P. 1
Metodologija_drustvenih_istrazivanja

Metodologija_drustvenih_istrazivanja

|Views: 97|Likes:
Published by Haris Bajramovic

More info:

Published by: Haris Bajramovic on Oct 31, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/04/2013

pdf

text

original

METODOLOGI JA DRUŠTVENI H

I STRAŢI VANJA
1
ZNANOST I ZNANSTVENE
METODE
NA KOJI NAĈI N SPOZNAJEMO KAKO I ZGLEDA
SVI JET KOJI NAS OKRUŢUJE?
2
Spoznaja
?
3
?
4
Što ste vidjeli?
5
 radijator
 komad ţeljeza
 zidnu dekoraciju
 Koja je razlika izmeĊu prve i druge slike?
 Zašto vam je teško uoĉiti razliku izmeĊu dvije
prikazane slike?
Rijeĉi
6
 Naša spoznaja je oblikovana rijeĉima kojima se sluţimo u
opisu stvarnosti koja nas okruţuje.
 Rijeĉi sluţe kao instrumenti preko kojih razmišljamo.
 Nemamo li rijeĉ koja imenuje fenomen (objekt ili pojavu) koji
spoznajemo vjerojatno je da ćemo zaboraviti iskustvene slike
pridošle osjetilima.
 Imamo li rijeĉ koja imenuje fenomen, ona će svojim
znaĉenjem odrediti tijek naše spoznaje.
 Rijeĉi uglavnom u svom znaĉenju kodiraju najvaţnije
karakteristike spoznavanog objekta i ignoriraju nevaţne
varijacije pojavnih oblika.
Misli
7
 Rijeĉima se sluţimo u razmišljanju.
 Ako se ne sluţimo rijeĉima koristimo neki od
alternativnih kodnih sustava razvijenih kao
nadopuna jeziĉnom simboliĉkom razmišljanju (npr.
brojke, note, …)
 Jednom kad smo se odmakli od neposrednog
doticaja s objektom naše spoznaje ostaju samo rijeĉi
je kodirana naša spoznaja.
Znanje
8
 Sustav informacija kodiranih u simboliĉkom sustavu koji
obuhvaćamo svoje ili tuĊe iskustvo s realnošću koja naš
okruţuje.
 Prednost zajedniĉkog jezika je mogućnost komuniciranja
iskustva ili dijeljenja iskustva drugih osoba ĉak i kada nam
fenomen nije bio neposredno dostupan.
 No upravo ĉinjenica da moţemo dijeliti i iskustvo kodirano
rijeĉima, a da mu nismo svjedoĉili u osobnom procesu
spoznaje moţe dovesti do vrlo ĉudne pojave – da razvijemo
strategije i naĉine djelovanja prema objektima koje nikad
nismo vidjeli ili propitali u vlastitom procesu spoznaje.
Konstrukcija stvarnosti
9
 Svojom akumulacijom znanja na simboliĉkoj razini implicitno
stvaramo (konstruiramo) novu realnost koja proizlazi iz naše
simboliĉke konstrukcije svijeta.
 Ovaj pristup imao je odraza u mnogim sferama ljudske djelatnosti:
 filozofiji – gdje svijet ideja dobiva primat nad svijetom realnosti (moţda zato što
su ideje ureĊene, a realni svijet uglavnom kaotiĉan),
 društvenim djelatnostima – gdje se vodimo nekim idejama o tome kako bi svijet
ili društvo trebalo izgledati i time stvaramo sliku idealnog koju nastojimo
ostvariti,
 u spoznaji – gdje imenovanjem pojedinih fenomena pridonosimo lakšem
uoĉavanju tih fenomena u odnosu na druge koje nismo imenovali,
 normativnom oblikovanju stvarnosti – oblikovanjem društvenih normi ili zakona
kojima ureĊujemo društvene odnose ne samo da mijenjamo realnost već i
stvaramo tim normama posebnu normativnu realnost
Što time postiţemo?
10
 Iako stvarnost postaje sve kompleksnija jer joj stalno
dodajemo nove konstrukcije ili aspekte, otvaramo
sebi mogućnost da:
 mijenjamo strategiju odnosa prema realnosti odabirući
razliĉite simboliĉke reprezentacije,
 obogaćujemo svoje spoznaje uvodeći nove aspekte,
 stvaramo planove i strategije akcija više ljudi kroz zajedniĉke
simboliĉke sustave,
 djelujemo na osnovi pretpostavki ĉak i kada one nisu
potvrĊene.
Kako izgleda naša realnost?
11
Normativno
oblikovana
realnost
Kolektivno
iskustvo
Osobno
iskustvo
fenomen
 Predmet našeg spoznajnog
procesa moţe biti svaki od
aspekata jer pridodana
tumaĉenja postaju entiteti
(realnosti) za sebe, pa
moţemo prouĉavati:
 Fenomen
 Osobno iskustvo neke osobe
 Kolektivno iskustvo – javno
mnijenje o fenomenu
 Norme kojima društvo
ureĊuje aspekte fenomena
kojima se ţeli baviti
ZNANOST PREDSTAVLJA SKUP SPOZNAJA
KOJE SU NASTALE POSEBNI M STRATEGI JAMA
SPOZNAJE.
12
Znanost
Naĉini spoznavanja svijeta (Charles Peirce, ameriĉki filozof)
13
 Metoda ustrajnosti
◦ uvjerenja u koja smo uvjereni da su istinita, nerado ih i rijetko
propitujemo, ustrajni smo u njihovoj obrani jer ih smatramo
dijelom vlastite liĉnosti
 Metoda autoriteta
◦ prepuštamo se mišljenju autoriteta kojem vjerujemo
 Prediskustvena (a priori) metoda
◦ oĉigledne “istine” koje nije potrebno dokazivati
 Znanstvena metoda
◦ kritiĉki pogled na svijet, u kojem nema neupitnih istina, već sve
tvrdnje podlijeţu objektivnoj provjeri kroz skupljanje empirijskih
ĉinjenica
Što je znanost?
14
 Ne postoji jednostavno odreĊenje znanosti
 jedni je poistovjećuju s mnoštvom ĉinjeniĉnih spoznaja
prikupljenih u cjelinu – znanstvenim produktom
 drugi s objektivnim istraţivanjem iskustvenih pojava -
metodologijom
 treći s posebnim stavom što ga zauzima prema stvarnosti –
naĉinom razmišljanja
Obiljeţja znanstvenog pristupa:
15
 sistematizacija i kategorizacija ĉinjeniĉne zbilje -
prepoznavanje vladajućih zakonitosti
 posebna pravila u prikupljanju i analiziranju iskustvene
graĊe omogućila je nakupljanje spoznaja - nadovezivanje na
ranija znanja.
 opaţanje kao osnovni oblik prikupljanja podataka
 kritiĉan stav, ĉak i prema naizgled neupitnim i oĉiglednim
"ĉinjenicama"
Znanost i metafiziĉka spoznaja
16
 Znanost
 Znanost nema jasno ograniĉeno podruĉje djelovanja, već se
bavi svim pojavama dostupnima iskustvu.
 Znanost je po strukturi spoznaje pokušaj pojednostavljenja,
aproksimacije realnosti svijeta oko nas te stoga ne teţi istini
već izgradnji operativnih modela svijeta koji nas okruţuje.
 Metafizika
 Razlikuje se od drugih vidova spoznaje, primjerice filozofije ili
religije ĉiji predmet izuĉavanja nadilazi iskustvo.
 Cilj ovih pristupa je spoznaja suštine, istine kao takve.
Pozitivizam – filozofska podloga suvremene znanosti
17
 Prvi je puta postavljen zahtjev da spoznaja ostane pri
ĉinjenicama te da se ograniĉi na podruĉja dohvativa iskustvenoj
provjeri.
 Zaĉetnik pozitivizma, francuski filozof Auguste Comte smatrao je
da ljudska misao prolazi kroz tri stadija:
 teološki - boţanska bića
 metafiziĉki - temeljna poĉela svijeta
 ĉinjeniĉni ili znanstveni - prouĉava prikupljene ĉinjenice i, uoĉavajući
pravilnosti u njihovu javljanju, podvodi cjelokupnu prirodu pod
odgovarajuće zakone
 Comte-ov se doprinos takoĊer ogleda u razvrstavanju ĉistih
znanosti onoga vremena u piramidu temeljnih i izvedenih.
 Redukcionizam - svoĊenje viših razina na niţe, primjerice tumaĉeći
društvene pojave biološkim zakonitostima ili potonje kemijskim procesima
Razgraniĉavanje znanosti od drugih vidova spoznaje
18
PSEUDO-ZNANOST I
ZDRAVORAZUMSKO
RAZMIŠLJANJE
FILOZOFIJA
ZNANOST
NAČINI SPOZNAVANJA
RELIGIJA
Temeljena na iskustvu
(empirijski)
Nadilazi iskustvo
(transcedentalno)
Znanstvena metodologija i
kritičnost
Znanost, pseudo-znanost i zdravorazumsko razmišljanje
19
 Znanost nije toliko odreĊena samim sadrţajima koji ĉine
predmet njezina izuĉavanja, već ponajprije metodologijom
što je koristi.
 Razgraniĉavanje znanosti od pseudo-znanosti uvelike
poĉiva na naĉelu kojeg je uveo Popper (1959) - mogućnost
odbacivanja ili opovrgavanja neke teorije.
 Prema Popperu, znanstvenost teorije ogleda se u jasnim
predviĊanjima što iz nje proizlaze, a mogu biti potvrĊena
ali i opovrgnuta.
Odlike znanstvenog i neznanstvenog pristupa znanju
20
NEZNANSTVENI ZNANSTVENI
Opdi pristup intuitivan, zdravorazumski empirijski
Opažanje prigodno, nesustavno, bez
kontrole
sustavno, kontrolirano
Izvještavanje subjektivno objektivno
Definicije pojmova dvosmislene, nejasne jasne, operacione
Instrumenti netočni, neprecizni točni, precizni
Mjerenje nevaljano i nepouzdano valjano i pouzdano
Pretpostavke neprovjerljive provjerljive
Zaključci subjektivni, osobni, nadilaze
objektivne podatke
utemeljeni na podacima
Stav nekritičan kritički, skeptičan
Znanstvena metodologija
21
 Sustav pravila i postupaka na temelju kojih se obavljaju
istraţivanja i u skladu s kojima se provjeravaju izvodi razliĉitih
teorija.
 Cilj metodologije:
 opis i analiza temeljnih metoda što se koriste u razliĉitim
znanstvenim disciplinama,
 upoznavanje s njihovim prednostima i ograniĉenjima,
pretpostavkama na kojima poĉivaju i mogućim ishodima
njihove uporabe.
 Metodologija nam pomaţe da shvatimo, ne produkte
znanstvenog istraţivanja već postupke dolaţenja do njih.
 Razliĉite znanosti uvelike se razlikuju prema predmetu svog
bavljenja i podacima kojima raspolaţu, ali su vrlo bliske s
obzirom na instrumentarij i pojmovni aparat kojim dolaze do
spoznaja.
Pojmovi bliski metodologiji
22
 Epistemologija - filozofska disciplina zaokupljena
znanjem i spoznajom bavi se temeljnim pitanjima
koja mogu biti postavljena u potrazi za istinom.
 empirizam ili racionalizam
 determinizam ili neodreĊenost
 pravila induktivnog zakljuĉivanja
 pravila uzroĉno-posljediĉnog zakljuĉivanja
 Metode – opći pristupi u provedbi istraţivanja
 Tehnike – osobiti naĉini primjene metoda
Temeljne pretpostavke (pozitivistiĉke) znanosti
23
 Uvjerenje o postojanju spoznatljive zbilje
upravljane nepromjenjivim prirodnim zakonima
 1. Prirodom vlada red
 2. Priroda je spoznatljiva
 3. Sve prirodne pojave imaju prirodne uzroke
 4. Ništa nije samo po sebi razumljivo
 5. Znanje se usvaja iskustvom
 6. Znanje je nadmoćno neznanju
Ciljevi znanosti
24
 Opisivanje
 PredviĊanje
 Razumijevanje
 Kontrola
Opisivanje:
25
 postupci kojima razliĉite pojave definiramo, utvrĊujemo
njihova svojstva, razvrstavamo ih i popisujemo,
 logiĉki, opisivanje je uvijek prvi korak u znanstvenom
prouĉavanju nekog problema,
 znanstveno opisivanje se u društvenim znanostima
obiĉno odvija s dvojakom svrhom,
1. klasifikacije razliĉitih pojava ili objekata
(taksonomije)
2. njihove analize koja bi trebala ukazati na moguće
uzroĉno posljediĉne veze
PredviĊanje:
26
 nastojanje da se predvidi neki dogaĊaj ili
ponašanje
 nastojimo utvrditi korelacije nekih pojava
 nastojimo uspostaviti znanstvene zakone tj. pravila
koja uvijek vrijede
Razumijevanje:
27
 najvaţniji znanstveni cilj
 moţemo reći da smo neku pojavu razumjeli onda kad
spoznamo njene uzroke
 za izvoĊenje uzroĉno-posljediĉnih zakljuĉaka nuţan je veći broj
preduvjeta od kojih se u novije vrijeme najĉešće spominju tri:
1. meĊusobna povezanost (kovarijacija) pojava,
2. odgovarajući vremenski slijed (uzrok prethodi posljedici),
3. odbacivanje svih drugih mogućih i uvjerljivih objašnjenja
utvrĊene povezanosti meĊu varijablama postupcima
logiĉke analize ili eksperimentalne kontrole
 relativno i nikad potpuno – konaĉno objašnjenje koje ne
zahtijeva dodatna objašnjenja
Kontrola:
28
 krajnjim ciljem znanosti, smatra se kontrola
odnosno mogućnost utjecaja na pojave što se
istraţuju
 ovladavanje pojavama mijenjanjem situacijskih
faktora
 zahtijeva poznavanje uzroka
 ponekad zbog neznanja, kontrola kao cilj znanosti
izaziva protivljenje i osporavanje
SI MBOLI ĈKA PRERADA EMPI RI JSKOG
I SKUSTVA.
29
Znanstvena teorija
Što je teorija?
30
 Skup zamisli o tome što je priroda i prema kojim naĉelima
funkcionira.
 Logiĉki ustrojen niz pretpostavki (tvrdnji) koje sluţe
definiranju dogaĊaja (pojmova), opisuju veze meĊu njima i
objašnjavaju njihovo javljanje (Shaughnessy i Zechmeister
1994.)
 Simboliĉka prerada iskustva (Kaplan 1964.)
 Pojmovna organizacije zbilje sa svrhom njena
objašnjavanja.
 SvoĊenje pojava na simboliĉki oblik i njihovo saţimanje na
općevaţeće zakone.
Teorija kao cilj i pokretaĉ znanosti
31
 Teorije na ekonomiĉan naĉin apstrahiraju
zdruţuju i pohranjuju podatke prikupljene
istraţivanjima pridonoseći ovladavanju prirodom
- cilj znanosti.
 Pored organizacije empirijskog znanja, teorije su i
sredstvo daljnjeg napretka znanosti jer usmjeruju
istraţivanja.
Sastavni elementi teorije
32
 Bez obzira na disciplinu, teorija redovito obuhvaća
sljedeće elemente
 konstrukte
 hipoteze
 znanstvene zakone
 znanstvena objašnjenja
Konstrukti
33
 Pojave, koje nisu podloţne izravnom opaţanju, već o njima
sudimo neizravno, na temelju razliĉitih pokazatelja.
 Pojmovi se odnose na skupine pojedinaĉnih objekata, poput
kuće, ulice ili vrta.
 Konstrukti su poseban oblik pojmova koji zahtijevaju mnogo
veći stupanj zakljuĉivanja jer obuhvaćaju objekte koji su sami
po sebi apstraktni. (Melvin Marx 1963.)
 Ukoliko je neka pojava apstraktna i skrivena opaţanju prije
negoli stvarna i zamjetljiva, utoliko je bliţa pojmu konstrukta.
 Društvene znanosti se uglavnom bave konstruktima.
 To omogućuje teoriji mnogo višu razinu apstrakcije što
pridonosi njezinoj ekonomiĉnosti i univerzalnosti.
Vrste konstrukata
34
 Zahtjev za operacionalizacijom je bio put suprotstavljanja
metafiziĉkom i nejasnom znaĉenju pojmova u znanosti, a
sastojao se u zahtjevu da se svaki pojam ili konstrukt definira
putem empirijskih pokazatelja. (Bridgman, 1927.)
 Prema stupnju u kojem dopuštaju operacionalizaciju, konstrukte
dijelimo na (MacCorquodale i Meehl 1948.):
 posredujuće (intervenirajuće) varijable (objašnjenja koja se
umeću umjesto nepoznatih dijelova spoznaje)
 hipotetiĉke konstrukte (objašnjenja koja imaju status
pojmovnih opisa ili definicija elemenata spoznavanog
fenomena)
Hipotetiĉki konstrukti
35
 Hipotetiĉki konstrukti ne mogu se posve izjednaĉiti s
operacijama na kojima poĉivaju već sadrţe i odreĊeni
"višak" znaĉenja hipotetiĉkog karaktera.
 Njihovo uvoĊenje u pojedine društvene znanosti vremenski
se podudarilo s narastajućim prigovorima i teškoćama na
koje je nailazio ortodoksni operacionalizam.
 Korisniji su u poĉetnim stadijima istraţivanja kada je
usmjeravanje daljnjeg toka vaţnije od preciznosti nalaza.
Hipoteze
36
 NepotvrĊene tvrdnje, pretpostavke ili provizorna
tumaĉenja odnosa izmeĊu iskustvenih podataka ili
teorijskih konstrukata.
 Najvaţnije sredstvo kojim se usmjerava proces izgradnje
teorije.
 Teorija u pravilu posjeduje veći stupanj dokazanosti i veću
obuhvatnost od hipoteze.
 Temeljna zadaća hipoteze je usmjeravanje istraţivanja.
Znanstveni zakoni
37
 Iskustveno utemeljene opće tvrdnje koje govore o odnosima
meĊu istraţivanim pojavama.
 Empirijsko uopćavanje koje se prihvaća kao toĉno.
 Otkrivanje zakona jedna je od osnovnih zadaća znanosti jer
znanost pretpostavlja deterministiĉku narav zbilje pokretane
upravo prirodnim zakonima.
 Teorije su u većoj mjeri hipotetiĉne i spekulativne jer ne poĉivaju
u tolikoj mjeri na empirijskoj graĊi.
 U zakonima su konstrukti definirani operacionalno, odnosno
potpuno su ili uglavnom svedivi na opaţane pokazatelje.
Znanstveno objašnjenje
38
 Nadilazi puko opisivanje: opis kazuje samo što se dogodilo,
objašnjenje ide korak dalje, nastojeći odgovoriti na pitanje
zašto.
 Bihevioristi su smatrali da je objašnjavanje nepotrebno
drţeći ga neĉim što nadilazi empirijske podatke te time
prelazi granicu izmeĊu znanosti i metafizike: ateoretiĉnost.
 Objašnjenja u teorije unose primjesu nagaĊanja.
Obiljeţja znanstvenog objašnjenja
39
 Objašnjenju svojstvena barem tri temeljna obiljeţja:
 Djelomiĉnost – jer uzimaju u obzir tek neke ĉinitelje vaţne za
istraţivanu pojavu.
 Uvjetnost – jer vrijede samo pod odreĊenim okolnostima.
 Pribliţnost – jer su redovito manje ili više neprecizne u odnosu
na opaţanje i ne omogućuju posve toĉno predviĊanje.
 Nisu dovoljna za potpuno odreĊenje izuĉavane pojave,
ograniĉene su na uski spektar situacija i zamjenjive su
drugim objašnjenjima ili teorijama.
Dvije vrste znanstvenih objašnjenja (M. Marx, 1963.)
40
 Reduktivna objašnjenja
 sastoje se u svoĊenju predmeta izuĉavanja na osnovnije,
temeljnije razine opisa
 primjerice psihološke pojave i ponašanje ĉesto se tumaĉe
fiziološkim ili biokemijskim mehanizmima, a društvene pojave
ekonomskim odnosima
 Konstruktivna objašnjenja
 ona u kojima se istraţivane pojave opisuju podjednako
sloţenim konstruktima, odnosno onima koji se nalaze na istoj
razini općenitosti
Shematski prikaz strukture znanstvene teorije
41
TEORIJA III TEORIJA I
objašnjenja
hipoteze
zakoni
konstrukti
empirijski
podaci
TEORIJA II
Kriteriji dobre teorije
42
 Iste podatke mogu tumaĉiti vrlo razliĉite, nerijetko posve
suprotstavljene, teorije.
 Dobra bi teorija morala udovoljavati nizu zahtjeva koji se
dijele na:
 sadrţajne
 formalne
Sadrţajni kriteriji
43
 Ĉinjeniĉna utemeljenost
 naĉelo korespondencije: što je veći broj iskustvenih pokazatelja
i znanstvenih zakona (ĉinjenica) u skladu s predviĊanjima
neke teorije, to je vjerojatnije da je ona toĉna (Kaplan 1964.)
 UsklaĊenost s drugim teorijama
 teorija, bi, u odreĊenoj mjeri, morala biti usklaĊena s drugim
teorijama koje potkrepljuje ĉinjeniĉna graĊa
 usklaĊenost s drugim teorijama kao kriterij valjanosti koristi
se samo onda kada se radi o teorijama razliĉitog stupnja
općenitosti koje zbog toga nisu meĊusobno suprotstavljene
Formalni kriteriji
44
 Obuhvatnost
 Jednostavnost (znanstvena parsimonija)
 Logiĉka dosljednost (konzistentnost)
 Preciznost predviĊanja
 Mogućnost provjere
 Oborivost
Dosljednost, preciznost i obuhvatnost
45
 Obuhvatnost
◦ znanost teţi objasniti pojave u što širem opsegu i na što općenitiji naĉin
◦ oĉituje se u mogućnosti teorije da objasni velik broj razliĉitih pojava iz
neke domene
◦ ukazuje na snagu i univerzalnost pravila što ih neka teorija propisuje
 Dosljednost
◦ ako teorija nije dosljedna i sadrţi unutarnja proturjeĉja, teško je naći
izvode na temelju kojih bi bila testirana
 Preciznost predviĊanja
◦ teorije koje precizno predviĊaju dogaĊaje smatraju se boljima od onih
ĉija su predviĊanja odveć općenita
◦ predviĊanje je tim bolje što smo teorijom obuhvatili više stvarnih
uzroka
Jednostavnost
46
 Naĉelo jednostavnosti (kanon štednje, zakonom parsimonije),
 sadrţano je još u nauĉavanju skolastiĉkog filozofa Williama od
Ockhama (1284-1347)
 kazuje da bi svaki problem trebalo svesti na temeljne i
najjednostavnije postavke - Ockhamova oštrica
 Neka je teorija jednostavna ako malim brojem temeljnih naĉela
objašnjava cjelokupnu raznovrsnost pojava iz domene kojom se
bavi.
 Popper (1959), primjerice, smatra jednostavnijom teorijom onu koju
je lakše opovrgnuti.
 Morganov kanon štednje prema kojem neko ponašanje ne treba
tumaĉiti sposobnostima što se susreću na filogenetski višoj razini
ako ih je moguće objasniti onima s filogenetski niţe razine
Mogućnost provjere i obaranja
47
 Mogućnost provjere
 bez takve mogućnosti teorije ostaju posve u domeni nagaĊanja,
a njihovu stvarnu vrijednost teško je procijeniti
 Mogućnost obaranja
 teorija koja se ne moţe oboriti, nema znanstvenu vrijednost.
 teorija je neoboriva kad iz nje ne proizlaze jasna predviĊanja o
pojavama koje nastoji protumaĉiti
 to se obiĉno dogaĊa s teorijama koje su: pretjerano uopćene ili
apstraktne, neprecizne i neodreĊene ili su metafiziĉkog
karaktera odnosno nepovjerljive iskustvom
Induktivno deduktivna spirala znanstvenog istraţivanja
48
uočavanje pravilnosti
induktivnim pristupom
postavljanje
teorije
formuliranje teorijskih
izvoda deduktivnim
pristupom
empirijsko
istraživanje
empirijska provjera
izvoda
uočavanje pravilnosti
induktivnim pristupom
empirijska provjera
izvoda
postavljanje
teorije
formuliranje teorijskih
izvoda deduktivnim
pristupom
Normalna znanost i znanstvena revolucija
49
 Normalna znanost je kumulativna nadogradnja teorijske
refleksije realnosti i empirijske evidencije.
 Stoga je uobiĉajeno da svaki znanstveni rad ima pregled
dotadašnjeg razvoja spoznaje o nekom fenomenu.
 Kad postojeći model postane preuzak za nadolazeće spoznaje,
nastupa “revolucija” koja iz temelja mijenja paradigmu (Kuhn
1962.).
 Znanstvena revolucija predstavlja nagli razvoj suparniĉke
paradigme koju znanstvena zajednica moţe tek postupno
prihvatiti (Kuhn 1962.).
OPĆI PRI STUPI SPOZNAJI KOJI ODREĐUJU
STRATEGI JE KOJI MA ZNANOST PRI STUPA
SPOZNAJNOM EMPI RI JSKOM PROCESU.
50
Znanstvene paradigme
Filozofske tradicije objektivizma i subjektivizma
51
 René Descartes (1596.-1650.)
 Filozofiju prirode treba organizirati oko razgovjetnosti i
samorazumljivosti što ih nudi matematika.
 Rašĉlanjivanje sloţenih problema na jednostavnije.
 Sudovi ne smiju sadrţavati ništa više od onog što je u jasnom obliku
predoĉeno umu - objektivnost.
 Immanuel Kant (1724.-1804.)
 Otvorio je vrata epistemologiji utemeljenoj na subjektivnim procesima.
 Ono što iskustveno doţivljavamo nije jednostavno viĊenje, već je
istodobno odraz duhovnog ustroja koji preoblikuje i organizira
informacije dobivene osjetilima.
 Znanje u konaĉnici odraz razumijevanja koje nije iskljuĉivo plod
osjetilnog iskustva.
 Element transcendentalnosti - vaţnost tumaĉenja i razumijevanja
neovisnih o neposrednom iskustvu.
Temeljne istraţivaĉke paradigme
52
 Paradigma - sustav uvjerenja ili pogled na svijet kojim se
istraţivaĉ rukovodi pri organizaciji istraţivanja i naĉin na koji
pristupa spoznavanju vlastitog predmeta izuĉavanja.
 Za odreĊenje paradigme kljuĉna su tri pitanja:
 Ontološko - bavi se prirodom stvarnosti i onime što je o njoj bitno
znati.
 Osnovno razgraniĉenje izmeĊu pozitivistiĉke i ostalih paradigmi ĉini pretpostavka
o postojanju ili nepostojanju objektivne stvarnosti.
 Epistemološko - zahvaća prirodu odnosa izmeĊu spoznavatelja i
predmeta spoznaje.
 Osnovno razgraniĉenje je objektivnost prema subjektivnosti.
 Metodološko - bavi se naĉinom spoznavanja onog što, prema
pretpostavci, moţe biti spoznato.
 Osnovno razgraniĉenje je pomna kontrola nasuprot prirodnosti.
Paradigma dominantna u suvremenoj društvenoj znanosti
53
 Povijesno gledano, prirodna znanost je uvijek bila
naglašeno okrenuta pozitivizmu i kvantifikaciji.
 Takvu opću znanstvenu tradiciju prigrlila je prvo
psihologija, a zatim i druge društvene znanosti, kako bi
potvrdile svoj znanstveni status.
 Zrelost neke discipline ogledala se u stupnju
kvantificiranosti kojim su proţeta istraţivanja.
Pozitivizam
54
 Naivni realizam, pretpostavlja postojanje spoznatljive stvarnosti
upravljane nepromjenjivim prirodnim zakonima.
 Paradigma je redukcionistiĉka i deterministiĉka.
 U spoznajnom pogledu, istraţivaĉ i istraţivana pojava su odvojeni
entiteti koji u procesu istraţivanja ne bi trebali utjecati jedno na drugo.
 Temeljna metoda kojom se dolazi do spoznaje o objektivnoj stvarnosti
jest eksperiment, kao preduvjet uzroĉno-posljediĉnog zakljuĉivanja.
 Konaĉni ciljevi definirani su kao pokušaj uĉinkovitog predviĊanja,
objašnjavanja i kontrole istraţivanih pojava.
 Kvalitativna istraţivaĉka metodologija, kad je i zastupljena, zauzima
rubno mjesto.
Post-pozitivizam
55
 Spoznatljivost objektivne stvarnosti je djelomiĉna i nesavršena zbog
ograniĉenosti ljudskog uma i teško dokuĉive prirode.
 "Kritiĉki realizam" zbog potrebe da se kritiĉkim istraţivanjem pribave
spoznaje koje će vjerno, premda nikad savršeno, opisivati stvarnost.
 Vjeruje se da je ljudsku subjektivnost teško izbjeći.
 Metodologija se temelji na višestrukoj operacionalizaciji kako bi se
problem sagledao iz više mogućih kutova.
 Više se okreće istraţivanjima u prirodnom okruţju i eksperimentima
izvan laboratorija.
 Od kvalitativnih tehnika uglavnom su zastupljene graniĉne metode koje
dopuštaju kvantifikaciju (nereaktivne istraţivaĉke tehnike, opaţanje)
Kritiĉka teorija
56
 Pretpostavlja da je spoznatljiva zbilja oblikovana društvenim, politiĉkim,
kulturalnim, ekonomskim i drugim ĉiniteljima.
 oko istinske stvarnosti vremenom nakupile naslage društvenih utjecaja -
povijesni realizam
 spoznaja zbilje posve je subjektivnog karaktera
 Istraţivaĉev vrijednosnim sustav udara peĉat na istraţivaĉki proces.
 istraţivaĉi nastoje ne samo spoznati svijet nego ga i promijeniti, odnosno
uĉiniti boljim i pravednijim
 Trostruki cilj (koji kombinira spoznaju i društvenu akciju):
 (a) studiranja društvenih, politiĉkih, etniĉkih, kulturalnih i spolnih
utjecaja na izuĉavanu situaciju
 (b) uklanjanja neznanja i pogrešnih uvjerenja
 (c) pokretanja akcije za preobrazbu postojećih struktura.
 Pravci: feminizam, neo-marksizam
 Kvalitativne tehnike - etnografija, sudioniĉko opaţanje i intervju
Konstruktivizam
57
 Zbilja je spoznatljiva samo kroz društveno i iskustveno
oblikovane mentalne konstrukcije pojedinca.
 svaka osoba stvara vlastitu stvarnost - ne postoji jedna jedinstvena
objektivna istina
 ne postoje konstrukcije koje su više ili manje istinite, već se razlikuju
samo prema stupnju razraĊenosti
 Cilj jest upoznati svijet pojedinca i doći do znaĉenja njegova
ţivota putem razgradnje subjektivne zbilje.
 Potpuno se oslanja na kvalitativnu metodologiju koja
omogućuje otkrivanje znaĉenja neĉijeg ţivota.
 u tome su najkorisnije metode etnografije, opaţanja, intervjua i
izuĉavanja osobnih dokumenata
PROVJERA PRETPOSTAVKI I LI TEORI JA
UVI DOM U I SKUSTVENE ĈI NJENI CE.
58
Znanstvena istraţivanja
Koraci u istraţivaĉkom procesu
59
Odabir
istraţivačke metode
Definiranje
istraţivačkog
problema
Postavljanje
hipoteze
KONCEPTUALNI OKVIR
Prikupljanje
podataka
Završni
izvještaj
Obrada i analiza
podataka
Nenametljivo
istraţivanje
Korelacijsko
istraţivanje
Eksperiment
Kvalitativna
metoda
Izrada istraţivačkog
nacrta
PROVEDBA
ISTRAŢIVANJA
Izvori istraţivaĉkih ideja
60
 Teorijski motivirani problemi
 testiranje teorije
 nova otkrića i sluĉajni i sretni (usputni) nalazi
 Metodološki motivirani problemi
 nedostaci ranijih istraţivanja
 ponovljene studije
 novine u metodologiji ili mjernim instrumentima
Hipoteza
61
 Pretpostavke o tome kako bi se moglo odgovoriti na
problem - mogući odgovori na problem.
 Hipoteza bi morala ispunjavati sljedeće uvjete:
 biti primjerena problemu
 biti jasna i nedvosmislena, postavljena na naĉin koji dopušta
opovrgavanje
 biti najjednostavniji mogući odgovor na problem
 biti provjerljiva
 biti razloţna i vjerojatna prije same provjere
Primjeri hipoteza:
62
 Problem:
Razlikuju li se muškarci i ţene
prema prosjeĉnom rezultatu na
skalama politiĉke
informiranosti?
 Problem:
Koja propagandna poruka ima
veći pozitivni efekt na biraĉe, a
ili b?
 Problem:
Postoji li povezanost izmeĊu
društvenog statusa i glasanja za
stranku x na izborima?
 (Potvrdna) hipoteza: Muškarci i
ţene se razlikuju na skalnim
mjerama politiĉke
informiranosti tako da muškarci
iskazuju veću politiĉku
informiranost.
 (Nul-)hipoteza:
Nema razlike u uĉinkovitosti
poruke a i b.
 (Direktivna) hipoteza:
Za stranku x na izborima u
prosjeku ĉešće glasaju osobe
niţeg društvenog statusa
Istraţivaĉki problem
63
 Problem je pitanje koje traţi odgovor.
 Mora imati svoj teorijski znaĉaj, a njegovo rješenje
zahtijeva uporabu znanstveno istraţivaĉkih metoda.
 Odlike istraţivaĉkog problema su:
 relevantnost (teorijski znaĉaj)
 nedovoljna istraţenost ili proturjeĉnost nalaza
 provjerljivost
 preciznost (specifiĉnost)
Podjele istraţivaĉkih pristupa
64
 Temeljna i primijenjena istraţivanja
 temeljni istraţivaĉki pristup bavi se prikupljanjem spoznaja o nekom problemu
pri ĉemu je korist uglavnom spoznajno teorijska, a ne praktiĉna
 primijenjena istraţivanja se bave problemima ĉije rješavanje donosi neku
neposrednu praktiĉnu korist
 Nomotetska i idiografska istraţivanja
 nomotetska istraţivanja nastoje doći do širokih uopćavanja i zakona koji vrijede
za populaciju u cjelini
 nasuprot nomotetskom, idiografski pristup poĉiva na izuĉavanju pojedinca i
naglašavanju njegove jedinstvenosti.
 Kvantitativna i kvalitativna istraţivanja
 kvantitativna istraţivanja su ona koja pruţaju brojĉani opis istraţivane pojave,
redovito putem statistiĉke analize i saţimanja izvornih podataka.
 kvalitativna se istraţivanja ne oslanjaju na statistiĉke zakljuĉke, već nude dublji,
ali posve kvalitativan odnosno nenumeriĉki opis pojave koju istraţuju
Klasifikacija istraţivaĉkih metoda
65
ISTRAŽIVAČKE METODE
KVANTITATIVNE
Ne-eksperimentalne Eksperimentalne
Istinski
eksperimenti
KVALITATIVNE
Eksperimenti
na pojedincu
Kvazi-
eksperimenti
Korelacijska
istraživanja
Opažanje Nenametljiva
istraživanja
Intervju
KVALITATIVNI PRISTUP
Istraživački pristupi
Klasifikacija istraživačkih metoda tj.
pristupa
Kvalitativni pristup Kvantitativni pristup
Istraživački pristup
 Kvalitativni pristup - promatra realnost kao dinamički i
kompleksni entitet koji se sastoji od mnogostrukih
značenja i perspektiva koji utječu na interakciju između
sudionika određenog konteksta i njihove subjektivne
interpretacije.
 Kvantitativni pristup - promatra socijani svijet kao na
pravilima uređenu i rukovođenu stvarnost koja može u
potpunosti biti spoznata i egzaktno izmjerena.
Kvalitativni pristup
 Kvalitativan pristup u metodologiji istraživanja
označava usredotočenost istraživača na narativni opis
društvenih pojava i na izlaganje smisla i značenja koje
pojedini događaji, procesi imaju za društvene aktere
koji ih tvore ili sudjeluju u njihovom stvaranju.
 To je u osnovi inventivni istraživački proces gdje
istraživač nastoji dati smisao i značenje proučavanim
društvenim fenomenima pomodu opažanja, usporedbe
i klasifikacije.
Određenje kvalitativnog pristupa
 Višemetodski pristup koji počiva na tumačenju
subjektivnih pojava (Denzin, Lincoln, 1994).
 Bilo koje istraživanje čiji rezultati nisu podvrgnuti
statističkoj analizi ili drugom način kvantifikacije
(Strauss, Corbin, 1990).
 Kvalitativni pristup je proces istraživanja fenomena kroz
otkrivanje značenja i riječi, informacija koje se dobiju iz
prve ruke o fenomenu koji se istražuje (Mayering,
1995).
Povijesno-filozofski korijeni kvalitativne metodologije
 Kantova epistemologija utemeljena na subjektivizmu (18.
stoljede)
- “Naša spoznaja se ne prilagođava predmetima ved je obrnuto, predmeti
spoznaje se moraju prilagođavati našim mogudnostima spoznaje”.
 Etnografsko proučavanje “primitivnih kultura” i lokalnih
zajednica (19. - 20. stoljede)
 Čikaška škola urbane sociologije - etnografska istraživanja
izdvojenih vidova života u velegradu (20. stoljede)
- Uloga socijalnog rada u istraživanjima proizašlim iz Čikaške škole
Etnografski korijeni kvalitativne metodologije
 Etnografija je grana antropologije koja se bavi pružanjem
znanstvenog opisa običaja i načina života u suvremenim kulturama.
 Ateoretična jer se uglavnom sastoji u pružanju podrobnog opisa
pojedine kulture.
 Etnografi proučavaju običaje, svakodnevicu, vrijednosti i društvene
odnose određene kulture.
 Etnografska istraživanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća (npr.
Du Bois, 1899.; Lynd & Lynd, 1929.)
Čikaška škola urbane sociologije
 Tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeda oblikuje se na Čikaškom
sveučilištu kao novi sociološki pokret koji je prigrlio kvalitativnu
metodologiju
 Proučavali su život u četvrtima siromašnih, doseljeničkih skupina,
ovisnika, kriminalaca i ostalih ranjivih skupina koristeći pri tome
metode opažanja, životne priče, te analize sekundarnih
podataka
 Najznačajniji predstavnici Čikaške škole su bili: Park, Thomas,
Burgess, McKenzie i Wirth
Odlike kvalitativnog pristupa
 Kvalitativni pristup proučava fenomene u njihovom prirodnom
okruženju nastojedi im dati smisao i protumačiti ih sukladno značenju
kojeg im pridaju ljudi.
 počivaju na pretpostavci da je subjektivna istina jedino što postoji
 temelji se na analizi tekstualne građe nastale na temelju osobnih
iskustava, životnih priča, pojedinačnih i skupnih intervjua, opažanja i
drugih vrsta evidencije o istraživanim fenomenima…
 Kvalitativnim istraživanjem odabrana se pojava, promjena ili fenomen
društveno kontekstualiziraju, odnosno stavlja se u vremenski i
prostorni okvir. Svaki istraživački proces istovremeno je i društveni
odnos, stoga se ne smije izolirati od društvenih relacija i interakcija.
Obilježja kvalitativnog pristupa
1. Kvalitativna se istraživanja provode intenzivnim boravkom u
prirodnim životnim situacijama.
2. Istraživač nastoji stedi cjelovit)uvid u okružje koje proučava kao i u
ustroj i pravila koja u njemu vladaju.
3. Istraživač pokušava prikupiti građu o viđenju samih aktera "iznutra"
putem duboke pozornosti i empatije.
4. Glavna je zadada objasniti kako ljudi razumijevaju i ponašaju se u
uobičajenim doticaju s fenomenom.
5. Od mnogih mogudih tumačenja neka se namedu više od drugih zbog
teorijskih razloga ili vede unutarnje dosljednosti.
6. Analiza se vedinom provodi na riječima.
Osnovni istraživački ciljevi kvalitativnog pristupa
 Primarne svrhe su pružanje detaljnog opisa, stvaranje
osnove za neku novu teoriju ili opdenito produbljivanje i
proširenje spoznaje o izučavanoj pojavi.
 početno upoznavanje s problemom
 približavanje izučavane pojave vlastitom iskustvu i stjecanje
dubljeg razumijevanja
Početno upoznavanje s problemom
 Početno upoznavanje, produbljivanje ili nastojanje da se na
ranije ispitano područje baci novo svjetlo.
 Neosviješteno korištenje kvantitativnih metoda može:
 dovesti do posve apstraktnog promišljanja problema
 voditi nalazima koji se, zbog prirode metode, a ne pojave same,
kredu u uskim okvirima polazišne teorije
 Kvantitativne su metode najčešde slijepe za nova i radikalna
rješenja starih problema ili potpuni obrat teorijske paradigme.
Stjecanje dubljeg razumijevanja
 Kvalitativne metode potiču nesputano i kreativno
razmišljanje o problemu.
 Kvalitativne metode daleko su slikovitije i sadržajnije
kada je potrebno postidi dublje i potpunije
razumijevanje pojave.
 Kvalitativne metode su fleksibilne i osjetljivije na
socijalni kontekst u kojem se podaci produciraju
 Ostavljaju vedu slobodu u oblikovanju spoznajnog
procesa.
Sumirajmo...
 Razlozi za odabir kvalitativnog pristupa mogu biti:
1. Priroda istraživačkog pitanja
 npr. Razumijevanje iskustva s gubicima, ovisnošdu, bolešću
2. Malo znanja o nekoj pojavi
 npr. Činitelji oporavka od posttraumatskog stresnog poremećaja
3. Produbljivanje znanja o poznatoj pojavi
 npr. Kako djeca doživljavaju život u ustanovama socijalne skrbi ili
udomiteljskim obiteljima?
Daljnje mogućnosti primjene kvalitativnih
istraživanja
 Pojašnjavanje i ilustriranje kvantitativnih nalaza
 Razvoj instrumenata
 Evaluacija programa i intervencija
 Usmjeravanje praktičnog rada stručnjaka
 Generiranje nalaza za komercijalnu uporabu
 Stvaranje novog (temeljnog) znanja
Uloga istraživača u kvalitativnom pristupu (1)
 Kvalitativni istraživači se često nazivaju “mekim”
znanstvenicima ili paraznanstvenicima jer metode i tehnike
kojima se služe nemaju one dokazne modi kao u prirodnim
znanostima.
 Multipla metodologija kvalitativnih istraživanja može se
označiti kao “umijeće svega”, a kvalitativnog istraživača kao
“bricoleura” tj. osobu koja raspolaže različitim vještinama i
znanjima međusobno povezanih u praksi rješavanja
problemskih situacija ljudi.
Uloga istraživača u kvalitativnom pristupu (2)
 Istraživač kao multikulturalni subjekt upoznat je s različitim
sociokulturnim sredinama, pristupa realitetu s nizom ideja
koje oblikuje određeni paradigmatski okvir, zatim postavlja
niz pitanja o načinima spoznavanja tog realiteta koja zatim
proučava na posebne načine i posebnim postupcima.
 Spoznaja o sebi i svom vlastitom realitetu upuduje
istraživača da prihvati perspektive “drugih” tj. one koje
promatra i proučava rukovodeći se pri tome etičkim
načelima istraživanja.
Uloga istraživača u kvalitativnom pristupu (3)
 Istraživač je mjerni instrument - on nastoji da bude što otvoreniji
prema svim aspektima stvarnosti koju istražuje; odnosno da za
razliku od formuliranja hipoteza u kvantitativnim istraživanjima,
ostavi po strani svoje pretpostavke, uvjerenja ili očekivanja.
 Empatična neutralnost
1. Istraživanja počivaju na istraživačevoj punoj uključenosti i empatiji jer
one vode boljem razumijevanju osobnih iskustava što ih iznosi
sudionik istraživanja.
2. Istraživač uključuje osobno iskustvo i empatične uvide kao dio važnih
podataka, ali zauzima neutralni i nevrednujudi stav prema sadržaju
odnosno empirijskoj graĎi koju izučava.
Sudionici u kvalitativnom istraživanju
 Sudionik i istraživač su aktivni participanti u istraživačkom
procesu, odnosno sudionici aktivno sudjeluju u procesu
razumijevanja i interpretacije informacija i procjenjuju
valjanost tumačenja i opisa što ga iznosi istraživač.
 Dekonstrukcija klasične relacije “subjekt-objekt”
istraživanja i uspostavljanje novog odnosa “subjekt-
subjekt”.
 Sudionici prestaju biti brojevi i statistički podaci, a postaju
životne priče ispričane kroz naraciju istraživača.
Strategije istraživanja u kvalitativnompristupu
Fenomenologija Utemeljena teorija Narativno
istraživanje
Etnografija Studij slučaja
Svrha pristupa Razumijevanje biti
iskustava o fenomenu
Razvoj teorije
utemeljene na podacima
Istražiti život
pojedinca
Opisati grupu ili
kulturu
Razvoj proučavanja
jednog ili više slučajeva
Prikupljanje
podataka
Intervju Intervju Intervju i analiza
sadržaja
Opažanje i intervjui Višestruki izvori
podataka koji uključuju
analizu dokumentacije,
arhivske zapise,
intervjue, opažanje
Analiza
podataka
Izjave
Značenja
Teme značenja
Opdi opis fenomena
Otvoreno kodiranje
Aksijalno kodiranje
Selektivno kodiranje
Priče
Povijesni pristup
Opis
Analiza
Interpretacija
Opis
Tematske cjeline
Rezultat
istraživanja
Opis biti fenomena Provizorna teorija ili
teorijski model
Iscrpan prikaz života
pojedinca
Opis ponašanja grupe
ili pojedinaca
Dubinska analiza slučaja
ili slučajeva
Ponovimo...
Proučavanje
stvarnosti
Znanstveni
pristup
Neznanstveni
pristup
Kvantitativni
pristup
Kombinirani
pristup
Kvalitativni
pristup
Pozitivizam Postpozitivizam Konstruktivizam Kritička teorija
Utemeljena
teorija
Narativno
istraživanje
Etnografija
Studija
slučaja
Fenomenologija
87
PRISTUPI I TEHNIKE
KVALITATIVNIH ISTRAŢIVANJA
Povijesno-filozofski korijeni kvalitativne metodologije
88
 Kantova epistemologija utemeljena na subjektivizmu (18.
stoljeće)
 etnografsko prouĉavanje “primitivnih kultura” i lokalnih
zajednica (19. – 20. stoljeće)
 ĉikaška škola urbane sociologije – etnografska istraţivanja
izdvojenih vidova ţivota u velegradu (20. stoljeće)
Etnografski korijeni kvalitativne metodologije
89
 Etnografija
◦ Grane antropologije koja se bavi pruţanjem znanstvenog
opisa obiĉaja i naĉina ţivota u suvremenim kulturama.
◦ Ateoretiĉna jer se uglavnom sastoji u pruţanju podrobnog
opisa pojedine kulture.
◦ Etnografi prouĉavaju obiĉaje, svakodnevicu, vrijednosti i
društvene odnose odreĊene kulture.
◦ Etnografija je proistekla iz zanimanja za izvore zapadnjaĉke
kulture i civilizacije.
 Drţalo se da su primitivne zajednice ţivući primjerci kultura koje
su prethodile zapadnoj civilizaciji.
 Pretpostavka o nejednolikoj evoluciji - sve kulture izuzev
zapadnjaĉke pretrpjele su tijekom svog razvoja neki oblik zastoja.
Etnografska istraţivanja s kraja 19. i poĉetka 20. stoljeća
90
 Du Bois (1899.)
 proveo istraţivanje u kojem je na temelju 5000 razgovora s
obojenim ţiteljima Philadelphije, nastojao prouĉiti kako bi se
oni mogli uklopiti u zajednicu
 Lynd i Lynd (1929.)
 primjenom kvalitativne metodologije, sudioniĉkog opaţanja i
razgovora, obavili istraţivanje u prosjeĉnom ameriĉkom
gradiću
 prouĉavali razliĉite vidove ţivota lokalne zajednice poput
obiteljskog ţivota, religioznog ponašanja, slobodnog vremena,
pokretljivosti i drugih
Ĉikaška škola urbane sociologije
91
 tridesetih i ĉetrdesetih godina 20. stoljeća oblikuje se na
Ĉikaškom sveuĉilištu kao novi sociološki pokret koji je
prigrlio kvalitativnu metodologiju
 baveći se ţivotom Chicaga i njegovih graĊana, Robert E.
Park je poimao grad kao društveni laboratorij sazdan od
razliĉitih ljudi, ţivotnih stilova i svjetonazora
 studirali su ţivot u ĉetvrtima siromašnih, doseljeniĉkih
skupina, ovisnika, kriminalaca i svakojakih drugih rubnih
društvenih kategorija
Odlike kvalitativnih pristupa
92
 Kvalitativno istraţivanje je višemetodski pristup koji poĉiva na
subjektivnom tumaĉenju pojava.
 nalazi nisu posredovani statistiĉkom analizom ni drugim naĉinima
kvantifikacije
 Kvalitativni pristup prouĉava fenomene u njihovom prirodnom
okruţenju nastojeći im dati smisao i protumaĉiti ih sukladno
znaĉenju kojeg im pridaju ljudi.
 poĉivaju na pretpostavci da je subjektivna istina jedino što postoji
 temelji se na analizi tekstualne graĊe nastale na temelju osobnih
iskustava, ţivotnih priĉa, pojedinaĉnih i skupnih intervjua, opaţanja i
drugih vrsta evidencije o istraţivanim fenomenima…
Ciljevi kvalitativne analize
93
 Ciljevi kvalitativne analize su potpunije i dublje
razumijevanja istraţivane pojave.
 To postiţemo:
 iscrpnim prouĉavanjem iskustva drugih koji su u dubljem ili
uĉestalijem doticaju s prouĉavanim fenomenom, te
sagledavanjem njihovog viĊenja i doţivljaja fenomena
(kompetentni sugovornici)
 organiziranim promatranjem fenomena ukoliko je fenomen
dostupan
 prouĉavanjem materijalnih dokaza ili tragova egzistencije
fenomena koji istraţujemo
Obiljeţja kvalitativnog pristupa
94
1. Kvalitativna se istraţivanja provode intenzivnim i produljenim
boravkom u prirodnim ţivotnim situacijama.
2. Istraţivaĉ nastoji steći holistiĉki (cjelovit) uvid u okruţje koje
prouĉava te na ustroj i pravila što u njemu vladaju.
3. Istraţivaĉ pokušava prikupiti graĊu o viĊenju samih aktera
"iznutra" putem duboke pozornosti i empatije.
4. Glavna je zadaća objasniti kako ljudi razumijevaju i ponašaju
se u uobiĉajenim doticaju s fenomenom.
5. Od mnogih mogućih tumaĉenja neka se nameću više od drugih
zbog teorijskih razloga ili veće unutarnje dosljednosti.
6. U istraţivanjima se rijetko koriste standardizirani postupci
mjerenja, tako da je, u pravilu, istraţivaĉ sam mjerni
instrument.
7. Analiza se većinom provodi na rijeĉima.
Ograniĉenja pozitivistiĉkog pristupa
95
 Kvalitativni pristup, za razliku od kvantitativnog
upozorava na neke zanemarene odrednice
istraţivanih pojava:
 društveno uvjetovanoj prirodi stvarnosti
 prisnoj povezanosti istraţivaĉa i predmeta izuĉavanja
 situacijskim ograniĉenjima koja utjeĉu na istraţivaĉki
proces
Kvalitativna istraţivanja su posebno prilagoĊena
96
 Razumijevanje znaĉenja koje situacija ima za sudionike u
istraţivanju umjesto prouĉavanja "objektivnih" okolnosti.
 Razumijevanje posebnog okruţja u kojem sudionici djeluju
i naĉina na koji ono na njih utjeĉe umjesto širokih
uopćavanja i općevaţećih zakona.
 Uoĉavanje neoĉekivanih i nepredvidljivih pojava umjesto
onih koje diktiraju unaprijed definirana pitanja.
 Razumijevanje tijeka kojim se odvijaju dogaĊaji i ponašanje
umjesto iskljuĉivo ishoda.
 Razvijanje uzroĉnih objašnjenja tzv. lokalne uzroĉnosti.
Osnovni istraţivaĉki ciljevi kvalitativnog pristupa
97
 Primarne svrhe su pruţanje detaljnog opisa,
stvaranje osnove za neku novu teoriju ili općenito
produbljivanje i proširenje spoznaje o izuĉavanoj
pojavi.
 poĉetno upoznavanje s problemom
 pribliţavanje izuĉavane pojave vlastitom iskustvu i
stjecanje dubljeg razumijevanja
Poĉetno upoznavanje s problemom
98
 Poĉetno upoznavanje, produbljivanje ili nastojanje da se na
ranije ispitano podruĉje baci novo svjetlo.
 Neosviješteno korištenje kvantitativnih metoda moţe:
dovesti do posve apstraktnog promišljanja problema
voditi nalazima koji se, zbog prirode metode, a ne pojave same,
kreću u uskim okvirima polazišne teorije
 Kvantitativne su metode najĉešće slijepe za nova i radikalna
rješenja starih problema ili potpuni obrat teorijske
paradigme.
Stjecanje dubljeg razumijevanja
99
 Kvalitativne metode potiĉu nesputano i kreativno
razmišljanje o problemu.
 Kvalitativne metode daleko su slikovitije i sadrţajnije kada
je potrebno postići dublje i potpunije razumijevanje pojave.
 Ostavljaju veću slobodu u oblikovanju spoznajnog procesa.
Uopćavanje i uzorkovanje
100
 Kvantitativni pristup:
 potreba za probabilistiĉkim uzorkovanjem i velikim uzorcima zbog
mogućnost uopćavanja nalaza na cjelokupnu populaciju
 Kvalitativni pristup:
 uopćavanje nije primarna zadaća pa se umjesto probabilistiĉkog,
gotovo iskljuĉivo koriste namjerni uzorci
 ţrtvuje mogućnost uopćavanja za veću dubinu i analitiĉnost
 mali nereprezentativni uzorci ili pojedinaĉni sluĉajevi koji se
podrobno izuĉavaju unutar vlastitog okruţja
 uzorkovanje ipak nije posve nevaţno jer se obiĉno ţeli upoznati cijeli
raspon pojavnosti nekog fenomena ili doţivljaja
Sudionici u kvantitativnom istraţivanju
101
 Nastoje se odstraniti svi nekontrolirani uĉinci, pa tako i oni vezani uz
ispitanika i istraţivaĉa.
 Ispitanici su iskljuĉivo objekti istraţivanja koji ĉesto nisu ni svjesni prave
svrhe zbog koje se ono provodi.
 "Naivnost" jamĉi rezultatima veću vjerodostojnost jer se neupućeni
ispitanici vladaju prirodno.
 Dvostruko slijepi eksperimenti
 uz ispitanike i istraţivaĉi su lišeni informacije koja skupina je izloţena
djelovanju NV.
 Postupak s ispitanicima i istraţivaĉima trebao bi zajamĉiti:
 Veću objektivnost (neovisnost rezultata o sudionicima)
 Ukloniti mogućnost artefakta (nesvjesnog utjecaja na rezultate zbog
upoznatosti s istraţivaĉkom svrhom ili postupkom)
 Povećati vanjsku valjanost odnosno mogućnost uopćavanja na druge
ispitanike i istraţivaĉe.
Sudionici u kvalitativnom istraţivanju
102
 Ispitanik i istraţivaĉ su ravnopravni i aktivni sudionici u
istraţivaĉkom procesu.
 Subjektivnost se ne nastoji ukloniti niti umanjiti već
naglasiti.
 Ispitanici aktivno sudjeluju u procesu razumijevanja i
tumaĉenja informacija i procjenjuju valjanost tumaĉenja i
opisa što ga iznosi istraţivaĉ.
 Istraţivanja poĉivaju na istraţivaĉevoj punoj ukljuĉenosti i
empatiji jer one vode boljem razumijevanju osobnih
iskustava što ih iznosi ispitanik.
 Istraţivaĉ je aktivan sudionik, ĉija se perspektiva ne nastoji
zatomiti već eksplicirati.
Obrada kvantitativnih i kvalitativnih podataka
103
 Kvantitativna metodologija
 iziskuje solidno poznavanje statistiĉkih metoda
 postupci analize razmjerno su jednoznaĉno odreĊeni istraţivaĉkim ciljem
 konaĉni rezultati uglavnom neovisni o istraţivaĉu koji obavlja obradu
 Kvalitativna metodologija
 zahtijeva mnogo više istraţivaĉevog truda i paţnje
 opća pravila su mnogo manje definirana
 ništa ne jamĉi da će, više istraţivaĉa doći do posve sukladnih zakljuĉaka zbog
mnogoznaĉnosti rijeĉi u odnosu na brojeve
 Svi analitiĉki postupci temelje se uglavnom na zajedniĉkom nizu koraka koji
obuhvaćaju
 poĉetno kodiranje
 preslagivanje i razvrstavanje podataka
 uoĉavanje sliĉnosti i njihovo izdvajanje
 izvoĊenje zakljuĉaka na temelju konzistentnih obrazaca
Tehnike prikupljanja podataka
104
 Intervju
 Dubinski intervju
 Razgovori u fokus grupama
 Opaţanje
 Opaţanje bez sudjelovanja
 Sudioniĉko opaţanje
 Nenametljive istraţivaĉke metode
 Prouĉavanje arhivske graĊe
 Prouĉavanje fiziĉkih tragova
 Analiza sadrţaja
105
Intervju
Intervju
106
 "Razgovor sa svrhom“, ali svrhe mogu biti iznimno brojne i
raznovrsne.
 Izvor metode - Kliniĉki intervju - dijagnostiĉko i terapijsko
sredstvo koje se koristi u kliniĉkom okruţju.
 njegova specifiĉnost se sastoji u tome što ga obiĉno inicira ispitanik
(pacijent)
 intervju nije samo naĉin prikupljanja informacija (dijagnostiĉki
instrument) već i sredstvo pruţanja, odnosno primanja psihološke
pomoći
 U znanosti - Istraţivaĉki intervju - razgovor dviju osoba
kojeg je potakao intervjuer s ciljem prikupljanja informacija
znaĉajnih za istraţivaĉki problem.
 Ciljevi su opisivanje, predviĊanje i objašnjavanje.
 Redovito ne utjeĉe u nekoj većoj mjeri na ispitanika.
Razdioba istraţivaĉkih intervjua
107
 Razlikuju se s obzirom na osnovni pristup u prikupljanju
informacija:
 Dubinski ili nestandardizirani intervjui
 Mnogo slobodniji, dopuštaju improvizacije u hodu i ne nameću
kategorije unutar kojih se oĉekuju odgovori.
 Usredotoĉeni uglavnom na otvaranje novih perspektiva i stjecanje
potpunijeg uvida u dotad nedovoljno istraţenom podruĉju.
 Standardizirani intervjui
 Koristimo ih tek pošto smo jednoznaĉno odredili istraţivaĉke ciljeve i
hipoteze, jasno i precizno formulirali pitanja, provjerivši ih prethodno
na pilot uzorku.
 Bave se prikupljanjem podataka uporabom zatvorenih pitanja koja se
kreću unutar unaprijed odreĊenog okvira – otuda naziv.
 Pretpostavljaju istovjetnost podraţaja - cjelokupna procedura mora
zajamĉiti da ispitanicima budu postavljena ista pitanja.
Dubinski intervju
108
 Heuristiĉki pristup - potraga za novim spoznajama o naĉinu na
koji ljudi razmišljaju i osjećaju o odreĊenom problemu.
 Korisni su pri poĉetnom formuliranju problema, iznalaţenju
novih pretpostavki i konstrukciji upitnika.
 Od voditelja razgovora se oĉekuje posjedovanje iznimne vještine
poticanja sugovornika kako bi se prikupile sve informacije vaţne
za problem.
 Intervjuer posjeduje samo grubi plan razgovora ocrtan u
natuknicama.
 Vrlo osjetljiv na emocionalno zasićene doţivljaje (teško
strukturiranje teme) ili manjak iskustva.
 Teška kontrola strukture razgovora i kontrola ponavljanja.
Standardizirani intervju
109
 Koristi se s jasno definiranim ciljevima istraţivanja.
 Dopušta izradu okvira analize ispitivane pojave prije
poĉetka provoĊenja istraţivanja.
 Nije izloţen toliko velikom utjecaju strukturiranja iskaza
koje daje sudionik (sugovornik).
 Olakšan izlaz iz “teških situacija” u kojima je funkcija
metode narušena.
 Intervjueru je dopušteno ad hoc dopunjavanje scenarija
pitanjima koje razjašnjavaju iznenadne nalaze ili
restrukturiranje scenarija sukladno tijeku razgovora.
Tko je sugovornik u intervjuu?
110
 Metodom intervjua istraţivaĉ ţeli doznati od osobe koja
je u doticaju s fenomenom koji istraţuje koje je njeno
iskustvo s tim fenomenom.
 Istraţivaĉ ne moţe direktno prouĉavati fenomen. Stoga
ga prouĉava kroz iskustvo drugih.
 Osoba mora imati iskustvo s prouĉavanom pojavom.
 Istraţivaĉ u intervjuu doznaje od te osobe kakvo iskustvo ima i kako
doţivljava fenomen.
 Ukoliko istraţivaĉ oĉekuje da razliĉite osobe imaju razliĉit doţivljaj
fenomena bira vrlo razliĉite osobe kako bi provjerio tu pretpostavku.
Preliminarni razgovor
111
 Odabir sudionika preliminarnim razgovorom bi
mogao biti strategija odabira sudionika koji ima što
reći.
 Ali:
 Preliminarni razgovori imaju “tendenciju produljenja” jer
istraţivaĉ ţeli bolje provjeriti prikladnost sudionika.
 Sudionik u intervjuu ima dojam da je već razgovarao o toj temi
s istraţivaĉem te je manje otvoren i manje informativan.
Kako se provodi izbor sugovornika?
112
 Izvor sugovornika je namjerni izbor:
 Po vanjskim obiljeţjima moramo prepoznati one koji imaju
(više) iskustva s prouĉavanim fenomenom
 Biramo osobe koje se po karakteristikama koje smatramo
vaţnima razlikuju kako bi provjerili pretpostavku o razliĉitom
doţivljavanju prouĉavane pojave.
Uzorak sugovornika za dubinski intervju
113
 Namjerni uzorak od najviše tridesetak osoba
 Istinska reprezentativnost za cijelu populaciju osoba obiĉno nije
imperativ
 Vaţno da istraţivanjem budu obuhvaćeni vrlo razliĉiti ispitanici što
bi trebalo osigurati zastupljenost svih stajališta o problemu.
 Broj ispitanika u pravilu nije unaprijed odreĊen, već se prilagoĊava
nadolazećim podacima.
 Razgovori se obavljaju sve do trenutka dok se ne iscrpi izuĉavana
tema, tako dugo dok se izreĉena mišljenja ne poĉnu ponavljati -
“teorijsko zasićenje”
 S obzirom na veliĉinu i prigodnost uzorka i na
nestandardiziranost postupka,
 podaci dobiveni dubinskim intervjuima ne prevode se u brojĉane
pokazatelje niti se njihova obrada provodi statistiĉkim metodama.
Ponašanje voditelja u dubinskom
intervjuu
114
 Ispitanika valja privoljeti da slobodno razgovara o temi i prekidati ga
što je manje moguće.
 U najboljem sluĉaju, razgovor će poprimiti oblik monologa
 U svakom trenutku razgovora voditelj mora biti usredotoĉen, kako bi
zamijetio ono što je reĉeno, naĉin na koji je reĉeno, ali i ono što je
ostalo neizreĉeno.
 Sve praznine, nejasnoće ili nelogiĉnosti valja odmah uoĉiti i pokušati
razjasniti umjesnim potpitanjima.
 Ispitaniku nipošto ne smijemo dati do znanja da se ĉudimo ili ne
odobravamo ono što nam o sebi govori jer bismo ga time mogli zakoĉiti.
 Razgovor treba teći prirodno, ali voditelj nipošto ne smije "ispustiti
uzde” iz ruku.
 Intervencije trebaju biti suptilne naravi, a ispitivaĉ se mora nametnuti
kao autoritet ali istodobno i prijatelj.
Regrutacija i prostor odrţavanja
dubinskog intervjua
115
 Prilikom regrutacije se ispitaniku ukratko opisuje postupak i
svrhu istraţivanja spominjući temu samo u najkraćim crtama.
 Nastoji se smanjiti mogućnost "pripreme" za razgovor, odnosno
osigurati spontane i iskrene odgovore.
 Razgovori obiĉno traju sat ili dva, a odvijaju se u vrlo razliĉitim
prostorima.
 Vaţno je da prostorija bude ugodna, tiha i neometana, ĉime se postiţe
opušten i smiren ugoĊaj, pogodan za obavljanje povjerljivog razgovora.
 Neadekvatan prostor moţe ugroziti iskrenost ili opseţnost odgovora:
previše prisutnih osoba ili povećana buka izazvat će reakciju manje
povjerljivosti kod sudionika.
 Prekidi u odvojenoj prostoriji remete tijek razgovora i razinu
povjerljivosti.
Tijek razgovora
116
 Na poĉetku razgovora potrebno je:
 najaviti temu (kontrola odstupanja od cilja istraţivanja i uklanjanje straha od iznenadnih pitanja)
 vrijeme trajanja (radi odrţavanja paţnje i najave vaţnosti razgovora).
 Plan razgovora sastoji se tek od osnovnih naznaka i tema koje valja pokriti.
 Intervjueri moraju dobro poznavati plan i u svakom trenutku biti svjesni koje su
teme pokrivene, a koje nisu.
 Prijelazi s teme na temu trebaju biti spontani, kao da se radi o svakodnevnoj i
neusiljenoj konverzaciji.
 Iznimno je bitno postavljati pitanja koja ne navode na odgovor.
 Pri razgovoru valja neizravno postavljati potpitanja.
 Razgovor je poţeljno snimati.
 VoĊenje zabilješki ne smije narušiti prisnost i emocionalnu bliskost sugovornika.
 Razgovor završavamo:
 rezimeom i zakljuĉkom da je to sve što smo htjeli pitati ili
 konstatacijom da smo iscrpili predviĊeno vrijeme
 pitanjem – Moţete li mi još nešto reći što vas nisam pitao?
117
Fokus grupe
Fokus grupe
118
 Posebna tehnika grupnog razgovora koja za cilj ima dublje
spoznavanje istraţivane pojave.
 Provodi se u manjoj grupi sudionika koje dijele neka
zajedniĉka obiljeţja.
 Sudionici razgovaraju o odreĊenoj temi uz usmjeravanje
struĉne osobe – moderatora.
 Sudionike se ţeli potaknuti na slobodno iznošenje vlastitog
mišljenja i stavova.
 Pruţaju podatke kvalitativne prirode kao i intervju.
 Od individualnih intervjua ih razlikuje grupna interakcija.
Grupna interakcija
119
 Sinergijski uĉinak postignut interakcijom pridonosi prikupljanju
mnogo većeg broja informacija u odnosu na pojedinaĉni razgovor.
 Osnovni cilj provoĊenja fokus grupa je pokušaj da se ukloni reaktivnost
sudionika na samog istraţivaĉa.
 U intervjuu je gotovo nemoguće iskljuĉiti reaktivnost sudionika s
obzirom na:
 visoko obrazovanje znanstvenog istraţivaĉa (sudionik oĉekuje da istraţivaĉ zna
više od njega),
 pozivanje na ulogu slušaĉa (sudionik nastoji nešto nauĉiti od znanstvenika),
 nepovjerenje (teško uvjeravanje sudionika da je moguće prepriĉavanjem prenijeti
neko osobno iskustvo).
 U fokus grupama sudionik priopćuje svoje iskustvo drugim sudionicima
– sliĉnima po socijalnom i obrazovnom statusu te sliĉnima po iskustvu,
te je time otvorenost moguće lakše postići.
Ograniĉenja fokus grupa
120
 Nemogućnost uopćavanja na populaciju
ALI! Uopćavanje nije niti cilj
 Mali, nereprezentativni uzorak ispitanika
 Razumijevanje (samo) specifiĉnog sluĉaja ili uzorka
osoba koje su ispitivane
ALI! Birani toĉno oni pojedinci koji su u fokusu interesa
 Ispitivaĉ vrlo izravno i aktivno sudjeluje u prikupljanju
podataka
ALI! Istraţivaĉeva ukljuĉenost i empatija vode dubljem i
boljem razumijevanju
Problemi s FG
121
 Neprimjerena primjena
 Pokušavanje kvantificiranja
 Donošenje zakljuĉaka kakvi se iz kvalitativnih
podataka ne mogu donositi
 Subjektivnost moderatora u voĊenju FG i autora
izvještaja u odabiru informacija i njihovoj
interpretaciji
ALI! Zbog brojnih prednosti koristan su alat u
istraţivaĉkom procesu, ukoliko se poštuju principi
i pravila provoĊenja FG
Veliĉina fokus grupa
122
 Veliĉina fokus grupa odreĊena je pokušajem da se potakne
meĊusobna grupna komunikacija koja je osloboĊena reaktivnosti
prema istraţivaĉu.
 Fokus grupe su u pravilu saĉinjene od 6-10 osoba, ali mogući
raspon sudionika kreće se od 4 do 12.
 Ako je grupa prevelika, neki sudionici se ne uspijevaju izboriti za
rijeĉ, a komunikacija toliko ljudi uglavnom nije moguća te se
paţnja usmjerava na moderatora kao arbitra.
 Ako je grupa premalena, broj ideja do kojih dolazi je nedovoljan,
a usmjerenost ne moţe zaobići prisutnost moderatora što takve
fokus grupe ĉini intervjuom s više svjedoka.
Sastav fokus grupa
123
 Sudionici moraju biti odgovarajuće motivirani i
zainteresirani za razgovor o temi, jer će u protivnom
rasprava rezultirati nedovoljno sadrţajnim nalazima.
 Sudionici razgovora trebali bi imati nešto zajedniĉko.
 Sastav fokus grupa trebao bi biti homogen, jer će ljudi
sliĉnijih obiljeţja lakše nesputano priĉati jedni pred
drugima.
 Grupnu raspravu moţe omesti meĊusobno poznavanje
sudionika.
 Neki će sudionici nerado govoriti i otkrivati svoju intimu zbog
poznanika.
 Problem su i ranije uspostavljeni odnosi moći i nadreĊenosti koji se
prenose u fokus grupu, tako da ne moţemo oĉekivati posve otvorenu
i sadrţajnu raspravu.
Fokus grupe se provode u nizu!
124
 Izdvojena fokus grupa ĉesto navodi na pogrešne zakljuĉke zbog
mnoštva detalja i sluĉajnosti koje mogu pridonijeti atipiĉnom
ishodu.
 Sastav fokus grupa ĉesto je homogeniziran kako bi se ispitanici lakše
oslobodili u razgovoru sa sudionicima koji su im sliĉni po osobnim
karakteristikama i socijalnom porijeklu. Time smo dobili odgovore
tipiĉne za jedan socijalni sloj, koje treba upotpuniti s uvidima u stanje u
drugim socijalnim slojevima.
 To se u pravilu dogaĊa zbog dominantnog sudionika, indisponiranog
moderatora ili specifiĉnog sastava grupe.
 Zbog zainteresiranosti za raspon zastupanih mišljenja, potrebno
je provesti veći broj razgovora kako ne bismo ostali uskraćeni za
dio rjeĊe zastupanih stavova.
 Grupne razgovore potrebno ponavljati sve dok ne ustanovimo kako
novim grupama ne stjeĉemo nove niti produbljujemo postojeće nalaze.
Planiranje sudionika
125
 Pitanje sudionika ĉesto je neopravdano podcijenjeno
 Tko će biti sudionici?, Koliko ih treba biti?, Kako ih izabrati i
osigurati da se pojave?
 Ovisno o problemu, ciljnu grupu mogu predstavljati vrlo
razliĉite skupine osoba.
 Sudionici moraju biti sposobni i motivirani razgovarati o
odreĊenoj temi.
 Fokus grupe barem u nekoj mjeri homogene kako bi mogle
raspravljati bez sustezanja i društvenog pritiska.
 Ipak, meĊu sudionicima trebaju postojati i zamjetne
razlike, odnosno nuţna je odreĊena šarolikost koja će
zajamĉiti javljanje suprotstavljenih gledišta.
Pristranost pri izboru sudionika
126
 Pristranost moţe se "uvući" i u kvalitativna istraţivanja.
 Ako se suradnik koji nalazi ispitanike rukovodi vlastitim sudom o
tome tko bi bio zahvalniji ili bolji sugovornik.
 Ako su sudionici fokus grupa motivirani iskljuĉivo nagradom.
 Razgovor će se zbog nedostatka prave motivacije ili manjkavog
poznavanja tematike rasplinuti i neće ponuditi odgovarajuće
spoznaje.
 Pristran izbor ispitanika najĉešće ipak nema ozbiljnijih
posljedica po rezultate fokus grupa.
Metode uzorkovanja
• Kako fokus grupe pripadaju meĊu kvalitativne metode, njihova
namjena je dublje i potpunije ocrtavanje istraţivanog fenomena, a
ne procjenjivanje obiljeţja svih mogućih sudionika.
• U takvim uvjetima koristimo neprobabilistiĉke metode kao
pogodnije za variranje strategija odabira informiranih
sugovornika:
• Prigodni uzorak
• Namjerni uzorak
• Kvotni uzorak
• Metoda “snjeţne grude”
• Probabilistiĉke metode koristimo kad ţelimo na osnovi našeg
uzorka sudionika zakljuĉiti nešto o svim potencijalnim
sudionicima, što s fokus grupama nije sluĉaj.
Prigodni uzorak
128
 Prigodni uzorak uglavnom prepoznajemo kao pristup
odabiru sudionika u kojem smo koristili one sudionike
koji su nam bili dostupni (na raspolaganju).
 Takav uzorak je npr.:
 kad koristimo osobe koje se odazovu na poziv za sudjelovanje
(oglas u novinama ili nekom drugom mjestu, pozovemo na
sudjelovanje sudionike nekog okupljanja ili prisutne na nekom
dogaĊaju i sl.)
 kad odluĉimo prihvatiti bilo koga koji se zatekne na mjestu poziva,
 kad odluĉimo da se u odabiru nećemo baviti suštinskim zahtjevima
uzorkovanja.
Namjerni uzorak
129
 Namjerni uzorak uglavnom prepoznajemo kao pristup odabiru
sudionika u kojem smo koristili neku strategiju odabira
sudionika po nekom kriteriju koji osigurava veću homogenost
ili bolju informiranost sudionika o temi razgovora.
 Takav uzorak je npr.:
 kad koristimo osobe koje smo zatekli na mjestu okupljanja onih koji
su informirani o nekom fenomenu (sudionici protesta, ĉlanovi kluba,
zaposlenici nekog specifiĉnog poduzeća),
 Kad regrutiramo u fokus grupe sudionike birajući ih tako da namjerno
istiĉemo neke posebne karakteristike (npr. jednog dobro
informiranog, jednog jako zainteresiranog, jednog indiferentnog itd.)
Kvotni uzorak
130
 Kvotni uzorak uglavnom predstavlja doradu namjernog uzorkovanja
s jasnim planom pokrivanja svih tipova sudionika prema unaprijed
definiranom planu.
 Ovaj tip uzorka se uglavnom koristi u planiranju serija fokus grupa u
kojoj će svaka fokus grupa predstavljati jednu kvotnu skupinu.
 Npr.:
 Odluĉimo li u fokus grupama odvojiti muškarce i ţene u odvojene fokus grupe,
napravili smo kvotni izbor prema spolu.
 Odluĉimo li fokus grupe homogenizirati i po obrazovanju, organizirat ćemo
fokus grupe s visokoobrazovanim i niţe obrazovanim sudionicima kako bi
zahvatili moguće razlike u razmišljanju.
 Korištenjem oba kriterija formiramo ukupno ĉetiri fokus grupe: muške
niskoobrazovanje, muške visokoobrazovane, ţenske niskoobrazovane i ţenske
visokoobrazovane.
Uzorak snjeţne grude
131
 Uzorak snjeţne grude koristi ĉinjenicu da u društvu postoje socijalne
mreţe koje povezuju ljude sliĉnih karakteristika ili interesa.
 Ukoliko zakljuĉimo da takve skupine ĉine skup povezanih pojedinaca
moţemo se kroz takve socijalne mreţe kretati tako da naĊemo jednog
ĉlana socijalne mreţe koji će nam ukazati na sljedeće sudionike, ti
sudionici na sljedeće i tako dalje.
 Ovu metodu moţemo koristiti samo u sluĉaju da su potencijalni
sudionici u meĊusobnom dodiru.
 Npr.:
 U istraţivanju siromaštva u Hrvatskoj korištena je ova metoda s molbom
svakom sudioniku da usmjeri istraţivaĉa na nekoga tko je još siromašniji od
njega..
 Istraţivanje npr. homoseksualne zajednice moţe biti provedeno ovom
strategijom.
Sudionici fokus grupa se ne bi trebali otprije
poznavati
132
 Za to postoje barem tri razloga.
 Ako meĊu poznanicima postoji hijerarhijski odnos on će se
odraziti i na razgovor u grupi.
 Kad su neki od sudionika prijatelji ili se dobro meĊusobno
poznaju, nećemo biti u stanju pratiti komunikaciju onako kako
bismo htjeli, jer je komunikacija uskraćena za dio zajedniĉkog
iskustva sudionika prijatelja što onemogućuje razumijevanje i
inhibira druge sudionike u razgovoru.
 Vjerojatnije je da će nam sastav grupa biti homogen, uvelike
ujednaĉen prema zastupanim stajalištima, što će na koncu
rezultirati umjetno suţenim rasponom mišljenja.
Planiranje i spontanost u fokus grupama
133
 Fokus grupe nalikuju spontanom razgovoru ali su zapravo
pomno unaprijed osmišljene.
 Naizgled spontane i prirodne, slijede jasno zacrtani plan,
odlikuju se razumljivošću i logikom
 Njihova otvorenost i nesugestivnost trebale bi zajamĉiti
posve neusiljene odgovore.
ProvoĊenje fokus grupa
134
 Tri elementa kljuĉna za uspješnu primjenu fokus
grupa:
1. planiranje
2. provedba (voĊenje razgovora)
3. tumaĉenje rezultata
Planiranje fokus grupa
135
 Zapoĉinje utvrĊivanjem svrhe i cilja istraţivanja.
 Fokus grupe se obiĉno primjenjuju prilikom:
1. ProvoĊenja preliminarne studije koja treba pruţiti poĉetne uvide
u istraţivanu pojavu ili u sluĉaju ograniĉenih sredstava.
2. Postojanja nerazumijevanja ili jaza izmeĊu razliĉitih kategorija
ljudi kojeg se ţeli bolje upoznati i istraţiti u grupnom razgovoru.
3. Izuĉavanja sloţenih ponašanja teško dohvatljivih uobiĉajenim
kvantitativnim metodama, pogotovo onih zasićenih ĉuvstvenim
faktorima.
4. Upoznavanja spontanih reakcija i komentara na odreĊenu vrstu
podraţaja.
Planiranje prostora
136
 Fokus grupe provode se u najrazliĉitijim prostorima
 Privatnim stanovima, restoranima, hotelima
 Specijalno opremljenim prostorijama koje dopuštaju izravno
promatranje ili video snimanje razgovora
 Potrebno je odabrati onaj koji će najbolje odgovarati
posebnoj svrsi istraţivanja.
 Vaţno je osigurati prostoriju u kojoj se razgovor nesmetano
odvija.
 UgoĊaj treba biti smiren i opušten, što bi sudionicima
trebalo omogućiti da se osjećaju ugodno i neugroţeno.
 Snimanje ponekad moţe umanjiti spontanost reakcija i
oslabiti valjanost istraţivanja.
VoĊenje razgovora u fokus grupama
137
 Uvelike ovisi o kvaliteti:
 Scenarija – predloška za razgovor
 Moderatora – osobe koja vodi razgovor
Zadaće moderatora
138
 POSJEDOVATI UMIJEĆE KOMUNIKACIJE
 Mora biti osoba upoznata s grupnom dinamikom.
 Mora poticati na razgovor šutljive i obuzdavati prenametljive
sugovornike.
 Mora neupadljivo kontrolirati grupu.
 Mora osjetiti trenutak kad je neko pitanje iscrpljeno, odnosno kad valja prijeći na
drugo.
 Vaţno da pritom ne prekida raspravu koja je u jeku, kao i da ne ostaje na nekom
pitanju predugo.
 POKAZATI ZANIMANJE ZA LJUDE
 Mora biti zainteresiran za razgovor i sugovornike.
 Mora posjedovati i pokazati poštovanje spram sudionika i njihova
mišljenja.
 Mora posjedovati osobine ugodnosti i srdaĉnosti koje će mu
omogućiti da sa sudionicima stvori "prijateljski" odnos.
Moderator mora:
139
 BRZO UĈITI IZ NOVE SITUACIJE
 Prepoznati uloge koje sudionici preuzimaju
 Preduhitriti poteškoće
 Prilagoditi se u odreĊenoj mjeri tonu razgovora koji je nametnula grupa
 POZNAVATI TEMU
 Razumjeti o ĉemu sudionici govore
 Prepoznati jesu li se “pomaknuli” na neko drugo pitanje i iskoristiti taj
trenutak da potpuno iscrpi to pitanje
 Postavljati informirana potpitanja
 Razlikovati bitno od nebitnog
 Postavljati otvorena pitanja, na koje sugovornici neće odgovarati s
“da/ne”
 DOPUSTITI SEBI DA POGRIJEŠI I NASTAVI
140
Moderator ne smije:
 Postavljati se kao struĉnjak za temu koja se istraţuje
 Ponavljati pitanja koja su već iscrpljena razgovorom
 Prekidati sugovornike dok odgovaraju na pitanja
 Iznositi svoje stavove i/ili komentare o temi (“slagati se” ili
se “ne slagati”)
 Vrednovati izreĉeno
 Dopustiti da voĊenje grupe preuzme netko od sugovornika
Stilovi voĊenja fokus grupa
141
 Moderator - u potrazi za znanjem
 Cilj mu je postići razumijevanje, uvid i mudrost
 Pretpostavlja da sudionici imaju znanje koje će pravim pitanjima od njih dobiti
 Dobro je upoznat s temom
 Moderator koji brzo usvaja informacije, ali nema znanja o temi
 Ostavlja dojam da ne poznaje temu
 Potiĉe sudionike da njemu objašnjavaju temu
 Brzo “shvaća” dana objašnjenja
 Mora biti oprezan da na struĉnjake ne ostavi dojam neozbiljnosti
 Struĉnjak – konzultant
 Jasno pokazuje da je struĉnjak za temu
 Vodi FG “u ime” naruĉitelja
 Ravnopravno sudjeluje u raspravi
 Moderator koji izaziva sudionike
 Izaziva sudionike na diskusiju
 Ciljano suprotstavlja sudionike koji se ne slaţu i potiĉe njihove meĊusobne razgovore
Naĉin voĊenja razgovora
142
 Potrebno je da sve predviĊene teme u ograniĉenom vremenu od sat-dva
budu dovoljno temeljito obraĊene.
 Više teţi spontanosti nego mehaniĉkom nizanju tema redom kojim
su navedene u scenariju.
 Moderator bi trebao predvidjeti tijek razgovora i unaprijed izbjeći
"slijepe ulice".
 Moderator stalno mora naglašavati kako su stavovi razliĉiti od
iznesenih poţeljni i neophodni.
 Poticanje na dodatnu razradu stavova kljuĉno je naĉelo usmjeravanja
razgovora.
 Ono se postiţe kratkom stankom ili potpitanjem.
 Za moderatora je takoĊer vaţno da ne koristi inaĉe uobiĉajene znake
odobravanja poput kimanja glavom ili rijeĉi "aha, aha".
 Mora dobro nauĉiti vladati verbalnim i neverbalnim izrazima koje
inaĉe koristi automatski.
Kontrola sudionika
143
Ĉetiri osnovna tipa osoba koje sudjeluju u fokus grupama:
 Srameţljivi sudionik
 Ima što reći, ali ga grupna situacija sputava te je potreban dodatan
moderatorov napor kako bi se ukljuĉio u raspravu.
 Struĉnjak
 Njegov samouvjeren nastup moţe ostale zakoĉiti i obeshrabriti u davanju
suprotstavljenih mišljenja.
 Struĉnost se ogleda u naobrazbi, prihodima, uglednom zanimanju,
politiĉkom utjecaju ili prošlom iskustvu.
 Dominantni sugovornik
 Preuzima rijeĉ u grupi, o svemu iznosi svoje mišljenje, zauzima istaknuto
mjesto za stolom.
 Moderator mora takvu osobu "utišavati" .
 Brbljavac
 Mnogo priĉa, ali bez jasnog stava i komentara.
 Moderator ga mora prekidati jer bi inaĉe potrošio previše dragocjenog
vremena.
Tijek fokus grupe - UVOD
144
 Uvod je ĉesto kljuĉan
 Preuzimanje kontrole
 Pozdravljanje sudionika
 Zahvaljivanje na odazivu
 UKRATKO – cilj cijele studije i specifiĉno fokus grupe
 Predstavljanje prisutnih (ukoliko nije jasno da se svi znaju)
 Najava tema?
 Uvodno pitanje - SVIMA
Obaveze moderatora i suvoditelja u pripremi FG
145
 Upoznati se s naĉinom rada tehniĉkih pomagala i potrebnim
potrošnim materijalom
 Prouĉiti scenarij i odrediti okvirna vremena koja se posvećuju
dijelovima scenarija
 Provjeriti pripremljenost prostorije
 Doznati oĉekivani broj sudionika i njihov sastav (odjave i sl.)
 Postaviti tehniĉka pomagala u najbolje pozicije (diktafone,
kamere, kazete, baterije, blokove, olovke, telefone...)
 Postaviti sat na tako da omogućuje nenametljivo kontroliranje
vremena izvedbe.
 Pripremiti se za voĊenje i biljeţenje
Snimanje
146
 Audio – diktafon
 Video – kamera/diktafon
 OBAVEZNO upoznati sudionike sa snimanjem
 Etika istraţivanja ne dopušta nekad ĉesto korištenu
tehniku skrivene kamere.
 Poloţaj kamere ipak treba biti takav da nije
neposrednom vidokrugu u vrijeme razgovora.
Tijek fokus grupe - RASPRAVA
147
 Slijediti scenarij
 Voditi raĉuna o svemu već navedenom
 Pratiti vrijeme
 Unaprijed napravljene bilješke s vremenima
 Sat na stolu
 Bilješka o vremenu završetka
Postavljanje pitanja
148
 FG, u naĉelu, zahtijevaju otvorena pitanja
Neka pitanja su samo naizgled otvorena
“Koliko ste zadovoljni komunikacijom s graĊanima?”
“Kako biste ocijenili vašu komunikaciju s graĊanima?”
A neka su preobuhvatna
“Koji su vaši prijedlozi za smanjenje problema oko
provedbe Projekta?”
“Koji su vaši prijedlozi za poboljšanje komunikacije s
graĊanstvom?”
Postavljanje pitanja
149
Iz pitanja se jasno mora znati koju temu otvarate
“Kakve sve promjene je Projekt potaknuo u vašoj
lokalnoj zajednici?”
“Koje skupine ljudi su, prema vašem mišljenju,
najviše ukljuĉene i/ili pogoĊene provedbom
projekta?”
Postavljanje pitanja
150
 Pitanje ne smije biti predugo
“Koliko ĉesto servisirate ureĊaj, kako je organizirano
servisiranje i koje izdatke zbog toga imate?”
“Koliko ĉesto servisirate ureĊaj?”
“Kako je organizirano servisiranje?”
“Kolike izdatke imate zbog servisiranja ureĊaja?”
Postavljanje pitanja
151
 Poĉeti sa općenitijim pitanjima (koja manje
sugeriraju odgovore), zatim nadopuniti diskusiju
sa konkretnijim pitanjima
“Kakva su vaša iskustva s korištenjem ureĊaja?”
“S kakvim se problemima susrećete koji su vezani za
servisiranje ureĊaja?”
Postavljanje pitanja
152
 Potaknite iznošenje mišljenja drugaĉijih od onih
koje ste već ĉuli
“Ima li netko drugaĉija iskustva?”
“A kakva su vaša iskustva s prituţbama graĊana?”
“Slaţete li se vi ostali?” - NIKAKO
Postavljanje pitanja
153
 Kod postavljanja pitanja imajte na umu da se
“sastanak” na kojem se nalazite zove FOKUS grupa
 Postavite i pitanja koja nisu u scenariju
 Zabiljeţite pitanja koja vam se ĉine korisna za
sljedeće fokus grupe
 Biljeţite potpitanja koja vam “padnu na pamet”
dok slušate odgovore
Jezik
154
Pitanja jezika odnose se na
 Korištenje slang-a
 Pojednostavljivanje/”Uĉeno” izraţavanje
 Struĉna terminologija
 Lokalizmi
 Naglasci
Pomoć
155
 Zatišje/stanka
 Traţite dodatne informacije
“Moţete li mi to pobliţe objasniti?”
“Rekli ste da su se ljudi ţalili. Na što su se (najviše)
ţalili?”
Neverbalna komunikacija i reakcije na izjave
156
 Moţe biti koristan alat, ako je svjesno korištena
 Kimanje glavom
 “mh” “aha” “da, da, da”
 Izbjegavajte rjeĉice i reakcije koje sadrţe
vrednovanje
“izvrsno”, “to je dobro”, “nevjerojatno”, “grozno”
Oĉekivane greške na poĉetku
157
 Moderator previše govori
 Postavljanje pitanja kada tema nije iscrpljena
 Skakanje s teme na temu
 Strah od zatišja/stanke
 Nekontrolirani neverbalni znakovi
 Nastojite zadrţati neutralnu poziciju vanjskog
promatraĉa
Moderator vs. Pomoćnik (Voditelj i Suvoditelj)
158
 Podjela uloga
 Nadopunjavanje uloga
 Izmjena uloga
Tijek fokus grupe - ZAVRŠETAK
159
 Faktor vremena
 Pitanja su odgovorena
....”Netko nešto dodati”
....”Jesmo li zanemarili neko vaţno pitanje vezano uz
temu”
 Zahvala
 Pozdravljanje
Obaveze moderatora i suvoditelja nakon fokus grupe
160
 Porazgovarati sa sudionicima koji se zadrţe
 Zahvaliti “domaćinima” na organizaciji
 Pokupiti svoju opremu
Obaveze moderatora i suvoditelja nakon fokus grupe
161
 Nadopuniti bilješke i/ili pisati izvještaj ŠTO PRIJE nakon
fokus grupe
 Proslijediti izvještaj u prethodno zadanom roku
 Predati snimke u arhivu
 Predati izvještaj o troškovima i raĉune
VODITI VLASTITU EVIDENCIJU O
OBAVLJENIM AKTIVNOSTIMA I
IZVRŠENIM ZADACIMA
Općenite napomene
162
 Voditeljice i voditelji
 Vlasništvo nad informacijama
 Pitanja odgovornosti
 Pitajte
Pisanje biljeţaka iz FG
163
 Popis SVIH prisutnih
 Biljeţenje što je više moguće sadrţaja izreĉenog
 Nadopunjavanje ODMAH nakon provedbe FG
 Ispisivanje dojmova koji se ĉine relevantnim i
korisnim za provedbu istraţivaĉkog projekta
 KARAKTERISTIČNI CITATI su vaţni za konaĉni
izvještaj
Pisanje izvještaja
164
 Stalno voditi brigu o razlikovanju informacija dobivenih tijekom
razgovora (od sudionika) i interpretacija autora izvještaja
 Prouĉiti stare izvještaje i CILJEVE
 Unijeti ispravke nakon ĉitanja
 Što više citata koji ilustriraju zakljuĉke – odabir konaĉnih moţe
naknadno
 Oĉekivane promjene u provedbi projekta koje će se dogoditi zbog
eventualne promjene vlasti nakon izbora
 Definiranje mogućih poteškoća/prepreka u provedbi projekta
 Poštivati dogovorene rokove
165
Primjer
“Time nismo bili zadovoljni”
“TIME nismo bili zadovoljni”
“Time NISMO bili zadovoljni”
“Time nismo BILI zadovoljni”
“Time nismo bili ZADOVOLJNI”
Tumaĉenje rezultata
166
 Fokus grupe teţe dubljem i cjelovitijem razumijevanju
istraţivane pojave.
 Tumaĉenje je okrenuto traţenju razloga neĉijeg stava, ali i
pruţanja informacija o rasponu mišljenja.
 U analizi se traţe nalazi koji će naše znanje i spoznaje o
istraţivanoj pojavi podići na novu razinu - "prosvjetljenje"
 Analizu ne treba odgaĊati jer vrijeme briše tragove pamćenja, ĉak
i uz snimku grupnog razgovora.
 Tumaĉenje treba sadrţavati podjednaku koliĉinu opisa i analize
prikupljenih podataka.
 Kvaliteta analize moţe se popraviti korištenjem povratnih
informacija od strane sudionika ili struĉnjaka.
Prednosti fokus grupa
167
 PREDNOSTI
 mogućnost da se istodobno prati ponašanje i verbalna komunikacija.
 u odnosu na dubinski intervju, FG su mnogo cjenovno i vremenski
ekonomiĉnije.
 tema od interesa se obraĊuje potpunije i iscrpnije nego u spontanom
razgovoru.
 FG su pogodne za zahvaćanje dublje razine iskustva koje pomaţu
potpunijem razumijevanju ponašanja i doţivljavanja.
Nedostaci fokus grupa
168
 NEDOSTACI
 FG nemaju prirodnu spontanost jer su sakupljene na umjetan naĉin,
a sudionici se vjerojatno nikada ne bi ni sreli da se nisu odrţale.
 manjka ponešto od prirodnosti za kojom teţe kvalitativne metode.
 oskudno praćenje neverbalnog ponašanja.
 FG ne izbjegava potpuno problem reaktivnosti
169
Opaţanje
Opaţanje
170
Laiĉko, svakodnevno, opaţanje je uobiĉajena aktivnost opservacije
svijeta koji nas okruţuje.
Po svom karakteru je:
 prigodno
 nesustavno
 podloţno osobnim pristranostima opaţaĉa
 podloţno situacijskim iskrivljenjima i usmjeravanjima
 opaţaĉ ne biljeţi, već pamti što je pod utjecajem strukturiranja
informacija pri zapamćivanju, zaboravljanja i isticanja nekih
informacija
Znanstveno opaţanje
Tehnika kojom istraţivaĉ nastoji doći u neposredni doticaj s
fenomenom koji istraţuje, kako bi stekao dublji uvid u
egzistenciju fenomena ili kako bi proveo kvantifikaciju, mjerenje
nekih aspekata samog fenomena.
Znanstveno opaţanje bi trebalo biti:
 sustavno
 objektivno
 u jasno definiranim uvjetima
 samo izabrani aspekti promatrane situacije
 biljeţenje rezultata po odreĊenim pravilima
171
Prednosti u odnosu na druge metode
Prednosti:
 izravnost, neposrednost, direktni dodir
 veća prirodnost uvjeta nego u eksperimentu, ali i u
odnosu na ankete ili samoprocjenu
 opisuje meĊuovisnost pojava i interakciju ponašanja i
situacijskih odrednica
 ne zahtijeva suradnju ispitivanih osoba
 izvodivo je kad je nemoguće manipulirati nezavisnu
varijablu ili je to ne-etiĉno ĉiniti
172
Opaţanja – prema strukturiranosti
 opaţanje prirodnog tijeka dogaĊaja bez prethodnog izbora
 opaţaĉ promatra fenomen u cjelini bez prethodnog
fokusiranja na odreĊene aspekte
 strukturirano opaţanje u kojem su jedinice opaţanja
unaprijed strukturirane i odreĊene
 opaţaĉ zna što traţi i koje aspekte promatra
173
Opaţanje – opseg utjecaja opaţaĉa
 opaţanje bez ukljuĉivanja
 opaţaĉ pasivno promatra, ne izazivajući pojave koje
promatra i ne intervenirajući u situaciju
 opaţanje s ukljuĉivanjem
 opaţaĉ aktivno mijenja situaciju ili je u interakciji s
promatranim osobama
174
Naĉin biljeţenja opaţenog ponašanja
 kvalitativne metode
 narativni zapisi
 terenske zabilješke
 kvantitativne metode
 liste oznaĉavanja
 prisutnost-odsutnost
 trajanje
 uĉestalost
 udaljenost
 mjere procjene
175
Kvalitativno opaţanje
Proces u kojem istraţivaĉ uspostavlja višestrani i razmjerno
dugotrajan odnos s nekim ljudskim udruţenjem u njegovoj
prirodnoj okolini u svrhu znanstvenog razumijevanja tog
udruţenja. (Loftland i Loftland, 1984.)
Istraţivaĉka strategija u kojoj se odrţava prisutnost
promatraĉa u nekoj društvenoj situaciji radi znanstvenog
istraţivanja. (Schwartz i Schwartz, 1955.)
176
Etnografsko sudioniĉko opaţanje
177
 istraţivaĉi sve više prihvaćaju ulogu rubnog ĉlana koja istodobno
dopušta pogled iznutra, ali i dovoljno prostora za opaţanje
 jedino ĉime se rukovode pri opaţanju je vaţnosti zbivanja za
iskustva i ţivote sudionika
 etnografija - disciplina koja se bavi opisom kulture u nastojanju
da razumije ţivot neke druge zajednice oĉima njenih pripadnika
 uglavnom bavi pruţanjem opisa svakodnevnog ţivota zajednice
kako ga vide njeni pripadnici
 sudjelovanje u ţivotu zajednice stoga je kljuĉno naĉelo
entografskog rada
Kvalitativno opaţanje - obiljeţja
178
 odvija se redovito u prirodnim uvjetima što mu daje
specifiĉne prednosti
 opaţaju se osobe koje bi se, i bez istraţivanja, zatekle u
situaciji u kojoj se nalaze, a njihovo je ponašanje onakvo
kakvo se odvija u svakodnevnom ţivotu
 opaţaĉi su, lišeni potrebe da dogaĊaje klasificiraju prema
unaprijed utvrĊenoj shemi, već slobodno biljeţe sve ono što
se ĉini vaţnim i znaĉajnim
 u većoj ili manjoj mjeri istraţivaĉ-opaţaĉ je ukljuĉen u
zbivanja kojima se bavi kao znanstvenik
 koncept, strategija istraţivanja i objašnjenje fenomena
prepušteni su situacijskim odrednicama
Pristup prouĉavanoj zajednici
 metoda se uglavnom koristi za uvid u logiku i fenomenologiju
funkcioniranja marginalnih skupina i ekstremistiĉkih
organizacija
 ulazak u razliĉite organizacije poput vojske, zatvora ili duševne
bolnice oteţan je sloţenim birokratskim postupcima
 ĉak i uz odobrenje, istraţivaĉu nikad nije omogućeno slobodno
kretanje
 ĉesto je potrebna velika doza domišljatosti kako bi se pristupilo
takvim razmjerno zatvorenim zajednicama i dobilo dozvolu za
opaţanje
179
Prikriveno ili neprikriveno opaţanje?
180
 PRIKRIVENO
 ideal je nevidljivi istraţivaĉ
 izbjegava reaktivnost, ali
istodobno otvara etiĉko
pitanje ugroţavanja tuĊe
privatnosti
 mogućnost pogrešne
identifikacije
 upoznatost s informacijom
koje ne bi trebao znati
 NEPRIKRIVENO
 postavljanje pitanja u tom
sluĉaju oĉekivano i prirodno,
što omogućuje prikupljanje
potpunijih podataka
 prisutan problem
reaktivnosti
 omogućuje kombinaciju s
drugim metodama –
intervju, anketa i sl.
 nema etiĉkih dvojbi ni
problema vezanih za
pogrešnu identifikaciju
Tijek opaţanja
 nakon pristupanja nekoj zajednici ili sredini, većina se
etnografskog posla sastoji jednostavno u promatranju i slušanju
 istraţivaĉ se najprije mora sroditi sa sredinom, upoznati ĉlanove
zajednice i proniknuti u odnose meĊu njima, prepoznajući one
ĉlanove oko kojih se okreće većina aktivnosti (tzv. zvijezde)
 u prvo vrijeme opaţanje se sastoji u praćenju “vodiča” prilikom
njegovih dnevnih poslova
 cijelo vrijeme valja voditi terenske zabilješke nastojeći se ne
oslanjati previše na pamćenje
181
Prikupljanje podataka
 Za prikupljanje i obradu podataka vrlo je vaţan nacrt
istraţivanja.
 njegova se zadaća sastoji u anticipatornom saţimanju
podataka jer ograniĉavaju kasniju analizu usmjerujući
pozornost relevantnim pojavama, izostavljajući pritom one
sporedne
 nacrt bi prikupljanje podataka trebao unaprijed ograniĉiti, ali i
usmjeriti istraţivaĉa na primjeren naĉin obrade
 Prikupljene podatke valja prije same analize dodatno
obraditi.
 bilješke treba prepisati, pojasniti, proširiti i urediti, a auditivne
zapise transkribirati
 istraţivaĉ treba osmisliti primjeren naĉin pohrane podataka,
koji ukljuĉuje imenovanje pojedinih dokumenata
182
Analiza nakon opaţanja
 analiza zapoĉinje ĉitanjem u kojem se razmatra uvjerljivost
pretpostavki nastalih tijekom opaţanja i stvaraju se nove
 u konaĉnici autor obiĉno pruţa detaljan opis opaţane
pojave, prethodnih uvjeta, sudionika, uoĉenih zakonitosti i
društvenog konteksta
183
Tri pravca u kvalitativnoj analizi
184
 Interpretivisti
 tumaĉenje traţe u dubokom razumijevanju, odnosno empatiji s
osobama koju prouĉavaju
 podatke ne kodiraju, već pomnim išĉitavanjemnastoje doći do
suštine
 ovakvim se metodama sluţe fenomenolozi, dekonstruktivisti,
etnometodolozi i hermeneutiĉari
 Pravac društvene akcije
 voĊena su strategijom poticanja društvenih promjena
 Pravac socijalne antropologije
 podatke prilikom analize saţimlje i kategorizira, nastojeći pritom
izgraditi i usavršiti polazni model
 ovamo se mogu ubrojiti pravci poput etnografije, antropologije,
ţivotne povijesti ili drugih
Kvantitativno opaţanje
 zamjena za druge tehnike kvantifikacije
 mjerni instrument je uglavnom istraţivaĉ-opaţaĉ
 usmjerava se na specifiĉne aspekte promatranog fenomena
koje je moguće kvantificirati
 uglavnom se radi o ograniĉenom dostupu do fenomena ili o
uzorkovanju situacija u kojima se vrši opaţanje
 pogodna je kao strategija kojom se supstituira neka druga
metoda koja zahtijeva veću suradnju ispitivanih osoba
185
Vrste ponašanja koje se mogu opaţati
 neverbalno ponašanje
 npr. izraz lica, razmjenjivanje pogleda, tjelesne kretnje, stav
tijela…
 manja uoĉljivost za neuvjeţbanog opaţaĉa, problem
intrepretacijske razine
 prostorno ponašanje
 Hall (1963) kategorizira udaljenosti meĊu osobama na:
 intimni prostor (do 0.5m)
 osobni prostor (od 0.5 do 1.2m)
 društveni prostor (od 1.2 do 3m)
 javni prostor (preko 3m)
186
Vrste ponašanja koje se mogu opaţati
 ekstralingvistiĉko ponašanje
 npr. jaĉina i boja glasa, brzina govora, naglasci, ritam,
prekidi i stanke u govoru, izbor rijeĉi…
 lingvistiĉko ponašanje
 sadrţaj govorne komunikacije
187
Uzorkovanje elemenata opaţanja
 uzorkovanje ponašanja
 uzorak vremenskih odsjeĉaka
 sluĉajni raspored
 sustavni raspored
 uzorak dogaĊaja
 uzorkovanje situacija
188
Objektivnost metode opaţanja
 opaţaĉ moţe utjecati na objektivnost zapisa promatrane pojave
 definirati promatranu pojavu i njene manifestacije
 uvjeţbati opaţaĉa da uoĉava pojavu
 upoznati opaţaĉa s tipiĉnim pogreškama kao što su halo-efekt,
pogreška kontrasta, pogreška sliĉnosti, pogreška isticanja itd.
 definirati liste oznaĉavanja
 uvesti više opaţaĉa kako bi se osobni utjecaji poništili
kombiniranjem više opaţajnih rezultata
 kombinirati više tehnika opaţanja
 u skalama procjena odrediti postupke kojima se centrira i sidri
procjena
189
190
Odabir sudionika u kvalitativnom
istraţivanju
Tko je sugovornik u intervjuu?
 Metodom intervjua istraţivaĉ ţeli doznati od osobe koja
je u doticaju s fenomenom koji istraţuje koje je njeno
iskustvo s tim fenomenom.
 Istraţivaĉ ne moţe direktno prouĉavati fenomen. Stoga
ga prouĉava kroz iskustvo drugih.
 Osoba mora imati iskustvo s prouĉavanom pojavom.
 Istraţivaĉ u intervjuu doznaje od te osobe kakvo iskustvo ima i kako
doţivljava fenomen.
 Ukoliko istraţivaĉ oĉekuje da razliĉite osobe imaju razliĉit doţivljaj
fenomena bira vrlo razliĉite osobe kako bi provjerio tu pretpostavku.
191
Kako se provodi izbor sugovornika?
 Izvor sugovornika je namjerni izbor:
 Po vanjskim obiljeţjima moramo prepoznati one koji imaju
(više) iskustva s prouĉavanim fenomenom
 Biramo osobe koje se po karakteristikama koje smatramo
vaţnima razlikuju kako bi provjerili pretpostavku o razliĉitom
doţivljavanju prouĉavane pojave.
192
Uzorak sugovornika za dubinski intervju
 Namjerni uzorak od najviše tridesetak osoba
 Istinska reprezentativnost za cijelu populaciju osoba obiĉno nije
imperativ
 Vaţno da istraţivanjem budu obuhvaćeni vrlo razliĉiti ispitanici što
bi trebalo osigurati zastupljenost svih stajališta o problemu.
 Broj ispitanika u pravilu nije unaprijed odreĊen, već se prilagoĊava
nadolazećim podacima.
 Razgovori se obavljaju sve do trenutka dok se ne iscrpi izuĉavana
tema, tako dugo dok se izreĉena mišljenja ne poĉnu ponavljati -
“teorijsko zasićenje”
 S obzirom na veliĉinu i prigodnost uzorka i na
nestandardiziranost postupka,
 podaci dobiveni dubinskim intervjuima ne prevode se u brojĉane
pokazatelje niti se njihova obrada provodi statistiĉkim metodama.
193
Regrutacija i prostor odrţavanja dubinskog intervjua
 Prilikom regrutacije se ispitaniku ukratko opisuje
postupak i svrhu istraţivanja spominjući temu
samo u najkraćim crtama.
 Nastoji se smanjiti mogućnost "pripreme" za razgovor,
odnosno osigurati spontane i iskrene odgovore.
 Razgovori obiĉno traju sat ili dva, a odvijaju se u
vrlo razliĉitim prostorima.
 Vaţno je da prostorija bude ugodna, tiha i neometana,
ĉime se postiţe opušten i smiren ugoĊaj, pogodan za
obavljanje povjerljivog razgovora.
194
Sastav fokus grupa
 Sudionici razgovora trebali bi imati nešto zajedniĉko.
 Sudionici moraju biti odgovarajuće motivirani i zainteresirani
za razgovor o temi, jer će u protivnom rasprava rezultirati
nedovoljno sadrţajnim nalazima.
 Sastav fokus grupa trebao bi biti homogen, jer će ljudi sliĉnijih
obiljeţja lakše nesputano priĉati jedni pred drugima.
 Grupnu raspravu moţe omesti meĊusobno poznavanje
sudionika.
 Neki će sudionici nerado govoriti i otkrivati svoju intimu
zbog poznanika.
 Problem su i ranije uspostavljeni odnosi moći i
nadreĊenosti koji se prenose u fokus grupu, tako da ne
moţemo oĉekivati posve otvorenu i sadrţajnu raspravu.
195
Fokus grupe se provode u nizu!
 Izdvojena fokus grupa ĉesto navodi na pogrešne zakljuĉke
zbog mnoštva detalja i sluĉajnosti koje mogu pridonijeti
atipiĉnom ishodu.
 To se u pravilu dogaĊa zbog dominantnog sudionika,
indisponiranog moderatora ili specifiĉnog sastava grupe.
 Zbog zainteresiranosti za raspon zastupanih mišljenja,
potrebno je provesti veći broj razgovora kako ne bismo
ostali uskraćeni za dio rjeĊe zastupanih stavova.
 Grupne razgovore potrebno ponavljati sve dok ne
ustanovimo kako novim grupama ne stjeĉemo nove niti
produbljujemo postojeće nalaze.
196
ProvoĊenje fokus grupa
 Tri elementa kljuĉna za uspješnu primjenu fokus
grupa:
1. planiranje
2. provedba (voĊenje razgovora)
3. tumaĉenje rezultata
197
Planiranje fokus grupa
 Zapoĉinje utvrĊivanjem svrhe i cilja istraţivanja.
 Fokus grupe se obiĉno primjenjuju prilikom:
1. ProvoĊenja preliminarne studije koja treba pruţiti poĉetne uvide
u istraţivanu pojavu ili u sluĉaju ograniĉenih sredstava.
2. Postojanja nerazumijevanja ili jaza izmeĊu razliĉitih kategorija
ljudi kojeg se ţeli bolje upoznati i istraţiti u grupnom razgovoru.
3. Izuĉavanja sloţenih ponašanja teško dohvatljivih uobiĉajenim
kvantitativnim metodama, pogotovo onih zasićenih ĉuvstvenim
faktorima.
4. Upoznavanja spontanih reakcija i komentara na odreĊenu vrstu
podraţaja.
198
Planiranje sudionika
 Pitanje sudionika ĉesto je neopravdano podcijenjeno
 Tko će biti sudionici?, Koliko ih treba biti?, Kako ih izabrati i
osigurati da se pojave?
 Ovisno o problemu, ciljnu grupu mogu predstavljati vrlo
razliĉite skupine osoba.
 Sudionici moraju biti sposobni i motivirani razgovarati o
odreĊenoj temi,
 Fokus grupe barem u nekoj mjeri homogene kako bi mogle
raspravljati bez sustezanja i društvenog pritiska.
 Ipak, meĊu sudionicima trebaju postojati i zamjetne
razlike, odnosno nuţna je odreĊena šarolikost koja će
zajamĉiti javljanje suprotstavljenih gledišta.
199
Pristranost pri izboru sudionika
 Pristranost moţe se "uvući" i u kvalitativna istraţivanja.
 Ako se suradnik koji nalazi ispitanike rukovodi vlastitim
sudom o tome tko bi bio zahvalniji ili bolji sugovornik.
 Ako su sudionici fokus grupa motivirani iskljuĉivo nagradom.
 Razgovor će se zbog nedostatka prave motivacije ili manjkavog
poznavanja tematike rasplinuti i neće ponuditi odgovarajuće
spoznaje.
 Pristran izbor ispitanika najĉešće ipak nema ozbiljnijih
posljedica po rezultate fokus grupa.
200
Naĉini odabira sudionika za fokus grupe
 Korištenjem popisa
 Na licu mjesta
 Tehnikom snjeţne grude (kumulativna metoda)
 Oglasom u novinama
201
Sudionici fokus grupa se ne bi trebali otprije poznavati
 Za to postoje barem tri razloga.
 Ako meĊu poznanicima postoji hijerarhijski odnos on će se
odraziti i na razgovor u grupi.
 Kad su neki od sudionika prijatelji ili se dobro meĊusobno
poznaju, nećemo biti u stanju pratiti komunikaciju onako kako
bismo htjeli.
 Vjerojatnije je da će nam sastav grupa biti homogen, uvelike
ujednaĉen prema zastupanim stajalištima, što će na koncu
rezultirati umjetno suţenim rasponom mišljenja.
 Stoga je upotreba tehnike snjeţne grude ograniĉena, te je u
sluĉaju upotrebe te metode potrebno
202
Analiza sadrţaja
Istraţivaĉka tehnika kojom se na objektivan i sustavan naĉin
kvantitativno opisuje sadrţaj nekog vida komunikacije.
Omogućuje analizu:
 dogaĊaja
 reakcija
 ţivotnog stila vremena
 preokupacija
 svjetonazora
 vrijednosti
Ima problem s:
 nedefiniranom ulogom urednika i novinara
 utjecaj procesa proizvodnje vijesti
 utjecaj vlasnika medija i trţišnog pozicioniranja
203
Posebno korisnom u dva sluĉaja:
 kad opseţnost ili brojnost materijala ne dopušta cjelovitu
analizu na svoj dostupnoj graĊi
 kad istraţivaĉu nisu dostupni nikakvi drugi podaci osim
zabiljeţenih poruka
Prednosti u odnosu na drugu dokumentaciju
 jasno datiranje
 odreĊen interval obuhvata informacija
 omogućuje analizu povezanosti s publikom
 pokriva sve relevantne dogaĊaje i utjeĉe na tijek politiĉkih zbivanja
204
Tri osnovna cilja:
 opisivanje obiljeţja komunikacije
 zakljuĉivanje o dogaĊajima koji su prethodili
komunikaciji
 zakljuĉivanje o uĉincima komunikacije
205
Postupak kojim se provodi analiza sadrţaja
 obiĉno obuhvaća sljedeće korake:
 uzorkovanje
 odreĊivanje jedinice analize
 odreĊivanje sadrţaja kategorija
 kodiranje
 statistiĉka analiza
206
Uzorkovanje
 Uzorkovanje dokumenata
 Uzorkovanje unutar dokumenata
207
Jedinice analize
 fiziĉke jedinice
 sintaktiĉke jedinice
 tematske jedinice
208
Pridruţivanje brojĉanih vrijednosti
 dihotomno odreĊivanje sukladno naĉelu:
pojavilo se – nije se pojavilo
 uĉestalost pojavljivanje kategorije u dokumentu
 koliĉina prostora posvećena kategoriji u dokumentu
 snaga ili intenzitet kojom je kategorija zastupljena
209
Statistiĉka analiza podataka
 saţimanje podataka
 otkrivanje povezanosti meĊu podacima
 povezivanje podataka dobivenih analizom sadrţaja s
onima prikupljenima iz drugih izvora ili drugim
metodama
210
211
Analiza podataka u
kvalitativnom istraţivanju
Ĉime se odlikuje kvalitativni pristup?
212
 Pozitivistiĉka znanost istraţuje pojave za koje vjeruje da posjeduju
svoju "objektivnu" sliku neovisnu od viĊenja promatraĉa
 Kvalitativno istraţivanje je višemetodski pristup koji poĉiva na
tumaĉenju subjektivnih pojava.
 Njihovi nalazi nisu posredovani statistiĉkom analizom ni drugim
naĉinima kvantifikacije.
 Kvalitativni pristup prouĉava fenomene u njihovom prirodnom
okruţenju nastojeći im dati smisao i protumaĉiti ih sukladno znaĉenju
kojeg im pridaju ljudi.
 Poĉivaju na pretpostavci da je subjektivna istina jedino što postoji.
 Temelji se na analizi tekstualne graĊe nastale na temelju osobnih
iskustava, ţivotnih priĉa, pojedinaĉnih i skupnih intervjua, opaţanja.
Osnovni ciljevi kvalitativne analize
213
 Osnovni ciljevi kvalitativne analize su potpunije i dublje
razumijevanja istraţivane pojave.
 To se nastoji postići iscrpnim prouĉavanjem iskustva
sudionika koje odraţava njihovo viĊenje i doţivljaj stvarnosti.
 Povećavaju naše razumijevanje problema jer je razina analize
mnogo detaljnija i dublja.
 Kvalitativna analiza moţe, baciti na izuĉavanu pojavu posve
novo svjetlo, odnosno ukazati na ono što kriju subjektivna
iskustva nedohvatljiva drugim sredstvima.
Temeljna obiljeţja kvalitativnog pristupa
214
1. Kvalitativna se istraţivanja provode intenzivnim i produljenim
boravkom u prirodnim ţivotnim situacijama.
2. Istraţivaĉ nastoji steći holistiĉki (cjelovit) uvid u okruţje koje
prouĉava te na ustroj i pravila što u njemu vladaju.
3. Istraţivaĉ pokušava prikupiti graĊu o viĊenju samih aktera
"iznutra" putem duboke pozornosti i empatije.
4. Glavna je zadaća objasniti kako ljudi razumijevaju i ponašaju
se u uobiĉajenim ţivotnim situacijama.
5. Od mnogih mogućih tumaĉenja neka se nameću više od drugih
zbog teorijskih razloga ili veće unutarnje dosljednosti.
6. U istraţivanjima se rijetko koriste standardizirani postupci
mjerenja, tako da je, u pravilu, istraţivaĉ sam mjerni
instrument.
7. Analiza se većinom provodi na rijeĉima.
Ograniĉenja pozitivistiĉkog pristupa
215
 Kvalitativni pristup, za razliku od kvantitativnog upozorava
na neke zanemarene odrednice istraţivanih pojava:
 društveno uvjetovanoj prirodi stvarnosti
 prisnoj povezanosti istraţivaĉa i predmeta izuĉavanja
 situacijskim ograniĉenjima koja utjeĉu na istraţivaĉki proces
Kvalitativna istraţivanja posebno su prilagoĊena
216
 Razumijevanje znaĉenja koje situacija ima za sudionike u
istraţivanju umjesto prouĉavanja "objektivnih" okolnosti.
 Razumijevanje posebnog okruţja u kojem sudionici djeluju i
naĉina na koji ono na njih utjeĉe umjesto širokih uopćavanja i
općevaţećih zakona.
 Uoĉavanje neoĉekivanih i nepredvidljivih pojava umjesto onih
koje diktiraju unaprijed definirana pitanja.
 Razumijevanje tijeka kojim se odvijaju dogaĊaji i ponašanje
umjesto iskljuĉivo ishoda.
 Razvijanje uzroĉnih objašnjenja tzv. lokalne uzroĉnosti.
Ciljevi istraţivanja
217
 Opisivanje i tumaĉenje iskustava, prikupljanje novih spoznaja,
Stjecanje znanja i razumijevanje bez polaznih pretpostavki
Osnovni istraţivaĉki ciljevi kvalitativnog pristupa
218
 Primarne svrhe su pruţanje detaljnog opisa, stvaranje
osnove za neku novu teoriju ili općenito produbljivanje i
proširenje spoznaje o izuĉavanoj pojavi.
 Poĉetno upoznavanje s problemom
 Pribliţavanje izuĉavane pojave vlastitom iskustvu i stjecanje
dubljeg razumijevanja
Poĉetno upoznavanje s problemom
219
 Poĉetno upoznavanje, produbljivanje ili nastojanje da se na
ranije ispitano podruĉje baci novo svjetlo.
 Neosviješteno korištenje kvantitativnih metoda moţe
 dovesti do posve apstraktnog promišljanja problema.
 voditi nalazima koji se, zbog prirode metode, a ne pojave
same, kreću u uskim okvirima polazišne teorije.
 Kvantitativne su metode najĉešće slijepe za nova i radikalna
rješenja starih problema ili potpuni obrat teorijske
paradigme.
Stjecanje dubljeg razumijevanja
220
 Kvalitativne metode potiĉu nesputano i kreativno
razmišljanje o problemu.
 Kvalitativne metode daleko su slikovitije i sadrţajnije kada
je potrebno postići dublje i potpunije razumijevanje pojave.
Naĉin prouĉavanja
221
 Prouĉavanje u prirodnim uvjetima pri ĉemu se sloţenost
okolnosti drţi prednošću jer omogućuje uvid u cjelinu
Mogućnost uopćavanja nalaza
222
 Nemogućnost uopćavanja na populaciju; razumijevanje
specifiĉnog sluĉaja ili uzorka osoba u prvome planu.
 Uopćavanje nije primarna zadaća pa se umjesto
probabilistiĉkog, gotovo iskljuĉivo koriste namjerni uzorci.
 Ţrtvuje mogućnost uopćavanja za veću dubinu i analitiĉnost.
 Mali nereprezentativni uzorci ili pojedinaĉni sluĉajevi koji se
podrobno izuĉavaju unutar vlastitog okruţja.
 Uzorkovanje ipak nije posve nevaţno jer se obiĉno ţeli
upoznati cijeli raspon mišljenja.
Uopćavanje i uzorkovanje
223
 Uopćavanje nije primarna zadaća pa se umjesto
probabilistiĉkog, gotovo iskljuĉivo koriste namjerni uzorci
 Ţrtvuje mogućnost uopćavanja za veću dubinu i analitiĉnost.
 Mali nereprezentativni uzorci ili pojedinaĉni sluĉajevi koji se
podrobno izuĉavaju unutar vlastitog okruţja.
 Uzorkovanje ipak nije posve nevaţno jer se obiĉno ţeli
upoznati cijeli raspon mišljenja.
Uloga istraţivaĉa
224
 Istraţivaĉ svojom vlastitom perspektivom utjeĉe na
tumaĉenje; perspektiva je eksplicirana, ali ne moţe biti
uklonjena; istraţivaĉeva ukljuĉenost i empatija su poţeljne
jer vode dubljem i boljem razumijevanju osobnih iskustava.
 Istraţivanja poĉivaju na istraţivaĉevoj punoj ukljuĉenosti i
empatiji jer one vode boljem razumijevanju osobnih
iskustava što ih iznosi ispitanik.
 Istraţivaĉ je aktivan sudionik, ĉija se perspektiva ne nastoji
zatomiti već eksplicirati.
Podaci
225
 pripovjedni opisi,
 tekstovi,
 transkripti razgovora,
 podaci sadrţani u rijeĉima koje se ne prevode (kodiraju) u
brojeve,
 zabilješke
Obrada podataka
226
 literarna,
 verbalna,
 neredukcionistiĉka
Obrada empirijskih podataka
227
 Kvalitativna metodologija zahtijeva mnogo više
istraţivaĉevog truda i paţnje.
opća pravila su mnogo manje definirana
ništa ne jamĉi da će, više istraţivaĉa doći do posve sukladnih
zakljuĉaka zbog mnogoznaĉnosti rijeĉi u odnosu na brojeve.
 Svi analitiĉki postupci temelje se uglavnom na zajedniĉkom
nizu koraka koji obuhvaćaju
poĉetno kodiranje
preslagivanje i razvrstavanje podataka
uoĉavanje sliĉnosti i njihovo izdvajanje
izvoĊenje zakljuĉaka na temelju konzistentnih obrazaca.
Primarni doprinos
228
 Razumijevanje iskustva kojem vodi njihovo intenzivno i
produbljeno izuĉavanje bez zaokruţenog teorijskog okvira.
Tri pravca u kvalitativnoj analizi
229
 Interpretivisti
 Tumaĉenje traţe u dubokom razumijevanju, odnosno empatiji s
osobom koju prouĉavaju.
 podatke ne kodiraju, već pomnim išĉitavanjemnastoje doći do
suštine, onog postojanog u ţivotu pojedinca.
 Ovakvim se metodama sluţe fenomenolozi, dekonstruktivisti,
etnometodolozi i hermeneutiĉari.
 Pristalice pravca društvene akcije
 voĊena su strategijom poticanja društvenih promjena.
 Pristalice pravca socijalne antropologije,
 podatke prilikom analize saţimlje i kategorizira, nastojeći pritom
izgraditi i usavršiti polazni model.
 Ovamo se mogu ubrojiti pravci poput etnografije, ekološke
psihologije, ţivotne povijesti ili drugih.
Zajedniĉki elementi kvalitativne analize
230
1. Pridruţivanje kodova zabilješkama s opaţanja ili intervjua
2. Biljeţenje razmišljanja ili opaski na rubovima stranica
3. Prolaţenje kroz podatke ne bi li se utvrdili zajedniĉki
elementi, obrasci ili teme
4. Izdvajanje obrazaca, povezanosti i pravilnosti te njihovo
provjeravanje u sljedećoj istraţivaĉkoj etapi
5. Postupno razraĊivanje manjeg broja uopćavanja koja
objašnjavaju dosljednosti utvrĊene u podacima
6. Suĉeljavanje takvih uopćavanja s dosadašnjim
spoznajama uklopljenima u konstrukte ili teorije
Postupci u kvalitativnoj analizi
231
 Redukcija podataka
 Saţimanje postojeće graĊe sukladno preuzetom teorijskom okviru;
 Izdvajanje bitnog, usmjeravanje i ispuštanjem sporednoga.
 Kodiranje, nalaţenje teme, pisanje priĉe ili klasteriranje.
 Prikazivanje podataka
 Pregledno iznošenje saţetih nalaza u obliku koji dopušta izvoĊenje
zakljuĉaka.
 Lišeno brojeva pa se u matrici nalaze verbalni opisi.
 Koriste se i strukturirani saţeci, dijagrami ili skice.
 IzvoĊenje zakljuĉaka
 Pridavanju smisla podacima i njihovom tumaĉenju.
 Zakljuĉci obiĉno poprimaju oblik usporedbi, uoĉavanja obrazaca ili
tema zajedniĉkog javljanja pojava.
Prikupljanje podataka
232
 Za prikupljanje i obradu podataka vrlo je vaţan nacrt
istraţivanja.
 Njegova se zadaća sastoji u anticipatornom saţimanju podataka jer
ograniĉavaju kasniju analizu usmjerujući pozornost relevantnim
pojavama, izostavljajući pritom one sporedne.
 Nacrt bi prikupljanje podataka trebao unaprijed ograniĉiti, ali i
usmjeriti istraţivaĉa na primjeren naĉin obrade.
 Prikupljene podatke valja prije same analize dodatno
obraditi.
 Bilješke treba prepisati, pojasniti, proširiti i urediti, a auditivne
zapise transkribirati.
 Istraţivaĉ treba osmisliti primjeren naĉin pohrane podataka, koji
ukljuĉuje imenovanje pojedinih dokumenata
Naĉini analize
233
 Konaĉni ciljevi kvalitativne analize sastoje se, u opisu i
tumaĉenju opaţenih obrazaca i pravilnosti uoĉenih u podacima.
 Opće strategije:
 analiza putem nacrta
 Već sam scenarij intervjua, ili plan opaţanja mogu posluţiti kao okosnica sistematizacije
prikupljenih podataka. Iako se sam plan u istraţivanju moţe mijenjati ili nadopunjavati
sukladno novim spoznajama, on ipak moţe posluţiti kao prva provizorna organizacijska
shema.
 privremena analiza
 Privremena analiza se provodi u vrijeme provoĊenja istraţivanja kako bi se istraţivaĉeva
pozornost usmjerila na nove aspekte koji su se pojavili. Sluţi ispravljanju propusta u
konceptualizaciji.
 ponavljanje postupaka u kruţnoj analizi
 Izmjenjivanjem indukcije (izgradnja pretpostavki i teorijskih objašnjenja sintezom
podataka) i dedukcije (testiranje teorija prikupljenim ĉinjenicama) provodimo misaonu
simulaciju generalnog naĉina napretka u znanosti.
Analitiĉke strategije
234
 Analiza nacrtom
 Anticipatorna redukcija podataka.
 Suţavanje ţarišta odvija se putem izostavljanja dijela
sporednih varijabli i usmjeravanja na one koje su od suštinske
vaţnosti.
 Privremena analiza
 Moţe preusmjeriti istraţivaĉku pozornost na neka dotad
zanemarena pitanja ispravljajući time propuste u
konceptualizaciji.
 Kruţna analiza
 Jednom kad se neka tema, pretpostavka ili obrazac nametne
induktivnom analizom, predstoji njegova provjera u kojoj se
nastoji potvrditi ili opovrgnuti ono do ĉega se došlo.
Postupci analize
235
 Analiza unutar sluĉaja
 Analiza izmeĊu sluĉajeva
Analiza unutar sluĉaja
236
 Analiza zahvaća dvije razine razumijevanja, opisnu i
eksplanatornu.
 Prva razina bavi se pitanjem "što se i kako zbiva
 Druga razina, koja se bavi pokušajem pruţanja valjanog objašnjenja,
odgovara na pitanje "zašto dolazi do neĉega?"
 Kvalitativna analiza uvelike poĉiva na slikovnom prikazu
podataka.
 Prikaz je oblik predstavljanja podataka iz kojeg je moguće izvlaĉiti
zakljuĉke i poduzimati odgovarajuće akcije.
 Prikaz je obiĉno saţet i proĉišćen u odnosu na sveukupne podatke i
dopušta usporedbe, obrasce ili teme što se ponavljaju.
 U pravilu je rijeĉ o matrici tekstualnih zabilješki.
Lokalna uzroĉnost
237
 Pregled neposrednih dogaĊaja koji su doveli do pretpostavljene
posljedice
 Analiza koja se obavlja je retrogradna jer se odreĊenoj pojavi uzroci
traţe u prošlosti.
 Za uzroĉnost je od presudne vaţnosti poznavanje vremenskog slijeda
jer je jasno da samo prethodeći dogaĊaji mogu biti uzroci naknadnih.
 Nakon što se izdvoje mogući uzroĉnici, provjerava se jesu li uistinu
doveli do kljuĉnog dogaĊaja, uz iskljuĉivanje drugih mogućih
objašnjenja nastalog ishoda.
 Autori skloni kvalitativnom pristupu drţe da je uzroĉnost u konaĉnici
uvijek lokalna.
 Pretpostavljeni uzroci djeluju interaktivno te je potrebno prepoznati
obrasce i meĊusobnu isprepletenost uzroka i posljedica.
Analiza izmeĊu sluĉajeva
238
 Analizom većeg broja osoba (grupa, organizacija) u
raznovrsnijim uvjetima zajamĉit će rezultatima viši stupanj
općenitosti.
 Rezultat kvalitativne analize u pravilu je vrlo specifiĉna
slika koja vrijedi upravo za izuĉavani sluĉaj.
 analiza izmeĊu sluĉajeva se ne moţe provesti bez
prethodnog preusmjeravanja ţarišta na zajedniĉke
elemente više razine općenitosti.
 Postoji opasnost da se time izgube lokalne posebnosti
svakog sluĉaja i analiza završi na općenitoj i apstraktnoj
razini.
Specifiĉnost analize izmeĊu sluĉajeva u odnosu na
korelacijski pristup
239
 Usmjerenosti prema sluĉajevima umjesto varijablama.
 Pristup usmjeren sluĉaju gleda na svakog pojedinca traţeći
njegov osobni uzroĉni obrazac.
 Tek potom se temeljem usporedbe manjeg broja sliĉnih osoba
mogu izvesti i neke općenitije zakonitosti.
 Kvantitativna analiza pogodna je za nalaţenje povezanosti
meĊu varijablama u velikom uzorku ispitanika.
 Istodobno je slijepa za specifiĉnu, lokalnu uzroĉnost.
IzvoĊenje zakljuĉaka u kvalitativnim istraţivanjima
240
 Vjerodostojnost zakljuĉaka poĉiva na koherenciji i
smislenosti tumaĉenja.
 Hoće li tumaĉenja što ih nalazimo u kvalitativnom istraţivanju
podnijeti test valjanosti i ponovljivosti?
 Kvalitativna istraţivanja izvode zakljuĉke i provjeravaju ih
na osobit naĉin.
 Tumaĉenje poĉiva na velikom broju postupaka nazvanima “taktikom
izvlaĉenja smisla”.
Postupci koji omogućuju tumaĉenje
241
 Uočavanje obrazaca i tema
 Nalaženje uvjerljivih tumačenja
 Povezivanje u kategorije ili klasteriranje - zdruţivanje pojedinaĉnih elemenata i
njihovom svrstavanju u šire cjeline.
 Korištenje metafora (prenesenog značenja) - uoĉavamo odnose meĊu
varijablama, odmiĉemo se od sirovih podataka i uspostavljamo spone izmeĊu nalaza i
šire teorije.
 Brojenje uĉestalo javljanje neke teme ili obrasca naglašavamo brojenjem njegova
spominjanja
 Uspoređivanje i suprotstavljanje sastoji se u nalaţenju sliĉnosti i razlika meĊu
pojavama
 Uočavanje povezanosti među varijablama svodi se na svojevrsno mentalno
raĉunanje korelacije
 Razlaganje varijabli udovoljava vaţnom znanstvenom naĉelu – parsimoniji.
 Podvođenje posebnoga pod opće mjesto nalazi i u kvalitativnoj analizi kao izvrstan
naĉin razvrstavanja.
 Uspostavljanje pojmovne (teorijske) suvislosti sastoji se u ugraĊivanju podataka
u širu teorijsku mreţu.
Valjanost nalaza kvalitativnih istraţivanja
242
 Osnovna sredstva tumaĉenja kvalitativnih podataka uporište nalaze u
logici i "mentalnoj" statistici u kojoj su brojke zamijenjene rijeĉima.
 Gubi se sigurnost što je pruţaju brojke i dostupni statistiĉki postupci
lišeni ljudskog subjektivizma.
 Ljudi su većinom "slabi znanstvenici“:
 skloni su nalaziti obrasce i zakonitosti u sluĉajnim podacima
 vidjeti ono što ţele vidjeti
 oslanjati se na ĉesto vrlo osobne prosudbe.
 Kvalitativna istraţivanja su zbog toga znaĉajno ranjivijima na prijetnje
valjanosti koje ugroţavaju vjerodostojnost njihova tumaĉenja.
 Rijetko su u prilici unaprijed otkloniti prijetnje pravilno saĉinjenim
nacrtom.
 OsuĊene su se baviti valjanošću nakon što je istraţivanje već otpoĉelo
Prijetnje vezane za istraţivaĉevu pristranost
243
 Holistiĉka greška –tumaĉenje dogaĊaja kao više sreĊenih
nego što u stvarnosti jesu, "peglanjem" podataka i
zanemarivanjem proturjeĉja kojima obiluje društveni ţivot.
 Elitistiĉka pristranost –precjenjivanje podataka dobivenih
od informatora višeg statusa naobrazbe i intelektualnih
sposobnosti u odnosu na inferiornije osobe.
 Pristajanje uz "uroĊeniĉka" objašnjenja –usvajanje gledišta
i ponuĊenih tumaĉenja skupine koja se istraţuje.
Valjanost nalaza ovisi njihovom tumaĉenju!
244
 Kvalitativna istraţivanja poĉivaju na specifiĉnim podacima.
 Što su podaci potpuniji i toĉniji, to će i njihovo tumaĉenje biti
vjerodostojnije.
 Do iskrivljenog tumaĉenja najĉešće dolazi zbog nametanja
vlastitog kognitivnog okvira i vrijednosnog sustava prilikom
opaţanja ponašanja.
 Zanemarivanje znaĉenja koje pojavama pridaju opaţane osobe.
 Postavljanje sugestivnih i navodećih pitanja.
 Nepostojanje svijesti o utjecaju vlastitih stavova na tumaĉenje.
 Neobaziranje na podatke nesukladne uspostavljenom modelu.
 NevoĊenje raĉuna o drugim objašnjenjima u odnosu na ono koje
nudi istraţivaĉ.
Naĉini provjere valjanosti
245
Kvaliteta podataka
 provjera reprezentativnosti
 provjera utjecaja istraţivaĉa
 triangulacija
 ponderiranje podataka
Testiranje utvrĊenih obrazaca
 provjera odstupajućih
podataka
 korištenje krajnjih sluĉajeva
 prouĉavanje iznenaĊenja
 traganje za opovrgavajućim
nalazima
Testiranje objašnjenja
 ako-onda testovi
 iskljuĉivanje laţne
povezanosti
 ponavljanje nalaza
 testiranje suparniĉkih
objašnjenja
 traţenje povratne
informacije od informatora
Kvaliteta podataka
246
 Je li rijeĉ o tipiĉnom sluĉaju, odnosno reprezentiraju li
dobiveni podaci dovoljno dobro pojavu kojom se bavimo?
 Greške nastaju zbog:
 izbora nereprezentativnog informatora
 uopćavanja na temelju nereprezentativnih zbivanja.
Dvije vrste reaktivnosti
247
UTJECAJ ISTRAŢIVAĈA NA
PROMATRANE OSOBE
 rješava se, duljim boravkom
u opaţanoj zajednici ĉime se
ostvaruju desenzitizacija i
habituacija
UTJECAJ OPAŢANIH OSOBA
NA ISTRAŢIVAĈA
 do njega dolazi zbog usvajanja
perspektive opaţane zajednice i
prihvaćanja njihovog
tumaĉenja o ponašanju koje je
predmet izuĉavanja.
 izbjegava se tako da se ne
oslanja samo na jednog ili
manji broj informatora i
provoditi dosta vremena
"izvan" istraţivaĉke situacije,
kako ona ne bi "zavladala"
našom percepcijom i otupjela
njenu oštrinu.
Dodatni naĉini osiguranja kvaliteta podataka
248
 Triangulacija
 Moţe poĉivati na korištenju razliĉitih izvora podataka (osoba,
uvjeta, situacija), metoda (opaţanje, intervju, analiza
sekundarne graĊe), istraţivaĉa ili teorija.
 Ponderiranje podataka
 Neki podaci vredniji ili vjerodostojniji od drugih.
 Jedni informatori mogu biti vjerodostojniji od drugih,
 Podaci prikupljeni u odreĊenim situacijama mogu biti
smatrani uvjerljivijima od onih dobivenih u drugaĉijim
okolnostima.
 Vjerodostojnije izvore i podatke više ćemo uzimati u obzir pri
izvoĊenju zakljuĉaka i tumaĉenju rezultata.
Testiranje utvrĊenih obrazaca
249
 Odstupajući podatci
 Mogu nam pomoći i osnaţiti naše zakljuĉke.
 Mogu ukazati na neke slabosti našeg modela.
 Krajnji slučajevi
 odstupaju od općeg naĉela iako je to bilo teško oĉekivati.
 Sluţimo se logiĉkom analizom kako bismo utvrdili kako je do njih došlo.
 IznenaĎenja
 Pomaţe nam da kritiĉki sagledamo vlastite pretpostavke i teorijsku
osnovu.
 Vodi nas pitanju kako prilagoditi teoriju prispjelim spoznajama.
 Traganje na opovrgavajućim nalazim
 Potraga za podacima koji se protive usvojenim zakljuĉcima.
 Sluţe odbacivanju teorije.
Testiranje objašnjenja
250
 Pokušaj otkrivanja zakona uspostavljanjem spona meĊu
varijablama u obliku ako-onda povezanosti.
 Iskljuĉivanje laţne (spuriozne) povezanosti
 Ponavljanje nalaza kako bi se provjerilo je li rijeĉ o izdvojenom
sluĉaju ili općem pravilu
 Bavljenje suparniĉkim hipotezama pri tumaĉenju do trenutka
kad se konaĉno objašnjenje ne nametne zbog snaţne potpore
prikupljenih podataka.
 Savjetovanje s informatorima - njihove prosudbe o uvjerljivosti
dobivenih nalaza, tumaĉenja i objašnjenja mogu biti od
neprocjenjive vaţnosti.
251
NENAMETLJIVE
ISTRAŢIVAĈKE METODE
Proučavanje realiteta
Normativno
oblikovana
stvarnost
Kolektivno
iskustvo
Osobno
iskustvo
Fenomen
Normativn
o
oblikovana
stvarnost
Kolektivn
o
iskustvo
Osobno
iskustvo
Fenomen
Kako pristupiti istraživanju fenomena?
Nenametljive metode su nereaktivnog
karaktera
Tri najvaţnija izvora pogreške uslijed reaktivnog
uĉinka mjerenja su:
 ispitanici
 istraţivaĉ
 postupak mjerenja
254
Ispitanici kao izvor pogreške
 svijest ispitanika o sudjelovanju u istraţivanju
 reaktivnost se oĉituje na naĉin da se osobe uvijek nastoje prikazati na
jedan (društveno poţeljan), a ponašati na drugi naĉin
 jamĉenje anonimnosti u pravilu ne uklanja probleme, već ih samo
ublaţava
 udešenosti ispitanika da daju odgovore sukladno formalnim, a ne
sadrţajnim obiljeţjima pitanja
 ispitanik iskazuje sklonosti da na pitanja odgovara uglavnom ili
iskljuĉivo potvrdnim odgovorima, da ne izraţava stav, da se opisuje
uvijek u ekstremnim kategorijama, ili pak uvijek u neutralnim
255
Istraţivaĉ kao izvor pogreške
 interakcijske pristranosti
 mnoštvo istraţivaĉevih obiljeţja
 bio-socijalnih
 psiho-socijalnih
 njegova oĉekivanja
 neinterakcijske pristranosti
 reakcije ispitanika na relevantna obiljeţja ispitivaĉa
256
Postupak mjerenja
 primjena metode donosi posebnosti koje imaju odraza na
ishod istraţivanja
 usporedivost ishoda rezultata istraţivanja u pravilu je
moguća samo unutar iste metode
257
Izvori podataka
 Fiziĉki tragovi
 fiziĉki ostaci i tragovi koji ukazuju na neki dogaĊaj
 Arhivska graĊa
 podaci o kojima se unutar društvene zajednice vode statistike ili
zabilješke
 dokumenti koje proizvode razliĉite organizacije, drţavna
administracija ili tijela koja donose odluke
258
Ograniĉena upotrebljivost metode
 valjanost kao pokazatelja politiĉkih dogaĊaja ili ponašanja
 naĉin na koji tragovi nastaju ili se mijenjaju u vremenu
(razliĉito trošenje ili nakupljanje)
 nejasna struktura izvora, nemogućnost odreĊenja
populacije niti suvisle strategije uzorkovanja
259
Arhivska graĊa
260
 podaci Drţavnog zavoda za statistiku
 dostupni dokumenti i drugi zapisi iz drţavnih tijela,
ustanova i administracije
 dokumenti politiĉkih organizacija i drugih organizacija
koje imaju status aktera u politiĉkim dogaĊajima ili
društvenim akcijama
 zapisi sa sjednica
 osobni zapisi – dnevnici, biografije…
 obavljene informacije u medijima masovnog
komuniciranja
Prednosti i nedostaci
261
 niska cijena i mali utrošak novca, ali veliko ulaganje truda i
vremena
 nenametljivost
 povijesne usporedbe ili longitudinalna praćenja
 lakše do brojnijeg uzorka
 iskrenost, spontanost
 selektivna pohrana
 selektivno očuvanje
 nepodudaranje izmeĎu dostupnih podataka i onih potrebnih za
valjane zaključke
 zastarjelost podataka
Klasifikacija arhivske graĊe prema vremenu
nastanka
Lichtman i French 1978.
 primarni izvori – podaci koji su dio prouĉavanog dogaĊaja ili ih je
dogaĊaj proizveo
 sekundarni izvori – drugi podaci koji se odnose na dogaĊaj ili su
nastali neposredno nakon njega
 tercijarni izvori – naknadno napisana graĊa kao rekonstrukcija
dogaĊaja ili njegova analiza
Webb i Webb 1932.
 dokumenti – proizvedeni u svrhu djelovanja
 literatura – proizvedeni u svrhu analize
262
Biografije kao izvor
Mowat 1971. navodi niz poteškoća u korištenju biografije kao
izvora
 nejasan odnos biografa i pojedinca
 biografija je opis pojedinca, a ne predmetno i vremensko
istraţivanje dogaĊaja u politici
 nejasan je status vjerodostojnosti izvora koji nisu dostupni široj
javnosti
 tendencija uvećavanja vlastite vaţnosti u danom sklopu okolnosti
Kardinalno pravilo (Mowat)
 Ĉinjenice iz dnevnika moraju, ako je to moguće, biti
potkrijepljene ĉinjenicama iz drugih izvora.
263
Ograniĉenja metode nenametljivog
istraţivanja
 konstruktna valjanost nereaktivih mjera
 pouzdanost i osjetljivost dostupnih podataka
 nesklad izmeĊu dostupnih podataka i istraţivaĉkih
potreba
264
Analiza sadrţaja
Istraţivaĉka tehnika kojom se na objektivan i sustavan naĉin
kvantitativno opisuje sadrţaj nekog vida komunikacije.
Omogućuje analizu:
 dogaĊaja
 reakcija
 ţivotnog stila vremena
 preokupacija
 svjetonazora
 vrijednosti
Ima problem s:
 nedefiniranom ulogom urednika i novinara
 utjecaj procesa proizvodnje vijesti
 utjecaj vlasnika medija i trţišnog pozicioniranja
265
Posebno korisnom u dva sluĉaja:
 kad opseţnost ili brojnost materijala ne dopušta cjelovitu
analizu na svoj dostupnoj graĊi
 kad istraţivaĉu nisu dostupni nikakvi drugi podaci osim
zabiljeţenih poruka
Prednosti u odnosu na drugu dokumentaciju
 jasno datiranje
 odreĊen interval obuhvata informacija
 omogućuje analizu povezanosti s publikom
 pokriva sve relevantne dogaĊaje i utjeĉe na tijek politiĉkih zbivanja
266
Tri osnovna cilja:
 opisivanje obiljeţja komunikacije
 zakljuĉivanje o dogaĊajima koji su prethodili
komunikaciji
 zakljuĉivanje o uĉincima komunikacije
267
Postupak kojim se provodi analiza sadrţaja obiĉno
obuhvaća sljedeće korake:
 uzorkovanje
 odreĊivanje jedinice analize
 odreĊivanje sadrţaja kategorija
 kodiranje
 statistiĉka analiza
268
Uzorkovanje
 Uzorkovanje dokumenata
 Uzorkovanje unutar dokumenata
269
Jedinice analize
 fiziĉke jedinice
 sintaktiĉke jedinice
 tematske jedinice
270
Pridruţivanje brojĉanih vrijednosti
 dihotomno odreĊivanje sukladno naĉelu:
pojavilo se – nije se pojavilo
 uĉestalost pojavljivanje kategorije u dokumentu
 koliĉina prostora posvećena kategoriji u dokumentu
 snaga ili intenzitet kojom je kategorija zastupljena
271
Statistiĉka analiza podataka
 saţimanje podataka
 otkrivanje povezanosti meĊu podacima
 povezivanje podataka dobivenih analizom sadrţaja s
onima prikupljenima iz drugih izvora ili drugim
metodama
272
METODOLOGI JA I STRAŢI VANJA U
SOCI JALNOM RADU
273
Mjerenje – kvantitativni pristup
empirijskoj spoznaji
Teorija
 Tumaĉenje realnosti svijeta oko nas:
 definira konstrukte kojima tumaĉi realnost,
 odreĊuje naĉin na koji se konstrukti mogu zahvatiti
mjerenjem,
 odreĊuje odnose meĊu konstruktima.
274
Konstrukt
 manje ili više apstraktna duhovna tvorevina
(konstrukcija) kojom opisujemo i tumaĉimo realnost.
 za empirijsku provjeru potrebno je odrediti preko
kojih indikatora se konstrukt moţe mjeriti i tko su
nosioci indikatora.
275
Mjerenje
 Mjerenje je utvrĊivanje stanja promatranog svojstva
kod nosioca svojstva. Mjerenje moţe biti realizirano
kroz utvrĊivanje koliĉine ili oblika pojavljivanja
promatranog svojstva.
 entitet – nositelj svojstva
 svojstvo – najĉešće indikator nekog konstrukta
 mjerenje – naĉin, procedura kojom utvrĊujemo stanje
svojstva kod svakog od entiteta
276
Entiteti
 Jedan proces mjerenja ukljuĉuje samo istovrsne
entitete.
 Nepridrţavanje ovog pravila dovodi do nejednakih procedura
utvrĊivanja stanja obiljeţja.
 Npr. osobe, obitelji, ustanove, drţave
277
Mjereno svojstvo
 Svojstvo ĉije stanje utvrĊujemo u procesu mjerenja.
 svojstvo mora biti dostupno mjerenju
 svojstvo mora biti na jednaki naĉin utvrĊeno kod svih
entiteta
 ishod mjerenja ne smije ovisiti o drugim karakteristikama
koje nosi entitet
278
Mjerenje
 Procedura kojom utvrĊujemo stanje svojstva kod
svakog entiteta.
 Procedura se sastoji od:
 izazivanja fenomena ako on nije stalno prisutan
 procedure utvrĊivanja stanja svojstva
 naĉina registracije stanja
 pripisivanja izmjerenog svojstva svakom od entiteta
279
Tipovi mjerenja
280
 U osnovi se mjerenja mogu podijeliti na kvalitativna i
kvantitativna.
 Kvalitativna mjerenja odreĊuju stanje, pojavnost, kvalitetu u
kojoj se mjereno svojstvo pojavljuje.
 Proces mjerenja kao ishod ima to da svaki od entiteta ima jedan od
opisnih atributa kojima smo definirali stanja svojstva koje smo
mjerili.
 Kvantitativna mjerenja odreĊuju koliĉinu svojstva koje entitet
nosi.
 Proces mjerenja za ishod ima brojĉani iskaz koliĉine svojstva koje
smo mjerili.
Skale mjerenja
 Dvojnost tipova mjerenja rezultira nizom graduacija
koliĉine informacija koje smo prikupili mjerenjem.
 Stevens (1954.) daje tipologiju skala mjerenja:
 Nominalna skala – kvalitativna – svakom se entitetu pripisuje
jedan atribut, pridjev
 Ordinalna skala – kvantitativna – nastaje usporedbom entiteta
u relacijama više-manje svojstva, rezultira redoslijedom
entiteta po koliĉini svojstva
 Intervalna skala – kvantitativna – utvrĊuje se koliĉina svojstva
– ne ukljuĉuje odreĊenje kada svojstva nema pa se ne mogu
uspostavljati omjeri
 Omjerna skala – kvantitativna - utvrĊuje se koliĉina svojstva u
relativnim odnosima – ukljuĉuje odreĊenje kada svojstva
nema pa se mogu uspostavljati omjeri
281
Po proceduri mjerenja
 Kvantitativna mjerenja moţemo podijeliti na direktna i
indirektna.
 Direktna mjerenja su mjerenja u kojima se koliĉina
svojstva utvrĊuje istovrsnom mjernom jedinicom kakvo je i
svojstvo koje mjerimo. Tj. svojstvo mjerenja je direktno
dostupno.
 Indirektna mjerenja su mjerenja u kojima se koliĉina
svojstva utvrĊuje mjernom jedinicom koja nije istovrsna s
mjerenim svojstvom. Prema tome svojstvo nije direktno
dostupno opaţanju već se o mjeri preko manifestacija za
koje smo utvrdili da su povezane sa mjerenim svojstvom.
282
Po provoditelju mjerenja
 Mjerenje u antropometrijskim disciplinama moţe biti
izvedeno od samog entiteta (subjektivne samoprocjene) ili
od strane provoditelja procedure mjerenja (opaţanje).
 Samoprocjene su podloţne većoj fluktuaciji u proceduri,
gubitku predmeta mjerenja, ali imaju bolji uvid i više
informacija koje razmatraju.
 Promatranje nije u potpunosti osloboĊeno subjektivnosti
(subjektivnost provoditelja mjerenja), više se drţe
procedure i bolje poznaju koncept mjerenja, ali imaju uvid
u manje ĉinjenica.
283
Operacionalizacija
 Detaljna razrada procedure mjerenja.
 obrazloţenje zašto se navedena mjera smatra indikatorom nekog
konstrukta
 planiranje postupaka mjerenja
 utvrĊivanje metode mjerenja i potrebnih aparatura
 odreĊenje uvjeta mjerenja
 odreĊenje entiteta mjerenja
 odreĊenje skale mjerenja
 Operacionalizacija sluţi uspostavi jednakosti uvjeta i postupaka
mjerenja za sve entitete i time usporedivosti mjernih rezultata.
284
Operacionalizacija
 Operacionalizacija je pokušaj kontrole izvora varijabiliteta
rezultata mjerenja.
 variranje koliĉine svojstva koje mjerimo
 variranje uvjeta mjerenja
 variranje procedure mjerenja
 variranje mjerioca
 variranje entiteta
 Rezultat mjerenja bi trebao u što je moguće većoj mjeri biti
posljedica samo prvog, uz minimalnu prisutnost ostalih
izvora varijabiliteta.
285
Mjerna svojstva – imenovanje strategija
286
 Valjanost
 da mjerimo ţeljeni konstrukt
 Osjetljivost (diskriminativnost)
 da po izmjerenom svojstvu postignemo maksimalno razlikovanje entiteta
 Pouzdanost
 da rezultat mjerenja ne varira od mjerenja do mjerenja
 Objektivnost
 da se rezultat mjerenja ne mijenja s razliĉitim mjeriteljima
 Baţdarenost
 da znamo kakvi se rezultati pojavljuju meĊu entitetima kako bismo
mogli u relativnom smislu pozicionirati rezultat nekog entiteta
Valjanost
287
 Sadrţajna valjanost
 da sadrţaj procedure mjerenja obuhvaća pretpostavljene
manifestacije konstrukta
 da su obuhvaćeni svi teorijom predviĊeni aspekti
 da su meĊusobni omjeri zastupljenosti pojedinih aspekata u
skladu s teorijskim oĉekivanjima
 da entiteti imaju dojam da mjerimo ono što smo
namjeravali mjeriti (izgledna valjanost ili face validity)
Osjetljivost - diskriminativnost
288
 Postići što je moguće više razlikovanja meĊu
entitetima.
 Ovisi o:
 upotrebljenoj skali mjerenja
 preciznosti mjerne jedinice
 postignutom broju ostvarenih razlikovanja meĊu
entitetima
 Osjetljivost definira mogućnost provjere ostalih
mjernih svojstava, zbog upotrebe korelacije kao
mjere podudarnosti stvarnog i idealnog mjerenja.
Pouzdanost
289
 Da mjera ne mijenja ishod na osnovi sluĉajnih
varijacija u uvjetima mjerenja.
 UtvrĊujemo:
 popudarnošću uzastopnih mjerenja
 Test-retest
 Split-half
 Nutarnja konzistencija (Cronbach alfa)
Objektivnost
290
 Da rezultat mjerenja ne ovisi o mjeritelju.
 Podudarnost u rezultatu razliĉitih mjeritelja:
 podudarnost redoslijeda entiteta
 podudarnost grupnih pokazatelja – aritmetiĉke sredine,
standardne devijacije
 podudarnost pojedinaĉnih pokazatelja
Valjanost - ponovo
291
 Da mjerimo konstrukt koji smo ţeljeli mjeriti.
 kriterijska valjanost - podudarnost s relanim aktivnostima
gdje se oĉekuje taj konstrukt
 konstruktna valjanost – podudarnost u pogledu:
 Jednakih relacija prema drugim konstruktima
 Jednakih relacija prema operacionalizacijama istog konstrukta
 Velikom udjelu varijabiliteta koji se moţe pripisati mjerenom
konstruktu
Baţdarenost
292
 Mogućnost interpretacije rezultata u odnosu na rezultate
drugih entiteta.
Istraţivaĉki problem
 Problem je pitanje koje traţi odgovor
 Mora imati svoj teorijski znaĉaj, a njegovo rješenje
zahtijeva uporabu znanstveno istraţivaĉkih metoda
 Odlike istraţivaĉkog problema su:
 relevantnost (teorijski znaĉaj)
 nedovoljna istraţenost ili proturjeĉnost nalaza
 provjerljivost
 preciznost (specifiĉnost)
1
293
Izvori istraţivaĉkih ideja
1
294
 Teorijski motivirani problemi
 Testiranje teorije
 Nova otkrića i sluĉajni i sretni (usputni) nalazi
 Metodološki motivirani problemi
 Nedostaci ranijih istraţivanja
 Ponovljene studije
 Novine u metodologiji ili mjernim instrumentima
Hipoteza
 Pretpostavke o tome kako bi se moglo odgovoriti na
problem - mogući odgovori na problem
 Hipoteza bi morala ispunjavati sljedeće uvjete:
 biti primjerena problemu
 biti jasna i nedvosmislena, postavljena na naĉin koji dopušta
opovrgavanje
 biti najjednostavniji mogući odgovor na problem
 biti provjerljiva
 biti razloţna i vjerojatna prije same provjere
1
295
Primjeri hipoteza:
 Problem: razlikuju li se muškarci i
ţene prema prosjeĉnom rezultatu
na upitniĉkim mjerama
emocionalne stabilnosti?
 Problem: koji lijek uspješnije
uklanja depresivnu
simptomatologiju meĊu
psihijatrijskim pacijentima, a ili b?
 Problem: postoji li povezanost
izmeĊu društvenog statusa i
glasanja za stranku x na izborima?
 (Potvrdna) hipoteza: muškarci i
ţene se razlikuju na upitniĉkim
mjerama emocionalne stabilnosti
tako da muškarci iskazuju veću
emocionalnu stabilnost
 (Nul-)hipoteza: nema razlike u
uĉinkovitosti lijekova a i b
 (Direktivna) hipoteza: za stranku x
na izborima u prosjeku ĉešće
glasaju osobe niţeg društvenog
statusa
1
296
Statistika
 Procedure (matematiĉke) kojima rezultate mjerenja
saţimamo na manji broj pokazatelja (deskriptora),
zakljuĉujemo nešto o cjelini na osnovi vjerojatnosnih
modela (inferencija, zakljuĉivanje s uzorka na
populaciju na osnovi vjerojatnosti).
 Sve procedure su razraĊene u skladu s
mogućnostima koje dopuštaju skale mjerenja.
Postoje paralelni modeli za pojedine skale mjerenja.
297
Statistika
 Tip skale mjerenja odreĊuje koji statistiĉki postupci se mogu
koristiti u sistematizaciji podataka i naĉinu statistiĉkog
zakljuĉivanja.
 Nominalne skale – klasifikacija entiteta u kategorije –
utvrĊivanje ĉestine pojavljivanja pojedinih kategorija i testiranja
oĉekivanja u pogledu ĉestine kategorija
 Ordinalne skale – redanje po veliĉini, rangiranje – utvrĊivanje
nositelja koji su pozicionirani u sredini niza, testiranje
redoslijeda u razliĉitim indikatorima
 Intervalne skale – sve operacije zasnovane na zbrajanju i
oduzimanju, središnje tendencije, raspršenja, utvrĊivanje razlika
 Omjerne skale – operacije zasnovane i na mnoţenju i dijeljenju –
utvrĊivanje omjera
298
Što istraţujemo?
 Oblik distribucije (histogram)
 Uĉestalosti pojavljivanja pojava (testiranje apriornih
distribucija hi-kvadratom)
 Parametri distribucije ukoliko je normalno raspodijeljena
(aritm. sredina i std.devijacija)
 Pripadnost poznatoj populaciji (zona variranja
aritm.sredine)
 Testovi pripadnosti istoj populaciji (t-test)
 Mjere povezanosti (korelacije intervalnog ili nominalnog
tipa)
299
I ĈEMU SLUŢI ?
Mali kroki statistiĉke logike
U poĉetku su svi ljudi bili jednaki!
 Ako uzmemo u obzir da smo svi ista vrsta, imamo
jednaki broj kromosoma itd itd.
 Svi bismo trebali postizati jednake mjerne rezultate u
svim podruĉjima u kojima nas je moguće mjeriti.
Mjerenje bi izgledao ovako:
 svi smo jednaki 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100
MeĊutim, …
 neki su dobili jednu kombinaciju gena, a drugi drugu
 nekima su se majke u trudnoći nervirale više, a nekima
manje
 nekima su majke bile na dijeti, a nekima su jele mnogo
 nekima su pile Juicy, a drugima ţestoka pića
 neki su imali teţak porod, a neki lagan
 ….
 Pa su neki imali mnogo negativnih, a drugi mnogo
pozitivnih utjecaja na vlastiti razvoj.
Iako vas sve to nije ubilo, ostavilo je na vama traga
 Tragovi su ostali kao niz malih utjecaja koji su ili
povećavali ili smanjivali vaš poĉetni rezultat.
 Kod onih kod kojih se skupilo mnogo loših okolnosti
došlo je moţda i do smrti.
 Kod ţivih, netko je bio te sreće da se dogodilo više
pozitivnih utjecaja, a nekome se skupilo više
negativnih utjecaja.
Pa sad imamo drugaĉije stanje:
svi smo jednaki geni nerviranje dijeta
zdrava
hrana težak porod
100 0,398945 -0,349770 0,091076 0,176162 0,495358
100 -0,000655 0,466198 -0,197371 -0,104866 0,417804
100 -0,059867 0,166579 0,445341 0,012363 0,293448
100 -0,033692 0,012064 -0,052989 0,086129 0,246589
100 0,109625 0,453311 -0,178061 -0,354598 0,133978
100 0,312329 -0,414721 0,252122 -0,452704 0,339073
100 0,378590 -0,050242 -0,340033 -0,270115 -0,303722
100 -0,491318 -0,278801 -0,194335 -0,435656 -0,464601
100 0,231622 0,165666 -0,239400 -0,215898 0,360959
100 -0,064304 0,452505 0,136422 0,079585 -0,148164
100 0,219767 -0,325925 0,110933 -0,496878 -0,237278
100 0,101496 -0,408225 -0,499107 -0,347127 0,033206
Pa su naši rezultati ovakvi
 99,8 99,7 99,9 100,3 100,1 99,1 100,5 100,8 100,0 100,5 99,3 100,6 100,5
99,8 99,4 100,3 100,4 100,4 99,2 98,8 101,3 99,4 100,2 99,6 99,8 100,4
99,3 99,8 99,5 100,4 99,4 100,4 99,6 100,3 100,5 99,9 99,4 101,2 100,5
99,7 100,6 100,9 99,7 100,2 99,9 100,2 99,8 99,8 100,7 100,8 99,9 99,6
99,3 98,7 99,6 101,0 100,3 99,4 99,0 100,1 99,2 101,0 99,7 100,2 100,0
100,0 100,9 100,9 100,4 100,7 99,7 98,9 99,8 100,0 99,3 99,6 100,8 101,1
100,3 99,6 99,6 100,6 99,4 99,9 99,9 99,8 100,1 99,5 100,0 99,3 99,2 99,7
99,8 100,2 100,1 100,1 100,7 99,0 99,8 100,3 99,7 100,6 100,2 99,8 100,0
99,5 99,8 100,6 100,4 99,6 99,6 100,3 99,9 100,2 100,1 99,0 100,1 100,6
99,4 100,0 100,5 99,1 100,0 99,7 99,9 99,8 98,6 99,7 101,3 99,3 99,9 99,4
100,0 99,3 100,4 100,3 100,5 100,3 99,3 100,1 100,0 100,6 100,1 99,3 100,1
99,6 100,4 98,6 99,7 100,5 99,8 98,8 100,1 100,4 99,7 99,3 99,0 98,8 100,2
100,4 99,4 99,8 98,9 99,8 100,4 99,8 99,7 100,7 99,5 100,3 99,6 99,8 100,8
99,7 99,9 99,9 100,6 100,0 99,7 100,5 98,7 99,6 100,0 100,6 100,0 99,7
100,4 101,3 99,1 98,9 100,1 99,5 99,2 99,6 100,1 99,6 100,2 99,6 100,2
100,1
 Jesmo li se sjetili svih mogućih utjecaja?
Što ako su utjecaji na rezultate mjerenja brojniji i
snaţniji?
Sve ovisi o odnosu mjerenog i snazi utjecaja koji mijenjaju ishod
 Brojimo li koliko ruku ima svaki ĉovjek – teško je moguće domisliti koji
to graduirani utjecaji mogu dovesti do promjene rezultata od 2 ruke po
ĉovjeku.
 Mjerimo li npr. inteligenciju moguće je da je naš predmet mjerenja
osjetljiv kako na snaţne razvojne utjecaje tako i na fluktuacije u
vremenu.
Kad ih sve zbrojimo neki su pozitivni, neki
negativni, pa smo malo bolji i malo lošiji.
 X = Xorig + Xutj1 + Xutj2 + Xutj3 + Xutj4 + …. + … + …
+Xutj10721
Pa kad izmjerimo mnogo ljudi ima najviše rezultata u sredini.
Koja je onda bit ljudskog roda?
 Pa svi smo jednaki:
 Aritmetiĉka sredina daje poloţaj sredine distribucije tj. toĉke
na koju su se nadodavale varijacije.
 Ali se i znatno razlikujemo:
 Standardna devijacija će nam opisati koliko rezultati odstupaju
od središnje toĉke (aritmetiĉke sredine), tj. koliki je opseg
dodatnih utjecaja.
Sjećate li se formula?

( )
N
X X
s
N
X
X
¿
¿
÷
=
=
2
Pod utjecajem nije samo naš razvoj već i svaka
pojedina mjera koju odluĉimo utvrditi
 Recimo da smo odluĉili izmjeriti teţinu.
 Svako mjerenje se sastoji od:
 X=XT+Xutjecaj1+Xutjecaj2+Xutjecaj3+Xutjecaj4+Xutjecaj5+…+Xutjecaj107
31
 I ĉini ustvari naše izmjerene vrijednosti istog objekta
(entiteta) i istog svojstva varijabilnim po istoj logici kao i
u primjeru razvoja.
 Da ne bismo pisali beskrajno mnogo pribrojnika za
sluĉajne utjecaje, sve ih iskazujemo kao jedan sluĉajni
pribrojnik:
 X=XT+XE
Model pravih rezultata mjerenja
(Ch. Spearman 1904.)
 X1=XT+XE1
 X2=XT+XE2
 X3=XT+XE3
 X4=XT+XE4
 X5=XT+XE5
 X6=XT+XE6
 X7=XT+XE7
 ------------
 Xprosjeĉno=XT
 jer se komponente pogreške meĊusobno
poništavaju
Model se zasniva na radu K. Pearson-a
 Koeficijent korelacije opisuje stupanj podudaranja u
variranju dvije varijable.
 Zamislimo da je:
 A = AT + AE
 B = BT + BE
 Kako varijable nemaju zajedniĉkih komponenata ne
oĉekujemo nikakvu pravilnost kojom bismo mogli opisati
rezultate u B na osnovi poznavanja A.
 Npr. ako je A visina, a B pamet – ne moţemo oĉekivati
da će viši biti pametniji, a niţi manje pametni.
Dvije varijable bez povezanosti
Model se zasniva na radu K. Pearson-a
 Koeficijent korelacije opisuje stupanj podudaranja u variranju
dvije varijable.
 Zamislimo da je:
 A = AT + AE
 B = AT + BE
 Kako varijable imaju zajedniĉkih komponenata oĉekujemo
nikakvu pravilnost kojom bismo mogli opisati rezultate u B na
osnovi poznavanja A.
 Npr. ako je A visina ĉovjeka bez šešira, a B visina ĉovjeka sa
šeširom – moţemo oĉekivati da će viši ljudi bez šešira i sa
šeširom biti viši od niskih.
Dvije varijable koje dijele 40% zajedniĉke
varijabilnosti
Dvije varijable koje dijele 80% zajedniĉke
varijabilnosti
Koeficijent korelacije

( ) ( ) ( ) ( )
N
s
d
s
d
r
s s N
Y Y X X
s s N
d d
r
y
y
x
x
y x y x
y x
¿
¿ ¿
|
|
.
|

\
|
=
÷ ÷
= =
*
* *
*
* *
*
Prikaţemo li slike u samo ĉetiri polja…
Moţemo korelaciju predstaviti kao odnos
podudarnih i nepodudarnih elemenata
N
r
¿ ¿
¿ ¿
¿ ¿
|
.
|

\
|
+ ÷
÷ +
÷
|
.
|

\
|
÷ ÷
+ +
=
|
.
|

\
|
+ ÷
÷ +
+
|
.
|

\
|
÷ ÷
+ +
|
.
|

\
|
+ ÷
÷ +
÷
|
.
|

\
|
÷ ÷
+ +
=
No Spearman je otišao korak dalje
 Ako nije moguće ponoviti više puta isto mjerenje
istog entiteta jer to nije izvodivo – moţemo li to
postići nesavršenim mjerenjima?
 A = AT + AE
 B = AT + BE
 C = AT + CE
 D = AT + DE
Ponavljajući niz nesavršenih mjerenja istog
konstrukta…
 … moţemo poboljšati procjenu konstrukta tako da
zbrojimo te mjere, jer će se sliĉno kao i kod
ponavljanja istog mjerenja podudarni elementi
multiplicirati, a varijabilni meĊusobno poništavati.
 A = AT + AE
 B = AT + BE
 C = AT + CE
 D = AT + DE
Povezanost dvije varijable u kojima je po 40% zajedniĉkog
predmeta mjerenja
Povezanost dvije zbrojene varijable (svaka se sastoji od po dvije varijable u
kojima je po 40% zajedniĉkog predmeta mjerenja)
Povezanost dvije zbrojene varijable (svaka se sastoji od po ĉetiri varijable
u kojima je po 40% zajedniĉkog predmeta mjerenja)
Povezanost dvije zbrojene varijable (svaka se sastoji od po šest varijabli u
kojima je po 40% zajedniĉkog predmeta mjerenja)
Ĉime dolazimo do zakljuĉka
 da se višestrukom operacionalizacijom, tj. upotrebom više
indikatora koji mjere isti konstrukt, i njihovim zbrajanjem,
moţe postići bolja mjera konstrukta nego pojedinaĉnim
mjerenjima
 To vrijedi ĉak i u sluĉaju ekstenzije mjernog modela i na
sluĉajeve u kojima imamo i druge, dodatne predmete
mjerenja ili utjecaj metode na ishod mjerenja:
 A = AT + AT2 + AM + AE
 B = AT + BT2 + BM + BE
 C = AT + CT2 + CM + CE
 D = AT + DT2 + DM + DE
Jer je zbroj navedenih mjera…
 … zbog ponavljanja podudarnih komponenti i
djelomiĉnog ili potpunog poništavanja nepodudarnih
komponenti rezultata mjerenja uvijek bliţi pravom
stanju konstrukta koji mjerimo.
 … naravno, napredak je spor ako je udio pravog
rezultata malen, a znatno brţi i izvjesniji ako je udio
pravog rezultata veći
Anketno istraživanje
Obilježja metode ankete
 svrha istraţivanja je prikupljanje statistiĉkih
podataka koji opisuju neki vid prouĉavane
populacije
 osnovni naĉin prikupljanja podataka su pitanja
upućena ispitanicima
 podaci se prikupljaju samo na uzorku, odnosno
ograniĉenom dijelu populacije
 metoda omogućuje višestruke operacionalizacije i
kvantifikaciju indikatora
Vrsta podataka
 demografska obiljeţja
 društveno ili fiziĉko okruţenje
 ponašanje
 mišljenje i stavovi
Metode prikupljanja podataka
 objektivni uvidi u postojeće informacije
(nenametljive tehnike)
 kvantificirana opaţanja (ĉek liste i skale procjene iz
metode opaţanja)
 samoprocjene ispitanika (metoda intervjua ili
metoda testova liĉnosti)
 testiranje postignuća (testovi znanja i sposobnosti)
Prednosti metode
 mogućnost kombiniranja razliĉitih strategija
operacionalizacije
 kvantificirani postupci s mogućnošću korelacijskih
usporedbi
 mogućnost višestruke operacionalizacije koja
omogućuje veći broj mjernih modela
 nezahtjevni modeli mjerenja u kojima se dopušta
izvjesni stupanj varijacije okolnih uvjeta
P
L
A
N
I
R
A
N
J
E

I
S
T
R
A
Ž
I
V
A
N
J
A
UPITNIK UZORAK METODA
PRIKUPLJANJA
PODATAKA
P
R
O
V
E
D
B
A


I
S
T
R
A
Ž
I
V
A
N
J
A
sastavljanje upitnika
pilot testiranje
odabir metode konstrukcija uzorka
određivanje veličine
uzorka
IZVJEŠTAJ
KODIRANJE, UNOS I OBRADA
PRIKUPLJANJE PODATAKA
PRIHVATLJIVA
RAZINA GREŠKE
PROBLEMI I
CILJEVI
ISTRAŽIVANJA
RASPOLOŽIVA
SREDSTVA I
VRIJEME
uvjeţbavanje i kontrola anketara
postizanje visokog odziva
uočavanje i ispravljanje grešaka u hodu
kodiranje otvorenih odgovora
odluka o ponderiranju
Uzorkovanje
 Utvrđivanje ciljne populacije
 Utvrđivanje okvira uzorkovanja
 Izbor metode uzorkovanja
 Određivanje potrebne veličine uzorka
 Uzorkovanje
 Odluka o ponderiranju i procjena
utjecaja odbijanja
OdreĎenje populacije
 Populaciju je potrebno odrediti u terminima (Kish,
1965):
 sadrţaja
 jedinica
 obuhvata
 vremena
Okvir uzorkovanja
Tri su osnovne metode nalaţenja okvira uzorkovanja:
 korištenje postojećeg popisa
 korištenje dvaju ili većeg broja popisa
 korištenje postupaka koji ne iziskuju popis cjelokupne
populacije
Problemi s okvirom uzorkovanja
Najĉešći problemi:
 nepotpun okvir
 skupine elemenata koje se pojavljuju zajedno
 strani elementi ili praznine
 višekratno pojavljivanje istih jedinica
Metode uzorkovanja
Neprobabilistiĉke metode
 Prigodni uzorak
 Kvotni uzorak
 Namjerni uzorak
 Metoda “snjeţne grude”
Probabilistiĉke metode
 Jednostavni sluĉajni uzorak (sa ili bez povrata)
 Sustavni uzorak
 Stratificirani uzorak
 Uzorak klastera
 Stupnjeviti (višeetapni) uzorak
Odnos veličine uzorka i pogreške aritmetičke
sredine uzorka
1
1
0
0
2
0
0
3
0
0
4
0
0
5
0
0
6
0
0
7
0
0
8
0
0
9
0
0
1
0
0
0
1
1
0
0
1
2
0
0
1
3
0
0
1
4
0
0
1
5
0
0
veličina uzorka
v
e
l
i
č
i
n
a

p
o
g
r
e
š
k
e
Veliĉina pogreške uzorka (error)
N
s
s
x
=
 Pod pojmom pogreška uzorka podrazumijevamo
sluĉajnu varijaciju aritmetiĉkih sredina uzoraka oko
prave aritmetiĉke sredine populacije, nastalu uslijed
ĉinjenice što je u uzorku ispitan sluĉajno izabrani dio
promatrane populacije.
 Pogreška uzorka ovisi o raspršenju pojave koju
ispitujemo (što veće raspršenje to veća pogreška
uzorka) i veliĉini uzorka (što veći uzorak to manja
pogreška).
 Pogreška uzorka
N
q p
s
x
-
=
Metode prikupljanja podataka u anketnim
istraţivanjima
 poštanskom anketom
 izravnim kontaktom (razgovorom “licem u lice”)
 telefonskim anketiranjem
 web anketom
 e-mail anketom
 sms anketom
Usporedba različitih metoda anketiranja
Poštanska Izravna Telefonska Internet
anketa
Prihvatljiva cijena + - +
Mogućnost brzog izvođenja +/- +/- ++
Mogućnost većeg broja pitanja ++ ++ -
Mogućnost postavljanja složenih
pitanja
- ++ -
Standardiziranost +/- +/- +/-
Izbjegavanje anketarske pristranosti ++ - -
mogućnost kontrole odgovora - ++ -
Anonimnost, povjerljivost i pogodnost
za osjetljive teme
+ - +/-
odziv na anketu - - + +/-
pristranost uzorka - - - + +/-
Izvori pristranosti (bias)
 nepotpun ili neadekvatan okvir uzorkovanja
 osipanje ili selektivni odaziv na anketu
 oblikovanje anketnih pitanja
 naĉin prikupljanja odgovora – proces anketiranja
 pogreške u kodiranju i obradi podataka
Izvori greške u anketnom istraţivanju
 Tri sastavnice (Kish, 1965; Henry, 1990):
 pristranost neovisnu o uzorkovanju
 utjecaj anketara na ispitivanu osobu
 utjecaj formulacije pitanja
 reaktivnost
 itd
 pristranost uzorkovanja
 najĉešće neadekvatna realizacija planiranog uzorka
 varijabilnost (stabilnosti) uzorka
 nestabilnost pojave ili samog populacijskog skupa
Okvir uzorkovanja
 Nepotpun okvir uzorkovanja
 izostavlja neke segmente populacije
 npr. telefonski imenik - izostavlja iz liste one koji su nedavno
promijenili adresu stanovanja
 npr. biraĉki popis – nedovoljno aţurno prati osobe koje nisu nisu
glasale na prošlim izborima
 Okvir uzorkovanja koji ne daje jednaku vjerojatnost izbora svim
dijelovima populacije
 popisi koji u nekim segmentima povećavaju, a u drugima smanjuju
vjerojatnost izbora u uzorak
 npr. sluĉajni izvor iz aktivnih brojeva u mobilnoj telefoniji – veća
šansa da se izabere netko tko ima dva mobitela (mlaĊe osobe), a
nikakva šansa da se izabere netko tko nema mobitel (starije osobe)
Osipanje ili selektivni odaziv
 Odgovaranje na anketu je dobrovoljan ĉin ispitivane osobe.
 Ankete ĉešće odbijaju:
 manje obrazovane osobe – opće nepovjerenje u znanstveni interes
 osobe nezainteresirane za temu ankete
 U procesu realizacije anketnog istraţivanja anketari su skloni:
 anketirati osobe koje su sliĉnog socijalnog statusa kao i oni
 izbjegavati osobe s poteškoćama u komunikaciji, te druge osobe koje
odstupaju od normalnosti
 izbjegavati osobe sa dna društvene ljestvice
Oblikovanje anketinih pitanja
 Sugestivnost pitanja
 neutralna ili sugestivna moţe utjecati na odgovore ukoliko ispitivane
osobe nemaju jasan stav o temi
 Hoćete li izaći na izbore?
 Razmatrate li mogućnost da ne izaĊete na izbore?
 Razumljivost pitanja
 pokazalo se da ispitanici nisu skloni traţiti razjašnjenje pitanja kad
ga ne razumiju već daju nasumiĉne odgovore
 razumljivost pitanja treba provjeriti u predtestiranju na skupini
najmanje obrazovanih osoba iz promatrane populacije
 npr. Jeste li skloni pomoći imigrantima?
 ili
 Biste li bili spremni pomoći osobama koje su tek doselile u Hrvatsku iz
neke druge zemlje?
Oblikovanje anketinih pitanja
 Upotreba emocionalno zasićenih termina
 upotreba emocionalno zasićenih termina ili formulacija moţe utjecati
na naĉin odgovaranja
 Ţelite li za susjeda osobu koja upotrebljava opojna sredstva?
 Ţelite li za susjeda nakromana?
 Višestruka pitanja u jednom
 pitanja moraju biti postavljena tako da u njima ne postoji više pitanja
istovremeno
 Slaţete li se s tvrdnjom: Mora se striktno drţati Boţjih zakona o
abortusu, pornografiji i braku prije nego što bude kasno, a oni koji ih
krše moraju biti jako kaţnjeni. Neki će ispitanici odgovarati na
potrebu pridrţavanja Boţjih zakona, a drugi o podršci kaţnjavanju.
Oblikovanje anketinih pitanja
 Formulacije koje su relativne u odnosu na polaznu poziciju ispitanika
 pitanja trebaju izbjegavati mogućnost interpretacije koja je relativna u
odnosu poloţaj ispitanika
 Jeste li zadovoljni svojim kompjuterom?
 Otvorena i zatvorena pitanja
 pitanja bez ponuĊenih odgovora naizgled ostavljaju veću slobodu
odgovaranja, ali rezultiraju s vrlo malo odgovora (u nekim sluĉajevima
ispod 5%) i velikom mogućnošću da se kasnija klasifikacija odgovora
optereti utjecajem samog istraţivaĉa
 pitanja s ponuĊenim odgovorima u pravilu imaju vrlo velik postotak
odgovora, osim ako su ponuĊeni odgovori nedostatni da pokriju sve
varijante odgovora
 npr. Ĉini li Vlada sve što je u njenoj moći da riješi pitanje nezaposlenosti?
 ĉini najviše što moţe
 ĉini mnogo u danim okolnostima
 ĉini malo ili gotovo ništa
Anketa u cjelini
 Odaziv i iskrenost odgovora mogu ovisiti i o dizajnu
ankete u cjelini
 preduge ankete pate od gubitka paţnje i sklonosti da se
anketiranje okonĉa u završnim fazama ankete
 socijalno osjetljiva pitanja ne treba postavljati na poĉetku
ankete
 slijed pitanja treba odgovarati dinamici razgovora i ne skakati
s teme na temu
Proces anketiranja
 Ispitanici su skloni:
 davati odgovore za koje smatraju da ih anketar oĉekuje
 prikrivati ĉinjenice za koje misle da su osjetljive naravi
 prikazivati se općenito “boljima nego što jesu”
 Anketari su skloni:
 verbalno i neverbalno odobravati one odgovore koji su podudarni s
njihovim stavovima
 izbjegavati u samom procesu sve aktivnosti koje oteţavaju njihov rad
ili ga kompliciraju (dodatna objašnjenja, pokazivanje kartica sa
skalama, dopuštanje ispitaniku da obrazloţi odgovor i sl.)
Pogreške u kodiranju i obradi
 Kodiranje otvorenih odgovora omogućuje:
 nametanje hipoteze istraţivaĉa
 pogrešku premalog broja klasifikacijskih kategorija koje
nedovoljno razlikuju kljuĉne fenomene
 pogrešku predetaljne klasifikacije koja ne daje mogućnost
generalizacije
 pogrešku dojma razumijevanja ili pogrešku klasifikacije na
osnovi premalo elemenata
Pogreška ili pristranost
 Sumirajući sve moguće utjecaje na ishod anketiranja
moţemo zakljuĉiti da je neuspjeh u istraţivanju u
znatno većoj proizvod pristranosti u postupku, nego
pogreške nastale zbog varijacija uzoraka.
POSTAVLJANJE HIPOTEZA U
KVANTITATIVNOM ISTRAŢIVANJU
Osnovni model provjere
 U kvantitativnim istraţivanjima mjerenje je
odredilo naš interes na sagledavanje prosjeĉnih
vrijednosti i raspršenja u cijeloj populaciji.
 Za uzorak koji smo odabrali u istraţivanje
smatramo da je odabran sluĉajno iz populacije
koju ţelimo opisati.
 Cilj statistiĉkih analiza je iskljuĉiti mogućnost
da sluĉajna odstupanja u odabranom uzorku
budu osnovica naših zakljuĉaka.
Hipoteze
 Polaze od pretpostavke da su razlike ili podudarnosti
nastale sluĉajno.
 Cilj je statistiĉke analize pokazati da je vjerojatnost
da se takva konfiguracija podataka dogodi u
uzorcima koji opisuju istu populaciju gotovo
nemoguća (dogovor statistiĉara je da se tolerira rizik
manji od 1%).
Formulacija hipoteza
 Ovisi o odabranom statistiĉkom modelu i tipu varijabli
koje se koriste.
 Korelativni pristup opisuje povezanost dvije pojave
bez ambicije da opiše uzrok i posljedicu, te dopušta da je
podudarnost posljedica djelovanja nekog trećeg uzroka.
 Dokaz kauzalnosti pretpostavlja pored povezanosti i
dokaz vremenskog slijeda i iskljuĉenje drugih
utjecaja na zavisnu varijablu.
1. Model hi-kvadrat (K. Pearson)
 Opisuje povezanost pojavljivanja entiteta (subjekata, ispitanika) u
kombinacijama svojstava u dvije nominalne varijable.
 Primjer:
 Spol – muški, ţenski
 Obrazovanje – niţe, srednje, više
 Ako su spol i obrazovanje povezani dogodit će se posebna konfiguracija
uĉestalosti (brojnosti) entiteta u razliĉitim kombinacijama kategorija.
 Primjer:
 muškarci su bolje obrazovani od ţena – više muškaraca se pojavljuje u kategoriji višeg
obrazovanja, a više ţena u kategoriji niţeg obrazovanja
 ţene su bolje obrazovane od muškaraca - više ţena se pojavljuje u kategoriji višeg
obrazovanja, a više muškaraca u kategoriji niţeg obrazovanja
 nema povezanosti spola i obrazovanja – raspored muškaraca i ţena je podjednak
(proporcionalan) u svim kategorijama
Primjeri konfiguracije broja ispitanika (entiteta)
prema postavkama iz prethodnog prikaza
niže srednje više
muškarci 20 60 20
žene 40 50 10
niže srednje više
muškarci 35 55 10
žene 30 50 20
niže srednje više
muškarci 30 50 20
žene 29 52 19
Postupak hi-kvadrat
 Dopušta da je brojnost razliĉita jer raĉuna oĉekivanja
na osnovi proporcija.
 Test izraĉunava u kojoj mjeri konfiguracija
izmjerenih frekvencija odstupa od oĉekivanja da
nema povezanosti.
 Vjerojatnost pojavljivanja takvih odstupanja
provjerava se prema hi-kvadrat distribuciji.
SPSS primjer
 H0: Ne postoji razlika u visini obrazovanja ispitanika
razliĉitog spola.
Rezultati analize realnih podataka
2. Model – t-test
(Student - WilliamSealy Gosset)
 Opisuje razlike u aritmetiĉkim sredinama dva uzorka
kao sluĉajne varijacije uzoraka iz iste populacije.
 Ukoliko se obori pretpostavka o uzorcima iz iste
populacije -> moţe se zakljuĉiti da su razlike
posljedica djelovanja NV na ZV (uz dodatne dokaze
kauzalnosti).
 Ako nema dokaza kauzalnosti – razlika u
aritmetiĉkim sredinama ukazuje na koreliranost.
Uvjeti i primjeri
 Nezavisna varijabla – nominalna varijabla s dvije kategorije.
 Zavisna varijabla – intervalna ili omjerna varijabla u kojoj
aritmetiĉka sredina predstavlja srednju vrijednost koja
opisuje koliĉinu svojstva koje je mjereno.
 Primjer:
 NV:
 Spol (muškarci, ţene)
 Eksperimentalna manipulacija – npr. novĉana nagrada
(eksperimentalna grupa = prisutna, kontrolna = odsutna)
 ZV:
 Bilo koja varijabla koja mjeri koliĉinu svojstva (školska ocjena, prosjeĉna
obrazovanost, prosjeĉna starost)
SPSS primjer
 H0: Ne postoji razlika u obrazovanosti muškaraca i
ţena u populaciji.
 H0: Prisutnost i odsutnost novĉane nagrade nisu
utjecale na visinu školskih ocjena studenata.
Ako oborimo H0
 Ako je šansa za takvu razliku u aritm. sredinama mala
napuštamo ideju o uzorcima iz iste populacije (t-test
distribucija).
 Utjecaj koji smo definirali nezavisnom varijablom djeluje
na prosjeke u zavisnoj varijabli!
 Muškarci su u prosjeku bolje obrazovani od ţena.
 Prisutnost novĉane nagrade dovela je do povišenja ocjena
studenata.
 Zbog: - navesti teorijsko objašnjenje od kojeg se pošlo u ovakav tip
istraţivanja.
Rezultati analize realnih podataka
3. Model – korelacija (Karl Pearson)
 Dvije intervalne varijable.
 Primjer:
 Stupanj obrazovanja
 Starost
 Provjeravamo povezanost u stilu:
 s višim vrijednostima u obrazovanju uglavnom se podudaraju više
vrijednosti u starosti ispitanika
 s višim vrijednostima u obrazovanju uglavnom se podudaraju niţe
vrijednosti u starosti ispitanika
 nema pravilnosti – starost i obrazovanje nemaju pravilnih
podudarnosti
Izmišljeni primjer umjerene povezanosti
0
2
4
6
8
10
12
0 5 10 15
Test povezanosti
 Znaĉajnost korelacije govori je li moguće da je
povezanost u uzorcima sluĉajna konfiguracija
podataka nastala odabiranjem uzorka iz populacije u
kojoj nema povezanosti (t-test).
Ako postoji znaĉajna povezanost
 Opis podudarnosti treba obrazloţiti teorijski
razmatranjem u kojem se opisuje zašto se dvije
varijable podudaraju u vrijednostima.
 Opis moţe pretpostavljati neki vanjski uzrok koji
djeluje na obje varijable.
 Koeficijent povezanosti pomnoţen sa samim sobom i
pomnoţen sa sto (r*r*100) daje postotak faktora koji
djeluju u istom smjeru u obje varijable
Rezultati analize realnih podataka
Grafiĉki prikazani
Prosjeci
dvije
skupine
Grafiĉki prikaz tri varijable istovremeno
4. Model – ANOVA
(Ronald Aylmer Fisher)
 Provjera je li moguće da se u više uzoraka
aritmetiĉke sredine podudaraju tako da se svi uzorci
mogu pripisati istoj populaciji.
 NV – jedna ili više nominalnih varijabli
 spol (muški, ţenski), starosne kategorije, regionalna
pripadnost
 ZV – intervalna varijabla
 obrazovanje, školske ocjene, motiviranost
Istraţivaĉki nacrt
 Dvije nezavisne varijable djeluju na jednu zavisnu –
dva uzroka proizvode posljedicu
 Jedna nezavisna varijabla i jedna ometajuća varijabla
proizvode posljedicu – provjera uzroka nakon što se
ukloni ometanje koje remeti naš kauzalni dokaz
 Primjer:
 Spol i dob utjeĉu na stupanj obrazovanja koji će steći osoba
 Spol utjeĉe na stupanj obrazovanja koji će steći neka osoba,
bez obzira na razlike u vremenu u kojem se osoba školovala
Prosjeĉna razina školovanja za spol i starost
mlađi srednji stariji
muškarci 3,1 2,7 2,1
žene 3,1 1,7 1,1
Hipoteza i obaranje
 H0: Spol i starost nisu karakteristike koje odreĊuju
stupanj obrazovanja.
 Oborimo li hipotezu:
 Spol utjeĉe na stupanj obrazovanja tako da povećava šanse za
više obrazovanje muškarcima.
 Starost ispitanika pokazuje da su u prošlim vremenima šanse
za obrazovanje bile manje.
 Razlike u spolu su se smanjile u odnosu na prošla vremena.
Analiza realnih empirijskih podataka (prosjeci
podgrupa spola i starosti)
Analiza realnih empirijskih podataka (test hipoteze
da su svi poduzorci iz iste populacije)
Grafiĉki prikaz aritmetiĉkih sredina podgrupa
(varijanta 1)
Grafiĉki prikaz aritmetiĉkih sredina podgrupa
(varijanta 2)

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->