NASTAVNI PROGRAM IZ MATEMATIKE za I, II, III i IV. razred III i IV.

razred matematičko-informatičkog izbornog područja

ARGUMENTACIJA Nastava matematike od njenih prapočetaka, a posebno danas, u vremenu naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja i masovne kompjuterizacije ima ključni značaj u odgoju i obrazovanju mlade generacije i njihovim pripremama za budući život i rad. Nastava matematike pomaže u cjelokupnom intelektualnom i duhovnom razvoju mladih osoba. Proučavanje matematike doprinosi preciznosti u izražavanju, strogosti u rasuđivanju i sposobnosti uočavanja odnosa između objekata i pojava. Potpunije ovladavanje matematičkim pojmovima čini učenike sigurnim primaocima i drugih obrazovnih i odgojnih poruka. Matematički nastavni sadržaji zbog svoje egzaktnosti i logičke strukture upravo pogoduju razvoju kreativne misli, stvaralačkih sposobnosti kao i razvoju pozitivnih crta ličnosti (upornost, tačnost, preciznost, sistematičnost, logičnost, …). Matematička znanja su često preduvjet za proučavanje pojava i zakonitosti u raznim disciplinama (fizika, hemija, logika, muzika, …), ona omogućava preciznije formuliranje, kako uočenih pojava tako i dobivenih rezultata. Ovladavanje funkcionalnim matematičkim jezikom učenicima omogućava pristup različitim svjetskim znanstvenim dostignućima. Široka primjena matematike u mnogim oblastima ljudskog djelovanja i temeljna uloga nastave matematike u razvoju intelektualnih sposobnosti učenika čine je jednim od najznačajnijih nastavnih predmeta u školskom općem obrazovanju i odgoju. Argumentacija za matematičko – informatičko izborno područje U trećem i četvrtom razredu u ovom izbornom području produbljuju se i proširiju znanja koja su obuhvaćena osnovnim programom iz matematike, obzirom na ciljanu populaciju učanika kojin su se opredijeli za ovo područje. Ovo je zahjev iz domena profesionalne orijentaciuje učenika. Ovdje se imaju u vidu i sve teškoće vezane za (pred)znanja srednjoškolaca iz mateamatike tokom prilikm daljeg (fakultetskog) školovanja. CILJ Sticanje matematičkih znanja i sposobnosti neophodnih za razumijevanje zakonitosti u prirodi i društvu, za primjenu znanja u praksi, kao i za uspješno nastavljanje obrazovanja; - razvijanje sposobnosti učenika da pravilno rasuđuju, logički zaključuju i razviju kreativne sposobnosti, maštu i pozitivne osobine ličnosti. - sticanje sposobnosti matematičkog oblikovanja i predočavanja problema, na znakovima i jeziku matematike, naglašeno u grafičkoj formi. - doprinos razvoju općih i posebnih intelektualnih sposobnosti učenika, te doprinos razvoju ostalih pozitivnih crta učenikove ličnosti. - da učenik spozna metode kvantitativnog predočavanja prostornih odnosa. - da se učenik upozna sa novim načinima predstavljnja prirodnih i društvenih pojava i odnosa (elementi teorije vjerovatnoće i diferencijalni račun). ZADACI - da razvija vještine učenika u primjeni matematičkih znanja da bismo dobili sposobne osobe za 21. stoljeće; - da razvija pravilno logičko i apstraktno mišljenje i zaključivanje, kao i uočavanje i razumijevanje funkcionalnih veza;

2

- da osposobi učenike da primjenjuju stečeno znanje iz matematike na probleme koje postavlja tehnički, ekonomski i društveni razvoj; - da izgradi pozitivne osobine ličnosti kao što su: sposobnost koncentracije, upornost, samostalnost, odgovornost, preciznost u radu i samokontrolu; - da osposobi učenike za samostalno korištenje literature i stalno samoobrazovanje; - da pruži učenicima dovoljan broj matematičkih činjenica neophodnih za uključivanje u svijet istraživačkog rada, - da prodube i prošire znanja o jednačinama i o metodama njihovog rješavanja, kao i njihovoj primjeni. - upozna metode preciznog korištenja algoritamskih potupaka. - da osposobi učenika za statističku obradu iprezentaciju prirodnih i društvenih odnosa.
ISHODI UČENJA

-

-

da učenici shvate osnovne pojmove vezane za matematičku logiku i skupove i ovladaju simbolima operacija sa skupovima i iskazima; da uoče i usvoje vezu između logičkih i skupovnih operacija (disjunkcija – unija, konjunkcija – presjek, …) da nauče razlikovati pripadnost brojeva određenom skupu, kao i njihovo predstavljanje na brojnoj osi; da automatizovano nauče četiri osnovne računske operacije sa brojevima; da shvate prirodu proširenja sa N na Z, sa Z na Q, sa Q na R da razlikuju polinome; da znaju izvoditi računske operacije sa polinomima da znaju što su osnovni a što izvedeni geometrijski pojmovi; da ralikuje: definiciju, aksiom i teorem; da nauče, u tematskoj cjelini, navedene figure i njihove odnose; da shvate smisao konstruktivnog zadatka; da znaju izračunati površinu nekih figura (trougla, četverougla); da znaju izvoditi operacije sa vektorima i neke primjene vektora, da nauče crtanje grafika u koordinatnom sistemu i čitanje sa grafika, da nauče razlikovati simetriju, rotaciju, translaciju i njihove osobine, razlikuju pojmove: jednačina, jednakost, identitet, nejednačina i nejednakost; da zna riješiti svaku linearnu jednačinu i nejednačinu sa jednom nepoznatom; da zna rješavati linearne jednačine sa jednom i dvije apsolutne vrijednosti; da diskutuje o prirodi rješenja linearne jednačine i nejednačine sa jednom nepoznatom; da naučie prepoznati sistem jednačina i nejednačina sa dvije nepoznate; da ovladaju metodama rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate; svaki učenik treba da sa lakoćom koristi bar jednu od metoda rješavanja sistema linearnih jednačina sa dvije nepoznate.

-

prepoznaju homotetiju u realnim (fizičkim) procesima, definišu homotetiju, objašnjavaju prirodu homotetije s obzirom na koeficijent homotetije, crtaju homotetične slike, - s razumijevanjem i potpunom sigurnošću računaju numeričke vrijednosti stepena pozitivnog cijelog (racionalnog) eksponenta i negativnog cijelog (racionalnog) eksponenta; primijenjuju operacije sa stepenima i korijenima - razumiju genezu nastanka niza pojmova: prirodni broj, cijeli broj, racionalni broj, realni broj, kompleksni broj. - shvataju ulogu i značaj vrijednosti diskriminante kvadratne jednačine i pravilno tumače prirodu rješenja kvadratne jednačine; tumače, na osnovu grafika, svojstva kvadratne funkcije (jedne promjenljive) i tu sposobnost koristite prilikom (kontrole) rješavanja kvadratnih jednačina i nejednačina i u ostalim problemima (naprimjer maksimuma i minimuma); korištenjem Vietovih formula «napametno» rješavaju kvadratne jednačine u jednostavnijim slučajevima; rješavaju jednostavne sisteme kvadratne i linearne jednačine,

3

. znaju navesti primjere konačnih i beskonačnih skupova te prebrojivih i neprebrojivih skupova. rješava 4 .shvataju veze binarnih relacija realnih brojeva i skupova tačka i linija u pravouglom koordinatnom sistemu. mogu na osnovu zakona ujednačavanja dovoditi u vezu zapremine različitih tijela i računati ih. i računati njihov broj .prepoznaje forme matrica i pouzdano računa (sabira. na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici: definšu četiri osnovne trigonometrijske funkcije i utvrđuju znak. prepoznaju i analiziraju grafike trigonometrijskih funkcija i crtaju ih. vektori u prostoru i geomtrijske figure u prostoru bit će na višoj ljestvici nego oni koji su postvaljeni za osnovni fond sati. određuju i procjenjuju vrijednosti trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kružnici i na pravouglom trouglu.znaju dokazati da postoje iracionalni brojevi. znaju vrijednost trigonometrijskih funkcija uglova čiji je drugi krak u bilo kome kvadrantu. shvataju značaj izvoda u kvantitativnom i kvalitativnom proučavanju funkcija i različitih fizikalnih (i drugih) procesa .- prepoznaju osnovne eksponencijalne (logaritamske) veze i pouzdano prepoznavati i tumačiti grafike tih veza.mogu klasificirati geometrijska tijela na osnovu različitih kriterija. . pouzdano ispituje (kvadratnu) matricu s obzirom na regularnost i izračunavaju joj. znaju prepoznati algebarske strukture (grupu. razvijaju sposobnosti i vještine da iz linearne funkcije vizualiziraju korespondentne prave u pravouglom kordinatnom sistemu.znaju integralnim putem naći formule za računanje površina: pravougaonika i kruga. procjenjuju vrijednost funkcija za tačke na njoj.na ekzaktan način tumače invarijantnost površina. mogu dokazivati konvergenciju nizova i redova. . j i k.znaju izračunati izvode većine elementarnih funkcija.mogu prepoznavati pravila nizanja (prepoznavati opći član) i na osnovu općeg člana konstruišu nizove. razumiju brojevnu os. mogu računati sume nekih beskonačnih redova . prsten. znaju pet pravilnih poliedara. . mogu algebarskim i vektorskimmetodama procjenjivati odnose pravih i krivih u prostoru. crtaju jednostavnije grafike sve četiri trigonometrijske funkcije. znaju dokazati jednostavnije formule u kojima figurira prirodan broj. pomoću matematičke indukcije.razviju vještine preračunavanja mjera za uglove. znaju dovesti u bijektivnu vezu skup R i skup tačaka prave. znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. . površine gemetrijskih figura u ravni. lika ispod luka parabole itd.mogu iz skupa elemenata konstruisati permutacije. vizueliziraju analitičke forme nekih kvadratnih jednačina. . tijelo. tumače osnovne trigonometrijske funkcije (posebno y = sinx). a mogu memorisati one najfrekventnije. lociraju tačke u prostoru vektorima i. prepoznaju pravu i ravan iz njihovih algebarskih i vektorskih jednačina. . množi) matrice. mogu izraditi modele rogljastih i nerogljastih tijela. -razlikuju skalarne i vektorske veličine. polugrupu. polje). analitička geometrja u ravni. razumijevaju osnovne trigonotrijske identitete te ih primjenjuje u drugim područjima matematike i ostalih predmeta. Specifični ishodi učenja za matematičko informatičko izborno područje nivoi postignuća za učenike koji realizuju program iz matematike za treći razred za tematske cjeline trigonometrija. mogu procjenjivati granične vrijednosti konvergentnih nizova. kombinacije i varijacije. inverznu matricu. rješavaju eksponencijalne i logaritamske jedinačine i nejednačine. da je takav broj 2 .

jednakih eksponenata. Monomi. tijelo. polugrupu. Osnovni pojmovi matematičke logike: iskaz. konjunkcija. Cijeli algebarski izraz kao funkcija. shvataju razluku između skalarnog i vektorskog produkta vektora. Transformacija cijelih algebarskih izraza. polje). shvataju vektorski prostor i njegovu bazu.prepoznaju algebarske strukture (grupu. . Skup realnih brojeva Skupovi N.znaju konstruisati skup N pomoću Peanovih aksioma. Kvadrat zbira i razlike. unija. . znaju izračunati skalarni produkt dva vektora i njegovo značenje. ekvivalencija. Osobine funkcije. I razred (4 sata sedmično -140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Decimalni prikaz skupa Q i skupa I. implikacija. Cijeli i razlomljeni brojevni izrazi. Algebarski izrazi 4. prsten. 3. 2. podskup.jednostavnije probleme korištenjem matrica i matričnih jednačina. . Koordinatni sistem. Z i Q. Osnovi matematičke logike i teorije skupova Osnovni pojmovi u matematici: iskaz. negacija.ovladaju znanjima tako da mogu prepoznati i kvantificirati osnovne raspodjele frekvencija i praktično primijeniti kod obrade i analize rezultata i podataka. Pojam funkcije. razlika. Polinomi. aksioma. 5 . razumijevaju linerane kombinacije vektora i linearno (ne)zavisne vektore. Skup realnih brojeva 3. Geometrija u ravni 5. oduzimanje i množenje polinoma.razumiju vektore u prostoru i predstavljaju tačke prostora vektorima. presjek. Izometrijska preslikavanja ravni 7. Linearna jednačina i nejednačina 8. dokaz. Operacije sa monomima. linearna funkcija 6. odnosno. potreban i dovoljan uvjet. Sabiranje. koriste skalarni produkt vektora u izračunavanju površine. Polje realnih brojeva. komplement. Operacije sa stepenima jednakih baza (osnova). Osnovni pojmovi teorije skupova: skup. Apsolutna vrijednost realnog broja. izračunava determinantu matrice i rješava sisteme linearnih jednačina. teorema. definicija. Sistem linearnih jednačina i nejednačina NASTAVNI SADRŽAJI 1. Cijeli algebarski izrazi. Algebarski izrazi Stepen (potencija) s cjelobrojnim eksponentom (izložiocem). disjunkcija. Osnovi matematičke logike i teorije skupova 2. mogu aksiomatski posmatrati skup realnih brojeva i razumiju Arhimedovu i Kantorovu aksiomu i njihov zanačaj.

razlika kvadrata. Površina trougla i četverougla. Bezuova teorema. x ≠ 0). Osobine simetrije. Izometrijska preslikavanja ravni Translacija ravni. normala (okomica). Simetrija ravni u odnosu na pravu. 5. Afina (linearna nehomogena) funkcija y = kx + n. njen tok i graf. Osobine izometrije. Ekvivalentne jednadžbe. Rješavanje linearne nejednadžbe sa jednom nepoznatom. linearna funkcija Pravougli koordinatni sistem u ravni. Stranice. kub zbira i razlike. Hornerova shema. Mjerenje duži. Koordinate težišta trougla. Euklidov algoritam. Razlomljeni (racionalni algebarski izrazi. Transformacija razlomljenih algebarskih izraza. Proporcionalnost i proporcija. Koordinatni sistem. Podudarnost duži. Rotacija ravni. Mjerenje uglova. Potencija tačke u odnosu na krug. Diskusija rješenja. Rješavanje linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Podudarnost uglova. Sistem linearnih jednačina i nejednačina 6 . Konstruktivni zadaci o trouglu i četverouglu. Kružnica i krug. Ekvivalentne nejednadžbe. Površina trougla. 4. Četverougao. Problemi koji se rješavaju pomoću linearne jednadžbe sa jednom nepoznatom. Osobina rotacije da čuva udaljenost tačaka. Poluprava. Funkcija direktne proporcionalnosti (homogena linearna funkcija) y = kx (k ≠ 0). Prikaz najveće zajedničke mjere d cijelih brojeva a i b u obliku d= ax + by. Funkcija obrnute k proporcionalnosti y = ― (k ≠ 0. Pravi ugao. Uglovi uz transverzalu. Osobina translacije. Osnovna nejednakost trougla. Linearna jednačina i nejednačina Jednakost i jednadžba. odnos uglova i stranica trougla. Rastavljanje cijelih algebarskih izraza na faktore. uglovi i dijagonale poligona. Vektori u ravni. Mnogougao (poligon). Koordinate sredine duži. Nule polinoma. 8. Jednadžba sa apsolutnim vrijednostima. poligonalna linija. Razne primjene izometrije (u obliku zadataka). Procentni račun. duž. Množenje vektora realnim brojem. Pravougle koordinate tačke. Tangentni i tetivni četverougao. poluravan poluprostor. Podudarnost i izometrija. Teoreme o podudarnosti. Tok i graf tih funkcija i funkcija sa apsolutnim vrijednostima koje se na njih svode. Ugao. Uglovi sa paralelnim i uglovi sa normalnim kracima. Nejednakost i nejednadžba. Dijeljenje polinoma sa ostatkom. Trougao (trokut). Udaljenost dviju tačaka. Sistem linearnih nejednadžbi sa jednom nepoznatom (grafički prikaz rješenja). x 6. Osnovni geometrijski objekti i njihovi međusobni odnosi. Dijeljenje cijelih brojeva sa ostatkom. Podudarnost trouglova. Centralni i periferni ugao. Sabiranje i oduzimanje vektora. Unakrsni uglovi. zbir i razlika kubova. Geometrija u ravni Osnovni i izvedeni pojmovi i stavovi u geometriji. Tangente kružnice. Simetrala duži i simetrala ugla. Izometrija ravni. Razmjera (omjer). 7. Teorema identičnosti polinoma.

što se u konačno mnogo koraka može dobiti na osnovu uzastopne primjene ovih «pravila» je cio brojevni izraz. precizno. ali se ne zna da je to slučaj samo tada. koja su standardna i nema velike potrebe za posebnim uputstvima u vezi sa njihovom realizacijom. 2. algebarski izraz oblika a0xn + … + an-1x+an. Tako se na primjer kod cijelih brojevnih izraza pod tim podrazumijeva ova njihova definicija: Svaki realan broj je cio brojevni izraz. oduzimanja i množenja dolazi još i dijeljenje. specijalno u računanju sa brojevima. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Sistem od dvije linearne jednadžbe sa dvije nepoznate. nastavnog programa. Transformacije ovih izraza (oslobađanje zagrada itd. Uopšte. Ipak se oni ne realiziraju uvijek na poželjan način. 4. Naravno. olakšaće savladavanje gradiva. područja definicije i jednakosti funkcije. Preostale tačke nastavnog programa se odnose isključivo na geometrijske sadržaje. Pod polinomom se ne podrazumijeva «višečlani izraz» već. zna se samo da su dva polinoma (očigledno) jednaka kad imaju jednake odgovarajuće koeficijente. konjunkcija – presjek skupova itd. kod racionalnih izraza. Zamišlja se da pitanje rasporeda tačaka na prvoj započne međusobno obrnutim uređenjima tačaka 7 . Prva od njih (t. situacija sa «pravilima formiranja» je slična. U okviru poglavlja o skupu R realnih brojeva treba sistematizirati i produbiti dosadašnja znanja o skupovina N. 3. pored sabiranja. Formiranje svakog novog skupa usloviti potrebom da dobiveni skup bude zatvoren za razmatranu operaciju uz uvažavanje principa permanencije. Pod «pravilima formiranja» dotične klase izraza misli se na (u stvari) određenu definiciju. Metode rješavanja: metoda supstitucije. ako se ograničimo na jednu varijablu. Nakon formiranja skupa R realnih brojeva treba uvesti brojnu osu i apsolutnu vrijednost realnog broja kao udaljenost toga broja na brojnoj osi od nule.Linearna jednadžba sa dvije nepoznate. ali se izlaganje iz područja obuhvaćenih ovim temama. na geometriju ravni. Uvesti osnovne elemente matematičke logike i teorije skupova u mjeri koja je neophodna za dalje praćenje programskih sadržaja. Z. Polazi se jedino od brojeva varijabli kao osnovnih izraza. njegovog preciznog određivanja. Međutim. metoda determinanti. Operacije sa polinomima nisu ništa drugo do specijalne transformacije cijelih algebarskih izraza. 4) započinje uvodom u geometriju i pored konkretnih znanja treba da učeniku ponudi potpuniju predstavu o dedukciji. može se ulaziti samo u jednostavnijim slučajevima. utvrđivanje jednakosti dvaju algebarskih izraza nije jednostavno pa se transformacije ovih izraza vrše samo uz upotrebu nekih osnovnih identiteta. ali u pitanje područja definicije. Kod navedenog treba reći i kako se pišu i složeniji brojevni izrazi (upotreba zagrada). zapravo. ). Objasniti šta znači dokaz u matematici. Gausova (Gauss) metoda. treba iskoristiti za dalje utvrđivanje i uvježbavanje znanja o realnim brojevima i algebarskim izrazima. Shvatanje ovih izraza kao funkcija (varijabli koje sadrže) je prirodno i može se uzeti kao osnov za jednakost. U okviru realizacije ovog dijela programa prirodno se pojavljuje pojam funkcije. razlika i proizvod cijelih brojevnih izraza je cio brojevni izraz. Diskusija rješenja. Primjena sistema linearnih jednadžbi sa dvije nepoznate. Što se tiče algebarskih izraza. Iz skice ovog dijela sadržaja se može naslutiti kako se njegova realizacija u nastavi zamišlja. Dok se ne dokaže (ili eventualno samo spomene) teorema identičnosti polinoma. Na kraju dati pravila zaokruživanja brojeva. Q i R. od kojih su mnogi neposredna slika osobina operacija u skupu R. Algebarski izrazi predstavljaju standardni dio nastavnih sadržaja predmeta Matematika. ) se vrši na osnovu osobina operacija u skupu R. Sistem od tri i više linearnih jednadžbi sa tri i više nepoznatih. Linearna Diofantova jednadžba sa dvije nepoznate. Sigurnost u radu sa algebarskim izrazima. Povezati logičke iskaze sa skupovnim operacijama (disjunkcija – unija skupova. Suma. grafička metoda.

jednačine i nejednačine. Kao osnovni stav uzima se i činjenica da su dvije prave u ravni paralelne ako i samo ako su za njih odgovarajući uglovi uz transverzalu podudarni. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y=sinx). 6. dok nam pojam vektora dobro dođe u definiciji translacije. kvadratne jednačine i nejednačine. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. Posebnu pažnju treba posvetiti konstruktivnim zadacima o trouglu. takođe i uglovi sa normalnim kracima. Postojanje jedne jedine paralele sa datom pravom kroz datu tačku van date prave uči se kao osnovni stav. koji se tu takođe uvode. a zatim uvodi opći pojam izometrije ravni. 5. Podudarnost duži. 6 za definiciju rotacije. 6 posvećena je izometrijskim preslikavanjem ravni. Uvažavajući četiri faze svakog konstruktivnog zadatka uraditi postupno i sistematično veći broj zadataka iz ove oblasti sa naglaskom na konstrukciju trougla. što je početak analitičke geometrije prave i ujedno osnov za proučavanje (sistema) linearnih jednačina sa dvije nepoznate. koja se ovdje obrađuje. uglova i trouglova. 5. da je «paralelnost» relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. Uvođenjem pravouglog koordinatnog sistema u ravni započinje analitička geometrija. 3. Za izometriju se dokazuje da čuva ne samo udaljenost tačaka (po definiciji). rotacija i simetrija i dokazuje da ona stvarno imaju osnovnu osobinu izometrije. trebaju kasnije u t. II razred (4 sata sedmično-140 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Orijentirani ugao. Izlaganja o ovoj temi završavaju se vektorima u ravni. a zatim koristi smjerna dedukcija koja se stalno podržava intuicijom i zornošću. a poslije uvođenja pojma normalnosti. a da se relacija «biti između» izvede iz pojmova uređenja. Već spomenuta t. 6. ali ovdje treba istaći i osnovne činjenice koje obično iskazujemo kao mogućnost «prenošenja» duži odnosno uglova. 5. nego i neke druge osnovne odnose i geometrijske figure. 2. treba se zasnivati na intuitivnom pojmu «poklapanja» iz koga se sugeriraju neki osnovni stavovi. 7. a u vezi sa njima pojam linearne kombinacije i pojam linearne zavisnosti vektora. Iracionalne jednačine i nejednačine. Homotetija i sličnost Stepeni i korijeni Skup kompleksnih brojeva Kvadratne funkcije. Uz pojmove razmjera (omjera) proporcije i proporcionalnosti se promatraju funkcije direktne i obrnute proporcionalnosti i njihovi grafici. U ovom dijelu treba dati i konstrukciju pravilnih poligona za n = 3.prave. Sada se kao primjeri dedukcije mogu dokazivati stavovi o uglovima sa paralelnim. Tu se precizno definišu najprije specijalna izometrijska preslikavanja: translacija. 6. Pored toga se promatra tok i grafik linearne funkcije y = kx + n. Kao osnovni stav uzima se takođe. Na osnovu definicije paralelnosti i tog osnovnog stava može se dokazati da je paralelnost relacija ekvivalencije u skupu pravih neke ravni. četverouglu i kružnici. U razmatranje ovdje se uključuju i jednostavne funkcije u kojima se pojavljuje apsolutna vrijednost. 4. gdje se daje samo pojam vektora. Definisanje trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. 4. 8 .

Iracionalne nejednačine u kojima se pojavljuje √f(x). Eksponencijalne i logaritamske jednačine i nejednačine Eksponencijalne (logaritamske) jednačine oblika a f(x) = a g(x) (log af(x) = log ag(x)) . Kvadratne jednačine. Homotetija i sličnost Proporcionalnost duži. Teoreme sličnosti. Primjena kvadratnih jednačina. Kvadratne funkcije. π/6. normalni oblik. π/4. Primjena sličnosti na pravougli trougao. Operacije korjenima. 2. Grafička interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva. 5. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija od 0. 9 . Osnovni trigonometrijski identiteti. Stepeni i korijeni Stepeni čiji je izložilac cio pozitivni broj ili nula. π/2 π. Sličnost trougla i mnogougla. nule. tok). Osobine simetrala unutrašnjeg i vanjskog ugla trougla. 6. Pojam iracionalne nejednačine. Skup kompleksnih brojeva Formiranje skupa kompleksnih brojeva. Sličnost. Stepeni sa racionalnim i realnim eksponentom. Trigonometrijske funkcije negativnog ugla. Iracionalne jednačine i nejednačine Pojam iracionalne jednačine. Znak kvadratnog trinoma. Iracionalne jednačine u kojima se pojavljuje √f(x). ). Definicije trigonometrijskih funkcija i izučavanje njihovih svojstava na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici. Operacije u skupu kompleksnih brojeva. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcije najviše drugog stepena. Rastavljanje na linearne faktore. Racionaliziranje imenioca. Stepen čiji je izložilac cio negativni broj. Crtanje grafika trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika (y = sinx. gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. 7. 4. Operacije sa stepenima. Homotetija kao preslikavanje.Trigonometrija pravouglog trougla. Primjena kvadratnih jednačina na rješavanje nekih jednačina četvrtog stepena. Brojevna (trigonometrijska) kružnica. Konstruktivni zadaci primjene sličnosti. Talesova teorema. Potpune i nepotpune kvadratne jednačine. Pravila korjenovanja. Svođenje na prvi kvadrant. Pitagorina teorema. Svojstva logaritamske funkcije. Radijan. 3. Osnovna svojstva trigonometrijskih funkcija. ekstrem. Grafici trigonometrijskih funkcija osnovnog oblika Orijentisani ugao. Geometrijska sredina dvije duži.NASTAVNI SADRŽAJI 1. Preslikavanje skupa kompleksnih brojeva u skup tačaka kompleksne ravni. Pravilo stepenovanja. pri čemu su f(x) i g(x) polinomi ili iracionalne funkcije najviše drugog stepena. kvadratne jednačine i nejednačine Kvadratne funkcije y=ax2. Dekadski i prirodni logaritmi. 3π/2 i 2π. Kvadratni trinom. itd. znak. Trigonometrijska kružnica i definicija trigonometrijskih funkcija. Viettove formule. y=ax2+bx+c (grafik. Eksponencijalne (logaritamske) nejednačine oblika a f(x) ρ a g(x). gdje je f(x) funkcija prvog ili drugog stepena. π/3. Korijen.

orijentaciono. a jedna od njih i preko znaka kvadratne funkcije. III razred ( 3 sata sedmično– 105 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 10 . Posebnu pažnju posvetiti Pitagorinoj teoremi. prelazak s jedne baze na drugu staviti u funkciju rješavanje odgovarajućih jednačina i nejednačina. Izvesti nekoliko dokaza Pitagorine teoreme. Svojstva logaritamske funkcije. Kvadratne nejednačine rješavati na više načina. kad god je to racionalno. Nakon toga. Obradu nastavnih sadržaja iz trigonometrije treba početi nakon ponavljanja znanja o uglu. nastavniku. Kvadratne funkcije y=ax2+bx+c obraditi detaljno naročito: znak. preporučujemo da se. Prilikom rješavanje bikvadratnih jednačina birati zadatke sa konstantnim i promjenljivim koeficijentima. Potrebno je dati kompletnu geometrijsku interpretaciju sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva u koordinatnoj ravni kao i modula kompleksnih brojeva. Q i R do C). Posvetiti pažnju eksponencijalnim funkcijama i uočavanju njihovih osobina. a ugao u njemu kongruentan ugao. To isto uraditi sa korijenima. Poći od rješavanja jednostavnijih logaritamskih jednačina (log a f(x) = b) a onda preći na složenije uz obavezu određivanja definicionog područja. Pri uvođenju logaritamske funkcije definisati je kao inverznu funkciju eksponencijalne funkcije i dati grafičku interpretaciju. tok. što uz osobine sličnih figura čini osnovu za primjenu u izradi različitih zadataka. Trigonometrijske odnose u pravouglom trouglu izvesti iz definicija trigonometrijskih funkcija na brojevnoj kružnici. Stepene obraditi postupno i detaljno uz dovoljan broj odgovarajućih primjera za uvježbavanje pravila stepenovanja. duž u duž. Prilikom rješavanja sistema jednačina dati grafički prikaz. Treba dokazati pravila sličnosti trouglova. Rješavanju potpunih i nepotpunih kvadratnih jednačina treba posvetiti posebnu pažnju izradom raznovrsnih zadataka. Osobine simetrala uglova trougla detaljno obraditi i stvarati što povoljnije uslove za primjenu stečenih znanja u izradi konstruktivnih zadataka. (tražiti da učenici sami istražujući u literaturi pronalaze te dokaze) i njenog obrata. U tematskom području homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Nakon ovladavanja operacija sa stepenima i korijenima uraditi nekoliko složenijih zadataka iz ovih oblasti. Izračunavanju dekadskih logaritama pristupiti više s historijskog aspekta (a ne aplikativnog). Skup C kompleksnih brojeva uvesti pomoću principa permanencije (proširivanje od N preko Z. Izvesti konstrukciju geometrijske sredine dvije duži. da bi sa uspjehom mogli rješavati eksponencijalne jednačine i nejednačine. ekstrem i nule. orijentisanom uglu i mjerama ugla. Pošto kvadratne jednačine imaju visok stepen primjenljivosti njihovo rješavanje treba uvježbati do nivoa automatizma. Pri izračunavanju nule uvesti pojam kvadratne jednačine. definirati homotetiju i na primjerima utvrditi da se prava preslika u pravu. drži uputstava koja slijede.DIDAKTIČKA UPUTSTVA ZA REALIZACIJU PROGRAMA Prilikom realizacije programskih sadržaja. Trigonometrijske funkcije definisati na brojevnoj (trigonometrijskoj) kružnici uz eksperimentalnu ilustraciju vrijednosti funkcija.

Mješoviti proizvod vektora. Analitičko razmatranje odnosa dvije krive u ravni. Baza vektorskog prostora. parabole). y=asinbx. y=acosbx. Podjela duži u datom omjeru. Površina trougla u PKS. Koordinatni vektori ī. četverougla s normalnim (okomitim) dijagonalama. Projekcije vektora na koordinatnu osu. y=asinx. k. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. Prikaz pomoću definicije koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda pomoću vektorskog produkta dva vektora). Odnos prave i krive drugog reda (elipse. y=acos(bx+c). segmentni oblik. Definicija i konstrukcija elipse. Vektorski proizvod dva vektora: definicija i osnovna svojstva. y=acosx. Tangenta i normala krive drugog reda. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. y=tgx. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. Površina kruga i njegovih dijelova. Težište trougla. objašnjenje tg i ctg. Za funkciju sinus i kosinus. Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira) Tangenta i normala kružnice. Definicija i konstrukcija hiperbole. Analitička geometrija u ravni 4. Analitička geometrija u ravni Koordinatni sistem. Jednačina hiperbole. Definicija i konstrukcija parabole. Trigonometrija 2. Vektorski prostor. Rastojanje između dvije tačke. Razlaganje vektora na komponente. Implicitni oblik. Presjek i uslov dodira. Površine geometrijskih figura u ravni Mjerenje površina (aksiomatsko zasnivanje mjerenja). Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. y=ctgx. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora: definicija i osnovna svojstva. hiperbole. 11 . normalni oblik jednačine prave. Uslov linearne zavisnosti tri vektora. Jednačina parabole. y=cosx. Vektori u prostoru 5. Osobine. Linearna kombinacija vektora. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). Adicione teoreme. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). 2. ĵ. Površina geometrijskih figura u ravni 3. eksplicitni oblik. Površine trougla (trokuta). Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. Jednačina elipse.1. Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (obrazložiti u obliku determinante). Osnovne operacije s vektorima. Vektori u prostoru Vektori u prostoru. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Prikaz pomoću koordinata vektora. Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. Heronov obrazac. trapeza. pravougaonika. Površina mnogougla (poligona). paralelograma. Projekcija vektora na pravu i na ravan. Linearna zavisnost.

Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadataka i odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja.Geometrijske figure u prostoru Diedar. hektoedar. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Pravilni poliedri (tetroedar. piramide i zarubljene piramide. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. aksiomatsko. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizuelizacija funkcija. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. svođenje vrijednosti na prvi kvadrant. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Obrtna rotaciona tijela. Kupa (stožac). rogalj i poliedar. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Trigonometrija Na početku. piramida i njihovi ravni presjeci. shvatanje mjerenja površine. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). oktoedar. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i lineranim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. b)∈Q+xQ+. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. na trigonometrijskoj kružnici). 2. (a. uopće. u 12 . Površina i zapremina uspravnog valjka. Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda. Ravni presjeci obrtnih tijela. Kavaljerijev princip. Odnos strana diedra i triedra. dodekaedar i kosaedar). Valjak (cilindar). Ovdje treba povezati naučeno. Lopta (kugla). Sada je važno dublje koncepcijsko. Razviti kod učenika vještine da vizuelizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive. DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Zapremina prizme. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. Sličnost poliedara. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). Prizma. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS (pravougli koordinatni sistem). Površina i zapremina poliedra. funkcija y = . prije svega). Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima.

Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Tek će. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra. izgradnjom vektorskog prostora. rogalj i poliedar.drugom razredu. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. Na kraju. za čije izučavanje mogu. Posebno problematizovati trojku (i. roglju (i poliedru). učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Elementi kombinatorike 3. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne škole. IV razred (3 sata sedmično– 90 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. . razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. Ovdje ne predviđamo razmatranje opće jednačine drugog reda s dvije promjenljive. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. prva i temeljna znanja o diedru. ali predviđamo kvalitetno sistematsko povezivanje naučenih različitih krivih drugog reda. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. sabiranje (i oduzimanje) vektora. Vektori u prostoru Ranija iskustva učenika u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. pojedinačno. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Nizovi i redovi realnih brojeva 4. k) «koordinatnih» vektora. te množenje skalom vektora dobiti puno značenje. 4. uključujući i one dokazne. U ovoj frazi. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. Izborom zadataka. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Funkcije (jedne) realne promjenljive 13 2. j. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. kao polazište. 5. nakon čega se smisleno uvodi (crta – PKS). poslužiti obrtna tijela. Ove oblike.

Izvod implicitne funkcije. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. Princip potpune matematičke indukcije. Opće osobine funkcije: ograničenost. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. Svojstva binomnih koeficijenata. Značajne granične vrijednosti sin x x lim -----. periodičnost. 5. Računanje s graničnim vrijednostima. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Realne funkcije jedne realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza.(x → 0) i lim ﴾1+ 1/x﴿ (x→∞ ) x (sve varijante) – dokazi i primjena. Granična vrijednost niza. Numeričko rješavanje jednačina. Pojam diferencijala. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Integracija racionalnih funkcija. Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Tangenta i normala. proširivanje i produbljivanje znanja. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Osobine neprekidnih funkcija. Izvod složene funkcije. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. monotonost. Broj e. Metoda parcijalne integracije. Neprebrojivost skupa R. Geometrijski red. parnost. Kompozicija funkcija. Aritmetički niz (progresija). Složeni kamatni račun. Pojam indukcije. 4. Pravila diferenciranja. 5. Pregled elementarnih funkcija. 6. Grafik funkcije. Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. Primjena matematičke indukcije 2. Izvod inverzne funkcije. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. 3. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Izvodi i diferencijali višeg reda. Asimptote krivih. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 14 . Metoda zamjene. Osnovna pravila integracije. Određeni integral (u Riemannovom smislu). Pojam ekvipotentnih skupova. Monotoni nizovi.6. Osobine određenog integrala. Granična vrijednost funkcije. Pojam reda. Arhimedov i Kantorov aksiom Aksiomatsko zasnivanje skupa N (Peanovi aksiomi). Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Pregled skupova brojeva. Nizovi i redovi realnih brojeva Brojni nizovi. Geometrijski niz (progresija). Neprekidnost funkcije. Kardinalni brojevi. Stav o umetnutim razmacima. Polinomna formula. Binomni obrazac. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Newton-Leibnizova formula.

. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. od prirodnih do realnih (i kompleksnih). .1. naprimjer). . a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. dok učenik upotpunosti ne shvati ti da je a n = f(n). 24. za nizove: i 1 +  korisno je. Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva iskoristiti za obogaćivanje induktivnog zaključivanja matematičkom indukcijom. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. a kasnije. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. Svakako. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. 15. Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu). Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) 15 . Metodu «laboratorijske vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. mogu se. nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. 2. 8. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. Dakle. Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. Sistematski pregled skupova brojeva i matematička indukcija Napominjemo da učenik sedmog razreda operira pojmom skupa realnih brojeva. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja. naprimjer). prilika je da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa. Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. 3. Skup realnih brojeva naročito osvijetliti s obzirom na relacije poretka u njemu. binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi. 3. Naprimjer. . Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će dokazivanja različitih odnosa matematička indukcija. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. i trebaju. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću. Prilika je ovdje da se da sistematski pregled svih skupova brojeva. 1  n n prije dokaza. Naprimjer.

Praktičnoj. Tako će učiniti doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. a proceduralno (vježbanje. Dakle. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto drila sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. 5. 16 . kao zadatke postavljati. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). upotrebnoj. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. nealgoritamskom pristupu. neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. nad ekstenzivnim računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića». U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. Diferencijalni račun Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. x  1 Posebnu pažnju treba posvetiti funkciji f(x) = 1 +  . 4. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. Funkcije realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. fizike.redova. Do četvrtog razreda srednje škole. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. Dakle. Nakon obrade pojma i osnovnih osobina određenog integrala sve zaključke ilustrovati na jednostavnijim primjerima. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule korisno je kroz primjere iz metrike površina. 6. Dakle. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. njenim značajnim graničnim x  vrijednostima i asimptotama. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama.

Jednačina prave kroz jednu tačku. Analitička geometrija u prostoru (točka. Površina kruga i njegovih dijelova. Koordinate sredine duži. Simetrala ugla. Trigonometrija 2. kvadrata. y=asinbx. y=asin(bx+c)+d i y=acos(bx+c)+d pomoću karakterističnih tačaka. četverougla s normalnim (okomitim dijagonalama. y=ctgx. Sistemi trigonometrijskih jednačina i nejednačina. Površine geometrijskih figura u ravni Površine pravougaonika. Površina geometrijskih figura u ravni 3. Koordinatni sistem u prostoru. y=cosx. 3. Površina mnogougla (poligona). kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. Grafičko predstavljanje funkcije y=asin(bx+c). normalni oblik jednačine prave. Jednačina kružnice u oblicima: (x – p)2 + (y – q)2 = r2 (centralni oblik) i 17 . trapeza. Adicione teoreme. površina zapremina. . Odnos dvije prave (presjek. prava. y=tgx. Heronov obrazac. y=acos(bx+c). Podjela duži u datom omjeru. y=acosx. 2. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla. y=asinx. Trigonometrija Grafici osnovnih trigonometrijskih funkcija y=sinx. paralelograma. Pramen pravih. ugao između dvije prave). III razred ( Matematičko informatičko izborno područje (5 sati sedmično – 175 sati godišnje ) TEMATSKA PODRUČJA 1. Geometrijske figure u prostoru (stereometrija). Površina trougla. Analitička geometrija u ravni Metoda koordinata u koordinatnom sistemu. veličina i odnosa koje su u fizici. Elementi geometrije prostora. Rastojanje tačke od prave. Jednačina prave kroz dvije tačke. Matrice i determinante 5. biologiji). Površina trougla. Težište trougla. Sinusna i kosinusna teorema i njihova primjena na rješavanje pravouglog i kosouglog trougla. y=acosbx. hemiji.Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Opći (implicitni) oblik. eksplicitni (glavni) oblik. Rastojanje između dvije tačke. Transformacije trigonometrijskih izraza. Transformacija zbira trigonometrijskih funkcija u proizvod. ravan) 7. segmentni oblik. Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Uslovi paralelnosti i normalnosti pravih. NASTAVNI SADRŽAJI 1. Analitička geometrija u ravni 4. vektori u prostoru 6.

Vektorski prostor. Definicija i konstrukcija parabole. poluprostor. Prikaz pomoću koordinata vektora. Odnos prave i ravni. sabiranje. Normala na ravan. Lopta (kugla). koordinatni sistem u prostoru. Površina i zapremina uspravnog valjka. Linearna zavisnost i nezavisnost vektora. Definicija i konstrukcija elipse. Matrice i determinante Pojam matrice kao sheme. Rješavanje matričnih jednačina. Uslov linearne zavisnosti tri vektora 6. Valjak (cilindar). oduzimanje. rotacija. ĵ. Odnos strana diedra i triedra. Prikaz pomoću koordinata vektora (u obliku determinante a prethodno produbiti znanja o determinantama trećeg reda). Elementi geometrije prostora. Ugao između prave i ravni. prava i ravan. Baza vektorskog prostora. Prizma. vektori u prostoru Točka. Koordinatni vektori ī. Ugao između dvije ravni. Površina i zapremina poliedra Kavaljerijev princip. osna i ravanska simetrija. Osobine. Jednačina parabole. uspravnog valjka i uspravne kupe. piramide i zarubljene piramide. Koordinate vektora u odnosu na neku bazu vektorskog prostora. Razlaganje vektora na komponente. Međusobni položaj dvije ravni. Jednačina ravni (razni oblici). Osnovne operacije s vektorima. Pojmovi adjungovane. Udaljenost tačke od prave. Zajedničke tangente dvije krive drugog reda. Udaljenost paralelnih i mimoilaznih pravih. Tangenta i normala krive drugog reda. Ravni presjeci obrtnih tijela. 4. Izračunavanje vrijednosti determinanti (Laplasov razvoj). Podjela duži u datom omjeru. Definicija i osobine skalarnog proizvoda dva vektora.Ax2 + Ay2 + Bx + Cy + D= 0 (opći oblik). Položaj prave prema kružnici (presjek i uslov dodira). Geometrijsko značenje i prikaz pomoću koordinata (u obliku determinante). Odnos dvije prave u prostoru: paralelne prave. Međusobni položaj dvije prave. mimoilazne prave. Rastojanje dvije tačke. Jednakost dvije matrice. parabole). 18 . Vektori u prostoru. Pravougli koordinatni sistem u prostoru. Analitička geometrija u prostoru (točka. i inverzne matrice. Obrtna rotaciona tijela. Odnos prave i krive drugog reda (elipse. Centralna. Kupa (stožac). Neki sistemi od dvije kvadratne jednačine sa dvije nepoznate. 7. množenje dvije matrice. ravan) Vektor položaja tačke. Jednačina elipse. uspravne kupe i uspravne zarubljene kupe. Množenje matrice skalarom i pojam nula-matrice i Jedinične matrice. hiperbole. Jednačina hiperbole. Linearna kombinacija vektora. Tangenta i normala kružnice. 5. Presjek i uslov dodira. Poluravan. Razne metode izračunavanja (određivanja) inverzivne matrice. Primjena determinanti na rješavanje kvadratnog sistema od n jednačina (Cramerovo pravilo). Ugao između dvije ravni. Definicija i konstrukcija hiperbole. prava. Projekcija vektora na pravu i na ravan. k‾. Upisana i opisana sfera poliedra. Mješoviti proizvod vektora. Površina i zapremina lopte i njenih dijelova. odnos dvije u prostoru. Pojam determinante n-tog reda i njene osobine. Udaljenost tačke od ravni. Vektorski proizvod dva vektora. Geometrijsko tumačenje sistema tri linearne jednačine s tri nepoznate. Zapremina prizme. Međusobni položaj prave i ravni. Projekcija vektora na osu. piramida i njihovi ravni presjeci. Prava i ravan. rogalj i poliedar. Sličnost poliedara. Razni oblici jednačine prave u prostoru. Geometrijske figure u prostoru Diedar.

svođenje vrijednosti na prvi kvadrant.DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Posebnu pažnju posvetiti grafičkom predstavljanju funkcija i vještini procjenjivanja oblika grafika iz oblika obrasca konkretnih funkcija. aksiomatsko. (Na primjer: učenik iz upamćene formule za sinus zbira dva ugla treba razviti vještinu za napametno izvođenje formule za funkciju sinus dvostrukog ugla). na trigonometrijskoj kružnici). dati učenicima analiza opće kvadratne jednačine s dvije nepoznate 19 . Posveti dovoljno vremena za odnos prave i krive drugog reda.cosx nema pozitivnih vrijednosti i slično). nakon čega se smisleno uvodi (crta) pravougli koordinatni sistem u ravni. Ovdje treba povezati naučeno. prije svega). Naročito je važno kako će se izvesti formule prave i krivih.Analitička geometrija u ravni Obavezno dati osvrt na Dekartovo djelo Rasprava o metodi i na historijski značaj metode koordinata u matematici. Trigonometrija Na početku. Različite posljedice osnovnih teorema pokazivati kroz rješavanje zadataka i ne insistirati na njihovoj mehanizaciji. Površina geometrijskih figura u ravni Proceduralne vještine. Potrebno je krenuti od slike (misli) krive „na čistom“ papiru. shvatanje mjerenja površine. Sada je važno dublje koncepcijsko. Rješavanje trigonometrijskih jednačina i nejednačina treba da predstavlja ponavljanje i sistematizaciju svih do tada usvojenih trigonometrijskih sadržaja. na kraju. a na kraju se uspostavljanju određeni metrički odnosi i dolazi do formula. Važno je da svi učenici nauče efektno transformisati jednačine u kanonske oblike i crtati skice tih jednačina u PKS. proširiti i produbiti znanja iz trigonometrije koja su stečena u drugom razredu (definicije i bitne karakteristike četiri trigonometrijske funkcije. Ovdje se može. učenici su razvijali od šestog razreda osnovne škole. Razviti bitna koncepcijska znanja i proceduralne vještine učenika u vezi s osnovnim trigonometrijskim funkcijama (vizualizacija funkcija. b)∈Q+xQ+. (Na primjer: funkcija y = sinx nema nula. posebno za razumijevanje tangiranja i za efektno nalaženje jednačina tangente. uopće. Iskoristiti mogućnost ispitivanja položajnih odnosa krivih pomoću algebarskih metoda (rješavanja sistema jednačina). Stvarati navike učenicima da koriste vizuelizaciju za procjenjivanje veličina i odnosa elementa trigonometrijskih funkcija. Posebno se zadržati na tumačenju formule P=axb. Površini kruga dati povijesni značaj i kulturni značaj („kvadratura kruga“) 3. Insistirati na razumijevanju adicionih formula i njihovom korektnim izvođenjima. u drugom razredu. Sadržaje vezane za ravne linije i tačke treba shvatiti kao jedno značajnije proširivanje znanja o pravouglom koordinatnom sistemu i linearnim funkcijama koje je stečeno u prvom razredu. Primjenu sinusne i kosinusne teoreme iskoristiti za ponavljanje konstruktivnih zadatak odgovarajućih mjerenja (milimetarskom trakom i uglomjerom) u cilju razvijanja praktičnog značaja trigonometrijskih znanja. (a. o kvadratnoj jednačini jedne promjenljive sa aktuelnim učenjem parabole. funkcija y = . Razviti kod učenika vještine da vizualizira jednostavnije jednačine drugog reda s dvije promjenljive.

rogalj i poliedar.Matrice i determinante Značaj matrice u savremenim naukama. Posebno problematizovati trojku (i. Razumljiv je. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje. uključujući i one dokazne. Smatramo naročito značajnim da svaki učenik osposobi za brzo i efikasno rješavanje sistema od dvije linearne jednačine s dvije nepoznate i Kramerovim pravilima i matričnim jednačinama. U ovoj frazi. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. izgradnjom vektorskog prostora. te množenje skalarom vektora dobiti puno značenje.Analitička geometrija u prostoru Iskustva vezana za položaje tačaka u ravni (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu) koja je učenik stekao u prvom razredu. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. a vektorski produkt vektora kao specifičan način definisanja (binarne) operacije. k) «koordinatnih» vektora. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. k) «koordinatnih» vektora. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. i vrijeme posvetiti korespondencijama ravan-sistem linearnih jednačena «od tri sa tri» Ranija iskustva učenika u vezi sa vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. uključujući i one dokazne. Kvadratnim matricama posvetiti naročitu pažnju. 7. učenik je imao priliku upoznati još u osmom razrednu osnovne 20 . 6. Ove oblike. Izborom zadataka. Izborom zadataka. prevashodno. pojedinačno. Tek će. sabiranje (i oduzimanje) vektora. preporučujemo da se matrice „uvedu“ pravokutne sheme realnih brojeva i da se kod učenika razviju vještine promptnog opisa matrice iz neposredne percepcije matrice. j. U izgradnji pojma linearne zavisnosti vektora koristiti više primjera linearnih kombinacija vektora na pravoj i u ravni. izgradnjom vektorskog prostora. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama.Geometrijske figure u prostoru (stereometrija) Osnov za izučavanje rogljastih geometrijskih tijela je trijada pojmova: diedar. Determinantu matrice staviti. dakle. a tek onda definisati i obrazlagati linearno zavisne nekomplanarne vektore («vektora u prostoru»). U ovoj frazi. Naročitu pažnju. sabiranje (i oduzimanje) vektora. učenici u potpunosti moraju ovladati vještinama operacijama vektorima grafičkim metodama. u funkciju izračunavanja inverzne matrice (za regularnu matricu). Posebno problematizovati trojku (i.Elementi geometrije u prostoru Ranija iskustva učenika/ca u vezi vektorima treba da utru put za induktivnu izgradnju značajne strukture-vektorskog prostora. Skalarni produkt vektora iskoristiti za poopćenje binarne operacije. razviti kod učenika pozitivan odnos prema vektorima kao «elegantnim» sredstvima različitih izračunavanja i dokazivanja u geometriji. treba da budu osnov za izučavanje analognih znanja o odnosima u trodimenzionalnom prostoru. Iz razloga „praktičnost“. naročito u izučavanju važnih društvenih i tehničkih problema ne zahtijeva posebnu argumentaciju. j. Tek će. 5.

kao polazište. prva i temeljna znanja o diedru. Veću pažnju posvetiti izučavanju i efektnom računanju zapremina tijela. poslužiti obrtna tijela. a nakon toga bi uopćavanjem došli do ostalih rogljastih tijela iz programa. IV razred ( Matematičko informatičko izborno područje) 21 . Na kraju. roglju (i poliedru).škole. Slično se mogu realizovati i nerogljasta tijela. Preporučujemo jedan model koji bi bio na principima uopćavanja. za čije izučavanje mogu. napominjemo da bi bila manjkava («falš») ona stereometrija u kojoj se ne bi pomenula i računala Plava planeta. Učenici bi počeli od izrade modela (pet) pravilnih poliedara na kojima bi se zasnovali. Kavaljerijev princip treba da bude osnova za izučavanje odnosa zapremina različitih tijela koja se mogu dovesti u zapreminske odnose po Kavaljerijevom principu. Posebno je važno pokazati način izračunavanja zapremine kvadra.

Polje realnih brojeva. Matematička indukcija Pojam indukcije. Partitivni skup.150 sati godišnje) TEMATSKA PODRUČJA 1. Homomorfizam i izomorfizam algebarskih struktura. Neke brojne karakteristike uzorka. 6. Empirijska funkcija raspodjele. kvazigrupa. 2. 10. 4. Simboli logike sudova. Elementi matematičke logike Definicija logike sudova (iskazne algebre). Princip potpune matematičke indukcije. Abelova grupa. Varijacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. 2. Polinomna formula. 8. Primjena matematičke indukcije. Elementarne teoreme o ekvipotentnim skupovima. polugrupa. Osobine binomnih koeficijenata. binomna raspodjela vjerovatnoće. Populacija. 6. polje. Proizvod skupova. Standardna devijacija. Formule logike sudova. Binomni obrazac. Relacije i funkcije. 9. serije podataka). Lagrangeov teorem. Odabiranje uzorka. Grafički metodi u statistici. 5. Uslovna vjerovatnoća. Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Grupoid. Operacije sa skupovima. 3. Zakon raspodjele. Podgrupa. Operacije s događajima i pripadnim vjerovatnoćama. 5. Uzorak. 7. Pojam definicije vjerovatnoće. tijelo. Elementi matematičke logike Uvod u teoriju skupova Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Matematička indukcija Elementi kombinatorike Vjerovatnoća i statistika Nizovi i redovi realnih brojeva Funkcije (jedne) realne promjenljive Diferencijalni račun Integralni račun NASTAVNI SADRŽAJI 1. 3. Elementi kombinatorike Permutacije bez ponavljanja i s ponavljanjem. Uvod u teoriju skupova Opći pojmovi o skupovima. Matematičko očekivanje. relacije i formule. Statisticki nizovi (sekvence. Disperzija. Vjerovatnoća i statistika Vrste događaja. Vezane i slobodne promjenljive. Slučajne promjenljive. Obrada i analiza podataka i rezultata 7. Složena vjerovatnoća. Arhimedov i Kantorov aksiom. Pojam ekvipotentnih skupova. Bayesova formula. Totalna vjerovatnoća. Podskup skupa. Nizovi i redovi realnih brojeva 22 . Predikati. 4.(5 sati sedmično . prsten. Kardinalni brojevi. Zakon velikih brojeva.

Pravila diferenciranja. Monotoni nizovi. Područje definisanosti i područje vrijednosti funkcije. Stav o umetnutim razmacima. Izvodi i diferencijali višeg reda. 23 . Granična vrijednost niza. Osnovna pravila integracije. monotonost. Newton-Leibnizova formula. Izvod osnovnih elementarnih funkcija. Primjena izvoda na zadatke o monotonosti i ekstremima funkcija. Značajne granične vrijednosti sin x 1 x lim -----. Neprebrojivost skupa R. sistematizuju i dijelom prošire znanja koja su učenici stekli u prvom razredu i koristili u prethodne tri godine.Elementi matematičke logike Za realizaciju ove tematske cjeline četiri časa bit će dovoljna da se ponove. Pojam diferencijala.(x → 0) i lim ﴾1+ --. Složeni kamatni račun.﴿ χ x (x→∞ ) (sve varijante) – dokazi i primjena. Integralni račun Primitivna funkcija i neodređeni integral. 9. Izvod implicitne funkcije. Metoda parcijalne integracije. Tangenta i normala. 10. Geometrijski niz (progresija). Realne funkcije (jedne) realne promjenljive Pojam realne funkcije jedne realne promjenljive. nakon realizacije ove tematske cjeline. Izvod složene funkcije. Kompozicija funkcija. Beskonačni decimalni razlomci kao konvergentni redovi. Razlaganje racionalnih funkcija na parcijalne razlomke-metoda neodređenih koeficijenata. Diferencijalni račun Pojam izvod (derivacije). sigurno vladati važnim pojmovima predikata i formula. Primjena određenog integrala na izračunavanje površine ravnih figura i dužine luka krivih (dati obrazac bez izvođenja). . Računanje s graničnim vrijednostima funkcija. Ispitivanje toka i crtanje grafika funkcija. Aritmetički niz (progresija). Površina obrtnih površi i zapremina obrtnih (rotacionih) tijela DIDAKTIČKO UPUTSTVO ZA REALIZACIJU PROGRAMA 1. Tablica osnovnih neodređenih integrala. Logički kvantifikatori trebaju biti siguran oslonac svakom učeniku u tumačenju valjanosti (matematičkih) formula. Metoda zamjene. Pojam reda. Numeričko rješavanje jednačina. Interpolacija članova aritmetičkog i geometrijskog niza. 8. Grafik funkcije. Računanje s graničnim vrijednostima. Pregled elementarnih funkcija. periodičnost. parnost. Broj e. Očekujemo da će učenici. Geometrijsko i fizikalno značenje izvoda. Neprekidnost funkcije. Integracija racionalnih funkcija. Osobine određenog integrala. Opće osobine funkcije: ograničenost. Osobine neprekidnih funkcija. Izvod inverzne funkcije. Asimptote krivih. Geometrijski red.Brojni nizovi. Granična vrijednost funkcije. Određeni integral (u Riemannovom smislu).

mogu se. naprimjer). Znanja koja učenici steknu trebaju biti pretpostavka za potpuniju obradu i razumijevanje skupova brojeva. Učenici imaju iskustva i sa algebarskim struktura. Napomenimo još. da će Peanovo zasnivanje skupa prirodnih brojeva biti sasvim dovoljna osnova za važan oblik zaključivanja u matematici (za matematičku indukciju). prstena. Ovdje je izuzetno važno da insistiranja na proceduralnim znanjima (vještine računanja) ne nadvlada (potisne u drugi plan) konceptualna znanja (prepoznavanje i razumijevanje odnosa). kroz nove primjere. uraditi serije «ozbiljnijih» zadataka iz različitih oblasti. te. matematička indukcija. 24 . obezbjediti njihova određeno kvalitetnije poimanje. Važno mjesto treba zauzeti poimanje konačnih i beskonačnih skupova. tijela i polja.Matematička indukcija Ovo je prilika da se u novom svjetlu prouče različiti matematički odnosi i formule u kojima su u osnovi prirodni brojevi. bitnije je da učenici u različitim procesima grupisanja i pregrupisanjima skupova prepoznaju pojedine transformacije. te pojmovi i teoreme vezani za ekvipotentne skupove. izuzetno važan pojam kardinalnog broja skupa. Iskoristiti i strategije dnevnih iskustava učenika za davanje smisla sadržajima kombinatorike (igre na sreću.Uvod u teoriju skupova Dubina i širina do koje se može ići u teoriju skupova determinirana je (skromnim) brojem časova koji se mogu dodijeliti. a kasnije. Ovdje treba insistirati. S obzirom da su učenici ranije ovladali različitim elementarnim funkcijama. naprimjer) Binomni obrazac i binomni koeficijenti predstavljat će jedno važno uopćavanje algebarskih znanja učenika koja su stekla već u osnovnoj školi.2. Ono što je kvalitetno novo to su pojmovi homomorfizama i izomorfizama algebarskih struktura. neće biti teškoća da se izborom i demonstriranjem konkretnih izomorfizama da učenicima puni smisao ovih znanja. Naučnost interpretaciji ovih sadržaja dat će. 5. naravno. 4.Skupovi brojeva i njihove osnovne algebarske strukture Uputno računati na ranija iskustva učenika o skupovima brojeva ( pojam realnog broja je u svijesti učenika još od sedmog razreda osnovne škole) Na osnovu činjenica iz prethodne tematske cjeline. na shvatanju univerzalnosti pojmova grupe. Nije dobro isključivo insistirati na kvantitativnim momentima (računanjima broja kombinacija.Elementi kombinatorike Važno je izborom primjera i zadataka dati životnost ovim sadržajima. Brojni su primjeri formula koje se dokazuju matematičkom indukcijom. 3. Osim obrade standardnih pojmova (relacije i operacije). skupove brojeva (od prirodnih do realnih i kompleksnih) pregledno sistematizirati i u određenom stepenu proširiti znanja o njima tj. predviđena je obrada Dirichletovog principa. kad učenici shvate bit ovog dokazivanja. i trebaju. dokazivanja različitih odnosa. Preporučujemo da se na početku daju što elementarniji primjeri dokazivanja.

nemojte mu postaviti problem da odredi koji je broj na dvadesetom mjestu u nizanju 0. Naprimjer. 3. 25 . Funkcije (jedne) realne promjenljive O funkciji (implicitno ili eksplicitno) učenik govori od početka učenja matematike. Nije dovoljno napisati nekoliko primjera objekata (brojeva) odvojenih zarezima i sa tri tačke na kraju da bi učenik shvatio važan pojam niza. Metodu «laboratorijskih vježbi» treba iskoristiti za razvijanje intuitivnog procjenjivanja 1 sin( ) n  1 n graničnih vrijednosti nizova. za nizove: i 1 +  korisno je. . Naprimjer. Dobro razumijevanje graničnih vrijednosti i poimanje neprekidnosti funkcija temeljna su znanja za razumijevanje izvoda funkcije. nego i modele oktaedra i ikosaedra. Do četvrtog razreda srednje škole. 15. prije 1  n n dokaza. Ne ulazeći u ovakva razmišljanja. Ovakvi postupci mogu se koristiti i za izračunavanje graničnih vrijednosti (konvergentnih) redova. Strpljenje profesora i učenika kod uvođenja važnog pojma: granična vrijednost niza opravdavaju kasniji efekti. Treba je zasnovati tako da se učenici osposobe. . a da ne razumiju definiciju granične vrijednosti niza. Granična vrijednost funkcije i računanje s graničnim vrijednostima funkcije kvalitetno su novi sadržaji za učenika. Ovo je prva prilika u školovanju učenika da na egzaktan način doživljava vjerovatnoću i uvidjeti značaj predviđanja ishoda procesa koji ne daju. 24. Metod eksperimenta treba da zauzme posebno mjesto u učenikovom istraživanju različitih događaja koji se ponavljaju. . .Nizovi i redovi Ima mišljenja da je definicija niza («NuR») najblistavija (najsvjetlija ) definicija u matematici. ne samo da izračunavaju pojedine statističke parametre. Obrada sadržaja statistike treba izdići iznad onoga što je dnevna upotrebna statistike. pomoću kalkulatora izračunati nekoliko dovoljno dalekih članova za procjenjivanje odgovarajućih graničnih vrijednosti. sadržaje ove teme treba shvatiti u funkciji i zadaći sistematskog pregleda naučenih funkcija i daljem produbljivanju i proširivanju znanja. Treba «bacati» ne samo novčiće i kocke. dok učenik u potpunosti ne shvati da je an = f(n). Potrebno je stoga iskoristiti dovoljno primjera kako bi učenici intuitivno (»očigledno») razumijevanje neprekidnosti funkcije transformirali u formalno gledanje na osnovu graničnih procesa. iskustva govore da zbog površnog pristupa definisanju i razumijevanju definicije niza. tumačiti i primjeniti 7. Dakle. učenik je ovladao skoro svim elementarnim funkcijama. determinisane ishode. iako iza njih stoji na stotine računanja graničnih vrijednosti. u obimu koji dozvoljava predviđeno mjesto i ulogu ove teme u programu.6. treba zasnovati aksiomatski. 8. I ne samo «bacati». Ima mišljenja univerzitetskih profesora da studenti dođu (pa i odu).Vjerovatnoća i statistika Teoriju vjeravatnoće. 8. formulom. učenici nailaze na teškoće u izučavanju nizova i redova. nego da ih znaju dobro analizirati.

Nastavnik je subjekt nastavnog procesa koji je odgovoran da. proširuje se i obogaćuje novim odgojno-obrazovnim 26 . koji bismo mogli savremenim jezikom nominirati kao strategiju učenja i podučavanja. naučeni i upamćeni izvodi elementarnih funkcija). neodređeni integral će se svesti na razumijevanje njegove definicije i na ovladavanje nekoliko njegovih svojstava. U savremenoj školi sve se više govori o strategijama odgoja i obrazovanja. Modeliranjem rješenja ovih problema daje snažan podsticaj učenicima za ovladavanje matematičkim konceptima i vještina. problemsku. Praktičnoj. Neće biti suvišno da se rješenja pojedinih praktičnih zadataka vezanih za probleme maksimuma odnosno minimuma eksperimentalno verifikuju. 9. Tako će učenici doživjeti kod «otkrivanja» veze određenog i neodređenog integrala ono što je doživio i Njutn. a na osnovu raspoloživih resursa (nastavne tehnologije. Zapravo. Prilika je ovdje da diferencijal funkcije zablista. Dakle. njenim značajnim graničnim x  x Nije potrebno posebno naglašavati značaj diferencijalnog računa i njegovu ulogu u matematici i drugim prirodnim. fizičkih uvjeta rada. zapremina. Iskustva pokazuju da je korisno učenicima. fizike. a proceduralno (vježbanje. kroz rješavanje različitih problema (izračunavanja dužina. pa se ozbiljno računa i na doživljajnu. sve se više misli i govori i o psihološkim dimenzijama nastave. ukoliko učenici nisu ovladali izvodima funkcije ne treba početi priču o neodređenom integralu. veličina i odnosa koje su u fizici. Dakle. da po definiciji izračunaju izvode funkcija umjesto «drila» sa velikim brojem primjera računanja funkcija po postavljenim algoritmima za pojedine elementarne funkcije i njihove kompozicije. u saradnji sa učenikom. Tradicionalni način rada u razredu. kao zadatke postavljati. timsku nastavu. ukazati na smisao izračunavanja veličine «putem sabiranja njenih djelića».površina. hemiji. 10. društvenim i tehničkim naučnim disciplinama.Posebnu pažnju treba posvetiti vrijednostima i asimptotama. U izračunavanju neodređenog integrala prednost dati kreativnom. Integralni račun Ukoliko je stvorena dobra pretpostavka (dobro shvaćeni. nealgoritamskom pristupu. upotrebnoj. stavljati akcent na konceptualno (na razumijevanje). nastavnik). učenik. nastavnog okruženja uopće) organizira efikasan odgojno-obrazovni nastavni proces. vrijednosti znanja o funkcijama i izvodima funkcija naglasiti kroz detaljnije ispitivanje (toka) funkcije i utvrđivanje ekstremnih vrijednosti funkcije. Izvodi funkcija su pravi test za učenika iz znanja o funkcijama i njihovim graničnim vrijednostima. biologiji) Uputstvo za nastavnike Nastavni proces sadrži stalnu interakciju i dinamičku vezu svih faktora koji učestvuju u procesu obrazovanja (nastavni sadržaj. Prije formalnog uvođenja određenog integrala i Njutn-Lajbnicove formule. Diferencijalni račun  1 funkciji f(x) = 1 +  . Korisno je kroz primjere iz metrike površina. rješavanje brojnih primjera) dovoditi u vezu sa upamćivanjem pojedinih važnih slučajeva izvoda. nad ekstenzivnom računanju integrala po propisanom algoritmu-šablonu.

koja problematizira strategije učenja. Osnovne metode rada u matematici su: metoda usmenog izlaganja (hronološke metode) metode razgovora (dijaloške metode) metode čitanja (tekstovne metode) metode crtanja (likovne metode) metode pokazivanja (demonstracijske metode) metode fizičkog rada (prokreološke metode) metode promatranja metoda slušanja metoda razmišljanja metoda maštanja Sve druge metode rada i evaluacije rada koje odgovaraju intelektualnoj zrelosti učenika. po našoj ocjeni. u realizaciji ciljeva i zadataka programa matematike.strategiji učenja i podučavanja. Danas svako treba preuzeti svoju ulogu. Naime. Savremena nastava matematike uključuje: orjentisanost učenika. Ovdje se radi o emotivnoj komponenti učenja i nastave. Korelaciju sa drugim područjima.strategijama. moramo voditi računa o: . u prvom razredu gimnazije. predstavlja stvaralački čin. Dakle. nastavnik svoju provjerava u domeni razvijanja određenih sposobnosti i stavova učenika. naročito onog dokaznog. . Danas i u edukativnoj teoriji i edukativnoj praksi didaktičari nude različite sisteme strategija odgoja i obrazovanja. ali i ostali faktori odgoja i obrazovanja svoje uloge permanentno potvrđuju i evoluiraju. većina je nastavnika svjesna da teškoće i neuspjeh učenika u savladavanju matematičkih sadržaja imaju dubok korijen u (ne)motiviranosti učenika za učenje matematike. otvorenost prema problemskim situacijama i zadacima iz realnog života.strategiji stvaranja. partnerski odnos učenika i nastavnika. Prvu i treću strategiju na našoj listi nije potrebo posebno elaborirati. Značajne upute nastavnicima i učenicima 27 . Strategija stvaranja pretpostavlja odgoj i obrazovanje kroz stvaralački čin učenika. dosta prikladan za realizaciju ciljeva i zadataka koji su postavljeni pred nastavnika matematike u gimnaziji i pred njegove učenike. Za strategiju doživljavanja i izražavanja doživljenog u svijetu vlada veliko zanimanje. Učenicima se nudi obilje informacija na mnogo kreativniji način od onoga kako se to.strategiji vježbanja i . . uvođenja doživljajne nastave u vlastitu praksu i sami će postati neimari novih nastavnih strategija. Preporučujemo nastavnicima da konsultuju literaturu. Došlo je vrijeme kada su učenici u stanju da procjenjuju vrijednosti različitih znanja koja im se nude u razredu i van razreda. Nakon uspješnog i u najskromnijem obimu. najčešće. stvaranje matematičkih kompetencija.strategiji doživljavanja i izražavanja doživljenog. Nastava matematike u prvom razredu gimnazije sadrži neiscrpno vrelo mogućnosti za stvaralački čin učenika. radilo do sada. Navest ćemo jedan koji je. pod uvjetom da im nastavnik daje priliku da se pokažu i da im ukaže povjerenje. Strategija stvaranja logična je posljedica i nastavka strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog. iskustvu profesora i opremljenosti škole nastavnim sredstvima i učilima. Rješavanje svakog kompleksnijeg zadataka.

MATHEMATICA*). . a ujedno se i pripremaju za usvajanje novih. .u izučavanju matematičkih. Pavleković . . da dobro razmišljaju pri rješavanju zadataka (problema). planiranje evaluacije učeničkih postignuća iz svih oblasti trebalo bi postaviti prema individualnim sposobnostima učenika i postaviti zadatke po nivoima: dovoljan. Uputstvo za evaluaciju i ocjenjivanje Neposredan uvid u različite oblike evaluacije učeničkih postignuća ocjenjivanje tematskih cjelina trebalo bi planirati prema tabelarnom modelu. 28 . uključujući planiranje i pripremanje nastavnog procesa u svim njegovim oblicima.pomoći da steknu znanje koje će im omogućiti dalje školovanje. srednjeg i visokog nivoa). otkrivajući nastavu. kvantitativnih i kvalitativnih odnosa koristi ekspertne programske pakete (napr. problemsku nastavu i druge oblike ) i različite strategije poučavanja.s tradicionalnom nastavom kombinovati savremene metode interaktivne nastave i aktivnog učenja (učenik u centru pažnje). da znaju što je kvalitetan rad i tako i rade. učenici će: da budu odgovorni za svoje učenje da dobro sarađuju sa drugima.osposobljavati učenike da stečeno znanje primjenjuje. pristupati diferencirano i individualizirano (zadaci niskog. Neposredan uvid u praćenje nastave i razumijevanje nastavnog gradiva. * Vidi literaturu V. ( responzibilnu. odgovorno organizirati rad i kreirati aktivnosti u učionici. srednji i visoki.posebno. .voditi stalnu brigu o praćenju i evaluaciji rada svakog učenika/ce. U toku školske godine rade se 4 dvočasovne pismene zadaće (po 2 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 5 sati. sa jednočasovnom analizom i ispravkom. . . . odgovorno ponašanje učenika u nastavnom procesu) nastavu. Obavezni oblici pismene provjere: U toku školske godine rade se 2 dvočasovne pismene zadaće (po 1 u svakom polugodištu) u razredima u kojima je sedmični fond 4 ili 3 sata.smišljeno odabirati i pripremati primjere i zadatke s ciljem usvajanja trajnog i aktivnog matematičkog znanja.u svim fazama i aspektima rada koristiti savremene i produktivne oblike rada i nastave.nastavnik će: pripremati se sveobuhvatno i temeljito za nastavu uz obavezu u postavljanju zahtjeva pred učenike. .obezbjeđivati optimalno (fizičko i psihičko ) okruženje učenicima u radu. sa jednočasovnom analizom i ispravkom.

te tako njegovati diferencirani pristup nastavnom procesu. Metodologija pedagoških istraživanja – V. povremeno organizirati petominutne i desetominutne kontrolne zadatke s ciljem evaluacije stepena shvaćenosti nastavne jedinice ili nastavnih jedinica. Klašnja. S ciljem realizacije različitih oblika ocjenjivanja nastavnik će: upoznati učenike sa kriterijima ocjenjivanja iz pojedinih oblasti. u procesu evaluacije slijediti analitičko-sintetički metoda rada. Geometrija za prvi razred gimnazije – S. Mužić. upoznati učenike o kontinuiranom neposrednom praćenju i ocjenjivanju njihovih postignuća. direktorom. Ovakav pristup nema samo normativni karakter (brojčanu ocjenu) nego se vodi sa ciljem nastavnog dijagnosticiranja. Matematiskop II. pedagogom i drugim stručnim osobljem) po potrebi fascikl dati na uvid. te sljedeći izvori: Matematiskop I. Kontrolne zadatke nastavnik može dati i u toku artikulacije nastavnog sata (grupni rad. individualan rad). Arslanagić. Matematiskop VI Matematika za nadarene učenike – Š. Matematiskop IV. Vođenje evidencije o učeničkim aktivnostima (portfolio) S ciljem kompletiranja slike o učeničkim postignućima nastavnik će: formirati fascikl u koji će odlagati sve pismene radove fascikl voditi uredno i sistematično u konsultaciji sa roditeljima i drugim školskim kolegama (nastavnicima. Matematiskop III. omogućiti da učenici ove zadatke rješavaju pod istim uvjetima. voditi računa o koncipiranju pitanja u skladu sa intelektualnim nivoom učenika. a posebno profesionalne orijentacije. Sarajevo 2004. Nastavnik će iz ove dokumentacije utvrditi stepen usvojenosti gradiva iz pojedinih oblasti i na osnovu toga izvoditi određene zaključke i poduzimati potrebne aktivnosti (dodatna ili dopunska nastava). razrednikom. Zagreb 29 . voditi računa o podjednakoj zastupljenosti pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. rad u parovima. Sarajevo 1974. pitanja svih vrsta i namjena formulirati jasno i precizno. bodovanje testa i NZOT-a raditi u skladu sa savremenim znanstvenim dostignućima.Zadatke objektivnog tipa (poslije svake tematske cjeline) raditi u svim razredima. IZVORI INFORMACIJA Preporučuje se upotreba udžbenika i nastavnih sredstava koja su odobrena od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. Matematiskop V. zadatke tematski povezati zavisno od cilja provjeravanja gradiva.

metodička grupa predmeta) 30 . «Element». Priručnik za primjenu testova iz matematike u osnovnoj školi – Beograd 1972. Opšta enciklopedija Larousse. 1973. 1997 g.- Uvođenje u znanstveni rad – M. Internet u nastavi matematike Svaki drugi udžbenik ili zbirka u kojoj se nalaze ove oblasti PROFIL I STRUČNA SPREMA: Završeni četverogodišnji studij. Pavleković. Zagreb 1970. godine Metodika nastave matematike s informatikom V. Vujović. - profesor matematike profesor matematike s fizikom profesor matematike i informatike diplomirani matematičar (položena pedagoško – didaktičko . Matematika. Zagreb Metodska uputstva za korištenje testova znanja i kontrolnih zadataka u srednjim školama. Zagreb.