SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

april, 2009. god.

Sadržaj:

• •

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite, određuje krivična djela i njihove učinioce, te propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, pa se može reći da je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ZNAČENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života – dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podliježe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina života. Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više osoba. Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno određene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu organizaciju. Zločinačka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na osnovu zakona, određena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadležnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom tajnom. Službena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona proglašena službenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
3

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih osoba.

ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH
Krivično zakonodavstvo u našoj zemlji sačinjavaju:
1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva); 3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija; 4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kažnjivosti.

NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivičnopravne prinude Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivično pravne prinude. Propisivanje krivičnih djela i vrste i mjere krivičnopravnih sankcija zasniva se na nužnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj razmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAČELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo načelo ima 2 aspekta značenja:

4

prije nego što je učinjeno. u ranijem kriv. drugi zakoni Federacije. odnosno sud kome je Sud BiH prenio vođenje postupka. 3. nema potrebe za utvrđivanje ostalih kriterija. u zavisnosti od toga koji je od njih blaži.). Međutim. ZAKONA (obavezna primjena blažeg zakona) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja. Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud. odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima. vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. U zakonu nisu izričito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaži za učinioca u svakom konkretnom slučaju. OSL provali u tuđi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje). djela protiv oružanih snaga. a da se učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZFBiH. veći broj kriv. uvreda. djelo kockanje. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmjeni. b) da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. ali isključuje krivičnu odgovornost i krivično gonjenje. Dakle. međutim sudska praksa i teorija su utvrdili određene kriterije na osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži.da se krivična djela i krivično-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. a ne propisima niže pravne snage. blaži je onaj krivični zakon koji propisuje određeno djelo kao krivično djelo. U toj situaciji. blaži je onaj zakon koji predviđa mogućnost oslobađanja od kazne ili izricanja blaže vrste kazne ili manje mjere kazne 1. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni. a) 2. ta djela i još neka u važećem KZ su dekriminisana sl. 5 . VREMENSKO VAŽENJE KRIV. zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. 2. Ovo je ključni kriterij za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretnom slučaj. moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip zakonitosti“: „Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen. samo pod uslovima propisnim zakonom. a to su: osnovni kriterij je onaj koji predviđa da je blaži onaj krivični zakon koji konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao krivično djelo (npr. (npr. u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“. zakonodavstvu postojalo je kriv.

Ako nije ispoštovan ovaj princip tj. kod krivičnog djela krađe blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaže kazne). 3. blaži je onaj krivični zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti. analizom prethodnih kriterija se utvrđuje kako se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog učinoca. Izuzetno. ako je povodom pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i određeno novo suđenje. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi) b) obavezno liječenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva. blaži zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. KRIVIČNE SANKCIJE Vrste krivičnopravnih sankcija su: 1. a ne apstraktno. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda i suđenje počinje ispočetka. postojaće povreda krivičnog zakona. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnažnosti presude.(npr. Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetnički zatvor c) novčana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 2. Dakle. Blaži zakon mora se primjeniti u cjelosti. a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. blaži je onaj krivični zakon koji predviđa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaže kažnjavanje za pokušaj određenog krivičnog djela. ako je sud primjenio strožiji zakon. 5. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojačanog nadzora c) zavodske mjere 6 . 4.

. . alternativnih sankcija. 4. postupka) 1.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god. bez vođenja kriv. 20 god. a nalazi se negdje između kazne i uslovne osude. 35 god.nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvrđeni prema propisanoj kazni.Pored navedenih krivičnopravnih sankcija. . specijalna prevencija . . generalna prevencija . Ako je za KD propisano više kazni. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. koja je sui-generis mjera. 5 god. b) apsolutna zastarjelost . Odgojne preporuke (izriču se maloljetnicima. Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života. 10 god. ZASTARJELOST Zastarjelost krivičnog gonjenja Zastarjelost krivičnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja državnih organa za preduzimanje krivičnog gonjenja iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. nastupa bez obzira na volju učinioca i niko se ne može odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od težine krivičnog djela i propisane kazne. 7 . . 3. 3 god. kao mjere upozorenja) i 2.sprječavanje učinitelja da učini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja. . 2. 15 god. . 5.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god. 6. Svrha krivičnopravnih sankcija: 1. a to su: Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih. a postiže se informisanjem javnosti o vođenju krivičnih postupaka i izricanju sankcija.za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora.nastupa kada protekne duplo vrijeme predviđeno za relativnu zastarjelost. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost .preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god. tj. rok zastarjelosti određuje se po najtežoj.za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. ili novčanom kaznom.. zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u krivične sankcije..za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.. pa se krivično gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne: 1. 2.

Kada prestane zakonska smetnja tok. poslanički imunitet.Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. postupak ekstradicije i sl. Radnje ovlaštenog službenog lica prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja. pri čemu se u rok zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadležnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnažno izrečene kazne/krivično-pravne sankcije. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tužioca.) U takvoj situaciji krivično gonjenje ne može otpočeti. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja.  8 . zastarjevanja se nastavlja. bez obzira je li poznat izvršilac KD. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti. Zastarjelost izvršenja kazne/krivično-pravne sankcije nastaje istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude. 2. od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. već zastarjevanje počinje iznova i može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. tako da sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivično djelo. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 slučaja: 1. a ako je otpočelo ne može se produžiti. iz razloga proteka određenog vremenskog perioda. a ne utiče na druge saučesnike. pravne smetnje (npr. duševno oboljenje učinioca. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god.

aktivnosti ili funkcije i 2. Međutim. od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene. U krivičnom materijalnom zakonu protivpravnost isključuje: 1) djelo malog značaja. pravni poredak dozvoljava u određenim situacijama i pod određenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. U krivičnom procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučajevima: lišenja slobode učinioca krivičnog djela. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa. donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU! KRIVIČNO DJELO Krivično djelo (Član 21. 2) nužna odbrana i 3) krajnja nužda. zabrane vršenja poziva. pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje. c) za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija i d) čija su obilježja propisana zakonom.Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. a) Protivpravnost kao element krivičnog djela Protivpravnost znači da je određeno ponašanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. b) i c) Propisanost krivičnog djela u zakonu kao elemenat krivičnog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije 9 . obavezno liječenje od ovisnosti i 3. određivanja pritvora.  Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti (ratni zločini). 2. na koje sud pazi po službenoj dužnosti. vršenja pretresa i dr.) Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivično djelo. Generalno. Naređenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost.  Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. obavezno psihijatrijsko liječenje. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

posebnih elemenata jednog krivičnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja. djela „razbojništvo“. S obzirom na prirodu pojedinih djela. prije nego što je učinjeno. Prema tome. da se krađa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave. Radnja izvršenja krivičnog djela (Način učinjenja krivičnog djela) Radnja izvršenja krivičnog djela je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Npr. vjerskih ili rasnih pobuda. Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela. a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju života drugog lica. na okrutan način. kod krivičnog djela krađe bitna obilježja su: 1. svako djelo ima određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. radnje su upotreba sile i oduzimanje tuđe pokretne stvari. u zakonu nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom. ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih. djela krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više radnji. a ne propisima niže pravne snage. koje mogu biti određene kumulativno ili alternativno: 1. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova obilježja. Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice.U materijalnom smislu ovaj elemenat krivičnog djela znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom. kumulativne dispozicije. Međutim. kod kriv. (Npr. d) Obilježja krivičnog djela (biće krivičnog djela) Okolnosti koje određeno ponašanje karakterišu kao krivično djelo nazivaju se obilježjima.gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivičnog djela nužno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. Biće krivičnog djela je skup svih bitnih. po ovim dodatnim obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se 10 . da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. da se ta stvar oduzima i 3. kod kriv. iz bezobzirne osvete i slično. Drugi aspekt ovog načela znači da se nikome ne može izreći sankcija za djelo ako ono. 2. da se to čini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Npr. kumulativno . ali i dodatno obilježje u pogledu načina izvršenja krađe npr. da se krađa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. zemljotresi itd/. odnosno elementima bića krivičnog djela.

Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. drugom nanosi povredu i sl). pa se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lažne isprave. Da bi se u takvim slučajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne. to propustio učiniti. koji je pravno obavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod krivičnog djela protivpravni prekid trudnoće.. što se može uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. (Npr. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upućuju. 2... Nečinjenjem: Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj. radit će se o kumulaciji radnji. oduzima tuđu pokretnu stvar. u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik./. npr. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija. Ukoliko su ostvarene sve radnje.povreda.gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više djelatnosti tako da je krivično djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. upotreba sile. Dakle. već o pokušaju krivi.. a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako izvršenju tog krivičnog djela činjenjem. radnja izvršenja je određena alternativno. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešće kod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. kod činjenja radi se o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi do određenih promjena u vanjskom svijetu . Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. ispunjavanjem bilo koje alternacije. alternativne dispozicije. kod kriv. Npr. ugrožavanja.. djela krivotvorenje isprave.. falsifikuje ispravu. ali mogu se pronaći i u propisima i aktima niže pravne snage. alternativno . djela razbojništva. krivično djelo se najčešće izvršava činjenjem neke radnje.. Činjenjem: U praksi. djelo je izvršeno. nužno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela.raditi o svršenom krivičnom djelu. 11 .

Neprava krivična djela nečinjenja (tzv. ali ona postoji (npr. ali u konkretnom slučaju nije nastupila. Posljedica krivičnog djela može se manifestovati u vidu: 1. lišenje života. tjelesna povreda. djela) 2. Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine.ovdje je ta opasnost određena u biću krivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. teška tjelesna povreda. b) apstraktna opasnost . Posljedica krivičnog djela Kod najvećeg broja krivičnih djela. kod ovih djela uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. Prava krivična djela nečinjenja (tzv. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno zaštićenog dobra. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela. ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes . lišenje života. Ta opasnost može biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost . 2. ugrožavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. pravi. čisti omisivni delikti) su ona krivična djela kod kojih je radnja izvršenja u krivičnom zakonu određena kao propuštanje određene dužnosti (npr. Međutim. posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke). ima krivičnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva.dužnost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. dužnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja). ali se izuzetno to krivično djelo može izvršiti i propuštanjem određene dužnosti. prenošenje zarazne bolesti i sl. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice 12 . Dakle. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje kao obilježje bića krivičnog djela (npr. prava krivična djela nečinjenja i 2. 1. neprava krivična djela nečinjenja.Krivična djela nečinjenja mogu biti: 1. (npr.postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje. komisivno-omisivni delikti) su ona krivična djela koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična činjenja. krađa i sl.). odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela određena kao preduzimanje neke činidbe. kao u slučaju konkretne opasnosti. posljedica krivičnog djela je ugrađena u dispoziciju krivičnog djela i samim tim je vidljiva (npr.). ne preduzima radnju koju mu nalaže njegov lični status ili dužnost. neprijavljivanje pripremanja kriv. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. kod krivičnog djela davanje lažnog iskaza.

po važećem krivičnom. jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen. (npr. 2. Kod ovih krivičnih djela. iako one ne određuju krivično djelo. Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine: 1. ali smo „uletili“ u tuču. bez obzira na svijest učinioca (npr. jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. svjedok. ljekar. zakonu može biti fizičko i pravno lice. vojno lice. Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u 13 . u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice. jer ako učinilac nema određeno svojstvo. neće se raditi o tom krivičnom djelu.nužna i neoboriva pretpostavka. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta). U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice. ko drugog liši života. Ova djela nazivaju se VLASTORUČNA ili DELICTA PROPRIA. odnosno subjekt tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta. ili npr. službeno lice. (npr. Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» (npr. ko oduzme tuđu pokretnu stvar). Subjekt izvršenja krivičnog djela Subjekt izvršenja krivičnog djela. kod krivičnog djela učestvovanja u tuči nemamo svijest. To je privilegovano djelo ubistva koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašanje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. dakle. branilac. kod krivičnog djela čedomorstva /ubistvo djeteta pri porođaju/ učinilac. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno. odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca. Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela. vozač motornog vozila. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiraju. djelo se smatra svršenim samim činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema određenom svojstvu lica ili njegovom statusu. učesnik u saobraćaju). Čim je radnja izvršena. ovu opasnost ne treba dokazivati. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih. (npr. eksplozivnih ili radioaktivnih materijala. sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti samo lice koje ima određeno svojstvo. Dakle. odgovorno lice. ali se za postojanje krivnje učinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela.

Subjekt krivičnog djela. Mjesto izvršenja krivičnog djela Posljedica krivičnog djela se najčešće dešava u mjestu radnje. kako odredbi materijalnopravnog. da li je u pitanju dijete. pomagač i podstrekač. uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). 5) kod nekih krivičnih djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme. lice A gurne lice B na lice C. bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. ali kod distancionih krivičnih djela.izvršenju KD ubistva kao pomagač. kod krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela. jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom presudom. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta . Npr. Zastara teče od zadnje izvršene radnje. radnja se može desiti u jednom. tako i procesnopravnog karaktera. a kod kažnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila. a što je značajno radi utvrđivanja uračunljivosti učinioca. Kod produženog krivičnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu krivičnog djela. a čine jednu radnju.ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo. 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na učinioca. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela. tj. odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi. za vrijeme epidemije i sl. ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju svojstvo koje ima majka). a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. Dakle. a posljedica u drugom mjestu. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti. zavođenje. obljuba nad maloljetnim licem. odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju učinioca trebala nastupiti. starosti oštećenog. uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. Naš zakon je prihvatio tzv. Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi. podstrekač ili saizvršilac. zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. maloljetnik ili punoljetno lice. 4) radi utvrđivanja uzrasta. Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinitelj radio ili bio dužan raditi.. 14 . 3) radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. kod krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim licem. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. Npr. „kriterij ubikviteta“. Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je: 1) radi utvrđivanja uzrasta učinioca. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac). npr. tj.

(Npr. 15 . Ako je ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice. UZROČNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrđivanje uzročne veze između ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze. 1. pa se rana inficira i žrtva umre). Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). Po ovoj teoriji. što je naročito značajno kod distancionih. Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. U slučaju prekida uzročnosti. što dovede do smrti. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. ili Npr. To znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom. a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano smrtnom posljedicom. djela sa elementom inostranosti (npr. zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom. Učinilac će odgovarati za krajnju posljedicu. jer je čovjeka doveo u stanje da ne može da se spasi sam). tranzitnih krivi. Tu je očigledno da postoji uzročna veza između radnje učinioca i nastale posljedice. Međutim. u toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača. bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvođenju posljedice. Mjesto izvršenja djela značajno je i za određivanje mjesno nadležnog suda. U praksi. oduzima stvar i odlazi. kao i tzv. a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu. najčešći su slučajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu. usljed čega oštećeni pogine. učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede. mogući su slučajevi da se između ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kao uslova nastanka posljedice (npr. jer nije došlo do prekida uzročnosti.Značaj mjesta izvršenja krivičnog djela ogleda se u slijedećem: Prema mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. Npr. nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu. provalnik je provalio u tuđu kuću. 2. tako da je uzročna veza nesumnjiva. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu). a lice B žrtvi zavije ranu septičkim zavojem. uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca.

2. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca (npr. 16 . odnosno učinilac neće biti krivično gonjen zbog takvog ponašanja. 1. 3. (3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. Beznačajno djelo Beznačajno djelo nije krivično djelo. U praksi su poznati slučajevi krađe pakla ili šteke cigareta. Ono postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela određena u zakonu. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. a koja je srazmjerna napadu. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. 2. djela. krajnja nužda. u slučaju razbojništva ili ubistva. izvršio je krađu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). beznačajno djelo. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje. jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu s obzirom na: 1. ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. način izvršenja krivičnog djela.INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUČENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedeći pravni instituti: 1. protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini i sl. može se i osloboditi kazne. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak stepen krivične odgovornosti učinioca. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne. Nužna odbrana (2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) Određeno ponašanje koje ima sva obilježja određenog krivičnog djela neće biti inkriminisano. nužna odbrana i 3. zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu). učinilac nije ranije osuđivan. artikala za ishranu. U suštini radi se o tzv. tako da ne zaslužuju krivični progon. 2.

O. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja. Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. nema N. što znači da napad može dolaziti samo od čovjeka. Stvarno postojanje -putativna N. Dakle. (odnosno. Napad mora biti protivpravan. NAPAD (1. proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani („nema nužne odbrane na nužnu odbranu“). odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. Za postojanje nužne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo. ali nije isključeno da izuzetno i nečinjenje. Napadač je čovjek i onda kada koristi životinju kao sredstvo napada ili neka tehnička postrojenja ili naprave. ali i da svaka odbrana nije nužna odbrana. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaštenja. protivpravan. da li je napad preduzet umišljajno. izuzev kod prekoračenja. odbijanje ljekara da pruži pomoć licu kome je život u opasnosti ima karakter napada i sl.O. potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju određene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. istovremen ili neposredno predstojeći. ljudska radnja. na N. ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeđe 17 . odbijanje napada) sa druge strane. 2. 2.). 3. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan.djela). lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju kriv. Radnja napada se redovno sastoji u činjenju.. napad (koji može dolaziti samo od čovjeka) treba da je: 1. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom.postojanja krivičnog djela. 5.Nužna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. odbranu. ili nehatno i sl. Dakle. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nužne odbrane kao osnova koji isključuje protivpravnost. Opšteprihvaćeno je da nužna odbrana ima dvije komponente: 1. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru. Nužna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra (život. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. napad. "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. Bez značaja je njegov uzrast ili uračunljivost. neskrivljen.O. protivpravan. tijelo. iako sadržajno uključuju i akte napada. jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. s jedne strane i 2. pretresanje stana od strane organa gonjenja. nužna odbrana predstavlja opšti osnov isključenja protivpravnosti . Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu. nužna pomoć). istovremen ili direktno predstojeći i 3. imovina). odnosno kada se tim napadom povrjeđuju pravni propisi bilo koje grane prava.) Napad predstavlja ljudsku radnju. 4.

u ovom slučaju. U slučaju putativne nužne odbrane nema nužne odbrane i odbrambene radnje tada će biti protivpravne. Napad i odbrana moraju biti istovremeni. Ovdje je očigledno da napadnuti nije bio u mogućnosti pouzdano zaključiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. 18 .1 Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se 1 Ubistvo namah . Napadnuti. a ne uobražen. konkretno kroz stvarnu zabludu. Npr. kao u slučaju putativne nužne odbrane. jer su ove dvije komponente u korelaciji. putativna (uobražena) nužna odbrana. Izvršilac. a koja se sastoje u preduzimanju tzv. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi. Druga osoba. odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata. Pri tome ne smije da se radi o tzv. kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina. ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet.Ko drugoga usmrti namah. ako napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje. odnosno mora biti stvaran. jer bi to značilo legalizovanje osvete. jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budućeg napada. a radi se o čovjeku koji je poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. Putativna nužna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. iako to nije slučaj. jedno lice sa nožem trči prema drugom licu u namjeri da ga udari). tako i onda kada neposredno predstoji (npr. Krivično djelo ubistvo namah se čini u sličnom stanju. insceniranoj nužnoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nužne odbrane izvršilo krivično djelo. za koje se ne može unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut.granice dozvoljene odbrane. doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom. kada postoji tzv. zaštitnih mjera (npr. Ova. električne ograde i sl. odnosno skrivio. jedno lice u noći sačeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega dječiji pištolj.). Npr. zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou krivične odgovornosti. jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad. ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti. tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu. Nužna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada. ili npr. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane). te bi se radilo o isključenju krivične odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. u uvjerenju da je napadnut. realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao. upotrijebi nož ili vatreno oružje te povrijedi ili liši života napadača. odnosno povrijedilo neko napadačevo dobro. žrtva. pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. Ako se to desi. a napadač i žrtva imaju nesuglasice od ranije. napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa. Napad mora stvarno postojati. pro future nužna odbrana nije dozvoljena. Praktično.

sud će uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo". Navedeni proporcionalitet između napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju između kolidirajućih dobara. Međutim. već treba cijeniti intenzitet napada. usmjerena protiv napadača ili njegovog dobra. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara.-ofanz. najznačajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nužnosti. Da li je odbrana bila neophodno potrebna. sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. potrebno je: 1. bježanjem ili na drugi način. Neophodno je da se odbrana odvija u određenim granicama . jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivično djelo.. ako je to potrebno radi odbijanja napada. te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobađanja od kazne. da se njome ostvaruju obilj. ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu. odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra. djelo nužne odbrane). 2. onda takva situacija nije ni relevantna sa krivično-pravnog stanovišta. KD. da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela (tzv. sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. 3. jer svaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter. U tom pogledu je značajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" između napada i odbrane. ako se drugačije ne može odbiti napad. postojaće nužna odbrana ukoliko je izvršilac djela nužne odbrane uništio ili oštetio tuđu stvar koju je napadač koristio kao sredstvo napada. ODBRANA (1. def. a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina. Srazmjernost napada i odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani. koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povređuje neko napadačevo dobro. Nužna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nužnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu.radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. neophodnosti da bi se odbio napad. Eksces nužne odbrane može biti: 19 . 3. nema nužne odbrane. Radiće se o nužnoj odbrani i onda kada se povređuje napadačevo dobro veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. ali može da postoji eventualno krajnja nužda. Prekoračenje granice nužne odbrane (eksces nužne odbrane) Ono postoji u slučaju kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada.srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nužne odbrane. Mora se imati u vidu da se od učinioca djela nužne odbrane ne može zahtijevati posve trezveno prosuđivanje i matematičko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. 2. snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog. Ona može biti defanzivna. neophodno potrebna . 4.

čime nanese štetu vlasniku ograde. (2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. odn. ili prekorači granice krajnje nužde. onda takvo djelo nije protivpravno. jer prestankom napada prestaje i stanje nužne odbrane . a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima. priznaje karakter opšteg osnova isključenja krivičnog djela. iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nužne odbrane. radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugrožavanja njegovog života. ili vozač kojem u toku vožnje ispred automobila „iskoči“ pješak. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. (3) Učinitelj koji sam izazove opasnost.postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna. i b) ekstenzivni .postoji kada je napad već bio prestao. neskrivljena i koja se na drugi se način nije mogla otkloniti. odn. krajnja nužda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. Za razliku od nužne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava. skrene sa kolovoza i pri tome npr. djela. Dakle. može se blaže kazniti. (4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti. odnosno bila je nesrazmjerna. 3.a) intenzivni . zakon je prekoračenje nužne odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublažavanje ili oslobođenje od kazne. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi od požara spasilo neko lice. sud će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nužnoj odbrani. Kada dođemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah. u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoračenje izvršeno. Imajući u vidu da izvršilac često nije u mogućnosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane. Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nužde. 20 . može se i osloboditi kazne. postupiće u krajnjoj nuždi kada. ovdje su u konfliktu pravo sa pravom. Npr. nužda čini dozvoljenim“). Krajnja nužda (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. kao i nužnoj odbrani. ali iz nehata. pri čemu učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces. Ustanova krajnje nužde obuhvata one životne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuđeg dobra. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno. pri čemu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja određenog kriv. te povređivanje dobara napadača nakon toga ne predstavlja nužnu odbranu. Zakon krajnjoj nuždi. Krajnja nužda postoji kada učinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojeća. dva podjednako pravno zaštićena dobra. udari u ogradu nekog lica i ošteti je.

Opasnost ne smije biti skrivljena tj. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuđeg. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuđa dobra. Po prirodi stvari nužno je da se radi o značajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete. 21 . za što važi sve što je rečeno za putativnu nužnu odbranu. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuđu planinsku kuću da bi se spasio. izazvana od učinioca koji otklanja opasnost. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO Opasnost je stanje ugroženosti određenog dobra u kojem je. Krajnja nužda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente: 1. životinja. ovaj institut najviše dolazi do izražaja u otklanjanju opasnosti za život. To znači da se neće moći pozivati na krajnju nuždu onaj učinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na činjenicu da njegovo ponašanje može prouzrokovati opasno stanje iz koga može proizaći povreda određenih dobara. a povređuje se dobro nekog drugog lica. prirodnih nepogoda. Ako opasnost objektivno ne postoji može se raditi o putativnoj krajnjoj nuždi. 2. svakodnevne neugodnosti. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije. istovremenost i 5. jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu. da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. srazmjernost. opasnost kod krajnje nužde može dolaziti iz različitih izvora (od radnji čovjeka.Uslovi za procjenu postojanja krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane. kvara tehničkih uređaja i sl. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nužde. gdje napad može dolaziti isključivo od čovjeka. moraju se ispuniti određeni uslovi: 1.. prema objektivnim okolnostima date situacije i opštim načelima iskustva.). odnosno drugog dobra. Opasnost mora biti stvarna. 2. ne mogu zasnovati krajnju nuždu. jer učinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. opasnost za određeno dobro. pri čemu oštećeni ni na koji način nije doprinio nastupanju posljedice. zdravlje i imovinu. jer neznatna ugrožavanja. Time se ugroženom dobru pruža zaštita. Može se raditi i o tome da učinilac pokušava opravdati izvršeno krivično djelo pozivanjem na krajnju nuždu. nastupanje povrede dobra vjerovatno.) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. tjelesni integritet. Za razliku od nužne odbrane. Opasnost koja ne prijeti nikome i ničemu ne može zasnovati stanje krajnje nužde. da se njome ostvaruju obilježja KD. 3. 2. U praksi. (npr. 4.

S obzirom da u krajnjoj nuždi kolidiraju dobra jednakopravno zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice. čime se stavlja u drugu opasnost. 4. postojali i subjektivni uslovi opravdanja. se redovno vrši činjenjem. ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. tj. 1. bijeg. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. 3. samo onda kada je učinilac djela krajnje nužde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost. dozivanje u pomoć. ali izuzetno to može biti i propuštanjem dužnog činjenja (npr. slijedi cilj spašavanja. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu odmah. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. pored objektivnih.). krajnja nužda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. povreda nekog svog manjeg dobra. može se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost. Dakle. neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca da bi se spasio život). kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. Prekoračenje granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde) 22 . Posebnog značaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara. To znači da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. Radnja otklanjanja opasnosti redovno znači ostvarenje određenog krivičnog djela. opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nužde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Za razliku od nužne odbrane. kada se radi o tzv. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. i sl. ili djelo krajnje nužde. ne može se odobriti krajnja nužda. organizovanje zaštite. da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. pristanak pacijenta na rizičnu operaciju da bi mu se spasio život. Pored navedenih.Samo izuzetno. To su slijedeći uslovi: Prvi i najstrožiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuđeg dobra (opasnost se na drugi način nije mogla otkloniti). zaštite. ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj život i sl. da bi djelo krajnje nužde uopšte moglo biti opravdano. protivpravnost takvog djela je isključena. sklanjanje od opasnosti. neprotivpravno. Postupak u ovakvim situacijama može se opravdati samo onda kada su. ali u uslovima krajnje nužde. 2. za otklanjanje opasnosti kod krajnje nužde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome učinjeno djelo ostaje protupravno. nužnoj pomoći (npr. jer u suprotnom. Otklanjanje opasnosti. Ukoliko je postojao drugi.). potrebno je da povrijeđeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra. i da bi bio spašen povređuje se njegov tjelesni integritet. radi se o prekoračenju granica krajnje nužde (eksces krajnje nužde).

ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nužde. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje krivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela. izvršeno djelo ostaje protivpravno. Pokušaj je sa umišljajem započeto. tj. ekscesa ne radi se o krajnjoj nuždi. intenzivni eksces . izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio. dvije susjedne kuće. tj.postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila. pa čak i za oslobođenje. navedena lica čine određeno krivično djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nužde) Međutim. POKUŠAJ (2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. ostaje krivično djelo. vatrogasac ne može iz straha odbiti intervenciju. izostala posljedica. Kod ovog. Ako je neko dužan da se izlaže opasnosti u obavljanju svoje službene dužnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu. u jednoj ogromno drvo. ovo ograničenje nije apsolutno. Međutim. ekstenzivni eksces . (Npr. (npr. a može se i blaže kazniti. pa vlasnik druge kuće misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa . ali nedovršeno krivično djelo. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. pa izvršenje djela u prekoračenju granica krajnje nužde tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne.Postoji u 2 (dva) oblika: 1. Privilegija krajnje nužde ne vrijedi za one slučajeve kada su određena lica zbog vršenja određenih profesija dužna da se izlažu opasnosti.. ne može se pozivati na institut krajnje nužde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. ili 23 . U ovim slučajevima. U slučajevima kada je učinilac djelo izvršio u prekoračenju granica krajnje nužde. 2) da je izvršenje krivičnog djela započeto i 3) da je. niti o prekoračenju krajnje nužde.postoji kada je učinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo. ljekar se ne može pozivati na strah od zaraze i odbiti pružiti pomoć oboljelom. ekstenzivnog. koji se sastoje u tome: 1) da kod učinioca postoji umišljaj. zakon polazi od toga da učinilac djela krajnje nužde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni njene granice. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. odnosno volja da izvrši krivično djelo. u pravilu. jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom životu. 2. jer nedostaje element istovremenosti. niti je neposredno predstavljala opasnost. ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima.

(npr. djela samo kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj. a za pokušaj drugih kriv. koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje). (npr. 3) Najzad.pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i težom. bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg). kako se prvenstveno u zakonu sugeriše. jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. ko se samo mašio za pištolj. Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj). svršeni ili dovršeni pokušaj .postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja. 24 . kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca). ali dođe do promašaja). dok je zakon kod nepodobnog pokušaj a dao još šire mogućnosti za ublažavanje. nego za svršeni. (npr. ali se može i blaže kazniti. što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje.da je izostala posljedica. 2. 2) Slijedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno . pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. (stoga nema pokušaja npr. konačna. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava. u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj . Pri tome će svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat. zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. ali posljedica nije nastupila. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo. već eventualno samo da zaprijeti). ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca. U vezi sa kažnjavanjem. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokušaja: 1. ili će iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne.kada je započeo daviti žrtvu u namjeri da je ubije. negativna pretpostavka pokušaja. kod razbojništva ili silovanja. ali radnju ne dovrši. 2) KAKO SE kažnjava za pokušaj? . kod onog ko je samo posegnuo. ali se nije još odlučio da puca. pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava.postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio. Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja. lice A puca na lice B. ali je nije dovršio. a ne o pokušaju. jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne. zamahne nožem na drugo lice. treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kažnjava za pokušaj? .učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo. tek je u fazi pripremanja). Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje.

(npr. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati. iako je ona izostala iz drugih razloga. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave. (Npr. dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja . kod kriv. izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem). Nepodoban (nemoguć) pokušaj Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša učiniti krivično djelo: 25 . U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj. a ne o dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju. ali ne one koju je učinilac imao u vidu. U praksi sudovi za pokušaj redovno ublažavaju kaznu. ali mu nanese samo tjelesnu povredu. iako to ne proističe iz zakonske ekspresije. ili b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani. a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. djela učestvovanja u tuči. nastupaju istovremeno. pa usljed toga. Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela.da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije). Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj. već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem. iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj). Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva.jer se kod ovih djela pravog nečinjenja. Kvalifikovani pokušaj Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog krivičnog djela koje je učinilac namjeravao izvršiti.npr. djelo. kakva su krivična djela nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe . Postoje krivična djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica). da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. sam pokušaj predstavlja izvršenje krivičnog djela (npr. ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo. ali to učini neko drugi. gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo.

(npr. učinilac je ušao u kažnjivu zonu. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. pokušaja abortusa žene koja nije trudna). a) Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj: Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela. onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo. Inače. dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne („može se odloboditi od kazne“). Dakle. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl. ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela. u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju: Kod nesvršenog pokušaja. lopov zavuče ruku u tuđi prazan džep. DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo. (npr. ili učinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da žrtvu liši života.neprikladnim sredstvom (npr. koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne.). U protivnom. a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške)  Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni. da je obustavio preduzimanje radnje (npr. odnosno izvršenje krivičnog djela spriječi. ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti. ali je ona prije toga napustila kuću)  Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. ali od izvršenja krivičnog djela dobrovoljno odustane. za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje. postoji kod pokušaja ubistva leša. a) 26 . koje su postojale u konkretnom slučaju. prema našem zakonu. pa ni samog pokušaja. nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. ako je učinilac toga svjestan. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost oslobođenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne). Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika. Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava.

bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve.  ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice. kradljivac čuje glasove ukućana.)  kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji. kod koga je dovoljna obična pasivnost. koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila). ono mora biti dobrovoljno.). b) Etička vrijednost motiva je irelevantna. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju. jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine. pogrešno je mislio da je naišao policajac)  ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca. stid. odustao od njegovog izvršenja.Za razliku od nesvršenog pokušaja. već psihološki pojam. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca. Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne. (npr. koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti. ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. (npr.  ako je posljedica nastupila. mimo njega. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac. ako žrtva umre raditi će se o ubistvu. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). Stoga neće biti odustanka:  ako je to neko drugi. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare. (pa će dobrovoljni 27 . kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprječavanje posljedice (npr. krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca). (npr. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao. ali i ne mora. probuđena savjest i sl. (npr. ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču. a sa kojima on nije računao. učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života. (npr. tj.). ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca. otpora žrtve. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije. i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo može dovršiti. ili je u kasi bilo malo novca).  kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti njegovog izvršenja (npr. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. prolaznika i sl.  kada je učinilac odustao od npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti). jer dobrovoljni odustanak nije etički. (npr. sažaljenje. učinio.  kada je učinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao.  kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja. iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne.

S druge strane. uz istovremeno postojanje svijesti o zajedničkom djelovanju. a ne u tuđem djelu. ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela. a među saučesnicima: 1. 2. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju. jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne može zavisiti od nečije radnje izvršenja. u općem. podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje. odn. Saučesništvo se manifestuje kao: 1. pomaganje. smislu. jer ono predstavlja radnje kojima se učestvuje u krivičnom djelu koje preduzima neko drugo lice. nema mjesta dobrovoljnom odustanku. u užem smislu. pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne. od kojih je dobrovoljno odustao. saizvršilac i 3. Saizvršilaštvo 28 . Najzad. pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave. odgovarati za prinudu. Kod nepodobnog pokušaja. ali ono ipak bude dovršeno. podstrekač i 2. širem. pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne. saučesnici odgovaraju samo za umišljajno učešće u ostvarenju krivičnog djela. u krivičnopravnom. djelu koje ostvaruje neko drugi. djelo dovršeno. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru. pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva. što je sastavni dio tog djela. među izvršiocima odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. posredni izvršilac. U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. djelo. podstrekavanje i 3. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela.odustanak npr. pomagač. kada učinilac nakon formalnog dovršenja krivičnog djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice.) SAUČESNIŠTVO Saučesništvo. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne. dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno učešće. jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti. saizvršilaštvo. silovanja. saizvršilac učestvuje u svom. neposredni izvršilac. Takvu poziciju u ostvarenju krivičnog djela saučesnici. oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)učestvovanje u tuđem djelu. Iako pojam izvršioca zakon izričito ne reguliše. (npr. tj. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). pomagači i podstrekači nemaju. 2. ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. Saučesništvo. je učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela.

Kako vidimo.) Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 načina: 1. pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni način. odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. saizvršioci ne učestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuđem djelu). tako da uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela). To znači da svaki od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki čuvaju stražu. ali se tretiraju kao saizvršioci. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je. Radi se o saizvršilaštvu. a treći odnose stvari. nakon oduzetog novca ili stvari. a može biti prećutan. već svi zajednički ostvaruju svoje. jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari. djelo ne bi moglo biti realizovano. Za razliku od saučesnika u užem smislu (podstrekača i pomagača). odn. kada saizvršilac ne učestvuje direktno u izvršenju djela. kada saizvršioci direktno učestvuju u izvršenju djela (npr. zajedničko. bez obzira ko je od njih nanio povrede. Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. Sporazum saizvršilaca može biti izričit. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u slučajevima "zajedničkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za 29 . u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili krađa. (npr. više lica se dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. Zajednička odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajednički sa drugima izvrši krivično djelo. 2. jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. ostali ne bi pristupili tom djelu. drugi provaljuju u objeakt. jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj dio zadatka. Dakle. odveze sa mjesta razbojništva ili krađe. ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući način doprinosi izvršenju djela.SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajednički izvrše krivično djelo učestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. svjesno i voljno. Bez te njihove radnje. iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajednički izvrše djelo i u tome su istrajali). saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca. nakon čega su svi međusobno podijelili „plijen“. naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u radnji izvršenja. imalo zadatak da čeka u automobilu i ostale članove grupe. djelo. učine određeno krivično djelo. na osnovu zajedničke odluke. saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedničkom cilju. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. (npr. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano.

Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe. ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drže. te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe).kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj. dva lica provale u objekat radi krađe stvari. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. (npr. (npr. jer je moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu.drugo. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivična djela susretanja . krivično djelo rodoskrvljenja). učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela. kao uslov za njihovo izvršenje. ali oni nisu saizvršioci. djelu teške krađe. ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. U prvom slučaju. ali nije saizvršilac u kriv. 3) divergentna krivična djela . a zakon kažnjava samo jedno. (npr. Zajedničko izvršenje krivičnog djela je objektivna komponenta koja znači da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili nešto drugo što na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. njihovi interesi u sukobu (npr. 2. prividno i slučajno saizvršilaštvo NUŽNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih krivičnih djela gdje je po prirodi stvari. da izvrši određeno krivično djelo . postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela. odn. jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) 1) Podstrekavanje Podstrekavanje je umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela. odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši krivično djelo. (npr. ili npr. saizvršioci su u ubistvu) Nužno. oružana pobuna lica lišenih slobode).kad su radnje saizvršilaca tj. jer je riječ samo o svijesti o saizvršilačkoj radnji. krivično djelo učestvovanja u tuči). SLUČAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo. 2) konvergentna krivična djela . ali nisu saizvršioci. Svijest o zajedničkom djelovanju ne znači istovremeno i postojanje zajedničkog umišljaja o djelu. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva. Tada se zapravo radi o slučajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem). djela krađe. Svako od tih lica jeste izvršilac. npr. nailazi treće lice koje koristi pogodnost.. potrebno sudjelovanje više lica.kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju (npr. nezavisno jedno od drugog. koja su djelovala bez zajedničke odluke. treće lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari. to lice je izvršilac kriv. ako više lica zajednički do smrti tuku motkama. ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem 30 . PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju krivičnog djela nužno učestvuju dva lica. a prethodno su je obili. ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu.

radiće se o „podstrekavanju u produženju“. i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. lančanom)“ podstrekavanju. ali još nije donio odluku. već se radi o tzv. opklada. sportski. postoji idealni sticaj na strani podstrekača. U drugom slučaju. pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. prikazivanje koristi od izvršenja djela.podstiče to lice da učini djelo. a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više krivičnih djela. kao ni glavnog izvršioca. učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju". Dovoljno je da je podstrekač svjestan kruga lica. „paralelnom ili prividnom“ podstrekavanju.. „sapodstrekavanju“. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. Npr. On se koleba oko toga. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica. Pri tome je dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava. postojaće realni sticaj na strani podstrekača. Podstrekavanje može biti svako sredstvo i djelatnost kojima se može uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju krivičnog djela. davanje savjeta. zloupoteba odnosa podređenosti ili zavisnosti.. jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. a još manje da treba biti lično poznat podstrekaču. i sl. kompulzivna sila (ne i apsolutna sila). radi se o „posrednom ili sukcesivnom (tzv. Podstrekavanje mora biti upravljeno na određeno krivično djelo i određenog učinioca. Ako je odluka o izvršenju krivičnog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja više lica. Za razliku od pomaganja. Isto tako. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više krivičnih djela.. ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj. radi se o tzv. upućivanje molbe. koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno. 31 . ubjeđivanje ili nagovaranje. ni jednom od tih radnji podstrekač ne učestvuje u radnji izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. samo o jednom podstrekavanju. prijetnja. a ako u podstrekavanju učestvuje više lica. davanje ili obećanje poklona. Ipak. pri čemu ne postoji svijest o zajedničkom podstrekavanju.) i da je neko od njih potencijalni izvršilac. poslovno. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač. U ovom drugom slučaju svaki od njih je samostalni podstrekač i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvršenje djela. dovođenje ili održavanje u zabludi odnosno prevara. podstrekavanje ne postoji. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje krivičnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano. radi se o tzv. Ako je podstrekač u više navrata i na različite načine uticao na izazivanje odluke o izvršenju djela. postrekavanje je moguće samo činjenjem. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju krivičnog djela odgovaraće za pomaganje. Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala. idejno. ali to ne znači da učinilac mora biti i individualno određen. tj.

"glavni krivac" za izvršenje krivičnog djela. nesvršeni pokušaj podstrekavanja . Dakle. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje krivičnog djela. 4. jer se podstrekavanje nekada može izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. a ne ono na koje ga je podstrekač navodio. niti da uopšte može biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice). a krivično djelo ne bude ni pokušano. opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odlučujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog čina. nepodobni pokušaj podstrekavanja . Podstrekač mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvršenje krivičnog djela. iako je moguće.postoji kada podstreknuti uopšte nije shvatio ili razumio podstrekača ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela. Dovoljan je i eventualni umišljaj. promašeno podstrekavanje . već se zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje.) nije izvršio ni pokušao krivično djelo. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran. međutim. što je često on sam.S druge strane. koristeći odnos podređenosti ili autoriteta. ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se. umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog. što je u skladu sa načelom individualizacije. tj. Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.postoji kada podstrekač nije uspio formirati odluku kod podstreknutog. tj.postoji kada je podstrekač uspio formirati odluku kod podstreknutog. Podstrekač je u krivičnopravnom smislu posve izjednačen sa samim izvršiocem. a ponekad i strožija kazna nego izvršiocu. 3. jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela. To. Teže kažnjavanje podstrekača u izuzetnim slučajevima. kao i da se podstrekač kažnjava kao da je sam učinio krivično djelo. 32 . tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. što znači da je podstrekavanje kažnjivo kod svakog krivičnog djela. Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj.postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim drugo krivično djelo. jer bi to značilo nedopustivo proširivanje krivične odgovornosti. nije kažnjivo. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek. svršeni pokušaj podstrekavanja . Voljna komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja krivičnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje. ne znači da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekaču ne može izreći blaža. 2. ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekača.) javlja se u nekoliko oblika: 1. bez obzira na njegovu težinu. Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. spriječen i sl. Nehatno podstrekavanje. niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši krivično delo nastala pod uticajem podstrekača".

uklanjanje prepreka. stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela. se međusobno razlikuju. i c) nakon izvršenja krivičnog djela. Međutim. po svom sadržaju i značaju. uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela. pored umišljaja. snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela). (2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom. b) u toku izvršenja krivičnog djela. Dakle. zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja. ili drugim riječima kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela. tj. Pokušaj podstrekavanja je kažnjiv samo ako je u pitanju krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Za postojanje pokušaja podstrekavanja. koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju krivičnog djela. zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. unaprjeđuje ili olakšava. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj podstrekača bio upravljen i da to djelo tačno navede u izreci svoje presude. Pomaganje se može vršiti: a) u pripremi krivičnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava za izvršenje djela. učinitelja. koje ostvaruje neko drugi. pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvršenja krivičnog djela. što znači da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivično djelo. nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". ali sud može izreći i blažu kaznu. Isto tako.Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja. Tako. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. a može se i blaže kazniti. predviđeno je da će se u tom slučaju kazniti kao za pokušaj krivičnog djela. pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice. 33 . kaznit će se kao da ga je sam učinio. Pomaganje Član 33. on je samo (sa)učesnik u tuđem krivičnom djelu. Jednom riječju. radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela. Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe krivično djelo potpomaže. te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. sredstava kojima je krivično djelo učinjeno. što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu.

Međutim. u cilju pomoganja drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. s obzirom na njihovu prirodu. što je zapravo pomaganje pomagaču. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču. iako je moguće i nerijetko se dešava.fizičko pomaganje. Prema zakonu.Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano . kao moguće oblike pomaganja. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja krivičnog djela. tj. zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći. Npr. davanje savjeta ili uputa kako učiniti krivično djelo . ali se može raditi o podstrekavanju. Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv. a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice. nema pomaganja. U skladu s tim. unapređivati njegovo izvršenje.fizičko pomaganje. imati određeni značaj u njegovu izvršenju. zakon. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata. 2. kada mu dakle pomoć pruža neposredno. sredstava kojima je krivično djelo izvršeno. ne zahtijeva se da pomagačke radnje imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non. pomagačkom saizvršilaštvu. pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje . Pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propria). u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu. Riječ je o tzv. 34 . Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo. učinilaca. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela . unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela. Za razliku od podstrekavanja. ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela. odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno. kažnjivo je samo umišljajno pomaganje. dok nehatno pomaganje. uglavnom kao psihičko pomaganje. po zakonu nije kažnjivo. koje. S druge strane. navodi: 1. Za razliku od podstrekavanja. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje. ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju. radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio. mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom .psihičko pomaganje. ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela . lančanom pomaganju.psihičko pomaganje. Da bi predstavljale pomaganje. pomaganje u pomaganju. te 4. da bi olakšao izvršenje krađe). moraju potpomagati. pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela. 3.

ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. djelo prevare itd. izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela. kao što je konkretan tok zbivanja. pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: 1. itd. te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. ali i nakon njenog preduzimanja. odnosno nije kažnjivo. automobilom dovezao u taj objekat. i sl. ili pomaže izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom. kako da izvrši krijumčarenje. kada pomagač savjetima. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela. (npr. Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. iako je moguće. itd). otvorio im vrata i tamo ih ostavio). može obuhvatati i neke druge radnje (npr. međupomoć).). Fizičko pomaganje je pružanje materijalne. svjestan bitnih obilježja krivičnog djela. a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. Kod trajnih krivičnih djela (npr. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela. puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje). dovršenje u formalnom smislu). odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. i sl). 35 . neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila. osim prije navedenih. odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio. predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu. sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode. nije pomaganje u krivičnopravnom smislu. uklanja skrupule u odnosu prema djelu. Psihičko pomaganje. (npr. mjesto i vrijeme izvršenja djela. prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela. može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica. fizičke podrške u njegovom činjenju. prikrivanje sredstava izvršenja djela. isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje. Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela. tj. Ne mora biti svjestan pojedinosti. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje.Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se. Nehatno pomaganje. te 2. stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela („prethodno pomaganje“).

bez obzira na propisanu kaznu. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strožije kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj. Neuspjelo pomaganje. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju. kao i pomaganje. djelo pomaganja drugome u samoubistvu. s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost). KZ FBiH . niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela. Konačno. za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva. nije neophodno da se oni međusobno i poznaju. u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju. Kao i podstrekavanje.Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani.Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika 36 . ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje. po pravilu nije krivičnopravno relevantno. ali omogućava i ublažavanja kazne. dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. iako je dakle moguće. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja. ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo. za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagača. potajno pomaganje). Kao i kod podstrekavanja. Granice krivične odgovornosti i kažnjivost saučesnika Član 34. mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strožije od izvršioca. Konačno. ili pomaganja trudnoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće). a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom. a to je da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. Naravno. kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu. zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo. odnosno kažnjivo. što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača. odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. ili se želi izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja. Tako. za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac krivično odgovoran. niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati. U pogledu granica kažnjavanja pomagača.

odnosno da je preduzeo kažnjive radnje. kao učesnika u zajedničkom djelu. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti saučesnika. pored opštih pravila koja se inače odnose na krivičnu odgovornost i jednako vrijede i za saučesnike. Iako se umišljaj saučesnika i izvršioca. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2.  Saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela. svojstva i okolnosti postoje. podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. stepenu svoje krivice. ekscesa na strani izvršioca. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju. odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu. podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela sud će osloboditi kazne. koja glase:  Saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja. neophodno je da se. u osnovi podudaraju.  Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na saučesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje. Kod saučesništva vrijedi pravilo individualne krivične odgovornosti . u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše krivič na odgovornost u takvim situacijama. To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih. kako u granicama svog umišljaja. tako i nehata. kako je saučesništvo ipak specifičan i poseban oblik tzv. saučinitelju. odnosno izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela. jer svaki saučesnik bez obzira na oblik njegovog učešća u izvršenju krivičnog djela. nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi učesnici i da li oni uopšte odgovaraju (načelo samostalne odgovornosti saučesnika). (2) Saučinitelja. Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo. neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu (koji može biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces). a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja: 1. nisu rijetki slučajevi postojanja i tzv. kolektivnog vršenja jednog krivičnog djela. tako i nehata. nezavisno od odgovornosti glavnog učinioca. što podrazumijeva i kažnjive pripremne radnje. 1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac učinio sasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik 37 . Osnovno pravilo odgovornosti saučesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umišljaja.(1) Saučinitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata. a saizvršioci kako u granicama svog umišljaja. pri čemu postoje bitna odstupanja između njihovih umišljaja. Međutim. (3) Osobni odnosi. dok saizvršioci odgovaraju.

ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna (kod svih djela kod kojih je kažnjiv i pokušaj toga djela kazna preko tri godine).postoji kada je izvršilac učinio više od onoga na što se saučesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teži oblik djela.) Ovakva odstupanja dovode do drugačije kvalifikacije djela. manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja. (npr. a izvršilac će odgovarati za provalnu krađu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno.postoji kada je izvršilac učinio lakši oblik istorodnog krivičnog djela. ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi računa o sadržaju umišljaja podstrekača. saučesništvo je isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika ne postoji. tj. a ovaj je prilikom krađe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krađe/. a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo. (Npr.(podstrekač ili pomagač) imao u vidu. Drugim 38 . ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivičnog djela. provalnu krađu ili razbojništvo. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnu krađu. odnosno učinilac nije ni ušao u kažnjivu zonu.) U takvim slučajevima ipak je odlučujuće ono što je izvršilac učinio. za običnu krađu. U takvoj situaciji. ako je podstrekač od podstreknutog tražio da ukrade samo tačno određenu stvar. pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja. 2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u slučajevima kada izvršilac ostaje na istovrsnom (jednorodnom) krivičnom djelu. jer u suprotnom nema krivične odgovornosti podstrekača i tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. onda će i jedan i drugi odgovarati za običnu krađu. pa dakle ni samog saučesništva i sl. saučesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. tu nema zajedničkog djelovanja više lica. djelo . U ovom slučaju. krađe. ako se umišljaj saučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela . ali o tome ipak sudovi moraju voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. ili umjesto ubistva ono se ograničilo samo na otmicu i sl. jer djelo koje su saučesnici imali u vidu nije ni pokušano. i odgovornost saučesnika se ograničava samo na ono što je izvršeno. b) negativni kvantitativni eksces . ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesnikovog umišljaja.npr. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. ako je podstrekač podstrekavao na silovanje. a učinilac izvrši teže kriv. odn. odnosno izvršilac je učinio više ili manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo. (npr. (npr.npr. što vodi u drugu (težu) kvalifikaciju djela. Kvantitativni eksces može biti pozitivan i negativan: a) pozitivni kvantitativni eksces .) Svakako da će u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. naravno ako je moguće utvrditi tačno umišljaj saučesnika. ali je pri izvršenju djela došlo do određenog odstupanja.

što ovdje podrazumijeva saučesništvo u širem smislu. Za razliku od dobrovoljnog odustanka učinioca od izvršenja krivičnog djela. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne su npr. svojstva i okolnosti postoje. neuračunljivost i zablude koje isključuju krivičnu odgovornost i koje su toliko vezane za ličnost da su neprenosive na druge saučesnike. izvor odgovornosti svih saučesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. limitiranoj akcesornosti tj. može postojati i treća situacija u kojoj podstrekač izvršiocu na neki način daje punu slobodu. npr. neprenosive personalne okolnosti). mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu. da li se do droge došlo prevarom.) Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprječavanja izvršenja djela od strane saučesnika. zakon je dobrovoljno sprječavanje izvršenja djela od strane saučesnika. odgovornosti uslovljenoj postojanjem krivičnog djela. izvršenje djela traži po svaku cijenu. Lične okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost su npr. tako i saizvršioca shvata se na slijedeći način: Nije dovoljno odustajanje saučesnika od daljeg preduzimanja radnje saučesništva. načina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. U takvom slučaju. pravna zabluda. Riječ je takođe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim saučesnicima kod kojih se nađu. kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan. da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge učesnike u djelu. prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde. a ne odgovornosti pojedinih saučesnika. već je neophodno da je saučesnik spriječio izvršenje djela. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji način je saučesnik spriječio izvršenje krivičnog djela .bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja krivičnog djela bilo dobrovoljno.riječima. odvezane ruke. Ovdje se zapravo radi o tzv. pa su stoga redovno u zakonima ograničene samo na onog saučesnika kod koga postoje i utiču na njegovu krivičnopravnu poziciju (tzv. blaže djelo. odn. granice njegovog umišljaja dijele sudbinu izbora samog izvršioca. Lični odnosi. Radi se o okolnostima čisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za ličnost saučesnika. njegove osobine i stanja. teškom ili razbojničkom krađom. podstrekač i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno. 39 . ucjenom ili čak uz izvršenje i nekog drugog krivičnom djela. da li je tražena stvar oduzeta običnom. dobrovoljni odustanak. i dr. svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. a ne i onima koji nisu bili u zabludi. (npr. itd. bitno smanjena uračunljivost. 3) Izuzetno. predvidio kao osnov za obavezno oslobođenje od kazne. jer prema navedenom pravilu o odgovornosti saučesnika. odnosno kako podstrekača i pomagača. podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi. podmićivanjem. kada npr. saizvršiocu.

Pri tome. U savremenom krivičnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za kažnjavanje učinioca. da bi neko bio krivično odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova. ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovora samo za ono što je on učinio ili je propustio učiniti. tj. Dakle. što ga čini podobnim da bude krivično odgovoran za izvršeno krivično djelo. odnosno staviti mu se na teret. (3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata. zbog kojih sam zakon predviđa blažu ili strožiju kaznu (npr. ne može uticati na njihovu krivičnu odgovornost i kažnjavanje).koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću. potrebno da postoji i krivična odgovornost. psihički odnos prema krivičnom djelu. svojstvo majke-rodilje kod krivičnog djela čedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na saučesnike. KZ FBiH) (1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili 40 . osim protivpravnog djela. Vinost ili krivica podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. a to su: uračunljivost – tj. Konstitutivne komponente krivične odgovornosti čine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu učinioca. umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje. 2. KRIVIČNA ODGOVORNOST Član 35. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu. (2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem. kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih krivičnih djela kao čisto lične okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti. 1. Za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovora se samo kada je to izričito predviđeno. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu sa tim ponaša. Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija. ako to zakon izričito propisuje. koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stepenima težine. Uračunljivost (Član 36. njegovo psihičko stanje i krivica ili vinost – tj. dok je nehat lakši oblik. tj. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivične odgovornosti: (1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo. da je uračunljiv i da je kriv za učinjeno krivično djelo.

tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela. Za postojanje neuračunljivosti.privremene duševne bolesti. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo 41 . nije mogla shvatiti značaj svoga djela. To praktično znači da je neuračunljiva osoba. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). (3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca. odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost).najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije. 2. jer se radi o duševnim bolestima. koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela. ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima. što postoji u najvećem broju slučajeva. određuje ko se smatra neuračunljivim. tj. a time i isključenje krivične odgovornosti. trajna duševna bolest . Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba. Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: 1. kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. privremena duševna bolest . Najčešće se javlja kod manično-depresivne psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. a neuračunljivi su samo izuzetno. Zakon uračunljivost određuje negativno. koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive. Uračunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje. ovog člana. Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne.to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima. jer je opšta pretpostavka da su ljudi uračunljivi. sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Dakle. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. (4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. Kad je riječ o ovom osnovu. dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti. (2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. progresivne paralize i nekih slučajeva poligofrenije.

Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju.to su nenormalna psihička stanja. 4. neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti. zaostali duševni razvoj . ovog člana. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uračunljivog i krivog učinioca. kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. prava. Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti). jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva. ali ne mora i u odnosu na druga. stanje hipnotisanosti. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. privremena duševna poremećenost . a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći. Dakle. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. visoke temperature ili groznice.to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. ustanovu “actiones liberae in causa”. Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo. Bitno smanjena uračunljivost „(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. prema kojoj su ovakvi učinioci. tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju. Tako npr. jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo. mjere. omamljujuća sredstva. pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile. može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)“ Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti. KZFBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena kriv. iako neuračunljivi i bez krivice. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja 42 . Po ugledu na neka zakonodavstva. 3. ostajali u krivi. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol. stanje bunila usljed trovanja. a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca. Ova stanja su prolazna. sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. imbecile i idiote. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja. svjetli momenti. njihovo trajanje je privremeno. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja.učinjeno u tom stanju. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. droga. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala. tj. Time se napušta i tzv. i dr. što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopr. otrovi. mjesečarstvo i sl. Stepen duševne zaostalosti može biti različit.

pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti. manifestovati u različitoj mjeri. kada se uračunljivost učinioca krivičnog djela procjenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao. Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena. u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. a ovdje one postoje. ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti krivično djelo Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost. odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno. ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda. vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.Dakle. Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela. iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivičnu odgovornost. a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). samoskrivljene neuračunljivosti. droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost. npr. uračunljivost se može stepenovati. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta. ali je krivično odgovoran jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje. nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. dovodio u neuračunljivo stanje. On 43 . Samoskrivljena neuračunljivost („actiones libera in cause“) „(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola. Zapravo. ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji. Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne.“ Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krvičnog djela. izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izv ršenje djela. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv. ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti. u lakšim slučajevima. osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija kod neuračunljivosti one su posve isključene.

Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti. (2) Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. (Npr. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv.zna da je agresivan kad je pijan. nehat. radi čega je kod umišljajnih krivičnih djela propisana teža kazna. koji ne isključuje kriv.je krivično odgovoran. da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu . ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut. krivnjom) se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom. s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivičnih djela. ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat. 44 . Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara. može biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne) Krivnja (vinost) (Član 37. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije. Radit će se o event. onda kada je to u zakonu izričito određeno. odnosno mora biti svjestan. a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata. vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. tu se ne može primjeniti institut neuračunljivosti. ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu. svode na svoja dva osnovna oblika: 1. bio svjestan jer je vozač profesionalac. UMIŠLJAJ (DOLUS) (Član 37. Npr. Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu mogu biti različiti. pa ga osuđuje zbog toga što je. vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je. a nisu slobodne u izvođenju“. dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. odgovornost. ev. tada se može isti pozvati na institut neuračunljivosti. pa učini krivično djelo. na osnovu kojeg mu se ovo djelo može pripisati u krivicu. kada je sjeo da pije. umišljaju. (3) Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. uglavnom. Ili npr. Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – „radnje slobodne u uzroku. pa u pijanom stanju učini krivično djelo. odnosno na osnovu kojeg mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. KZ F BiH) (1) Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. i 38. umišljaj i 2. KZ FBiH) Pod vinošću (krivicom. ali je pristao na njeno nastupanje.

onda ćemo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela ubistva. 2. To znači da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 m i počini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe čovjeka. 1. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. Obično se kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. U praksi. Nasuprot tome. ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti. ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje. kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice.Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu Postoje dva oblika umišljaja: direktni umišljaj (dolus directus) . (2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. Razlika između ovih vrsta umišljaja javlja se u sferi volje. postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne.postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica. frankovom formulom tj. Unatoč tome. direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima slučaja – u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. U istoj situaciji ako bi on promašio. jer je stepen krivične odgovornosti takvog učinioca veći. 45 . KZ FBiH) (1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. NEHAT (CULPA) (Član 38. dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. učinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. i sl. te odustane od izvršenja krivičnog djela. on hoće da učini djelo. eventualni umišljaj (dolus eventualis) . tj. pa je pristao na njeno nastupanje. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca manifestuje u htijenju. budući da je imao mogućnost i vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja. (3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. „ako do djela dođe neka dođe“. Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje.postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u noge i došlo je do povređivanje onda ne možemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje života) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje krivičnog djela i postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela. Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnog umišljaja dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne.

lične i subjektivne mogućnosti i svojstva učinioca. samopouzdanje. ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu. te usljed vjetra dođe do požara. (npr. već drži da do toga neće doći. nevoljnim krivičnim djelima. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu. 46 . pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se. čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom. ali je nije imao. ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. jer učinilac neće posljedicu. nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice. tj. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu. mjerodavne su individualne okolnosti. tj. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. kao što su njegov uzrast. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti . (npr. a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Dakle. ali je razlika u voljnom elementu. bez obzira na oblik. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest. zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu. odn. te dođe do požara i nastupanja štete). predstavlja suštinu nesvjesnog nehata. onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. Nehat se pojavljuje u dva oblika: Svjesni nehat (luxuria. kod učinioca postoji svijest o djelu. Nasuprot tome. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno. Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima. prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada djeteta u kreč i njegovog ugušenja. intelektualne mogućnosti. 2.Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj. lovac u šumi ne ugasi vatru. nemar. iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. ali ne postoji volja. kod nehata. pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. Nesvjesni nehat (negligentia. stanje 1. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. niti pristaje na njeno nastupanje. lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela. Kada je u pitanju učinilac.). samo onda kada je to u zakonu izričito određeno. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv.

u krivičnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda: 1. 2. error facti) . može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. treba uzeti u obzir. njegovo iskustvo. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr.njegovog vida i sluha. profesionalni vozači. odnosno eventualno stanje premorenosti. U krivičnom pravu. u pravu uopšte. lica. različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje. stepen vidljivosti. postojanje buke. error). složenost situacije itd. Kao poseban oblik nehata. nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. 39. jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržajima. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne. ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. to djelo bilo dopušteno. odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). ako bi one stvarno postojale. Kada su u pitanju objektivne okolnosti. error iuris).zabluda o činjenicama (lat. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. finansijski eksperti.zabluda o pravu (lat. u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela. stvarna zabluda . . prisustvo dr.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. da li je bila noć ili dan. ZABLUDA (Čl. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivičnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi. jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. ljekari. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti. Naravno. u teoriji se pominje i tzv. straha i sl. 47 . psihofizičko stanje. KZ FBiH) Zabluda (lat. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti. stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr. pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća . i 40. zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrešne svijesti učinioca o relevantnim okolnostima krivičnog djela koje čini. pravna zabluda . vremenske prilike.postoji kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja (stvarna zabluda u užem smislu).) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije.

ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o 48 . privilegovanom ili kvalifikovanom obliku. Zabluda o biću krivičnog djela se može odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obilježja krivičnog djela. lično svojstvo učinioca ili svojstvo pasivnog subjekta. Zablude o biću krivičnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obilježja krivičnog djela. posljedica. bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. da su one stvarno postojale. djela. licu koje nije navršilo određene godine starosti kod nekih djela. okolnostima koje bi. (npr. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća lažnim novčanicama ne znajući da su lažne /kriv. kao što su radnja. djelo rodoskrnjavljenja/. Postoji kada u vrijeme izvršenja učinilac nije bio svjestan nekog zakonom određenog obilježja djela. ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obilježje nekih kriv. objekat radnje. Stvarna zabluda je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca i pojavljuje se u 2 oblika. sredstvo ili način izvršenja.Stvarna zabluda (Član39. djelo falsifikovanja novca/. ako bi uistinu postojale.). pogrešno misleći da se radi o drugom. to djelo bilo dozvoljeno. Stvarna zabluda u užem smislu To je zabluda o zakonskim obilježjima (biću) krivičnog djela. uzročnost ili kauzalitet. tj. itd. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela. ili licu pod međunarodnopravnom zaštitom. ili neko uzme tuđu stvar pogrešno misleći da je njegova. ovdje se ne radi o zabludi o biću krivičnog djela. već o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela i koje imaju karakter osnova isključenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela. Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela učinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. pa samim tim i postojanja krivičnog djela u cjelini. vrijeme. ( npr. to djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata. (npr.) Ova zabluda se može odnositi i na mjesto. KZ FBiH) (1) Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obilježja. ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge. ako je učinilac lišio života jedno lice. u užem i širem smislu. da su one stvarno postojale. ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi. da se radi o žrtvi sa određenim svojstvima. Dakle. pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu To je zabluda o okolnostima koje isključuju protivpravnost djela. Ona se može odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom. krivično je odgovorna za krivično djelo učinjeno iz nehata ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat. ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat i sestra /kriv. to djelo činile dopuštenim.

tj. 49 . policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica. 2. što znači da je on bio dužan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. kao npr. onda se neće pristupati ispitivanju da li je riječ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Kod otklonjive stvarne zablude ne isključuje se krivična odgovornost učinioca. te će učinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela. jer učiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. djelu za koje zakon ne propisuje kažnjavanje za nehatno izvršenje takvog djela. učinioca ima ova zabluda. a poznat je kao brz na pištolju. to ne znači da ona u svakom slučaju negira svaki oblik krivične odgovornosti. Učinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo. a drugi naspram njega poteže pištolj i ubija prvog. to je nehatno skrivljena stvarna zabluda. Dakle. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu. putativna nužna odbrana ili krajnja nužda. ali na način da bi sud utvrdio da je djelo učinjeno u putativnoj /uobraženoj/ nužnoj odbrani u uslovima stvarne zablude) Bez obzira što se u prvom slučaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bića krivičnog djela. odnosno krivičnu odgovornost. ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za nehat. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti. jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. Drugim riječima. od podjednakog značaja.) Sličnog su karaktera i neki drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude. niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je učinio. ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća. tokom svađe jedan od učesnika poteže za pištolj. nije od posebnog praktičnog značaja. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi: 1. što znači da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela. a radi se o kriv. da je bio obazriviji. potrebno je utvrditi da li je učinilac za tu zabludu kriv ili nije. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek isključuje umišljaj. koja je uobičajena u našoj literaturi. iako različite.biću krivičnog djela. U našoj krivičnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl. Praktično. pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov razloga isključenja protivpravnosti. trebao i mogao izbjeći. treba utvrditi da li se navedena zabluda učiniocu može staviti na teret ili ne može . da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepažnje koju je. (npr. to znači da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda. a u drugom o okolnostima van bića krivičnog djela. odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća. pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaša. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan da ima. i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivičnopravne efekte. Međutim. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u užem i širem smislu. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovoran. činjenična situacija koja daje legitimitet njegovom ponašanju. (npr.

ako neko oduzme tuđu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog značaja. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. Međutim ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica. nego o skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu. ako službeno lice u institucijama BiH ograniči slobodu kretanja licu pod međunarodnopravnom zaštitom. dok će u slučaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti. postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela. neće odgovarati za kriv. već za običnu krađu. pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu. učinilac je pucao je na jedno lice a pogodio drugo. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi. U ovom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. ili. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi. ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povređivanja nekog lica prema kome nije usmjeren napad. već za kriv. učinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom različite vrijednosti). Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada učinilac vrši krivično djelo na jednom objektu. međutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. npr. učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob. učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A. a posljedica nastupi na drugom objektu. (npr. (aberacije s objektom iste vrijednosti). takva zabluda će biti relevantna . ili supruga je htjela otrovati muža. neće odgovarati za tešku krađu. postojanje zablude je pravno irelevantno. 3. Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti. npr. KZ BiH. djelo Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom iz čl. ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice. ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. djelo Protivpravno lišenje slobode iz čl. pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila željeni cilj. npr. KZ BiH. kada se čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela . Posebni slučajevi stvarne zablude: 1. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu. npr. takva zabluda će biti relevantna. jer sva lica uživaju jednaku krivično-pravnu zaštitu. pogrešno misleći da se radi o drugom objektu. već je u pitanju devijacija u izvođenju radnje. skretanju udarca. Prema pretežnom shvatanju u ovakvim slučajevima postoji idealni sticaj pokušaja željenog krivičnog 50 . koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. koje ujedno predstavljaju i obilježja krivičnog djela. npr. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi. 147. 192. misleći da je ona vlasništvo lica B.Ukoliko je učinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C. Aberacije su veoma slične zabludama o kauzalitetu i postoje kada učinilac nije prouzrokovao posljedicu na željenom nego na nekom drugom objektu. pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. 2.

Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu učinoca o zabranjenosti krivičnog djela. a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. ako učinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodničkog odnosa. a to se dogodilo na drugi način. zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka. Pravna zabluda (kao i stvarna) se može javiti u 2 oblika: direktna pravna zabluda . ili učinilac vrši obljubu sa djetetom znajući da ono nije navršilo 14 godina starosti. Za razliku od stvarne zablude kod koje učinilac nije svjestan onoga što čini. što se raspravlja po pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). kod pravne zablude on je toga svjestan. ali učinilac smatra da to nije zabranjeno. Pravna zabluda (Član 40. tj. propisano kao krivično djelo. ali ne zna da je to pravno zabranjeno. može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. Dakle. posljedica je prouzrokovana na drukčiji način nego što je učinilac zamislio . učinilac kod stvarne zablude ne zna što radi. Učinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviđeno kao krivično djelo.predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. npr. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu. učinilac je radi ubistva bacio žrtvu s mosta u vodu da se utopi. Valja ipak upozoriti da se. zamislio na jedan način.djela i nehatnog krivičnog djela stvarno izvršenog prema drugom objektu. b) indirektna pravna zabluda . postoji stvarna zabluda. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod učinioca koji je odvijanje radnje. ili pogrešno drži da postoji neki osnov isključenja protivpravnosti. KZ FBiH) Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. Ako je on s tim računao. Radi se o situacijama kada učinilac pogrešno drži da ono što čini nije pravno zabranjeno. Za ocjenu krivičnopravnog značaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. ali ne zna da je to što radi pravno nedopušteno odn. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. ali kojeg pravni poredak a) 51 . on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom slučaju morao da poštuje. ali on pogrešno procjenjuje da u datom slučaju postoji posebna norma koja njegovo ponašanje čini dopuštenim.zasniva se na pogrešnom uvjerenju učinioca o dopuštenosti njegovog djela i postoji kad učinilac nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. ali je žrtva umrla prije radi srčanog udara i sl. 4. a ako takva svijest postoji. tj. odnosno njegovoj protivpravnosti. u zavisnosti od slučaja. tada se neće raditi o aberatio ictus-u.sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od razloga isključenja protivpravnosti i postoji kad je učinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela. odnosno kauzalnog toka. (npr. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela. S obzirom da nije moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima. riječ je o pravnoj zabludi. treba ispitati da li je učinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice.

Pravna zabluda bi mogla postojati u slučaju kada stranac ili naš građanin koji duže boravi van zemlje. Sud će pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne okolnosti. b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad učinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio. pravna zabluda ne isključuje postojanje krivične odgovornosti. odnosno za koja je očigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter. potrebno razlikovati: otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je učinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje čini zabranjeno. učinilac smatra da je vršenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga vrši po naređenju pretpostavljenog. kako na strani samog krivičnog djela. na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i slične radnje koje su u drugim državama dozvoljene. što procjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. Pravna zabluda proizvodi krivičnopravne učinke ili dejstvo samo u segmentu kažnjavanja. takvu mogućnost sud može koristiti samo pod uslovom da je učinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. osnovno polazište je karakter krivičnog djela koje je u pitanju: Ako je riječ o krivičnim djelima koja ulaze u kategoriju djela čija je neprihvatljivost očigledna. odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. silovanje. ako se radi o djelima čija neprihvatljivost nije tako očigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita. kao i kod stvarne zablude. Teško da se učinilac može pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. tako i na strani učinioca. kada učinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno. dakle. tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji. u obzir će se uzeti niz okolnosti date situacije. ubistvo. svakako moraju biti veoma strogi. jer se predviđa mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne. a) Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi. uključujući posebno svojstva samog učinioca. odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude. Prema našem zakonu. odn. Kod nekih od njih kao što je npr. Npr. razbojništvo i slična djela praktično je isključena mogućnost postojanja pravne zablude. KAZNE 52 . Međutim. njegovo zvanje i zanimanje. odnos učinioca prema djelu i sl. ili službeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga čini po naređenju pretpostavljenog. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda. Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka. onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga.ne priznaje. a što on ne zna. U tom smislu je. kada učinilac boravi na određenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije. S druge strane. pogrešno shvata granice jednog inače pravno priznatog razloga za isključenja protivpravnosti.

1. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna. b) novčana kazna. Kada je za krivično djelo propisano više kazni. 53 . KZ FBiH) (1) Krivično odgovornim učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove kazne: a) kazna zatvora. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne može u potpunosti postići svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu. Kazne su: zatvor (i dugotrajni zatvor).) određuje opštu svrhu svih krivičnih sankcija. 2. novčana kazna. 7. c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela. Ako se novčana kazna izriče kao glavna. a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. samo se jedna može izreći kao glavna. KZ FBiH) “Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja. samo jedna se može izreći kao glavna. te sprječavanje učinioca da čini krivična djela i podsticanje njegova prevaspitanja. onda se uvijek izriče kao jedina.” KZ FBiH (odredbe čl. ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom. Kod krivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito propisana za to krivično djelo. (3) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Svrha kažnjavanja (Član 42. (5) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom. d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja. (2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetnički zatvor su uvijek glavne kazne. (4) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni. maloljetnički zatvor i 3. b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela. a to je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine krivična djela.Vrste kazni (Član 41. kako bi se pojačalo i dopunilo dejstvo glavne kazne.

(3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. b) Generalna ili opšta prevencija . sprječavanje učinioca da ubuduće čini krivična djela i njegovo popravljanje (specijalna prevencija). dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju. a do šest mjeseci i na pune dane. 3. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. Kazna zatvora Član 43. 2. (4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne. prirodi. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. U našem krivičnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivična sankcija. 54 . 2. drugim riječima. KZ FBiH (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. već na prevenciju. (7) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela. (5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi.znači uticaj na učinioca da ponovo ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje. koja se sastoji u slijedećem: 1. Posebna svrha kažnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja se manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija . (2) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne. svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu: 1. trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. da se utiče na svijest građana o neprihvatljivosti i štetnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinioca.znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. odnosno svrhu kažnjavanja. (6) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja. Dakle. U pravilu. 4. zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. da se utiče na sve potencijalne učinioce krivičnih djela da se uzdrže takve djelatnosti (generalna prevencija).Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kažnjavanja. zakon je u ovoj odredbi (Član 42.

55 . osim u slučaju krivičnih djela učinjenih iz koristoljublja.Ona je propisana za svako krivično djelo. Npr. nekada kao jedina kazna. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode. a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane. Za razliku od nekih krivičnih zakonodavstava. Kazna zatvora se izriče na pune godine i pune mjesece. naš zakon ne predviđa mogućnost prekoračenja opšteg maksimuma kazne ni u slučaju sticaja krivičnih djela. Dugotrajni zatvor se propisuje za najteže oblike krivičnih djela učinjenih sa umišljajem. Postoji i tzv. odnosno ona ne može biti veća od 8 godina. U takvim slučajevima. kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum. Nekada je određena i jedna i druga granica. a izuzetno radom za opšte dobro na slobodi. sud bira jednu od njih i izriče je kao glavnu. a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. a nekada samo jedna od njih. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana. jedinstvena kazna ne može ni dostići opšti maksimum kazne zatvora. kada je određena samo gornja granica. što znači da zakon za svako krivično djelo propisuje kaznu u određenim okvirima. Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu. Dugotrajni zatvor Dugotrajni zatvor nije izričito propisan kao posebna vrsta kazne. U slučajevima kada je određena samo donja granica. između dvije kazne zatvora od kojih svaka može biti glavna. a nekada alternativno sa novčanom kaznom. Naš zakon ni u jednom slučaju kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novčanom kaznom. ali on to jeste po nizu obilježja. kao donja granica uzima se opšti minimum od 30 dana. ali u slučajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno određenih kazni. treba imati u vidu i alternativni način propisivanja kazne. određujući njenu donju u gornju granicu. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novčane kazne kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriče u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum). poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se isključivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). Kada se radi o granicama kazne za jedno krivično djelo u okviru kojih sud može odmjeriti kaznu. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim slučajevima može dostići opšti maksimum. Evropske konvencije o ljudskim pravima. a zamjena je za smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. a u obrnutom slučaju. Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim.

(Zamjena novčane kazne) ovog zakona. sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. kao mjere upozorenja. (5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi. sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja. KZ FBiH) (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna. i to jednu od mjera iz kategorije novih. „zakonskih pogodnosti“ u odnosu na kaznu zatvora. uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne. Rad za opće dobro na slobodi (Član 44. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi. alternativnih krivičnih sankcija. (2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da. tako da se osuđenik na dugotrajni zatvor može amnestirati.47. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima. izvršiocu krivičnog djela koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života. (7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu sankciju-mjeru. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog i 56 . uz pristanak optuženog. pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdržanih 3/5 izrečene kazne. Riječ je o sui generis mjeri. koja se nalazi negdje između kazne i uslovne osude. koja se bazira na dva konstitutivna elementa: 1. izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Ne može se izreći mlađem punoljetnom licu tj. zamijeni radom za opće dobro na slobodi.Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za određeno krivično djelo. s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje. (6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. (3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. Izriče se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. kao i vremena izvršenja tog rada.

odnosno utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere. pored izrečene kazne zatvora. poslova. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti. ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta. pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. poslije odmjerene. dakle prije nego je ona objavljena. pomoći ženama i žrtvama nasilja. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan. naročito u smislu resocijalizacije učinioca. Ukoliko. s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. dakle. sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela. ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. drugi konstitutivni elemenat je rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat. počev od kurirskih poslova do poslova održavanja čistoće. koje određuju vrstu i visinu kazne. pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana. restauracije istorijskih spomenika. naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja. baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. itd.2. Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju od 10 do najviše 60 radnih dana. sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci. Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba. što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost. odn. učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor. Pri tome sud cijeni sve okolnosti. čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku naknadu za učinjeno djelo. onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. Sud. generalnu prevenciju. već i svaki drugi rad u državnim ustanovama. pomoći raznim oblicima građanskih udruženja. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu. humanitarnih organizacija. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične 57 . radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude.

Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika. treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji. Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog. odnosno on je „alternativa alternativi“. (3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. odn. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta. te. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora. supletornog zatvora. puštanjem na slobodu uz određene uslove i obaveze. sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi kažnjavanja. osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora. uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuđenika sa izdržavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene određene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. Najzad. s obzirom na lične i porodične prilike učinioca. izuzetno. KZ FBiH) (1) Osuđeni koji je izdržao polovinu. vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima.situacije i zaposlenja. (2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). a naročito da neće učiniti krivična djela. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca. 58 . Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja. već novčanoj kazni. neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru. Uslovni otpust (Član 45. jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen. ili samo djelimično izvrši ovu mjeru. (4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne. što znači da nije potrebno insistirati na izdržavanju kazne zatvora u cijelosti ako se učinilac popravio. naprotiv. već mu. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li.

Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne. već tek ako je proteklo predviđeno vrijeme i ako osuđeni nije učinio novo krivično djelo. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora. dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim ne postoji. odnosno ako nije otkriveno krivično djelo učinjeno prije odlučivanja o uslovnom otpustu. (2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. ovog člana primjenjuju se i kad se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. za korištenje privilegije uslovnog otpuštanja. a izuzetno i 1/3 kazne zatvora. Pored navedenih formalnih pretpostavki. Tu se prvenstveno misli na to da se učinilac svojim dobrim vladanjem tokom izdržavanja zatvorske kazne. (4) Odredbe st. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne. kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. 59 . osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene uslove. tako popravio da se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati. od 1. Opoziv uslovnog otpusta (Član 46. jer se i u jednom i u drugom slučaju na određeni način suspenduje kazna lišenja slobode. KZ FBiH) (1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdržane 1/3 kazne zatvora. pod uslovom da osuđenik ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne. neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. a posebno da neće činiti krivična djela. Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela. do 3. Uslovni otpust ima sličnosti sa uslovnom osudom. motive iz kojih su učinjena. s tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimično izdržavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate određeni oblici nadzora. njihov značaj. Uslovni otpust je moguć ako je osuđeni izdržao 1/2. (5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust.kazna se smatra izdržanom. te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta. (3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. neophodno je ispunjenje i određenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuđenog. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji može uslijediti tek nakon izdržane 3/5 te kazne.

000 KM. i 3. Sud izuzetno može odstupiti od ovih pravila i može izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne. U ovom slučaju sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir sličnost učinjenih krivičnih djela. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem kriv. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. ovog člana.Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se). ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom se slučaju 60 . Novčana kazna (Član 47. sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivičnih djela.000 KM. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuđeni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više krivičnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. KZ FBiH) (1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. a najviši iznos ne može biti veći od 50. djelo ili djela učinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuđeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu. djela prelazi iznos od 1. njihov značaj. djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa. a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu. Ako je osuđeni koji je na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do 1 godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne.000. 2. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv.000 KM. 2. U slučaju opoziva uslovnog otpusta. (4) Prilikom izricanja novčane kazne za kriv. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčana kazna. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1. kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta. Opoziv uslovnog otpusta može biti obavezan i fakultativan: 1. (2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa. osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. s tim što se dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu.000. (3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM. vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. motive iz kojih su djela učinjena.

a najviše 1/3 posljednje prosječne neto plate u FBiH. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne.000. već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne za kaznu zatvora. svrstavamo u kazne. (7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja. dnevnim iznosima. s tim da rok isplate ne može biti duži od 2 godine. (8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 6 mjeseci. u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. te porodične obaveze. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. U tom slučaju rok plaćanja može biti do 2 godine. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud. Novčana kazna se izriče u tzv.000 KM. te maloljetničkim zatvorom. djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna.učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem kriv. ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama. novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. Ako nije moguće izricanje na ovaj način. (6) Podatke iz st. a za krivična djela izvršena iz koristoljublja do 1. a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa. izriče se u tačno određenom novčanom iznosu od 150 KM do 50.000. do 5. Sud može na molbu osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Novčana kazna spada u red krivičnopravnih sankcija koju. Može se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna.000 KM. pa i preko toga. ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1. pri čemu se svakih započetih 50 KM računa kao jedan dan zatvora. od 1. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne. uz kaznu zatvora kao glavnu kaznu. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora. (5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. (9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije. pri čemu dnevni iznos novčane kazne iznosi najniže 1/60. s tim da zatvor ne 61 . koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. kada mu se može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna.000 KM.

Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na načelu srazmjernosti između težine krivičnog djela. stepena učiniočeve odgovornosti i same kazne. (2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu. vodeći računa o visini njegove plaće. pobude iz kojih je djelo učinjeno. To znači da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odlučuje o visini kazne. Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrđuje vrstu i mjeru kazne učiniocu za određeno krivično djelo. ova kazna se izriče u određenom iznosu. Ako osuđeno lice plati jedan dio novčane kazne. sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja. te rashodovnu stranu. njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi. 62 . njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama. sud ih je dužan u presudi konkretno navesti. pri čemu su ključni faktori visina plate. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno može zamijeniti drugom krivičnom sankcijom. Nakon što utvrdi ove okolnosti. izvršenje kazne zatvora se obustavlja. drugi prihodi. raniji život učinitelja. a naročito: stepen krivične odgovornosti. sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca krivičnog djela. Prilikom odmjeravanja novčane kazne. ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora.može preći jednu godinu. novčana kazna se neće izvršiti. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Član 49 KZ FBiH) (1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Nakon smrti osuđenog. pri čemu uzima u obzir njegove porodične i druge obaveze . jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. Ove podatke sudu osigurava optuženi u roku koji odredi sud. njegovim drugim prihodima. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne. posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo. kao što je uslovna osuda. Odmjeravanje kazne je zapravo nužna posljedica sistema relativno određenih kazni. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. srazmjerno neisplaćenom dijelu. te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. čime su sudovima data najšira ovlašćenja u odmjeravanju kazne. koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivično djelo postavljena samo okvirno. nekada u veoma širokim rasponima. a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Ako osuđeno lice isplati ostatak novčane kazne. ostala imovina. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne. uz ostale okolnosti.

a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca. 2. zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice učinioca i težina krivičnog djela. može imati karakter olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti.. 2) svrha kažnjavanja. Međutim. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivičnog djela nije postavljena. Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili otežavajuću. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost. dok pravila sadržana u st. i 3. 3) okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). 1. 1. jer svaka od njih. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na slučajeve odmjeravanja kazne kada je krivično djelo učinjeno u povratu i kada se za krivično djelo odmjerava novčana kazna. sud mora u svakom slučaju imati u vidu i svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne. odnosno opšti minimum i opšti maksimum. s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne.a koje karakterišu učinjeno krivično djelo i učinioca 3. a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje. kako je istaknuto. Kazna koju sud izriče u redovnom odmjeravanju mora da se kreće između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. 63 . Zakon navodi najznačajnije okolnosti. onda se primjenjuju opšte granice. i to: 1) granice (raspon) propisane kazne za određeno djelo (uz odstupanja predviđena zakonom). GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne. SVRHA KAŽNJAVANJA Prilikom odmjeravanja kazne. motiv izvršenja djela. npr. motiv je otežavajuća okolnost. u zavisnosti od toga kako je ostvarena u određenom slučaju. Novčanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma. 2.Opšta pravila zakon je dao u st. odnosno kriterije koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. OKOLNOSTI KOJE UTIČU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI) . Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridržavati prilikom odmjeravanja kazne u svim slučajevima. Po svom karakteru one su ambivalentne.

držanje učinioca nakon učinjenog djela. već i u kojem intenzitetu. raniji život učinioca. Isto tako. Tako npr. sud je našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iživljavanja kao otežavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške držeći je samo jednom rukom i na taj način ubio mladića koji je igrao bilijar. Smanjena uračunljivost svakako umanjuje stepen krivične odgovornosti. ne samo da je od značaja u kojem obliku se krivica javlja. mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivične odgovornosti. U tom smislu i nehat može da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni. sud će pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata.Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. kada postoji tzv.. je od značaja u ocjeni stepena krivične odgovornosti (sudovi ga kao otežavajuću okolnost uzimaju u nekim slučajevima. krivičnom odgovornošću. kao što su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) stepen krivične odgovornosti. ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno npr. na mah. okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. Iako ga zakon posebno ne određuje. jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice. bezobzirnost i sl. preko bitno smanjene do smanjene uračunljivosti. dolus repentinus. U toj ocjeni mogu biti od 64 . već je naveo one najtipičnije i koje se u praksi najčešče ponavljaju. posebnu upornost. lične prilike učinioca. predumišljaj. Dakle. koji mogu biti veći ili manji. da li je učinilac pri tome iskazao npr. npr. jer svijest i volja mogu se javljati u različitim oblicima. te druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. Isto je sa vinošću odn. sa direktnim ili eventualnim umišljajem. Uračunljivost kao psihičko stanje podrazumijeva različite stepene intelektualne i voluntarističke moći i kreće se od potpune. koje naš zakon posebno ne reguliše. iako nije oblik krivice u našem krivičnom pravu niti kvalifikatorna okolnost. već i po intenzitetu odnosno stepenu nepažnje i na običan i grub nehat. ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti različitog intenziteta. pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću. kod učinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila). naravno samo pod uslovom da se učinilac sam nije doveo u takvo stanje. stepen krivične odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. sud može da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno bez razmišljanja. npr. 1) Stepen krivične odgovornosti Kako se krivična odgovornost sastoji od uračunljivosti i krivice (vinosti) učinioca. I posebni oblici umišljaja ili nehata. pobude iz kojih je djelo učinjeno (motiv).

broj civilnih žrtava kod ratnih zločina. ukoliko je motiv elemenat krivičnog djela. ili npr. kojim sredstvima i na koji način je stvorena opasnost. broj poginulih i povrijeđenih kod terorističkog napada. mržnje ili osvete. itd. a ako je djelo učinjeno radi toga da bi se prehranila porodica. ne može se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!! 3) Jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra Kroz ovu okolnost je izražena objektivna strana težine konkretno učinjenog krivičnog djela. 4) Okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. odnosno egoističke i altruističke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. visina imovinske štete ili prisvojene imovinske koristi kod službenih delikata. ili nekih djela kod kojih pristanak može da isključi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo na mah i teška tjelesna povreda na mah).značaja i neke druge okolnosti kao što je npr. npr. 2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo učinjeno Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje krivičnog djela. zavisti. i jačina povrede može da se javlja u različitim stepenima težine u zavisnosti od prirode djela (npr. pri čemu može biti od značaja vrsta i obim ugroženih vrijednosti. da li je bio ugrožen život samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Uloga ili doprinos žrtve takođe predstavljaju značajnu okolnost koja može da utiče na ocjenu stepena krivične odgovornosti učinioca. i to se može uzeti kao olakšavajuća okolnost.). starosn a dob učinioca. kod nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje žrtve ili eventualna greška trećih lica. Ako je jedno djelo učinjeno iz egoističkih motiva. 65 . one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. tada će motiv predstavljati otežavajuću okolnost. propisivanje kazne za određeno krivično djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugrožavanja zaštićene vrijednosti datim djelom. Pobude su etičke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne. onda je on olakšavajuća okolnost. intenzitet tjelesne povrede. Naime. kod djela protiv javnog saobraćaja. dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeđeno ili ugroženo. Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi. jer se mladost i starost obično uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju stepen krivične odgovornosti učinioca. Isto tako. Naravno. Npr. Jačina ugrožavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloženo zaštićeno dobro. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema životu. kod saobraćajnih djela. itd. Nekada uloga žrtve može biti takva da je protivpravnost djela posve isključena (npr. koliko je ona bila bliska. kod nužne odbrane.

Ove okolnosti su od posebnog značaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da dođe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat asocijalnog života učinioca ili je ono više rezultat tzv. zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti. uopšte njegov način života. raniji život učinioca djeluje kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost. njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Treba istaći da raniju neosuđivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost. Posebno je značajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili slična krivična djela. npr. odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi. njegovo držanje na poslu. u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne.To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiču krivičnog djela. ima li djecu (posebno njihov broj. Naša sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. profesiju. žaljenje što nije došlo i do teže 66 . njenu nevolju. 6) Lične prilike učinioca. kojim sredstvima. zaposlenost. okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog krivičnog djela. U zavisnosti od toga. lakomislenost. ili ako je u pitanju učinilac koji je jedini zaposlen i izdržava višečlanu porodicu. radnim ili profesionalnim obavezama. djela. tešku situaciju. požar i sl. okolnost da je učinilac brižljivo pripremao izvršenje kriv. da li ga je učinilo više lica. odnos prema drugim ljudima. Ova okolnost obuhvata različite vidove ponašanja i stavova učinioca koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka dužeg vremena. “sticaja nesretnih okolnosti”. odn. te njegovo ponašanje u krivičnom postupku. 7) Držanje učinioca nakon učinjenog krivičnog djela.. Lične prilike učinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima učinilac živi i one isto tako ukazuju na njegovu ličnost. U svim tim relacijama učiniočevo ponašanje. npr. Sudovi kao takve okolnosti najčešće uzimaju zdravstveno stanje učinioca. kao što su npr. povjerenje žrtve. da li je koristio neke prilike za izvršenje djela. ili je to učinio spontano. sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim slučajevima izabere uslovnu osudu. porodične prilike. nemoć. uzrast i zdravstveno stanje). 5) Raniji život učinioca Raniji život učinioca ukazuje na njegovu ličnost i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonskim normama. Pri tome sud može da cijeni različite okolnosti iz života učinioca. a posebno odnos prema njegovim porodičnim. odnos prema tuđim pravima i dobrima i njihovo poštovanje. itd. zatim da li je djelo izvršeno noću. Ako je učiniočevo držanje neposredno po izvršenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela.

jer te okolnosti treba objasniti u smislu da je optuženi bolestan. U protivnom. ali ako sud navede 67 . krijumčarenje ljudi. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka. zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiče ličnosti učinioca djela. neovlaštena trgovina i promet drogom. što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja.). Također. sudovi kao otežavajuću okolnost često uzimaju i činjenicu da su u porastu krivična djela u koje spada i djelo za koje se učiniocu sudi (npr. Npr. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog». itd. Od posebnog je značaja učiniočevo držanje pred sudom i u toku trajanja krivičnog postupka. (tzv. pa tek na osnovu tako utvrđenog činjeničnog supstrata odmjeri kaznu. ali ako je tome doprinio sam učinilac. da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti. odn. ako je izrazio žaljenje zbog učinjenog krivičnog djela ili je pomogao žrtvi. Pri procjenjivanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti sud koristi analitičko-sintetički metod. poslije je redovno posjećivao. a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu. ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost i takvo držanje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog. U svakom konkretnom slučaju sud je dužan u presudi navesti koje je okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće. 8) Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca Kroz ovu kategoriju okolnosti.posljedice. ili npr. da je invalid. onda će takvo ponašanje sud uzeti kao otežavajuću okolnost. odvezao je u bolnici. stvarno kajanje). kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja krivičnog djela. sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost. nakon ubistva ili silovanja iživljavao se nad žrtvom). bolest članova porodice i sl. što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne. Takvo obrazloženje ne znači ništa. pomogao u školovanju djece. a ne samo parafrazirati zakonski tekst. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje učinioca iz koga proizilazi njegovo žaljenje zbog učinjenog djela. S druge strane. a koja se naravno ne može podvoditi pod već navedene okolnosti. ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. Tako npr. pranje novca i sl. sudska praksa opravdano uzima da se tada ne može raditi o olakšavajućoj okolnosti. da ima više maloljetne djece. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih okolnosti. okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne sarađuje u otkrivanju djela. ili čak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. otežavajuće i dužan je u presudi obrazložiti u čemu se manifestuje ta okolnost. siromašna osoba. nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod kojima je djelo učinjeno». Njegovo korektno držanje pred sudom obično se uzima kao olakšavajuća okolnost.

Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat.. a to će biti onda kada se jedna okolnost može javljati u različitim stepenima težine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili određenog oblika krivičnog djela. odn. jer bi to značilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („načelo zabrane dvostrukog vrednovanja“). koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne. jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će povrat uzeti kao otežavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje odnos ranije učinjenog i novog krivičnog djela. konstitutivnim elementima osnovnog. Pored ovog. kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivičnog djela. ili krivično djelo pronevjere. Međutim. neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihičko stanje učinioca izazvano ponašanjem žrtve. Tako npr. postoji kvalifikovani oblik krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice. prevare. ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obilježje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica. kod ubistva iz niskih pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao otežavajuća okolnost. od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje. 2) da li su oba djela učinjena iz istih pobuda i 3) koliko je vremena proteklo od ranije osude. itd. kada pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. oštećenog je posjećivao u bolnici. Dakle. ili kod ubistva na mah. Naravno.da je optuženi djelo počinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica. Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan. ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti. itd. Ranije je istaknuto da je dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata. sud je ne može uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne. Npr. Zakon predviđa posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne učiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu. obilježje krivičnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri određivanju kazne za to djelo. poreske utaje. jer je 68 . kako je oštećenom pružio pomoć. Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost. Također nije pravilno samo navođenje «ranijeg života optuženog». vrijeđanjem od strane oštećenog i sl.. izdržane ili oproštene kazne. odn. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. za koja djela i na koje kazne. pri čemu se ističe da će sud posebno uzeti u obzir: 1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo. a za postojanje težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna je samo jedna od njih. Ovo važi bez obzira da li se radi o otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima.

postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. pravne zablude. bitno smanjenje uračunljivosti. kada sud pored opštih pravila. b) sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. ispod posebnog zakonskog mimimuma. Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko: zakonsko ublažavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. kod krivičnog djela otmice. zakon dozvoljava ublažavanje kazne. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo (granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo). umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu). ublažavanje kazne može biti: ublažavanje po mjeri . U tom pogledu se ističe da je potrebno voditi računa o visini njegove plate. UBLAŽAVANJE KAZNE (Član 50 KZ FBiH) Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti.postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrstu kazne (npr. (npr. a) Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno. pomaganja) Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost . njegovim drugim primanjima. ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj). Kao izuzetak od navedenog pravila. b) ublažavanje po vrsti . Dakle. ublažavanje kazne predstavlja odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne. njegovoj imovini i njegovim porodičnim obavezama. b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. odnosno svih otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. (npr. slučajevi prekoračenja granica nužne odbrane i krajnje nužde. Zakon je takođe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novčane kazne. pokušaja.opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava. s obzirom da zakon ni u jednom slučaju ne obavezuje sud da to učini. kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje učinioca. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će a) 69 .

KZ FBiH) (1) Sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine. u njihovoj cjelokupnosti. najčešće. Fakultativno oslobađanje od kazne postoji u slijedećim slučajevima: kod prekoračenja granica nužne odbrane. (Ublažavanje kazne) ovog zakona. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Član 52. 2) ako je za kriv. U ovom slučaju. usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom. a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2 godine. Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti.koristiti mogućnost ublažavanja. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili više godina. sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio. Institut "oslobađanja od kazne" se može primjeniti samo kad to zakon izričito predviđa. djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere. 7) ako je za kriv. 4) ako je za kriv. sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za kriv. kazna se može ublažiti do 6 mjeseci zatvora. kazna se može ublažiti do 3 mjeseca zatvora. U praksi sud. sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. kazna se može ublažiti do 1 godine zatvora. umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna. Po važećem zakonu oslobađanje od kazne je fakultativno. može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. čitav niz olakšavajućih okolnosti. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kaz na zatvora od 10 ili više. cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost. kazna se može ublažiti do 30 dana zatvora. GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE (Član 51. KZ FBiH) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne. U zakonu se ovo ovlaštenje izražava slijedećim riječima „Sud može izvršioca osloboditi od kazne“. kazna se može ublažiti do 5 godina zatvora. (2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne. 1) 70 . 3) ako je za kriv. 6) ako je za kriv. Oslobađanje od kazne je poseban institut krivično g materijalnog prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobađanje izvršioca djela od kazne. kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1 godine.

Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila. npr. ali može uticati na odmjeravanje kazne. to će. c) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora. Protivpravnost će biti isključena pod uslovom da je do povređivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskih takmičenja u skladu sa pravilima sportske discipline.kod prekoračenja granica krajnje nužde.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG Pristanak povrijeđenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela. d) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio samo novčane kazne. ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima. izreći će samo tu kaznu. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. KZ FBiH) (1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. ne može se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode nožem.). kada posljedice tog djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. 4) u slučaju nepodobnog pokušaja. U praksi je rijetko. b) ako je za krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. Postoji i posebni slučaj oslobađanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata. 5) u slučaju spriječavanja službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica. bračnog druga i sl. 2) Kad postoji mogućnost oslobađanja od kazne. Sportske discipline su društveno korisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. postojalo bi krivično djelo. 6) kod izbjegavanja izdržavanja (djeteta. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora. jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne. sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela. To će biti u slučaju izvršenja djela iz nehata. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu. biti slučaj kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada član porodice ili čitava porodica učinioca. STICAJ KRIVIČNIH DJELA (Član 54. kazna se može neograničeno ublažavati. 71 . najčešće. (npr. ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 20 godina. 3) u slučaju pravne zablude.

tačke d) ovog člana. a za ostala djela kazne zatvora u različitom trajanju. tač.od b) do d) ovog člana. tač. 1. Sticaj krivičnih djela je institut krivičnog materijalnog prava i postoji kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više krivičnih djela za koja se istovremeno sudi. sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najtežoj od utvrđenih kazni dugotrajnog zatvora. a zatim izriče jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrđena u zakonu. (npr. (npr. jednom licu nanese tjelesnu povredu. također. Ovako izrečena kazna u sebi zapravo sadrži sve prethodno utvrđene pojedinačne kazne. izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. (npr. b) i c) ovog člana. a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične. krvni delikt i djelo protiv imovine) Kod izricanja kazne za krivična djela izvršena u sticaju. sud postupa na način da prvo za svako pojedino krivično djelo utvrđuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo. teža kazna apsorbuje manju. U zakonu su utvrđena pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna: ako je sud za neko od krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio pojedinačnu kaznu dugotrajnog zatvora. (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora. onda bilo koju od njih. (npr. izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. Međutim. princip apsorpcije tj.(3) Ako je za neka krivična djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora. izvršilac puca iz vatrenog oružja i istim hicem povrijedi dva lica)  Realni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši više krivičnih djela. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj krivičnih djela postoji kada su izvršena različita krivična djela. a za druga krivična djela u stjecaju novčane kazne. izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu po odredbama stava 2. 72 . a ako je utvrdio više novčanih kazni izreći će jedinstvenu novčanu kaznu po odredbi stava 2. To je tzv. Postoji idealni i realni sticaj: Idealni sticaj krivičnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvari obilježja više krivičnih djela. U nedostatku takve odredbe. zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. može biti homogeni i heterogeni: a) Homogeni sticaj krivičnih djela postoji u slučaju kada su izvršena djela istovrsna. a zatim ukrade tuđu pokretnu stvar)  Sticaj. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju.

ako je sud za više krivičnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinačnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije. 3. ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od 8 godina. 4. ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu. 5. ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni. 6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni kao sporedne kazne, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu. 7. ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (tač. 2. i 3.).
2.

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO (Član 55. KZ FBiH) (1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada je učinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem učinio više istih ili istorodnih krivičnih djela koja su, zbog načina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu krivičnopravnu cjelinu, pa se krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produženog krivičnog djela: 1. da je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. 3. krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

73

4. kod određenih krivičnih dijela nužno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:
1)

Izvršenje više istih ili istovrsnih krivičnih djela

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obilježja, (npr. više pronevjera, prevara, krađa i sl.) O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obična krađa, sitna krađe i teška krađa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kažnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnog djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac učinio djelo utaje, prevare, krađe i sl. Produženo krivično djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena (ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima - eventualno bi se moglo govoriti o produženom krivičnom djelu ukoliko bi se navedena krivična djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv života i tijela/ činila prema istoj osobi) 2) Vremenski kontinuitet ili međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktičko je pitanje . Vremenski interval između učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne može se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u određenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje se može učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).
3)

Krivična djela koja ulaze u sastav produženog krivičnog djela treba da su vršena na isti ili približno sličan način.

Konstrukcija produženog krivičnog djela neće postojati ako su neka djela izvršena činjenjem, a druga nečinjenjem.
4)

Kod određenih krivičnih djela nužno je postojanje i tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produženog krivičnog djela nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. krađe su vršene iz
74

automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.) Međutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produženog krivičnog djela. Tako npr. isti identitet oštećenog mora postojati kod svih krivičnih djela protiv ličnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom krađe, prevare itd. oštećena različita fizička ili pravna lica (npr. učinilac koji je naručio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili učinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju različitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produženo krivično djelo se izriče kazna kao za jedno djelo, i to:  kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istih zakonskih obilježja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,  ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela. U praktičnom smislu, kod produženog krivičnog djela, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio produženo krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih djela iz razloga što svaka fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. (npr. ako učinilac u određ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela). Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća presuda kao u slučaju sticaja.

75

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Član 56. KZ FBiH) (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba čl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. (3) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od ranije izrečene kazne (npr. lice koje je osuđeno zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdržavanja kazne se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije izrečene kazne dosuđuje nova kazna zatvora) Prema osuđenom koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine primijenit će se disciplinska mjera. URAČUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Član 57. KZ FBiH) (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuđenik izdržao ili novčana kazna koju je osuđenik platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja. (3) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM. Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu , bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadržavanja, vrijeme
76

steknu uslovi za postignuće svrhe krivičnopravnih sankcija bez kažnjavanja. ili 2. Sudska opomena (Član 61. KZ FBiH) Svrha sudske opomene je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kad ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. uslovna osuda. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednačavaju i u izrečenu kaznu se uračunavaju u jednakom vremenskom trajanju. 1. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će. vodeći računa o svrsi sudske opomene. uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inozemstvu (Član 58.provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je učinilac upućen na psihijatrijsko vještačenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. Svrha mjera upozorenja (Član 60. (3) Sudska opomena može se izreći i za krivična djela počinjena u stjecaju. Svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. KZ FBiH) 1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom koja su počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lahkim i kad se. lišenje slobode u toku postupka izručenja i kazna koju je učinitelj izdržao po presudi inozemnog suda. 77 . jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i prekršajima.) Uračunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne. ZKP FBiH) Pritvor. (2) Sudska opomena može se izreći i za određeno kriv. ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. 1. MJERE UPOZORENJA (Član 59. sudska opomena i 2. pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz st. a u odnosu na novčanu kaznu dan lišenja slobode se izjednačava sa 50 KM. KZ FBiH) Mjere upozorenja su: 1. a ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. ovog člana. s obzirom na sve okolnosti koje se tiču učinitelja. njegov raniji život. kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. ovog člana.

uz gore navedeni uslov. s obzirom na odredbu stava 2. kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne čini kriv. pa je propisano da se sudska opomena može izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom kaznom ( ovaj uslov. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. stepen krivične odgovornosti učinitelja i težinu prouzrokovane posljedice. gdje zakon izričito određuje da će se uzeti u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom. Sudska opomena je posebna krivična sankcija čija je svrha da se prema krivično odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg značaja. Međutim. Prva grupa uslova tiče se: Najprije. sudska opomena može izreći samo ako su krivična djela počinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim. Zakon predviđa da se sudska opomena može izreći i za određeno krivično 78 . kada se radi ostvarenja svrhe krivičnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje i kada ono nije nužno radi krivičnopravne zaštite. U članu 61. otklanjanje posljedica djela) i naknadi štete izražava i stav zakonodavca da se i pri izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog. 1.njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za učinjeno krivično djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novčana kazna). ovog člana nema apsolutni karakter)  Potom. a to je da se krivično odgovornom učinitelju uputi upozorenje. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene. gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova. U članu 60. a na osnovu kojeg se može donijeti i zaključak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija nužno kažnjavanja učinitelja.  2. Radi se. o okolnostima putem kojih se manifestuje stav učinitelja prema učinjenom krivičnom djelu i oštećeniku. obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. djela. izvinjenje oštećenom. pomirenje s oštećenim. apstraktne težine učinjenog krivičnog djela izražene kroz zakonom propisanu kaznu za određeno krivično djelo. konkretne težine učinjenog djela izražene kroz okolnosti njegova počinjenja. dakle. jer se predviđa da se. Druga grupa uslova tiče se: Ličnosti učinitelja i procjene da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene.

Međutim. zaključi da se svrha krivičnopravnih sankcija može ostvariti bez njegovog kažnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. (3) Uslovna osuda može se izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi. sud je dužan:  voditi računa o svrsi sudske opomene i  posebno uzeti u obzir: 1. (5) Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. 3. uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod određenim uslovima. ličnost učinitelja. međutim. 2. Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. uslovna osuda se može izreći samo ako je kazna iz stava 3. Ne može se. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne.djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. (6) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. vodeći računa o svrsi uslovne osude. kao i svih drugih okolnosti koje se pokažu relevantnim u konkretnom slučaju. sama za sebe. Sudska opomena može se izreći i za krivična djela učinjena u sticaju. Odredba. njegov raniji život. učinitelju takvog krivičnog djela moći će se izreći sudska opomena samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. ali samo pod uslovima propisanim zakonom. ali samo ako su se za svako od krivičnih djela učinjenih u sticaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. 79 . KZ FBiH) (1) Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. izreći sudska opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo učinjeno u sticaju izriče kazna. ovog člana. posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja. stepen krivične odgovornosti. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja). druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. (4) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. 4. uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za određeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine. Uslovna osuda (Član 62. dakle. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela i 5. njegov raniji život. i u tom slučaju. ne učini novo krivično djelo.

izvršavaju se. kojega sud određuje unutar zakonom propisanog opšteg roka provjeravanja. kazna utvrđena uslovnom osudom biti izvršena. ili da ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrđena kazna izvršiti i ako učinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge obaveze. svrha uslovne osude je da se učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja i kada izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. djela i istovremeno upozorava da će. uslovna osuda je zamjena za kaznu. a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. njene bitne elemente. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom osudom. u slučaju da u vremenu provjeravanja učini novo kriv. U tom smislu. Dakle. ne učini novo krivično djelo. Prema tome. uslove za njeno izricanje čime se određuje polje primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu. neophodna elementa: 1. Osim navedene osnovne obaveze za učinitelja. Dakle. Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriče učinitelju krivičnog djela kada se osnovano može očekivati da će se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje sadrži uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne. nametanje učinitelju tih drugih obaveza. ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su plod težnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublažavanje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela. Uslovnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud. roka provjeravanja. moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija. predstavlja samo mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. da osuđeni vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. sud u uslovnoj osudi može nametnuti učinitelju i neke druge obaveze (npr. U članu 62. tj. (ne kraće od 1 ni duže od 5 god. koju sadrži svaka uslovna osuda. ). sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud. može sadržavati obaveze za osuđenu osobu kojima se ograničava njena sloboda odlučivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog ličnog života. da naknadi štetu koju je pričinio krivičnim djelom. čijim se izvršenjem učinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za učinitelja sadrži svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne učini novo krivično djelo. izrečene uz uslovnu osudu. mada i ona. utvrđene kazne (zatvora ili novčane kazne). 80 . Međutim. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograničenja ličnih prava i sloboda svojstvenih kazni. i 2. ne učini novo krivično djelo. svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna. (npr. Radi se o krivičnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. Njome se upućuje prijekor učinitelju zbog učinjenog kriv. KZ FBiH sadržane su odredbe koje uređuju strukturu uslovne osude. a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja).(7) Sigurnosne mjere.

ali zakon ne isključuje mogućnost određivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.kod krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja. Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će. njegov raniji život: Zakon. držanje nakon učinjenog krivičnog djela. raniji život učinitelja. obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir. porodične i socijalne prilike. njegove lične prilike. Vrijeme provjeravanja se računa od dana pravomoćnosti presude. Prilikom izricanja uslovne osude sud određuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina. ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom može ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. po svojoj vrsti i mjeri. ličnost učinitelja: Kako zakon ne određuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu ličnosti učinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude. U slučaju kada se uslovnom osudom učinitelju utvrđuje novčana kazna. ali se pri njegovom određivanju mora voditi računa i o stepenu vjerovatnoće da će učinitelj ponovo učiniti krivično djelo. ali ne isključuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuđivanom učinitelju krivičnog djela. izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu izreći uslovi da u određenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdržavanje) Prema našem zakonu. dakle. 81 . uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe. njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela: Ovdje se u prvom redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. u obzir će uzeti i imovno stanje učinitelja. U pravilu. dužina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrđene kazne. kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. 3. Ono se u praksi najčešće određuje na pune godine. vodeći računa o svrsi uslovne osude. niti određivanje vrste i mjere kazne odlaže za eventualno kasnije ponovno izvođenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća. njegovu imovinu i njegove porodične obaveze. Kazna utvrđena uslovnom osudom. a naročito će u obzir uzeti: stepen krivične odgovornosti. pobude iz kojih je djelo učinjeno. Što je ta vjerovatnoća veća i vrijeme provjeravanja koje sud određuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duže. pri ocjeni ličnosti učinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno. treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao učinitelju krivičnog djela da mu nije izrekao uslovnu osudu. njegove druge prihode. kao što je to slučaj u probacionom sistemu. posebno uzeti u obzir: 1. odnosno visinu njegove plate. njegov odnos prema učinjenom djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. Sud je pri određivanju vrste i mjere kazne koja će učinitelju biti utvrđena uslovnom osudom dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje inače utiču da kazna bude manja ili veća. 2. njegove lične.

odnos prema žrtvi i dr. jer je tada sud ovlašten i da učinitelju kaznu ublaži bez ograničenja za ublažavanje kazne. 4. Odredba pruža mogućnost da se izricanjem novčane kazne koja se izvršava. Uslovna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od 1 godine. a ujedno i bezuslovna 82 . Uslovna osuda može se izreći ako je učinitelju utvrđena kazna zatvora do 2 godine ili novčana kazna. jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za krivična djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom slučaju postoje okolnosti za koje zakon veže mogućnost oslobođenja od kazne. to znači da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. Utvrđena kazna zatvora do 2 godine može se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. zaključi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija uopće i svrha kažnjavanja. a za druga kaznu zatvora. Dakle.. dakle. a ne zakonom propisana kazna za učinjeno krivično djelo. Obrnuto. a koje učinjenom djelu daju teži ili lakši vid. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrđenom kaznom zatvora. zakon uslovljava time da je kazna do 2 godine zatvora ili novčana kazna utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. Međutim. ovo zakonsko ograničenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter. Polazi se od toga da su krivična djela za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Međutim. do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. mjesto. način i sredstvo izvršenja. Mjerodavna je dakle sudski utvrđena kazna. da će se izrečenom uslovnom osudom moći ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela. pojača dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivičnopravne zaštite. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublažavanja kazne. njegov raniji život i njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela. Izricanje uslovne osude za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna. uz uslovnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora. nije moguće. To znači da odluku o izricanju uslovne osude sud može donijeti samo ako. uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju učinitelja . uslovna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. 5. zaključi da izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite. nije moguće kod sticaja krivičnih djela za pojedina djela izreći uslovnu osudu.stepen krivične odgovornosti druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno: To su vrijeme. nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novčanu kaznu.

Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza (Čl 66. vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu. 3. U slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene obaveze sud može: a) produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili b) zamijeniti utvrđenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom. a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela. nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja. 2) zbog ranije učinjenog krivičnog djela.novčana kazna. Sigurnosne mjere. Uz uslovnu osudu učinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti predviđene u zakonu. ili c) može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze. 1. Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela (Čl 65. sud će. izvršavaju se. ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan: a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela (Član 64. b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novčana kazna. KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati ako osuđeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo krivično djelo. U ovom slučaju. 83 . KZ) Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan. 2. OPOZIV USLOVNE OSUDE Razlozi za opoziv uslovne osude su: 1) zbog učinjenja novog krivičnog djela u periodu provjeravanja. njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni tokom određenog vremena provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti. U zavisnosti od utvrđene kazne za novo krivično djelo. odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. izrečene uz uslovnu osudu. 3) zbog neispunjenja obaveza izrečenih uslovnom osudom. pa je predviđeno da će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo.

vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo. ličnost učinitelja. Ako osuđeni tokom vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude.Ako opozove uslovnu osudu. Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagođavanje osuđenog. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela. sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. brige. ili da ispuni dr.  osposobljavanje za određeno zanimanje. i može obuhvatati slijedeće obaveze:  liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. obaveze predviđene kriv. sud može uslovnu osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu. 84 . zakonodavstvom u FBiH. njegov raniji život i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela.  prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja. djelom. KZ FBiH) To je jedna vrsta uslovne osude kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor ako sud. utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 5 godina. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora.  posjećivanje određenih psihijatrijskih. KZ FBiH) Uslovna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. računajući od dana pravosnažnosti nove presude. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. da naknadi štetu koju je pričinio kriv. psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima. Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja. sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju krivičnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. djelom.  uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga. smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenika bolje ostvariti. Ako ne opozove uslovnu osudu. Ako osuđeni u određenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske koristi pribavljene kriv. a može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. nadzora i zaštite.

Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. Ako se osuđeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti. 2. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom liječenju može se izreći izvršenje kazne zatvora. 5. MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI) Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivično-pravnih sankcija. oduzimanje predmeta. čija je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ubuduće ponovno učini krivična djela. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. zabrana vršenje poziva. a može i ukinuti uslovnu osudu. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti. uslovni otpust će se opozvati. ova mjera bezbjednosti se može izvršiti: a) uz izdržavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi. Uz ispunjenje navedenih uslova. 3. aktivnosti ili funkcija. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. ako za to postoje uslovi propisani zakonom. ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu. raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama. zabrana upravljanja motornim vozilom. Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su: 1. 85 . obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi). 1) Obavezno psihijatrijsko liječenje Kao mjera bezbjednosti se izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. obavezno liječenje od ovisnosti. 4. Ako osuđeni ne nastavi liječenje.

aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti može se izreći izvršenje kazne zatvora. Prema učinitelju krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 1 niti duže od 10 godina. djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu. 3) Zabrana vršenja poziva. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da učini novo kriv. aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi. može se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izrečenih obaveza. Ako osuđeni ne nastavi liječenje. Pod uslovima iz člana 74. ako postoji opasnost da bi daljnje vršenje poziva. obavezno liječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. aktivnosti ili funkciji. Mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju. stav 2. aktivnosti ili funkcija Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je učinio kriv. uslovni otpust će se opozvati. Učinitelju takvog krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva. računajući od dana pravosnažnosti odluke. s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno učiniti takvo krivično djelo. djelo zloupotrebom svog poziva. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko liječenje). 86 . 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju krivičnog djela protiv bezbjednosti saobraćaja. aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenje kazne zatvora.2) Obavezno liječenje od ovisnosti Kao mjera bezbjednosti može se izreći učinitelju koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. u istom trajanju i na isti način kako je zakonom propisano za obavezno psihijatrijsko liječenje. Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva.

npr.Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. Međutim. djela bude osnov i cilj krivičnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa težinom i okolnostima učinjenog krivičnog djela nego i sa ličnim svojstvima te ličnim. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu. porodičnim i socijalnim prilikama maloljetnog učinitelja kriv. nema poseban zakon kojim se reguliše krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. i to starijem maloljetniku. 87 . ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od učinitelja. zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta. 5) Oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se:  kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje kriv djela ili  kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih učinitelja kriv. odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivičnopravni režim koji se primjenjuje na maloljetne učinitelje kriv. s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA BiH za razliku od. u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom. djela. ako su vlasništvo učinitelja. U slučajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. Ova mjera se može izreći u trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 5 godina računajući od pravosnažnosti sudske odluke. RH. b) mjere bezbjednosti. Austrije ili Njemačke. c) kazna maloljetničkog zatvora . KZ FBiH u posebnoj glavi sadrži odredbe o odgojnim preporukama. ako ne postupi po toj zabrani. prema njima se mogu primjeniti: 1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju: a) odgojne (vaspitne) mjere. djela.može se izreći samo izuzetno. Te odredbe sadrže određena odstupanja od opštih pravila o kažnjavanju učinitelja kriv. opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja određenih obaveza. Kada su u pitanju maloljetni izvršioci krivičnih djela. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA.

ili SZM će uzeti u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM: 1. dom ili ustanovu. Izbor odgojnih preporuka (Član 83. naknada štete oštećenom. 2. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. Odgojne preporuke Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. Uslovi primjene odgojnih preporuka su: 1. Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti. KZ FBiH) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužilac. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Radi se o nastojanjima da se u odnosu na određena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. djela ne pokreće krivični postupak. 4. i tako se i djele. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice. Svrha odgojnih preporuka (Član 81. 3. KZ FBiH) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. jer je to faktički vansudsko rješavanje nastalog konflikta. smještaj u drugu porodicu. redovno pohađanje škole. i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i 2. Odgojne preporuke mogu trajati najduže 1 godinu. Pritom će posebno voditi računa da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad. Dakle. obrazovnih. Odgojne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike (SZM). njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim. 3. Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja. primjena odgojnih mjera je alternativa krivičnom gonjenju. posjećivanje odgojnih. lično izvinjenje oštećenom. 2.1. KZ FBiH) je: a) da se prema maloljetnom učinitelju kriv. 88 . 4. psiholoških i drugih savjetovališta. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tužilac su: 1.

a nije navršio 18 godina života) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom. c) mjere bezbjednosti. godine života maloljetnika. KZ FBiH) Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. zabrana upravljanja motornim vozilom. Dakle. KZ FBiH)  Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela. preodgoj i pravilan razvoj. 2.a. Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda. 3. stepen njegovog duševnog razvoja. Krivične sankcije prema maloljetnicima (Član 84. nadzorom nad njima. mjere pojačanog nadzora 3. 89 . kao i uticaj na druge maloljetnike da ne učine krivična djela. Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim zakonom. djela navršio 14. a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. b) kazna maloljetničkog zatvora.2. Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 85. Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. Mlađem maloljetniku (koji je u vrijeme učinjenja kriv. osigura njihov odgoj. aktivnosti ili funkcija i 2. njegova psihička svojstva. ovdje se radi. zabrana vršenje poziva. čini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. disciplinske mjere 2.  Uz to. zavodske mjere Izbor odgojne mjere (Član 88. KZ FBiH) Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. Odgojne (vaspitne) mjere Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. uglavnom. a nije navršio 16 godina života) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere. o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriču uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio. djela navršio 16. njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti. svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog učinioca da ubuduće ne učini krivična djela. KZ FBiH) Krivične sankcije koje se mogu izreći maloljetnom učinitelju krivičnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere.

c) na neprekidni boravak određen broj dana. 7. sredinu i prilike u kojima je živio. sudski ukor i 2. ali najduže u trajanju do 1 mjeseca. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog učinitelja krivičnog djela. sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla. da li mu je ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna. a može ga uputiti u disciplinski centar: a) na određeni broj sati tokom dana blagdana. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. te 10. uz odgovarajući nadzor.) MJERE POJAČANOG NADZORA Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju. pobude iz kojih je djelo učinio. Pri izricanju ove mjere.) DISCIPLINSKE MJERE Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja. Tu spadaju: 1. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. u pravilu ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. b) na određeni broj sati tokom dana. 1. 9. njegove sklonosti.U disciplinskom centru maloljetnik se može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života. dotadašnji odgoj. 6.4. 8. preodgoja ili liječenja. težinu krivičnog djela. 5. ali ne duže od 20 dana. Pri izricanju ove mjere. 2. a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. sud može izreći i odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike. Tu spadaju: 90 . ali najviše 4 uzastopna dana blagdana.

KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. 90. a pojačani nadzor nad njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite. s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. njegovom zaposlenju. usvojiteljem ili starateljem. Pri izricanju ove mjere. zaštite (Čl 92. 3. koja se brine o školovanju maloljetnika.1) pojačan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima. a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika. 2) pojačan nadzor u drugoj porodici (Član 91. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja. Sud će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju. Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se: kad roditelji. iako su ga u mogućnosti obavljati. usvojitelju ili staratelju. njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče. a) Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika. potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. sud može: a) roditelju. 3) pojačan nadzor od strane nadležnog organa soc. usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika pojačano nadziru. usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom.) ZAVODSKE MJERE 91 .

sud će naročito uzeti u obzir: 1. preodgoja ili liječenja .Zavodske mjere izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja. Uz tom slučaju. sud. neće odrediti njeno trajanje. a max 5 god. KZ FBIH) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika. Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru. obustaviti od izvršenja. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja. a kad maloljetnik postane punoljetan. umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. a one bi bile od uticaja na donošenje odluke. već će o tome naknadno odlučiti b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. Pri izricanju ove mjere. U zavodske mjere spadaju: a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i 2. odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera može se. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje. izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom. KZ FBiH) Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju. ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano. već će o tome naknadno odlučiti. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. s obzirom na postignuti uspjeh odgoja. a može se i 92 . Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina. c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. također.

sud nije vezan za min. i to pod uslovima: 1. odnosno 1. kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera. KZ FBIH) Ako je od pravosnažnosti odluke. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši. Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora (Član 101. KZ FBiH) 93 . i 2. Izuzetno. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj. a izvršenje nije započeto. Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama (Član 98. Kazna maloljetničkog zatvora (Član 100. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine. ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom. ako posebne okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. da je učinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. a njeno izvršenje nije započeto. Kažnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje. 2. god. a izriče se na pune godine ili na pola godine. proteklo više od 1 godine. KZFBiH) Kazniti se može samo stariji maloljetnik..b.zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera.. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od 1 ni duža od 10 godina. Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena. Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo. propisanu mjeru kazne. a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.

a pod uslovima iz člana 100. Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila 21 godinu života. a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. imajući posebno u vidu: 1. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. c) 3 godine . ali ne prije isteka 1 godine. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i 3. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. Dok ne navrši 18 godina. Maloljetni izvršioci krivičnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne nakon izdržane 1/3 kazne.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 5 godina. Punoljetnoj osobi može se za krivično djelo koje je učinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do 3 godine. b) 5 godina . sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. ponašanje učinitelja i svrhu te odgojne mjere. s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Sud će postupiti isto i kad poslije izrečene odgojne mjere. KZ FBiH) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći. ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo. vrijeme potrebno za njegovo stručno osposobljavanje. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora (Član 103. izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina. vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja. sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora od strane organa socijalne zaštite. KZ FBiH (Kazna maloljetničkog zatvora) i kazna maloljetničkog 94 . Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici (Član 104. Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (Član 102. Maloljetnički zatvor izdržava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova.) Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik.ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko 3 godine. stepen psihičkog razvoja maloljetnika 2. a od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle. KZ FBiH) Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne: a) 10 godina . ali sa njima ne smiju dolaziti u kontakt.Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku.

te svrhu koju treba postići sankcijama. izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom. vrijeme koje je proteklo od učinjenja. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije.) Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podliježu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz čl. brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.. odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne. Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (Član 108.) Učinitelju koji je kao punoljetan učinio krivično djelo. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god.118. Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama (Član 109. Izuzetno od odredbe stava 3. s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio. osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. 95 .) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji BiH.. a u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života. sud može izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se. ponašanje učinitelja. Izrečena odgojna mjera može trajati najduže dok učinitelj ne navrši 23 godine života. može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god. Učinak kazne na odgojne mjere (Član 107. ovog člana. odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne. st. sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. 2.zatvora. pod uvjetima propisanima ovim zakonom. KZ FBiH (Rad osuđenih osoba). a naročito težinu učinjenog krivičnog djela. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (Član 105. sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. aktivnosti ili funkcije. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude) Na osobe koje izdržavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 21 godinu života sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu.) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora.

obavezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru. pri čemu se osigurava da mlađe punoljetne osobe ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. Prema osobi koja je navršila 23 godine života prije kraja 96 . izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko liječenje (na slobodi).) Maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106. rad će joj se omogućiti. (2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi može osigurati liječenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja predmeta. OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110. dok ne navrši 18 godina života. KZ FBIH) (1) Prema starijem maloljetniku. Rad osuđenih osoba (Član 112. Granice izvršenja kazni (Član 111. kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora (Član 113. tužiteljstvu. 2.Podaci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu.c. koja je sposobna za rad. KZ FBiH) Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. ali nije navršila 23 godine života (mlađa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama. (2) Ako osuđena osoba traži ili pristane na rad. organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izrečene odgojne mjere. prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog. (3) Rad osuđene osobe treba biti koristan i usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi. kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično-popravnim ustanovama za maloljetnike. pod uvjetima propisanim zakonom. Prema osobi koja je navršila 18 godina života. može raditi ukoliko ona na to pristane. KZ FBiH) (1) Osoba osuđena na kaznu zatvora. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne.) (1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim.

Ako oduzimanje nije moguće. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). radi stručnog osposobljavanja. Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom(Čl 115. ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi.) Osnov oduzimanja imovinske koristi sadržan je u zakonskoj odredbi da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. 97 . ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Čl 114. (5) Osuđeni maloljetnik može biti uvjetno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne. prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike.KZ) Od učinioca će se oduzeti novac. (4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički odgoj i razonodu. predmeti od vrijednosti. i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. učinilac krivičnog djela će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Mlađoj punoljetnoj osobi će se također omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje. a vlasnik ili uživatelj nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite. Za opoziv uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. (3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla.izdržavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle. Korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom. Sud može oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim djelom korist pribavljena. ima pravo održavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe. osim u izuzetnim okolnostima. a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. (2) Prema mlađoj punoljetnoj osobi kazna se može izvršavati u kaznenopopravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja. Međutim. ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivičnopopravnoj ustanovi. (6) Maloljetni osuđenik.

KZ F BIH) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev. Kad je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način. Zaštita oštećenog (Član 116. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike. KZ FBiH) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu: a) prestanak ili gubitak određenih prava ili b) zabranu sticanja određenih prava. oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist. ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je učinitelj oslobođen od kazne. sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog. 98 .Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti. ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak. Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. takva imovina može biti predmet oduzimanja. mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učinitelju izrečena novčana kazna. pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti.

99 . pravnim licima. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. c) lišenje odlikovanja. npr. kao pravna posljedica osude. trgovačkim društvima ili u dr. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu: a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. KZ FBiH) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti. Dakle. tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. KZ FBiH) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva. Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke (Član 120. propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. pravnim licima. privrednim društvima ili u dr. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže 10 godina od dana izdržane. oproštene ili zastarjele kazne. Početak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. zastarjele ili oproštene kazne. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja.Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane. poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi. b) zabrana sticanja određenih zvanja. Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdržane. poziva ili zanimanja. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. u zakonu o radu. KZ FBiH) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude. sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude. c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude. b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja.

dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora. KZ FBiH) Pomilovanje je akt kojim se poimenično određenim osobama: a) daje potpuno ili djelimično oslobođaju od izvršenja kazne. Odredba stava 1. ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora. djela propisana zakonom kantona skupština kantona. Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. djelom.njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se oslobađaju sva lica optužena za npr. ovog člana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu. ili c) određuje brisanje osude. zakonom FBiH može dati Parlament FBiH. Amnestiju za kriv. osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE Rehabilitacija (Član 121. što znači da je daje zakonodavni organ. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji. djela propisana ovim i dr. ili daje potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne. a za kriv. i 124. oproštene ili zastarjele kazne zatvora. ili b) zamjenjuje izrečena kazna blažom. 100 . AMNESTIJA. te druge okolno sti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude. KZ FBiH) a) b) c) d) e) Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica: daje oslobođenje od krivičnog gonjenja (abolicija). ili d) ukidaju određene pravne posljedice osude e) ukida ili određuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva. kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. Pomilovanje (Član 123. aktivnosti ili funkcije. zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava. osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom. a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. REHABILITACIJA. ili određuje brisanje osude ili ukida određena pravna posljedica osude. KZ FBiH) Poslije izdržane. ili zamjenjuje izrečena kazna blažom. Amnestija (Član 122. Može se odnositi na kaznu zatvora. Amnestija se daje u formi zakona. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv.

Može se dati po molbi osuđenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. 5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. već ona iz pravosnažne presude. osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše! Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. Dakle. jer se odnosi na poimenično određena lica. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetničkog zatvora do 1 godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane.Pomilovanje za krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije BiH može svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. domet pomilovanja je uži od amnestije. ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo. zastarjele ili oproštene kazne. za brisanje nije bitna ta nova kazna. novinama. Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine. na molbu osuđenog. Pomilovanje se objavljuje u sl. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude. a njime se ne utiče na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. Kada je osuda brisana. Dakle. Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. KZ FBiH) Zavisno od toga o kojoj se osudi radi. osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. zastarjele ili oproštene kazne. zastarjele ili oproštene kazne. ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima: 1) sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. 3) osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene. o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane. 101 . Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana u ZKP. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije.

000 KM). 2. objavljivanje sudske presude. zabrana rada na osnovu dozvole. fizičko lice.000-5. novčana kazna (5. ili teža kazna). u roku koji odredi sud.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba. učinio krivično djelo u ime. pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. Pravno lice može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. kanton. za račun ili u korist pravnog lica. općina i mjesna zajednica.Uz ovu kaznu.000.500. i 3. Dio I – OPĆE ODREDBE Glava I – OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIČNIH POSTUPAKA 102 . oduzimanje predmeta. ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i 2. Pravne posljedice osude su: 1. oduzimanje imovine (za KD 5 god. ne bude odgovorna za novo krivično djelo.KRIVIČNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica. 3. ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije. U slučaju stečaja. entiteti. 2. zabrana rada na osnovu dozvole. zabrana obavljanja određene privredne djelatnosti. a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina. Kazne za pravna lica su: 1. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran. može se izreći i kazna oduzimanjaimovine). a ne mogu biti odgovorni država. Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretežnom dijelu ili u cjelosti bila korištena za činjenje KD . Odgovornost pravnog lica postoji ako je učinilac. Brčko distrikt. grad. Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1. Mjere bezbjednosti za pravna lica su: 1.

sudija izriče krivičnu sankciju. optuženog oglasi krivim. mogla se donijeti samo ako optuženi prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni očevici događaja. formalno. uredovanje suda. na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi. Akuzatorski (optužni) postupak 3. i dijeli se na dva dijela: 1. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Ovaj mješoviti krivični postupak je nastao uvođenjem značajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi. Kanada i dr. U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu građu. uključujući razne torture i mučenja. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije. i to osuđujuća. pa npr. Australija. Inkvizitorski postupak 2. nakon čega se ovaj krivični postupak proširio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. Nakon što porota donese odluku. već se nastojalo da se od optuženog iznudi priznanje na bilo koji način. a suđenje se svodilo samo na to da se. da vodi računa o redoslijedu postupka. donese presuda. koji je svoju formu dobio u staroj Grčkoj i Rimu. Sam postupak ima karakter spora između dvije strane. Ako porota objavi da optuženi nije kriv. a ne sud. Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici. Suđenje se odvijalo tako 103 . postavljati pitanja i sl. U tom postupku postoji mogućnost da optuženi bude ispitan kao svjedok i to samo ako on to želi. inkvizitorsko načelo. preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske. a odluku o krivnji donosi porota. čime se postupak završava. ne bude izveden neki nezakonit dokaz. a trajno se zadržao u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema (SAD. sud oglašava da je optuženi slobodan. Velika Britanija. Žalbenog postupka nema. U tom postupku je zadržano tzv. Odbrana de fakto nije postojala. koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrđivanju istine. Presuda. eventualno. Suđenje U toku postupka branitelji nisu postojali. Akuzatorski (optužni) postupak Akuzatorski postupak je najstarija forma krivičnog postupka.Osnovne forme krivičnog postupka (bile) su: 1. uključivo i funkcija gonjenja. a posebno se brine da. Istraga i 2. i to tako što je prvo Francuska. poslije francuske revolucije.). jer tužitelja nije bilo. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak Inkvizitorski postupak Ovaj postupak predstavlja. na način da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke. u stvari.

 Sporedni procesni subjekti: 1. osobe. 6. Tužitelj. kao što su: 1. dakle. 7. 10. pouka o pravima. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. pretpostavka nevinosti. 2. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog vođenja kriv. zakonitost dokaza.da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuženog. 15. upotreba jezika i pisma. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. pravo na suđenje bez odlaganja. načelo akuzatornosti (optužno načelo). 4. pravo na odbranu. svjedoci. S tim u vezi. vještaci i dr. prava osobe lišene slobode. 12. U samom krivičnom postupku postoje-učestvuju procesni subjekti i učesnici u postupku i to:  Glavni procesni subjekti: 1.  Učesnici u postupku: opunomoćenici. načelo legaliteta krivičnog gonjenja. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. Naš ZKP. načelo mutabiliteta 18. sporazum o priznanju krivice i dr. odnose na osnovne pojmove krivičnog postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog postupka. a uvedene su i druge novine. i 3. Oštećeni. 104 . praktično. je ta što je vođenje istrage preuzeo tužitelj (ranije je to radio istražni sudija. 13. 16. 5. Većina načela je izričito predviđena u samom zakonu. u zakonu su ugrađena načela (principi) koji prožimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem krivične procedure. 8. Polazeći od tog koncepta. Osumnjičeni/optuženi i 3. naš krivični postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuženi učinio krivično djelo. in dubio pro reo. pa ako se utvrdi da jeste. Sud. 2. Najveća promjena u našem aktuelnom mješovitom krivičnom postupku. ne bis in idem. da mu se u skladu sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća krivično-pravna sankcija. Organ nadležan za pitanja soc. jednakost u postupku. prava osumnjičenog/optuženog. postupka). 3. pravo na odštetu i rehabilitaciju. Osnovna načela se. predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. 17. 2. staranja. Pravno/fizičko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist. 9. slobodna ocjena dokaza. 14. 11. a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. kao što su izjašnjenje o krivnji. kojeg ZKP više ne poznaje).

ali nije dužan da se brani. kao što su npr. Ovo načelo jeste ustavno načelo. PRINCIP ZAKONITOSTI .npr. u primjeni načela javnosti. 2. sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. 3. 2. prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze. neposrednosti itd. 4. 1. javnosti. raspravno načelo.pravom suda da također na suđenju prikuplja dokaze. a predviđeno je i u međunarodnim dokumentima (EKLJP. dakle upustiti se u postupak. ZKP-a) Ovo je načelo predviđeno i međunarodnim dokumentima: Međunarodni protokol o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). Treba naglasiti da presumpcija nevinosti važi tokom cijelog krivičnog postupka. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice: 1) osumnjičeni/optuženi ima pravo na odbranu. odakle je preuzeto u naš pravni sistem. radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaže suprotno. jer javnost može biti iz nekih razloga isključena. a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviđa KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela. Vezano za obavezu provođenja osnovnih načela krivičnog postupka imamo 2 situacije (izuzeci): 1) kada provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom kapacitetu. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen.Neka od načela nisu posebno formulisana u zakonu. poziva svjedoke i postavlja im pitanja. tj. te da krivičnopravnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u. kontradiktornosti. 105 . ograničeno je inkvizitorskim načelom . odakle je preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak).npr.pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka (član 2. pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće . 2) kada se provođenje nekog načela sukobljava sa nekim drugim načelom. stav 1) Pretpostavka nevinosti znači da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja. usmenosti. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. s tim da je dužan odazvati se na poziv organa koji vodi krivični postupak. načelo nije moguće do kraja sprovesti . načela: 1. Dakle. ali analizom niza zakonskih odredaba proizilazi da postoje.

koje predstavljaju obilježje bića nekog krivičnog djela (def. odn. 2) Dakle. 3) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog. sud mora ići u korist optuženog (in dubio pro reo). pa će sud donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog. dakle odnosi samo na odlučne (pravno relevantne. Načelo in dubio pro reo. Činjenično stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inače. nasuprot tome. rješenjem). U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo često imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. često navode da je osumnjičena odn. a to su one činjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe. stav 2. Novinari. dakle. protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određ. „svaka riječ“ u zakonskom tekstu je pravni pojam. niti sud može raspravljati o ovom pitanju izvan krivičnog postupka. umjesto da se iznose samo činjenice. drugom vrstom odluke (npr. drugi državni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima. Također.) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva.„u sumnji u korist optuženog“). Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnažnom sudskom presudom. kojom se optuženi oglašava krivim. svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti.one moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću. Skup odlučnih činjenica predstavlja činjenično stanje. optužena osoba počinila krivično djelo. može osporiti pretpostavka nevinosti. 106 . jer teret dokazivanja njegove krivnje leži na suprotnoj strani. smatraju se neutvrđenim. u sumnji. cijeniti. NAČELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog (in dubio pro reo . u sebi. one se ne mogu uzeti kao utvrđene. Dakle. već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju. Može samo presudom. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje. U tom slučaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. tj. u korist optuženog. u smislu pravne kvalifikacije). Ovo načelo se.osumnjičeni/optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice. već i onda kad nije dokazana njegova krivnja. sadrži dva pravila: 1) Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog . dakle na tužiocu.kd). 3. bitne) činjenice. (npr. nema činjeničnih pojmova! Shodno ovom načelu. to su one činjenice na koje se zakon neposredno oslanja. tj.

ako u jednom događaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po život. pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. Dakle. ako se sumnja u njihovo postojanje. tužilac mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreće postupke. izrečena neka novčana kazna. Važno je reći da se ovo načelo ne može primjenjivati u slučaju kada djelo inicira i prekršajni i krivični postupak. U praktičnom postupanju. odn. 5. u odnosu na kojeg je već donesena pravosnažna presuda. jer ne postoje redovni pravni lijekovi.) Uslov za lišenja slobode neke sobe je određeni stepen sumnje uz koji se veže postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor . jer bi u suprotnom.ove se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne. u skladu sa članom 57. pa da se osoba protiv koje je pravosnažno okončan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. Moguće je jedino da se u tom slučaju ta izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku. poziva na ovo načelo. nakon pravosnažnosti presude ne može se predomisliti i optuženog. djelo pokušaja ubistva.. NAČELO NE BIS IN IDEM . koja nije bila obuhvaćena tom presudom. čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja. u ovakvoj situaciji. Obrnuto. 4. dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuđena stvar“). Ovdje je važno naglasiti da se na ovo načelo može pozivati samo osoba na koju se ranija presuda odnosi. stav 2. Pri tome se misli na djelo.„ne dva puta o istoj stvari“ (član 4. uračuna u kaznu izrečenu za krivično djelo. da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu . nakadno optužiti za kriv.ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu. događaj zbog kojeg se sudi. a to su: 1. I ovo načelo ima svoje uporište u međunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP. odn. a ne na „krivično djelo“ propisano zakonom.2) Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog . (Npr. 107 . tužilac napadača optuži za kriv. stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za njihovo ulaganje. a ne i neka druga osoba. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka.) 2.) Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. NAČELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5. djelo teške tjelesne povrede. neokončani prekršajni postupak će se obustaviti. u slučaju brzog okončanja krivičnog postupka. Načelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova. tj. da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe i za određeno djelo. a zavisno od faze postupka.

a to su: 1. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. Ovo pravo se označava kao pravo na šutnju. prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. Odbijanje davanja iskaza ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost. 6. („nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izričito. pravo pomenute osobe da porodica. To je činjenični i zakonski opis djela (najčešće iz naredbe o sprovođenju istrage). 2. 4. a obavještenje se treba zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. Osumnjičenom/optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se može odrediti pritvor). uz 2. gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko određeno krivično djelo. U slučaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. 2. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. on nije dužan dati 108 . 3. te da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz protiv njega.lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni: 1. Ova obavještenja se moraju dati prije početka ispitivanja i moraju se zabilježiti u zapisnik o ispitivanju. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.) Prava osumnjičene/optužene osobe. niti odgovarati na postavljena pitanja. NAČELO PRAVA OSUMNJIČENOG/OPTUŽENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6. Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju. Osumnjičeni/optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. 3. Ukoliko se osumnjičeni/optuženi odluči na davanje iskaza. Ovo je zapravo pravo osumnjičenog/optuženog da bude ispitan i tako. objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. prije donošenja odluke.

ono se određuje u svakom konkretnom slučaju. osumnjičeni/ optuženi će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. Ovdje se ne radi samo o pravima optuženog. Ovo je institut obligatorne stručne odbrane. pa ako iz 109 . ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjičena za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora. NAČELO PRAVA NA ODBRANU (član 7. već i o pravima advokata . branilac ne može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći optuženog. osumnjičeni/optuženi ima pravo na branioca do pravomoćnosti presude. 4. Ako osumnjičeni/optuženi. u interesu pravde. ima pravo na rehabilitaciju. branioca će mu postaviti sud. U ovom slučaju. a zna da ta osoba nije izvršilac.) Osumnjičeni/optuženi ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili stručnu odbranu). nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. 2. a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. od prvog ispitivanja. u slučajevima obavezne stručne odbrane. Osumnjičenom/optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeđuje se u toku cijelog krivičnog postupka. Ukoliko osumnjičeni/optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste. U zakonom određenim slučajevima osumnjičenom/optuženom mora se postaviti branilac.istinit iskaz. To su slijedeći slučajevi. kada optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. Branilac može predlagati samo one dokaze i preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjičenog/ optuženog. odn. kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca. 7. ako sud utvrdi da je to. Osumnjičeni/optuženi biće krivično odgovoran za krivično djelo lažnog prijavljivanja. branioca će mu postaviti sud. a postoji već od trenutka lišenja slobode. što znači da za svoj iskaz krivično ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz lažan. kao i druga prava utvrđena zakonom. Ako vrijeme nije propisano. ako izađe iz granica svoje odbrane i svjesno lažno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo. odnosno faze postupka: 1. u zavisnosti od složenosti predmeta i ličnosti izvršioca. 3. i u postupku po pravnom lijeku. (tako npr. U slučaju postavljanja branioca po službenoj dužnosti. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode. ako sam ne uzme branioca. ne uzme sam branioca. i to već prilikom prvog ispitivanja. ili mu branioca ne angažuju bliski srodnici. zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog.

niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama kriv. Na ovim se dokazima ne može zasnivati sudska odluka. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika. kao i druga prava utvrđena zakonom. novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom.) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik. ZAKONITOST DOKAZA (član 11.) Za krivični postupak od značaja su samo zakoniti dokazi. NAČELO POUKA O PRAVIMA (član 13. (Npr. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14. a službena pisma su latinica i ćirilica. pribavljati dokaze iznuđivanjem priznanja ili kakve druge izjave. tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku. osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona. poučiti osumnjičenog/optuženog i druge učesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja određene radnje.) Opća je obaveza suda. Krivični postupak se vodi na jednom od službenih jezika i pisama. 10.) Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje žalbe. ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage) Data pouka se mora zabilježiti. a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima.) 110 . pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAČIN) Sud ne može zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala. optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku. Pouka se odnosi na svakog učesnika u postupku. svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. pouka o povraćaju u prijašnje stanje. 8. i 9.nekog razloga optuženi mora promijeniti advokata. kao i isprava i dr. Zabranjeno je od osumnjičenog. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). od strane sudskog tumača. 9. 8. odn. drugi iznose. jer se samo na takvim dokazima može zasnivati sudska presuda. Stranke. 12. 11. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. pisanog dokaznog materijala. a ne samo na osumnjičenog/optuženog. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12.

tako i one koje im idu u korist. 4. 3. zakonska obilježja kriv. i koju tužilac ima kao državni organ. djela. 2. Na ovaj način se dolazi do materijalne istine u krivičnom postupku!!! Ova dužnost odnosi se na činjenice koje su pravno relevantne za konkretni krivični predmet. 13. Ovo predstavlja izraz prava na pravično suđenje (Član 5. a ne doprinosi razrješenju stvari. prilikom izvođenja dokaza čije je izvođenje naredio sudija. a ne kao stranka u postupku.Osumnjičeni/optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja. krivičnu odgovornost izvršioca. odnosno predsjednika vijeća. To je moralna i zakonska obaveza. 111 . utvrđivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predložile stranke i branilac. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom. 4. Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. njegova je obaveza da utvrđuje kako činjenic e koje terete osumnjičenog/optuženog. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeđuje se slijedećim rješenjima: 1. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. 5. tako i činjenice koje mu idu u korist. i to u toku cijelog krivičnog postupka. saizvršilaštvo i saučesništvo. izricanje odgovarajuće krivičnopravne sankcije i dr. 2. a to su one vezane uz: 1. da se stara za svestrano pretresanje predmeta. EKLJP). dužnost je sudije. NAČELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15. sud će ispitati svjedoka. unakrsnom i dodatnom ispitivanju. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. odnosno vijeće. Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi. tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog/optuženog. a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja. Kad je riječ o tužiocu. koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. Ovim načelom se uvodi «standard jednakog obzira». već i dokazi čije je izvođenje naredio sud ex officio.) Sud. 3.

jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazana. Na osnovu tog obrazloženja slobodna ocjena dokaza se može sagledati u eventualnom drugostepenom postupku. logičkih i psiholoških metoda. razdvojene su tri osnovne funkcije u krivičnom postupku i povjerene različitim subjektima: 1) funkcija krivičnog gonjenja . rimskom pravu) Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivičnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u krivičnom postupku. odnosno da nije dokazana. 2) funkcija odbrane . prilikom donošenja presude. sud ne pokreće i ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti. 112 . kada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica. tako i svih dokaza zajedno. niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. savjesno. Usvajanjem ovog principa. Pri tome. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16. pa zato kažemo da je modificirano). sam ili uz pomoć branioca i 3) funkcija presuđenja – koju. 14. a na glavnom pretresu izvode. logično. te da na osnovu takve ocjene izvede zaključak o tome da li neka činjenica postoji ili ne postoji.koju ostvaruje osumnjičeni/optuženi.Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko načelo (suženo je u odnosu na raniji ZKP. To znači da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed određena. ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. te način na koji se došlo do takvog zaključka. dakle znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi:  sud po službenoj dužnosti. To. prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice: 1. kako svakog dokaza pojedinačno. primjenom pravnih.  privatni tužilac. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. ni kvalitativno. Utvrđeno činjenično stanje može biti sadržano samo u presudi. 15. vrši sud.koja je po ovom zakonu povjerena tužiocu. tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku. treba naglasiti da je obaveza suda da. koja bi unaprijed određivala vrijednost pojedinih dokaza. bez zahtjeva tužioca. tj.) Sud. Također. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju.) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. nisu vezani niti ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima.  oštećeni kao tužilac (kako je bilo predviđeno ranijim ZKPom). NAČELO AKUZATORNOSTI (OPTUŽNO NAČELO) (član 17.

postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to 113 . između ostalog. Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tužioca od kriv. ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje. iako postoje zakonski uslovi za gonjenje. Vezano za primjenu ovog načela. Traži se postojanje određenog stepena sumnje da je izvršeno krivično djelo. koji nisu proizvoljni. i 4) lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe. pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužioca. narušava načelo legaliteta i znači pravo tužioca da ne preduzme krivično gonjenje. osim ako zakonom nije drugačije propisano. a u II st. kao što su amnestija. gonjenja ostvaruje se. 1. krivični postupak se može voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivično djelo koje tužilac u optužnici označi. Načelo oportuniteta. moraju se ispuniti 3 pretpostavke: moraju postojati dokazi da je izvršeno krivično djelo.) Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. Naš krivični postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak. Za sva krivična djela predviđena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti. zastara krivičnog gonjenja i dr. krivični postupak dobiva karakter spora između dvije strane (tužioca i osumnjičenog/optuženog) pred sudom. 3. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja. jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr. 3) krivična djela u kojima će gl. 2. ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. 17. pomilovanje. Napomena: Ovo načelo prema svojoj definiciji ima tačno određeno značenje i nikako se ne može tumačiti da je kod nas čisto akuzatorski postupak. tužilac dati imunitet svjedoku. i 3. već su propisani su za: 1) krivična djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet učinioca). 2) krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi. dakle. 16. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. NAČELO MUTABILITETA Pod načelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tužioca da odustane od započetog krivičnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa. NAČELO LEGALITETA KRIVIČNOG GONJENJA (član 18. koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivičnog gonjenja.2.

U tom slučaju. U slučaju obustave istrage. Dakle. sudom). podnese pritužbu uredu tužioca. a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom. ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje. st. ako dođe do novih dokaz! Tužilac može odustati od krivičnog gonjenja i nakon podizanja optužnice. sud će rješenjem obustaviti postupak. već ima pravo da. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja. kada glavni tužilac. ili 2. b) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao u toku glavnog pretr esa. obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi: 1. da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo. ako je tužilac optužnicu povukao prije potvrđivanja. bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage. tada on može da odustane od krivičnog gonjenja. ali ako je to učinio poslije potvrđivanja optužnice. Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Do podizanja optužnice. tužilac je dužan o tome obavijestiti oštećenog.st. sud otvori pretres). u roku od 8 dana. tj. a nakon toga presudom. („odustajanje od optužnice“). potrebna mu je saglasnost SPS-a. ili 3. krivičnog gonjenja. Ako tužilac u toku postupka dođe do zaključka da ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje krivično gonjenje. prije započetog glavnog pretresa postupak se obustavlja rješenjem. tužilac ima mogućnost i pravo da ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. presude i održavanju pretresa pred II. svjedoku daje imunitet od krivičnog gonjenja i na taj način u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu. primjenjuju se odredbe o odustajanju tužioca od optužnice u toku glavnog pretresa. a prije početka glavnog pretresa („povlačenje optužnice“). Poseban slučaj odustajanja od krivičnog gonjenja je kod davanja imuniteta svjedoku. pri čemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao nakon podizanja optužnice. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. a prije početka glavnog pretresa. odlukom.predviđeno zakonom (situacija kada dođe do ukidanja I. presude pa II. koji ne može uložiti žalbu. kao i u slučaju davanja lažnog iskaza. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. 114 . Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuženi nalazi u pritvoru. jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom može biti krivično gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivičnog gonjenja. odn. tužilac odustaje od krivičnog gonjenja.st. st. tj. za to mu nije potrebna ničija saglasnost. da je djelo obuhvaćeno amnestijom. pomilovanjem ili zastarom. c) ako je tužilac od krivičnog gonjenja odustao pred žalbenim vijećem (kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I.

parničnom. Kada se govori o načelu mutabiliteta. Tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. Iz navedenog razloga. sud koji sudi u krivičnom postupku može postupiti na 2 načina: a) sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku. naglasiti da je to sporedni predmet krivičnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadležan sud u nekom drugom postupku (npr. upravni organ). Naredbu o nesprovođenju istrage tužilac će donijeti u sljedećim slučajevima: a) ako je iz krivične prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20. To je slučaj kad tužilac odluči da ne sprovede istragu. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja. što znači da to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. U slučaju da je tužitelj. Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo zbog krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca!!! (OVO JE JEDINI SLUČAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG). ona ne dobiva 115 . bez obzira na kasnije „želje“ tužioca. djelo korupcije. odnosno neki drugi državni organ (npr. što u stvari ne predstavlja odustajanje od krivičnog gonjenja. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude. odn. kriv. tj. treba spomenuti i princip „imutabiliteta“ koji znači nemogućnost odustajanja od krivičnog gonjenje i povlačenja/odustajanja od optužnice. ali zbog sličnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazložiti. Uslov za ovo ponavljanje postupka na štetu optuženog je postojanje pravosnažne presude kojom je ovo dokazano. vodiće se dokazni postupak kojim će se to krivično djelo (kriv. prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. djelo protiv službene i druge dužnosti tužioca tužioca) dokazivati. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivičnom postupku. Postupak se mora provesti do kraja. kada donese naredbu o nesprovođenju istrage.) U vezi prethodnih pitanja treba.Kako bi se spriječila moguća zloupotreba prava tužioca da odustane od krivičnog gonjenja. zakon predviđa ponavljanje postupka na štetu optuženog ako je donešena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužioca. b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo. prije svega. vanparničnom). a u krivičnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. c) ako je nastupila zastarjelost. jer takvo gonjenje nije ni započeto. eventualno. ako je djelo obuhvaćeno amnestijom. 18. tj. Prema tome. Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja. umro.

ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. 116 . POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19. odnosno optuženi. g) “OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Državne granične službe). uključujući: korporacije. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). kao i stručni saradnici. uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka. i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH. f) “STRANKE” su tužilac i osumnjičeni. odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo krivičnim djelom. organa finansijske policije. poreskih organa i organa vojne policije. nastupaju potvrđivanjem optužnice. j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tužioca ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom. b) sud može da zastane sa krivičnim postupkom i sačeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadležni organ. d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. bez obzira na to je li postala pravosnažna. sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo.klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način. preduzeća.) Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava. (npr. ako Zakonom nije drugačije određeno. e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon podizanja optužnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak. b) “OPTUŽENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena. Ali. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. udruženja i ortakluke i druge pravne osobe. Glava II – ZNAČENJE IZRAZA (član 21. policijskih organa Federacije. ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda.) a) “OSUMNJIČENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo. Pri tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. kao i carinskih organa. c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. to znači da te posljedice. sudske policije.

mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka. koja je pozvala tog svjedoka. Glava IV . m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je određena osoba izvršila krivično djelo. fotokopirane.k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke.NADLEŽNOST SUDA STVARNA NADLEŽNOST (Član 24. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje (Član 23. Pravila o stvarnoj nadležnosti dijele krivične predmete između sudova različitog ranga (npr. (3) St.) Pod pojmom stvarne nadležnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda: a) da odlučuje o određenoj vrsti predmeta.PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje (Član 22. Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadležnost. i 2. otkucane pisaćom mašinom. odštampane. ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na određenim okolnostima i koji ukazuje na mogućnost postojanja kriv. n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova. zabilježene magnetskim impulsima. l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke. 117 . odnosno branioca. odnosno vještaka. odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka. ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom.) (1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak. općinskih i kantonalnih). propisi o stvarnoj nadležnosti uvijek garantiraju građanima da će im za određena krivična djela suditi sud određenog ranga. (2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade. ili b) da preduzima određene vrste procesnih radnji. odnosno vještaka.) (1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći. Stoga. riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom. odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu odnosno organu vlasti. (2) Svi organi vlasti u Federaciji dužni su službeno sarađivati sa sudovima. fotografirane. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji. „OSNOVI SUMNJE“ (nema u značenjima izraza. djela i neke osobe kao mogućeg učinitelja“ Glava III . 1. tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.

a na glavnom pretresu se zaključi da se radi o krivičnom djelu za čije presuđenje je nadležan sudija pojedinac). odlučiće o tome ko će suditi. Kada sud to utvrdi. Ovaj zaključak sud izvodi na temelju činjeničnog opisa iz optužnice. Tako. U suprotnom. već i kada se drži pretres. pokretnih stvari i osoba. 2) izdavanje naredbe za pretres stana. već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres. treba formirati vijeće i glavni pretres početi ponovo. prostorija. bitno je koje su činjenice i okolnosti navedene u tom opisu. presudu. sastavljeno od trojice sudija. niti to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. u prvom stepenu sudi: a) vijeće krivičnog odjeljenja suda. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŽNOST) (član 25. Takav sastav suda je ne samo onda kada se održava sjednica vijeća. vijeće. jer sud nije vezan tom kvalifikacijom. Dakle. ako tako ne bi bilo postupljeno. b) sudija pojedinac za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili novčanom kaznom kao glavnom kaznom. Moguća je i suprotna situacija (da je prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje treba da sudi vijeće.) Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadležnosti. predsjednik suda i dr. U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda. te naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. tj. sastavljeno od trojice sudija. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je donio I st. sastavljeno od trojice sudija. mora se prvo izvesti pravni zaključak o kojem se krivičnom djelu radi. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.). 118 . jer takvim postupanjem optuženi neće doći u gori procesni položaj.Ako je presudu donio sud nižeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. U takvom slučaju nije potrebno da umjesto vijeća sudi sudija pojedinac. jer sud nije bio propisno sastavljen. nadzor nad izvršenjem pritvora i nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom. a radi se o težem krivičnom djelu). prije početka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće. SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. a ne na osnovu kvalifikacije krivičnog djela iz optužnice. jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivičnom djelu radi. Ako se na glavnom pretresu pokaže potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac. predsjednik vijeća. Ovlaštenja SPP-a odnose se na: 1) pitanja lišenja slobode i određivanja pritvora.

i) postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane i tzv. f) uzima izjavu o krivnji. e) preduzima radnje za sudsko obezbjeđenje dokaza. 4) izdavanje naredbe za dovođenje. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna svjedoku koji odbija da svjedoči.izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istražnih radnji.00 KM. 2. također. te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. propisuje da SPS postupa i u slučajevima kad: a) odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja. koja ima i SPP. a 119 . odlučuje o žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora. c) odlučuje o prethodnim prigovorima na optužnicu d) obustavlja postupak u slučaju povlačenja optužnice. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom. Pored tih ovlaštenja. te odlučuje o razrješenju branioca. 3) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optužnice i postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom. odbrane siromašnih. tj.) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda: 1. nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optužnicu.000. Ima ovlaštenja koja pripadaju. 3. te donosi rješenje o izricanju novčane kazne svjedoku do 5. 8) izdaje naredbu za prinudno dovođenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju je izdao tužilac. b) dostavlja optužnicu optuženom. stav 6. h) dostavlja predmet sudiji/vijeću. g) razmatra sporazum o priznanju krivnje. 5) donošenje rješenja o određivanju jamstva. odlučuje o žalbi protiv rješenja kojim je optuženom određena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta. Funkcionalna nadležnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. 6) postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane i u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca.) U vijeću sastavljenom od trojice sudija. kao i razrješenje postavljenog branioca. ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano. MJESNA NADLEŽNOST Forum delicti commissi (Član 26. zakon. radi zakazivanja glavnog pretresa. itd.

) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela. a za neka viši sud. odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi.) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela (subjektivni koneksitet). Posebna nadležnost (Član 27.ako optužnica nije potvrđena. odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod. odnosno optuženog. SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA SPAJANJE POSTUPKA (član 32.) Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu.) Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan.) Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu. Forum domicilii (Član 28. Ako je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište već započeo postupak. odnosno optuženi uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi. Nadležnost s elementom inozemnosti (Član 30. nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda. a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu. u tom slučaju nadležan je viši sud. pa je za neka od tih djela nadležan niži. nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji. 120 . on ostaje nadležan. Forum ordinatum (Član 31. sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. nadležan je sud na čijem se području osumnjičeni. Forum deprehensionis (Član 29. Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. nadležan je sud na čijem području osumnjičeni/optuženi ima prebivalište ili boravište. nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište.) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Federacije BiH. ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije BiH.

) Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela. ali to može učiniti i bez njihovog prijedloga. a za neka niži sud. može do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji radi posebnog suđenja. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. i za saučesnike. Kada postoji neki od ovih razloga. koja ukazuje da on duže vremena neće moći sudjelovati u postupku. Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) važni razlozi . potrebno je da sud. sudija. jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. žalba nije dopuštena. a ako optužnice nisu potvrđene. po pravilu. teška bolest ili teška povreda jednog optuženog. ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza. U svim navedenim slučajevima. jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34. a za drugo krivično djelo potrebna su duža vještačenja. Za saizvršitelje.npr.) 121 . Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po službenoj dužnosti. a vrši se ako postoji neki od koneksiteta. Protiv rješenja kojim se određuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33. donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca. nadležan je sud koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje. Na isti način određuje se nadležnost u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom/optuženom. nadležan je onaj sud koji je prvi potvrdio optužnicu. po pravilu. Nasuprot spajanju postupaka. po pravilu. provest će se. Vijeće. osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela. nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu. ili b) razlozi cjelishodnosti . da su na glavnom pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda. Sud može odlučiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela (mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet). također. Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je. sud. prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka. ali stranke i branilac mogu to rješenje pobijati u žalbi na presudu.Ako su nadležni sudovi iste vrste. sasluša stranke i branioca. prikrivače. izvršenje krivičnog djela ili učinitelja (objektivni koneksitet).npr. odn. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši.

POKRETANJE POST. kao nadležnom. o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području da postupa u konkretnom predmetu (“nužna delegacija”). ako postoje važni razlozi. npr. po saslušanju stranaka i branitelja. za slučaj bolesti sudija 6 mjeseci). Vrhovni sud FBiH može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. Ukoliko nije moguće prenijeti nadležnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 37. Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije dopuštena žalba.) Ako sud kome je predmet ustupljen. bolest svih sudija. niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. 122 . Protiv rješenja o određivanju drugog suda za postupanje iz važnih razloga nije dopuštena žalba. dužan je. njihovog okupljanja pred zgradom suda. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. Ovo Rješenje može se donijeti na prijedlog SPP-a. slični razlozi). Nakon potvrđivanja optužnice. nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. (npr.) Sud određen zakonom može za vođenje postupka u konkretnom predmetu odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području.) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primjeti da nije nadležan oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI (Član 36. za šta je nadležan neposredno viši zajednički sud – kantonalni sud.Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa. sud sudi u nekom predmetu u kojem može doći do uznemiravanja građana. sudije ili predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za čije se rješavanje prenosi nadležnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI IZ VAŽNIH RAZLOGA (Član 35. Ovi razlozi mogu biti. Neophodno je da ovi razlozi duže traju. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud. što može ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta). ili npr. pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. To mogu biti razlozi kada npr. SPS-a. ako je sud oštećen krivičnim djelom i sl.

tj. zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog c) saslušan kao svjedok ili kao vještak. branilac. tužiocem. za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen.) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: 1) ako je oštećen krivičnim djelom. d) učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŽNOSTI (Član 38. Glava V . 2) ako je u pitanju neki srodnički odnos. staranika. svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. Ako zajednički neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadležnosti nije nadležan. ako je sa osumnjičenim/ optuženim. ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud. sud može istovremeno. ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadležan oglasi neki treći sud. po službenoj dužnosti. stepena ili  staratelja. ne može dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom slučaju. Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti. u pobočnoj liniji do 4. hranitelja ili hranjenika. b) postupao kao tužilac. Izuzeće se vrši u javnom interesu. Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno isključuju sudiju od vršenja sudijske dužnosti („obavezno izuzeće“).IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39. usvojitelja. braniocem.) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. usvojenika. Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti. a po tazbini do 2. Učešće na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude 123 . a odricanje stranaka od izuzeća sudije. odnosno vanbračnog druga ili  srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena. oštećenim u odnosu:  zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili  bračnog. donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. ovog zakona (“važni razlozi”). Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova. sud će zatražiti mišljenje stranaka i branioca. 3) ako je u istom krivičnom predmetu: a) učestvovao kao SPP ili SPS. stepena.

izraženo prijateljstvo ili neprijateljstvo. što nije slučaj kod obaveznog izuzeća. Zakonodavac je predvidio različit postupak u slučaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću. Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do početka glavnog pretresa. već i da što konkretnije i sadržajnije navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. tako i za fakultativno izuzeće sudije. odnos zavisnosti odnosno nadređenosti ili podređenosti. smatra se apsolutnom povredom odredaba krivičnog postupka. Krivičnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev. tj. tako i na zahtjev krivičnoprocesne stranke. kao i činjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. U zahtjevu se mora poimenično označiti sudija čije se izuzeće traži. dužan je da prekine svaki rad po tom predmetu. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje žalba nije dopuštena. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne može biti osnov za izuzeće. da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. srodstvo u daljem stepenu i sl. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu. 2. odbaciće ga vanraspravno vijeće. U ovoj situaciji 124 . nakon utvrđivanja postojanja razloga za izuzeće. ne samo da naznači zakonski osnov. Do pokretanja postupka za izuzeće može doći kako na zahtjev samog sudije. predviđen je jednom opštom formulacijom. U slučaju izuzeća u užem smislu. 1. pa i u odnosu na neodložne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. Ovaj fakultativni osnov izuzeća u užem smislu. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. kako za obavezno izuzeće. zahtjev se može podnijeti i docnije. 4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost („fakultativno izuzeće“. a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije. Ako taj zahtjev ne sadrži neke od navedenih elemenata. čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzeće. To mogu biti: zajednički imovinski interesi. sudija čim sazna da postoji koji od razloga dužan je da obustavi svaki rad na predmetu. odrediti zamjenu. veza po susjedstvu. Može se tražiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa». Postupak za izuzeće na zahtjev krivičnoprocesne stranke.isključen. Predsjednik suda će. Na isti način postupa sudija i u slučaju ako postoji razlog ili razlozi za njegovo fakultativno izuzeće. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije. sve do donošenja odluke o izuzeću. odmah po saznanju za taj razlog. podnosilac zahtjeva je dužan . Jedina razlika je u tome što u slučaju fakultativnog izuzeća sudija može. Pojedine neodložne radnje obaviće za to vrijeme drugi određeni sudija. ili „izuzeće u užem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. Sudija.

ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaži zahtjev. naređuje se zamjena. Data formulacija omogućava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i bez žurbe procijene postojanje određenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom predmetu. a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. stručne osobe. zapisničare. pri čemu u tom postupku ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži.sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH. predsjednik vijeća ili sudija. tj. 125 . sudija može do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva. Svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u užem smislu). c) rukovođenja i nadzora nad istragom. stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tužioca. sudske tumače. opšta sjednica suda može narediti zamjenu po svojoj inicijativi. sudskog tumača.TUŽILAC PRAVA I DUŽNOSTI TUŽIOCA (član 45.) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. 3) daje imunitet u skladu s članom 98. O izuzeću zapisničara. a o izuzeću OSL tužilac. zakonodavac nije bio tako isključiv. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu. Ako se utvrdi da osnov stoji. pribavit će se izjava sudije. Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da: 1) preduzme potrebne mjere u cilju: a) otkrivanja i pronalaženja osumnjičenog. kao i na vještake. b) provođenja istrage. pa svakako da može vršiti sve radnje koje ne trpe odlaganje. kolegij sudija kod drugih sudova. pa nije odredio zabranu rada. a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne. a ako nema ni zahtjeva stranaka. Zahtjev mogu postaviti stranke. Glava VI . Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom slučaju tek treba utvrditi. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena. Prije donošenja rješenja o izuzeću. ZKP-a (samo glavni tužilac). 2) provede istragu u skladu s ZKP-om. d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza.

pravnih i fizičkih osoba u Federaciji. a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuženje. Isključivo pravo tužioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo. kako na štetu. tako i u korist optuženog. onda nema procjenjivanja. te da optužnicu zastupa pred sudom.) Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivične procedure. 10) podnosi pravne lijekove. ako osumnjičeni/optuženi ne opunomoći drugog branioca. b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani. preduzeća.-54.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja. 8) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 350. 7) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije. mora mu se postaviti branilac po službenoj 126 . a realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. Osumnjičeni/optuženi može otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. 5) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom. Punomoć osumnjičenog/optuženog braniocu je njegova procesna legitimacija. 11) obavlja i druge poslove određene zakonom. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) može biti: a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjičenog/ optuženog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjičenom/optuženom). Glava VII . pripremi i uputi optužnicu SPS-u. Zakona. 6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom. Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. 9) podiže i zastupa optužnicu pred sudom.4) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa. već u određenom stadiju postupka branilac mora ili biti angažovan od strane osumnjičenog/optuženog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po službenoj dužnosti. 53.BRANIOCA (čl. što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao državnog organa. Tužilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese žalbu. ne može biti uzeto za branioca ni onda kad ima stručnu spremu ili uživa povjerenje osumnjičenog odnosno optuženog.BRANILAC PRAVO NA ODBRANU . Lice koje nije advokat. U slučaju obavezne odbrane. glavni pretres i sl.

onda se osumnjičeni/ optuženi ne može odreći branioca. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac. Ako je branilac postavljen po službenoj dužnosti.) Zakonodavac je predvidio da osumnjičeni/optuženi mora imati branioca u slijedećim situacijama: 1. niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optužnice. odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuženih. ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca. 3. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branilaca. Kada osumnjičeni/optuženi mora imati branioca? (Član 59. ali može tražiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju dužnost. 2. Više osumnjičenih/optuženih mogu imati zajedničkog branioca.ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora . 3. Sukob interesa može otkloniti i osumnjičeni/optuženi opozivanjem branioca koga je sam uzeo. o čemu će se osumnjičeni/optuženi izjasniti.za vrijeme dok pritvor traje. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branilac u tom predmetu. pored ostalog. ali kada se branilac određuje po službenoj dužnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog/optuženog. 2. Dakle. određuje se samo jedan branilac. Ko ne može biti branilac? (Član 55. osim u slučaju ako je branioca postavio sud u slučaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. branilac. odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca. S druge strane. po pravilu. da bi eventualno mogao uložiti prethodni prigovor protiv optužnice i u njemu. 127 . Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu. oštećeni. istakao povredu postupka u toku istrage. u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. Sukob interesa otklanja.dužnosti.) Branilac ne može biti: 1. bračni. a to je onda kada jedan od osumnjičenih/ optuženih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što može da tereti drugog osumnjičenog/optuženog. mora imati branioca. u kojoj on nije učestvovao. već prilikom prvog ispitivanja . nakon podizanja optužnice i to već u vrijeme dostavljanja optužnice ako je optužen za krivično djelo za koje se može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna. Osumnjičeni/optuženi može imati više branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani. Osumnjičeni/optuženi može imati više branioca. čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora. Kada osumnjičeni/ optuženi ima više branilaca. onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuženog. osumnjičeni/optuženi protiv kojeg je određen pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. Zajednička odbrana isključena je samo ako postoji kolizija (suprotnost u odbranama).

Prema potrebi. odnosno može mu biti naloženo plaćanje troškova branioca. predsjednik vijeća. što utvrđuje sud. zavisno od faze postupka. Branioca. u interesu pravde. na njegov zahtjev. bez obzira na propisanu kaznu. a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike. Naime. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60. sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je osumnjičenom/optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca. pod alternativnim uslovima: a) da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna. sud je dužan da mu postavi branioca po službenoj dužnosti. ili b) da to zahtijevaju interesi pravičnosti. odlučuje sud po slobodnoj ocjeni. 128 . mentalnog stanja osumnjičenog/optuženog ili drugih okolnosti. a osumnjičeni/optuženi ne može prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane. a ako to ne učini. postaviti branioca. Postavljeni branilac ima sva prava i dužnosti i isti procesni položaj kao i svaki drugi branilac. sud će mu. Ima pravo na nagradu. odluka o postavljenju branioca može se izmijeniti. Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. postavlja se branilac po službenoj dužnosti.određivanje branioca osumnjičenom/optuženom obavezno je i u slučaju ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta. djelo koje je predmet optužbe. te visina troškova odbrane koji su u izgledu. odn. Da li postoje razlozi pravičnosti. 4. broj osumnjičenih/optuženih. odnosno branioca. npr. (npr. provešće se psihijatrijsko vještačenje. ličnost osumnjičenog/optuženog. branioca može izabrati sam osumnjičeni odnosno optuženi. odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni.) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje. Ako se imovno stanje osumnjičenog/ optuženog tokom postupka izmijeni na bolje. djelo izvršeno. sredina u kojoj je kriv. Branioca postavlja SPP. u svim ovim slučajevima obavezne formalne odbrane. Pri ocjeni situacije osumnjičenog/optuženog da ne može snositi troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi. specifično kriv. sudija. SPS. u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja. troškove i druge izdatke po advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca. Osumnjičenom/optuženom koji u slučaju obavezne odbrane sam ne izabere branioca. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom slučaju se može podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Da li postoje razlozi pravičnosti. pravna pitanja koje treba riješiti i dr. postavlja SPP. SPS. složenost činjenične osnovice inače lakog krivičnog djela). Ti razlozi su mnogo širi od ostalih koje zakon predviđa za obaveznu odbranu.

U navedenim slučajevima.) Pretresanje osobe može se poduzeti u sljedećim slučajevima: kad je vjerovatno da je određena osoba počinila krivično djelo. osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup. ili je ista saučesnik U ovom slučaju se radi o pretresanju osumnjičenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je određena osoba počinila krivično djelo.) Pretresanje stana. branilac može izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata. SPS. Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema. uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka. ili c) pronaći predmeti važni za krivični postupak. a) 129 . osumnjičeni/optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. ili b) otkriti tragovi krivičnog djela. ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri likom pretresanja: a) pronaći pretpostavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik. kao i tužilac. već i podstrekač i pomagač. odnosno vijeće. PRETRESANJE OSOBE (član 66. predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci.PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61. Nakon podizanja optužnice. dužni su ih staviti na uvid braniocu. U krug osumnjičenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac.) U toku istrage: 1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca. kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI (član 65. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. 2) izuzetno od prethodnog pravila. Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA PRETRESANJE STANA. sudija. tužilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za određivanje pritvora SPP. Na zahtjev suda. dakle saučesnici. ili saizvršioci. te mobitela. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe. kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju.

a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja. te 2) lične podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva. koja nije ni izvršilac krivičnog djela.) U odnosu na formu. niti njegov saizvršilac. koji obuhvata: 1) navođenje činjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe. nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. koje je za isticanje zahtjeva dobile odobrenje od tužioca. zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti pismeno ili usmeno.  centralni dio zahtjeva. b) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola .kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. što znači da sud ne može po službenoj dužnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na glavnoj raspravi.) Obaveznim sadržajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje određen je: uvodni dio zahtjeva. koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje. PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69. U ovom slučaju. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68. Dakle potreban je zahtjev tužioca ili zahtjev OSL. 2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje.  130 . NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67. radi se o pretresanju ostalih osoba. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tačno precizirati. tragovi i predmeti naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe. a u svrhu pronalaženja osoba ili oduzimanja predmeta. bez obzira da li se pretresa osoba muškog ili ženskog spola. odn. saučesnik. Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo. a uslov je vjerovatnost da se kod te osobe. čime se dokazuje zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe. s obzirom da se izvode i dokazi čije izvođenje naredi sudija. odn. sudsko vijeće.) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca.

te c) da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo. podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitat će je u cjelini SPP-u. ili ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica. sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudu ili telefonom. Prije odobravanja zahtjeva. IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71. c) da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo. SPP ispituje istinitost okolnosti i predočenih podataka u zahtjevu. b) da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah. Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje.Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i određeni prijedlozi: A. SADRŽAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima). Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja: a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uvečer. B. (npr. b) da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji osnovana sumnja: a) da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu.) Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije. Kad SPP odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva.) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70. SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan.) 131 . Kad će zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom slučaju.

6) određivanje ili opis mjesta. prisustvuju dva punoljetna građanina. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen. OSL nije dužno obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja. a ako je on odsutan. 2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva. 3) ime. već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave. 10)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca. 9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja. 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi. OSL može upotrijebiti silu.) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe. mora vratiti sudu. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. 8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti. Svjedoci će se prije početka 132 . imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta. kao svjedoci. naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje. ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.) Prije početka pretresanja. 4) svrha pretresanja. pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. nakon čega se.Naredba za pretresanje sadrži: 1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu. Pretresu stana. a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti. ako to sud izričito odredi. ostalih prostorija ili osobe. OSL mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. prostorija ili osoba koje se traže. 5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja. to će se navesti uz naznačenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja. Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje. bez odlaganja. VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73. odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna. s navođenjem adrese. POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74. osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći. vlasništva.

2. odnosno osobe. jer u slučaju da neka od okolnosti utvrđenih tokom pretresa (npr. 133 . a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78. Prilikom vršenja pretresanja. prostorije. bez odlaganja. 76. ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. Ako se pri pretresanju stana. OSL mora. Ovo je vrlo važno. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. odnosno vojna osoba. sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. da bude prisutan pretresanju. odnosno korisnik prostorije.) O svakom pretresanju stana. da li je u pretresanoj prostoriji pronađena droga) bude sporna tokom suđenja. pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac. oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti.) OSL može ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim slučajevima: 1. O tome će se obavijestiti tužilac. a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti. ako stanar tog stana. prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje: a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe čija je prisutnost obavezna. OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija ili vojnih objekata. ali upućuju na drugo krivično djelo. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć. nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje. Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres. oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore. odnosno isprave oduzete. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. to želi. i 77.pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši. Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje. onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti izjasne. vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje.

predviđeno obavezno oduzimanje predmeta. c) predmeti za koje je. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79. djela. u okviru posebnog djela KZ FBiH. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti. moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku krivičnog postupka poslužiti kao dokaz ili ne. OSL može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim slučajevima: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju. b) prilikom lišenja slobode. kao i predmeti čije se oduzimanje čini apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su: a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje. 1. b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. neovlašteno proizvodene i stavljene u promet opojne droge. c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje. djela ili su nastali njegovim izvršenjem. 2. Radi se o privremenom oduzimanju: 1. 2. privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. kod određenih krivičnih djela. Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku Radi se o predmetima koji mogu poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u krivičnom postupku (npr. krivotvoreni vrijednosni papiri itd.) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. (npr.). ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine. pokretne stvari ili nekretnine. a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. kod kojih 134 . d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti. uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. 4. OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti SPP.3.

a u slučaju daljnjeg odbijanja. U smislu funkcionalne nadležnosti. osobe koje su po odredbama materijalnog krivičnog prava oslobođene dužnosti prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca. Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tužioca . predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu).) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80. SPP i branioca. osumnjičenog. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. ukoliko postoji opasnost od odlaganja. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82.000 KM. odnosno optuženog. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta. Faktičko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. Ko drži takve predmete. Ukoliko SPP odbije zahtjev tužioca. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50. na prijedlog tužioca ili na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tužioca. te isprave ili tehničke snimke činjenica).se ograničava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem čuvanju. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. Dužnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na: 1. 2. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud. dužan ih je predati po naredbi suda. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka.) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. sudija. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć. uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. može se zatvoriti. Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. djela. ili koje nisu krivično odgovorne zbog pružanja pomoći učiniocu nakon izvršenog kriv. 135 . osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti. mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda. SPS (prije početka glavnog pretresa). a najduže 90 dana. tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. to je SPP (do podizanja optužnice). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. 3.

na prijedlog tužitelja. na osnovu prijedloga tužitelja. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije.) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog. ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.) Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. sud može. da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. 85. narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe. koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. U slučaju da sud ne izda naredbu. U hitnim slučajevima i tužitelj može odrediti navedene mjere prema bankama na osnovu naredbe. Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a. (Čl.Predmet koji je oduzet od fizičke. Pravo žalbe (Član 83. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome.) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84. narediti preduzimanje i drugih potrebnih posebnih istražnih radnji iz člana 130. na prijedlog tužitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna 136 . O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu.) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi. Sud može. odnosno pravne osobe ne može se prodati.) Sud može. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti. Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo. ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila KD. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela. koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. SPS-a i branitelja.

ime i prezime roditelja. Operateri telekomunikacija su dužni omogućiti provođenje ovih mjera.) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti. prevara. 3) da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist. je li. kakve su mu obiteljske prilike. ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91. gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin.) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili OSL. osumnjičeni će se poučiti o sljedećim pravima: 1) da nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja . Sud je dužan. da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo. Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima. POUKA OSUMNJIČENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (član 92. koje je narodnosti i čiji je državljanin. mjesec i godina rođenja. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje prvo se uzimaju lični podaci o identitetu. dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. U hitnim slučajevima to može i tužitelj. ako je dat u prisustvu branitelja. kakve je škole završio. odnosno držatelju. gdje stanuje. prijetnja. djevojačko obiteljsko ime majke. 72 sata). ali će te podatke zapečatiti dok se ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. kad i zašto osuđivan. čime se zanima. na tako pribavljenom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.osoba koja pruža telekomunikacione usluge. kakvog je imovnog stanja. je li odlikovan. je li. koji može biti prisutan njegovom ispitivanju. JMBG. tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. gdje je rođen. dopušten kao 137 . 2. 2) da može uzeti branioca po svom izboru. je li i kad je izrečenu kaznu izdržao. te da je takav njegov iskaz.) 1. 3. vratit će se vlasniku. ovog zakona. narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. (ime i prezime. kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. ko mu je zakonski zastupnik). nakon toga. je li pismen. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila. a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88. a ako je maloljetan. zatim će mu se saopštiti:  za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i  osnove sumnje protiv njega. dan. Ako sud ne izda naredbu. nadimak.„pravo na šutnju“. nakon izjašnjenja tužitelja odlučiti o tome u roku od 15 dana.

ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjičenog. Svjedoci koji se zbog starosti. 138 .) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. ako je njegova odbrana obavezna.dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na njoj. 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branioca. snima se na audio ili videotraku. 93. učinitelju i o drugim važnim okolnostima.) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavje štenja o krivičnom djelu. odnosno zakonskog zastupnika. odnosno sud. Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac. a ako je svjedok gluh ili nijem. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja. Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja. a kasnije izrazi želju da uzme branioca. NAČIN ISPITIVANJA OSUMNJIČENOG (čl. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. bolnici ili na drugom mjestu. SASLUŠANJE SVJEDOKA POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95. ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja. na tom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka. uz pomoć tumača. odnosno osobe koja se sa svjedokom može sporazumjeti. Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava. sud mu može izreći novčanu kaznu do 5. osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika. Ispitivanje osumnjičenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjičeni ne poznaje jezik suda. u pravilu. U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca. bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. bez zakonskih razloga. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja. Ispitivanje osumnjičenog. 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist. mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist. i 94. ne odazove pozivu. niti svoj izostanak opravda. Nakon što je zapisnik sačinjen.

Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice. dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96. s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuženog. b) roditelj ili dijete. O žalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku. nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. prema prirodi stvari. c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik-ispovjednik. te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog/optuženog.) Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni.). d) maloljetna osoba koja. notar.) 139 . na prijedlog tužioca. Organ koji vodi postupak dužan je da navedene osobe. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOČENJE (član 97. Izuzetno. ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe. b) branilac osumnjičenog/optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom /optuženom upozori da mogu odbiti svjedočenje . Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih/ optuženih može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim/optuženim. osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne. odlučuje vanraspravno vijeće.) Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne. bez zakonskih razloga odbije da svjedoči. liječnik.Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30. sud može.000 KM. ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik. naredbu može izdati i tužilac. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. i dr. a svoj izostanak ne opravda. s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost. PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98. vojne ili službene tajne. ako se njen iskaz. novinar u svrhu zaštite izvora informacija. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje. advokat. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.

pa npr. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni način. u oba ova slučaja.) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. jer za taj imunitet. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava: a) da je dužan govoriti istinu. Dakle. onda tužilac protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. Imunitet se daje odlukom glavnog tužioca.) Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno. branilac. ako tužilac osim ovog svjedoka ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati činjenice iz optužbe.). 140 .Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izložio krivičnom gonjenju. tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju. niko ne zna). Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoči. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100. Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lažno svjedoči. onda glavni tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. za savjetnika određuje advokat. „tajni imunitet“. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim/optuženim. glavni tužilac može pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. U vezi s ovim postoji i novina u našem ZKP-u. Na glavnom pretresu je slična situacija. Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet. ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta. postavljenih među fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. Ako u istrazi nastane takva situacija. pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama. odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste vrste. on od svjedoka dobije određene informacije ili svjedok na drugi način pristane da sarađuje. SUOČENJE I PREPOZNAVANJE (član 99. ukoliko je očigledno da se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način. glavni tužilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. a može samo odbiti davanje odgovora na određena pitanja. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. Ovo se zasniva na principu da niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). s tim što nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora. Naravno. itd. da se takvom svjedoku. onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet. da li mu je isti neophodno potreban. ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Nijemi i gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumača. osim svjedoka. odluku o imunitetu uvijek daje glavni tužilac i sud s tim nema ništa. NAČIN SASLUŠANJA. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuženi. Za uzvrat.

vršiti provjeravanja. postavi se pitanje: «U kojoj je ruci osumnjičeni držao pištolj?». Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja. Ne može se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. postupit će se obazrivo. Postoji mogućnost saslušanja svjedoka uređajima za prenos slike i zvuka. 141 . Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrječnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima. a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja. kao i njegov odnos s osumnjičenim/optuženim. tj. Poslije datih upozorenja. 2. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. Prilikom saslušanja maloljetne osobe. nakon opštih pitanja. sugestivna pitanja. osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio.b) da ne smije ništa prešutjeti. U toku istrage. odnosno sud. zakonskog zastupnika. on iznosi svoja saznanja o krivičnom djelu. svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se odnose na utvrđivanje njegovog identiteta. svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to šta bi trebao da odgovori. Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik. kao i oštećenim. da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. kako bi utvrdili da li svjedok govori o činjenicama koje je saznao iz vlastitog opažanja ili je o njima čuo od drugih osoba. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. odn. kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok. učinitelju i drugim važnim okolnostima za postupak. Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno služiti se obmanom. npr. naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom. zanimanja. 3. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom izlaganju. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. svjedoku se daje upozorenje da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja. pedagoga ili druge stručne osobe. ako sadrže kontradiktorne okolnosti. umjesto pitanja da li je osumnjičeni na mjestu događaja imao nešto u rukama. c) da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo i d) da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja. tj. primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim slučajevima: 1. Nakon postavljanja ovih opštih pitanja. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa.

) 142 . iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo) . a ako je takvo ispitivanje obavljeno. Pored toga. ODNOSNO NE DAJU IZJAVU (član 103. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici) . odn. odn. izjave. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve odn. invalidnosti. Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po službenoj dužnosti. pa takve osobe polože zakletvu. a za nju štetan.) Propisano je da sud može zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu prije svjedočenja položi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. zato što zbog nedovoljne psihičke zrelosti. Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. jer ukoliko svjedok odbije da polaže zakletvu/da izjavu. ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102. odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. jer takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi. treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku. izjava se daje pred sudom. pretres. Zakletva se polaže. na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka. ako postoji bojazan da zbog teže bolesti ili zbog drugih razloga (starosti.) neće moći doći na gl. Polaganje zakletve. onda to nema nikakvih procesnih posljedica. OSOBE KOJE NE POLAŽU ZAKLETVU. djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. Svjedok u istrazi ne polaže zakletvu. dadne izjavu prije glavnog pretresa. oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn.) U zakonu je određeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu: 1. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka. obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati. 3. morao biti istinit. Predviđena je mogućnost da svjedok položi zakletvu odn. davanje izjave. već se smatra da zakletva nije položena. ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105. Zbog toga maloljetnici ne polažu zakletvu.Zabranjeno je oštećenog (žrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog krivičnog djela. s obzirom na zakletvu. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnažna presuda) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u kriv. ne daje izjavu. nije predviđena nikakva sankcija. odnosno davanje izjave nije obavezno.

tj. obavlja neposredno po otkrivanju krivičnog djela. kao rezultat prijetnji. sluha. Inače. U tom smislu. uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu utvrditi neke činjenice važne u krivičnom postupku. a nakon podizanja optužnice SPS. u pravilu. obzirom da tužilac može. a to su:  Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku. ako želi. te 143 . Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj i rekonstrukcija događaja spadaju među najvažnije procesne radnje dokazivanja. da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno-pravni osnov. odnosno dijete i maloljetnik. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106. U zakonu nije propisan način vršenja uviđaja. izvršiti potrebna mjerenja i snimanja. govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim zakonom. Dakle. pa se. Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnih osoba kriminalističko-tehničke ili druge struke koje će pomoći u pronalaženju. onda ga obavlja sudija.) Uviđaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. uviđaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr.). nakon saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl. primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. To opažanje se vrši čulom vida.  Ugroženi svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim.  Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka. osiguranju ili opisivanju tragova. Uviđaj je namjenjen za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti. ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti tužioca. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviđaj. Kada OSL vrši uviđaj. odnosno predsjednik vijeća. kao što je npr. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužilac ili OSL. naredba ili rješenje.Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom. doći na mjesto događaja. pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode. već je dovoljan samo materijalni uslov. opipa i sl.

Pri vršenju uviđaja se mogu provoditi i određena vještačenja (npr. 144 . ponovo izvesti pojedini dokazi. rekonstrukcija događaja će se posebno obaviti sa svakim od njih. i u pravilu. kojima ne raspolaže sud. – 129. Prilikom rekonstrukcije događaja mogu se. U toku istrage samo tužilac može preduzeti rekonstrukciju događaja. po potrebi. rekonstrukciju vrši sudija. Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviđaja ne odnosi se i na rekonstrukciju događaja kao istražnu radnju. Zakon izričito zabranjuje vršenje rekonstrukcije događaja na način da se vrijeđa javni red ili moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih/optuženih radnje ili situacije različito prikazane. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. Rekonstrukcija događaja može se vršiti u toku cijelog postupka.) Za razliku od zapisnika o uviđaju. u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka. Po završenom vještačenju.) Vještačenje je dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda. odnosno predsjednik vijeća. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka.) Za razliku od uviđaja. VJEŠTAČENJE (čl. 109. vještak sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka. a izuzetno pojedinci. a nakon toga. REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107. rekonstrukcija događaja se vrši naknadno. što znači da na izvođenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten. O uviđaju se mora obavezno sačiniti zapisnik i u njega se unosi stanje zatečeno na mjestu uviđaja. te nalaze i mišljenja vještaka. provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati krivinu i sl. neposredno po izvršenju krivičnog djela. (npr. Zapisnik o uviđaju ima karakter javne isprave.zahtijevati da se provedu određene radnje za koje on misli da su neophodne. zavisno od stadija postupka. tako što se ponavljaju radnje ili situacije u približno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni.

– 136. sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjičeni/optuženi nije sposoban učestvovati u postupku. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE Psihijatrijsko vještačenje odredit će se u slijedeća tri slučaja: 1. odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. sudsko-medicinska vještačenja (npr.Postoje razne vrste vještačenja kao što su: 1. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. ili je s krivičnim djelom u vezi. Ako se pojavi sumnja da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke. 2. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog/optuženog poremećeno. 5. Glava IX . Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog/optuženog. vještačenje saobraćajnih udesa. OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA U situacijama kada postoji sumnja ili je očigledno da je nečija smrt prouzrokovana počinjenjem krivičnog djela. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiču od osumnjičenog/ optuženog ili oštećenog. vještačenje poslovnih knjiga. toksikološka vještačenja.) Posebne istražne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnove sumnje: 145 . Rješenje o tome donosi SPP na prijedlog tužitelja. 3. PREGLED. tužitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije. tužitelj u slučaju potrebe mora od SPP-a tražiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled. Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuženi koji se nalazi u pritvoru. 2. ako ona bude izrečena. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom/ optuženom u pritvor. U slučaju da je tijelo/leš već zakopano. kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. 3. 130. odnosno u kaznu. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. psihijatrijsko). grafološko vještačenje itd.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE (čl. 4.

te obim i trajanje posebne istražne radnje. 3. Vrste posebnih istražnih radnji su (7 vrsta): a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija. da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela ili 2. navođenje posebne istražne radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja. na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: 1. Naredba SPP-a o provođenju posebnih istražnih radnji sadrži podatke iz prijedloga tužioca. da se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i 2. ali pod uslovima: 1.1. transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima. d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine. da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. Ako su takve aktivnosti preduzete. da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna. ili 3. c) nadzor i tehničko snimanje prostorija. g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. ili da učinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija. ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama. Posebne istražne radnje određuje naredbom SPP. e) korištenje prikrivenih istražitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje pod lažnim identitetom) i informatora. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaže preduzimanje radnje učestvuje ili je učestvovala u učinjenju krivičnog djela ili da učinitelju ili od učinitelja prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. da učinitelju ili od učinitelja krivičnog djela prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom. Pri izvršavanju posebnih istražnih radnji. b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. radnje. 2. 146 . 5. podatke o osobi protiv koje se predlaže preduzimanje posebne istr. razloge za preduzimanje posebne istražne radnje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju njeno preduzimanje. kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje. 4.

vodeći računa o tome da se teža mjera ne primjenjuje ukoliko se blažom može postići svrha. ne može se primijeniti ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG/ OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA Prisustvo osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku je apsolutno bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“). a to su: 1. 2. Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera. a to su: 1. sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku. ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja. 1. sud je dužan da po službenoj dužnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su određene. Ako je neka od posebnih istražnih radnji preduzeta bez naredbe SPPa ili u suprotnosti s njom. 147 . može se započeti s izvršavanjem posebne istražne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a. 2. Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu težinu. POZIV (član 138. odnosno da težu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi. što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene.) Prisutnost optuženog/osumnjičenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem.) Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog tokom krivičnog postupka i njegovo nesmetano vođenje. JAMSTVO i 5. PRITVOR. 3. o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku. VRSTE MJERA (član 137. jer nije predviđena mogućnost suđenja u odsustvu. U skladu s tim. NAREDBA ZA DOVOĐENJE. POZIV. pritvor. kao najteža mjera. a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. sud se mora pridržavati uslova za primjenu pojedinih mjera. prilikom odlučivanja koju će mjeru primijeniti. 4.Izuzetno. MJERE ZABRANE.

upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden. 2. ili 3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje. Ova mjera određuje se rješenjem suda. mjesto gdje optuženi ima da dođe. Izuzetno. dan i sat kad treba da dođe.) Zabrana napuštanja boravišta može se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni/optuženi mogao pobjeći. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. ime i prezime osumnjičenog/optuženog koji se ima dovesti. 4. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac. 2. MJERE ZABRANE (član 140. uz navođenje odredbe KZ-a. 5. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. 3. ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe. 148 . ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. upozorenje da je dužan odmah obavijestiti tužioca. Kad se optuženi/osumnjičeni prvi put poziva. DOVOĐENJE . djela koje mu se stavlja na teret. koji sadrži: 1. i njom se osumnjičenom/ optuženom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. Naredba za dovođenje izdaje se pismeno i ona sadržava: 1. i 4. 2. kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. u hitnim slučajevima. službeni pečat i potpis sudije/tužioca koji naređuje dovođenje. odnosno sud o promjeni adrese. službeni pečat i potpis tužioca.) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140. – 140g. 3. sakriti se. 3.NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139. a svoj izostanak ne opravda. dovest će ga prinudno. naredbu za dovođenje može izdati i tužilac.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva. 7. a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. ili 2) ako uredno pozvani optuženi ne dođe. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. 6. naziv kriv.) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud u 3 slučaja: 1) ako je doneseno rješenje o određivanju pritvora. otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. 8. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. odnosno sudije koji poziva. Ako optuženi to odbije. ime i prezime optuženog/osumnjičenog. označenje da se poziva u svojstvu optuženog/osumnjičenog. poučit će se o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom saslušanju. naziv organa koji poziva. a svoj izostanak ne opravda.

a nakon dostavljanja predmeta sudiji. a po službenoj dužnosti kada odlučuje o pritvoru.) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenom/optuženom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH. mjera zabrane putovanja može trajati dok se novčana kazna ne plati u potpunosti. tj. 3. kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice. Naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu. Privremeno oduzimanje vozačke dozvole Sve naprijed navedene mjere sud može izreći uz mjeru zabrane napuštanja boravišta i zabranu putovanja. osim ako se postupak vodi za krivično djelo učinjeno na štetu članova porodice i bliskih rođaka.. najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora.) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći i ove mjere zabrane: 1. Ako je izrečena novčana kazna. te da živi u svom domu. Izricanje mjera zabrane (član 140b. poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. odnosno. može se izjaviti žalba vijeću krivičnog odjeljenja suda. Zabranu sastajanja sa određenim osobama. U rješenju kojim se određuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjičenom/optuženom da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi Opravdanost izrečenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa.) Sud može izreći mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja. Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (član 140d. Protiv rješenja kojim se određuje mjera zabrane. odn. Ostale mjere zabrane (član 140a.U prednjim okolnostima sud može. Zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja. da se viđa sa porodicom i bliskim rođacima. predsjednik vijeća. taj sudija odn. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima. ako je ona izrečena. bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru. Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP. da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl. odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi. narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava. poslije podizanja optužnice SPS. Zabranu poduzimanja određ.) 149 . a najduže do pravosnažnosti presude. Rok za rješavanje po žalbi je 3 dana od dana prijema žalbe. 2. 4. i 5.

isprave će se odmah vratiti. Sadržinski posmatrano. Ako je ne izda. JAMSTVO USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŽAJ (čl. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos. O preduzetoj mjeri tužilac odmah obavještava nadležnog sudiju. ili teža. uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se može preći državna granica. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. tj vijeće. Sa aspekta materijalne garancije. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnažno.Izuzetno. neophodan je pristanak optuženog. pored datog jamstva nužno je i da sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište/boravište. odn. 4. Bez obzira da li jamstvo daje optuženi ili treće lice. Sud ne može predložiti primjenu jamstva. jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj garanciji optuženog ili drugog lica. 2. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. Ako jamstvo nudi treće lice. Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud. već incijativa uvijek potiče od optuženog. koje u roku od 72 sata treba da odluči o naredbi. s tim što ovu izjavu prati i obećanje optuženog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. njegovog branioca ili trećih lica. Kada optuženi ili treće lice ponudi primjenu jamstva. jamstvo isključivo služi sprječavanju bjekstva osumnjičenog/optuženog. u hitnim slučajevima. 141. sud donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“. 150 . određuje iznos jamstva za koji smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuženi neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. optuženog pušta na slobodu. tužilac može izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte. 1. zbog bojazni da će pobjeći. a kada ono bude obezbjeđeno. jamstvo može biti lično i stvarno.) Jamstvo je mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog/ optuženog u krivičnom postupku koja se primjenjuje samo u slučaju da se. a posebno u onim u kojima se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 god. obezbjeđeno prije nego što se optuženi pusti na slobodu. optuženi se pušta iz zatvora. zavisno od razloga. Za razliku od pritvora. prema osumnjičenom/optuženom treba odrediti ili je već određen pritvor. koji se. To znači da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je bjekstvo osumnjičenog/optuženog jedini razlog za određivanje pritvora. Jamstvo dakle mora biti položeno. niti ga odrediti po službenoj dužnosti. i 142. onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuđeno jamstvo“. sud ako nađe da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva. može odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuženog ili drugog lica da optuženi neće pobjeći do kraja krivičnog postupka.

Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio. iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i određuje se za svaki konkretan slučaj.) 151 .Lično jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će platiti utvrđeni iznos jamstva. I pored datih kriterija. pošto je ostavljen na slobodi. odn. Položeni novčani iznos. PRESTANAK JAMSTVA (član 143. Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju.) Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili oslobođenju od jamstva. a) Visina materijalne garancije uvijek glasi na novčani iznos. U navedenim slučajevima. hartija od vrijednosti. b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega. te lične i porodične prilike optuženog. Propalo jamstvo će se vratiti ako se krivični postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom. Ako optuženi prema kome je određena ova mjera u toku krivičnog postupka pobjegne.jamstvo propada samo ako optuženi pobjegne. imovinsko stanje lica koje daje jamstvo. Jamstvo se također ukida i kada je optuženi pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdržavanje te kazne. jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju jamstva“). stavljati hipoteka na nekretnine. a hipoteka se skida. bez obzira što se mogu polagati i druge pokretne stvari. niti najnižeg iznosa. ni u pogledu najvišeg. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne čekajući na konačan ishod postupka. dragocjenosti. papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se. a rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo. Visina novčanog iznosa jamstva određuje se s obzirom na težinu krivičnog djela. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati. porijeklu imovine. vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo. PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145. a drugi način prestanka jamstva je propast jamstva . To je jedan od načina prestanka jamstva. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca. pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. Ako optuženi pobjegne. Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor: a) ako na uredan poziv ne dođe. a kada su u pitanju nekretnine. a izostanak ne opravda. odrediće mu se pritvor. vrijednost data kao jamstvo rješenjem se oduzima i unosi kao prihod u budžet Federacije.

a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. a koje je. a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. 4. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine ili teža kazna. žalba nije dopuštena.) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila kriv ično djelo. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. Rješenje o određivanju pritvora sadrži: 152 .) Pritvor se određuje rješenjem suda o određivanju pritvora. što znači da bez njegovog prijedloga sud ne može odrediti pritvor. Obrazložen prijedlog za produženje pritvora. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Ako se optuženi nalazi u pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti. tužitelj je dužan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. sakriti. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora. viđen da ide prema granici. Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. 3. 2. izvadio putnu ispravu) NADLEŽNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela. (npr. pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen). a nakon što se prethodno sasluša osumnjičeni/optuženi. To rješenje se donosi na prijedlog tužioca.Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. pritvor joj se može odrediti: 1. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja osumnjičenom/optuženom i njegovom branitelju. RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. u vanrednim okolnostima.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen. sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva – npr. na obrazložen prijedlog tužitelja. samovoljno napustio radno mjesto. posebno teško. ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna. saučesnike ili prikrivače (u ovom slučaju. pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog 153 . Po ovom rješenju pritvor može trajati najduže 2 mjeseca. Prethodno se mora održati posebno ročište. Pritvorena osoba ima pravo žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor. zakonski osnov za pritvor. Koji su to «naročito važni razlozi». Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom slučaju. Po isteku roka na koji je pritvor određen. Pritvor se produžava po obrazloženom prijedlogu tužioca. jer tužilac npr. na kojem se osumnjičenom/ optuženom i njegovom braniocu mora pružiti prilika da se izjasne o prijedlogu tužitelja za određivanje pritvora. osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. Dakle. Po isteku ovog roka od mjesec dana. ali prije isteka tog roka može tražiti da se produži za još jedan mjesec. odnosno stavlja u pritvor. vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produži za najviše do dva mjeseca. pouku o pravnom lijeku. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu pritvaranja. pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca.ime i prezime lica koje se lišava slobode. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. pri čemu se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produženju pritvora“. ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produženje pritvora. obrazloženje. što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih radnji koje traži tužilac. djelo za koje se to lice tereti. može tražiti da se pritvor produži za samo jedan mjesec. U fazi istrage pritvor određuje SPP i to po obrazloženom prijedlogu tužioca. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tužioca za određivanje pritvora. sastavljenom od trojice sudija. donosi „rješenje o određivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 1 mjesec od dana lišenja slobode. Za ovo produženje moraju postojati naročito važni razlozi. Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati. 1) 2) 3) 4) 5) 6) TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149. pečat suda i potpis sudije. Kada su u pitanju krivična djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili težom kaznom. zakon ne određuje.) 1. 3. u roku od 24 sata od prijema rješenja. kriv. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Ukoliko nađe da je taj prijedlog osnovan. 2. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloženom prijedlogu tužioca. koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tužilac traži da se pritvor produži.

. 4. d) 3 god. da ako se osumnjičeni/ optuženi već nalazi u pritvoru. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE (član 151.u slučaju kriv. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Nakon potvrđivanja optužnice.u slučaju kriv. . ali ne i kazna dugotrajnog zatvora. PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. uz napomenu. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda Federacije. u složenim predmetima i kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor. pritvor u istrazi. Izuzetno.) 154 . Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optužnica. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu vanraspravnom vijeću. i 6 mjeseci . Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. SPP može ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina. produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. rješenje o produženju pritvora može donijeti samo vanraspravno vijeće.. može trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci. a prije izricanja prvostepene presude. a prije isteka roka trajanja pritvora. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god. Ako za ovo vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda. b) 1 god. i to rješenjem SPS-a. pritvor u istrazi se može produžiti za još 3 mjeseca. zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju. zatvora. c) 2 god.. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda.) Pritvor se može odrediti. djela za koje je propisana kazna dugotraj. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina.u slučaju kriv. donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. važnosti razloga i složenosti predmeta. osumnjičeni će se pustiti na slobodu.) U toku istrage. Dakle.u slučaju kriv. 2 puta uzastopno. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. UKIDANJE PRITVORA (član 150.suda Federacije. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala. a o žalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda. pritvor može trajati najduže: a) 1 god.

Inicijativa može poteći samo od optuženog. ali ona ne zadržava njegovo izvršenje. ali najduže do isteka kazne izrečene presudom. Ako razlozi za pritvor više ne postoje. Protiv rješenja je dozvoljena žalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. odnosno predsjednik vijeća. Zahtjev optuženog nije obavezujući za sud. pritvor može trajati najduže još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke. Osuđeni koji se ne nalazi u pritvoru ne može zahtijevati da prije pravnosnažnosti presude stupi na izdržavanje kazne. Zakon predviđa mogućnost upućivanja optuženog koji je u pritvoru u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravnosnažnosti presude i to na njegov zahtjev. a oslobođen od kazne ili c) mu je izrečena samo novčana kazna ili d) je uslovno osuđen ili e) je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao. Rješenje donosi sudija. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne zatvora. uticajem na svjedoke. post. dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. a presudom mu je izrečena kazna zatvora. Žalba optuženog. takođe će se ukinuti i ranije određeni pritvor. pritvor može trajati najduže još 9 (devet) mjeseci.Određivanje/produženje pritvora poslije izricanja prvostepene presude. Poslije upućivanja lica na izdržavanje kazne. saučesnike ili prikrivače. post. ostaće u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. znači da je on odustao od svog zahtjeva. izuzev razloga postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti. pritvor se mora uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je optuženi oslobođen od optužbe ili: a) je optužba odbijena. bez obzira da li je optuženi stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. 155 . u stvari. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida. Poslije izricanja prvostepene presude. jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za određivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u krivičnom postupku. sakriti. osim iz razloga nenadležnosti suda ili b) ako je oglašen krivim. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kriv. Optuženi koji se nalazi u pritvoru. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrđuje ili preinačuje. ne i od suda (uz pristanak optuženog). ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. U svim tim slučajevima pritvor se ukida. sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj član jer je pritvor prestao i nastavljen izdržavanjem kazne. pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Međutim. a sud odlučuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. U svim ovim slučajevima donosi se posebno rješenje o određivanju/ produženju/ukidanju pritvora protiv koga je žalba dozvoljena. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuženi ne uputi na izdržavanje kazne prije pravnosnažnosti presude.

pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru. gdje se podrazumjeva: a. a najkasnije u roku od 24 sata. jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti. Na lišenje slobode se ne može izjaviti žalba iz razloga što je lišenje slobode limitirano rokom “najduže 24/72 sata”.  SPP je dužan odmah. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila određeno krivično djelo. Lišenje slobode je faktička mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje. pustiće se na slobodu. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno. te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. međutim. Policijski organ može neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom članu čine krivičnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode. Izuzetno. 4. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije dužno dati iskaz. ako su u pitanju djela terorizma. takva lica imaju pravo na naknadu štete u slučaju nezakonitog lišenja slobode.  tužilac je dužan bez odlaganja. donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu. pravo pomenute osobe da porodica. 2.LIŠENJE SLOBODE I ZADRŽAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153. a najkasnije u roku od 24 sata. a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za određivanje pritvora. b. u određenom roku i u propisanom postupku. Naprotiv. Nepostojanje žalbe na mjeru lišenja slobode ne znači. 3. ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora. pa je eventualna žalba nepotrebna.) Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. konzularni službenik strane države ili druga osoba koju odredi. taj rok je 72 sata. sprovesti tužiocu. po predaji lica od policijskog organa. Ukoliko ne prihvati prijedlog. disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za državu da naknadi moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode. postojanje nekog od pritvorskih osnova. niti odgovarati na postavljena pitanja. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima koja ima u skladu sa zakonom: 1. 156 . ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i 2. Prilikom lišenja slobode:  policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja. budu obaviješteni o njenom lišenju slobode. nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode.

) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. spriječi bjekstvo pritvorenika. protiv kojeg je dopuštena žalba. odnosno SPS će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje. pritužbe ili žalbe. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka. ali ima pravo.IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Opće odredbe (Član 154.) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika. a određuje se rješenjem. sa osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na vođenje postupka. Posebna prava pritvorenika (Član 157. a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora. Smještaj pritvorenika (Član 156. spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. Ovlaštene osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u slučajevima određenim zakonom. pritvorenika imaju pravo posjećivati. U pravilu. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima. u okviru kućnog reda. novine i drugu štampu. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor. pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. o svom trošku obavljati telefonske 157 . te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Pravo na komunik. o svom trošku nabavljati knjige. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno. odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici.) Po odobrenju SPP. odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu. higijenske potrepštine.) Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. može se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje. Pritvorenik ne može koristiti mobitel. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158.) Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. ako to zahtijevaju interesi postupka. Pritvoreniku se ne može zabraniti odašiljanje molbe. Izuzetno. SPP. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde. bračni. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155.

SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća. Kad zapisnik piše zapisničar. odnosno dopuni. kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. 158 . zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165.) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. Predsjednik suda. Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno. zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju.) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona. GLAVA XI . odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja.) Optužnica. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa.PODNESCI I ZAPISNICI Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162. iz razloga sigurnosti i dr.razgovore. a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. U pozivu za ispravku. a ako to nije moguće. odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove. Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. a zapisničar se ne može osigurati. Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160. Predsjednik suda.) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja. prijedlozi. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem. Zapisnik piše zapisničar. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu. obavijestiti se kako se pritvorenici hrane. propisanih razloga. onda neposredno poslije toga. pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik. i bez prisutnosti sudskog policajca. Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163. mogu u svako doba obilazitipritvorenike.

crteži. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Zapisnik potpisuje saslušana osoba. stavljanje oznake na predmetima i dr. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi. Sadržaj zapisnika (Član 166. Čitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168. Sva preinačenja. kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja. Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj. Vođenje zapisnika (Član 167. Ovo pravo joj se može uskratiti u slučaju zloupotrebe.) Zapisnik sadrži: 1. a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju.). u njemu se ne smije ništa izbrisati.) Osobe koje se saslušavaju. Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke. zabilježit će se to u zapisniku i navesti razlog odbijanja. fotografije. filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta. ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. planovi. mjesto gdje se obavlja radnja. naziv organa pred kojim se obavlja radnja. 2. a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke. u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni.Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. opis. mjere i veličina predmeta ili tragova. 5. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171. to će se naznačiti u zapisniku. 4. dan i sat kad je radnja započeta i završena . 3. branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. odnosno optuženi. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list. kao i osumnjičeni. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju. Ako je bilo prigovora u vezi sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. a ako su napravljene skice. dodati ili mijenjati. pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta. 159 .) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.) Zapisnik se mora voditi uredno. u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.

Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot.) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti. odnosno godinama. odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi.ROKOVI ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAČUNANJE (čl. dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Rokovi se određuju na sate. Odvojena mišljenja priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. mjesece i godine. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. 160 . odn. sud će dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe. Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba.Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Dan kad je dostavljanje izvršeno. podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Rokovi određeni po mjesecima. po pravilu. 174 . završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca. dane. ali sud može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi. u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka.) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni dan. Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom. izvršenje presude. tj. i 173. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu i nedjelju.176. rok ističe protekom prvog narednog radnog dana. predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. ako u roku od 8 dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok. 172. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija. GLAVA XII . te u neki drugi dan kada državni organ ne radi. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl.

Način glasanja (Član 179. Presudu donosi samo sud. Ako se i na taj način ne postigne većina. Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178.) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju. kao i o drugim prethodnim pitanjima. Tajno zasjedanje (Član 180. drugim krivičnopravnim sankcijama. 161 .) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan. rješenja i 3. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. razdvojit će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. presude. Ako ne glasa.) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: 1. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari. a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku.) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran. tako da nijedno od njih nema većinu. troškovima krivičnog postupka. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na više različitih mišljenja. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. naredbe.Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA VRSTE ODLUKA U KRIVIČNOM POSTUPKU (član 177. ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog najpovoljniji. odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni. 2. nije dužan glasati o sankciji. a zatim će se glasati o kazni. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela. a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela.

postupit će po odredbi člana 184. ako su odsutne.) Pismena se dostavljaju. to će se naznačiti u zapisniku i u spisu. a ta osoba se tamo ne zatekne.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno. a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke. ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Ako je odluka usmeno saopćena. stava 1. osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja.DOSTAVLJANJE PISMENA Način dostavljanja (Član 182. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu. ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno. ako on na to pristane. pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi. ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti. Dostavljanje se može obavljati i preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. uz pouku o posljedicama nedolaska. 162 .Saopćavanje odluka (Član 181. preko pošte. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati. odluke se saopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne. dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. Ako osoba izjavi da se neće žaliti. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu. a osoba kojoj je saopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom.) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se također lično. pismeno se predaje susjedu. Posredno dostavljanje (Član 184. po pravilu. Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom.) Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. ovog člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati. Ako se oni ne zateknu u stanu. ako ona pristane primiti pismeno. ovog zakona. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Glava XIV . Lično dostavljanje (Član 183.

) Osumnjičenom/optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi. lično će se dostaviti i optužnica. odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka. presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. rok za izjavu pravnog lijeka.) Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan. dostavljanje se vrši preko nadležnog ministarstva BiH. a on ima više branitelja. Dostavljanje državljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj državi. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. Dostavnica (Član 186.) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Optuženom koji nema branitelja. optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. sat i razlog odbijanja prijema. Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora. a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu. sud će optuženom postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa optuženog. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara. Posebnislučajevidostavljanja(Član188. Odbijanje prijema pismena (Član 187. naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše. odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. Time je dostavljanje izvršeno. dostavljač će ga potpisati. dostavit će se branitelju i optuženom. kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. Po zahtjevu optuženog.) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. U tom slučaju.Sadržaj ličnog dostavljanja (Član 185. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. Osobama koje uživaju pravo imuniteta u BiH. ako međunarodni ugovori šta drugo ne određuju. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka. Ako je u pitanju koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. pod uvjetom da 163 . odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih. poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije. Ako optuženi ima branitelja.

se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA
Pravomoćnost odluka (član 192.) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novčane kazne (Član 193.) Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj dužnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budžeta Federacije. Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.) Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova (Član 199.) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

164

Troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja, podvozne troškove osumnjičenog/ optuženog, izdatke za dovođenje osumnjičenog/optuženog ili osobe lišene slobode, podvozne i putne troškove službenih osoba, troškove liječenja osumnjičenog/optuženog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i nužne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu. Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak, odlučiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim (Član 202.) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođena optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove. U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju je on dužan da izdržava. Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (član 203.) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih

165

sredstava, osim u slučaju ako je osoba svjesno podnijela lažnu prijavu, koja će sama snositi troškove krivičnog postupka. Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na: a) naknadu štete, b) povrat stvari ili c) poništenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (čl. 207. -211.) ODLUČIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom/optuženom, odnosno braniocu, provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavne rasprave. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imov.- pr. zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika
166

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUČIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.) Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog/optuženog (Član 219.) Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak će se obustaviti. Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog/optuženog (Član 220.) Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv, sud će utvrditi da je osumnjičeni/optuženi učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, te predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjičenog/optuženog u toku postupka (Član 221.) Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak (član 409.). Primjena pravila međunarodnog prava (Član 222.) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana, tužitelj odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za krivično gonjenje (Član 223.)
167

roditelji. niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međ. njihovo odgajanje i vaspitavanje. u tom slučaju. Zdravstveni radnici. javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima. dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. Posebniuvjetizakrivičnogonjenje(Član225. usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama. 168 .Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje.) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela. Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. vaspitači. tužitelj ne može pokrenuti. preduzeti krivično gonjenje samo ako je izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno. predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno kriv. nastavnici. odnosno nastaviti istragu. odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona. propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa. pa to ne prijavi. tužitelj može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije.) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije.Kad je zakonom. prava. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tužilaštvo bez odlaganja. dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tužitelja. PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA OD GRAĐANA (član 229. staratelji. djela. a takav zahtjev nije podnesen. 2 2 djela kada Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog. fizičkog ili nekog dr. službena ili odgovorna osoba će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi kriv. a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog. da vrše nadzor. kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Tužitelj će. zlostavljanja. ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno. iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela.) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji. Dio II – TOK POSTUPKA Glava XIX – ISTRAGA OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIČNOG DJELA (član 228. U takvim okolnostima.

djela).) Prijava se podnosi tužitelju. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (član 231. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo (npr. pismeno ili usmeno. 169 . Ako se prijava podnosi usmeno. ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. 4. osim osumnjičenog. kod primjene međunarodnog prava za osobe sa imunitetom. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik. 4) okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. dužan je u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave.) Istragu provodi tužilac i jedino je on nadležan za provođenje istrage. Protiv naredbe tužioca o provođenju istrage nije dopuštena žalba. osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. upravno-pravnom odnosu. Dakle. a tog odobrenja nema) Kada tužilac donese ovu naredbu.PODNOŠENJE PRIJAVE (član 230. Naredba o provođenju istrage treba da sadrži: 1) podatke o učinitelju krivičnog djela. nedostaje neki od elemenata krivičnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. 3) zakonski naziv krivičnog djela. pravno irelevantnom odnosu. 5) okolnosti koje treba istražiti i istražne radnje koje treba poduzeti. učestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga. donijeće „naredbu o neprovođenju istrage“. tužilac će donijeti „naredbu o proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provođenje istrage. sada se istraga može voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. O provođenju istrage tužilac donosi „naredbu o provođenju istrage“. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela. 2. radi se o građansko-pravnom odnosu. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. a ako je prijava saopćena telefonom. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca. kao i kad je zakonom propisano da se za određene osobe krivično gonjenje može poduzeti samo po odobrenju državnog organa. 3. (npr. Ovo će biti u slijedećim slučajevima: 1. Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. sačinit će se službena zabilješka. ukoliko su ti podaci poznati. Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice.

ispitivati osumnjičenog (naravno.) U zakonu je propisano ovlaštenje tužioca da može preduzimati sve istražne radnje. te 4. U zakonu je izričito predviđeno da tužilac može: 1. ako postoji opasnost od odlaganja. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Član 234.PROVOĐENJE ISTRAGE (član 232. da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika. naređivati potrebna vještačenja i 6. djela) (član 233. 2. 2. O svemu što je preduzeto. 5. 3. Istina. 170 . 4. prikupljati potrebne izjave od osoba. radnjama i mjerama koje je preduzelo.) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina. naredbu za dovođenje i ispitivanje izdaje tužitelj. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i dužnosti OSL u slučaju izvršenja kriv. ovog zakona. preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka. preduzimati posebne mjere koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka. koje tužitelj može kasnije koristiti tokom suđenja. najkasnije 7 (sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD učinjeno. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. saslušavati oštećenog i svjedoke. naredba o pretresanju stana. da se pronađe učinitelj krivičnog djela. prikupljati određene informacije. jer ga štiti princip da niko nije dužan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“). i o tome obavještava SPP-a. OSL je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere: 1. OSL je dužno u ovom slučaju. da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. vršiti uviđaj i rekonstrukciju događaja. 3. OSL je dužno obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama. odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. OSL može: 1. za neke od tih radnji tužilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP. O svim ovim radnjama koje tužilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici. ako ovaj na to pristane. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 god.) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. OSL dužno je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. kao što je npr. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru..

OSL može uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa. kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. 6. krađa u banci: uzimaju se otisci zaposlenika.) OSL ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava. ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti tužitelja. 4. javnih preduzeća i ustanova. putnika i prtljage. Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe. zadržavanje će prestati. ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA (Član 235. OSL može javno objaviti fotografiju te osobe. 3. njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja.) OSL dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja (neophodna vještačenja OSL jedino i može odrediti tokom uviđaja). Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. Pri prikupljanju izjava od osoba. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga. izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju. Nakon isteka tog perioda. OSL može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije. OSL sastavlja izvještaj. uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti. osim pregleda. ali samo po odobrenju tužitelja. Kada to doprinosi efikasnosti postupka. pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. 5. fotografije. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. skice.2. kako bi se eventualno među pronađenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD). Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. službene zabilješke. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava. OSL može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. obdukcije 171 . UVIĐAJ I VJEŠTAČENJE (Član 236. spisi o preduzetim radnjama i mjerama. pribavljeni izvještaji.

također. Ako je u pitanju neki nevažan svjedok. To znači da se svjedok ispituje direktno. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suđenja ). Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza. on od OSL može tražiti da izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (član 238. a nakon podizanja optužnice SPS. a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. unakrsno. sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP. koji nije očevidac događaja i koji je npr. 3. onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti žalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana. mogućnost da neki važan dokaz neće moći biti korišten na suđenju. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog osiguranja dokaza. onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. (npr. Kao što je navedeno. ali i u posebni službeni izvještaj.) Zavisno od faze postupka. moraju se evidentirati u zapisnik. potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to: 1. iskaza nekog svjedoka). Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza. uz prethodno obavještavanja tužitelja (ovo zato što i tužitelj. OBUSTAVA ISTRAGE (član 239. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama može tražiti sudsko osiguranje dokaza tj. 2. a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati. što je ustvari svodi na ocjenu značaja i važnosti dokaza (npr.i ekshumacije leša. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde. samo čuo od nekoga za događaj koji se desio. Stranka ili branilac koji predlože sudsko osiguranje dokaza dužni su u prijedlogu da to obrazlože i da tu okolnost učine vjerovatnom. on će se ispitati. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja. može doći na mjesto uviđaja). tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza.) 172 . Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. ako želi. Postoji. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. da analizu te materije izvrši neki državni organ ili ustanova prije nego je to uobičajeno. o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviđaja.

tužilac je dužan obavijestiti oštećenog. Također mora obavijestiti i osumnjičenog ako je ispitan. da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tužilac trebao okončati istragu. osim u slučaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni. pravosnažno presuđena stvar. Pod drugim smetnjama koje isključuju krivično gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjičenog nakon učinjenja krivičnog djela. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (procesno-pravni razlozi). a iz iskaza pet preostalih da jeste. Naime. 2. ukoliko tužilac dođe do novih dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. nužna obrana ili krajna nužda. sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage. u vrijeme učinjenja krivičnog djela. te podnosioca prijave. Tako. nije moguće naredbom obustaviti istragu. te imuniteti prema domaćem i međunarodnom pravu. da je osumnjičeni postupao u nužnoj odbrani. ponovo će otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjičenog. Treba voditi računa da zakonodavac samo u tom slučaju dozvoljava tužiocu da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjičeni počinio krvično djelo za koje je vođena istraga. međutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinitelj krivičnog djela. c) ako je u pitanju beznačajno djelo. koji ima pravo podnijeti pritužbu Uredu tužioca u roku od 8 dana. 1. bio neuračunljiv. b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. O donošenju naredbe o obustavi istrage. Zbog nužne obrane ili krajne nužde (kad djelo nije krivično djelo). Ovdje se radi o tome da se raspolaže sa dovoljno dokaza o tome da je krivično djelo učinjeno. upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos.Tužilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provođenju i nesprovođenju istrage. da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio krivično djelo (činjenični razlog). Amnestija i zastara krivičnog gonjenja su uređene odredbama krivičnog materijalnog prava. ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjičeni nije postupio u nužnoj obrani. 3. istragu je moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. već i naredbu o obustavi istrage. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju isključivo može donijeti tužilac i to u slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom a to su: da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo (materijalnopravni razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju građansko-pravni. Zakon daje ovlaštenje tužiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. 173 . 4.

Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi. pripremiće i uputiti optužnicu SPS-u. preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okončala (npr. kako bi se moglo ocijeniti da li tužitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optužnice.) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i neku osobu kao izvršioca krivičnog djela“) da je osumnjičeni učinio krivično djelo.) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Glava XX – POSTUPAK OPTUŽIVANJA PODIZANJE OPTUŽNICE (član 241.OKONČANJE ISTRAGE (član 240. SMRT I BOLEST UČINIOCA KRIVIČNOG DJELA Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni/optuženi umre. postupak će se rješenjem obustaviti. Očigledno kašnjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja optužnice može biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu. a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. rješenjem će se prekinuti krivični postupak. (Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage. Kolegij tužilaštva će. Optužnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjičenog i njegovog branioca. Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije ispitan !!! (pod ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjičeni koristio svoje pravo da ne daje iskaz). u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni (npr. tužilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi. uz dokaze na kojima se optužnica zasniva. neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi. koji će sazvati kolegij tužilaštva. povećati broj tužilaca koji će raditi na tom slučaju). Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni/optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv. ali optužnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optužnica može podići. stalnog i neopravdanog kašnjenja 174 . nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja. tužilac je dužan obavijestiti glavnog tužioca. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. postupak će se nastaviti.

b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela. 6.) Nakon podizanja optužnice. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje).) Optužnica. koji se sastoji od: 1. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi. 3. Nakon podizanja optužnice. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela. tada. u pravilu. potvrđivanja ili odbijanja svih ili pojedinih tačaka optužnice. 3) opis djela (dispozitiv optužnice). 175 . jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za dva ili više kriv. osumnjičeni/optuženi i branilac. 5. te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane. spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz. c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. 6) rezultat istrage. pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu. d) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih. tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuženog treba osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. 2) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima. sporazuma o priznanju krivnje. sadrži: 1) naziv suda. stranke ili branilac mogu predlagati SPSu sudsko obezbjeđenje dokaza. 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti. svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebnim tačkama. a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti više osumnjičenih. djela. 7) dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice. pregovaranja o krivnji. prethodnog(ih) prigovora(i). a to je postupak optuživanja. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optužnice. upućivanja optužnice SPS-u. uz naznačenje svjedoka ili pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka. Podnošenjem optužnice počinje nova faza krivičnog postupka. 7. povlačenja optužnice i SADRŽAJ OPTUŽNICE (član 242. iz kog proizlaze: a) zakonska obilježja krivičnog djela. 4) zakonski naziv krivičnog djela. s navođenjem odredbe krivičnog zakona. 4. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački. obavezno. imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.u provođenju radnji u vezi s vršenjem tužilačke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca. 2. a u drugom dijelu presudu kojom se optuženi oglašava krivim. Dakle. a ovo iz razloga što se u toku suđenja može pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi.

može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu.) i pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe). Ukoliko je tužilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo navedeno u optužnici.) Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u. npr. odn. 176 . Praktično. SPS donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata. ime i potpis SPS koji je izvršio potvrđivanje optužnice. tada SPS treba da potvrdi optužnicu. u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice. ukazati na nedostatke u optužnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio. provjerava da li sadrži sve što je potrebno da se po njoj može postupiti. tj. da li je sud nadležan. da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je potrebno i propisano u zakonu. SPS treba da donese u roku od 8 dana. ako je propisno sastavljena. Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optužnice koji sadrži poslovni broj optužnice. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 24 sata. Ova forma potvrđivanja optužnice je primjenjiva kada optužnica sadrži samo jednu tačku ili se potvrđuju sve tačke optužnice. onda SPS razmatra dokaze. SPS će pozvati tužioca da optužnicu ispravi odn. ali mogući dio optužnice . u tom dopisu. Odluka o pritvoru može se donijeti tek poslije potvrđivanja optužnice. U tom smislu. SPS treba da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka. računajući od dana prijema optužnice. potvrđivanje optužnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. da li je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i na kraju 3. radi ispravke formalnih nedostataka. datum potvrđivanja. Svoju odluku o potvrđivanju optužnice. nalazi i mišljenja vještaka i sl). uz upozorenje da će optužnica. a u složenim predmetima 15 dana. 2. potvrđivanje u formi rješenja ili naredbe. Zakon ne precizira formu potvrđivanja optužnice. prvo se odluči o potvrđivanju optužnice.Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi. Ukoliko optužnica sadrži sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. fotodokumentacija i sl. dopuni. razmatra optužnicu u smislu njene formalne ispravnosti. a odmah potom i o pritvoru. ukoliko tako ne postupi. a istovremeno će mu. a protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. sud će rješenjem odbaciti optužnicu. Prijedlog za odlučivanje o pritvoru je drugi fakultativni. a ako se nalazi u pritvoru. biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. ODLUČIVANJE O OPTUŽNICI (član 243. U ovaj rok se ne uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužiocu. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni optužnicu. onda on prvenstveno ispituje: 1. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru. koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje se u optužnici navodi.

a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optužnice vrši u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. optuženi se mora upoznati sa svim mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje. osumnjičeni dobija status optuženog!!! Ako se optuženi nalazi na slobodi. a to su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. tj. SPS će obavijestiti optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore. da poriče krivnju. a dokaze koji 177 . odnosno vijeću kojem je dodijeljen. potvrđivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja. a što je preneseno iz anglosaksonskog. te da može navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. SPS će provjeriti prednje.) Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a. IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (član 244. jer je prethodna optužnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. Nova ili izmijenjena optužnica mora biti zasnovana na novim dokazima. ako prikupi nove dokaze.  da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev. ili neće određeno da se izjasni. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužnice. SPS. radi zakazivanja glavnog pretresa. u zapisnik unosi da se optuženi izjasnio da nije kriv. odnosno da kaže „kriv sam“ ili „nisam kriv“. da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima. predmet proslijediti sudiji. ex officio. Ukoliko optuženi nema branitelja. će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik. odnosno po isteku roka za njihovo podnošenje. ako nakon poziva da se izjasni o krivnji. ili počne pričati o krivičnom djelu ili nečem drugom. oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Prilikom izjašnjenja o krivnji. Izjašnjenje o krivnji optuženi daje SPS-u.Međutim. Ako se optuženi izričito izjasni da nije kriv. troškovima postupka. koncept koji je uveden reformom krivičnog postupka. a potvrđuju se samo pojedine tačke optužnice. kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog složenosti predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuženog u interesu pravde. Međutim. optuženi treba da se određeno izjasni o tome da li je kriv ili nije. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. tužilac može naknadno podnijeti novu optužnicu. angloameričkog sistema (adversarni sistem). Ova optužnica se obavezno podnosi na potvrđivanje. odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja). optuženi neće da se izjasni o krivnji. optužnica se dostavlja bez odlaganja. Prije davanja ove izjave. onda SPS. odn. Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice. ako optužnica sadrži više tačaka. Tu izjavu daje u prisutnosti tužioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik.

kao što su:  da se davanjem ove izjave odriče prava na suđenje. koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena: 1. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje. Najčešći razlog zbog kojih optuženi priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optužbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. kada sudija odnosno vijeće. tj. provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (dakle. ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. djela). nastavlja se postupak izricanja presude bez održavanja glavnog pretresa. 2. odnosno održavanja rasprave za izricanje krivično-pravne sankcije. kao i mogućnostima da pod određenim uslovima bude oslobođen njihovog plaćanja. sudija/vijeće. 178 . isto kao i SPS. nastavlja se redovan krivični postupak. uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju krivnje. Dakle. da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluče da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. Drugo. Prema optuženom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice. U odnosu na optuženog koji je priznao krivicu. Treće se odnosi na to da li je optuženi upozoren i da li je razumio moguće posljedice izjave o priznanju krivnje. Zakon ne određuje rok u kome mora postupiti SPS. pa jedan da izjavu da priznaje krivnju. To ne znači da optuženi ne može koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (član 245. Ako se optuženi izričito izjasni da jeste kriv. U tom slučaju treba izvršiti razdvajanje krivičnog postupka. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od težine krivičnog djela. ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja.potkrepljuju navode optužnice vratiće tužiocu. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno. odnosno zaprijećene kazne. odnosno vijeća (u zavisnosti od težine kriv.  da li je upoznat o troškovima postupka. Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije. Moguće su situacije da je optužnica podnesena i potvđena u odnosu na npr. treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova. i to sudije.  da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. koji rok se iz opravdanih razloga može produžiti za još 30 dana.) Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. ako to predstavlja najpovoljniji način odbrane. dva optužena. svjesno i sa razumjevanjem. 3. SPS će (opet u zavisnosti od težine kriv. a drugi poriče krivnju. vrše pregled materijala koje je dostavio tužilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog). Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve izjave.

dostavlja sudu. tužilac može sa svoje strane ponuditi: a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. umjesto kazne zatvora ili novčane kazne). Međutim. kada odbaci izjavu o priznanju krivnje. osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca. za kriv. u daljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora). Prilikom sačinjavanja sporazuma. takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. dogovarati se o zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje. u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni/optuženi priznati krivnju. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se. ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivnju. moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona. uslovna osuda. primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. pa tužilac može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom. ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju 179 . U ovom slučaju. tj. Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje. Tom prilikom. Ovo je moguće i kasnije. niti se on može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv! Prilikom pregovaranja o krivnji. sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja. djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 god. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o uslovima priznanja krivnje. uz optužnicu. koje kako smo već rekli može otpočeti još u toku istrage. sve do okončanja glavne rasprave. Ukoliko to tužilac previdi. odnosno rasprave pred žalbenim vijećem. to će saopćiti strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. Pregovaranje o krivnji. PREGOVARANJE O KRIVNJI (član 246. odn.Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog. ako je postignut do trenutka podizanja optužnice. Nakon potvrđivanja optužnice. ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena . osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude. ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima. može mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine). niti da daje sugestije. ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). tada zaključuju sporazum.) Osumnjičeni/optuženi i njegov branilac mogu sa tužiocem još u fazi istrage pregovarati o krivnji. (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tužioca. b) blažu vrstu kazne (npr. (npr. niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje.

do potvrđivanja optužnice. pa do početka glavnog pretresa. i to: 1. (ukoliko optuženi ili tužilac izjave žalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena presudom. izjava optuženog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivično-pravne sankcije. a realizaciju principa mutabiliteta. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. U tom slučaju. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum. sud provjerava više kumultivnih uslova. 2. koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. da li je predložena krivično-pravna sankcija u skladu sa KZ-om. u daljoj proceduri suđenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne može koristiti kao dokaz. da li je oštećenom pružena prilika da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu. svjesno i sa razumijevanjem. Međutim. on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen. koji se može uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik. O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog. bez prethodnog odobrenja. Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje . i isto konstatovati u zapisnik. Nakon toga. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje . što predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivičnog gonjenja. da li je sporazum o priznanju krivnje zaključen dobrovoljno. žalba će biti razmatrana kod drugostepenog suda). oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom i troškove kriv. to će saopćiti strankama i braniocu.krivično-pravne sankcije. 180 . 5. U ovom slučaju. Poslije dostavljanja predmeta sudiji. o sporazumu odlučuje sudija/vijeće. te da li je optuženi upoznat sa mogućim zakonskim posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje. postupka. već i prava na žalbu u odnosu na krivično-pravnu sankciju.) Povlačenje optužnice je pravo tužioca da raspolaže optužbom. uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev. odnosno vijeću. moguće su situacije da optuženom bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviđeno u sporazumu o prizanju krivnje. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje. Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje. Tužilac ima pravo da povuče optužnicu. 3. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva tužioca sa kratkim razlozima. POVLAČENJE OPTUŽNICE (član 247. optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje SPS. 4. kada odbaci sporazum o priznanju krivnje. onda će takva žalba biti odbačena kao nedopuštena. a koja je bila predviđena u sporazumu.

osporavati odluka kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost. Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan.predraspravno ročište. smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti način o tome odlučiti. Obavještenje navedenih lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka. sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim. Protiv odluka po prigovoru. ako se u postupku po prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuženika. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može: 1. ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane”) Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani. u cilju njegovog što efikasnijeg vođenja i okončanja . Ukoliko tužilac izjavu o povlačenju optužnice da na glavnom pretresu. a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadležnosti). bez obzira na propisanu kaznu. osumnjičenom. SPS će ih odbiti rješenjem protiv kojeg nije dozvoljena žalba. podnijeti prethodne prigovore. O obustavljanju krivičnog postupka odmah se obavještavaju osumnjičeni/optuženi i branilac. PREDRASPRAVNO ROČIŠTE (član 248a. odlučiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu.) Kao što je već rečeno. a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti. ista se može tumačiti samo kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i 6.) Tokom priprema za glavnu raspravu može se održati ročište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres. Također . nakon potvrđivanja optužnice. jer u smislu člana 36. SPS donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. ZKP FBIH. 5. kao i oštećeni. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu. odnosno optuženom će se. a u roku od 15 dana od dana uručenja optužnice. ukazivati na formalne nedostatke optužnice 3. Stav 1. 181 . žalba nije dopuštena. RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (član 248. 2. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje 4. optuženi i njegov branilac mogu nakon potvrđivanja optužnice. (član 60. osporavati zakonitost dokaza.Ukoliko se optužnica povuče (prije ili nakon potvrđivanja). Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se dostavlja sudu. na njegov zahtjev. a o njima odlučuje SPS u roku od 8 dana. Ovaj SPS ne može učestvovati u suđenju. postaviti branitelj.

ali uvijek po njihovom saslušanju. može u svako doba. ako je to u interesu državne sigurnosti. odnosno predsjednika vijeća (Član 254. 250. 182 . RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Član 253. odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom pretresu. naučni i javni radnici. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo. može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe. službene ili važne poslovne tajne. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. branitelja. osim službenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija. ako je to potrebno radi očuvanja javnog reda. predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. ili 3. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke. ISKLJUČENJE JAVNOSTI (čl. radi zaštite morala u demokratskom društvu. odnosno predsjednik vijeća. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. sudija. odnosno vijeće. ili 6. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom. oštećenog. Obaveze sudije. ako je to potrebno radi čuvanja državne.) Sudija. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. Sudija. Sudija. zakonskog zastupnika i punomoćnika.Glava XXI – GLAVNI PRETRES JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (član 249.) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. ili 2. odnosno vijeće.) Glavni pretres je javan. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio: 1. – 252. ili 5.) Sudija. ili 4. vojne. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. radi zaštite osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog.

svjedok. s kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica. Dužnost sudije. odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i. predsjednik suda može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. 183 . odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje. oštećeni. broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima sudije /predsjednika vijeća za održavanje reda.Dužnost sudije. a ne doprinosi razjašnjenju stvari. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu. odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti.) Sudija. Ako upozorenje bude bezuspješno. U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. U tom vremenskom periodu sudija. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10. Izuzetno. radi preduzimanja daljnjih mjera.000 KM. ukoliko optuženi ima branitelja. odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. unose u zapisnik o glavnom pretresu. punomoćnik oštećenog. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Član 255. a naročito zbog broja optuženih. odnosno predsjednik vijeća može nastaviti postupak. Sudija. ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa. odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Član 257. komoru čiji je branitelj član.) Dužnost sudije. odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak. Sudija. Sudija. branitelj. sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok.) Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu. ali sudija. Ako tužitelj. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu. zakonski zastupnik. sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. odnosno predsjednika vijeća (Član 256. Odluke sudije. vještak. Ako tužitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice.

Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Član 258. sudija/predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30. do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti.000 KM. a u protivnom. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga.Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji. a odbrana nije obavezna. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja. a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj.) Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz. optuženi ili njegov branilac. ukoliko je izostao tužilac.) Pojmovno. onda je takvo kažnjavanje isključeno. presuda mora ukinuti. prije suđenja mu pozlilo) neće biti kažnjen. otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu. sudija/predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju. a ako je glavni pretres počeo. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA Zakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres održao. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja. produži da narušava red.) Ukoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. kao što je izostanak sudije. u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. U slučaju ako je neko izostao. jer glavni pretres počinje čitanjem optužnice. ako nije bilo opravdanog 184 . ukoliko bude izjavljena žalba. nakon što je kažnjen. Postoji izuzetak u odnosu na branioca. OTVARANJE ZASJEDANJA (član 259. Za razliku od toga. Ukoliko sud nije nadležan. ali to ne znači da je glavni pretres počeo. zbog koje se. sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao. Međutim. glavni pretres se odlaže. Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tužitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. NEDOLAZAK TUŽIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 260. kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća. održavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr. pa ukoliko su ti razlozi opravdani ( npr.

protiv kojeg je dozvoljena žalba. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude. a on pobjegne iz svog stana i slično) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor.razloga. jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). Dakle uvjeti za kažnjavanje branitelja su: 1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu. 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i 3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak.) Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda.) Zakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak. odnosno napuštanja bez odobrenja. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti. niti je svoj izostanak opravdao. sudija/predsjednik vijeća može opozvati naredbu. Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani. može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. te obavještava VSTV BiH. 185 . Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište . Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. (član 262. NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRES (član 261. Sud o tome donosi rješenje. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. već jednom bio privođen. pa ponovno ne dođe ili kada sudska policija dođe da ga privede.) Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (član 263. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže. tj. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. a najduže 30 dana. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. Optuženom se ne može suditi u odsustvu. NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (član 264. a isti neopravdano izostaje.

Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća. može prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane. ovog zakona – „nastavljanje odloženog glavnog pretresa“. to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije. uz saglasnost stranaka i branitelja. vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od 8 dana. ili je odlaganja trajalo duže od 30 dana. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena žalba. odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. postupit će se po odredbama člana 266. ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. ako: 1. odnosno vijećem. nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. a sudija/predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Izuzetno. Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom. treba pribaviti nove dokaze ili 2. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (član 265. Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom. ali vijeće. koji je bio odložen. ako se glavni pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća. glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije/predsjednika vijeća. Sudija/predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne iznova. pretresu. će također narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa. da se pročita zapisnik o uviđaju.) Na zahtjev stranaka ili branitelja.Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska. Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća. sudija/predsjednik vijeća.) Ako se glavni pretres. pretres će se nastaviti. NASTAVLJANJE ODLOŽENOG GLAVNOG PRETRESA (član 266. Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i.) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. po mogućnosti. odnosno vijećem. odn. može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj. Sudija/predsjednik vijeća. drži pred istim sudijom. PREKID GLAVNOG PRETRESA (član 267. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. 186 . uz saglasnost stranaka i branitelja.

Na prijedlog tužitelja.) Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrđivanja identiteta. gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče. odnosno vijeća u sudnicu (Član 271. vještaka i stranaka. Pouke optuženom (Član 274. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija. Ukoliko je prisutan oštećeni. da može postavljati pitanja optuženim. i ta izreka predstavlja izvornik. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka.ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (čl.) Sudija. odnosno predsjednik vijeća.) Sudija. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog. na poziv ovlaštene osobe. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji.) Kada sudija. odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprječavanja međusobnog komuniciranja svjedoka. u za njih određenu prostoriju. treba da ustanu. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. sudija. osim ako za to postoje opravdane prepreke. Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa (Član 273. Sudija. Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu.) da bi utvrdio njegov identitet. će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa. Uvjeti za održavanje glavnog pretresa (Član 272. odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. Sudija. optuženog ili branitelja sudija.) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni. POČETAK GLAVNOG PRETRESA Ulazak sudije. odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist. – 270. odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92. sudija. odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloženo. 268. ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev. odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici. odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake van sudnice. 187 . Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik.

Pravo tužioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optužnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optužbe. već to radi službenik suda. ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju. te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima određenim u zakonu. Uvodno izlaganje je.svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s njihovim iskazima. uvodnu riječ (uvodno izlaganje ili uvodni govor). obavlja sud.) Zakon izričito predviđa kao obavezu tužioca da pročita optužnicu. sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Što se tiče optuženog i njegovog branioca. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio optužnicu. da „izlože koncept odbrane“. Tada se učesnici u postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. niti mu to pravo može biti uskraćeno. a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suđenja svjedoku dostavlja poziv za suđenje. zakon predviđa da oni mogu. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka može dati izjavu kao svjedok. odnosno 4 grupe: 188 . a tokom uvodnog izlaganja tužilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe . ako žele. za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima. ČITANJE OPTUŽNICE I UVODNA IZLAGANJA (član 275. te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. Svi dokazi se mogu svrstati u 3. Dakle. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju. odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka. pa do početka glavnog pretresa. uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka. DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (čl. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka. koji će biti izvedeni na glavnom pretresu. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. Ako optuženi izjavi da je nije razumio. dakle. Poslije čitanja optužnice. Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada. tužitelj ne može više povući optužnicu. Nakon toga tužitelj mora dati tzv. to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka. što de fakto jeste uvodno izlaganje. 276. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. tužilac nema pravo da izmjeni optužnicu i to može učiniti u toku dokaznog postupka. Sve te radnje pozivanja.) U zakonu je predviđeno pravo stranaka i branioca da predlažu i pozivaju svjedoke. Ovo je obaveza tužioca koji se toga ne može odreći. vještake. nakon podnošenja optužnice od strane tužitelja sudu. onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode.

tj. on nastoji da dokaže antitezu odbrane.  Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optužbe (duplika). ako ima više optuženih i više KD. UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (čl. itd). Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. već i suda. dokazi odbrane. koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuženog i vještaka) i to. Prema tome. Međutim. onda je jasno da imamo mješoviti postupak.  Dokazi odbrane. predsjednik vijeća može odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo.1. 189 . ispitivanje svjedoka (isto tako optuženog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema. 2. dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:  Dokazi optužbe. predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je pozvao svjedoka. sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka. Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka.) U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe. pa tek onda izvodi svoje dokaze. mješavinu angloameričke i evropske kontinentalne procedure. dokazi suda i 4. Oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih tvrđenja. u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. ali se vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema. ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. U pravilu. Navedeni dokazi. DIREKTNO.  Svi ostali dokazi. tako i svjedoke koje je sud pozvao.  Dokazi čije izvođenje je predložio sud. sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane. U okviru unaksrnog ispitivanja. a zatim one koji se odnose na drugo. 3. Tako tužilac nastoji da dokaže tezu optužbe (da je optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici). Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. dokazi optužbe.  Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika). Inače. a ako direktno ispitivanje vrši branitelj. odbrane i dokazi suda. 277. relevantni za izricanje krivično-pravne sankcije. ako je to u interesu pravičnosti. kako svjedoke odbrane i optužbe. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje. Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službenoj dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok laže). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivičnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli događaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom načinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja. Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća. Takva pitanja može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno neće da sarađuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograničavanjem unakrsnog ispitivanja na, između ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrđenja, može se zaključiti da je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. može se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u slučaju ako se npr. radi o svjedoku optužbe i tužilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuženog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne može postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi. Takva situacija bi se trebala razriješiti na način da branilac zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane , tj. da svjedok nakon završenog ispitivanja izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati. Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protuispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka. Oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac. Konačno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
190

dodatnog ispitivanja, a može i sačekati da oni to završe, pa da tek onda sud ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su predložile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (čl. 278.) Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno, a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema značaja za predmet ili je nepotreban. Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje: 1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti: a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traže se odgovori na okolnosti i činjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedočenja, ili b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili c) ako se pitanje odnosi na činjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevažno za predmet - zato što se ne odnosi na činjenice koje se mogu dovesti u vezu sa konkretnim slučajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve učesnike u postupku, (stranke, branioca i sudije, članove vijeća). Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konačna. Međutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/ predsjednika vijeća pobijati žalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUČAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti. Izuzetno od naprijed navedenog, može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

191

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOG – tokom glavnog pretresa (čl. 280.) Moguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili sa tužiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Također, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima. Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje krivično pravne sankcije. Potpuno priznanje optuženog se odnosi na sve tačke optužnice i zajedno sa sadržajem prije izvedenih dokaza potvrđuje tačnost zakonskih obilježja krivičnog djela opisanih u dispozitivu optužnice. Prema tome, ovdje se traži podudarnost priznanja optuženog i optužbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logičan zaključak da se djelimična, nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrži osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nužna odbrana ili krajnja nužda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Član 281.) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada (Član 282.) Sudija/predsjednik vijeća, dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja. Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijeća narediće policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka. Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja (Član 283.) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 KM.
192

Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana. Protiv rješenja o novčanom kažnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja O žalbi odlučuje vanraspravno vijeće. Angažovanje vještaka (Član 284.) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao. Ispitivanje vještaka (Član 285.) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja, koja se daje usmeno. Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu. SASLUŠANJE VAN SUDNICE (čl. 287.) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija/predsjednik vijeća može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja. Ako sudija/predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja. IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (čl. 288.) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
193

izmjenu onih činjenica i okolnosti iz činjeničnog opisa djela optužnice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela. tj. a ako mu to zabrani. da je oštećeni na mjesto događaja došao iz šupe. Dakle. Kada tužilac mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv.) Izmjena optužbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tužioca koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica. Tužilac to može učiniti po svom nahođenju tj. kako je prvobitno navedeno u optužnici. odbrane) koji mogu da ukažu da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici. na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. 290. drugačije ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zaključak da mu činjenični opis iz optužnice nije dobar. Npr. Drugim riječima. koje su navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe . jer bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju. niti se izmjena optužnice može vršiti prije izvođenja dokaza (optužbe odn. a ne o izmjeni optužnice) 194 . da u činjeničnom opisu djela izmjeni odlučne činjenice. pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza. (npr. izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (isto) krivično djelo za koje je podnesena optužba. Ako tužilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu. Izmjena optužbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela koja bi otežala procesni položaj optuženog. ako je tužilac podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja. a ne izmjeni optužnice. Sud. koja može biti različita od one koju je imao prilikom sastavljanja optužbe. onda tužilac nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv. tj. što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela. pa umjesto toga u činjenični opis unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje) S druge strane. radiće se o izmjeni optužnice za krivično djelo teške krađe kada tužilac izmjeni činjenice i okolnosti iz optužnice koje predstavljaju obijanje zaključanog prostora.IZMJENA OPTUŽBE (čl. koje bi sud morao odbiti. ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj. djela) radi se o tzv. postupka. umjesto iz garaže. ako tužilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz činjeničnog opisa koje nisu odlučne (ne predstavljaju zakonska obilježja kriv. djelo krađe. tj. (Npr. ali ne i na neko drugo krivično djelo. sud ne može naložiti tužiocu izmjenu optužbe. preciziranju optužnice. u ovom slučaju. nove ocjene izvedenih dokaza. tada može tražiti od suda da do okončanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optužnice. tužilac može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. mora dozvoliti tužiocu da izvrši izmjenu optužnice.

a ne obijanju zatvorenog prostora. Na kraju završne riječi tužilac. sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. Završna riječ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog postupka. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. glavni pretres se odgađa. sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza. u slučaju izmjene činjenica i okolnosti kod kriv. Zbog toga zakon predviđa samo izmjenu optužbe. odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. ali sud mora pozvati optuženog da se izjasni o tome da li razumije izmjene optužnice i optužnicu u cjelini. potenciraju se oni dokazi koji potvrđuju tezu optužbe. Stranke i branilac iznose završne riječi (završno izlaganje ili završni govor). gdje su izmjene optužnice bile obimnije. ali ne i procesnu ustanovu proširenja optužbe koju su poznavali raniji procesni zakoni. može predložiti i izricanje 195 . 291. U svakom slučaju odbrani treba pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. S obzirom da se ne vrši potvrđivanje izmijenjene optužnice. DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (čl. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke. osim uobičajenog prijedloga da se optuženi oglasi krivim. Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti. sud odlučuje na prijedlog optuženog odn. a ako je prisutan oštećeni i on također. a radi pripremanja odbrane. djela krađe da se radilo o provaljivanju. glavni pretres može biti odgođen.Usljed izmjena optužnice. Npr. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane. 292. djelu iz oblasti privrednog kriminala. te predlažu prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. ukoliko se radi o kriv. već to mogu uraditi samo stranke i branilac. sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. sud odlučuje da li će odložiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. Stranke i branilac iznose završne činjenične i pravne zaključke. izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje. potrebno je da između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima. Naravno. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o značajnijim izmjenama optužnice. daje se prikaz dokaza koji potvrđuju koncept optužbe. ZAVRŠNA RIJEČ (čl. Zatim. Zaključci prate uvodno izlaganje. branioca.) Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. Međutim. uvijek treba dozvoliti odgađanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane.) Prije nego što objavi da je glavni pretres završen . U slučaju izmjene optužbe. odnosno odbrane predočen još u uvodnom govoru.

Zbog toga se sud može povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke. odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen. 196 . postoji i mogućnost da tužilac u završnoj riječi predloži da sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe. analiza iskaza svjedoka. Prema tome. što je najpovoljniji ishod krivičnog postupka za optuženog. ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (čl. a posljednje riječi uvijek pripadaju optuženom. jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu. Međutim. Završna riječ oštećenog je ograničena na analizu dokaza koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se može odnositi na naknadu štete. U toku završne riječi tužilac može odustati od optužnice. Ako svi daju završnu riječ. 293.) Nakon završnih riječi. Praktično. Više tužilaca ili branilaca mogu dati završnu riječ. presudu. Povlačenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znači da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju.bilo koje krivičnopravne sankcije u skladu sa zakonom. nakon završnih riječi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda. ali se ne smiju ponavljati u svojim izlaganjima. Tužilac ima pravo da dadne repliku. a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude. povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužilac. jer glavni pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optužba odbija. ali optuženi ne mora dati završnu riječ ako to ne želi. U tom slučaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tužioca. branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude. sudija. postupka. jer bi u suprotnom prekoračio optužbu i učinio bitnu povredu odredaba kriv. uskraćivanje optuženom prava na završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. krivične odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivičnopravne sankcije itd. zatim oštećeni. jer nema zakonskih ograničenja u tom pogledu. vrši se podjela izlaganja npr. odnosno članova vijeća i zapisničara. Završna riječ je obavezna za stranke i branioca. analiza elemenata krivičnog djela. jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. Glava XXII – PRESUDA Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. analiza nalaza i mišljenja vještaka. tako da po međusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih. branilac i optuženi.

Postupajući suprotno. Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta. sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu. sud može na osnovu ocjene činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o kriv. Zbog objektivnog identiteta između optužbe i presude. djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. ako u tom smislu bude izjavljena žalba. Dakle. 295. što znači da se presuda mora odnositi na konačan sadržaj optužnice. sud presudom može obuhvatiti samo onu osobu koja je optužena. Stav 2. Istovremeno.) U zakonu je predviđeno da se presuda može odnositi:  samo na osobu koja je optužena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i  samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj optužnici. a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe? To su 197 . sud će donijeti oslobađajuću presudu. Npr. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (OBJEKTIVNI IDENTITET). odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Stav 1.) U pogledu pravnog identiteta između presude i optužnice. na ono što je obuhvaćeno potvrđenom. ako je neke radnje iz optužbe tužilac pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe. tj. sve tačke u potvrđenoj. sud u presudi mora riješiti predmet tužiočevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoračiti njegove granice. između presude i optužnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet. Ovo znači da sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice. Objektivni identitet između optužbe i presude je posljedica akuzatornog ili optužnog principa. a što je u skladu sa načelom akuzatornosti (tužilac u optužnici određuje protiv koje osobe se treba voditi krivični postupak i za koje djelo). tj. 295. jer ona nije obuhvaćena optužnim aktom. Postavlja se pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti. postupka i presuda će se ukinuti. odnosno na glavnom pretresu izmijenjenom optužnicom. identitet optužbe i presude mora postojati:  u obimu. sud bi učinio bitnu povredu odredaba kriv. PRAVNI IDENTITET PRESUDE (čl. jer je u zakonu izričito navedeno da sud nije vezan za prijedloge tužioca iz optužnice u pogledu pravne ocjene djela. jasno je da on ne mora postojati. Ukoliko se u toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga. već činjenični opis djela može pravno kvalifikovati na način koji smatra ispravnim. a ne optužena. osoba izvršila određeno krivično djelo. što znači da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optužbe u cjelini.Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine. Dakle. VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBU (čl.  u sadržaju.

te djelo kvalifikovati kao krivično djelo krađe. pretresanje stana. U postupku prema maloljetnicima identitet između presude i optužbe rješava se na način da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. 3. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. sud može: a) mijenjati one činjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr. Ako bi to uradio. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu. odn. privremeno oduzimanje predmeta. postupka. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena. ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optužnice. to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. 198 . st. da se zapisnici o iskazima svjedoka. pa sud dođe u situaciju da to uradi. Prema tome. ZKP FBiH). imovine ili dokumentacije. zapisa ili fotografije. a njihovo svjedočenje je važno za konkretni krivični predmet. djelo teške krađe. sud ne može dodavati činjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. tako da se djelo može kvalifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe). Sud može odstupiti od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu. kao što su uviđaj. može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađe). 2.: 1.one situacije kada tužilac propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti. DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (član 296. Sud ovo može uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane. umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod krivičnog djela teške krađe. radiće se o prekoračenju optužnice. b) Nasuprot tome. što čini bitnu povredu odredaba kriv. 4. 385. kao npr. U suprotnom. Obrnuta situacija je moguća. Npr. djelo teške krađe. odredbe o radnjama dokazivanja. djelo krađe. sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio. prostorija ili osoba. U ovim slučajevima. ako se radi o optužnici za kriv. 4. dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude.) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. postupka. da sud iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao kriv. vještaka ili osumnjičenog iz istrage čitaju na glavnom pretresu.

već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je 199 .). 4) ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen. 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja državnog organa za vođenje postupka ili je ono naknadno povučeno.) Kada je riječ je o presudi kojom se optužba odbija. a do odustanka tužitelja je došlo zbog kriv. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen. Tako. ocjenu izvedenih dokaza i slično. zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu: procesna (formalna presuda) i meritorne presude. c) tzv. 2) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice. jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuračunljive osobe. 298.) U zavisnosti od toga da li sud meritorno odlučuje o optužbi tužioca. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu. Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (član 298. pored zakonskog naziva. za istu se zbog njene specifičnosti. Sud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. Meritorne presude po svom obliku mogu biti: a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE. koriste izrazi formalna ili procesna presuda. b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM.VRSTE PRESUDA (član 297. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari. 1. Ta presuda se donosi u slijedećim slučajevima: 1) ako sud nije stvarno nadležan. 2. 1. djela zloupotreba službenog položaja i 5) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. U procesnu ili formalnu presudu spada PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA (čl. 1. 2. onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari. osim ako se podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tužitelja od krivičnog gonjenja.

To će biti onda ako u djelu opisanom u optužnici: a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma krivičnog djela . Npr. pa je sud na osnovu člana 298. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. a kod optuženog se utvrdi nehat). nužna odbrana. stav 1. a KZ kao elemente opšteg pojma krivičnog djela predviđa:  da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. dokazano da optuženi nije izvršio kriv.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM (član 300. tj. MERITORNE PRESUDE 2. djelo malog značaja. preduzimanje određenih građanskih ili službenih dužnosti ili obavljanje određenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja). 3. sve činjenice koje su in favorem optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrđene sa vjerovatnošću.optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela. 2. krajnja nužda. sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu. I. upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice). dokazati. odbijena. 2. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. ZKPFBIH odlučio kao u izreci. KZFBIH. Dakle. pristanak povrijeđenog. pod određenim uslovima. a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. sve činjenice koje su in peius optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi. treće. stvarna zabluda.) Ona može imati sljedeće pojavne oblike: 1) osuđujuća presuda . 2. 4. c) ako je u činjeničnom opisu optužnice naveden neki građansko-pravni odnos.kojom se osoba glašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne. Također. djelo za koje se optužuje. kao što su: 1. i 2. kako onda kad je sa sigurnošću utvrđeno.  da su njegova obilježja propisana zakonom i propisana sankcija. ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. 2. 3. a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe. nehat (isključena je krivična odgovornost kad se neko krivično djelo može izvršiti samo sa umišljajem. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1.  da je djelo protivpravno (tj. tj. ubistva iz člana 166. i b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. ili 200 . djelo. da ne postoji neki od zakonom predviđenih osnova koji isključuju protivpravnost.) Ova presuda se donosi u 3 (tri) slučaja predviđena u zakonu: 1. djelo. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. tačka c. 5.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBE (član 299. tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi učinio kriv.

3) oduzimanju imovinske koristi. Za krivična djela koja su izvršena u sticaju. kakva se krivičnopravna sankcija izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od krivičnopravne sankcije. (U izreci osuđujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivičnopravna sankcije koja se izriče. i to kako glavne. tako i sporedne. uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela i od kojih zavisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona . u izreku presude se unose krivičnopravne sankcije utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo.kojom se osobi utvrđuje kazna bez njenog izvršenja. 7) imovinskopravnom zahtjevu.ako je u zakonu dat takav naziv. i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude. djelo oslobođa od kazne.) 2. tj. te odluke o: 1) uslovnoj osudi. sud mora utvrditi postojanje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela. te odredba zakona koja propisuje određeno ponašanje kao krivično djelo).2) uslovna osuda . jer se uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim. ili 4) kazneni nalog . (Ako je djelo sadržano u sporednom krivičnom zakonodavstvu. OBJAVLJIVANJE PRESUDE 201 . kao i potpun. 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. 4. držatelju). u drugom zakonu.presuda kojom se optuženom koji je oglašen krivim za određeno krivično djelo izdaje kazneni nalog. za koje se krivično djelo optuženi oglašava krivim. a zatim jedinstvena krivičnopravna sankcija koja je izrečena za sva djela u sticaju. sud će navesti slijedeće: 1. 8) objavi pravosnažne presude putem sredstava javnog informiranja. 5) uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne.presuda kojom se optuženi koji je oglašen krivim za određeno kriv. Svaka osuđujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuženi oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke. navodi se naziv djela . 2) mjerama sigurnosti. Dakle. Ako je optuženom izrečena novčana kazna. kao i naziv posebnog zakona o kojem je riječ. 3. u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati. 6) troškovima krivičnog postupka. (Ovaj dio presude mora biti jasan i određen. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene. Zajednička krivičnopravna sankcija koja se odmjerava osuđenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivičnopravna sankcija za krivična djela izvršena u sticaju). ili 3) oslobođanje od kazne .

VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (član 301. 2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda. poduzeti mjere da se presuda što prije izradi. što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju. odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. sudija. kao i o pravu na odgovor na žalbu. a u složenim stvarima.) Po objavljivanju presude. POUKA O PRAVU NA ŽALBU I DRUGA UPOZORENJA (član 303. 3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da je do pravosnažnog okončanja postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena. Predsjednik suda će. branitelja. . Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka.306. zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan.) 1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. odnosno predsjednik vijeća. 202 . Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi. odnosno predsjednik vijeća upozorit će ga na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. sudija. branitelj. izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. Sud će u prisutnosti stranaka. 1) PISANA IZRADA PRESUDE (čl. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. izuzetno u roku od 30 dana.) U ZKP-u je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŽALBU I ROK (član 307. će poučiti optuženog i oštećenog o pravu na žalbu. 304. Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći. po potrebi. Ako sud nije u 2) 3) 4) 5) mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija. presudu usmeno priopći sudija.

Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu. Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude. odnosno usvojenik (samo u korist optuženog). odn. 203 . 2. ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBE (član 309. Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i 5. osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. 4. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni. pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. tužitelj. Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog. a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period. osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su te osobe napisale. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima.) Nakon što sud donese presudu. Tako npr. optuženi i njegov branitelj. vanbračni drug. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu. tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo). koji počinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude. Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana.Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis. ali ne i protiv njegove volje. SUBJEKTI ŽALBE (član 308. prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka. što znači da stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za žalbu od 15 dana.) Zakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu. koji može podnijeti žalbu kako na štetu. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude. a to su: 1. a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. kako branitelj. usvojenik) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu. roditelj ili dijete i usvojitelj. roditelj ili dijete i usvojitelj. istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja. 3.

204 . Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude.. obrazloženje (obavezan sastojak). Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi.) U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži. a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku. broj predmeta i datum donošenje presude). žalbeni prijedlog.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. potpis (obavezan sastojak). osnov za pobijanje žalbe (obavezan sastojak). Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su: 1) ako se i tužitelj odrekao prava na žalbu i 2) ako optuženi po presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora . SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE (član 310. 4.). označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda. 5. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna. To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi. a izrečena mu kazna zatvora od 6 mj. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni žalbu. 3. Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika. obrazloženje i potpis. a oslobođen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdržao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj. a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: osnov za pobijanje žalbe. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist. Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. ako je oglašen krivim. onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. uvjetna osuda. pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to: 1. sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. Kada je u pitanju žalba u korist optuženog (bez obzira ima li optuženi branitelja ili ne). 2. a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo).

Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke, kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika, jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba. ŽALBENI OSNOVI (član 311.) Presuda se može pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2. zbog povrede Krivičnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. 1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA (član 312.) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i pravilnost izrečene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja isključeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi opravdanost žalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda krivičnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, kao i u slučaju prekoračenja optužbe , ne može ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinačiti (čl. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su: a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti, c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa - preinačava presudu,

205

g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno

odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti - preinačava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, j) ako je optužba prekoračena - preinačava presudu, i k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka). Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka se svode na neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, potrebno je da se žalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje određene odredbe procesnog zakona, nego i da se žalbom ukazuje i u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je učinjena relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po službenoj dužnosti. Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća krivičnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica. 2. POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA (član 313.) 1. 2. 3. 4. 5.
6.

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeđen u pitanju: da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, da li su pravilno primij. odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

206

Ako sud u žalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povređene odredbe KZ FBiH, ne može doći do ukidanja presude, jer se ista preinačuje. 3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (čl 314.) Presuda se može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (postoji kad sud neku odlučnu činjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. 4. ODLUKE O KRIVIČNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.) 1. Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. 2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. PODNOŠENJE ŽALBE (član 316.) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora. Neblagovremenu, nedopuštenu i žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŽALBU (član 317.) Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju. SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
207

Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. SJEDNICA VIJEĆA (član 319.) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac. Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne osigurat će se njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se može isključiti samo pod uslovima određenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252). Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene, mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća. ODLUČIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.) Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.) Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima žalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja, pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje, ukoliko su opravdane, ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
208

s obzirom na utvrđeno 209 . onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji. ako je neki od optuženih u žalbi naveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu. pod uslovom da je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv. Npr. a da u žalbenom postupku dođe do razlika. onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni.ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. ali ne u tom pravcu.ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu . Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. Uvođenjem ovog pravnog instituta. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu .) 1) 2) 3) 4) Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu . preinačiti prvostepenu presudu . zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuženih. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu. pa drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu. koji su u istoj pravno situaciji. ODLUKE PO ŽALBI (član 325. žalba optuženog na vlastitu štetu. Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan optuženi žalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu. onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu. ali da se. – 331. ali npr. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju. BENEFICIO COHESIONIS (član 323. ili žalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu).) Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog.) Ako žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio. samo zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude.ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322.kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom.ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili osoba koja je odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena (npr.

210 . sudu na ponovno suđenje.činjenično stanje i po pravilnoj primjeni zakona.ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda odredaba kriv. ovog zakona. presuda. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. a prema stanju stvari i u slučaju bitnih povreda odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. Pri tome valja posebno naglasiti. trebala donijeti drukčija presuda. Na tom pretresu. te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim. Prema ovoj odredbi zakonska određenja iz stava 2. a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti.postupka (osim povrede odredaba krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa ili prekoračenja optužbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju. a to je Vrhovni sud FBiH. ŽALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŽALBE I POSTUPAK PO ŽALBI (član 333. PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332. navest će se samo kratki razlozi za ukidanje. zatim ako je sud donio presudu. već to vijeće mora odrediti održavanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi dokaze. postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja. ili je po žalbi na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim. U obrazloženju takve presude. vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje određene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj ukazano. jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća ispravlja činjenično stanje. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi . u dijelu kojim se ukida I st. te ako je optužba prekoračena 5) ukinuti presudu i održati pretres .) Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom. a to može biti u cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično. st.) Predviđena je mogućnost podnošenja žalbe ako sud koji odlučuje u drugom stepenu preinači presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe. a niti se može nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi dokaze. Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je žalba sudu trećeg stepena.

Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovr. O žalbi protiv rješenja SPP.) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke. Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost drugostepene presude. Upravo zbog toga. odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i. Vrhovni sud može ukinuti samo drugostepenu presudu. ako žalitelj iznosi opravdane prigovore. Odlučivanje o žalbi na rješenje (Član 337. po potrebi. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. ŽALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost žalbe na rješenje (Član 334. Što se tiče sastava tročlanog vijeća. odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda.) 211 . podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340.Žalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu. koji žalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. ili kao nedopuštenu. predmet uputiti na ponovno odlučivanje.) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda. a ne i prvostepene presude. Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba. Opći rok za podnošenje žalbe (Član 335. žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. a neće dirati prvostepenu presudu. osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. Suspenzivno djelovanje žalbe (Član 336. branitelj i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. Nakon toga. drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost žalbe. treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. pa tek onda spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH).) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno.

NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a. odnosno branitelja. ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni. Nadležnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao težu kaznu. i to na prijedlog tužitelja ili osuđenog. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA (član 341.Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom. U tom slučaju. uz prethodno saslušanje protivne strane. ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužitelja. Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužitelj odustao od gonjenja. c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. vještaka ili tumača. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja primjenjivat će se odredbe člana 343. b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje. može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom zakonu.) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka.) Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. ovog zakona. a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju 212 . PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343. a presudu donosi u sjednici vijeća.) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. stava 2. može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka na zahtjev tužitelja.) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM (član 342. sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu kaznu. a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka.

ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju. može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu i bez obzira na zastarjelost. odnosno vanbračni drug optuženog. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude. odnosno usvojenik.d) e) f) g) oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽENOG (član 344. U slučajevima iz tač. obavijestit će o tome osuđenog.) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela.) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija 213 . POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346. a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja. roditelj ili dijete i usvojitelj. bračni. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka. odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. a poslije smrti osuđenog. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog. zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i zakonski zastupnik. i ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne.) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe. amnestiju ili pomilovanje. te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima.

214 . ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU (član 347. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. obustavit će se izvršenje kazne. ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. Prilikom rješavanja o zahtjevu. predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor. Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno. Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog. ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka. Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za nekog od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka. a sud. odredit će da se izvršenje presude odloži. Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka na način iz člana 348. postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. ali će sud. ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. po prijedlogu tužitelja. u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti.) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka. smatra da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu. s obzirom na podnesene dokaze. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348. sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres. ako ne odredi da se izviđaj dopuni. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke.) Sud će. Stav (2) ovog zakona.U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. odnosno prekine.

Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa. optuženom izrekne kazna zatvora. Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA OPĆA ODREDBA (član 350.) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka. moraju biti ispunjeni određeni preduslovi: 1) da je za predmetno kriv. 215 . 2) da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo. Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga. sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu. 2) uslovna osuda  mjere sigurnosti. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“). ovog zakona („Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog. Tužiocu su taksativno pobrojane vrste krivičnopravnih sankcija i mjera koje može zahtijevati da budu izrečene optuženom. primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. bez obzira na činjenicu da je za predmetno krivično djelo predviđena kazna zatvora kao krivičnopravna sankcija. djelo propisana kazn a zatvora do 5 godina ili novčana kazna kao glavna kazna. tužilac je dužan da izričito navede koja se krivičnopravna sankcija traži da bude izrečena optuženom bez provođenja glavne rasprave. Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen. te mjera  oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Tužilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga dostavlja sudu u formi optužnice. U takvoj optužnici. i to: zabrana vršenja poziva. Tužilac ni u kom slučaju ne može tražiti u optužnici da se u postupku za izdavanje kaznenog naloga. aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta.) Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. sud će izreći novu jedinstvenu kaznu.PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349. a to su: 1) novčana kazna.

a sudija ocijeni da podaci sadržani u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga. Prilikom saslušanja sudija će: a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac. kaznu zatvora). bez odlaganja. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352. sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog. (propisana kazna zatvora veća od 5 godina. te će je proslijediti u dalji postupak. tužilac ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću. b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere. d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji. te c) kad se za predmetno krivično djelo vode odvojeni postupci za više osoba. Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga.NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izričito propisana slučaja: 1. U slučaju da optužnica koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ispunjava formalne uvjete. koje je dužno odlučiti o žalbi u roku od 48 sati. djela. Optužnicu tužioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. a to se prije svega odnosi na situaciju gdje imamo: a) da je optuženi u isto vrijeme optužen za više krivičnih djela.) O optužnici koja sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrđivanja optužnice. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja. ZKP (potvrđivanje optužnice).) 216 . prema članu 243. b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv. 2. NALOGA (član 351. c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima. ako zatražena krivičnopravna sankcija ili mjera nije predviđena među dopuštenim krivičnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tužilac tražio npr. postupit će sa optužnicom kao da je ista podnijeta na potvrđivanje. odnosno nije predviđena novčana kazna kao glavna kazna) 3.) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga . kad se utvrdi da za predmetno krivično djelo nije moguće postaviti takav zahtjev u smislu propisane kazne. e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka .

ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. 2. kada je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. pored ličnih podataka o optuženom. kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. odredbe ovog zakona.) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima.Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za kriv. o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku. odjelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici. te odluka o troškovima krivičnog postupka. Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357. 3. bitne povrede odredaba krivičnog postupka. povrede KZ-a. ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. sudija će proslijediti optužnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. 217 . Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno.) Sudska opomena izriče se rješenjem. odnosno držatelju. netačno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. i odluke o mjerama sigurnosti. i kada je odlukom o sudskoj opomeni. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana. U izreci rješenja o sudskoj opomeni. U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu.) Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji.) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog : 1. koje se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. Glava XXVI .POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Izricanje sudske opomene (Član356. primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti. sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom. odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. Povreda Krivičnog zakona (Član 359. o imovinskopravnom zahtjevu. ako djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358. kao i 4. ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. o oduzimanju imovinske koristi.

) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao maloljetnici. ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. usvojitelj. 4. roditelj. Obazrivo postupanje (Čl. 2.) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života . oslobođeni su samo 1. staratelj. njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva. Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. a naročito pri njegovom ispitivanju. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl.POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA OPĆE ODREDBE Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. 5. ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika. 362. njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja. 3.) 218 . 366. Oslobođenje od dužnosti svjedočenja (Čl. socijalni radnik. vodeći računa o duševnoj razvijenosti. svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo. Ako sam maloljetnik. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. Glava XXVII . odnosno vjerski službenik i 6.) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. Obavezna odbrana (Čl.Odluke povodom žalbe (Član 360. 364. 365. vjerski ispovjednik. a u vrijeme pokretanja postupka.) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik.) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda. 361. odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika. Primjena odredbi prema djeci (Čl. upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. 363.) Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika. branitelj.

ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama. provest će se jedinstven postupak po članu 32.kako bi se postupak što prije završio. ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku. 370. 369.) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. Provođenje jedinstvenog postupka (Čl. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom.Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom. Objavljivanje toka krivičnog postupka (Čl. ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet.) Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna. a neko kao punoljetna. POKRETANJE POSTUPKA (Čl. Pravomoćna odluka suda može se objaviti. izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti . 371. 373. postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave.) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima. 372. Dužnost hitnog postupanja (Čl. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda.) Primjena načela oportuniteta i odgojne preporuke Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka.) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. na obrazloženi prijedlog tužitelja. Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. ni odluka donesena u tom postupku. Sastav suda (Čl. Tužitelj može 219 .) Maloljetnik se poziva preko roditelja. odnosno zakonskog zastupnika. u skladu s ovim zakonom. iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo. i 374. s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno. kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja. 367. Rješenje o tome donosi SZM.

Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. psiholog i dr. odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava. 220 . 377. tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela. defektolog. SZM je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. kao i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. SZM će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. Ispitivanje maloljetne osobe. 375. kad je to potrebno. a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva. u dogovoru s organom starateljstva. ali najduže na 30 dana. ispitat će se sredina u kojoj živi i prilike pod kojima maloljetnik živi.) U pripremnom postupku prema maloljetniku. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom. 376. kao i na kaznu. Prije donošenja ove odluke tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika tužitelj može. Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. posebno će se utvrditi godine života maloljetnika.).) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. SZM može zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik. okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti. PRIPREMNI POSTUPAK Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl.zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku.) SZM sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu. Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku. prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo. uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje. Ako se SZM ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka. pored činjenica koje se odnose na krivično djelo.

381. Obrazloženi prijedlog (Čl. odnosno staratelj maloljetnika. izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Nakon završetka pripremnog postupka. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti. zaštite ili smještaja maloljetnika. a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna. 221 .) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika. stavit će prijedlog SZM da obustavi postupak. Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM . 2. pritvor može trajati najduže mjesec dana. saučesnike ili prikrivače i 3. pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.) Izuzetno.SZM može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj.) SZM može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište. Smještaj maloljetnika (Čl. 378. krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana. odgojnu ili sličnu ustanovu. Obustava postupka (Čl. sakriti.smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja.) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdržavaju. Određivanje pritvora (Čl. 382. Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. Ako se SZM ne složi s prijedlogom tužitelja. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti. ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći. 379. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. SZM može maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji. Na osnovu rješenja o određivanju pritvora koje je donio SZM. SZM dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloženi prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka.

) 222 .zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike. SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu. sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. Odlučivanje na glavnom pretresu (Član 385. PRVOSTEPENI POSTUPAK Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa (Član 384. Ako ne dođu.) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa. Isključenje javnosti (Član 386. Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj. na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika. javnost je uvijek isključena. maloljetnik.) Kad primi prijedlog tužitelja. Na ročište će se pozvati tužitelj. rukovođenju glavnim pretresom. Zakazivanje gl. SZM zakazuje ročište ili glavni pretres. SZM će obavijestiti ured tužitelja i advokatsku komoru. Kontrola postupka (Član 383. o zapisniku i o toku glavnog pretresa.) SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. odnosno staratelj i organ starateljstva. U toku glavnog pretresa SZM može narediti da se. Nedolazak roditelja. staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. 388. ali SZM može odstupiti od ovih pravila. Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. kao i naučnici. SZM može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta. branitelja i predstavnika organa starateljstva. roditelj/staratelj. Predsjednik suda će. koje može odlučiti da se potupak obustavi ili nastavi pred SZM. Branitelj i tužitelj su dužni prisustvovati. preduzeti mjere da se postupak ubrza. osim tužitelja. Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu. o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa.) Kad se sudi maloljetniku. pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke (Čl. po potrebi. branitelj.

odnosno rješenja.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308. odnosno rješenje u roku od osam dana. ovog zakona. ne odluči drugačije. tač. bračni odnosno vanbračni drug. staratelj. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako SZM. PRAVNI LIJEKOVI Žalba protiv presude i rješenja (Član 391. ali ako je tužitelj odustao od prijedloga. SZM dužan je da pisano izradi presudu.) SZM može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetničkogzatvora. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 299.SZM dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres. tužitelj. srodnik po krvi u pravoj liniji. brat. kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru.). protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283. Odluke SZM (Član 389. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana 300. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392. stav 2. Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude. niti kaznu.) SZM nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru. a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude. SZM donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. odnosno rješenja. usvojitelj. SZM ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče.) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora. uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika. Branitelj.) 223 . SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 298. ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390.

Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395. Pravna osoba u 224 . a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru. osobe. roditelja ili staratelja maloljetnika ili dr.) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda. odnosno optuženi i osuđeni. upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti. Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka (član 397. protiv pravne osobe se. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku (član 398. vijeće za maloljetnike može tu kaznu. od organa starateljstva i dr. pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja.) Zbog istog krivičnog djela. Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA Jedinstvenost postupka (član 396. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera.Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja. ili na prijedlog tužitelja. odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno. odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden.) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni. odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tužitelja. odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. maloljetnika.) Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka. po pravilu. ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo.

krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika. Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. odnosno optuženi ne mogu imati istog branitelja. pored zastupnika. imati branitelja. Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl.) Pored sadržaja propisanog u članu 300. b) u izreci presude . Presuda pravnoj osobi (član 406. Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku (član 403. sjedište pravne osobe.) Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku. postupku su troškovi kr. osnivačkom aktu ili drugom aktu pravne osobe. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti ni osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela. opis krivičnog djela i 4. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora sadržavati: a) u uvodu presude . namijenjena pravnoj osobi. kao i zakonski propis po kojem je optužena.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe. Određivanje zastupnika (član 399. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. Dostavljanje pismena (član 401. postupka. i 402) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao svjedok. 3. po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija. osim ako je jedini član pravne osobe. dostavljaju se pisarnici i zastupniku.naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe.) Pravna osoba može. 2. 400. Sadržaj optužnice (član 404. aktu nadležnog državnog organa ili po statutu.) Pismena. kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu. sadrži : 1. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu. Pravna i fizička osoba. Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno na zapisnik u krivičnom postupku).) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu. 225 . pored sadržaja propisanih ovim zakonom. kao i osumnjičeni. osnov odgovornosti pravne osobe.

Glava XXIX . U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. u stanju neuračunljivosti učini protivpravno djelo. u tom slučaju. krivični postupak će se nastaviti. ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409. Budući da kod neuračunljivih osoba ne postoji krivnja. s obzirom da optuženi nije sposoban u njemu učestvovati. što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra. ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji. na prijedlog tužitelja. Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuračunljive osobe ne mogu učiniti krivično. 226 . POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI (Član 410. sud rješenjem prekida postupak i optuženog upućuje organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja. kada su u pitanju neuračunljive osobe.Mjera osiguranja ( član 407. zatraži psihijatrijsko vještačenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuženi duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. Obaveza je suda da.POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI.) Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje.) Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuženog nastupi duševno oboljenje. oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi. Krivični zakon izričito predviđa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuženog. ovog zakona. Tužilac protiv neuračunljivih osoba podnosi sudiji optužnicu na potvrđivanje. sud može. krivični zakon više ne predviđa mogućnost izricanja krivičnopravne sankcije. s obzirom da je krivnja u tom slučaju isključena (adversarni sistem). već samo protivpravno djelo. samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela (subjektivni elemenat). Međutim. i koja je opasna za sebe i za okolinu.) Za osiguranje izvršenja kazne. U tom slučaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine krivični postupak. Odredbe krivičnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama može učiniti krivično djelo. protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno osiguranje. Ako se takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuženog nastupila duševna bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku. Ovdje se polazi od toga da je uračunljivost (smanjena uračunljivost i bitno smanjenja uračunljivost) pretpostavka za krivnju.

Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije riječ o neuračunljivoj osobi. koji se izvršava u zdravstvenoj ustanovi.) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim. a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama. sud ne može odlučivati rješenjem. Nakon toga. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu se donosi posebno rješenje. tužilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja). U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog. a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio. sud može.) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. odnosno kad je obustavljen. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi.Tužilac je u ovoj optužnici dužan staviti dva prijedloga: 1) da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti. 227 . Ako tužitelj ne odustane od svog prijedloga iz optužnice da je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. jer na glavnom pretresu optužnicu može konzumirati samo presuda. sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija. po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi. sud donosi utvrđujuću presudu koja sada u našem krivičnom postupku predstavlja četvrti oblik prvostepene presude. kao i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. uz izvještavanje zdravstvene ustanove. odnosno vijeće. Kada se donese utvrđujuća presuda. Pošto je prethodno podignuta optužnica. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti (Član 411. U toku suđenja se mora utvrditi da je neuračunljiva osoba učinila djelo. Protiv osumnjičenog/optuženog može se odrediti i pritvor. Oduzimanje predmeta (Član 412. 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi. u trenutku kad je postupak završen. odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. a po saslušanju tužitelja i učinitelja. Zatim se suđenje nastavlja kao i za svakog drugog optuženog. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija.

Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzim. Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio 228 . Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. po dopuštenju sudije. Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena. imovinske koristi (Član 417. Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica.) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. odnosno novčani iznos oduzima. ako nije pozvana kao svjedok. Osoba na koju je imovinska korist prenesena. po odredbama koje važe za izvršni postupak. odnosno predsjednika vijeća. osuđenog i oštećenog.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 415.) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. djelom (Član 414. sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti. odrediti privremene mjere osiguranja. kao i predstavnik pravne osobe. Privremene mjere osiguranja (Član 416.) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. postavlja pitanja optuženom. na koje će pozvati tužitelja. ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze. prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena. osoba na koju je imovinska korist prenesena. a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze. kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421.Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (Član 413.) Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. kao i predstavnika pravne osobe. sud će po službenoj dužnosti. svjedocima i vještacima. ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da.) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv.

Zaduženi sudija zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog.obavezu koja mu je bila određena presudom. a o ponašanju osuđenog može zatražiti izveštaj od policijskog organa. shodno odredbama KZFBiH. rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425.) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. Prije donošenja rješenja o brisanju osude. Glava XXX . a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude. izvršit će se potrebna provjeravanja. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424. 229 . pokreće se na molbu osuđenog. koja se podnosi sudu. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude.) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke. Prijedlog osuđenog za brisanje osude (Član 423. tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude.POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Rješenje o brisanju osude (Član 422.) Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. a može takav izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom.

pr. ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja. Izuzetno od odredbe stava 1. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431.Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude. pomoć pruža se po odredbama ovog zakona. toj državi se mogu. odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću.) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. ovog člana. brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.» (čl 428) Molbe suda. U izreku presude našeg suda unijeće se potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude. izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA (čl. tako što sud. ako se strana država tome ne protivi. – 434. sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. te sankcija. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi (član 433. O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud. 428.) Kada Federalno ministarstvo pravde primi. putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine.) « Međunarodna kriv. Glava XXXI . ukoliko zakonom BiH ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju. U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije. odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem. (član 429. Protiv presude mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj. molbu inozemnog organa za pravnu pomoć.) Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430. 230 . i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. u skladu s odredbama ovog zakona.

) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom.POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE. diplomatskim putem. a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe. odnosno optuženim.Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku. 2. odluku o ustupanju donosi tužitelj. Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine. osim ako je na to bio prinuđen. Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao osudu. na prijedlog tužitelja. nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Zastarjelost potraživanja za naknadu štete (član 436. kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku.) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine. a oslobođena od kazne. ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima: 1. 435. Prije podizanja optužnice. a do ustupanja predmeta sudiji. obavijestit će se. Preuzimanje krivičnog gonjenja od države (član 434.) Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje. – 444. GLAVA XXXII . a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjičenim.odluku donosi SPS. dostaviti sa spisima nadležnom tužitelju. ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja. ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda. Nakon podizanja optužnice. odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa . strana država koja je uputila zahtjev.) 231 . a ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (čl. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode.) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva. U slučaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu.) Pravo na naknadu štete pripada: a) osobi koja je bila u pritvoru. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. a ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj nije određen pritvor.Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete. c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa. a oslobođena od kazne. a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438. osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. 232 . odnosno pravomoćnosti rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen. Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete (član 437. odnosno rješenje. Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439. a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj .) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete. oštećeni može podnijeti tužbu u pogledu ostatka zahtjeva.

O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije. djeci. Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444. na zahtjev te osobe.) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu.) 233 . nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traženje adrese (član 445. Rehabilitacija (član 442.) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja.Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. ovakvo saopćenje će se. ovog člana. ovog člana staž priznat. privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena. Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci.G. odnosno staža osiguranja. tužitelj. Zahtjev se može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela. a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U. Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila.) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe. na njen zahtjev. dostaviti organu. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja. odnosno neosnovanost lišenja slobode. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž. odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi.) Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog/ optuženog. sud će. ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe. Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. roditeljima. odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da osumnjičenog/optuženog potraže i da tužitelja. kad je to po odredbama ovog zakona neophodno. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. braći i sestrama. priznaje se radni staž. O zahtjevu odlučuje vijeće.) Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. GLAVA XXXIII .

Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti. nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu. a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu. a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode.) Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. Izdavanje objave (član 447. odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela. Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449. ili ove predmete treba pronaći. naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. Izdavanje potjernice naređuje sud. KRAJ DODATI – PROČITATI ZOBS 234 . odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere.) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju. Povlačenje potjernice ili objave (član 448.Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni /optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu.) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful