NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

polje). da je takav broj 2 . znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. razumiju brojevnu os. lika ispod luka parabole itd. tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). analitička geometrja u ravni. inverznu matricu. i računati njihov broj . . mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih. polugrupu. tijelo. znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj. mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija. . znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova. kombinacije i varijacije. j i k. rješava 4 . pomoću matematičke indukcije. . prsten.mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije.razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. lociraju tačke u prostoru vektorima i. mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova. -razlikuju skalarne i vektorske veličine. prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu. crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. znaju pet pravilnih poliedara. površine gemetrijskih figura u ravni. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati. određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu. shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa . znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu. znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. . razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu. množi) matrice.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga. . rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine.prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. .mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija. mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru.- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza.mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina.shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj.znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi.na ekzaktan način tumače invarijantnost površina. mogu računati sume nekih beskonačnih redova . a mogu memorisati one najfrekventnije. . mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova. procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj. Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija.

Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz. Polinomi. 5 . dokaz. Sabiranje. Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. oduzimanje i množenje polinoma. Kvadrat zbira i razlike. Transformacija cijelih algebarskih izraza. Apsolutna vrijednost realnog broja.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. shvataju vektorski prostor i njegovu bazu. presjek. Polje realnih brojeva. Pojam funkcije. aksioma. 2. Algebarski izrazi 4. Cijeli algebarski izrazi. 3. teorema.prepoznaju algebarske strukture (grupu. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. jednakih eksponenata.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. negacija. polje). razlika. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina. Monomi. tijelo. Skup realnih brojeva 3. . potreban i dovoljan uvjet. Izometrijska preslikavanja ravni 7. Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. Linearna jednačina i nejednačina 8. odnosno. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz. Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. . Koordinatni sistem. . implikacija. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj. linearna funkcija 6.razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. komplement. znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Z i Q. definicija. disjunkcija. podskup. Skup realnih brojeva Skupovi N. unija. prsten. ekvivalencija. Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. Osobine funkcije. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora. razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore. Geometrija u ravni 5. Cijeli algebarski izraz kao funkcija. polugrupu. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). konjunkcija. Operacije sa monomima.

poligonalna linija. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0). Mjerenje duži. poluravan poluprostor. Mnogougao (poligon). Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). x 6. Sabiranje i oduzimanje vektora. Osobina translacije. Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. Nejednakost i nejednadžba. odnos uglova i stranica trougla. Mjerenje uglova. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. Podudarnost trouglova. Koordinate sredine duži. duž. Osobine izometrije. Podudarnost uglova. Kružnica i krug. Diskusija rješenja. Proporcionalnost i proporcija. uglovi i dijagonale poligona. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n. Podudarnost duži. Osobine simetrije. Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. x ≠ 0). Bezuova teorema. Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Vektori u ravni.razlika kvadrata. Simetrija ravni u odnosu na pravu. Ekvivalentne nejednadžbe. Teoreme o podudarnosti. Hornerova shema. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Stranice. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. zbir i razlika kubova. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. Površina trougla i četverougla. Tangentni i tetivni četverougao. Razmjera (omjer). Ekvivalentne jednadžbe. Ugao. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. Teorema identičnosti polinoma. 8. linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. Poluprava. njen tok i graf. Koordinate težišta trougla. Rotacija ravni. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. normala (okomica). 7. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Procentni račun. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. Površina trougla. Centralni i periferni ugao. Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Koordinatni sistem. Potencija tačke u odnosu na krug. Množenje vektora realnim brojem. 4. Trougao (trokut). 5. Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. Pravougle koordinate tačke. Četverougao. Nule polinoma. Euklidov algoritam. Osnovna nejednakost trougla. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Podudarnost i izometrija. Simetrala duži i simetrala ugla. Unakrsni uglovi. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. Pravi ugao. Izometrija ravni. kub zbira i razlike. Uglovi uz transverzalu. Tangente kružnice. Udaljenost dviju tačaka.

3. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama. ali u pitanje područja definicije. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. Prva od njih (t. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate. metoda determinanti. Q i R. što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. Uopšte. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. Što se tiče algebarskih izraza. Gausova (Gauss) metoda. Naravno. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. pored sabiranja. njegovog preciznog određivanja. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. ako se ograničimo na jednu varijablu. precizno. specijalno u računanju sa brojevima. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. 4. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. zapravo. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. ). U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika. Diskusija rješenja. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. Međutim. Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. Objasniti šta znači dokaz u matematici. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. područja definicije i jednakosti funkcije. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. Suma. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. Metode rješavanja: metoda supstitucije. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. grafička metoda. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom. ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R. Z. olakšaće savladavanje gradiva. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. na geometriju ravni. nastavnog programa. kod racionalnih izraza.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. konjunkcija – presjek skupova itd. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule. 2.

5. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. Orijentirani ugao. rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. jednačine i nejednačine. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. uglova i trouglova. koja se ovdje obrađuje. 5. četverouglu i kružnici. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. 4. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. trebaju kasnije u t. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. 6. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. 6. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni.prave. gdje se daje samo pojam vektora. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. 6 za definiciju rotacije. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. 3. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim. 5. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. Iracionalne jednačine i nejednačine. 2. a poslije uvođenja pojma normalnosti. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3. 8 . Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. koji se tu takođe uvode. kvadratne jednačine i nejednačine. II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. 4. takođe i uglovi sa normalnim kracima. Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). Podudarnost duži. 7. Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. 6. Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije. Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu. Već spomenuta t. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. Kao osnovni stav uzima se takođe.

Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. normalni oblik. Sličnost. Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. 9 . Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0.Trigonometrija pravouglog trougla. Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao.NASTAVNI SADRŽAJI 1. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. Kvadratni trinom. Homotetija kao preslikavanje. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. 3. Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). 3π/2 i 2π. π/3. Teoreme sličnosti. Osnovni trigonometrijski identiteti. Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). π/2 π. Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. Brojevna (trigonometrijska) kružnica. Operacije sa stepenima. Dekadski i prirodni logaritmi. 6. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. Pravila korjenovanja. Kvadratne jednačine. Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Pravilo stepenovanja. 4. znak. Svođenje na prvi kvadrant. Operacije korjenima. Sličnost trougla i mnogougla. Korijen. Geometrijska sredina dvije duži. Svojstva logaritamske funkcije. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. 7. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. 5. Kvadratne funkcije. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. Primjena kvadratnih jednačina. Talesova teorema. π/6. Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. ekstrem. nule. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. y=ax2+bx+c (grafik. Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. ). Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Pojam iracionalne nejednačine. Racionaliziranje imenioca. π/4. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. Pitagorina teorema. Potpune i nepotpune kvadratne jednačine. Primjena sličnosti na pravougli trougao. Konstruktivni zadaci primjene sličnosti. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. Viettove formule. Rastavljanje na linearne faktore. Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) . Znak kvadratnog trinoma. Radijan. 2. tok). itd.

Q i R do C). duž u duž. Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. drži uputstava koja slijede. Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. preporučujemo da se. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. orijentisanom uglu i mjerama ugla. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. nastavniku. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. kad god je to racionalno. Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . tok. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine.DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima. prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. To isto uraditi sa korijenima. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva. Svojstva logaritamske funkcije. Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). Nakon toga. ekstrem i nule. Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi. Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. orijentaciono. Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. a ugao u njemu kongruentan ugao. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija.

Jednačina elipse. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. Osobine. Rastojanje između dvije tačke. Površina trougla u PKS. Površina mnogougla (poligona). Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. Definicija i konstrukcija hiperbole. Podjela duži u datom omjeru. segmentni oblik. Površine trougla (trokuta). Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. parabole). Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. y=acosbx. Definicija i konstrukcija elipse. Analitička geometrija u ravni 4. Težište trougla. 2. Osnovne operacije s vektorima. trapeza. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Presjek i uslov dodira. y=asinbx. Mješoviti proizvod vektora. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Uslov linearne zavisnosti tri vektora. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Jednačina hiperbole. y=asinx. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. objašnjenje tg i ctg. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. eksplicitni oblik. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. pravougaonika. Vektorski prostor. Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. Tangenta i normala krive drugog reda. Adicione teoreme. Definicija i konstrukcija parabole. Koordinatni vektori ī. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. Projekcije vektora na koordinatnu osu. Vektori u prostoru 5. y=tgx. Implicitni oblik. k. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Trigonometrija 2. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Razlaganje vektora na komponente.1. Linearna kombinacija vektora. y=ctgx. y=acos(bx+c). Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora). hiperbole. Površina kruga i njegovih dijelova. Prikaz pomoću koordinata vektora. y=cosx. Heronov obrazac. y=acosx. normalni oblik jednačine prave. paralelograma. 11 . Za funkciju sinus i kosinus. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Baza vektorskog prostora. Vektori u prostoru Vektori u prostoru. ĵ. Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. Jednačina parabole. Linearna zavisnost.

Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. Sličnost poliedara. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. hektoedar. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. Lopta (kugla). prije svega). piramida i njihovi ravni presjeci. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. Ovdje treba povezati naučeno. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. oktoedar. u 12 . Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. (a. dodekaedar i kosaedar). rogalj i poliedar. Površina i zapremina uspravnog valjka. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. Kupa (stožac). 2. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. Odnos strana diedra i triedra. Sada je važno dublje koncepcijsko. Ravni presjeci obrtnih tijela. Prizma. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe.Geometrijske figure u prostoru Diedar. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Kavaljerijev princip. uopće. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem). Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Valjak (cilindar). aksiomatsko. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. Zapremina prizme. Trigonometrija Na početku. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Pravilni poliedri (tetroedar. Obrtna rotaciona tijela. Površina i zapremina poliedra. shvatanje mjerenja površine. na trigonometrijskoj kružnici).cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). funkcija y = . Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. b)∈Q+xQ+. piramide i zarubljene piramide. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla).

U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. pojedinačno. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Nizovi i redovi realnih brojeva 4. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. uključujući i one dokazne. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. izgradnjom vektorskog prostora. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). rogalj i poliedar. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. 4. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. za čije izučavanje mogu. U ovoj frazi. 5. k) «koordinatnih» vektora.drugom razredu. . Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3. sabiranje (i oduzimanje) vektora. Tek će. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS). učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. roglju (i poliedru). Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. j. prva i temeljna znanja o diedru. Ove oblike. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. kao polazište. Na kraju. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. Posebno problematizovati trojku (i. Izborom zadataka. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. poslužiti obrtna tijela. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1.

6. Aritmetički niz (progresija). Integracija racionalnih funkcija. Osobine određenog integrala. Izvod inverzne funkcije. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. 5. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Neprekidnost funkcije. proširivanje i produbljivanje znanja. periodičnost. Tangenta i normala. Granična vrijednost niza. Grafik funkcije. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Geometrijski niz (progresija). Složeni kamatni račun. Stav o umetnutim razmacima. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Pojam diferencijala. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Izvod implicitne funkcije. Monotoni nizovi. Izvodi i diferencijali višeg reda. Numeričko rješavanje jednačina. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. 3. Pregled elementarnih funkcija. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Osobine neprekidnih funkcija. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Osnovna pravila integracije. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. parnost. Kardinalni brojevi. Binomni obrazac. monotonost. Asimptote krivih. Neprebrojivost skupa R. Granična vrijednost funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Pojam ekvipotentnih skupova. Pravila diferenciranja. Svojstva binomnih koeficijenata. Geometrijski red. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. Određeni integral (u Riemannovom smislu). 5.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Princip potpune matematičke indukcije. Izvod složene funkcije. Pojam reda. Primjena matematičke indukcije 2. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Newton-Leibnizova formula. Metoda parcijalne integracije. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Pojam indukcije. Kompozicija funkcija. Opće osobine funkcije: ograničenost. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. 4. Metoda zamjene. Polinomna formula.6. Broj e. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije).

Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu. 24. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. . Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. . 3. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. od prirodnih do realnih (i kompleksnih). Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. naprimjer). dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. mogu se. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. naprimjer). Naprimjer. Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom. Naprimjer. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. Dakle. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. 2. prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. . Svakako. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. 15. 8. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. za nizove: i 1 +  korisno je. a kasnije. . 3. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. i trebaju. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 .1. 1  n n prije dokaza.

rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). Dakle. 4. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. 6. 16 . a proceduralno (vježbanje.redova. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. Dakle. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. 5. Do četvrtog razreda srednje škole. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. upotrebnoj. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. fizike. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. Praktičnoj. Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. Dakle. nealgoritamskom pristupu. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. kao zadatke postavljati. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima.

Površina trougla. segmentni oblik. Površina trougla. kvadrata. Podjela duži u datom omjeru. y=ctgx. y=acos(bx+c). Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. paralelograma.Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. vektori u prostoru 6. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. Heronov obrazac. normalni oblik jednačine prave. y=acosbx. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). trapeza. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Odnos dvije prave (presjek. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. . y=acosx. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. y=tgx. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Adicione teoreme. Koordinatni sistem u prostoru. eksplicitni (glavni) oblik. Elementi geometrije prostora. Težište trougla. Transformacije trigonometrijskih izraza. ravan) 7. Koordinate sredine duži. Analitička geometrija u ravni 4. y=cosx. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Jednačina prave kroz jednu tačku. Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. Rastojanje tačke od prave. ugao između dvije prave). četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. Površina mnogougla (poligona). prava. 2. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . 3. veličina i odnosa koje su u fizici. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. y=asinbx. Površina kruga i njegovih dijelova. biologiji). Matrice i determinante 5. površina zapremina. Opći (implicitni) oblik. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Simetrala ugla. hemiji. Rastojanje između dvije tačke. Analitička geometrija u prostoru (točka. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. Trigonometrija 2. y=asinx. Pramen pravih. Jednačina prave kroz dvije tačke.

Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Međusobni položaj prave i ravni. uspravnog valjka i uspravne kupe. i inverzne matrice. odnos dvije u prostoru. Jednačina ravni (razni oblici). Pravougli koordinatni sistem u prostoru. Normala na ravan. hiperbole. Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). piramide i zarubljene piramide. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Zapremina prizme. Međusobni položaj dvije prave. Ugao između dvije ravni. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. Ugao između dvije ravni. Geometrijske figure u prostoru Diedar. Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. ĵ. Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Rješavanje matričnih jednačina. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. Projekcija vektora na pravu i na ravan. 18 . Definicija i konstrukcija hiperbole. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora. množenje dvije matrice. Razlaganje vektora na komponente. Elementi geometrije prostora. rogalj i poliedar. Vektorski prostor. Osobine.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Tangenta i normala krive drugog reda. Udaljenost tačke od ravni. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda. Površina i zapremina uspravnog valjka. osna i ravanska simetrija. Definicija i konstrukcija parabole. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Pojmovi adjungovane. Koordinatni vektori ī. Lopta (kugla). Odnos strana diedra i triedra. Prizma. Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Kupa (stožac). Baza vektorskog prostora. Jednakost dvije matrice. Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. Analitička geometrija u prostoru (točka. mimoilazne prave. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Linearna kombinacija vektora. prava i ravan. Udaljenost tačke od prave. 4. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Jednačina parabole. Upisana i opisana sfera poliedra. rotacija. Valjak (cilindar). Mješoviti proizvod vektora. Osnovne operacije s vektorima. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. Jednačina hiperbole. Podjela duži u datom omjeru. Tangenta i normala kružnice. Sličnost poliedara. Razni oblici jednačine prave u prostoru. Prikaz pomoću koordinata vektora. prava. Presjek i uslov dodira. Međusobni položaj dvije ravni. Definicija i konstrukcija elipse. Centralna. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. Ugao između prave i ravni. Poluravan. Obrtna rotaciona tijela. ravan) Vektor položaja tačke. poluprostor. Odnos prave i ravni. Ravni presjeci obrtnih tijela. sabiranje. Vektori u prostoru. Rastojanje dvije tačke. k‾. 5. oduzimanje. Prava i ravan. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). piramida i njihovi ravni presjeci. Vektorski proizvod dva vektora. 7. Jednačina elipse. koordinatni sistem u prostoru. parabole). Projekcija vektora na osu. vektori u prostoru Točka.

Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. funkcija y = . Ovdje treba povezati naučeno. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. (a. uopće. Trigonometrija Na početku. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). prije svega). Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 . u drugom razredu. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. shvatanje mjerenja površine.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično).Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). na kraju. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. b)∈Q+xQ+. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. aksiomatsko. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Ovdje se može. na trigonometrijskoj kružnici). Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. Sada je važno dublje koncepcijsko. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija.

Razumljiv je. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. k) «koordinatnih» vektora. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju. Tek će. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. j. 5. izgradnjom vektorskog prostora. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. prevashodno. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Naročitu pažnju.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. sabiranje (i oduzimanje) vektora.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). pojedinačno. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. dakle. j. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . 6. izgradnjom vektorskog prostora. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Izborom zadataka. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. k) «koordinatnih» vektora. uključujući i one dokazne. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. Ove oblike. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Tek će. sabiranje (i oduzimanje) vektora. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. Posebno problematizovati trojku (i. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. rogalj i poliedar. i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Determinantu matrice staviti. U ovoj frazi. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru. U ovoj frazi. Iz razloga „praktičnost“. Izborom zadataka. 7.Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. uključujući i one dokazne. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. Posebno problematizovati trojku (i.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije.

roglju (i poliedru).škole. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 . prva i temeljna znanja o diedru. kao polazište. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. Na kraju. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. poslužiti obrtna tijela. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. za čije izučavanje mogu. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra.

Uzorak. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Bayesova formula. Formule logike sudova. Grafički metodi u statistici. 6. Uslovna vjerovatnoća. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. Primjena matematičke indukcije. Populacija. Polinomna formula. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. Neke brojne karakteristike uzorka. 4. Matematičko očekivanje. 5. Zakon velikih brojeva. Kardinalni brojevi. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima. polugrupa. prsten. 8. Arhimedov i Kantorov aksiom. serije podataka). Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre). Statisticki nizovi (sekvence. 2. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. 4. Složena vjerovatnoća. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. 6. 3. Relacije i funkcije. 5. Simboli logike sudova. Disperzija. kvazigrupa. Partitivni skup.(5 sati sedmično . Operacije sa skupovima. Odabiranje uzorka. Princip potpune matematičke indukcije. Empirijska funkcija raspodjele. 10. 7. 2. Abelova grupa. Standardna devijacija. Matematička indukcija Pojam indukcije.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. 9. Slučajne promjenljive. Totalna vjerovatnoća. Binomni obrazac. Podgrupa. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. Predikati. polje. Polje realnih brojeva. tijelo. Proizvod skupova. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. relacije i formule. Pojam definicije vjerovatnoće. Pojam ekvipotentnih skupova. Vezane i slobodne promjenljive. Zakon raspodjele. 3. Osobine binomnih koeficijenata. binomna raspodjela vjerovatnoće. Lagrangeov teorem. Podskup skupa.

Broj e. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). Neprebrojivost skupa R. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja).﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. 9. 23 . Kompozicija funkcija. Izvod inverzne funkcije. Metoda parcijalne integracije. Grafik funkcije. Pojam diferencijala. Izvodi i diferencijali višeg reda. . Metoda zamjene. periodičnost. Opće osobine funkcije: ograničenost.(x → 0) i lim ﴾1+ --. Izvod složene funkcije. Osobine neprekidnih funkcija. Integracija racionalnih funkcija. monotonost. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Asimptote krivih. Tablica osnovnih neodređenih integrala. nakon realizacije ove tematske cjeline. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Numeričko rješavanje jednačina. Granična vrijednost niza. Aritmetički niz (progresija). sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine. Osobine određenog integrala. 8. Pravila diferenciranja. Složeni kamatni račun. sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula.Brojni nizovi. 10. Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Osnovna pravila integracije. Tangenta i normala. Monotoni nizovi. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Granična vrijednost funkcije. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Izvod implicitne funkcije. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Pregled elementarnih funkcija. Geometrijski niz (progresija). Neprekidnost funkcije. Stav o umetnutim razmacima. Pojam reda. Newton-Leibnizova formula. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Geometrijski red.Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. Očekujemo da će učenici. Računanje s graničnim vrijednostima. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. parnost. Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive.

Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. 24 . kroz nove primjere. Napomenimo još. te. Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti.Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. predviđena je obrada Dirichletovog principa. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti. a kasnije. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. matematička indukcija. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će. na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). naravno. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). 5. naprimjer). dokazivanja različitih odnosa.2. obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. 3. Ovdje treba insistirati. tijela i polja. skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. 4. naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. prstena. i trebaju. mogu se. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova.

Naprimjer. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. . Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju.Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. 8. nego i modele oktaedra i ikosaedra. . . nego da ih znaju dobro analizirati. tumačiti i primjeniti 7. Dakle. Naprimjer. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre. a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. 25 . dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. determinisane ishode. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. za nizove: i 1 +  korisno je. Do četvrtog razreda srednje škole. 24. Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. treba zasnovati aksiomatski. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. I ne samo «bacati». Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. prije 1  n n dokaza. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. formulom. 8. . Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza.6. Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe. 15.Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. 3. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke.

zapremina. proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. upotrebnoj. u saradnji sa učenikom. sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. Praktičnoj. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. veličina i odnosa koje su u fizici. Tradicionalni način rada u razredu. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Dakle. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. timsku nastavu. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». kao zadatke postavljati. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. nastavnik). U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. fizike. Zapravo. hemiji. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje).površina. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. nealgoritamskom pristupu. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. Korisno je kroz primjere iz metrike površina. 9. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima.Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Dakle. problemsku. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. a proceduralno (vježbanje. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije. učenik. nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. 10. Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . fizičkih uvjeta rada.

Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika. Danas svako treba preuzeti svoju ulogu. Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. u prvom razredu gimnazije. nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika. Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike. po našoj ocjeni. partnerski odnos učenika i nastavnika. Dakle. . Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda. Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje. Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika. iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika.strategijama.strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog.strategiji učenja i podučavanja. Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje. Naime.strategiji stvaranja. uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike. Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog. moramo voditi računa o: . Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka. Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati.strategiji vježbanja i . stvaranje matematičkih kompetencija. najčešće. koja problematizira strategije učenja. Korelaciju sa drugim područjima. naročito onog dokaznog. . Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 . Navest ćemo jedan koji je. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to. predstavlja stvaralački čin. većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života. Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave. radilo do sada. ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju.

Pavleković .obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu. kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr. odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu. . .voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce. pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog. . učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima. . . MATHEMATICA*). sa jednočasovnom analizom i ispravkom.posebno. * Vidi literaturu V.u izučavanju matematičkih. sa jednočasovnom analizom i ispravkom. Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata. U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. . a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih.osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan. Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu.u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave. uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima. srednjeg i visokog nivoa). problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja.pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje. otkrivajući nastavu. . ( responzibilnu.nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike. da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema). Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva. srednji i visoki. .s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje).smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja. da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici. 28 .

Sarajevo 2004. Matematiskop II. omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. Zagreb 29 . Sarajevo 1974. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. direktorom. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva. te sljedeći izvori: Matematiskop I. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. Klašnja. Geometrija za prvi razred gimnazije – S. upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. Matematiskop IV. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima. Metodologija pedagoških istraživanja – V. Arslanagić.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. Mužić. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. razrednikom. Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. Matematiskop III. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. individualan rad). u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. a posebno profesionalne orijentacije. rad u parovima. Matematiskop V. voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa.

Zagreb. Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij. Pavleković. 1973. Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. Matematika. - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . «Element».metodička grupa predmeta) 30 . godine Metodika nastave matematike s informatikom V. 1997 g. Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. Vujović.- Uvođenje u znanstveni rad – M. Zagreb 1970. Opšta enciklopedija Larousse.