dođe u situaciju da to uradi. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. 4. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. postupka. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. Npr.

Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 . b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari.). Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. koriste izrazi formalna ili procesna presuda. 1. 298. 2. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. pored zakonskog naziva. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen.VRSTE PRESUDA (član 297.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen. Tako. 1. 1. 2. ocjenu izvedenih dokaza i slično. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298. c) tzv. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. za istu se zbog njene specifičnosti. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv.

tačka c. djelo malog značaja. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). ubistva iz člana 166. 2.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija. pa je sud na osnovu člana 298. 5.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299. Npr. Također. treće. djelo. 2. To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću. tj. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. Dakle. a kod optuženog se utvrdi nehat). kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno. pod određenim uslovima. dokazati. kao što su: 1. 3. sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. ZKPFBIH odlučio kao u izreci. 2. djelo za koje se optužuje. tj.  da je djelo protivpravno (tj. djelo. KZFBIH. i 2. da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost. 4. ili 200 . Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. nužna odbrana. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. dokazano da optuženi nije izvršio kriv. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. krajnja nužda. MERITORNE PRESUDE 2. pristanak povrijeđenog.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. I. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). 2. stvarna zabluda. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. 3. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. odbijena. stav 1. sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300.

sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. sud će navesti slijedeće: 1. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja.ako je u zakonu dat takav naziv. i to kako glavne. tako i sporedne. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. u drugom zakonu. ili 4) kazneni nalog . 7) imovinskopravnom zahtjevu. 6) troškovima krivičnog postupka. 2) mjerama sigurnosti. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona . (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne. Dakle. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. držatelju). i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude.) 2.kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. 4. Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo). ili 3) oslobođanje od kazne . kao i potpun.2) uslovna osuda . 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. tj. (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. 3) oduzimanju imovinske koristi. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 . zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). 3. navodi se naziv djela . Ako je optuženom izrečena novčana kazna. djelo oslobođa od kazne.presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo.

Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. presudu usmeno priopći sudija. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303. a u složenim stvarima. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. sudija. . kao i o pravu na odgovor na žalbu. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. odnosno predsjednik vijeća. Sud će u prisutnosti stranaka. sudija. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. Predsjednik suda će.VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda.306. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. izuzetno u roku od 30 dana. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. po potrebi. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. 304.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. 202 . branitelj. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude.) Po objavljivanju presude. branitelja.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi.

koji može podnijeti žalbu kako na štetu. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog.) Nakon što sud donese presudu. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). 4. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale. roditelj ili dijete i usvojitelj. roditelj ili dijete i usvojitelj. koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. vanbračni drug. ali ne i protiv njegove volje. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. a to su: 1. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima. kako branitelj. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. tužitelj. odn. optuženi i njegov branitelj. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. 2. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. Tako npr. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309. 203 . Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. 3.

3. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. potpis (obavezan sastojak). Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude. To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. ako je oglašen krivim.). pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . 204 . a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. žalbeni prijedlog. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak). broj predmeta i datum donošenje presude). Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. 5. uvjetna osuda. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne).) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. 4. a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. 2. obrazloženje i potpis. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. obrazloženje (obavezan sastojak). onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist..

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu.ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. ali npr. onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni. Uvođenjem ovog pravnog instituta. ali ne u tom pravcu. ali da se. onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji. Npr. BENEFICIO COHESIONIS (član 323. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu). presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv.ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu.) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. žalba optuženog na vlastitu štetu. koji su u istoj pravno situaciji. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. – 331.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu . onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. s obzirom na utvrđeno 209 . preinačiti prvostepenu presudu . presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu . zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih.

sudu na ponovno suđenje. u dijelu kojim se ukida I st. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. Na tom pretresu. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. zatim ako je sud donio presudu. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st.) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. 210 . st. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. Pri tome valja posebno naglasiti. a to je Vrhovni sud FBiH. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres . ovog zakona. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. trebala donijeti drukčija presuda. presuda. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi .činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. U obrazloženju takve presude.

odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i.) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. a neće dirati prvostepenu presudu. ili kao nedopuštenu. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda. a ne i prvostepene presude. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. O žalbi protiv rješenja SPP. Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335. predmet uputiti na ponovno odlučivanje. po potrebi. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH). Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno. podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu.) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno.) 211 . ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. Nakon toga. Upravo zbog toga. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena.

može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. ovog zakona. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. stava 2.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. a presudu donosi u sjednici vijeća. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 . ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje. NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. U tom slučaju. a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. odnosno branitelja. vještaka ili tumača. uz prethodno saslušanje protivne strane. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog.

ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. U slučajevima iz tač. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 .) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. obavijestit će o tome osuđenog. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. roditelj ili dijete i usvojitelj.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. odnosno vanbračni drug optuženog. odnosno usvojenik. amnestiju ili pomilovanje. a poslije smrti osuđenog. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. bračni.

ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. s obzirom na podnesene dokaze.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. 214 . u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. a sud. obustavit će se izvršenje kazne. Stav (2) ovog zakona. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348. po prijedlogu tužitelja. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. odnosno prekine. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. Prilikom rješavanja o zahtjevu. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. odredit će da se izvršenje presude odloži. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke.) Sud će. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. ali će sud. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti.

i to: zabrana vršenja poziva. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. 215 . Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. optuženom izrekne kazna zatvora. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta.) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa. ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. sud će izreći novu jedinstvenu kaznu.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). a to su: 1) novčana kazna. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. U takvoj optužnici.

prema članu 243. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka .) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. djela. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3. bez odlaganja. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. ZKP (potvrđivanje optužnice). 2. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. te će je proslijediti u dalji postupak. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete.) 216 .) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . NALOGA (član 351. Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima. d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. kaznu zatvora). kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga.

Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. kao i 4. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu. pored ličnih podataka o optuženom. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. povrede KZ-a. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357. 2. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. odredbe ovog zakona. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. odnosno držatelju. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. o oduzimanju imovinske koristi. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno. Glava XXVI . bitne povrede odredaba krivičnog postupka. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. te odluka o troškovima krivičnog postupka. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. 3. i odluke o mjerama sigurnosti. o imovinskopravnom zahtjevu. Povreda Krivičnog zakona (Član 359. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene.) Sudska opomena izriče se rješenjem. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. 217 .) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji.POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1.

365. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. 364.Odluke povodom žalbe (Član 360. branitelj. a naročito pri njegovom ispitivanju. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda. Obavezna odbrana (Čl. oslobođeni su samo 1. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik. 2. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva. vjerski ispovjednik. Primjena odredbi prema djeci (Čl. roditelj. 361. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. 3. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. Obazrivo postupanje (Čl. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl.) 218 . 363.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog. staratelj. 5. Glava XXVII . upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. vodeći računa o duševnoj razvijenosti.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života .) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. 366. usvojitelj.) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. 362. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. a u vrijeme pokretanja postupka. Ako sam maloljetnik. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. socijalni radnik. odnosno vjerski službenik i 6. 4.

367. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.kako bi se postupak što prije završio. 370. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. odnosno zakonskog zastupnika.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. Sastav suda (Čl. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . 372. Dužnost hitnog postupanja (Čl. provest će se jedinstven postupak po članu 32.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka. 373. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda. ni odluka donesena u tom postupku. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja. i 374.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. Rješenje o tome donosi SZM. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. 371. Pravomoćna odluka suda može se objaviti.) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna.) Maloljetnik se poziva preko roditelja. ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. na obrazloženi prijedlog tužitelja. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Tužitelj može 219 . ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet. a neko kao punoljetna. u skladu s ovim zakonom. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. 369.

tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. kad je to potrebno. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. psiholog i dr. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. 377. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku.) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. kao i na kaznu.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. defektolog. 376.). ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku. u dogovoru s organom starateljstva. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. 375. Ispitivanje maloljetne osobe. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. ali najduže na 30 dana. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje.) U pripremnom postupku prema maloljetniku.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. 220 .

Određivanje pritvora (Čl. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. Obustava postupka (Čl. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. pritvor može trajati najduže mjesec dana. 378. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. odnosno staratelj maloljetnika. sakriti. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. 382.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. 379. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. 381.) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. saučesnike ili prikrivače i 3. odgojnu ili sličnu ustanovu. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM . izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. Obrazloženi prijedlog (Čl. 2. zaštite ili smještaja maloljetnika.) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika.) Izuzetno. Smještaj maloljetnika (Čl. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka. 221 . ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. Nakon završetka pripremnog postupka.

SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. ali SZM može odstupiti od ovih pravila. maloljetnik. preduzeti mjere da se postupak ubrza. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.) Kad se sudi maloljetniku.) Kad primi prijedlog tužitelja. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa. Zakazivanje gl. Kontrola postupka (Član 383. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta. branitelja i predstavnika organa starateljstva.zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. odnosno staratelj i organ starateljstva. 388. javnost je uvijek isključena.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. Ako ne dođu. Isključenje javnosti (Član 386. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. branitelj. osim tužitelja. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. Na ročište će se pozvati tužitelj. Predsjednik suda će. po potrebi. o zapisniku i o toku glavnog pretresa.) 222 . kao i naučnici. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. roditelj/staratelj. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena. rukovođenju glavnim pretresom. Nedolazak roditelja.

Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. SZM dužan je da pisano izradi presudu. odnosno rješenja. SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. stav 2. odnosno rješenje u roku od osam dana.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308. staratelj.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391.) 223 . usvojitelj. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude.). tač. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. srodnik po krvi u pravoj liniji. Odluke SZM (Član 389.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru. odnosno rješenja. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. bračni odnosno vanbračni drug. protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. niti kaznu. ne odluči drugačije. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. ovog zakona. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. tužitelj. Branitelj. brat.

) Zbog istog krivičnog djela. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396. Pravna osoba u 224 . odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. po pravilu. odnosno optuženi i osuđeni. a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru. ili na prijedlog tužitelja. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. maloljetnika. vijeće za maloljetnike može tu kaznu.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. osobe. protiv pravne osobe se. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja. od organa starateljstva i dr. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.

Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. kao i zakonski propis po kojem je optužena.) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe. Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku). namijenjena pravnoj osobi. sadrži : 1. postupku su troškovi kr. Presuda pravnoj osobi (član 406. postupka.krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje.) Pismena. odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. osnov odgovornosti pravne osobe.) Pravna osoba može.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. Pravna i fizička osoba. Određivanje zastupnika (član 399. opis krivičnog djela i 4. pored sadržaja propisanih ovim zakonom. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. Dostavljanje pismena (član 401. sjedište pravne osobe. dostavljaju se pisarnici i zastupniku. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu. 225 . 400. osim ako je jedini član pravne osobe. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. pored zastupnika. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. 3. 2. kao i osumnjičeni. Sadržaj optužnice (član 404.) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. b) u izreci presude . ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude . i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. imati branitelja.

u tom slučaju. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. na prijedlog tužitelja. ovog zakona.Mjera osiguranja ( član 407. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI. Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. već samo protivpravno djelo. U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. 226 . Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. krivični postupak će se nastaviti. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje. i koja je opasna za sebe i za okolinu. kada su u pitanju neuračunljive osobe. sud može. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju. Glava XXIX . U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja.) Za osiguranje izvršenja kazne. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). Obaveza je suda da. Međutim. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje.

Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi. Pošto je prethodno podignuta optužnica.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi. odnosno kad je obustavljen. Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. Nakon toga. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. u trenutku kad je postupak završen.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. sud ne može odlučivati rješenjem. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. odnosno vijeće. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. Kada se donese utvrđujuća presuda. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. 227 . sud može. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. Oduzimanje predmeta (Član 412. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.

Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. osoba na koju je imovinska korist prenesena. kao i predstavnik pravne osobe. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica. po odredbama koje važe za izvršni postupak. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena. kao i predstavnika pravne osobe. imovinske koristi (Član 417.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. djelom (Član 414. Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. odrediti privremene mjere osiguranja. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . ako nije pozvana kao svjedok. na koje će pozvati tužitelja. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415. po dopuštenju sudije. Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413. postavlja pitanja optuženom. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. odnosno predsjednika vijeća. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da. odnosno novčani iznos oduzima. osuđenog i oštećenog. svjedocima i vještacima. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. sud će po službenoj dužnosti.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. Privremene mjere osiguranja (Član 416. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet.

shodno odredbama KZFBiH. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa. pokreće se na molbu osuđenog. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Glava XXX . donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude. sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke. izvršit će se potrebna provjeravanja. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422. 229 . osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.obavezu koja mu je bila određena presudom. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. koja se podnosi sudu.

U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. – 434. (član 429. 428. toj državi se mogu.) « Međunarodna kriv. Izuzetno od odredbe stava 1.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. ovog člana. ako se strana država tome ne protivi. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati. 230 .) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. tako što sud.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi. Glava XXXI . te sankcija. i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. pr. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl. sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja. u skladu s odredbama ovog zakona.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem.» (čl 428) Molbe suda. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.

na prijedlog tužitelja. odluku o ustupanju donosi tužitelj. obavijestit će se. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436. 2. a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. – 444.) 231 . ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda. diplomatskim putem.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. odnosno optuženim. strana država koja je uputila zahtjev. Nakon podizanja optužnice. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu. a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim. GLAVA XXXII . a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom.) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom. osim ako je na to bio prinuđen. Prije podizanja optužnice. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl. 435. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa . osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. a oslobođena od kazne.) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1. Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434. a do ustupanja predmeta sudiji. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.odluku donosi SPS.

a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. 232 .) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj . U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva. odnosno rješenje. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. a oslobođena od kazne. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen. neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

) 233 . GLAVA XXXIII .) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. roditeljima. tužitelj. dostaviti organu. priznaje se radni staž. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. na zahtjev te osobe.G. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. Rehabilitacija (član 442. odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. na njen zahtjev. braći i sestrama.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. O zahtjevu odlučuje vijeće. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci. odnosno neosnovanost lišenja slobode. nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445. ovog člana staž priznat. ovog člana. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. odnosno staža osiguranja. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu. sud će. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. ovakvo saopćenje će se. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. djeci.

ili ove predmete treba pronaći. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. Povlačenje potjernice ili objave (član 448. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 . odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. Izdavanje objave (član 447.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu.) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. Izdavanje potjernice naređuje sud. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful