NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova.mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija. -razlikuju skalarne i vektorske veličine. znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj. lika ispod luka parabole itd.prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. .na ekzaktan način tumače invarijantnost površina. .- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza. mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela. lociraju tačke u prostoru vektorima i. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina. polugrupu. polje). prsten. razumiju brojevnu os. vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu. inverznu matricu. prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih. mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu. znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine. rješava 4 . crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. j i k. površine gemetrijskih figura u ravni. analitička geometrja u ravni. razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu. da je takav broj 2 . znaju pet pravilnih poliedara. množi) matrice. određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). . .razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati.mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. . procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj.mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. .shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. a mogu memorisati one najfrekventnije. znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. . shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa . pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga. Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija.znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi. pomoću matematičke indukcije. mogu računati sume nekih beskonačnih redova . mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru. tijelo. mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova. kombinacije i varijacije. mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih. i računati njihov broj .

konjunkcija. Koordinatni sistem. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I. presjek. definicija. Polinomi. unija. Apsolutna vrijednost realnog broja. potreban i dovoljan uvjet. Geometrija u ravni 5. disjunkcija. Pojam funkcije. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina. aksioma. dokaz. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora. polugrupu. 3. Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. implikacija. Monomi.razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. tijelo. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. Polje realnih brojeva. Transformacija cijelih algebarskih izraza. Kvadrat zbira i razlike. Osobine funkcije. . razlika. linearna funkcija 6. Linearna jednačina i nejednačina 8. komplement. polje). Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). Cijeli algebarski izrazi. negacija.prepoznaju algebarske strukture (grupu. prsten. jednakih eksponenata. Algebarski izrazi 4. podskup. shvataju vektorski prostor i njegovu bazu.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. Skup realnih brojeva 3. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj. 5 . Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz. razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore. oduzimanje i množenje polinoma. teorema. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. 2. odnosno. Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1. Sabiranje. ekvivalencija. Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. Cijeli algebarski izraz kao funkcija.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. . Skup realnih brojeva Skupovi N. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. Operacije sa monomima. Izometrijska preslikavanja ravni 7. znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. . Z i Q.

Površina trougla i četverougla. Rotacija ravni. Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. Ekvivalentne jednadžbe. Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. Nule polinoma. Simetrala duži i simetrala ugla. Osobine izometrije. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. poligonalna linija. zbir i razlika kubova. Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. 7. Bezuova teorema. Osobina translacije. Procentni račun. Mjerenje uglova. 5. Teorema identičnosti polinoma. Tangente kružnice. Poluprava. Vektori u ravni. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. 4. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. njen tok i graf. Razmjera (omjer). Četverougao. x 6. Stranice. Koordinate težišta trougla. 8. kub zbira i razlike. Sabiranje i oduzimanje vektora. Podudarnost duži. Tangentni i tetivni četverougao. Podudarnost trouglova. Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. uglovi i dijagonale poligona. Podudarnost uglova. Pravi ugao. linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. Mnogougao (poligon). Ekvivalentne nejednadžbe. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n. Površina trougla. Hornerova shema. Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). Euklidov algoritam. Osnovna nejednakost trougla. Centralni i periferni ugao. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). Proporcionalnost i proporcija. odnos uglova i stranica trougla. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. Simetrija ravni u odnosu na pravu. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. duž. poluravan poluprostor. Diskusija rješenja. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0). Nejednakost i nejednadžba. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Koordinatni sistem. Osobine simetrije.razlika kvadrata. Podudarnost i izometrija. Kružnica i krug. normala (okomica). Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom. Unakrsni uglovi. Množenje vektora realnim brojem. Koordinate sredine duži. Uglovi uz transverzalu. Potencija tačke u odnosu na krug. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Udaljenost dviju tačaka. Pravougle koordinate tačke. Izometrija ravni. Mjerenje duži. Trougao (trokut). x ≠ 0). Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Teoreme o podudarnosti. Ugao.

Suma. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. ako se ograničimo na jednu varijablu. Naravno. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. Objasniti šta znači dokaz u matematici. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R. U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. na geometriju ravni. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. ali u pitanje područja definicije. specijalno u računanju sa brojevima. precizno. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. Z. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. zapravo. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. nastavnog programa. Prva od njih (t. Gausova (Gauss) metoda. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. 3. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika. područja definicije i jednakosti funkcije. Metode rješavanja: metoda supstitucije. olakšaće savladavanje gradiva. 4. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. Q i R. grafička metoda. Uopšte. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule. njegovog preciznog određivanja. Diskusija rješenja. ). Što se tiče algebarskih izraza. kod racionalnih izraza. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. 2. 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. konjunkcija – presjek skupova itd.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. Međutim. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. pored sabiranja. metoda determinanti. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama.

5. 4. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije.prave. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. koja se ovdje obrađuje. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. 2. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. Već spomenuta t. II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). koji se tu takođe uvode. Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija. Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. 8 . trebaju kasnije u t. uglova i trouglova. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. četverouglu i kružnici. 3. 6. 6. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. takođe i uglovi sa normalnim kracima. Podudarnost duži. Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. 4. 5. Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. a poslije uvođenja pojma normalnosti. Orijentirani ugao. Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. 7. 6 za definiciju rotacije. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. 5. jednačine i nejednačine. 6. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. Iracionalne jednačine i nejednačine. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. kvadratne jednačine i nejednačine. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3. gdje se daje samo pojam vektora. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). Kao osnovni stav uzima se takođe.

pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. π/3. normalni oblik. Pitagorina teorema. Svođenje na prvi kvadrant. Teoreme sličnosti. Talesova teorema. Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Svojstva logaritamske funkcije. 3. Viettove formule. π/2 π. Brojevna (trigonometrijska) kružnica. π/4. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao. Rastavljanje na linearne faktore. Sličnost trougla i mnogougla. Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. ekstrem. tok). Geometrijska sredina dvije duži. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. 7. Kvadratni trinom. Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). nule.Trigonometrija pravouglog trougla. Pojam iracionalne nejednačine. Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Homotetija kao preslikavanje. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. Kvadratne funkcije. itd. Radijan. 4. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. Konstruktivni zadaci primjene sličnosti. y=ax2+bx+c (grafik. ). gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Dekadski i prirodni logaritmi. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. Sličnost. Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva. Racionaliziranje imenioca. Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). Znak kvadratnog trinoma. Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. Primjena sličnosti na pravougli trougao.NASTAVNI SADRŽAJI 1. znak. Operacije sa stepenima. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. Pravila korjenovanja. Osnovni trigonometrijski identiteti. Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. π/6. 3π/2 i 2π. Operacije korjenima. Primjena kvadratnih jednačina. 5. Potpune i nepotpune kvadratne jednačine. Kvadratne jednačine. Korijen. 9 . 6. 2. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Pravilo stepenovanja. Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) .

Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži. drži uputstava koja slijede. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija.DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. tok. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. nastavniku. Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi. To isto uraditi sa korijenima. duž u duž. orijentisanom uglu i mjerama ugla. orijentaciono. Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz. kad god je to racionalno. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. Q i R do C). Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. Svojstva logaritamske funkcije. preporučujemo da se. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. ekstrem i nule. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. a ugao u njemu kongruentan ugao. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva. Nakon toga.

Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. y=tgx. Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora). Uslov linearne zavisnosti tri vektora. Jednačina hiperbole. hiperbole. objašnjenje tg i ctg. normalni oblik jednačine prave. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Baza vektorskog prostora. Mješoviti proizvod vektora. Jednačina parabole. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). Definicija i konstrukcija parabole. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Prikaz pomoću koordinata vektora. trapeza. Linearna zavisnost. segmentni oblik. ĵ. Površina geometrijskih figura u ravni 3. y=acos(bx+c). Rastojanje između dvije tačke. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. y=asinx. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. y=asinbx. Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). Razlaganje vektora na komponente. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. Površina trougla u PKS. y=acosbx. Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. k. Osobine. Definicija i konstrukcija elipse. Podjela duži u datom omjeru. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. pravougaonika. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). paralelograma. Implicitni oblik. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). y=cosx. Heronov obrazac. Osnovne operacije s vektorima. Površine trougla (trokuta). Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Analitička geometrija u ravni 4. Linearna kombinacija vektora. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora.1. Vektorski prostor. parabole). Adicione teoreme. Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Vektori u prostoru 5. Jednačina elipse. Presjek i uslov dodira. Tangenta i normala krive drugog reda. Trigonometrija 2. Površina kruga i njegovih dijelova. 11 . Za funkciju sinus i kosinus. 2. y=ctgx. Težište trougla. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Definicija i konstrukcija hiperbole. eksplicitni oblik. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama. Koordinatni vektori ī. Vektori u prostoru Vektori u prostoru. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Površina mnogougla (poligona). Projekcije vektora na koordinatnu osu. y=acosx.

Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. Ravni presjeci obrtnih tijela.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Lopta (kugla). Sada je važno dublje koncepcijsko. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Trigonometrija Na početku. hektoedar. Obrtna rotaciona tijela. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. 2.Geometrijske figure u prostoru Diedar. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. Prizma. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. aksiomatsko. uopće. Kupa (stožac). Ovdje treba povezati naučeno. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. shvatanje mjerenja površine. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. oktoedar. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. dodekaedar i kosaedar). Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Površina i zapremina uspravnog valjka. u 12 . Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem). Kavaljerijev princip. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. Valjak (cilindar). Odnos strana diedra i triedra. Pravilni poliedri (tetroedar. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). prije svega). Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. piramide i zarubljene piramide. Zapremina prizme. b)∈Q+xQ+. (a. na trigonometrijskoj kružnici). piramida i njihovi ravni presjeci. Površina i zapremina poliedra. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. funkcija y = . rogalj i poliedar. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. Sličnost poliedara. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja.

Izborom zadataka. rogalj i poliedar. uključujući i one dokazne. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. za čije izučavanje mogu. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. j. Tek će. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. U ovoj frazi. Posebno problematizovati trojku (i. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. roglju (i poliedru). a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. Ove oblike. 5. Na kraju. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. k) «koordinatnih» vektora. 4. IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. . Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. izgradnjom vektorskog prostora. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. pojedinačno. kao polazište. Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. Nizovi i redovi realnih brojeva 4. sabiranje (i oduzimanje) vektora. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS).drugom razredu. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. poslužiti obrtna tijela. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. prva i temeljna znanja o diedru.

Asimptote krivih. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Osnovna pravila integracije. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Granična vrijednost niza. Princip potpune matematičke indukcije. Kardinalni brojevi. Aritmetički niz (progresija). Određeni integral (u Riemannovom smislu). 4. Newton-Leibnizova formula. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Primjena matematičke indukcije 2. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Geometrijski red. parnost. 5. Pojam ekvipotentnih skupova. Integracija racionalnih funkcija. Granična vrijednost funkcije. Opće osobine funkcije: ograničenost. Kompozicija funkcija. Pojam reda.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Neprekidnost funkcije. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Izvod implicitne funkcije. Monotoni nizovi. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Grafik funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Metoda zamjene. Geometrijski niz (progresija). periodičnost. Izvodi i diferencijali višeg reda. Pregled elementarnih funkcija. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Složeni kamatni račun. Pravila diferenciranja. Računanje s graničnim vrijednostima. Osobine određenog integrala. proširivanje i produbljivanje znanja. Osobine neprekidnih funkcija. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Pojam indukcije. 5. Neprebrojivost skupa R. Izvod inverzne funkcije. Polinomna formula. Pojam diferencijala. Izvod složene funkcije. Svojstva binomnih koeficijenata. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Broj e. 3. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Stav o umetnutim razmacima. Numeričko rješavanje jednačina. 6. Metoda parcijalne integracije. Binomni obrazac. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Tangenta i normala.6. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. monotonost.

Dakle. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. 3. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. 15. Svakako. prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. mogu se. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. naprimjer). Naprimjer. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom. Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu.1. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. od prirodnih do realnih (i kompleksnih). Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). za nizove: i 1 +  korisno je. Naprimjer. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. a kasnije. . Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. 3. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. naprimjer). dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). . i trebaju. . Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 . 24. Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. 1  n n prije dokaza. 2. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. 8. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. . Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva.

Do četvrtog razreda srednje škole. nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. nealgoritamskom pristupu. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». fizike. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu.redova. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. kao zadatke postavljati. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. Dakle. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Praktičnoj. 16 . Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. Dakle. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. upotrebnoj. 6. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. a proceduralno (vježbanje. 4. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). Dakle. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. 5. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom.

Matrice i determinante 5. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Rastojanje između dvije tačke. III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. ravan) 7. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina. hemiji. 2. Koordinatni sistem u prostoru. eksplicitni (glavni) oblik. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. y=asinbx. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. normalni oblik jednačine prave. paralelograma. Površina geometrijskih figura u ravni 3.Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). ugao između dvije prave). trapeza. kvadrata. Površina kruga i njegovih dijelova. y=acosbx. Opći (implicitni) oblik. veličina i odnosa koje su u fizici. Površina mnogougla (poligona). Koordinate sredine duži. Pramen pravih. Transformacije trigonometrijskih izraza. vektori u prostoru 6. biologiji). y=ctgx. . Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Analitička geometrija u ravni 4. Simetrala ugla. y=cosx. Adicione teoreme. Analitička geometrija u prostoru (točka. Odnos dvije prave (presjek. prava. segmentni oblik. Jednačina prave kroz jednu tačku. Površina trougla. Trigonometrija 2. Heronov obrazac. Težište trougla. y=acos(bx+c). Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. y=acosx. površina zapremina. 3. Elementi geometrije prostora. Podjela duži u datom omjeru. Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. Površina trougla. y=tgx. Jednačina prave kroz dvije tačke. četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. y=asinx. Rastojanje tačke od prave.

Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Geometrijske figure u prostoru Diedar. Razni oblici jednačine prave u prostoru. Jednakost dvije matrice. Mješoviti proizvod vektora. Centralna. odnos dvije u prostoru. Koordinatni vektori ī. koordinatni sistem u prostoru. prava. Definicija i konstrukcija elipse. Tangenta i normala krive drugog reda. Ravni presjeci obrtnih tijela. Međusobni položaj prave i ravni. rogalj i poliedar. Podjela duži u datom omjeru. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. Udaljenost tačke od prave. uspravnog valjka i uspravne kupe. 5. Prava i ravan. Elementi geometrije prostora. Međusobni položaj dvije ravni. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). hiperbole. piramide i zarubljene piramide. Jednačina parabole. Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Prikaz pomoću koordinata vektora. Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Linearna kombinacija vektora. Ugao između prave i ravni. Tangenta i normala kružnice. ravan) Vektor položaja tačke. Kupa (stožac). Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). Lopta (kugla). Vektorski proizvod dva vektora. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. Normala na ravan. Sličnost poliedara. Pravougli koordinatni sistem u prostoru. osna i ravanska simetrija. Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. Osnovne operacije s vektorima. Vektorski prostor. sabiranje. Poluravan. Odnos strana diedra i triedra. Osobine. Definicija i konstrukcija hiperbole. oduzimanje. Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. Ugao između dvije ravni. k‾. množenje dvije matrice. Valjak (cilindar). i inverzne matrice. Upisana i opisana sfera poliedra. rotacija. 7. Jednačina ravni (razni oblici). Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. 4. Jednačina hiperbole. Baza vektorskog prostora. 18 . Udaljenost tačke od ravni. Analitička geometrija u prostoru (točka. Projekcija vektora na osu. prava i ravan. Pojmovi adjungovane. ĵ. Rješavanje matričnih jednačina. Jednačina elipse. Ugao između dvije ravni. Definicija i konstrukcija parabole. Međusobni položaj dvije prave. piramida i njihovi ravni presjeci. vektori u prostoru Točka. Vektori u prostoru. Odnos prave i ravni. Presjek i uslov dodira. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. mimoilazne prave. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Površina i zapremina uspravnog valjka. Rastojanje dvije tačke. Razlaganje vektora na komponente. poluprostor. Prizma. Obrtna rotaciona tijela. parabole). Zapremina prizme.

Sada je važno dublje koncepcijsko. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. Ovdje se može. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. Ovdje treba povezati naučeno. uopće. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. (a. shvatanje mjerenja površine. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. u drugom razredu. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. na kraju. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. na trigonometrijskoj kružnici). Trigonometrija Na početku.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. prije svega). Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 . Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. funkcija y = . Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. b)∈Q+xQ+. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente.Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. aksiomatsko. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih.

a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). uključujući i one dokazne. 6. Tek će. Iz razloga „praktičnost“. sabiranje (i oduzimanje) vektora. pojedinačno. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). j. Determinantu matrice staviti. Naročitu pažnju. Posebno problematizovati trojku (i. izgradnjom vektorskog prostora. naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. Posebno problematizovati trojku (i. Izborom zadataka. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Ove oblike. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. k) «koordinatnih» vektora. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. sabiranje (i oduzimanje) vektora. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Razumljiv je. prevashodno.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. uključujući i one dokazne. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . Izborom zadataka. k) «koordinatnih» vektora. U ovoj frazi. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Tek će.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru.Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. 7. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. U ovoj frazi. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. rogalj i poliedar.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). j. izgradnjom vektorskog prostora. Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. 5. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. dakle.

Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. poslužiti obrtna tijela. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Na kraju. roglju (i poliedru). za čije izučavanje mogu. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 . Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. prva i temeljna znanja o diedru.škole. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. kao polazište. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja.

3. Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Simboli logike sudova. Grafički metodi u statistici. Složena vjerovatnoća. Polinomna formula. serije podataka). Matematička indukcija Pojam indukcije. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . relacije i formule. Binomni obrazac. prsten. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. 10. 5. Proizvod skupova. Statisticki nizovi (sekvence. polugrupa. 2. Vezane i slobodne promjenljive. Partitivni skup. Podskup skupa. 2. Osobine binomnih koeficijenata. Podgrupa. Operacije sa skupovima. Uslovna vjerovatnoća. tijelo. 5. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Populacija. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima. Pojam definicije vjerovatnoće.(5 sati sedmično . binomna raspodjela vjerovatnoće. Predikati. 9. Totalna vjerovatnoća. Zakon velikih brojeva. Polje realnih brojeva. Bayesova formula. Neke brojne karakteristike uzorka. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. 6. Formule logike sudova. kvazigrupa. 4. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Primjena matematičke indukcije. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Pojam ekvipotentnih skupova. 6. 4. Empirijska funkcija raspodjele. Relacije i funkcije. Slučajne promjenljive. 7. Odabiranje uzorka. Disperzija. Uzorak.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Princip potpune matematičke indukcije. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. polje. Arhimedov i Kantorov aksiom. Zakon raspodjele. Matematičko očekivanje. Standardna devijacija. Abelova grupa. 8. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid. Lagrangeov teorem. Kardinalni brojevi. 3. Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre).

sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Newton-Leibnizova formula. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Pravila diferenciranja. sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula. Neprekidnost funkcije. Osobine određenog integrala. Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). 10. Izvodi i diferencijali višeg reda. Broj e. Grafik funkcije. 9. Računanje s graničnim vrijednostima. 8. monotonost. Izvod implicitne funkcije. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Osobine neprekidnih funkcija. Metoda parcijalne integracije. Neprebrojivost skupa R. periodičnost. . Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Geometrijski niz (progresija). Očekujemo da će učenici. parnost.(x → 0) i lim ﴾1+ --. 23 . Numeričko rješavanje jednačina. Izvod složene funkcije. Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Složeni kamatni račun. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Aritmetički niz (progresija). Pojam reda. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Metoda zamjene.﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. Izvod osnovnih elementarnih funkcija.Brojni nizovi. Monotoni nizovi.Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. Granična vrijednost niza. Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja). Pregled elementarnih funkcija. Izvod inverzne funkcije. Opće osobine funkcije: ograničenost. Asimptote krivih. Tangenta i normala. Stav o umetnutim razmacima. Osnovna pravila integracije. nakon realizacije ove tematske cjeline. Geometrijski red. Kompozicija funkcija. Granična vrijednost funkcije. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Pojam diferencijala. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Integracija racionalnih funkcija. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija.

Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će. Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. naravno. obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). i trebaju. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova. skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja. 3. 4. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura. dokazivanja različitih odnosa. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. tijela i polja. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. prstena.Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti.2. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. Ovdje treba insistirati. Napomenimo još. na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. predviđena je obrada Dirichletovog principa. 5. naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. matematička indukcija. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. a kasnije. te. izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove. kroz nove primjere. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama. 24 . Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). mogu se. naprimjer).

. za nizove: i 1 +  korisno je. 15. I ne samo «bacati». učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. . nego i modele oktaedra i ikosaedra. Dakle. tumačiti i primjeniti 7.Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre. . Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju. 8. prije 1  n n dokaza. Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke. nego da ih znaju dobro analizirati. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe. Naprimjer. u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu. dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). 3. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. 24.Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. treba zasnovati aksiomatski. . a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. determinisane ishode. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. formulom. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. Do četvrtog razreda srednje škole. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. Naprimjer. 25 . Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju.6. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). 8.

učenik. a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije. nealgoritamskom pristupu. timsku nastavu. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. a proceduralno (vježbanje. sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima.Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. hemiji. fizike. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama.površina. 9. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. u saradnji sa učenikom. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. Dakle. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. 10. U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . kao zadatke postavljati. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. zapremina. fizičkih uvjeta rada. veličina i odnosa koje su u fizici. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. problemsku. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. nastavnik). Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. upotrebnoj. Korisno je kroz primjere iz metrike površina. Zapravo. Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Tradicionalni način rada u razredu. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). Dakle. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Praktičnoj. nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim.

Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to.strategiji vježbanja i . Dakle. stvaranje matematičkih kompetencija. ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju. . Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika. većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike. Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje. po našoj ocjeni. iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života. najčešće. Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka. Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje.strategiji stvaranja. Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. partnerski odnos učenika i nastavnika. radilo do sada. nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika. Korelaciju sa drugim područjima. Naime. Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 . u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike. naročito onog dokaznog. Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike. Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati. u prvom razredu gimnazije. uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. Danas svako treba preuzeti svoju ulogu.strategiji učenja i podučavanja.strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog. Navest ćemo jedan koji je. . moramo voditi računa o: . Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave.strategijama. Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog. koja problematizira strategije učenja. predstavlja stvaralački čin. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika. Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika.

da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. 28 . sa jednočasovnom analizom i ispravkom. Pavleković . srednji i visoki. otkrivajući nastavu.s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje). kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr.obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu. . ( responzibilnu. sa jednočasovnom analizom i ispravkom.smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja. a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih. . . .u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave. srednjeg i visokog nivoa). . da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema). Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu.nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike. Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva.osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu. pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog.u izučavanju matematičkih. Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata. . problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja. planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan.posebno. U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima. . * Vidi literaturu V. uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima. MATHEMATICA*).pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje. .voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce. odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici.

rad u parovima. voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. Arslanagić.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. Metodologija pedagoških istraživanja – V. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. Mužić. Matematiskop IV. Zagreb 29 . Matematiskop III. Sarajevo 1974. Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. razrednikom. Geometrija za prvi razred gimnazije – S. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima. te sljedeći izvori: Matematiskop I. Klašnja. Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. Matematiskop V. S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. Matematiskop II. Sarajevo 2004. individualan rad). a posebno profesionalne orijentacije. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. direktorom.

«Element». Zagreb. 1973. Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij. Pavleković. Vujović. - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . Matematika. Zagreb 1970. Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. 1997 g.- Uvođenje u znanstveni rad – M. godine Metodika nastave matematike s informatikom V.metodička grupa predmeta) 30 . Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. Opšta enciklopedija Larousse.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful