18.MATEMATIKA

NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

lociraju tačke u prostoru vektorima i. .mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije. procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj. crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. množi) matrice. . znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. lika ispod luka parabole itd. polje). znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu. rješava 4 . vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. -razlikuju skalarne i vektorske veličine.mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija. znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova. površine gemetrijskih figura u ravni. prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih. kombinacije i varijacije. analitička geometrja u ravni. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati. određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu. pomoću matematičke indukcije. i računati njihov broj .prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu.razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. tijelo. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. . a mogu memorisati one najfrekventnije. razumiju brojevnu os. mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih.znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi. mogu računati sume nekih beskonačnih redova . pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj. rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine. mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga. prsten.shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. .na ekzaktan način tumače invarijantnost površina.mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. . mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina.- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza. znaju pet pravilnih poliedara. tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). polugrupu. mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela. znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu. . da je takav broj 2 . inverznu matricu. Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija. shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa . j i k. . znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija.

Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. Algebarski izrazi 4. Polje realnih brojeva. Geometrija u ravni 5. Cijeli algebarski izrazi.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. . Pojam funkcije. oduzimanje i množenje polinoma.razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. presjek. Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. Cijeli algebarski izraz kao funkcija. definicija. Kvadrat zbira i razlike. konjunkcija. Linearna jednačina i nejednačina 8. 3.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. unija. dokaz. Transformacija cijelih algebarskih izraza. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora. Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). Sabiranje.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I. Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz. Izometrijska preslikavanja ravni 7. 2. tijelo. . disjunkcija. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz. linearna funkcija 6. Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1. shvataju vektorski prostor i njegovu bazu. negacija. Apsolutna vrijednost realnog broja. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore.prepoznaju algebarske strukture (grupu. Skup realnih brojeva 3. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj. Osobine funkcije. Monomi. Z i Q. odnosno. . komplement. znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. jednakih eksponenata. Skup realnih brojeva Skupovi N. ekvivalencija. razlika. teorema. polje). aksioma. Operacije sa monomima. podskup. prsten. Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. Polinomi. Koordinatni sistem. potreban i dovoljan uvjet. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). 5 . implikacija. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. polugrupu.

x 6. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Pravougle koordinate tačke. Tangente kružnice. Osobine izometrije. poligonalna linija. Hornerova shema. Simetrala duži i simetrala ugla. Stranice. Trougao (trokut). Euklidov algoritam. Unakrsni uglovi. Mnogougao (poligon). Koordinate težišta trougla. Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. Izometrija ravni. Množenje vektora realnim brojem. Teoreme o podudarnosti. 7. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. zbir i razlika kubova. Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Sabiranje i oduzimanje vektora. 8. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. kub zbira i razlike. Podudarnost i izometrija. Pravi ugao. Mjerenje duži. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. Ugao. Centralni i periferni ugao. Koordinate sredine duži. Diskusija rješenja. Bezuova teorema. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. Podudarnost duži. 5. Mjerenje uglova. Teorema identičnosti polinoma. Udaljenost dviju tačaka. Podudarnost trouglova. x ≠ 0). Potencija tačke u odnosu na krug. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. Kružnica i krug. Vektori u ravni. Površina trougla. Osobine simetrije. Nule polinoma. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. Površina trougla i četverougla. Osnovna nejednakost trougla. Rotacija ravni. odnos uglova i stranica trougla. Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Proporcionalnost i proporcija. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Tangentni i tetivni četverougao. Procentni račun. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n. Koordinatni sistem. poluravan poluprostor. normala (okomica). 4. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. njen tok i graf. Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. Osobina translacije. Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. uglovi i dijagonale poligona. Ekvivalentne jednadžbe. Simetrija ravni u odnosu na pravu. Uglovi uz transverzalu. Četverougao. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0).razlika kvadrata. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). Razmjera (omjer). Poluprava. duž. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. Nejednakost i nejednadžba. Podudarnost uglova. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. Ekvivalentne nejednadžbe.

specijalno u računanju sa brojevima. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama. Međutim. 2. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. njegovog preciznog određivanja. metoda determinanti. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R. Prva od njih (t.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom. ali u pitanje područja definicije. ako se ograničimo na jednu varijablu. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. Z. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). Suma. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. Diskusija rješenja. 3. ). područja definicije i jednakosti funkcije. Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. Gausova (Gauss) metoda. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule. 4. zapravo. olakšaće savladavanje gradiva. kod racionalnih izraza. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. Što se tiče algebarskih izraza. Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. Naravno. što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Objasniti šta znači dokaz u matematici. Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. pored sabiranja. Metode rješavanja: metoda supstitucije. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. Uopšte. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. grafička metoda. Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . na geometriju ravni. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. Q i R. konjunkcija – presjek skupova itd. nastavnog programa. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. precizno. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate.

Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija. 3. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije. gdje se daje samo pojam vektora. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. 5. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. četverouglu i kružnici. 5. Podudarnost duži. 7. Iracionalne jednačine i nejednačine. rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3. 8 . kvadratne jednačine i nejednačine. Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. uglova i trouglova. 5. koji se tu takođe uvode. Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. a poslije uvođenja pojma normalnosti. jednačine i nejednačine. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. 4.prave. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. 6. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. 6 za definiciju rotacije. koja se ovdje obrađuje. 4. takođe i uglovi sa normalnim kracima. Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). Orijentirani ugao. Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. Već spomenuta t. trebaju kasnije u t. Kao osnovni stav uzima se takođe. 6. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. 2. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. 6. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim.

itd. Rastavljanje na linearne faktore. Geometrijska sredina dvije duži. Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Teoreme sličnosti. Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. normalni oblik. 6. Operacije korjenima. Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. 3π/2 i 2π. znak. 5. Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Dekadski i prirodni logaritmi. Viettove formule. Kvadratni trinom. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. Svojstva logaritamske funkcije. π/4. Kvadratne funkcije. nule. Operacije sa stepenima. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. ekstrem. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. tok). Potpune i nepotpune kvadratne jednačine.Trigonometrija pravouglog trougla. 7. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao. Homotetija kao preslikavanje. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. ). Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. 3. π/2 π. Osnovni trigonometrijski identiteti. Primjena kvadratnih jednačina. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. Pravila korjenovanja. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0. Korijen. Brojevna (trigonometrijska) kružnica. Sličnost. 2. Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. Sličnost trougla i mnogougla. Pravilo stepenovanja. Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) . 9 . Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. Radijan. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva. y=ax2+bx+c (grafik. Pojam iracionalne nejednačine. Pitagorina teorema. π/6. Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. Svođenje na prvi kvadrant. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. Racionaliziranje imenioca. Kvadratne jednačine. Talesova teorema. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. Znak kvadratnog trinoma.NASTAVNI SADRŽAJI 1. π/3. Primjena sličnosti na pravougli trougao. 4. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Konstruktivni zadaci primjene sličnosti.

orijentaciono.DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz. Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. a ugao u njemu kongruentan ugao. Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. Svojstva logaritamske funkcije. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . nastavniku. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. kad god je to racionalno. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine. Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi. Nakon toga. To isto uraditi sa korijenima. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. preporučujemo da se. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. Q i R do C). tok. duž u duž. prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. ekstrem i nule. orijentisanom uglu i mjerama ugla. drži uputstava koja slijede. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima.

Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Projekcije vektora na koordinatnu osu. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Jednačina elipse. Projekcija vektora na pravu i na ravan. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Rastojanje između dvije tačke. y=asinx. normalni oblik jednačine prave. k. y=acosbx. pravougaonika. objašnjenje tg i ctg. Linearna kombinacija vektora. 11 . Jednačina hiperbole. Trigonometrija 2. Presjek i uslov dodira. Linearna zavisnost. 2. Prikaz pomoću koordinata vektora. segmentni oblik. Mješoviti proizvod vektora. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod.1. hiperbole. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). y=acos(bx+c). Definicija i konstrukcija parabole. y=cosx. Površina mnogougla (poligona). y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Analitička geometrija u ravni 4. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. ĵ. paralelograma. parabole). Uslov linearne zavisnosti tri vektora. y=asinbx. Jednačina parabole. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. y=ctgx. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Koordinatni vektori ī. Vektori u prostoru Vektori u prostoru. Heronov obrazac. eksplicitni oblik. Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). Razlaganje vektora na komponente. Definicija i konstrukcija elipse. Tangenta i normala krive drugog reda. Osnovne operacije s vektorima. Vektori u prostoru 5. Adicione teoreme. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Za funkciju sinus i kosinus. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Implicitni oblik. Težište trougla. Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. Podjela duži u datom omjeru. Baza vektorskog prostora. Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. Površine trougla (trokuta). Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Vektorski prostor. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora). Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama. y=acosx. Površina trougla u PKS. y=tgx. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Površina kruga i njegovih dijelova. trapeza. Definicija i konstrukcija hiperbole. Osobine.

Kupa (stožac). funkcija y = . piramida i njihovi ravni presjeci. Lopta (kugla). Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Površina i zapremina poliedra. Površina i zapremina uspravnog valjka. Zapremina prizme. Pravilni poliedri (tetroedar.Geometrijske figure u prostoru Diedar. Kavaljerijev princip. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. rogalj i poliedar. 2. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Sličnost poliedara. Obrtna rotaciona tijela. Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. dodekaedar i kosaedar). Valjak (cilindar). Trigonometrija Na početku. b)∈Q+xQ+. prije svega). oktoedar.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). piramide i zarubljene piramide. shvatanje mjerenja površine. Sada je važno dublje koncepcijsko. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. u 12 . Odnos strana diedra i triedra. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. na trigonometrijskoj kružnici). Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Ovdje treba povezati naučeno. hektoedar. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Prizma. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. (a. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem). posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. uopće. Ravni presjeci obrtnih tijela. aksiomatsko. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina).

j. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. poslužiti obrtna tijela. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Nizovi i redovi realnih brojeva 4. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela.drugom razredu. prva i temeljna znanja o diedru. 4. 5. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. . nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS). izgradnjom vektorskog prostora. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). pojedinačno. sabiranje (i oduzimanje) vektora. za čije izučavanje mogu. Na kraju. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. k) «koordinatnih» vektora. kao polazište. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. rogalj i poliedar. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. uključujući i one dokazne. Posebno problematizovati trojku (i. IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. roglju (i poliedru). Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. Izborom zadataka. Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Ove oblike. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. U ovoj frazi. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. Tek će. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3.

Geometrijski red. Osnovna pravila integracije. Složeni kamatni račun. Pojam indukcije. 5. Grafik funkcije. 4. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Granična vrijednost niza. 6. 3. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Integracija racionalnih funkcija. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Neprebrojivost skupa R. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . 5. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Kardinalni brojevi. Pravila diferenciranja. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Računanje s graničnim vrijednostima. Princip potpune matematičke indukcije. Pojam ekvipotentnih skupova. Pregled elementarnih funkcija. Izvod implicitne funkcije. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. monotonost. Numeričko rješavanje jednačina. proširivanje i produbljivanje znanja. Granična vrijednost funkcije. Svojstva binomnih koeficijenata. Geometrijski niz (progresija). Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. Stav o umetnutim razmacima.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Metoda zamjene. Neprekidnost funkcije. Broj e. Aritmetički niz (progresija). Metoda parcijalne integracije. Binomni obrazac. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Monotoni nizovi. Izvod složene funkcije. parnost.6. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Polinomna formula. Tablica osnovnih neodređenih integrala. periodičnost. Izvodi i diferencijali višeg reda. Izvod inverzne funkcije. Osobine određenog integrala. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. Tangenta i normala. Pojam diferencijala. Primjena matematičke indukcije 2. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Newton-Leibnizova formula. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Asimptote krivih. Osobine neprekidnih funkcija. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Opće osobine funkcije: ograničenost. Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Pojam reda. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Kompozicija funkcija.

15. Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva. . Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. od prirodnih do realnih (i kompleksnih). 3. Dakle. prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. i trebaju. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. Naprimjer. Svakako. za nizove: i 1 +  korisno je. Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. 8. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. naprimjer). 24. a kasnije. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. 2. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. . . Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. Naprimjer. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. naprimjer). Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. 1  n n prije dokaza. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. mogu se. binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. 3. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0.1. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. . Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 . Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom.

Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. 5. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije.redova. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Dakle. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. Do četvrtog razreda srednje škole. 4. Dakle. 6. 16 . Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). fizike. upotrebnoj. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. a proceduralno (vježbanje. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. Dakle. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Praktičnoj. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. nealgoritamskom pristupu. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. kao zadatke postavljati. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije.

Koordinate sredine duži. Pramen pravih. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Heronov obrazac. 2. Analitička geometrija u ravni 4. Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. Površina trougla. y=ctgx. Transformacije trigonometrijskih izraza. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija).Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. ugao između dvije prave). Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. eksplicitni (glavni) oblik. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina. normalni oblik jednačine prave. hemiji. Površina mnogougla (poligona). y=asinbx. Jednačina prave kroz jednu tačku. četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. Koordinatni sistem u prostoru. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. vektori u prostoru 6. Površina kruga i njegovih dijelova. Rastojanje tačke od prave. veličina i odnosa koje su u fizici. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. trapeza. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. Simetrala ugla. biologiji). Analitička geometrija u prostoru (točka. kvadrata. Težište trougla. Opći (implicitni) oblik. III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. y=cosx. prava. Matrice i determinante 5. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Površina trougla. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. y=acos(bx+c). . Elementi geometrije prostora. Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. površina zapremina. Adicione teoreme. Rastojanje između dvije tačke. segmentni oblik. paralelograma. ravan) 7. y=acosx. y=asinx. Trigonometrija 2. 3. y=tgx. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Jednačina prave kroz dvije tačke. Odnos dvije prave (presjek. y=acosbx. Podjela duži u datom omjeru.

hiperbole. Ravni presjeci obrtnih tijela. Podjela duži u datom omjeru. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). parabole). i inverzne matrice. Razlaganje vektora na komponente. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. Linearna kombinacija vektora. Definicija i konstrukcija parabole. Međusobni položaj prave i ravni. vektori u prostoru Točka. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). Valjak (cilindar). Jednačina elipse. poluprostor. Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Jednačina parabole. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. Mješoviti proizvod vektora. oduzimanje. Definicija i konstrukcija hiperbole. koordinatni sistem u prostoru. 18 . Sličnost poliedara. Jednačina ravni (razni oblici). piramide i zarubljene piramide. Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Pojmovi adjungovane. Baza vektorskog prostora. Normala na ravan. Vektorski prostor. množenje dvije matrice. Pravougli koordinatni sistem u prostoru. Površina i zapremina uspravnog valjka. Udaljenost tačke od ravni. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora. Projekcija vektora na osu. Međusobni položaj dvije ravni. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Analitička geometrija u prostoru (točka. Kupa (stožac). Osnovne operacije s vektorima. 5. sabiranje. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. uspravnog valjka i uspravne kupe. rotacija. Udaljenost tačke od prave. Ugao između dvije ravni. Osobine. Koordinatni vektori ī. Međusobni položaj dvije prave. Odnos strana diedra i triedra. Odnos prave i ravni. Elementi geometrije prostora. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Prizma. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. Presjek i uslov dodira. Rastojanje dvije tačke. prava. Prava i ravan. 7. Rješavanje matričnih jednačina. odnos dvije u prostoru. Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. ravan) Vektor položaja tačke. Vektori u prostoru. Vektorski proizvod dva vektora. 4. Tangenta i normala kružnice. Upisana i opisana sfera poliedra. Zapremina prizme. Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. Jednakost dvije matrice. Geometrijske figure u prostoru Diedar. ĵ. Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. Definicija i konstrukcija elipse.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). osna i ravanska simetrija. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Tangenta i normala krive drugog reda. Razni oblici jednačine prave u prostoru. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. k‾. Jednačina hiperbole. Obrtna rotaciona tijela. Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Centralna. prava i ravan. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). Lopta (kugla). rogalj i poliedar. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. piramida i njihovi ravni presjeci. Poluravan. mimoilazne prave. Ugao između dvije ravni. Ugao između prave i ravni. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda. Prikaz pomoću koordinata vektora.

proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. aksiomatsko. na kraju. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. u drugom razredu. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. b)∈Q+xQ+. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). shvatanje mjerenja površine. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija. Sada je važno dublje koncepcijsko.Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. na trigonometrijskoj kružnici). prije svega). nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Trigonometrija Na početku. dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 . Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. uopće. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Ovdje treba povezati naučeno. Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. funkcija y = . učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. (a. Ovdje se može.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente.

izgradnjom vektorskog prostora. Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. 7. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. 6. j. sabiranje (i oduzimanje) vektora. 5. j. Razumljiv je. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). uključujući i one dokazne.Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. Ove oblike. U ovoj frazi. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). k) «koordinatnih» vektora. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. k) «koordinatnih» vektora.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Posebno problematizovati trojku (i. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju. Izborom zadataka. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Izborom zadataka. i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Iz razloga „praktičnost“.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . rogalj i poliedar. U ovoj frazi. Tek će. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. pojedinačno. uključujući i one dokazne. izgradnjom vektorskog prostora. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. prevashodno. Determinantu matrice staviti. Posebno problematizovati trojku (i. sabiranje (i oduzimanje) vektora. Naročitu pažnju. dakle. Tek će.

Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. kao polazište. Na kraju. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali.škole. prva i temeljna znanja o diedru. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. poslužiti obrtna tijela. za čije izučavanje mogu. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 . roglju (i poliedru).

9. binomna raspodjela vjerovatnoće. Vezane i slobodne promjenljive. Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Zakon velikih brojeva. Predikati. Empirijska funkcija raspodjele. Grafički metodi u statistici. Arhimedov i Kantorov aksiom. Polje realnih brojeva. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima. Pojam ekvipotentnih skupova. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. Matematičko očekivanje. Totalna vjerovatnoća. Simboli logike sudova. Uzorak. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. 5. polugrupa. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. Podgrupa. 3. Polinomna formula. 7. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid. 2. Populacija. Složena vjerovatnoća. 6. 4. Statisticki nizovi (sekvence. 2. 10. Uslovna vjerovatnoća. Zakon raspodjele. Abelova grupa. Bayesova formula. 6. Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre). Formule logike sudova. Binomni obrazac. relacije i formule. Lagrangeov teorem. serije podataka). 5. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Relacije i funkcije. Princip potpune matematičke indukcije.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Pojam definicije vjerovatnoće. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Operacije sa skupovima. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. 4.(5 sati sedmično . Matematička indukcija Pojam indukcije. Disperzija. Odabiranje uzorka. Primjena matematičke indukcije. prsten. Partitivni skup. Neke brojne karakteristike uzorka. Proizvod skupova. kvazigrupa. Podskup skupa. 3. tijelo. Osobine binomnih koeficijenata. Standardna devijacija. polje. Slučajne promjenljive. 8. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . Kardinalni brojevi.

Brojni nizovi. Newton-Leibnizova formula. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Metoda parcijalne integracije. Tangenta i normala. Neprebrojivost skupa R. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. 9. Stav o umetnutim razmacima. 10. parnost. Izvod složene funkcije. Aritmetički niz (progresija). Geometrijski niz (progresija). Određeni integral (u Riemannovom smislu). 8.(x → 0) i lim ﴾1+ --. Grafik funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima. Granična vrijednost funkcije. Kompozicija funkcija. Očekujemo da će učenici. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Izvod inverzne funkcije. Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja). Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. monotonost. Složeni kamatni račun. Geometrijski red. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Izvod implicitne funkcije. Pojam reda. Pregled elementarnih funkcija. Osobine određenog integrala. Pojam diferencijala.﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Pravila diferenciranja. Monotoni nizovi. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula. . sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine. Osobine neprekidnih funkcija. Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Neprekidnost funkcije. Integracija racionalnih funkcija. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Granična vrijednost niza. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Broj e.Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. periodičnost. Osnovna pravila integracije. Opće osobine funkcije: ograničenost. Asimptote krivih. Izvodi i diferencijali višeg reda. 23 . Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. nakon realizacije ove tematske cjeline. Metoda zamjene. Numeričko rješavanje jednačina.

Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove. 3. naprimjer). predviđena je obrada Dirichletovog principa. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. Napomenimo još.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. i trebaju. Ovdje treba insistirati. mogu se. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. 4. te. a kasnije. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). matematička indukcija. Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti. tijela i polja.2. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva. prstena. dokazivanja različitih odnosa. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. 5. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama. na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. 24 . Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura. kroz nove primjere. naravno. skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi.

25 . Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju. za nizove: i 1 +  korisno je. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. 24. Naprimjer. Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. . . . Do četvrtog razreda srednje škole. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. treba zasnovati aksiomatski. formulom. 8. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. Dakle.Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. determinisane ishode. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. prije 1  n n dokaza.6. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre. 8. Naprimjer. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). 15. nego i modele oktaedra i ikosaedra. tumačiti i primjeniti 7. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. . Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe. Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu.Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju. I ne samo «bacati». nego da ih znaju dobro analizirati. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. 3. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza.

veličina i odnosa koje su u fizici. 9. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. upotrebnoj. Praktičnoj. proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . u saradnji sa učenikom. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). Dakle. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije. Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . Zapravo. Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. timsku nastavu. Tradicionalni način rada u razredu. koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. kao zadatke postavljati. Korisno je kroz primjere iz metrike površina. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. nastavnik). društvenim i tehničkim naučnim disciplinama.površina. učenik. hemiji. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. fizike. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. nealgoritamskom pristupu. Dakle. Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. a proceduralno (vježbanje. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju.Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. problemsku. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. zapremina. fizičkih uvjeta rada. 10. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima.

nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to. . Danas svako treba preuzeti svoju ulogu. ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje. u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike. u prvom razredu gimnazije. iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. Dakle. Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda. Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka. partnerski odnos učenika i nastavnika. uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati. Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika. moramo voditi računa o: . Navest ćemo jedan koji je. većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike. Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave. Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 . Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika.strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog. radilo do sada. Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog.strategiji učenja i podučavanja. po našoj ocjeni. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. najčešće. predstavlja stvaralački čin.strategiji stvaranja. naročito onog dokaznog. Naime. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike. stvaranje matematičkih kompetencija. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika. . Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje.strategijama.strategiji vježbanja i . Korelaciju sa drugim područjima. koja problematizira strategije učenja.

sa jednočasovnom analizom i ispravkom. * Vidi literaturu V.posebno. Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu. odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici. planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan. .u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave. .u izučavanju matematičkih. ( responzibilnu. . .voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce. problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja. da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema). kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr. odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu. pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog.osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. srednji i visoki. . 28 .obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu.smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja.pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje. Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva. učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima. Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata. sa jednočasovnom analizom i ispravkom. Pavleković . da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima. a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih.s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje).nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike. srednjeg i visokog nivoa). . U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. MATHEMATICA*). . otkrivajući nastavu. .

omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. Sarajevo 1974. Geometrija za prvi razred gimnazije – S. rad u parovima. Zagreb 29 . u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. Matematiskop IV. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). individualan rad). Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. te sljedeći izvori: Matematiskop I. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. Matematiskop V. Mužić. upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. Klašnja. te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. Arslanagić. razrednikom. a posebno profesionalne orijentacije. Matematiskop II. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva. Matematiskop III. Sarajevo 2004. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. Metodologija pedagoških istraživanja – V. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. direktorom. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima.

Pavleković. Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. Matematika. Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij. Zagreb 1970. Zagreb. Opšta enciklopedija Larousse.metodička grupa predmeta) 30 .- Uvođenje u znanstveni rad – M. Vujović. 1997 g. godine Metodika nastave matematike s informatikom V. «Element». - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. 1973.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful