NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova. a mogu memorisati one najfrekventnije. lociraju tačke u prostoru vektorima i. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu. razumiju brojevnu os. tijelo. vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. . određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu.- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza.mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija. . prsten.prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. površine gemetrijskih figura u ravni. tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine. znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova. da je takav broj 2 . znaju pet pravilnih poliedara. . i računati njihov broj . . shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa . mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova.na ekzaktan način tumače invarijantnost površina. mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru. j i k. inverznu matricu. . pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina. rješava 4 . polje). mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela.shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih.znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija. analitička geometrja u ravni.razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. polugrupu. mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga. procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj. znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. kombinacije i varijacije. . razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu.mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu. crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. mogu računati sume nekih beskonačnih redova . pomoću matematičke indukcije. množi) matrice. -razlikuju skalarne i vektorske veličine.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija. . znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. lika ispod luka parabole itd.mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije. znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj.

tijelo. prsten. konjunkcija. potreban i dovoljan uvjet. Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz. negacija. implikacija. odnosno. Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. ekvivalencija. Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. Kvadrat zbira i razlike. definicija. znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. Geometrija u ravni 5. jednakih eksponenata. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I. shvataju vektorski prostor i njegovu bazu. Izometrijska preslikavanja ravni 7. Operacije sa monomima. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. unija. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina. Transformacija cijelih algebarskih izraza. Algebarski izrazi 4. . presjek. Pojam funkcije. Sabiranje. aksioma. Skup realnih brojeva Skupovi N. razlika. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj. .prepoznaju algebarske strukture (grupu.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. Monomi. disjunkcija. dokaz. Polinomi. linearna funkcija 6. Linearna jednačina i nejednačina 8. polugrupu. Cijeli algebarski izrazi. Z i Q. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz. oduzimanje i množenje polinoma. komplement. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. Cijeli algebarski izraz kao funkcija. 3. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). teorema. podskup. 5 . razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora.razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1. . Apsolutna vrijednost realnog broja.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. 2. Polje realnih brojeva. Osobine funkcije. Koordinatni sistem. polje). Skup realnih brojeva 3.

Sabiranje i oduzimanje vektora. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. Proporcionalnost i proporcija. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Podudarnost trouglova. Površina trougla i četverougla. Hornerova shema. Teoreme o podudarnosti. Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Podudarnost duži. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. Simetrija ravni u odnosu na pravu. 8. Ugao. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). Površina trougla. Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. Centralni i periferni ugao. Udaljenost dviju tačaka. Mjerenje duži. Rotacija ravni. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom.razlika kvadrata. Podudarnost i izometrija. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. Trougao (trokut). x ≠ 0). x 6. Podudarnost uglova. Tangentni i tetivni četverougao. njen tok i graf. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. Procentni račun. Potencija tačke u odnosu na krug. duž. Kružnica i krug. Bezuova teorema. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. Uglovi uz transverzalu. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0). Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. Mjerenje uglova. Četverougao. Teorema identičnosti polinoma. Pravougle koordinate tačke. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. Vektori u ravni. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. normala (okomica). Razmjera (omjer). Tangente kružnice. Koordinate sredine duži. Ekvivalentne jednadžbe. Koordinate težišta trougla. linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. odnos uglova i stranica trougla. Množenje vektora realnim brojem. Osobine simetrije. kub zbira i razlike. Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Diskusija rješenja. Izometrija ravni. 5. Mnogougao (poligon). Euklidov algoritam. Osnovna nejednakost trougla. Ekvivalentne nejednadžbe. 4. 7. Nejednakost i nejednadžba. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. Poluprava. Pravi ugao. uglovi i dijagonale poligona. poluravan poluprostor. Nule polinoma. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. Koordinatni sistem. Simetrala duži i simetrala ugla. Osobine izometrije. Osobina translacije. Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). zbir i razlika kubova. Stranice. Unakrsni uglovi. poligonalna linija. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n.

ako se ograničimo na jednu varijablu. Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . Uopšte. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. područja definicije i jednakosti funkcije. ali u pitanje područja definicije. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. pored sabiranja. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. 2. Diskusija rješenja. Suma. Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. Naravno. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. Međutim. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. nastavnog programa. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama. olakšaće savladavanje gradiva. specijalno u računanju sa brojevima. U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. kod racionalnih izraza. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. 4. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. Metode rješavanja: metoda supstitucije. Objasniti šta znači dokaz u matematici. Što se tiče algebarskih izraza. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. Prva od njih (t. Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule. njegovog preciznog određivanja. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. 3. 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika. konjunkcija – presjek skupova itd. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. grafička metoda. oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. precizno. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. na geometriju ravni. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. Z. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. Q i R. Gausova (Gauss) metoda. U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. zapravo. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. ). metoda determinanti.

kvadratne jednačine i nejednačine. Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. 6. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije. četverouglu i kružnici. 7. Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. Podudarnost duži. 4. 6. gdje se daje samo pojam vektora. 5. takođe i uglovi sa normalnim kracima. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija.prave. 6. 4. Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. Kao osnovni stav uzima se takođe. uglova i trouglova. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. 5. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. 8 . a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. koja se ovdje obrađuje. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. Već spomenuta t. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). 5. koji se tu takođe uvode. trebaju kasnije u t. a poslije uvođenja pojma normalnosti. Iracionalne jednačine i nejednačine. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. jednačine i nejednačine. 3. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. 2. Orijentirani ugao. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. 6 za definiciju rotacije. Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1.

Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. π/3. Kvadratne jednačine. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. Pravila korjenovanja. Viettove formule. Primjena kvadratnih jednačina. Talesova teorema. Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Teoreme sličnosti. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. nule. Operacije korjenima. Potpune i nepotpune kvadratne jednačine. Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. Rastavljanje na linearne faktore. Dekadski i prirodni logaritmi. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva. tok). Konstruktivni zadaci primjene sličnosti. Sličnost. Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) . 9 . Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. y=ax2+bx+c (grafik.NASTAVNI SADRŽAJI 1. 5. Svojstva logaritamske funkcije. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. π/2 π. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0. znak. Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. 4. Geometrijska sredina dvije duži. Primjena sličnosti na pravougli trougao. Kvadratne funkcije. Pravilo stepenovanja. Racionaliziranje imenioca. normalni oblik. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). 7. 2. π/4. Osnovni trigonometrijski identiteti. Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao. Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. Pojam iracionalne nejednačine. Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. 6. Radijan. Pitagorina teorema. Brojevna (trigonometrijska) kružnica. itd. Sličnost trougla i mnogougla. Kvadratni trinom. ). Homotetija kao preslikavanje. Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. Operacije sa stepenima. 3. Svođenje na prvi kvadrant. ekstrem.Trigonometrija pravouglog trougla. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. Korijen. π/6. Znak kvadratnog trinoma. Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). 3π/2 i 2π.

Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. orijentisanom uglu i mjerama ugla. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. a ugao u njemu kongruentan ugao. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi.DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. kad god je to racionalno. duž u duž. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. Svojstva logaritamske funkcije. Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. drži uputstava koja slijede. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. ekstrem i nule. Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. tok. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima. Q i R do C). Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine. orijentaciono. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva. preporučujemo da se. To isto uraditi sa korijenima. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. nastavniku. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. Nakon toga. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz. Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži.

normalni oblik jednačine prave. Projekcije vektora na koordinatnu osu. Jednačina parabole. 11 . Površine trougla (trokuta). Analitička geometrija u ravni 4. Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. Definicija i konstrukcija elipse. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Definicija i konstrukcija hiperbole. Uslov linearne zavisnosti tri vektora. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. k. Linearna kombinacija vektora. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Vektori u prostoru Vektori u prostoru. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Tangenta i normala krive drugog reda. eksplicitni oblik. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. y=cosx. y=acosbx. pravougaonika. Vektorski prostor. Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). Jednačina elipse. y=ctgx. y=tgx. Presjek i uslov dodira. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora).1. Težište trougla. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Adicione teoreme. Mješoviti proizvod vektora. Razlaganje vektora na komponente. y=acosx. Površina trougla u PKS. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Prikaz pomoću koordinata vektora. objašnjenje tg i ctg. Rastojanje između dvije tačke. trapeza. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Osnovne operacije s vektorima. Za funkciju sinus i kosinus. Definicija i konstrukcija parabole. y=acos(bx+c). Osobine. Površina mnogougla (poligona). Koordinatni vektori ī. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. y=asinbx. Vektori u prostoru 5. Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Implicitni oblik. ĵ. hiperbole. Linearna zavisnost. 2. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). Jednačina hiperbole. Trigonometrija 2. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. paralelograma. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Površina kruga i njegovih dijelova. Podjela duži u datom omjeru. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Heronov obrazac. parabole). y=asinx. Baza vektorskog prostora. segmentni oblik. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c).

Lopta (kugla). DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Kupa (stožac). Ravni presjeci obrtnih tijela. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. u 12 . dodekaedar i kosaedar). hektoedar. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem). Trigonometrija Na početku. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. uopće. rogalj i poliedar. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). aksiomatsko. Kavaljerijev princip. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. 2. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Sada je važno dublje koncepcijsko. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). oktoedar. Obrtna rotaciona tijela. Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. piramide i zarubljene piramide. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. b)∈Q+xQ+. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Sličnost poliedara. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. (a. funkcija y = . Zapremina prizme.Geometrijske figure u prostoru Diedar. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Odnos strana diedra i triedra. Ovdje treba povezati naučeno. Površina i zapremina uspravnog valjka. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. Površina i zapremina poliedra. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. shvatanje mjerenja površine. piramida i njihovi ravni presjeci. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. na trigonometrijskoj kružnici). Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Prizma. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. prije svega). Valjak (cilindar). Pravilni poliedri (tetroedar. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda.

učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. U ovoj frazi. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. uključujući i one dokazne. sabiranje (i oduzimanje) vektora. poslužiti obrtna tijela. rogalj i poliedar. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. 5. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. roglju (i poliedru). za čije izučavanje mogu. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora.drugom razredu. izgradnjom vektorskog prostora. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. Nizovi i redovi realnih brojeva 4. k) «koordinatnih» vektora. . IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Na kraju. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. Izborom zadataka. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. kao polazište. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. 4. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Ove oblike. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3. nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS). Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. pojedinačno. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. Posebno problematizovati trojku (i. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. Tek će. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. prva i temeljna znanja o diedru. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. j.

5. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Grafik funkcije. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Geometrijski niz (progresija). Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Geometrijski red. Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Izvodi i diferencijali višeg reda. Broj e. Integracija racionalnih funkcija. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Neprekidnost funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima. Polinomna formula. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. proširivanje i produbljivanje znanja. Izvod inverzne funkcije. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. Princip potpune matematičke indukcije. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Izvod složene funkcije. Osobine neprekidnih funkcija. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Osobine određenog integrala. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. monotonost. 4. Opće osobine funkcije: ograničenost. Pojam ekvipotentnih skupova. Newton-Leibnizova formula. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Tangenta i normala. periodičnost. 5. Pregled elementarnih funkcija. parnost. Pojam diferencijala. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Metoda parcijalne integracije. Binomni obrazac.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Pojam indukcije. 6. Granična vrijednost niza. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem.6. Granična vrijednost funkcije. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Složeni kamatni račun. Svojstva binomnih koeficijenata. Osnovna pravila integracije. 3. Numeričko rješavanje jednačina. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . Tablica osnovnih neodređenih integrala. Pravila diferenciranja. Pojam reda. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Monotoni nizovi. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Aritmetički niz (progresija). Kompozicija funkcija. Neprebrojivost skupa R. Stav o umetnutim razmacima. Asimptote krivih. Izvod implicitne funkcije. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Kardinalni brojevi. Metoda zamjene. Primjena matematičke indukcije 2. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima.

Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. 3. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. mogu se. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. Naprimjer. binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. . Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). 8. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. . Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. . Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. naprimjer). od prirodnih do realnih (i kompleksnih). Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva.1. . 24. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu. a kasnije. 3. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. 15. Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. 2. Dakle. za nizove: i 1 +  korisno je. naprimjer). 1  n n prije dokaza. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. i trebaju. prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. Naprimjer. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. Svakako. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 . a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza.

Do četvrtog razreda srednje škole. 4. kao zadatke postavljati. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . a proceduralno (vježbanje. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. 6. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava.redova. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. 5. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Dakle. Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. Dakle. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. nealgoritamskom pristupu. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. fizike. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». 16 . Dakle. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. Praktičnoj. upotrebnoj. Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju.

vektori u prostoru 6. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Odnos dvije prave (presjek. Koordinate sredine duži. veličina i odnosa koje su u fizici. Simetrala ugla. Površina trougla. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. trapeza. Podjela duži u datom omjeru. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Matrice i determinante 5. y=cosx. III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina. Transformacije trigonometrijskih izraza. Površina geometrijskih figura u ravni 3. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. normalni oblik jednačine prave. eksplicitni (glavni) oblik. Jednačina prave kroz dvije tačke. Površina trougla. Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. segmentni oblik. hemiji. Heronov obrazac. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Rastojanje između dvije tačke. y=asinx. y=acosx. y=acosbx. Površina kruga i njegovih dijelova. . 2. površina zapremina. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. y=asinbx. ugao između dvije prave). Površina mnogougla (poligona). biologiji). četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Opći (implicitni) oblik. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Adicione teoreme. Koordinatni sistem u prostoru. ravan) 7. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. Trigonometrija 2. Težište trougla. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. prava. paralelograma. y=ctgx. y=tgx. Analitička geometrija u ravni 4. 3. Jednačina prave kroz jednu tačku. Rastojanje tačke od prave. Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. kvadrata. Pramen pravih. y=acos(bx+c). Analitička geometrija u prostoru (točka.Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Elementi geometrije prostora.

Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Projekcija vektora na osu. Elementi geometrije prostora. Geometrijske figure u prostoru Diedar. Vektorski prostor. hiperbole. Osnovne operacije s vektorima. prava i ravan. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Prava i ravan. Valjak (cilindar). parabole). Prikaz pomoću koordinata vektora. Površina i zapremina uspravnog valjka. Obrtna rotaciona tijela. Lopta (kugla). Pravougli koordinatni sistem u prostoru.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Ugao između dvije ravni. Prizma. Definicija i konstrukcija hiperbole. ravan) Vektor položaja tačke. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. i inverzne matrice. Tangenta i normala krive drugog reda. uspravnog valjka i uspravne kupe. vektori u prostoru Točka. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). Udaljenost tačke od ravni. osna i ravanska simetrija. Tangenta i normala kružnice. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Vektorski proizvod dva vektora. 7. Linearna kombinacija vektora. oduzimanje. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Odnos prave i ravni. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. Ravni presjeci obrtnih tijela. k‾. Kupa (stožac). Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Zapremina prizme. rogalj i poliedar. Razni oblici jednačine prave u prostoru. Sličnost poliedara. Rješavanje matričnih jednačina. Jednačina ravni (razni oblici). Analitička geometrija u prostoru (točka. prava. Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). Podjela duži u datom omjeru. Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. piramida i njihovi ravni presjeci. množenje dvije matrice. Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. piramide i zarubljene piramide. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Međusobni položaj dvije ravni. rotacija. Jednačina hiperbole. Ugao između dvije ravni. Osobine. sabiranje. Odnos strana diedra i triedra. Vektori u prostoru. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. Definicija i konstrukcija parabole. mimoilazne prave. Rastojanje dvije tačke. koordinatni sistem u prostoru. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Razlaganje vektora na komponente. Međusobni položaj prave i ravni. poluprostor. Jednačina parabole. Udaljenost tačke od prave. Ugao između prave i ravni. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). Upisana i opisana sfera poliedra. Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. 4. Koordinatni vektori ī. Centralna. Presjek i uslov dodira. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). Mješoviti proizvod vektora. Definicija i konstrukcija elipse. Jednačina elipse. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. Međusobni položaj dvije prave. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda. Baza vektorskog prostora. 5. Poluravan. ĵ. Jednakost dvije matrice. 18 . odnos dvije u prostoru. Pojmovi adjungovane. Normala na ravan.

Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. funkcija y = . (a. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Sada je važno dublje koncepcijsko. na trigonometrijskoj kružnici). Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. shvatanje mjerenja površine. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 . Ovdje treba povezati naučeno. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. u drugom razredu. b)∈Q+xQ+. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija. Ovdje se može. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. aksiomatsko. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. Trigonometrija Na početku.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. na kraju. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina).Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. uopće. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. prije svega).

a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Ove oblike. j. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. U ovoj frazi. Izborom zadataka. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. pojedinačno. j. Tek će. Iz razloga „praktičnost“. Determinantu matrice staviti. 6. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). Izborom zadataka. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . k) «koordinatnih» vektora. rogalj i poliedar. sabiranje (i oduzimanje) vektora. naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. Razumljiv je. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. sabiranje (i oduzimanje) vektora. Posebno problematizovati trojku (i. uključujući i one dokazne.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar.Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. uključujući i one dokazne. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru. izgradnjom vektorskog prostora. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. U ovoj frazi. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. prevashodno. Naročitu pažnju. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Posebno problematizovati trojku (i. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. dakle. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. 7. k) «koordinatnih» vektora. Tek će. 5. izgradnjom vektorskog prostora. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama.

Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. poslužiti obrtna tijela. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. kao polazište. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 . Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Na kraju.škole. roglju (i poliedru). prva i temeljna znanja o diedru. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. za čije izučavanje mogu. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra.

4. serije podataka). Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre). 3. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. tijelo. Binomni obrazac. 6. 5. Partitivni skup. 2. binomna raspodjela vjerovatnoće. Primjena matematičke indukcije. Kardinalni brojevi. Složena vjerovatnoća. 8. Disperzija. Operacije sa skupovima. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Zakon velikih brojeva. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Slučajne promjenljive. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . Simboli logike sudova. Lagrangeov teorem. Podgrupa. Formule logike sudova. kvazigrupa. Odabiranje uzorka. Relacije i funkcije. Podskup skupa.(5 sati sedmično . Abelova grupa. Standardna devijacija. Princip potpune matematičke indukcije. Matematička indukcija Pojam indukcije. Pojam definicije vjerovatnoće. Matematičko očekivanje. Polinomna formula. 3. Totalna vjerovatnoća. polje. 4. Polje realnih brojeva. Bayesova formula. Populacija. Pojam ekvipotentnih skupova. Uzorak. Arhimedov i Kantorov aksiom. 7. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. Osobine binomnih koeficijenata. 10. Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. Uslovna vjerovatnoća. relacije i formule. Predikati. Neke brojne karakteristike uzorka. 5.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Vezane i slobodne promjenljive. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. 6. Grafički metodi u statistici. 9. 2. prsten. Proizvod skupova. Zakon raspodjele. Empirijska funkcija raspodjele. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid. Statisticki nizovi (sekvence. polugrupa. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima.

Složeni kamatni račun. parnost. Grafik funkcije. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije.﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. Tangenta i normala. Geometrijski niz (progresija). Pojam reda. Izvod implicitne funkcije. Neprebrojivost skupa R. Neprekidnost funkcije. Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Granična vrijednost funkcije. Granična vrijednost niza. Newton-Leibnizova formula. Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Broj e. Osobine određenog integrala. Stav o umetnutim razmacima. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. 10.(x → 0) i lim ﴾1+ --. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Metoda parcijalne integracije. Pojam diferencijala. nakon realizacije ove tematske cjeline. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. Pravila diferenciranja. Očekujemo da će učenici. Računanje s graničnim vrijednostima. Asimptote krivih. periodičnost. Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. 9. sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula. . Monotoni nizovi. monotonost. 23 . Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Osobine neprekidnih funkcija. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Metoda zamjene.Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja). Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Opće osobine funkcije: ograničenost. Numeričko rješavanje jednačina. Pregled elementarnih funkcija. 8. Geometrijski red. Izvod inverzne funkcije. Kompozicija funkcija. sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine. Integracija racionalnih funkcija. Izvod složene funkcije. Izvodi i diferencijali višeg reda. Osnovna pravila integracije. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Računanje s graničnim vrijednostima funkcija.Brojni nizovi. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Aritmetički niz (progresija).

Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. te. matematička indukcija.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. 3. tijela i polja. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. kroz nove primjere.Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. predviđena je obrada Dirichletovog principa. izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove.2. obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje. naprimjer). mogu se. Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. 24 . Napomenimo još. i trebaju. Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). prstena. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti. naravno. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova. Ovdje treba insistirati. 5. a kasnije. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). 4. Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. dokazivanja različitih odnosa. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama.

15. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu. I ne samo «bacati». nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. 25 . Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju. Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. 3. . Naprimjer. Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. 8. .6. Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe.Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. Do četvrtog razreda srednje škole. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). za nizove: i 1 +  korisno je. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. . sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). . determinisane ishode. Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti.Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre. prije 1  n n dokaza. formulom. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Dakle. 8. nego da ih znaju dobro analizirati. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. nego i modele oktaedra i ikosaedra. tumačiti i primjeniti 7. Naprimjer. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. 24. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju. treba zasnovati aksiomatski. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije.

koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. 9. fizičkih uvjeta rada. u saradnji sa učenikom. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima.površina. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. veličina i odnosa koje su u fizici. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. Dakle. kao zadatke postavljati. fizike. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. Korisno je kroz primjere iz metrike površina.Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. upotrebnoj. učenik. problemsku. Tradicionalni način rada u razredu. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. hemiji. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Dakle. nealgoritamskom pristupu. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. zapremina. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . a proceduralno (vježbanje. Zapravo. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). 10. timsku nastavu. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». nastavnik). Praktičnoj. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije.

radilo do sada. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika. . Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. u prvom razredu gimnazije.strategiji stvaranja. koja problematizira strategije učenja. Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog. Korelaciju sa drugim područjima. partnerski odnos učenika i nastavnika. Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka. stvaranje matematičkih kompetencija. Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika. Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati. Dakle. Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda. Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave.strategiji učenja i podučavanja. Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika.strategijama. po našoj ocjeni. . većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike. iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. Naime. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike. moramo voditi računa o: . Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 .strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog.strategiji vježbanja i . ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju. u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to. predstavlja stvaralački čin. Navest ćemo jedan koji je. Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje. naročito onog dokaznog. Danas svako treba preuzeti svoju ulogu. najčešće. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje.

U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. MATHEMATICA*).posebno. 28 . pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog. .voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce.smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja. . sa jednočasovnom analizom i ispravkom. sa jednočasovnom analizom i ispravkom. otkrivajući nastavu. odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici. * Vidi literaturu V. . Pavleković . srednji i visoki.u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave. učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima. a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih. . Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata. planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan. .s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje).pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje. . kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr. . Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva. odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu.nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike.u izučavanju matematičkih. Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu. da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. ( responzibilnu. uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima. srednjeg i visokog nivoa). problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja.osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. . da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema).obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu.

direktorom. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. Arslanagić. Matematiskop II. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima. Matematiskop IV. Zagreb 29 . Geometrija za prvi razred gimnazije – S. Matematiskop V. Metodologija pedagoških istraživanja – V. rad u parovima. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. Mužić. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. te sljedeći izvori: Matematiskop I. Klašnja.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. Matematiskop III. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. razrednikom. Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. individualan rad). te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. a posebno profesionalne orijentacije. upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. Sarajevo 2004. Sarajevo 1974.

1997 g. - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij. Opšta enciklopedija Larousse. Zagreb. Zagreb 1970. Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. Pavleković.- Uvođenje u znanstveni rad – M.metodička grupa predmeta) 30 . Vujović. Matematika. godine Metodika nastave matematike s informatikom V. 1973. Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. «Element».

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful