NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

. procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj. množi) matrice. a mogu memorisati one najfrekventnije. . vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu. znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. .znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi.shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu. crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. znaju pet pravilnih poliedara. . shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa . razumiju brojevnu os.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija. pomoću matematičke indukcije. površine gemetrijskih figura u ravni. mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela. -razlikuju skalarne i vektorske veličine. znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova. analitička geometrja u ravni. i računati njihov broj . polje).mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu.- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza. . rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine.prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. rješava 4 . znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu. mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. . Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija. inverznu matricu. j i k. .razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. mogu računati sume nekih beskonačnih redova .mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije.na ekzaktan način tumače invarijantnost površina. znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. tijelo. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina. lika ispod luka parabole itd. tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih. lociraju tačke u prostoru vektorima i. polugrupu. da je takav broj 2 . mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga.mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija. prsten. mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati. mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova. pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj. kombinacije i varijacije.

Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. polje).razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. Operacije sa monomima. Pojam funkcije. Skup realnih brojeva 3. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. Transformacija cijelih algebarskih izraza. 5 . 2. Sabiranje.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. ekvivalencija. tijelo. unija. shvataju vektorski prostor i njegovu bazu. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj. Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz. Linearna jednačina i nejednačina 8. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). konjunkcija. 3. potreban i dovoljan uvjet. presjek. teorema. Polinomi. Cijeli algebarski izraz kao funkcija.prepoznaju algebarske strukture (grupu. definicija. Apsolutna vrijednost realnog broja. Geometrija u ravni 5. Kvadrat zbira i razlike. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1. oduzimanje i množenje polinoma. implikacija. Monomi. Z i Q. . Polje realnih brojeva. Algebarski izrazi 4. linearna funkcija 6. Koordinatni sistem. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. prsten. dokaz. Skup realnih brojeva Skupovi N. razlika. komplement. Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. podskup. razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore. odnosno. Izometrijska preslikavanja ravni 7. . jednakih eksponenata. . Cijeli algebarski izrazi. aksioma. Osobine funkcije. polugrupu. negacija. disjunkcija. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina.

Ekvivalentne nejednadžbe. Podudarnost i izometrija. Procentni račun. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). Simetrala duži i simetrala ugla. Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. Podudarnost duži. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Trougao (trokut). Uglovi uz transverzalu. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Izometrija ravni. normala (okomica). Simetrija ravni u odnosu na pravu. Euklidov algoritam. Podudarnost uglova. Osobine simetrije. Koordinate sredine duži. Ugao. Nejednakost i nejednadžba. Teoreme o podudarnosti. linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. kub zbira i razlike. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. Osobina translacije. poligonalna linija. Potencija tačke u odnosu na krug. Sabiranje i oduzimanje vektora. poluravan poluprostor. Osobine izometrije. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. duž. Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Tangente kružnice. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. 8. Proporcionalnost i proporcija. x 6. x ≠ 0). Ekvivalentne jednadžbe. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Pravi ugao. Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. 7. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. Množenje vektora realnim brojem. 4. zbir i razlika kubova. odnos uglova i stranica trougla. Diskusija rješenja. njen tok i graf. Udaljenost dviju tačaka. Centralni i periferni ugao. Podudarnost trouglova. Stranice. Četverougao. Vektori u ravni. Unakrsni uglovi. Mjerenje uglova.razlika kvadrata. Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). Kružnica i krug. Poluprava. Površina trougla i četverougla. Nule polinoma. Razmjera (omjer). Rotacija ravni. Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom. Bezuova teorema. Koordinate težišta trougla. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0). Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. Pravougle koordinate tačke. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. Mnogougao (poligon). Osnovna nejednakost trougla. 5. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Teorema identičnosti polinoma. Površina trougla. Tangentni i tetivni četverougao. uglovi i dijagonale poligona. Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n. Mjerenje duži. Koordinatni sistem. Hornerova shema.

U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. grafička metoda. Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R. pored sabiranja. Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule. ali u pitanje područja definicije. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. precizno. ako se ograničimo na jednu varijablu.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. njegovog preciznog određivanja. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. metoda determinanti. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. olakšaće savladavanje gradiva. Objasniti šta znači dokaz u matematici. U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. Metode rješavanja: metoda supstitucije. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. Naravno. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. Q i R. Uopšte. 2. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. Prva od njih (t. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. na geometriju ravni. Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. zapravo. Što se tiče algebarskih izraza. Gausova (Gauss) metoda. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. ). Međutim. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate. nastavnog programa. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom. Z. 4. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. područja definicije i jednakosti funkcije. Suma. kod racionalnih izraza. konjunkcija – presjek skupova itd. 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. 3. specijalno u računanju sa brojevima. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. Diskusija rješenja.

Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). 3. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. koja se ovdje obrađuje. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. 5. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim. II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. uglova i trouglova. Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu. Podudarnost duži. 5. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. 4. Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. koji se tu takođe uvode. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. 4. 5. četverouglu i kružnici. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. 6. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. 6 za definiciju rotacije.prave. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3. a poslije uvođenja pojma normalnosti. 2. takođe i uglovi sa normalnim kracima. Iracionalne jednačine i nejednačine. trebaju kasnije u t. Orijentirani ugao. jednačine i nejednačine. Već spomenuta t. 7. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. Kao osnovni stav uzima se takođe. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. kvadratne jednačine i nejednačine. 6. gdje se daje samo pojam vektora. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. 8 . Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. 6.

Svojstva logaritamske funkcije. Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. Sličnost trougla i mnogougla. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. Racionaliziranje imenioca. Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) . Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. Pravilo stepenovanja. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. Kvadratne funkcije. Potpune i nepotpune kvadratne jednačine. Konstruktivni zadaci primjene sličnosti. Talesova teorema. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva. Dekadski i prirodni logaritmi. Geometrijska sredina dvije duži. 2. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. ). 7. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. nule. Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. Kvadratne jednačine. π/3. Teoreme sličnosti. Primjena kvadratnih jednačina. π/4. Pojam iracionalne nejednačine. Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. Brojevna (trigonometrijska) kružnica. itd. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0. 5. π/2 π. Sličnost. 9 . Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. Rastavljanje na linearne faktore. Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). tok). gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. Viettove formule. Radijan. Homotetija kao preslikavanje. 3π/2 i 2π. Korijen. Primjena sličnosti na pravougli trougao. Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. znak.Trigonometrija pravouglog trougla. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. ekstrem. normalni oblik.NASTAVNI SADRŽAJI 1. 6. Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Osnovni trigonometrijski identiteti. π/6. Operacije korjenima. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao. 4. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. Svođenje na prvi kvadrant. Pitagorina teorema. y=ax2+bx+c (grafik. Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. Kvadratni trinom. 3. Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Znak kvadratnog trinoma. Pravila korjenovanja. Operacije sa stepenima.

duž u duž. Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. tok. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. a ugao u njemu kongruentan ugao. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva.DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. kad god je to racionalno. Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži. Svojstva logaritamske funkcije. Nakon toga. Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . orijentisanom uglu i mjerama ugla. Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz. Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. orijentaciono. nastavniku. Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija. Q i R do C). preporučujemo da se. To isto uraditi sa korijenima. ekstrem i nule. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. drži uputstava koja slijede.

Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. Linearna zavisnost. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. k. normalni oblik jednačine prave. hiperbole. Razlaganje vektora na komponente. Težište trougla. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). y=asinbx. Trigonometrija 2. Presjek i uslov dodira. Površina kruga i njegovih dijelova. Baza vektorskog prostora. objašnjenje tg i ctg. Implicitni oblik. trapeza. Adicione teoreme.1. Površina mnogougla (poligona). Analitička geometrija u ravni 4. Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Definicija i konstrukcija parabole. pravougaonika. paralelograma. y=acosx. Vektorski prostor. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Projekcije vektora na koordinatnu osu. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Vektori u prostoru Vektori u prostoru. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Osnovne operacije s vektorima. y=ctgx. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Heronov obrazac. Prikaz pomoću koordinata vektora. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Za funkciju sinus i kosinus. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. y=asinx. Tangenta i normala krive drugog reda. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. eksplicitni oblik. Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). y=cosx. segmentni oblik. Površine trougla (trokuta). Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Definicija i konstrukcija elipse. Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama. Uslov linearne zavisnosti tri vektora. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. y=tgx. Jednačina hiperbole. 2. Vektori u prostoru 5. y=acosbx. Rastojanje između dvije tačke. Linearna kombinacija vektora. Jednačina parabole. Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. Mješoviti proizvod vektora. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Koordinatni vektori ī. Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora). 11 . Definicija i konstrukcija hiperbole. parabole). Podjela duži u datom omjeru. Osobine. ĵ. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Površina trougla u PKS. y=acos(bx+c). Jednačina elipse.

2. prije svega). Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. hektoedar.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. na trigonometrijskoj kružnici). Kavaljerijev princip. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. oktoedar. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. dodekaedar i kosaedar). Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole.Geometrijske figure u prostoru Diedar. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Ovdje treba povezati naučeno. Pravilni poliedri (tetroedar. piramida i njihovi ravni presjeci. Ravni presjeci obrtnih tijela. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). uopće. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. Prizma. u 12 . Kupa (stožac). Sada je važno dublje koncepcijsko. Odnos strana diedra i triedra. Površina i zapremina poliedra. Sličnost poliedara. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. aksiomatsko. piramide i zarubljene piramide. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. shvatanje mjerenja površine. Lopta (kugla). DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. funkcija y = . Obrtna rotaciona tijela. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. Trigonometrija Na početku. Valjak (cilindar). uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. rogalj i poliedar. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem). (a. Površina i zapremina uspravnog valjka. Zapremina prizme. b)∈Q+xQ+.

Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. . Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. pojedinačno. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. Tek će. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3. sabiranje (i oduzimanje) vektora. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). prva i temeljna znanja o diedru. uključujući i one dokazne. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. poslužiti obrtna tijela. Posebno problematizovati trojku (i. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih.drugom razredu. roglju (i poliedru). rogalj i poliedar. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. k) «koordinatnih» vektora. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. 5. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. j. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. Na kraju. kao polazište. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. U ovoj frazi. nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS). Nizovi i redovi realnih brojeva 4. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. izgradnjom vektorskog prostora. Ove oblike. 4. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. za čije izučavanje mogu. Izborom zadataka. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja.

Newton-Leibnizova formula. Izvod inverzne funkcije. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Izvod složene funkcije. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Primjena matematičke indukcije 2. Računanje s graničnim vrijednostima. Kardinalni brojevi. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Granična vrijednost niza. Pojam indukcije. Osobine neprekidnih funkcija. Pojam reda. Numeričko rješavanje jednačina. 6. Izvodi i diferencijali višeg reda. 5. Granična vrijednost funkcije. Svojstva binomnih koeficijenata. Monotoni nizovi. Osobine određenog integrala. Aritmetički niz (progresija). Pregled elementarnih funkcija. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Grafik funkcije. 4. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Polinomna formula. Neprekidnost funkcije. Neprebrojivost skupa R. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Broj e. Asimptote krivih. Kompozicija funkcija. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Složeni kamatni račun. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Princip potpune matematičke indukcije. Stav o umetnutim razmacima. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. monotonost. periodičnost. parnost. Metoda zamjene. Opće osobine funkcije: ograničenost. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Pojam diferencijala. Tablica osnovnih neodređenih integrala.6. Pravila diferenciranja. proširivanje i produbljivanje znanja. Geometrijski niz (progresija). Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . 3. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. Integracija racionalnih funkcija. Pojam ekvipotentnih skupova. Izvod implicitne funkcije. 5. Tangenta i normala. Geometrijski red. Binomni obrazac.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Metoda parcijalne integracije. Osnovna pravila integracije.

Dakle. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. 3. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. a kasnije. Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 . 2. Svakako. Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. 1  n n prije dokaza. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. za nizove: i 1 +  korisno je. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva.1. naprimjer). od prirodnih do realnih (i kompleksnih). . . 3. mogu se. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom. Naprimjer. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. 24. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). naprimjer). Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. i trebaju. 8. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. 15. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. Naprimjer. . binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. .

nealgoritamskom pristupu. a proceduralno (vježbanje. fizike. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». 5. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. 6. Dakle. Praktičnoj. Dakle. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. Dakle. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. upotrebnoj.redova. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . 16 . Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. 4. kao zadatke postavljati. nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. Do četvrtog razreda srednje škole. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije.

Opći (implicitni) oblik. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . hemiji. biologiji). paralelograma. y=tgx. četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. Rastojanje između dvije tačke. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. Rastojanje tačke od prave. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Heronov obrazac. segmentni oblik. površina zapremina. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. Jednačina prave kroz jednu tačku. Adicione teoreme. Elementi geometrije prostora. trapeza. Koordinatni sistem u prostoru. y=acosx. 3. Odnos dvije prave (presjek. vektori u prostoru 6. Težište trougla. Matrice i determinante 5. Površina trougla. y=asinx. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. ugao između dvije prave). Koordinate sredine duži. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Površina mnogougla (poligona). Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. Podjela duži u datom omjeru. 2. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. Površina kruga i njegovih dijelova. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). . Pramen pravih. normalni oblik jednačine prave. Transformacije trigonometrijskih izraza. Simetrala ugla. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. y=acosbx. Trigonometrija 2. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Analitička geometrija u prostoru (točka. eksplicitni (glavni) oblik.Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. y=ctgx. prava. III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. Analitička geometrija u ravni 4. Površina trougla. veličina i odnosa koje su u fizici. y=cosx. kvadrata. y=asinbx. ravan) 7. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). y=acos(bx+c). Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. Jednačina prave kroz dvije tačke. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih.

i inverzne matrice. Sličnost poliedara. piramida i njihovi ravni presjeci. Prikaz pomoću koordinata vektora. množenje dvije matrice. Vektorski proizvod dva vektora. Ugao između dvije ravni. Upisana i opisana sfera poliedra. Jednačina ravni (razni oblici). Tangenta i normala krive drugog reda. Baza vektorskog prostora. Pojmovi adjungovane. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). Jednačina hiperbole. Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Jednačina parabole. Razni oblici jednačine prave u prostoru. odnos dvije u prostoru. Linearna kombinacija vektora. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Ravni presjeci obrtnih tijela. Rastojanje dvije tačke. Vektori u prostoru. Osobine. Međusobni položaj prave i ravni. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Razlaganje vektora na komponente. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. rogalj i poliedar. Koordinatni vektori ī. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Jednačina elipse. Mješoviti proizvod vektora. Rješavanje matričnih jednačina. Lopta (kugla). Zapremina prizme. Pravougli koordinatni sistem u prostoru. hiperbole. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda. Obrtna rotaciona tijela. parabole). Odnos strana diedra i triedra. prava i ravan. poluprostor. Analitička geometrija u prostoru (točka. Vektorski prostor. Prava i ravan. Udaljenost tačke od ravni. oduzimanje. Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. Presjek i uslov dodira. Valjak (cilindar). Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. Jednakost dvije matrice. ĵ. 4. 18 . Osnovne operacije s vektorima. Geometrijske figure u prostoru Diedar. mimoilazne prave. Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Međusobni položaj dvije ravni. Tangenta i normala kružnice. Ugao između prave i ravni. koordinatni sistem u prostoru. Ugao između dvije ravni. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). Definicija i konstrukcija parabole. Normala na ravan. Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). uspravnog valjka i uspravne kupe. Centralna. Projekcija vektora na osu. prava. Međusobni položaj dvije prave. ravan) Vektor položaja tačke. Elementi geometrije prostora. k‾. 7. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. vektori u prostoru Točka. Udaljenost tačke od prave. 5. Definicija i konstrukcija hiperbole.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Kupa (stožac). piramide i zarubljene piramide. rotacija. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). osna i ravanska simetrija. Definicija i konstrukcija elipse. Podjela duži u datom omjeru. Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. Odnos prave i ravni. Poluravan. sabiranje. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora. Prizma. Površina i zapremina uspravnog valjka.

cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Sada je važno dublje koncepcijsko. prije svega). Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. na trigonometrijskoj kružnici). a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. shvatanje mjerenja površine. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. aksiomatsko. (a. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. Trigonometrija Na početku. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 . Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. b)∈Q+xQ+. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Ovdje se može. funkcija y = . Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Ovdje treba povezati naučeno. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina).Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. uopće. na kraju. u drugom razredu.

U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. sabiranje (i oduzimanje) vektora. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. uključujući i one dokazne. Ove oblike.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. pojedinačno. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. j. i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Izborom zadataka. Tek će. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. Izborom zadataka. uključujući i one dokazne. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). dakle. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. 5. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). prevashodno. k) «koordinatnih» vektora. k) «koordinatnih» vektora. rogalj i poliedar. izgradnjom vektorskog prostora. Posebno problematizovati trojku (i. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. Naročitu pažnju. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. 6.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). sabiranje (i oduzimanje) vektora. Iz razloga „praktičnost“. Razumljiv je. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. Tek će. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. 7. izgradnjom vektorskog prostora. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru. Determinantu matrice staviti. Posebno problematizovati trojku (i. j. U ovoj frazi. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji.Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. U ovoj frazi.

Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 . roglju (i poliedru). napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. kao polazište. Na kraju. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. za čije izučavanje mogu. prva i temeljna znanja o diedru.škole. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. poslužiti obrtna tijela. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra.

Matematičko očekivanje. Operacije sa skupovima. binomna raspodjela vjerovatnoće. Odabiranje uzorka. 6. relacije i formule. kvazigrupa. Neke brojne karakteristike uzorka. 9. Slučajne promjenljive. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Uslovna vjerovatnoća. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Princip potpune matematičke indukcije. Kardinalni brojevi. Primjena matematičke indukcije. Predikati. 3. Osobine binomnih koeficijenata. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. 7. Empirijska funkcija raspodjele. polje. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. 10. Polje realnih brojeva. 4. 5. Zakon velikih brojeva. 2. Standardna devijacija. Grafički metodi u statistici. Statisticki nizovi (sekvence. 5. Podskup skupa. Lagrangeov teorem. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima. serije podataka). polugrupa. Formule logike sudova. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid.(5 sati sedmično . Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. 8. 2. Vezane i slobodne promjenljive. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . Bayesova formula. Abelova grupa. Proizvod skupova. Partitivni skup. Binomni obrazac. Populacija. Podgrupa. 4. 6. Disperzija. Relacije i funkcije. Matematička indukcija Pojam indukcije. Složena vjerovatnoća. Totalna vjerovatnoća. tijelo. 3. Arhimedov i Kantorov aksiom. Pojam ekvipotentnih skupova.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Simboli logike sudova. Polinomna formula. Zakon raspodjele. Pojam definicije vjerovatnoće. Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Uzorak. prsten. Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre).

Geometrijski niz (progresija). Newton-Leibnizova formula. Neprebrojivost skupa R. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Pregled elementarnih funkcija. 23 .Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. 8. Osobine određenog integrala.(x → 0) i lim ﴾1+ --. Izvodi i diferencijali višeg reda. Granična vrijednost niza. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Očekujemo da će učenici. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. 9. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Numeričko rješavanje jednačina.Brojni nizovi. Metoda zamjene. Složeni kamatni račun. . Izvod inverzne funkcije. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Asimptote krivih. Tangenta i normala. Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja). parnost. Računanje s graničnim vrijednostima. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Kompozicija funkcija. Opće osobine funkcije: ograničenost. Pojam reda. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine. Monotoni nizovi. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Izvod implicitne funkcije. Granična vrijednost funkcije. Pravila diferenciranja. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Aritmetički niz (progresija). Grafik funkcije. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Izvod složene funkcije. Stav o umetnutim razmacima. monotonost. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Integracija racionalnih funkcija. nakon realizacije ove tematske cjeline.﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. Geometrijski red. periodičnost. Neprekidnost funkcije. Pojam diferencijala. Broj e. Osobine neprekidnih funkcija. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Osnovna pravila integracije. sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula. Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Metoda parcijalne integracije. 10.

mogu se. predviđena je obrada Dirichletovog principa.2. Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. prstena. naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. dokazivanja različitih odnosa. kroz nove primjere. izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. matematička indukcija. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova. tijela i polja. obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje. i trebaju. Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva. 4. Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). a kasnije.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. Napomenimo još. skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja. Ovdje treba insistirati.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. naprimjer). Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. 24 . Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će. naravno. te. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. 5. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama. na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja.Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. 3.

u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu. 15. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre. formulom. nego i modele oktaedra i ikosaedra. Naprimjer. 25 . I ne samo «bacati». . Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Do četvrtog razreda srednje škole. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. prije 1  n n dokaza. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. nego da ih znaju dobro analizirati. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. . Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke. treba zasnovati aksiomatski. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju.Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. Dakle. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika.6. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja.Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. tumačiti i primjeniti 7. 3. za nizove: i 1 +  korisno je. . nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. 24. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. determinisane ishode. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. 8. Naprimjer. . Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). 8.

Dakle. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. u saradnji sa učenikom. Dakle. Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. Zapravo. proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . 10. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. fizičkih uvjeta rada. Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. a proceduralno (vježbanje. Tradicionalni način rada u razredu.površina. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. nealgoritamskom pristupu. veličina i odnosa koje su u fizici. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. fizike. učenik. timsku nastavu. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. nastavnik). zapremina. Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje).Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. Korisno je kroz primjere iz metrike površina. problemsku. 9. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». Praktičnoj. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. hemiji. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. kao zadatke postavljati. upotrebnoj.

Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života.strategiji stvaranja.strategiji vježbanja i . Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika. po našoj ocjeni. radilo do sada. stvaranje matematičkih kompetencija. u prvom razredu gimnazije. Danas svako treba preuzeti svoju ulogu. Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. najčešće. koja problematizira strategije učenja. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to. Naime. . naročito onog dokaznog. Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. predstavlja stvaralački čin. Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave. Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda.strategiji učenja i podučavanja. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje. moramo voditi računa o: . partnerski odnos učenika i nastavnika. u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike. Dakle. Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 . Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje. većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike. ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju. Korelaciju sa drugim područjima. Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika. nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika.strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog. Navest ćemo jedan koji je. iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike.strategijama. Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog. . uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika.

. učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima.u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave. sa jednočasovnom analizom i ispravkom. Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata. uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima.voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce. da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema). . Pavleković . kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr. odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici.obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu.pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje. ( responzibilnu. . pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog. Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu. * Vidi literaturu V. 28 . . srednji i visoki.smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja.posebno. da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja. otkrivajući nastavu. . Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva.nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike. odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu. .osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. sa jednočasovnom analizom i ispravkom.s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje). planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan. a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih. MATHEMATICA*). . . srednjeg i visokog nivoa).u izučavanju matematičkih.

razrednikom. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva. a posebno profesionalne orijentacije. Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. Matematiskop IV. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. individualan rad). Arslanagić. omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. Metodologija pedagoških istraživanja – V. Matematiskop III. voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. direktorom. Klašnja. voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. Zagreb 29 . u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. Mužić.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. te sljedeći izvori: Matematiskop I. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima. rad u parovima. Sarajevo 1974. Sarajevo 2004. Geometrija za prvi razred gimnazije – S. Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. Matematiskop V. Matematiskop II.

Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. Opšta enciklopedija Larousse. Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij. Vujović. godine Metodika nastave matematike s informatikom V. Zagreb. «Element». Matematika. Zagreb 1970.- Uvođenje u znanstveni rad – M.metodička grupa predmeta) 30 . - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . Pavleković. Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. 1997 g. 1973.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful