P. 1
18.MATEMATIKA

18.MATEMATIKA

|Views: 1,464|Likes:
Published by Ajisa Botic

More info:

Published by: Ajisa Botic on Oct 31, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/05/2013

pdf

text

original

NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. . znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu.prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela. . polugrupu. . shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa . razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu.na ekzaktan način tumače invarijantnost površina. rješava 4 . j i k.znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi. tijelo. . znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova. kombinacije i varijacije. polje). vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova. znaju pet pravilnih poliedara. analitička geometrja u ravni. prsten. mogu računati sume nekih beskonačnih redova . pomoću matematičke indukcije.mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije.razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga. pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj. Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija. množi) matrice. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina. lika ispod luka parabole itd. znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj. znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova. razumiju brojevnu os. površine gemetrijskih figura u ravni. znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. i računati njihov broj . lociraju tačke u prostoru vektorima i. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati. -razlikuju skalarne i vektorske veličine. određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu.mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija.- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza.shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. . da je takav broj 2 . tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih. mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru. . . a mogu memorisati one najfrekventnije. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija. inverznu matricu.mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj.

prsten. Operacije sa monomima.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. Transformacija cijelih algebarskih izraza. Skup realnih brojeva Skupovi N. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. oduzimanje i množenje polinoma. razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I. Skup realnih brojeva 3. disjunkcija. shvataju vektorski prostor i njegovu bazu. implikacija. jednakih eksponenata. ekvivalencija. Izometrijska preslikavanja ravni 7. . konjunkcija. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. razlika. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora. unija.prepoznaju algebarske strukture (grupu. podskup. Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. Koordinatni sistem. . odnosno. Apsolutna vrijednost realnog broja. Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz.razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina. teorema. Pojam funkcije. Cijeli algebarski izraz kao funkcija. Z i Q. potreban i dovoljan uvjet. 3. presjek. polugrupu. Sabiranje. Osobine funkcije. tijelo. Polinomi. definicija. Kvadrat zbira i razlike. Linearna jednačina i nejednačina 8. Cijeli algebarski izrazi. 5 . Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. . dokaz. Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). linearna funkcija 6. negacija. polje). Polje realnih brojeva. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). aksioma. Geometrija u ravni 5. komplement. 2. Monomi. Algebarski izrazi 4.

Koordinatni sistem. Osobine izometrije. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). poluravan poluprostor. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n. x 6. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. 5. Sabiranje i oduzimanje vektora. linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. Bezuova teorema. Nule polinoma. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Proporcionalnost i proporcija. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. Površina trougla i četverougla. Procentni račun. Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Diskusija rješenja. 8. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. 7. njen tok i graf.razlika kvadrata. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Potencija tačke u odnosu na krug. Izometrija ravni. Razmjera (omjer). Simetrala duži i simetrala ugla. Teorema identičnosti polinoma. duž. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0). Podudarnost i izometrija. Nejednakost i nejednadžba. zbir i razlika kubova. Trougao (trokut). Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. Ekvivalentne nejednadžbe. Tangentni i tetivni četverougao. Centralni i periferni ugao. Udaljenost dviju tačaka. Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). Simetrija ravni u odnosu na pravu. Vektori u ravni. Tangente kružnice. Uglovi uz transverzalu. Hornerova shema. Mnogougao (poligon). Podudarnost trouglova. Euklidov algoritam. Poluprava. normala (okomica). Koordinate težišta trougla. Kružnica i krug. Rotacija ravni. Pravougle koordinate tačke. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. Podudarnost uglova. Četverougao. poligonalna linija. Ugao. kub zbira i razlike. 4. Množenje vektora realnim brojem. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Osobina translacije. Ekvivalentne jednadžbe. Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom. uglovi i dijagonale poligona. Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. Pravi ugao. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. Površina trougla. Unakrsni uglovi. Osobine simetrije. Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. odnos uglova i stranica trougla. Stranice. Podudarnost duži. x ≠ 0). Teoreme o podudarnosti. Osnovna nejednakost trougla. Mjerenje duži. Koordinate sredine duži. Mjerenje uglova.

Što se tiče algebarskih izraza. ako se ograničimo na jednu varijablu. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. Suma. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. 3. njegovog preciznog određivanja. precizno. na geometriju ravni. ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R. kod racionalnih izraza. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule. Naravno. Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. Q i R. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama. Gausova (Gauss) metoda. 4. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. Z. Prva od njih (t. područja definicije i jednakosti funkcije. specijalno u računanju sa brojevima. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. ali u pitanje područja definicije. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. metoda determinanti. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. konjunkcija – presjek skupova itd. nastavnog programa. što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. Diskusija rješenja. 2. ). olakšaće savladavanje gradiva. Objasniti šta znači dokaz u matematici. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. Uopšte. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. grafička metoda. 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. zapravo. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. pored sabiranja. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. Metode rješavanja: metoda supstitucije. U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. Međutim. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika.

Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. 8 . 6 za definiciju rotacije. 4. Već spomenuta t. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). jednačine i nejednačine. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim. Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija. 7. Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. četverouglu i kružnici. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. a poslije uvođenja pojma normalnosti. Podudarnost duži. 6. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. 4. Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. 6. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. Iracionalne jednačine i nejednačine. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. gdje se daje samo pojam vektora. 5. trebaju kasnije u t. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. 6. rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. Orijentirani ugao.prave. kvadratne jednačine i nejednačine. uglova i trouglova. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije. Kao osnovni stav uzima se takođe. takođe i uglovi sa normalnim kracima. 5. koja se ovdje obrađuje. 2. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3. a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. 3. koji se tu takođe uvode. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. 5. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu.

Brojevna (trigonometrijska) kružnica. Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. Racionaliziranje imenioca. Pravilo stepenovanja. znak. Sličnost trougla i mnogougla. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. tok). Kvadratne funkcije. Sličnost. 4. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. Korijen. Viettove formule. Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. π/2 π. Radijan. Pitagorina teorema. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva.Trigonometrija pravouglog trougla. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. Geometrijska sredina dvije duži. y=ax2+bx+c (grafik. Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). π/3. Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. Pravila korjenovanja.NASTAVNI SADRŽAJI 1. 9 . Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. Osnovni trigonometrijski identiteti. ekstrem. Rastavljanje na linearne faktore. π/4. Talesova teorema. 5. Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. 3π/2 i 2π. Teoreme sličnosti. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Kvadratni trinom. π/6. Potpune i nepotpune kvadratne jednačine. Operacije korjenima. 6. Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) . gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. 3. Operacije sa stepenima. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). ). Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao. nule. Znak kvadratnog trinoma. Homotetija kao preslikavanje. Konstruktivni zadaci primjene sličnosti. Kvadratne jednačine. Primjena sličnosti na pravougli trougao. Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. 7. itd. Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. Pojam iracionalne nejednačine. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. normalni oblik. 2. Svođenje na prvi kvadrant. Dekadski i prirodni logaritmi. Svojstva logaritamske funkcije. Primjena kvadratnih jednačina. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0.

DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. a ugao u njemu kongruentan ugao. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. ekstrem i nule. drži uputstava koja slijede. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. tok. Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija. To isto uraditi sa korijenima. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. Q i R do C). Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži. Svojstva logaritamske funkcije. Nakon toga. kad god je to racionalno. orijentaciono. nastavniku. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. duž u duž. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva. Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. preporučujemo da se. orijentisanom uglu i mjerama ugla. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz.

Težište trougla. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. normalni oblik jednačine prave. y=asinx. y=acosx. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). hiperbole. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Linearna zavisnost. Koordinatni vektori ī. Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Osnovne operacije s vektorima. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Za funkciju sinus i kosinus. y=ctgx. ĵ. Definicija i konstrukcija elipse. y=acos(bx+c). paralelograma. segmentni oblik. y=asinbx. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. parabole). Projekcija vektora na pravu i na ravan. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. Osobine. Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). k. Podjela duži u datom omjeru. Vektorski prostor. Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora). Površina trougla u PKS. Definicija i konstrukcija hiperbole. Tangenta i normala krive drugog reda. Jednačina parabole. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. Presjek i uslov dodira. Površina mnogougla (poligona). Definicija i konstrukcija parabole. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Trigonometrija 2. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Baza vektorskog prostora.1. Rastojanje između dvije tačke. Heronov obrazac. Razlaganje vektora na komponente. Površine trougla (trokuta). eksplicitni oblik. Jednačina hiperbole. Analitička geometrija u ravni 4. pravougaonika. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Jednačina elipse. Mješoviti proizvod vektora. y=cosx. trapeza. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Površina geometrijskih figura u ravni 3. Implicitni oblik. y=acosbx. objašnjenje tg i ctg. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Linearna kombinacija vektora. 11 . Uslov linearne zavisnosti tri vektora. Vektori u prostoru Vektori u prostoru. Prikaz pomoću koordinata vektora. Adicione teoreme. y=tgx. 2. Vektori u prostoru 5. Površina kruga i njegovih dijelova. Projekcije vektora na koordinatnu osu. NASTAVNI SADRŽAJI 1. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama.

Prizma. Zapremina prizme. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. Trigonometrija Na početku. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). oktoedar. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. piramida i njihovi ravni presjeci. aksiomatsko. 2.Geometrijske figure u prostoru Diedar. Valjak (cilindar). Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Površina i zapremina poliedra. Kupa (stožac). DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. Površina i zapremina uspravnog valjka. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. funkcija y = . proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. Sada je važno dublje koncepcijsko. Ravni presjeci obrtnih tijela. Ovdje treba povezati naučeno. (a. dodekaedar i kosaedar). u 12 . piramide i zarubljene piramide. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. Lopta (kugla). Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. shvatanje mjerenja površine. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem).cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. b)∈Q+xQ+. Pravilni poliedri (tetroedar. Obrtna rotaciona tijela. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. Kavaljerijev princip. hektoedar. Odnos strana diedra i triedra. prije svega). rogalj i poliedar. na trigonometrijskoj kružnici). uopće. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Sličnost poliedara. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu.

učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa.drugom razredu. k) «koordinatnih» vektora. izgradnjom vektorskog prostora. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. roglju (i poliedru). Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. Ove oblike. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. prva i temeljna znanja o diedru. uključujući i one dokazne. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. Izborom zadataka. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. sabiranje (i oduzimanje) vektora. . a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. U ovoj frazi. 5. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS). Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). za čije izučavanje mogu. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Tek će. kao polazište. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. Nizovi i redovi realnih brojeva 4. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Posebno problematizovati trojku (i. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. poslužiti obrtna tijela. Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. pojedinačno. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Na kraju. 4. j. rogalj i poliedar. IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1.

Osobine neprekidnih funkcija. Pravila diferenciranja. Osobine određenog integrala. Izvod složene funkcije. Polinomna formula. Osnovna pravila integracije. Broj e. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Metoda zamjene. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Pojam indukcije. Kompozicija funkcija.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Princip potpune matematičke indukcije. Opće osobine funkcije: ograničenost. proširivanje i produbljivanje znanja. Kardinalni brojevi. Geometrijski red. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Geometrijski niz (progresija). Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. parnost. 5. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. Izvod implicitne funkcije. Stav o umetnutim razmacima. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . Neprekidnost funkcije. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Newton-Leibnizova formula. Pojam ekvipotentnih skupova. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. 6. Primjena matematičke indukcije 2. 4. Binomni obrazac. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Granična vrijednost niza. Pregled elementarnih funkcija. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. 3. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Neprebrojivost skupa R. Složeni kamatni račun. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. Numeričko rješavanje jednačina. Tangenta i normala. Asimptote krivih. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Integracija racionalnih funkcija. Metoda parcijalne integracije. Pojam diferencijala. Svojstva binomnih koeficijenata. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. 5. Grafik funkcije. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Monotoni nizovi. Granična vrijednost funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima. monotonost. Tablica osnovnih neodređenih integrala.6. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Pojam reda. Izvodi i diferencijali višeg reda. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Izvod inverzne funkcije. Aritmetički niz (progresija). periodičnost.

Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Svakako. . . 24. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 . od prirodnih do realnih (i kompleksnih). Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. . a kasnije. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. 1  n n prije dokaza. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. i trebaju. dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi.1. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. 8. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu. 2. Naprimjer. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. naprimjer). učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom. mogu se. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. 3. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. 3. naprimjer). . za nizove: i 1 +  korisno je. Naprimjer. 15. prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Dakle. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću.

Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Dakle. 4. a proceduralno (vježbanje. 6. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. upotrebnoj. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. Dakle. Praktičnoj. Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. 16 . Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). nealgoritamskom pristupu. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. fizike. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. Dakle. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. kao zadatke postavljati. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . Do četvrtog razreda srednje škole.redova. 5.

kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. Površina mnogougla (poligona). normalni oblik jednačine prave.Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Adicione teoreme. Matrice i determinante 5. paralelograma. Transformacije trigonometrijskih izraza. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . kvadrata. 2. y=ctgx. trapeza. biologiji). Površina trougla. Jednačina prave kroz dvije tačke. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. eksplicitni (glavni) oblik. y=asinx. Koordinate sredine duži. ugao između dvije prave). Rastojanje tačke od prave. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Rastojanje između dvije tačke. Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. y=tgx. Analitička geometrija u prostoru (točka. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Površina kruga i njegovih dijelova. Odnos dvije prave (presjek. y=acos(bx+c). y=asinbx. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. površina zapremina. prava. Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. Elementi geometrije prostora. Analitička geometrija u ravni 4. Površina trougla. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. segmentni oblik. y=acosx. Trigonometrija 2. Opći (implicitni) oblik. Jednačina prave kroz jednu tačku. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Simetrala ugla. y=cosx. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). y=acosbx. hemiji. 3. Podjela duži u datom omjeru. Pramen pravih. vektori u prostoru 6. Težište trougla. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. Heronov obrazac. Koordinatni sistem u prostoru. . četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. veličina i odnosa koje su u fizici. ravan) 7. III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina.

ravan) Vektor položaja tačke. Obrtna rotaciona tijela. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. Baza vektorskog prostora. Udaljenost tačke od ravni. vektori u prostoru Točka. Normala na ravan. Odnos prave i ravni. koordinatni sistem u prostoru. Rastojanje dvije tačke. Prizma. Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. Valjak (cilindar). Tangenta i normala krive drugog reda. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). 18 . rogalj i poliedar. Pojmovi adjungovane. Osobine. Ugao između dvije ravni. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. množenje dvije matrice. Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. piramida i njihovi ravni presjeci. prava i ravan. Koordinatni vektori ī. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). Međusobni položaj dvije ravni. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). Prava i ravan. Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. Vektorski proizvod dva vektora. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda. Podjela duži u datom omjeru. Analitička geometrija u prostoru (točka. Jednačina hiperbole. sabiranje. Definicija i konstrukcija parabole. Ugao između dvije ravni. Udaljenost tačke od prave. Razlaganje vektora na komponente. k‾. Pravougli koordinatni sistem u prostoru. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. Mješoviti proizvod vektora. Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Poluravan. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Presjek i uslov dodira. Ugao između prave i ravni. Odnos strana diedra i triedra. Rješavanje matričnih jednačina. Jednačina parabole. poluprostor. Međusobni položaj prave i ravni. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Definicija i konstrukcija hiperbole. Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). Međusobni položaj dvije prave. Centralna. Kupa (stožac). Jednakost dvije matrice. Tangenta i normala kružnice. Jednačina ravni (razni oblici). rotacija. ĵ. Razni oblici jednačine prave u prostoru. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Zapremina prizme. oduzimanje. Osnovne operacije s vektorima. Linearna kombinacija vektora. Lopta (kugla). 5. Površina i zapremina uspravnog valjka. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Definicija i konstrukcija elipse. i inverzne matrice. Prikaz pomoću koordinata vektora. mimoilazne prave. 4. Elementi geometrije prostora. Jednačina elipse. Upisana i opisana sfera poliedra. uspravnog valjka i uspravne kupe. Geometrijske figure u prostoru Diedar. odnos dvije u prostoru. Projekcija vektora na osu. Vektori u prostoru. Sličnost poliedara. Vektorski prostor.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). piramide i zarubljene piramide. Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. 7. Ravni presjeci obrtnih tijela. osna i ravanska simetrija. parabole). prava. hiperbole.

cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. Sada je važno dublje koncepcijsko. na trigonometrijskoj kružnici). svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. funkcija y = . Trigonometrija Na početku. nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. u drugom razredu. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. na kraju. prije svega). Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. uopće. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 .Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. (a. Ovdje se može. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. aksiomatsko. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Ovdje treba povezati naučeno. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. b)∈Q+xQ+. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. shvatanje mjerenja površine. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija.

Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. j. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. U ovoj frazi. prevashodno. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. Posebno problematizovati trojku (i. Tek će. j. Iz razloga „praktičnost“.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Posebno problematizovati trojku (i. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . sabiranje (i oduzimanje) vektora. uključujući i one dokazne. Izborom zadataka. sabiranje (i oduzimanje) vektora. 5. U ovoj frazi. pojedinačno. Ove oblike. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Razumljiv je. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. 7. rogalj i poliedar.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu. k) «koordinatnih» vektora. Izborom zadataka. Determinantu matrice staviti. dakle. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). izgradnjom vektorskog prostora. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. 6. Naročitu pažnju. k) «koordinatnih» vektora. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. izgradnjom vektorskog prostora. Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. uključujući i one dokazne. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju. Tek će.

a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. poslužiti obrtna tijela. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. roglju (i poliedru). Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. prva i temeljna znanja o diedru. za čije izučavanje mogu.škole. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. Na kraju. kao polazište. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 .

7. Simboli logike sudova. Matematička indukcija Pojam indukcije. relacije i formule. Grafički metodi u statistici. Totalna vjerovatnoća. Matematičko očekivanje. tijelo. 5. polugrupa. Zakon velikih brojeva. Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Kardinalni brojevi. 3. Disperzija. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima. Binomni obrazac. 5. Odabiranje uzorka. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Statisticki nizovi (sekvence. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. polje. 3. Populacija. Bayesova formula. Neke brojne karakteristike uzorka. binomna raspodjela vjerovatnoće. Arhimedov i Kantorov aksiom. Partitivni skup. Uslovna vjerovatnoća. Empirijska funkcija raspodjele. 4. Predikati. 8. Polje realnih brojeva. Proizvod skupova. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. Lagrangeov teorem.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid. 10. Zakon raspodjele. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. 2.(5 sati sedmično . Složena vjerovatnoća. Relacije i funkcije. Vezane i slobodne promjenljive. Princip potpune matematičke indukcije. Standardna devijacija. 9. Primjena matematičke indukcije. Osobine binomnih koeficijenata. Polinomna formula. Formule logike sudova. 2. prsten. serije podataka). Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Uzorak. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. Pojam definicije vjerovatnoće. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . Operacije sa skupovima. Slučajne promjenljive. Podgrupa. 6. Podskup skupa. Abelova grupa. 4. kvazigrupa. Pojam ekvipotentnih skupova. Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre). 6. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem.

Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Asimptote krivih. Opće osobine funkcije: ograničenost. Izvodi i diferencijali višeg reda. Pojam diferencijala. Složeni kamatni račun. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Osobine određenog integrala. periodičnost. 8. Neprekidnost funkcije. 23 . parnost. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine. Očekujemo da će učenici. Izvod složene funkcije. Izvod inverzne funkcije. Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Tangenta i normala. Numeričko rješavanje jednačina. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Računanje s graničnim vrijednostima. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Pregled elementarnih funkcija.Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja). 10. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Broj e.(x → 0) i lim ﴾1+ --. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. 9. Granična vrijednost funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Monotoni nizovi. . Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Pojam reda. Osobine neprekidnih funkcija.Brojni nizovi. Geometrijski niz (progresija). sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula. Metoda zamjene. Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Metoda parcijalne integracije. Newton-Leibnizova formula. nakon realizacije ove tematske cjeline. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Geometrijski red. Pravila diferenciranja. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Stav o umetnutim razmacima. Kompozicija funkcija. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral.﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. Aritmetički niz (progresija). Izvod implicitne funkcije. Granična vrijednost niza. Neprebrojivost skupa R. Osnovna pravila integracije. Integracija racionalnih funkcija. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Grafik funkcije. monotonost.

Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva. 24 . kroz nove primjere.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). naprimjer). 3. naravno.Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. mogu se. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će. te. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova. Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. 5. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama. obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje. predviđena je obrada Dirichletovog principa. tijela i polja. naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. Napomenimo još. prstena. a kasnije. Ovdje treba insistirati. dokazivanja različitih odnosa. i trebaju.2. Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. 4. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. matematička indukcija. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću.

Do četvrtog razreda srednje škole. .Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. 25 . I ne samo «bacati». u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu. 8. formulom. 15. Dakle. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. tumačiti i primjeniti 7. Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. za nizove: i 1 +  korisno je. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre.Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. . iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. 24. nego da ih znaju dobro analizirati. prije 1  n n dokaza. Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju. Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. Naprimjer. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. . Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. treba zasnovati aksiomatski. 8. Naprimjer. nego i modele oktaedra i ikosaedra. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. 3. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. . Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. determinisane ishode.6. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju.

problemsku. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. učenik. Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. Zapravo. Praktičnoj. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije. fizičkih uvjeta rada. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). timsku nastavu. 10. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. Dakle. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu.površina. Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. a proceduralno (vježbanje.Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. zapremina. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . nealgoritamskom pristupu. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. kao zadatke postavljati. nastavnik). hemiji. 9. Dakle. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. Tradicionalni način rada u razredu. upotrebnoj. u saradnji sa učenikom. U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. veličina i odnosa koje su u fizici. koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. fizike. Korisno je kroz primjere iz metrike površina. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije.

Naime. Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 . iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika. Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje. . Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog. Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave.strategiji vježbanja i .strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog. Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje. Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. partnerski odnos učenika i nastavnika. moramo voditi računa o: . Danas svako treba preuzeti svoju ulogu. Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda. naročito onog dokaznog. Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika. Navest ćemo jedan koji je. Korelaciju sa drugim područjima. Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika. u prvom razredu gimnazije. uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. stvaranje matematičkih kompetencija. u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike. Dakle. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to. koja problematizira strategije učenja. . ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju. predstavlja stvaralački čin. nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika.strategiji učenja i podučavanja. po našoj ocjeni. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike. Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati. Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. radilo do sada.strategijama. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života. najčešće. većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike.strategiji stvaranja.

a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih. srednjeg i visokog nivoa). . srednji i visoki. da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. 28 .nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike. ( responzibilnu. sa jednočasovnom analizom i ispravkom. pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog. . . odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu. planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan. Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu. Pavleković .smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja. kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr. otkrivajući nastavu.u izučavanju matematičkih. . . učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima. problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja.pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje.u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave. . odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici.osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. .voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce.obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu.s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje). sa jednočasovnom analizom i ispravkom. Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva. da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema).posebno. MATHEMATICA*). * Vidi literaturu V. Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata. . U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima.

Arslanagić. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. Zagreb 29 . S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. Sarajevo 1974. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. Matematiskop II. direktorom. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva. rad u parovima.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. Matematiskop V. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. Mužić. Metodologija pedagoških istraživanja – V. Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. Geometrija za prvi razred gimnazije – S. omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. razrednikom. te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. Klašnja. a posebno profesionalne orijentacije. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. Sarajevo 2004. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Matematiskop IV. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. individualan rad). upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. te sljedeći izvori: Matematiskop I. u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima. Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. Matematiskop III.

Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij.- Uvođenje u znanstveni rad – M. Opšta enciklopedija Larousse. Zagreb 1970. 1973. godine Metodika nastave matematike s informatikom V. Matematika. - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . Zagreb. «Element». 1997 g. Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. Pavleković.metodička grupa predmeta) 30 . Vujović.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->