P. 1
Fondeko svijet26

Fondeko svijet26

|Views: 219|Likes:
Published by Grmuša

More info:

Published by: Grmuša on Oct 25, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/17/2015

pdf

text

original

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

SADRŽAJ
Tema broja: PLODOVI ZEMLJE

PrEPOzNAVANJE muDrOSTI
Prof.dr. Fadil Čerkez

2.

KO PrOIzVODI - zNA ŠTA JEDE
Prof. dr. Esma Velagić-Habul

25. 27.

ŽIVOT IZ EPRUVETE
Akademik Ljubomir Berberović

4. ZDRAVOJ HRANI
Prof.dr. T. Šarić

ISTINE I zAbLuDE O

zELENILO I KONKurENTNO
Prof. dr. Fahrudin Šebić

urbANE SrEDINE ZA HUMANE cILJEVE
Amela Potur

5. TEŠKO zEmLJI OD mETALA Mr. sc. Suvada Borić-Šaćiragić 29. 6.
TVORNIcE HUMUsA I PrOTEINA
Tatjana Vučković

rANE NA OzONSKOm SLOJu
Željko Majstorović, dipl.inž. - klimatolog

31. 33. 34. 36. 38. 39. 40. 42. 44. 48. 51. 52. 53. 58.

8. HRANA ZDRAVIH LJUDI
Dr.sc. Šekib Sokolović

GOsPINA PAPUČIcA INTErESANTNA I rIJETKA
Dr.sc. Čedomil Šilić

10.

sA sELA JE, DOMAĆE JE
Mr. Esma Kreso

mOJA KrOŠNJA, mOJA SNAgA
Ana Mrdović, dipl.ing.hort

TRI KORAKA DO cERTIFIKATA

11. gOrIVO S mIrISOm 12.
Prof.dr. T. Šarić

Maida Hadžiomerović, dipl.ing.

SEObA zmIJA
Doc.dr. Dalibor Ballian

PRŽENIH KROMPIRIĆA uz mrKVu I bATINA
Prof. dr. Aleksandar Knežević

JEŽA NE VOLE NI MEDVJED NI VuK
Sead Hadžiabdić, dipl.ing. šumarstva

13. STrAST I PrOFIT bEz 14. 15.
MJERE OČIJU
Mile Petrović

KOscU PRIJETI NEsTANAK
Mr. Dražen Kotrošan

sANA U bOcAMA
Dr. sc. Emir Temimović

DOLOMITI - RIZNIcA KONTINENTA
Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing.

VELIKA sUŠA JE POČELA
Doc. dr. sc. Dalibor Ballian

16. bOSANSKA ŠANgrILA
Muhamed Gafić

zASADI - PA zAgADI
Prof.dr. Vladimir Beus

19. MOĆ LINIJE U cRTEŽU
Vojislav Vujanović

MEsOŽDERI HVATAJU I PLIJEN
Prof. dr. Vladimir Beus

SAmO JE VODA SuVENIr

20.

Drago Bozja, dipl.ecc.

ASPIrIN JE I LIJEK zA bILJKE
Prof.dr. T. Šarić

sVJEŽE, sUŠENO I - sIGURNO
Anida Džanko

bORAČKOM JEZERU JASNIN ENcIJAN GENTIANA Dr.sc. Adem Hamzić JASNAE ORUŽIJE NEVIDLJIVIH uKrAS bOSANSKIH PLANINA RAZARAČA
Prof.dr. Sulejman Redžić

21. cENTAR sPAsA NA

22.

A.Džuvić, S.Redžić, A.Alić

62

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

RIJEČ UREDNICE

Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvoja i kvalitet života „Fondeko“ Sarajevo

Upravni odbor Fondeko: Dr.sci.Tatjana Neidhardt, (predsjednik); Hajdar Arifagić, novinar; akademik Ljubomir Berberović; prof.dr. Vladimir Beus; prof.dr. Esma Habul – Velagić; Ana Mrdović, dipl. ing.hort; mr.teh.nauka Faruk Muštović; akademik fra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl.vet. Za izdavača: Halida Vuković Glavna i odgovorna urednica: Alma Džinović Uredništvo: Akademik Ljubomir Berberović, Alma Džinović, novinar, prof. dr. Aleksandar Knežević, mr. Esma Kreso, doc. dr.Šekib Sokolović, dr. sc. Čedomil Šilić, prof. dr. Dubravka Šoljan, akademik fra Petar Vidić, Vojislav Vujanović, likovni kritičar Unos teksta: Admir Tihić Lektor: dr. Aiša Softić Korektor: Sabaheta Abadžić Sekretar redakcije: Zumreta Begović Osnivač i prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP ’’Global 500’’ Adresa redakcije: Revija “Fondeko svijet” Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina, tel./fax: ++387 33 21 13 54, e-mail: fondeko@bih.net.ba, www.fondeko.ba Rukopisi, fotografije, diskete i CD se ne vraćaju. Štampa: BLICDRUK Sarajevo Za štampariju: Muhamed Hrlović, graf. ing. U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija “Fondeko svijet” upisana je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM 14/99, od 19. 05. 1999. Naslovna strana: Prenj (Cetina) Foto: Muhamed Gafić Posljednja strana: Runolist (Leontopodium alpinum L.) Foto: Dubravka Šoljan Tiraž: 3.000 Revija se štampa na recikliranom papiru ISSN 1512-634X UDK 574 (05)

natiželjni, istraživački duh čovjeka davno je otkrio vezu između prirode, hrane i zdravlja. Veliko Hipokratovo djelo „Kanoni medicine“, još oko 400. godine prije nove ere naglašava jednu mudrost: „Neka hrana bude lijek tvoj– a lijek neka bude hrana“. U narodu popularno nazvana „ zdrava ili bio hrana“, organski uzgojena hrana danas je u svijetu top tema. Prema nekim dostupnim podacima u zemljama EU prodaja organskih proizvoda je utrostručena.Zbog velike potražnje i nemogućnosti proizvodnje usljed velike zagađenosti zemljišta i zraka i narušenih odnosa u prirodi, nepostojanja osnovnih agroekoloških preduslova za organsku proizvodnju, u razvijenim zemljama se javlja veliki nedostatak organskih proizvoda na tržištu, a manje razvijene zemlje u kojima su još uvijek očuvani ekološki uslovi imaju šansu. Istraživanja pokazuju da je zemljište, voda kao i cjelokupna životna sredina u pojedinim područjima Bosne i Hercegovine do 6 puta manje kontaminirana u odnosu na razvijene. Međutim, zainteresovane strane u sektoru organske hrane u BiH prepoznali su manjak regulatornog i institucionalnog okvira kao jednu od najvećih slabosti i ograničenja za budući razvoj sektora, te da ekspanzija organske proizvodnje,

Z

OKuS ODgOVOrNOSTI
drugim riječima, ovisi samo od intervencije države. U BiH je dosad uspostavljen mali, ali vitalan sektor organske hrane.Prema podacima studije «Organska proizvodnja hrane - pokretač ruralnog razvoja BiH», organsko tržište u BiH raste uz godišnji porast od 10 do 20 posto. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da se pesticidima svake godine otruje oko 3 miliona ljudi.U polovini kontrolisanih proizvoda su nađene rezidue pesticida i zato se potrošačima preporučuje ljuštenje kore sa voća i povrća.Kada govorimo o znanstvenom legitimitetu kvalitete, rezultati jedne američke studije jasno pokazuju da je udio flavonoida u organski, ekološki uzgojenom paradajzu znatno veći (i do 97%) nego u onom uzgojenom na konvencionalan način. Ljudi, koji kupuju organski uzgojeno voće i povrće, triput su manje izloženi štetnom djelovanju pesticida.Stoga izbor između ekološki/organski i konvencionalno uzgojene hrane nije samo stvar ukusa ili odgovornosti prema sebi. Kupovinom organskih proizvoda demonstriramo svoju odgovornost prema prirodi (organski uzgojena hrane ne n zagađuje okoliš)!!!
Alma Džinović

Foto: Rusmir Hanić

FONDEKO SVIJET, 25/2008.

1

IZMEđU POLITIKE I RAZVOJA

Prof.dr. Fadil Čerkez

PrEPOzNAVANJE muDrOSTI
oš od najranijeg perioda svoje istorije čovjek je uvijek bio zainteresiran za ekologiju. Još u primitivnom društvu, svaka osoba da bi preživjela trebala je imati neko znanje o svojoj okolini, to jest o snagama prirode, biljkama i životinjama. Danas je potrebno više nego ikada prije imati inteligentno znanje ekologije da bi kompleksna čovjekova civilizacija preživjela, obzirom da prirodni zakoni nisu ukinuti a humana populacija se drastično povećala, kao i čovjekova moć da mijenja okolinu. Ekologija kao nauka je imala veoma dug i usporen period razvitka, tako da je prema pisanim dokumentima Hipokrata, Aristotela i drugih iz drevnih vremena, bilo jasno materijala ekološkog značenja, ali nije postojala riječ ekologija. Riječ ekologija je kovanica skorašnjeg perioda, tj. njemačkog biologa Ernesta Haeckel, 1896. Međutim, kao prepoznata određena nauka biologija datira od 1900. Prema pisanju određenih autoriteta, ekologija je imala usporeni razvitak i ograničenu upotrebu (E. Odum). Isti autor opisuje kako je ekologija bila česta tema burnih i pomamnih rasprava o pripadnosti ekologije, sadržaju, klasifikacijama, pitanjima šta je ekologija i šta bi trebala biti. Napokon, 1960. godine došlo je do saglasnosti između geografa, sociologa i biologa šta je ekologija i što bi trebalo biti. Potom su uslijedili brojni simpoziji nacionalni i internacionalni, te pridruživanje drugih disciplina i specijalnosti. Na kraju je pripremljen zvanični Izvještaj interdisciplinarnog komiteta (1967.). Od tada pa nadalje primijenjena ekologija se razvija, posebno u pravcu utvrđivanja negativnih ekoloških posljedica. U spektar monitoringa se uvode, pored standardnih indikatora, i drugi (ekonomski, kulturni, i socijalni) kako bi se utvrdio multidimenzionalni karakter društvenih zajednica, regiona, nacionalnih i globalnih, o stanju održivosti.
2 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

J

Novi pristup okolini čovjeku može dati korisnu osnovu za individualni životni izbor, ali i kolektivnu političku akciju i odlučivanje
U istoriji ekologije značajan datum predstavlja prepoznavanje eko-sistema koji je otkrio i opisao botaničar Arthur Tenesly. Od 1935. prihvaćen je termin EKO-SISTEM za biotične i abiotične komponente smatrajući ih cjelinom. Arthur Tenesly je također osnovao prvo ekološko društvo na svijetu. Sredinom zadnje decenije prošlog stoljeća došlo se do spoznaje da ekologija proističe iz biologije te da predstavlja posebnu disciplinu (E. Odum). Ekologija se danas smatra bazičnom naukom životne sredine. Ekologija posjeduje jedinstvene odlike. To je nauka sinteze, sposobna da integrira razne naučne discipline. Danas se u svijetu sve više pažnja poklanja pitanju edukacije na planu ekologije na svim nivoima širom svijeta. Otvaraju se instituti, koledži, uvodi nastava iz ekologije na svim nivoima. Treba napomenuti da je edukacija još u krizi, zbog problema osavremenjivanja nastavnih programa kao i zbog nedostatka adekvatne literature iz ekologije. Također, vrlo značajno pitanje je edukacija stanovništva zašto su naročito pogodni javni mediji (radio, televizija, štampa i dr.). znanost i obuhvata sve sfere čovjeka i okoline. Radi toga uspjesi ili neuspjesi ne ovise samo od primjene tehnologije i ekološke nauke, nego i od ekonomije, zakona, etike, socijalne odgovornosti, humanizma, a koji su do sada imali malo značenje u odnosima čovjeka i prirodne okoline.

ZAGAĐENJA OKOLINE I RAĐANJE EKOLOŠKIH POKrETA
Moderno shvatanje okoline je počelo 1960. godine. Može se reći da se tada dogodila svojevrsna revolucija u mnogim zemljama svijeta, a naročito u velikim industrijskim zemljama i velikim gradovima. Poznate su epizode masovnih obolijevanja građana zbog pretjeranog zagađenja zraka, vode, zemljišta, što je izazvalo brigu za zaštitu životne okoline. Briga za zaštitu životne okoline je počela paralelno sa civilnim pravima, zaštitom potrošača, sigurnosti i pitanja zdravlja te neka druga socijalna pitanja. Socijalni razlozi i briga za životnu sredinu u tom periodu su bili motiv da se unaprijedi kvalitet života i zaštiti čovjekovo zdravlje. U to vrijeme riječ polucije zagađenja i ekologija bila su termin rijetko prisutni u leksikonima. Ekološki problemi su postali stalna tema zaštite životne okoline, što je rezultiralo donošenjem zakonskih propisa. U ovom periodu strategija i koncept zaštite okoline su bili usredsređeni samo na zaštitu zdravlja čovjeka. Današnje savremeno shvatanje zaštite životne okoline je fokusirano na globalne probleme – klimatske promjene, erozije ozona u njegovom omotaču i na pitanje kvaliteta života, manje na pitanja preživljavanja naše planete i njenih stanovnika, a što će se postići prihvatanjem koncepta održivog razvoja koji je usvojio novi ekopokret Zeleni čije ciljeve ćemo u nastavku prikazati.

OSVJEŠTENOST I PREPOZNAVANJE ZNAČAJA EKOLOgIJE
Prvi put u istoriji tek 70-ih godina čovjek je došao do spoznaje da depoi i rezerva snabdijevanja vitalno važnim potrebama kao što su voda, vazduh, hrana, i životni prostor funkcionišu zajedno, da su međuovisni i ograničenog kapaciteta. Napokon, došlo se do shvatanja da tehnologija sama ne može riješiti ekološke probleme životne sredine i da su za to potrebne moralne vrijednosti, ekonomske, a i legalne obaveze koje proističu iz javne spoznaje da su čovjek i prostor oko njega jedna cjelina i da moraju funkcionisati efikasno i zajedno. Radi toga, ekologija je dijelom prirodna znanost, a dijelom socijalna

PRIRODNE LJEPOTE BOSNE I HERCEGOVI NE
Značaj sadašnjeg ekopokreta je svjetskih razmjera. On tretira ekološke probleme u globalnom značaju i smislu, a ne kao lokalne i regionalne. Svi ekološki problemi su u međuodnosima i reflektiraju se na prirodu kao takvu. Kao što je poznato, globalni problemi su erozija ozona i globalno zagrijavanje. To su prijetnje cijeloj planeti i zahtijevaju globalnu saradnju u cilju njihovog rješenja. Ekološki problemi su globalni i nisu lokalne prirode. Tako, naprimjer, teško je govoriti da su aerozagađenja problem jedne zemlje, kao što je isti slučaj sa zagađenjem voda, rijeka i vodenih površina, jer ovi problemi ne respektuju granice neke nacije. Stoga su fundamentalno globalne prirode i zahtijevaju globalna rješenja. EKOPOKrET ZELENIH I ODRŽIVI rAzVOJ - EKOLOgIJA KAO IDEOLOgIJA Današnji ekopokret je prevazišao staru ideologiju i postao je skoro nova ideologija. Prevazilazeći liberalno-konzervativne linije, djeluje kako na socijalistički tako i na kapitalistički sistem. Ljudi raznih političkih ubjeđenja širom svijeta uspjeli su da se ujedine u pokušaju rješavanja ekoloških problema. Umjesto vjekovnih starih borbi između kapitalizma i socijalizma, konzervativizma i liberalnih ideologija, ovaj pokret je pokrenuo nove izazove. On zahtijeva da se prevaziđe stari način razmišljanja, da se fokusira i na to da se ljudi tretiraju kao dio prirode, a da ekoefekti moraju biti dio svih naših aktivnosti. Neki vjeruju da ekologizam ima potencijale da postane prvoklasna ideološka perspektiva i da zaustavi ili uspori ekspanziju sadržanu kako u kapitalističkim tako i u socijalističkim sistemima. U odnosu na današnji ekokoncept, ekopokret Zelenih je potpuno drugačiji od prethodnih eko-modela (konzervacija, prezervacija i zaštita). Sveukupni pristup u odnosu na ekološke probleme je model koji počiva na konceptu održivog razvoja. Model održivog razvoja prema eko-problemima prepoznaje ograničenje resursa i ističe pitanje mudrosti kada je u pitanju stalno isticanje ekonomskog rasta. n

Iznad Šujice

Foto: Ivo Rajić

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

3

VELIKANI PRIRONIH NAUKA

Akademik Ljubomir Berberović

K

U laboratoriji biohemičara Arthura Kornberga proizveden je prvi biološki aktivan virus

ŽIVOT IZ EPRUVETE

rajem oktobra prošle godine umro je Arthur Kornberg, biohemičar koji je specijalizirao enzimologiju i stekao ugled istražujući sintezu koenzima. Kasnije je proširio svoje zanimanje na biosintezu nukleinskih kiselina, osobito DNK. U toj oblasti ostvario je svoje najznačajnije istraživačke rezultate. Rasvijetlio je put sinteze purina i pirimidina, ključnih sastojaka u biološkim makromolekulama građenim od nukleotidnih lanaca, što je objavio u dva klasična rada u časopisu za biološku hemiju (1958.). otkrio je i prečistio enzim iz bakerije Escherichia coli, koji pomaže slaganju dezoksiribonukleida u lanac DNK. Novi enzim je postao poznat pod imenom DNK-polimeraza I. Zanimljivo je da su mu članci o novopronađenom biokatalizatoru odbijeni u istom časopisu godinu dana ranije. Mnogi «recenzenti» su bilivrlo skeptični, čak grubi u ocjenama, ali je John Edsall (postao glavni urednik u maju iste godine) primio oba članka i štampani su u broju od jula 1958. Samo godinu dana kasnije Kornberg je (zajedno sa svojim učiteljem Špancem, koji je živio i radio u SAD – Severo Ochoa) dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu za «njihovo otkriće mehanizma biološke sinteze ribonukleinske i dezoksiribonukleinske kiseline». U istoriji Nobelove nagrade rijetki su primjeri tako brze reakcije i tako brzog prepoznavanja važnostti jednog biološkomolekularnog otkrića. Prošlo je smao nekoliko godina poslije objavljivanja istorijskog modela građe DNK, koji su pronašli Crick i Watson, kada je Kornberg sa saradnicima rasvijetlio sistem sinteze molekula, za koje su naistaknutiji umovi među genetičarima počeli pomišljati da predstavljaju osnovu procesa biološkog nasljeđivanja. To da je DNK univerzalni materijalni nositelj herdita u cjelokupnom živom svijetu, tek se naslućivalo. Kornbergu je 1956. pošlo za rukom da u besćelijskom sistemu, tj. u epruveti, ostvari duplikaciju kratkih DNK modela («primers»), u sistemu koji je, osim sasvim kratkih začetnih polinukleotidskih lanaca, sadržavao ekstrakt kulture E.coli, te radioaktivnim izotopima obilježene pojedinačne nukleotide. Radioaktivnim atomima obilježeni nukleotidi su se u tom sistemu povezivali čineći nove «kćerinske» dvolančane molekule DNK, uz potpuno očuvanje identičnosti reprodukcije. 4 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

Artur Kornberg

Svaka novonastala molekula DNK imala je jedan lanac od ranije postojeće molekule DNK, dok je drugi nastajao redanjem pojedinačnih, radioaktivno obilježenih nukleotida. Nije bilo teško dokazati da svaka nova molekula ima jedan lanac obilježen, a drugi neobilježen radioaktivnim izotopima. Kornberg nije samo pokazao da se DNK identično reprodukujem nego i to da se ona reprodukuje na smikonzervativan način. To su bili prvi praktični veliki koraci u eru molekularne biologije, započetu pronalaskom modela građe DNK. U nastavku svog rada Kornberg je utvrdio da ekstrakt bakterija sadrži enzim odgovoran za slaganje pojedinačnih nukleotida u lančastu molekulu polinukleotid, izolovao ga, prečistio i dokazao njegovu ulogu u sintezi novih molekula DNK, identičnih (prema teorijskim predviđanjima Cricka i Watsona) sa onim koje su (neobilježene) bile u sistemu. U nastavku rada uspio je dobiti DNK dugačku 5.000 nukleotida, a kasnije, 1967. u njegovom laboratoriju, proizveden je prvi biološki aktivan virus

fi-X174. Slavni model građe molekula DNK (Crick, Watson 1953.) zapravo još nije bio stekao opšte priznanje – još uvijek su nedostajali i tek se počeli prikupljati egzaktni, materijalni, eksperimentalni dokazi ispravnosti genijalne teorijske zamisli Votsona i Krika. Kornbergov elegantni pokus in vitro reprodukcije molekula DNK bio je ustvari prva materijalna potvrda zamisli o dvolančanoj strukturi, koja sadrži ideju i mogućnost sopstvenog identičnog umnožavanja Krik-Votsonove dvojne spirale («dvostruka pužnica», «double helix»). Kornbergova uspješna sinteza dvolančane DNK bila je krunski materijalni dokaz tačnosti ideja Krika i Votsona o strukturi i osnovnim principima djelovanja supstancije koja igra ulogu nasljednog materijala. Istraživanja Artura Kornberga zaista spadaju u «inspirativnu nauku» - kak je on sam naslovio svoju najpoznatiju (popularno pisanu) knjigu – i među najznačajnija dostignuća prirodnih nauka u prošlom stoljeću. n

EKONOMIJA I EKOLOGIJA

zELENILO I KONKurENTNO

P

Zemlje u razvoju koje se i dalje drže metoda rasipanja resursa i izbjegavaju ekološke standarde zato što su "suviše skupi" ostaće nekonkurentne i same sebe će osuditi na siromaštvo
nosti i životne sredine. Zemlje su po tradiciji bile konkurentne kada su njihove kompanije imale pristup najjeftinijim faktorima proizvodnje – kapitalu, radnoj snazi, energiji i sirovinama. Naprimjer, u industrijama koje se oslanjaju na prirodne resurse, konkurentne su bile kompanije i zemlje koje su ih imale u obilju. S obzirom na to da se tehnologija sporo mijenjala, komparativna prednost u proizvodnim činiocima bila je dovoljna za uspjeh. Današnja globalizacija predstavu o komparativnoj prednsoti čini zastarjelom. Kompanije mogu da nabavljaju jeftinije utroške bilo gdje, a nove tehnologije koje se brzo pojavljuju mogu da neutrališu probleme koje izazivaju troškovi proizvodnih činilaca. Naprimjer, kompanija koja je u matičnoj zemlji suočena s visokim troškovima radne snage, može automatizacijom da ukine potrebu za nekvalifikovanom radnom snagom. Suočena s nestašicom sirovina, kompanija može da nađe alternativne sirovine, ili da stvori sintetičke. Da bi riješile problem visokih troškova zakupa prostora, japanske kompanije su uvele takozvanu pravovremenu proizvodnju (just-in-time), čime izbjegavaju gomilanje zaliha u fabrikama. Jednostavno posjedovanje resursa više nije dovoljno. Danas je za konkurentnost potrebno njihovo produktivno korištenje. Kompanije mogu da povećaju produktivnost resursa ako efikasnije isporučuju postojeće proizvode, ili ako njihovi proizvodi imaju veću vrijednost za kupce, te su spremni da za njih više plate. Najkonkurentnije zemlje i kompanije sve rjeđe su one s pristupom najjeftinijim faktorima proizvodnje, a sve više one što svoje faktore koriste pomoću najsavremenije tehnologije i metoda upotrebe. S obzirom na to da se tehnologija stalno mijenja, nova paradigma globalne konkurentnosti zahtjeva sposobnost brzog inoviranja. Ova nova paradigma ima dalekosežne implikacije kada je riječ o raspravi u vezi s ekološkom politikom – kako joj prići, kakve propise donijeti i koliko strogi oni treba da budu. Ona je spojila unapređenje životne sredine i konkurentnost. Važno je produktivno koristiti resurse bez obzira na to da li su prirodni i fizički, ili humani i finasijski. Ekološki napredak zahtjeva od kompanije inoviranje kako bi se povećala produktivnost resursa – a to je upravo ono što zahtjevaju novi izazovi globalne konkurencije. Opirati se inovacijama koje smanjuju zagađenje, kao što je to sedamdesetih godina činila američka industrija automobila, izazvaće ne samo ekološku štetu već i gubitak konkurentnosti u globalnoj privredi. Zemlje u razvoju koje se i dalje drže metoda koji podrazumijevaju rasipanje resursa i izbjegavaju ekološke standarde zato što su «suviše skupi» ostaće nekonkurentne i sam esebe će osuditi na siromaštvo. U stvari, reakcija neke grane na ekolške probleme može da bude glavni indikator njene ukupne konkurentnosti. Ekološka regulativa ne mora neizbježno sve kompanije da dovede do inovacija i konkurentnosti, ili do veće produktivnosti. Uspjeh će ostvariti samo kompanije koje uspješno uvode inovacije. Zaista konkurentna firma prije će nove standarde shvatiti kao izazov i na njih odgovoriti inovacijama. Nekonkurentna firma, s druge strane, ne mora da bude orijentisana na inovacije, što je može navesti na to da se sve vrijeme bori protiv regulative. Uopšte ne iznenađuje što se rasprava koja sučeljava životnu sredinu i konkurentnost razvija onako kako se razvija. U stvari, ekonomski destruktivne borbe u vezi s redistribucijom pedstavljaju normu u mnogim oblastima javne politike. Međutim, sada je vrijeme da se paradigma promijeni kako bi nas povela u novi vijek. Međunarodna konkurencija se dramatično promijenila tokom posljednjih nekoliko decenija. Viši menadžeri, koji su stasali u vrijeme kada je ekološka regulativa bila sinonim za sudske sporove, vidjeće sve više dokaza da na ekološkim poboljšanjima može dobro da se zaradi. Uspješni ekolozi, regulatorna tijela i kompanije odbaciće stari supstitucioni odnos i stvoriće ekonomsku logiku koja će povezati životnu sredinu, produktivnost resursa, inovacije i konkurentnost. n
Prevod i obrada: Prof. dr. Fahrudin Šebić Izbor iz knjige M. E. Porter «O konkurenciji», Fefa, Beograd, 2008.

otreba za regulativom u cilju zaštite životne sredine prihvata se sve više, mada nerado – sve više stoga što svi žele planetu na kojoj se može živjeti, nerado zbog ustaljenog mišljenja da ekološki propisi negativno utiču na konkurentnost. Preovladava stav da ta potreba podrazumjeva jedan nepromjenljiv supstitucioni odnos: izbor između ekologije i ekonomije. S jedne strane tog odnosa nalaze se društvene koristi koje proističu iz strogih ekoloških standarda. S druge strane nalaze se privatni troškovi sprečavanja zagađenja i čišćenja, koje pokriva industrija, a za koje se smatra da nameću više cijene i time smanjuju konkurentnost. Kada se tvrdnja ovako obrazloži, napredak u pogledu kvaliteta životne sredine postaje neka vrsta «obaranja ruke». Jedna strana pokušava da nametne strože standarde, a druga da ih vrati na početnu poziciju. Ravnoteža snaga premješta se s jedne na drugu stranu, u zavisnosti od toga koji politički vjetrovi preovlađuju. Ovo statično mišljenje o ekološkim propisima, prema kojem je sve osim regulative konstantno – nije tačno. Kada bi tehnologija, proizvodi, procesi i potrebe kupaca bili nepromjenljivi, zaključak da regulativa mora da povećava troškove bio bi neizbježan. Međutim, kompanije funkcionišu u realnom svijetu dinamične konkurencije, a ne u statičnom svijetu nakakav se odnosi veći dio ekonomske teorije. One stalno pronalaze inovativna rješenja za pritiske koji dolaze sa svih strana – od konkurenata, kupaca i regulatornih tijela. Pravilno formulisani ekološki standardi mogu da podstaknu inovacije koje će smanjiti ukupne troškove proizvoda, ili povećati njegovu vrijednost. Takve inovacije omogućavaju kompanijama da produktivnije koriste različite utroške – od sirovina i energije do radne snage – i da time neutrališu troškove zaštite životne sredine, odnsono, okončaju pat-poziciju. Konačno, povećana produktivnost resursa čini kompanije više a ne manje konkurentnim. Vrijeme je da realnost savremene konkurencije počne da utiče na naše razmišljanje o odnosu između konkurent-

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

5

ČOVJEK I PROSTOR

Amela Potur

urbANE SrEDINE ZA HUMANE cILJEVE
sim što je narušena okolina i uslovi u kojem živi gradsko stanovništvo, grad danas u maloj mjeri pruža sigurnost i humanost. Elementarni ljudski odnosi su narušeni. U gradu je došlo do pojave raznih anomija. Anomija je stanje loma društvene normativne strukture, situacija kad se norme ne poštuju, nema regulacije i integracije. Zapaženo je da se broj nenormalnih ponašanja neobično povećava procesom industrijalizacije i urbanizacije. Ova je pojava zabilježena posebno i u savremenom društvu nekih zemalja u razvoju koje se ubrzano industrijaliziraju. Najtipičniji i najčešći oblici anomija su: samoubice, pobačaji, profesionalni prestupnici, skitnice, narkomani, seksualna patologija, psihoze i neuroze i masovne mentalne epidemije. Ovi oblici anomija su u stalnom porastu. Pored ovih anomija, negativan uticaj gradskog života takođe se ispoljava i u njavišoj mjeri na ličnost, te na primarne socijalne grupe gdje spadaju porodica i susjedstvo te grupe u kojima provodimo slobodno vrijeme.

O

Usljed eksplozivne sile ljudskog sanjanja čovjek sada ima priliku ne samo da se uhvati u koštac sa problemima nego i da analizira i razumije grad njegove krize
i različitosti susreta, doživljaja i utisaka u gradu koji dovode do ‘’intezifikacije nervnog života’’. Pored novca, sve razvijenija društvena i tehnička podjela rada, tržište, berza i vrijeme su također tipična obilježja grada koji tjera čovjeka da reaguje apstrahovanjem i doprinosi formiranju blazirane ličnosti. Bitna osobina građanina je uzdržanost prema sebi sličnima, te je karakteristična površnost odnosa. Svi kvaliteti koje grad razvija kod individue se preobražavaju u njihovu suprotnost, potreba za autentičnošću i za zajedništvom je samo obrnut izraz jednog tipa odnosa zasnovanog na averziji ili na držanju na distanci. Gradska sloboda otuđuje, pervertira i poriče. Zastupljene su mnoge devijantnosti, kao i delikvencije. Devijantnost je sociološki pojam koji označava situaciju odstupanja od društvenih normi i vrijednosti. Delikventnim ponašanjem određuje se ograničeni skup postupaka koji uzrokuju društvenu štetu ili opasnost, ali uz primjenu načela da nije kažnjivo ono djelo koje nije kao takvo određeno zakonom. Sve ove anomije i devijantna ponašanja u gradskoj sredini su postala svakodnevnica s kojom živimo. Mnogi sociolozi sve više govore o tyranopolisu, tj. gradu u kojem su zavladali ‘’podzemlje’’ i potpuna anomija. Mnogi autori smatraju da Los Angeles predstavlja jedan od najotuđenijih gradova. Los Angeles je veliki centar industrijske slike. Na isto tako eminentan način reprezentuje novi tip grada: raspršen, dezartikulisan. Silikonska dolina koja se nalazi u njegovoj blizini i koja je svjetski centar novih tehnologija informacije tek je bezoblična gomila hangara. Decentriran i razvučen urbani prostor se rasparčava, sve je tu na hrpi, ali nesređeno. On prska, cijepa se. Tu se ne može više govoriti o društvu, jer gradom haraju droga, kriminal, gangsteri, grade se prozračni kvartovi namijenjeni isključivo bogatima, koje čuva privatna policija – unutar njih privilegovani se bave svojim poslovima, zaštićeni od truleži i bijede kojom su okruženi. Ovdje je uočljiva jedna dualna struktura- gospodari koji profitiraju od aktualnih opticaja i s druge strane bijednici koji se s mukom bore za goli život. Ovakva dualizacija je produkt slabljenja, pa čak i rušenja moderne države. Da li su u narastanju gradovi daleko od Los Angelesa?’’

MOGUĆA RJEŠENJA
Čovječanstvo se danas nalazi pred izazovom od kojeg ovisi opstanak ljudske na vrste. Postoje određena pitanja u razvoju savremenog društva čije rješavanje predstavlja interes svih društava, ali i rješavanje tih pitanja zahtijeva angažovanje svih društava. Globalnim problemima savremenog društva nazivaju se oni problemi koji proizilaze iz svojevrsnog ujedinjavanja svih društava u jedno društvo – ujedinjavanje čovječanstva. Rješavanje tih problema je pretpostavka opstanka čovječanstva kao ljudske zajednice i njihovo rješavanje zahtjeva i pretpostavlja angažovanje svih društava kao ljudske zajednice. Naučno je dokazano i opšte prihvaćeno saznanje da ljudski opstanak na zemlji ovisi od života hiljadu vrsta biljaka, životinja, mikroorganizama, fizičkih i hemijskih procesa u atmosferi, okeanima i slatkoj vodi, a sve to postoji u jednom prirodno–ekološkom pokretu. Sociologija kao nauka o najopštijim zakonitostima nastanka, strukture i razvoja ljudskog društva, sa novim sociološkim promišljanjem karaktera odnosa društva i prirode nastaje potreba za novim etičkim normama. Između očuvanja ljudskog roda i ljudskog društva i zaštite zemlje, kao okvira života čovjeka i društva postoje specifične veze koje imaju svoje oblike ispoljavanja i svoje zakonitosti razvoja. Otkrivanje tih veza i saznanje zakonitosti njihovog razvoja bitne su pretpostavke čovjekovog racionalnog odnosa prema prirodi koji treba da obezbijedi očuvanje ekološke ravnoteže uz stalan razvoj proizvodnih snaga i humanizacije društvenih odnosa. Navedeni problemi će

PODJELE I SLObODA
Zbog tjeskobe prostora u kome su smještene ličnosti u gradu, postoje uslovi za pritisak na psihu i na nerve čovjeka. Samo na prvi pogled, grupisanje ljudi na malom prostoru odgovara težnji čovjeka ka zbližavanju s drugim ljudima. Sve su češća sociološka istraživanja koja pokazuju da su gomile u velikim gradovima samo zbir usamljenih individua koje su prostorno bliske, ali su društveno udaljene jedna od druge. Pojedinac u savremenom gradu samo je jedan dio mase, tj. usamljene gomile. Kod ličnosti je zastupljena anksioznost i agresivnost te otuđenja ličnosti. U ovom slučaju pod tim pojmom podrazumijevamo nemoć, besmisao, anomija koja dolazi usljed dezorganizacije ličnosti, izolacija i alijenacija ličnosti od samoga sebe. Psihološki tip građanina se odlikuje iz velike učestalosti 6 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

ČOVJEK I PROSTOR

Vrtimo se u krug

Foto: S.S.Sam

se umnožavati ako ih ne počnemo odmah rješavati. Naprimjer, u 1940. godini, kad je odlučeno da se stvori atomska bomba, SAD su doznačile 200 milijuna dolara i pozvale eksperte iz cijelog svijeta da obave taj posao za dvije godine. Istim poletom bi trebalo početi rješavati ove probleme, samo sa malo većim smislom za hitnost! Budući da je kriza postala akutna, upozorava se da je potrebno poduzeti slijedeće akcije – neposredne akcije da se spriječi pogoršavanje situacije prije nego što bude prekasno: moratorij za neprovjerene tehnološke inovacije koje nisu neophodne za nadživljavanje, što vrijedi i za sisteme naoružavanja, te zabrana pravljenja supersoničnih letjelica, novih pesticida, novih plastičnih materijala, izgradnje velikih nuklearnih centrala. Ovo se odnosi i na ekološki neprovjerene inženjerske projekte (zabrana gradnji brana na rijekama, zahtjev za zemljom u džunglama, rudarstvo pod morem); primjena postojeće tehnologije

za kontrolu zagađivanja na energetska postrojenja, na industriju općenito, reciklaža materijala u velikim razmjerama kako bi se usporilo iskorištavanje prirodnih resursa, brzo uspostavljanje internacionalnih ugovora o kvalitetu okoline, podložnih reviziji kad to zatraži bolje poznavanje ekoloških potreba; intenzivniji programi u svim dijelovima svijeta u cilju smanjenja porasta stanovništva, ali da se pri tom ne ugroze ljudska prava. Važno je da ti programi budu praćeni smanjenjem potrošnje kod privilegiranih klasa, te da se postigne pravednija raspodjela hrane i svih dobara među svim ljudima; nacije moraju pronaći načina da ukinu rat, razgrade nuklearno oružje i unište hemijsko i biološko oružje. Posljedice jednog globalnog rata bile bi neposredne i nepopravljive.10 Teško je svaki problem riješiti na njegovom početku. Urbani problem značajniji je od drugih čovjekovih prob-

lema, pa je utoliko i teži, ali nema razloga zbog kojeg bismo vjerovali da čovjek nije u stanju da se bori s ovim problemom. Najčešće nailazimo na predviđanja da čovječanstvo ide ka jednom velikom gradu- ekumenopolise: ‘’Na kraju slijedećeg vijeka ekumenopolis će se već uobličiti, a to je vrijeme kad će čovječanstvo dostići svoju zrelost, i on će se dalje kao cjelina postepeno razvijati poboljšavajući svoje dijelove.’’ Postoji jedan aspekt grada čiji indikatori rastu brže od ostalih, a to je kompleksnost. Postoji samo jedna sila koja raste brže od kompleksnosti grada, a to je ljudsko saznanje. Usljed eksplozivne sile ljudskog saznanja čovjek sada ima priliku ne samo da se uhvati u koštac sa problemom nego i da analizira i razumije grad i njegove krize. n
Odlomak iz diplomskog rada "Grad i ekološka kriza " odbranjen na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

7

OSMATRANJE ATMOSFERE

Željko Majstorović, dipl.inž. - klimatolog

zonosfera nije zaseban sloj atmosfere, nego se tako naziva zona od otprilike 20 do 50 km u kojoj je najveća koncentracija ozona.Ta zona se najvećim dijelom nalazi u stratosferi. Ozon je alotropska modifikacija kisika i njegova formula je O3. Ovakva molekula je nestabilna, ali zato i veoma kemijski aktivna. Ozonosfera je veoma dinamičan sloj u kome neprestano traju fotokemijski procesi nastanka i nestanka ozona uz posredstvo fotona ultraljubičastog dijela Sunčevog spektra (valnih duljina 180-240 nm). To su fotokemijske reakcije tipa: Molekula O2 disocira na atome reakcijom, O2-2O A time nastali atomi kisika odmah reagiraju sa O2 O+O2- O3 Jedan dio tako nastalog ozona razori se reakcijom s atomima kisika nastalima u prvoj reakciji O+O3- 2O2 Pored toga, ozon se kao kemijski veoma aktivna molekula jedini i sa ostalim plinovima u atmosferi, prije svega sa dušikom. Ova osobina ga čini i veoma osjetljivim na promjene u sastavu atmosfere, jer novi plinovi u atmosferi znače i nove kemijske reakcije, tako da narušavaju finu ravnotežu u procesu nastanka i nestanka molekula ozona. Ozona je veoma malo u atmosferi Ozon čini manje od milijuntog dijela svih plinova u atmosferi. Sam ozon iz atmosfere tvorio bi sloj debeo samo 3 mm, ali je nužan za život na zemlji. Činjenica da se jedan dio fotona ultraljubičaste svjetlosti “troši” u gore navedenim reakcijama, smanjila je njihov prodor do Zemljine površine. Kada je to zračenje prestalo prodirati do Zemljine površine, počeo se život razvijati i na površini: živim je organizmima postao dostupan površinski sloj oceana i svih kopna. To veliko povećanje dostupnog životnog prostora uvjetovalo je bujanje života i daljnji porast udjela kisika u zraku. Ozonski sloj, koji je u početku nastajao relativno blizu površine planeta, pomalo se dizao. U zadnjih sto pedeset godina, koliko traje industrijska era, razni plinovi prodiru u atmosferu kao produkt ljudske aktivnosti

O

Rezultati provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj najbolji su dokaz da globalna borba protiv globalnih ekoloških problema može biti uspješna
i na različit način narušavaju dotadašnje fizikalne i kemijske procese u atmosferi. Jedni od najopasnijih po ozonski sloj su freoni. Transport između troposfere i stratosfere otežan je temperaturnom inverzijom na tropopauzi i traje godinama. U stratosferu mogu dospjeti samo spojevi koji se tamo izravno ispuštaju, te oni koji imaju dugi životni vijek u atmosferi. Klorovodici ili freoni su halogenirani ugljikovodici, što znači da su u njima atomi vodika zamijenjeni fluorom ili klorom. To su sintetski spojevi, a prvi put su proizvedeni 1902. godine. Zbog svojih svojstava potpuno halogeni freoni metanova i etanova reda smatrani su idealnim spojevima. Imaju visoku i toplinsku i kemijsku postojanost pa ne djeluju korozivno i slabo su otrovni, ili potpuno neotrovni. Zbog tih su prednosti, a i zbog svoje niske točke vrelišta, freoni našli široku upotrebu kao sredstva za hlađenje, tj. za prijenos topline u hladionicima i klimatizatorima. Oni također služe i kao potisni plin u aersol-sprejevima, zatim kao toplinski izolatori, otapala za čišćenje fine elektronike i pri sterilizaciji. Postupak proizvodnje bazira se na zamjeni atoma klora kloriranih ugljikovodika fluorom iz bezvodnih fluorovodika u prisutnosti antimon-pentafluorida kao katalizatora. Najviše se upotrebljavaju CFC 11 (triklorofluorometan), CFC 12(diklorodifluorometan), te CFC 113, CFC 114 i CFC 115. Freoni su inertni i zadržavaju se u atmosferi 75-100 godina, što znači da su mogli difundirati u stratosferu. Tamo ih na otprilike 25 km visine fotolizira UV zračenje i oni postaju izvorom klorovih radikala koji djeluju pogubno za ozon. Nastaju ciklične reakcije Cl + O3 CIO+O2 CIO +O Cl+O2 Tj. O3+O 2O2 Monoksidklor CIO popularno se naziva dimeni pištolj. Njegov nalaz u stratosferi je krunski dokaz da na nekom području traje proces uništenja ozona. Prema modelu, svaki atom kolora može razoriti 105 molekula ozona. Dolazi do vezanja klora na NO2 ili vodika. Cl+ H HCl CiO + NO2 ClONO2 Godine 1985. grupa britanskih znanstvenika objavila je rezultate svojih višegodišnjih mjerenja. Pokazalo se da je količina ozona od 1977. do 1984. godine pala u polarnoj stratosferi nad Antarktikom više od 40%, a nivo ozona drastično je nizak u rujnu i listopadu. Normalna količina ozona u tom području je 380 Dobsonovih jedinica, a pojavilo se veliko područje s količinom ozona manjom od 150 DU šire od površine kontinenata nazvanog ozonskom rupom. Bilo je to zvono za uzbunu, pa je počelo intenzivno proučavanje kemizma atmosfere i međunarodna suradnja na ograničavanju upotrebe CFC-a. Proučavanje stratosferskog ozona donijelo je mnogo iznenađenja i svi mehanizmi još nisu poznati. Za ekstremno niske količine ozona odgovorne su heterogene reakcije na česticama leda polarnih stratosferskih oblaka. One se formiraju pri vrlo niskim temperaturama od kemijskih elemenata i spojeva koji se nalaze u zraku. Reakcije su: HCI + CIONO2- HNO3 + CO2 H2O + CIONO2- HNO3 + HCIO CIO + CIO- CI2O2 Klor je tako preobražen u reaktivnu for-

rANE NA OzONSKOm SLOJu

Pogled u sunce

8

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

ZANIMLJIVA EKOLOGIJA
mu, jer ga sunce oslobađ u proljeć a ni a e, tratna kiselina se ispire iz stratosfere. Te su kemijske promjene osigurale karakteristič gubitke ozona na širinama ne unutar polarnoga kruga, gdje se pojavljuju stratosferski oblaci. Defi ozona nije svugdje isti. Obla cit sti različ koncentracije ozona putuju ite nebom, tako da se koncentracija i iznad našeg područ stalno mijenja. O “ozonskoj ja rupi” možemo govoriti samo iznad oblasti Južnog pola. U skladu sa dosad reč enim, defi ozona dovodi do poveć cit anog prodora ultraljubič astih zraka do površine Zemlje, što predstavlja veliku opasnost za zdravlje ljudi i život na planeti uopć e. Ove č injenice su u rujnu 1987. godine dovele do potpisivanja tzv. “Montrealskog protokola”, koji je označ poč io etak svjetske akcije na zaštiti i spašavanju Ozonskog sloja. Predstavnici 191 zemlje potpisnice Montrealskog protokola, na svom 19. sastanku prošle godine u Montrealu, postigli su sporazum o ukidanju proizvodnje i uporabe HCFC-a (hidroklorofluorougljika) do 2020. godine u razvijenim zemljama i do 2030. godine u zemljama u razvoju, skrativši postojeće rokove za po 10 godina. Vlade su se prema odredbama sporazuma suglasile zamrznuti proizvodnju HCFC-a do 2013. godine na razini prosječne proizvodnje u 2009. i 2010. godini. Razvijene zemlje obavezale su se smanjiti proizvodnju i uporabu HCFC-a za 75 posto do 2010. i za 90 posto do 2015. na putu do potpunog ukidanja 2020. Obaveze zemalja u razvoju su smanjenje proizvodnje i potrošnje za 10 posto do 2015., za 35 posto do 2020. i 67.5 posto do 2025., s punim ukidanjem 2030. Ova akcija nije do kraja provedena, ali i dalje traje, a njeni rezultati su većvidni. Rezultati provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje ošteć ozonski sloj uju najbolji su dokaz da globalna borba protiv globalnih ekoloških problema može biti uspješna. Ugodno je bilo prošle godine u sklopu obilježavanja 20. godišnjice potpisivanja Montrealskog protokola i Međ unarodnog dana zaštite ozonskog sloja slušati ocjene struč njaka da je riječ o jednom od najuspješnijih međ unarodnih sporazuma jer je postignuto znatno globalno smanjenje emisija za ozon štetnih tvari u zrak Ujedinjeni su narodi 1994. proglasili 16. rujan Danom zaštite ozonskog sloja sa ciljem da se naglasi važnost provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje ošteć uju ozonski sloj. 

KISELI PLJUSAK JOŠ TRAJE R RAJE
Kvalitet vode se poboljšava, ali se tlo ne osjeć dobro a
Za kisele kiše se kaže da su pojava „karakteristična za 1980. godine“, ali problem još uvijek nije nestao. Istraživač su i prijavili da tlo širom sjeveroistoka SAD-a nastavlja da se kiseli, unatočč injenici da se procenat kiselih kiša smanjio za 50% u usporedbi sa 1973. godinom, kada je zabilježen najveć procenat ovih kiša. i Ovo možda donosi smanjenju šeć ernog javora i crvene omorike u regionu, kažu istraživač i. „Kvalitet vode se poboljšava, ali tlo nastavlja da se pogoršava“, kaže Rič Varbi ard (Richard Warby), iz Međunarodne korporacije za okoliš na Princetonu, N.J. Varbi, koji je vodio istraživanja dok je još bio na Univerzitetu Syracuse u Njujorku, izložio je nalaze na sastanku Američ ke geofi ke unije Fort Lauderdale, Fla. zič Kisele kiše u Americi su prvenstveno posljedica emisija iz elektrana kamenog uglja, posebno sumpornog dioksida. Kisele kiše su se smanjile otkad su donesene odredbe koje se odnose na emisiju sumpornog dioksida, a utvrđ ene su Aktom čist zrak (eng. Clean Air Act) iz 1970. i 1990. godine. Aluminijske supstance, s druge strane, su kisele i aluminij, pod uticajem kiselina, mijenja inertni oblik tla u reaktivan. Taj reaktivni, pokretni oblik je, u visokim koncentracijama, toksič za biljke. an „Dolazi do zamjene nutricijenta toksič nom supstancom“, kaže Čarls Driskol (Charles Driscoll), još jedan od učesnika ove studije sa Univerziteta Syracuse. „Tlo je izgleda osjetljivije od površinskih voda“, dodao je. „ Količ kiselih kiša se oč ina igledno do voljno smanjila, pa se jezera i potoci mogu oporaviti, možda uz dodatnu pomoćpriobal nih i jezerskih sedimenata“, kaže Driskol. Ali to nije dovoljno za tlo. „Razina kiselosti je još uvijek suviše visoka da bi se izbjeglo opadanje kalcijuma i magnezija u tlu“, rekao je. Najsnažniji efekat je zabilježen u središnjoj Novoj Engleskoj (New England) i Majni (Maine), kaže Verbi, što je iznenađ e, jer je ova regija primila manju ujuć količ kiselih kiša od drugih regija, kao inu što su to Adirondacks, Catskills i Poconos. Razlog ovome možda leži u č injenici da je tlo u ovim drugim područ jima većvelikim dijelom bilo lišeno kalcija još od perioda kada su uzeti prvi uzorci tla 1984. godine, rekao je. Iako su se površinske vode dijelom oporavile, jezera i potoci ipak mogu zadobiti novi udarac ako neutralizirajuć osobina tla a nastavi opadati. „Mi imamo model simulacije koji pokazuje da ć se oporavak desiti u slijedeć e ih nekoliko decenija“, kaže Driskol. „Ali, ako se bazič stanje tla ne popravi, oporavak no se možda neć nastaviti i moć ć vidjeti e e ete opadanja u kvaliteti površinskih voda za 70, 80 i 100 godina.“ Međ udržavno pravilo o č istom zraku (The Clean Air Interstate Rule), koje uspostavlja strožija ogranič enja o puštanju sumpornog dioksida i oksida nitrogena iz dimnjaka elektrana u 28 država, će imati uč inka u toku slijedeć sedam godina i ih dovesti do dodatnog smanjenja kiselih kiša. „Još uvijek je dug put pred nama“, kaže Driskol. 
(prevela i priredila Anida Džanko) Jessica Marshall, Discov ery News

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

9

BILJNI SVIJET BIH

Dr.sc. Čedomil Šilić

Susret s ovom jedinstvenom orhidejom naše fl ostavlja botanič ara bez daha ore
Odmah da kažem da je riječo GOSPINOJ PAPUČICI (Cypripedium calceolus L.). Ona spada u golemu familiju orhideja ili kaćuna (Orchidaceae) koja sa svojih čak oko 25.000 vrsta spada među najbrojnije cvjetnice u biljnom svijetu. Gotovo sve te vrste su rasprostranjene u vlažnim tropskim šumama (tropski predjeli Južne Amerike i jugoistočne Azije) i većnom žive u krošnjama tropskog drveć , a i a prema načnu života nazivamo ih epifi Um i te. jerena do hladna područja (Europa, Azija) nastajanjuju tzv. terestrič e orhideje, tj. one koje n žive u zemlji. Takvih ima u Evropi samo oko 120 vrsta s brojnim podvrstama, a u Bosni i Hercegovini oko 80 vrsta i podvrsta. Mnoge od njih imaju šire euroazijsko rasprostranjenje, a neke od njih su veoma rijetke, a gospina papučica spada među najrjeđe u našoj flori. Oblikom svojeg raskošnog cvijeta ona se razlikuje od svih naših orhideja. Njezin cvijet se odlikuje posebnom građ Ono što odmah pada u oč om. i je medna usna (labellum) koja, uz malo mašte, podsjeća na elegantnu papučicu (što se lijepo vidi na priloženim fotografijama). Znanstveno ime roda potječ od grč e kog nadimka za božicu Veneru (Kypris) i pa-

GOSPINA PAPUČICA INTERESANTNA I RIJETKA
dila = cipelica zbog slič nosti njezine velike medne usne na raskošnu cipelicu. Otuda i njezina popularna imena „gospina“ ili „venerina papuč ica“. Nju je prvo opisao švedski prirodoslovac Carl Lineé (1707.-1778.) davne 1753. godine. Susret botanič ra s ovom jedinstvenom a orhidejom naše flore ostavlja ga bez daha. Isto je i s drugim posjetiteljima naših predivnih šuma. Samo što su ti susreti veoma rijetki jer su i nalazišta ove vrste izuzetno rijetka. Njezinu rijetkost možemo shvatiti iz čnjenice i da je u herbarsku zbirku Prirodnjač og k odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, koja predstavlja najveć trezor naše i flore, u posljednjih 120 godina njezina postojanja uloženo samo nekoliko primjeraka sa malobrojnih lokaliteta. Samo dva od njih koje je prikupio rano preminuli, kustos Zemaljskog muzeja BiH F. Fiala (1861.-1898.); jedan na Starom gradu kod Sarajeva (1892.) i jedan s Klekovače u zapadnoj Bosni (1891.) su citirani u Flori Bosne i Hercegovine iz 1903., poznatog austrijskog botaničara G. Becka (1856.-1931.). Jedan od tih u spomenutoj herbarskoj zbirci je i primjerak sakupljen na Klekovači koji je prikupio 1893. poznati prirodoslovac E. Brandis (1834.-1921.). Od tih starih nalazišta je i primjerak koji je prikupio 03. VI. 1906. K. Maly (1874.-1951.), neumorni istraživač bosanskohercegovač e k flore, u klisuri Paljanske Miljacke kod V. Orlovač . Samo još dva lokaliteta koja su evi e dentirali botaničari Zemaljskog muzeja BiH u novije vrijeme; jedan od crnoborove šume kod vodopada Skakavac kod Sarajeva (05. VI 1966.) i drugi iz gornjih visinskih dijelova kanjona Rakitnice (08. V. 1966.) se nalaze u ovoj golemoj muzejskoj herbarskoj zbirci. Ovi oskudni nalazi prikupljani u tako dugom vremenskom periodu ukazuju na veliku rijetkost ove interesantne vrste naše flore. U cijelom umjerenom pojasu nesumljivo su kaćuni (orhideje) najviše ugrožena biljna skupina. Zbog brojnih negativnih utjecaja od strane č vjeka, u svim zemljama Europe se o vrste ove velike familije orhideja nalaze na listama zaštić nih biljnih vrsta. Neke od tih e vrsta se nalaze sa spomenutim listama radi rijetkog pojavljivanja u prirodi, kakav je sluč j a s gospinom papučicom. Od 1966. kada je objavljena Lista endemič ih, rijetkih i ugroženih n biljnih vrsta Bosne i Hercegovine gospina papučca, uz brojne dr uge vrste, se nalazi na i ovoj Listi kao jedan od najrjeđ biljnih vrsta ih naše bogate i raznovrsne flore. 

1. donji dio stabljike, sa podankom, 2. cvijetni pupoljak, 3. cvijet sprijeda, 4. medna usna (LABELLUM), 5. cvijet, u stadiju precvetavanja, 6. plodnica, popreč presjek, 7. sjemenka ni

10

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

NJEGOVO VELIČANSTVO DRVO

Ana Mrdović, dipl.ing.hort

mOJA KrOŠNJA, mOJA SNAgA
odinama razmišljam da posvetim jedan članak drveću. Ne želim preopširan tekst jer svako drvo samo za sebe «kaže» više od svih riječi na svijetu. Želim da pobudim pažnju čitalaca da gleda i da osjeti snagu, ljepotu, draž, jačinu, eleganciju, izdržljivost, snalažljivost, strpljivost, druželjubivost, darežljivost drveta. Odrasla sam u kraju sa puno bukove i crnogorične šume. Možda sam u svojoj podsvijesti sačuvala veliko poštovanje prema drveću, jer mi se, dok sam bila dijete, svako drvo činilo ogromno. Kasnije, kada sam saznala da tako veliko drvo izraste iz jedne sitne, često i okom jedva vidljive sjemenke, još više sam počela cijeniti to biće zvano «drvo». Kada raste drvo se čini kao živa slika, kao da slikarev rad traje i traje u vremenu i prostoru. Divim se drveću u svim fazama rasta i razvoja. Malo drvo se nemoćno bori za svoj opstanak i gledamo ga odozgo; kada doraste našu veličinu upoređujemo se sa njim, a kada nas preraste dižemo glavu da ga vidimo, gledamo i divimo mu se. Ljubav prema drveću treba razvijati. Ono tu ljubav stalno uzvraća. Djeci je važno usaditi ljubav prema prirodi bez obzira na njihovo buduće zanimanje. Bitno je da budući građevinac zna dosta o drveću, jer će ga tako uvažavati. Šumar će svakako kao profesionalac učiti o drveću. On će ga saditi po radnom zadatku. Danas se bavim poslom u koji spada i sadnja drveća. Svaki dan u kojem sadimo drvo ili drveće je za mene praznik – crveno slovo u mome kalendaru. Nauživala sam se plodova drveća koje sam posadila i osvježila u sjeni mnogih od njih. I mnogi drugi ljudi. Vežem se za svako drvo koje sam posadila. Tugujem za svakim koje se osušilo. Pitam se zašto umjesto tolikih kamenih spomenika na grobljima rađe

G

Ne kaže se slučajno Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova šuma

Zaštita drveća prilikom rekonstrukcije parkovskih staza u Central-parku u Londonu (Snimljeno 13.02.2008. godine)

ne posadimo «svoje» drvo koje može biti naš najveći spomenik. Ionako nam je iz života poznato da se kaže Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova šuma. Po tome se više pamte ljudi i spominju nego po nadgrobnom spomeniku. Znate li da bez biljaka ne bi bilo života na Zemlji, a drvo je najveća biljka. Biljke nam daju kisik i hranu, nama i životinjama. Svjesnost da je to tako budi kod čovjeka poštovanje a kod savremenog čovjeka i strahopoštovanje. To se poštovanje bolje reći neminovnost da

čuvamo drveće najprije očituje na Zapadu, u razvijenim zemljama u kojima je priroda ugroženija. Tamo se svako drvo čuva. Slučajno sam se zatekla u centru Londona gdje sam fotoaparatom zabilježila pažnju prema drveću, pa sam željela to prenijeti i čitaocima Fondeka. Mogla sam pisati o tome koliko kisika daje drvo ili koliko plodova može dati stablo jabuke, ali o tome nekom drugom prilikom. Ovim prilogom sam željela iskazati moju unutrašnju ljubav i poštovanje prema drveću. Procijenite jesam li u pravu. n
Mojom rukom posađene breze, lipa i smrče uz koje godinama skupljam fizičku i duhovnu snagu za život kojim živim

FONDEKO SVIJET, 25/2008.

11

PRIRODNI FENOMEN

Doc.dr. Dalibor Ballian

Z

Za pretpostaviti je da je ova migracija povezana sa oscilacijama površinskih voda u zapadnom dijelu livanjskog polja

SEObA zmIJA

mije spadaju u grupu životinja koje nitko ne voli, te je i to razlog što o njima vrlo malo znamo, a posebice o njihovim životnim navikama. Iz kontakta sa kolegama koji rade širom Bosne i Hercegovine sam saznao da je ova godina prenamnoženja zmija, a djelomično sam se i sam uvjerio u to. O ovome problemu se moglo dosta saznati iz svih dnevnih medija, koji javljaju o napadima zmija (!?) na čovjeka. Ipak, ostaje dvojbeno da li je zmija napala čovjeka jer je to željela ili u samoobrani, kad ju je čovjek na neki način izazvao, obično nekim pokretom u njenom pravcu te se osjetila ugroženom. Koliko god se bojimo zmija i bježimo od njih treba da znamo da su to jako korisne životinje, posebno blavori (liče na zmiju, a u stvari su gušteri bez nogu), smukovi, te vodene zmije. Zmije su presudne za normalno funkcioniranje biološkog lanca u prirodi. Razlog tome je što se zmije hrane insektima, posebice štetnim, te sitnim glodavcima, prenosiocima mnogih zaraznih bolesti za čovjeka. U prirodi imamo daleko više neotrovnih zmija nego otrovnih, što je često nepoznanica za mnoge. Kada običan čovjek vidi zmiju obično je u panici, te ne primjećuje razlike između otrovnih i neotrovnih, jer i neotrovne zmije lažno napadaju siktanjem i podizanjem glave, sličnih su boja i šara itd. Moramo znati da zmije neće prve napasti čovjeka, nego samo ako su u opasnosti, odnosno ako ih iznenadimo

Jedna od brojnih stradalih zmija na cesti u selu Pržine (Livanjsko polje), kraj travnja 2008.

prilikom njihovog kretanja ili odmaranja. Samo u rano proljeće, u periodu neposredno nakon zimskog sna, zmije pokazuju jedan vid agresivnosti, jer su u tom periodu izgladnjele nakon zimskog sna i u potrazi su za hranom, te se spremaju za parenje. Vratimo se jednom fenomenu vezanom za zmije. Taj fenomen se odnosi na godišnje migracije zmija, odnosno kad migriraju iz planine Dinare u Livanjsko polje tijekom proljeća, te migraciju u suprotnom smjeru. O ovom veoma interesantnom fenomenu se zna vrlo malo i vrlo vjerojatno da još nije istražen. Za pretpostaviti je da je ova migracija povezana sa oscilacijama površinskih voda u ovom dijelu Livanjskog polja, odnosno da sa smanjivanjem vodenih površina ostaje obilje hrane za zmije te one migriraju ka izvoru hrane, a u jesen sa nadolaskom vode one napuštaju polje. O ovom se možemo uvjeriti i vožnjom automobilom u proljeće (kraj travanja-svibanj) i jesen (rujan i prva polovica listopada) cestom kroz LiJedna od brojnih stradalih zmija na cesti u selu Pržine vanjsko polje od sela Ka(Livanjsko polje), kraj travnja 2008. FONDEKO SVIJET, 26/2008.

zanci do sela Pržine. U tom periodu na desetine zmija stalno prelaze preko ceste, a mnoge od njih stradavaju prilikom tih prelazaka, o čemu svjedoče brojni ostatci zgaženih zmija (što se može vidjeti na slikama). Prema pričanju lokalnih stanovnika, tijekom ljeta se može slobodno kretati Dinarom, a da se ne naiđe na zmiju jer su sve migrirale u polje gdje ostaju do rane jeseni. Tako je lokalno stanovništvo koje je sada raseljeno, a mnoge kuće su prazne, stoljećima živjelo sa zmijama. Što učiniti i kako pomoći ovim korisnim životinjama, spriječiti njihova stradavanja na lokalnoj cesti? Možda bi trebalo napraviti jedno sveobuhvatno istraživanje koje će dati odgovor na ovo pitanje koliko zmija migrira i zašto, koliko je učešće otrovnih i neotrovnih u ovim migracijama i sl. Također, na temelju tog istraživanja bi se moglo i dati tehničko rješenje da se spriječi stradavanje zmija. Kako postoje planovi za izgradnju hidrocentrale Orlovac 2 koja bi koristila vodu iz ovog dijela Livanjskog polja, te je usmjeravala u Perućko jezero u Hrvatskoj, bojati se da će i ovaj fenomen veoma brzo biti izgubljen zauvijek. Zato bi trebalo što prije početi sa istraživanjem ovog fenomena, kao i pozitivnom kampanjom protiv n izgradnje ovog i sličnih objekata.

12

DIVLJA FAUNA

Sead Hadžiabdić, dipl.ing. šumarstva

JEŽA NE VOLE NI MEDVJED NI VUK
ijetko ko od nas, koji se krećemo po prirodi, nije vidio ovog malog simpatičnog i dosta misterioznog sisavca iz reda bubojeda i porodice ježeva (Erinaceidae) koji je veoma koristan, ali, nažalost i veoma ugrožen. Prije je imao dva osnovna prirodna neprijatelja od kojih se nije mogao odbraniti: lisicu i sovu ušaru. Kada osjeti da mu prijeti opasnost, jež se sklupča i isturi svoje oštre bodlje i tako zaštiti glavu i trbuh na kojima nema bodlji. Mudra lisica zna da je nemoćna pred njegovim ubojitim bodljama, a zna i to da je on osjetljiv na vodu, pa ga oprezno otkoluta do najbliže bare ili potočića jer joj je poznato da će se u dodiru sa vodom klupko odmotati i da će ga moći zgrabiti za glavu ili stomak. Ako nema u blizini vode, lija ga pomokri vlastitim urinom i on se razmota. Sova ušara se služi svojim oštrim, snažnim i dugim kljunom kojim ga ukljuca između bodlji dok ga ne usmrti. Novi civilizacijski neprijatelj mu je automobil pod čijim točkovima masovno strada. Jež nije naučio kako da se brani od ovoga novog neprijatelja, pa se i pred njim sklupča, uperi prema njemu oštre bodlje i nepomično čeka, umjesto da hitro pobjegne sa asfalta. Za vrijeme kiša, kada se tlo natopi vodom, kišne gliste, zbog manjka kisika u tlu, izlaze na površinu zemlje i ako je u blizini asfaltna cesta iz, meni neobjašnjivih razloga, masovno se kreću po asfaltu gdje ih ježevi slijede u potrazi

R

Novi neprijatelj mu je automobil pod čijim točkovima masovno strada
“Priroda je čudake svake vrste sazdala“
Šekspir za hranom i tako stradaju pod točkovima automobila. Na zapadu Evrope ježevi imaju prsa smeđe boje, a u istočnom dijeli prsa su im bijela kao i kod nas u Bosni. Odrastao jež ima oko 5.000 bodlji koje su jednako oštre i kod ženke pa pri ljubavnom činu predusretljiva dama priljubi svoje bodlje uz tijelo, podigne repić, tako da kavalir bezbolno obavi ljubavni akt. Ježica okoti do 7 mladih koji prvih 14 dana dok su slijepi imaju mehke bodlje, a kada progledaju, one im očvrsnu. U kasnu jesen, kada jež osjeti da je temperatura zraka spala ispod 15 stepeni Celzija, počinje da se priprema za zimski san koji traje oko 3 mjeseca. Gnijezdo oblaže suhim lišćem koje sakuplja tako što se na leđima povalja, lišće se nabode na bodlje i tako ga nosi do legla. Tada počinje više jesti i piti pa za 21 dan udvostruči svoju težinu, potom se zakopa u listinac i humus i kada mu tjelesna temperatura spadne na lo stepeni počinje sa zimskim snom. Ako mu za vrijeme hibernacije temperatura spadne na 6 stepeni, uključuje vlastite termostate i počinje sa unutrašnjim sagorijevanjem masnoća

kako mu temperatura ne bi spala do tačke smrzavanja jer bi to značilo smrt. Jež veoma dobro razlikuje zmije otrovnice od neotrovnih, pa otrovnicama svojim relativno snažnim čeljustima prvo smrska glavu, pa ih tek onda jede. Jež je prilično imun na zmijski otrov, pa letalna doza riđovke, koja je za čovjeka smrtonosna, ježu, koji je preko 100 puta lakši od čovjeka, praktično je neškodljiva. Svima nam je poznato da psi ne podnose mačke i da ih progone. Manje je poznato da oni još i više ne podnose ježeve, ali nemaju stečeno (ili naslijeđeno) iskustvo lisice, pa ih pokušavaju ugristi i rezultat je okrvavljena njuška i bolno, žalosno skičanje. Medvjed ježa dostojanstveno ignorira, a i vuk se indiferentno odnosi prema njemu. Često sam se kao mladi šumarski inženjer znao u šumi zabavljati sa ježom. Naime, ako sklupčanog ježa želite odmotati, dovoljno je da mu puhnete dim od cigarete i on će se razmotati. Zanimljivo je kako reaguje na neke zvukove. Ako mu zvonom zazvonite sa lijeve strane, sa te strane će spustiti bodlje i obratno. Razumije se da ovo saznanje ne treba zloupotrebljavati i mučiti životinju. U Dalmaciji ježeve jedu, a meso je slično pilećem. Pri susretu sa ježom imajmo na umu njegovu korisnost i ugroženost, pa ga zaštitimo. Budimo sretni ako ga imamo blizu kuće, vikendice ili planinarskog doma jer ćemo n biti sigurniji od zmija otrovnica.

Jež - imun na otrov

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

13

UGROŽENE VRSTE

Mr. Dražen Kotrošan

P

Kosac se svrstava u skupinu globalno ugroženih vrsta na čijem opstanku su danas angažirani brojni naučnici i zaštitari prirode. Nažalost, u Bosni i Hercegovini kosac je još jedna zaboravljena vrsta prepuštena nestanku

KOscU PRIJETI NEsTANAK

rema podacima IUCN-a (Svjetsko udruženje za zaštitu prirode), procjenjuje se da je na planeti Zemlji do danas opisano oko 1,7 miliona vrsta, ali i da je još veliki broj vrsta i dalje nepoznanica za nauku. Međutim, već je odavno uočeno da je planetarni biodiverzitet ugrožen i da je neophodno djelovati u pravcu njegovog očuvanja. Na to upozoravaju podaci Ujedinjenih nacija koji procjenjuju da godišnje nestane oko 34.000 vrsta. Značajan korak u očuvanju biodiverziteta predstavljaju Crvene knjige i liste ugroženih vrsta sačinjene na osnovu rezultata istraživanja brojnih naučnika u svijetu. Posebna pažnja je posvećena globalno ugroženim vrstama, odnosno vrstama čije se populacije na svjetskom nivou procjenjuju kao kritično ugrožene. Jedna od takvih vrsta je i ptica kosac (Crex crex) kojeg je prvi put opisao Karl Linné 1758. godine. Kosac je teško vidljiva ptica. Vješto skriven u visokoj travi nije uočljiv čak i u slučaju da mu se približite na metar. Najbolji način prepoznavanja kosca je glasanje pjevajućih mužjaka. Naime, glasanje „kreks-kreks“ podsjeća na zvuk struganja o češalj ili oštrenje kose što je veoma karakteristično i nezamjenjivo u poređenju sa bilo kojom drugom pticom. Upravo prebrojavanje pjevajućih mužjaka predstavlja osnovu monitoringa ove vrste. Inače kosac je svrstan u porodicu kokošica (Rallidae). Za razliku od drugih kokošica, ne naseljava priobalne dijelove močvara i cretova, već vlažna polja, livade i pašnjake. Česta je i na visokoplaninskim livadama. Tako je u Alpima zabilježena i na 1400 metara nadmorske visine, dok u Rusiji doseže i na visine do 3000 metara. To je ptica veličine 25 do 30 cm, tamnosmeđih leđa i sivkastog grla. Za razliku od prepelice, sa kojim se često zamijeni kada preplašen uzleti, pri letu mu noge mlataraju i krila su mu znatno više kestenjasta. Noge i krila su, kao i kod drugih kokošica, veoma kratki, a prsti su mu dugi. Kosac je uglavnom samotna ptica. Jedino u vrijeme gniježđenja i seobe se mogu okupiti u jata do 40 jedinki. U vrijeme gniježđenja, od početka maja do polovine jula, glasa se tokom cijele noći, a ponekad i danju. Mužjak pjesmom vabi ženku sa kojom ostaje dok ona ne počne ležati na jajima. Ukoliko su uvjeti povoljni, moguće je da se ponovo pari, ali sa drugom ženkom. Ženka polaže osam do dvanaest jaja čija inkubacija traje 16 do 19 dana. O mladima brine ženka. Ptići su spremni za let poslije pet sedmica, a već nekoliko dana od izleganja samostalno traže hranu. Kosac se hrani insektima različite veličine, puževima, glistama i drugim beskičmenjacima. Danas je kosac rasprostranjen od zapadne Evrope do središnjeg Sibira, a procjenjuje se da svjetska populacija broji između 1,7 i 3 miliona pjevajućih mužjaka. Pri tome, najbrojniji je u zemljama Baltika, Bjelorusiji i Rusiji. U jesen seli na jugoistok afričkog kontinenta. Prema podacima Bird Life-a, procjenjuje se da je brojnost kosca u periodu od 1970. do 1990. godine opala za 20 do 50%. Pri tome, najveća opasnost za kosce predstavlja degradacija i nestanak staništa povoljnih za gniježđenje. Povećan stepen ugrožavanja i stradanja kosca zabilježen je na staništima gdje se vrši kosidba dok su mladi još u periodu mitarenja. Stoga se preporučuje poseban način košenja, tj. košenje iz sredine prema kraju, ili sa jednog kraja na drugi, kako bi ptice ostale izvan zone košnje i mogle pobjeći. Pored ove, kao zaštitne mjere predlaže se zaštita vlažnih livada i poplavnih pašnjaka, reguliranje lova i edukacija stanovništva Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, još uvijek ne možemo govoriti o relevantnim pokazateljima stanja lokalne populacije kosca. Naime, na osnovu ranijih podataka koji potiču uglavnom od dr. Otmara Reisera (period 1888.-1930.) i dr. Svjetoslava Obratila (1964.-2000.) moguće je govoriti više o njihovoj prostornoj distribuciji, dok je relativno malo

Kosac snimljen u Livanjskom polju 2008. godine

(Foto: I. Dervović)

podataka o njihovoj brojnosti. Najznačajniji podatak u tom pogledu dali su hrvatski ornitolozi Dragan Radović i Vlatka Dumbović koji su krajem 20. vijeka za područje Livanjskog polja, kao najznačajnijeg staništa kosca u Bosni i Hercegovini, procijenili da populacija broji oko 1000 pjevajućih mužjaka. Međutim, podaci prikupljeni 2007. tokom zajedničkog prebrojavanja kosca na Livanjskom polju koji su obavili slovenački, austrijski, hrvatski i bosanskohercegovački ornitolozi i posmatrači ptica, ukazuju da su ove procjene bile preoptimistične i da je spomenuta populacija trenutačno manja za više od 50%. Ohrabrujući su podaci koje su putem „Mreže posmatrača ptica“ tokom dvije zadnje godine prikupili članovi Ornitološkog društva „Naše ptice“. Oni ukazuju da ova vrsta gnijezdi na znatno više lokacija nego što su ranija istraživanja to pokazala, te je i za očekivati veću brojnost kosca u Bosni i Hercegovini nego što je predpostavljano. Međutim, generalno uzeto, nivo dostupnih podataka je još nedovoljan za realnu procjenu veličine bosanskohercegovačke populacije kosca i njenu zaštitu zasnovanu na naučnim činjenicama. Istovremeno, iako je kosac međunarodno zaštićen Bonskom (dodatak II) i Bernskom (dodatak II) konvencijom, s obzirom da Bosna i Hercegovina još uvijek nije potpisnik niza međunarodnih konvencija značajnih za zaštitu ptica, ne postoji ni odgovarajuća obaveza u zaštiti ove globalno ugrožene vrste. Također, uzevši u obzir izostanak Crvene knjige i Crvene liste za ptice, teško je očekivati nešto više u pogledu zaštite kosca u Bosni i Hercegovini. Stoga jedinu nadu predstavlja edukacija i buđenje svijesti pojedinaca za zaštitu ove rijetke ptičje vrste. U tom smislu stoji i ovaj članak sa pozivom za zaštitu kosca u Bosni i Hercegovini. n

14

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

VODE NIKAD DOSTA

Dr. sc. Emir Temimović

osna i Hercegovina, a unutar nje i sliv rijeke Sane, raspolaže značajnim vodnim bogatstvom i sigurno je da voda može biti jedan od bitnih temelja za opći privredni razvoj u narednom razdoblju, znajući da voda u svijetu sve više dobiva ekonomska obilježja, na način da poprima sve izraženije karakteristike robe s definiranom cijenom. U sjevernom slivu Sane (općine Prijedor i Bosanski Novi) voda za piće (vodosnabdijevanje stanovništva) se dobiva iz rezervi podzemnih voda koje se nalaze u okviru aluvijalnih nevezanih sedimenata vrlo neujednačenog granulometrijskog sastava (šljunci, šljunkovito-glinoviti pijesci i pjeskovite gline). Debljina ovih slojeva ne prelazi 50 metara. Bunarski zahvati imaju različitu izdašnost, u ovisnosti od debljine sloja i filtracijskih sposobnosti. Prihranjivanje ovih izvora odvija se pretežno iz obližnjih tekućica, za vrijeme trajanja viših vodostaja, a manjim dijelom padavinama. U ovom prostoru, na dubini između 100 i 200 metara u slojevima pliocenskog pijeska, nailazi se na subartešku i artešku podzemnu vodu, sa veoma različitim kapacitetima. Na bunarima u seoskim naseljima ovog područja kapaciteti ne prelaze 2 l/s i ovi bunari služe isključivo zadovoljavanju lokalnih potreba. Vodosnabdijevanje većih naselja ovog prosTab.1.: Izdašnost izvorišta sliva Sane

B

Samo na području općine Sanski Most postoji preko deset lokalnih vodovoda

sANA U bOcAMA

Rijeka Sana

tora (Prijedor i Bosanski Novi) obavlja se na bušotinama znatno većih kapaciteta. Na teritoriju općine Prijedor to su izvorišta/bunari Brezičani (Qmin.=50 l/s) i Mataručko polje (Qmin.=440 l/s), a u općini Bosanski Novi izvorište/bunar Ada (Qmin.=120 l/s) Centralni i južni dijelovi sliva Sane su prostori krško-pukotinske cirkulacije voda. U podnožju brojnih uzvišenja, u zavalama polja

IZVORIŠTE

OPĆINA

Qmin. (l/s)

K=kaptiran K=nekaptiran

KORISNIK- KOLIČINA VODE

Sanica Korčanica Okašnica Banjica Ribnik Rastoka Smoljana Zdena Dabar Bliha Kozica Vrela Sane

Ključ Ključ Ključ Ključ Ribnik Ribnik Bosanski Petrovac Sanski Most Sanski Most Sanski Most S. Most/B. Luka Mrkonjić Grad

400 450 30 200 1700 17 14 120 400 200 430 1140

K NK K NK NK K K K NK NK NK NK

Bosanski Petrovac, gradski vodovod (120 l/s) Ključ, gradski vodovod (30 l/s) Lokalni vodovod Bosanski Petrovac, lokalni vodovod (14 l/s) Sanski Most, gradski vodovod (120 l/s) Planiran za Sanski Most Planiran za kaptiranje Planirano za širi regionalni vodovod

IZVOR: Program razvoja riječnog sliva Une, Bihać, 2002.

oblikovanih u kršu, te u kanjonima Sane i njenih pritoka se prazne snažne podzemne krške akumulacije. Akviferi se odlikuju visokom propusnošću i velikom brzinom vodozamjene i cirkulacije ponirućih voda, što izaziva velike oscilacije nivoa podzemnih voda. Vodosnabdijevanje stanovništva gradova i većih naselja obavlja se iz krških vrela koji predstavljaju izdanke vrlo vodoobilnih akumulacija podzemnih voda. Izdašnost nekih izvorišta u centralnom i južnom dijelu sliva daje tabela 1. Uz navedena izvorišta postoji još niz manjih izvora (seoskih vodovoda) koji služe za potrebe lokalnog stanovništva, te veći broj izvorišta čija je lokacija nepovoljna za ekonomično korištenje jer se nalaze na relativno niskim hipsometrijskim dijelovima terena, a često dolaze i pod usporom riječnih voda. Samo na području općine Sanski Most postoji preko pedeset seoskih (lokalnih) vodovoda, a neki od njih imaju pumpnu stanicu i rezervoar. Prema dosadašnjim rezultatima, kvaliteta vode zahvaćene na navedenim izvorištima, uz eventualnu dezinfekciju (hlorni preparati), odgovara standardima propisanim pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće. S obzirom na kvalitetu i raspoložive količine vode na već spomenutim izvorištima (a i na mnogim drugim), te uz izgrađenu infrastrukturu (vodozahvat, električna energija, putna komunikacija), autor je mišljenja da se u vrlo kratkom vremenu može realizirati projekt pogona za proizvodnju flaširane pitke vode. Ovo je samo jedan od primjera kako ekonomski i ekološki pravilno iskoristiti vodna bogatstva istraživanog područja, ali i vodna bogatn stva Bosne i Hercegovine.

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

15

PRIRODNI RESURSI

Doc. dr. sc. Dalibor Ballian

a južnim obroncima planine Vranice nalazi se prelijepi slap Štrapala, na nadmorskoj visini oko 950 m. Uz ovaj biser prirode vezana je i jedna legenda, o odnosi se na vezivanje brodova na ovom mjestu, jer u sredini slapa postoji jedna velika čelična halka za koju se ne zna kako je stigla na to mjesto. Ovdašnji ljudi kazuju da je tu nekada bila obala mora koje je presušilo, a nastao izvor jedne od pritoka Vrbasa. Da li će se u budućnosti čuti takve legende i da li će ostati sjećanje na ovaj slap ne znamo, ali se može desiti da ga vrlo brzo nepovratno izgubimo usljed izgradnje hidrocentrale. U poplavi izgradnje mini-centrala i ovaj biser prirode se nalazi na udaru lokalnih moćnika. Posljednjih nekoliko godina ovaj kraj je opsjednut izgradnjom malih hidrocentrala, u čemu vlada prava anarhija uz blagoslov lokalnih vlasti. Praktično kompletan gornji dio Vrbasa, a tako i dio ovog vodotoka, je pokriven malim hidrocentralama, o čemu je već ranije pisano u Fondeko svijetu, a izgleda da je došao red za gradnju i na slapu Štrapala. Sve se to ne bi dogodilo da je poštovana procedura izgradnje malih hidrocentrala, te rađena ekološka studija, koja podrazumijeva utjecaj malih hidrocentrala na okolinu. Lokalni ‘’stručnjaci’’ sumnjive stručnosti su se izborili da nije potrebno raditi ekološke studije za male centrale i tako kroje ekološku politiku na zapadnim obroncima planine Vranice. Sva moguća površinska voda se usmjerava u cijevi koje opskrbljuju centrale, te su i najmanji izvori pokupljeni. Iza podignutih centrala ostaje pustoš, vodotoci bogati živim svijetom, često sa mnogo endemskih vrsta, su presušili zbog preusmjeravanja vode, a veoma osjetljivi ekosustavi su nestali u nepovrat. Zaboravlja se da je mnogim vrstama koje rastu i žive na obalama tih potoka potrebna voda. Kao što je čovjeku potrebno minimalno 1,5 litara vode dnevno za normalno obavljanje fizioloških aktivnosti u organizmu, tako je voda potrebna i mnogim biljkama i životinjama, ali im je nemarnošću neodgovornih uskraćena. Tim nestručnim, i ekološki neopravdanim zahvatima je došlo do intenzivnog mijenjanja mikroklime, koja postaje izrazito suha. To postupno, u međudjelovanju sa globalnim zagrijavanjem, vodi ka velikom 16 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

N

Da li će, kao i mnogi potoci na obroncima Vranice nestati i prelijepi slap Štrapala

VELIKA sUŠA JE POČELA

Biser prirode slap Štrapala

PRIRODNI RESURSI
sušenja šuma u tom području u narednom periodu, a što se već može primijetiti na pojedinim stablima. Zbog veoma loše izgradnje, te slabih tehničkih rješenja prilikom gradnje, na mnogim mjestima iz zemlje vire elektroinstalacije koje transportiraju električnu energiju. Kablovi su ukopavani duž šumskih kamionskih putova koje koristi lokalno stanovništvo. Poznato je da su ti putovi opterećeni kretanjem teške mehanizacije što vodi direktnom oštećivanju kablova. Tako su vozači kamiona i osobnih vozila, a i lokalno stanovništvo koje se kreće tim putovima izravno ugroženi od visokog napona, ako dođe i do malog oštećenja kablova, a što se može vrlo lako dogoditi. Što nas dalje očekuje u budućnosti, tek ćemo vidjeti, ali bojim se da nas očekuje sudbina brojnih živih organizama koji su nestali, ili će nestati gradnjom ovakvih objekata. Ovo su za sada mali objekti, a uskoro će početi gradnja sve većih i većih, a time će i ekološke katastrofe biti veće. U ovakvo postavljenoj strategiji razvoja, proizvodnji i korištenju energetskih potencijala mi smo samo gubitnici, bez budućnosti. n

Nekadašnji vodotok, a sada pustoš sa primjetnim promjenama na okolnom drveću.

Otkriveni visokonaponski kablovi koji ugrožavaju sigurnost na trasi šumskog puta.

Strojno postrojenje male hidrocentrale

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

17

NAUČNA I POLITIČKA SLOBODA

KOrIFEJI Su POSEbNI DAr PrIrODE
znemirujuća zabluda širi se čitavim zapadnim svijetom – to je ideja da nauka predstavlja prijetnju demokratiji i ličnoj slobodi. To utire put nevjerovatnoj, paradoksalnoj tvrdnji konfesionalnosti etike, koja smatra da je vjera glavni kulturni i politički branilac čovječnosti izloženoj napadu tehno-nauke. Ovo gledište se čuje u većini zapadnih zemalja u raspravi o društvenom uticaju i etičkim implikacijama biotehnologije. Srećom, taj glas obično ima mali ili nikakav uticaj na političke od-

U

Gilberto Corbelini je profesor istorije medicine i bioetike na rimskom univerzitetu «La Sapienza». Odlomci iz referata «Scientific and political freedom: the scienti’s ethos and the evolution of individual human rights in Western societes», održanog na svjetskom kongresu o slobodi naučnih istraživanja (Rim, 2006.)
luke. Ipak, naprimjer u Italiji, ovakav stav je postao vrlo izražen i uticao je na niz zakonskih prijedloga koji teže ograničavanju i slobode naučnih istraživanja i slobode ljudske jedinke. U naučno razvijenim zemljama Zapada, naučne zajednice pokušavaju ograničiti protivnike nauke, u uvjerenju da je ovaj period antinaučne zablude samo privremen. Naučnici vjeruju da je za promjenu datog stanja dovoljno poboljšati naučnu pismenost. Naučnici također drže da su sloboda mišljenja i izražavanja, a time i sloboda naučnog rada, zauvijek dostignuti u zapadnom svijetu. Nema potrebe za strepnjom zbog kulturalnog relativizma i konstruktivizma, koji se infiltriraju u humanističke oblasti. Na kraju krajeva, niko, pa ni najekstremniji relativisti, ne bi odbacili koristi od nauke i tehnologije. I konačno, oni također moraju uzimati antibiotike i koristiti se internetom. Naučna zajednica treba da shvati da je dostignuće civilne slobode došlo nakon revolucije u načinu mišljenja, koju je donio nastanak moderne nauke. Stoga je isticanje racionalnosti naučnog pristupa, te odbrana nauke i slobode istraživanja, ujedno odbrana ličnih sloboda, tj. demokratije. Danas se, međutim, vrijednosti demokratije iskorištavaju za iskrivljivanje nauke i njenog prijema u javnosti. Očevi moderne demokratije su znali da naučna kultura i naučno obrazovanje predstavljaju temeljne vrijednosti demokratskog života. Ovo znači da je i promocija naučne kulture i obrazovanja, tj. izvoz (širenje) nauke, vjerovatno najefikasniji i najmanje nasilan način širenja blagostanja i demokratije u zemljama gdje ih još nema. Preporučljiva je takva promjena strategije koje se pridržavaju naučnici u javnoj raspravi, iz tri glavna razloga. Prvo, zato što sama istorija pokazuje da je sloboda naučnoistraživačkog rada oduvijek bila najvažniji kulturalni izvor modernih ideja demokratije i sekularne vladavine. Drugo, zato što se mora suprotstaviti političkoj manipulaciji i cenzuri nauke, koja iskorištava bioetička zastranjenja i nedoumice opreznih razmišljanja da bi naučnike predstavila kao antidemokrate. I na kraju, zato što je bitno jačati kritičko mišljenje, tj. intelektualne temelje naučnika i internih kontrolnih sistema za valon rizaciju naučnih otkrića.
Prevod i obrada: LJ. Berberović

VrIJEDNOSTI u zNANOSTI

zNANOST NIJE SPOrT DA brOJImO gOLOVE
Pretjerivanje ili pretjerano umanjivanje značaja jednog znanstvenika (balkanska bolest) možda impresionira laike i intrigira novinare bilo pozitivno ili negativno, ali ne koristi nikome i šteti samoj znanosti. Zato me čudi način govora i pisanja u kojem se naši znanstvenici dijele na prvoligaše i manje uspješne drugoligaše. Prvoligaši će se prepoznati preko znanstvenih rezultata, a ne hvalospjeva. Definirati prvoligaše po broju publikacija znači banalizirati znanost. Znanost nije sport da se broje golovi. Broj publikacija ili njihova citiranost može biti jedan od kriterija za dobivanje nekog namještenja, ali ne mjera za znanstvenu produktivnost i nikako mjera za znanstveni nivo. U raznim institutima širom svijeta se ćaskalo: što je znanost i tko je pravi znanstvenik. Obično su se takvi razgovori vodili za vrijeme ručka u kantinama i dolazilo se do sljedećeg konsenzusa za naše fundamentalno istraživanje u visokim energijama (tzv. fizika elementarnih čestica). U toj fundamentalnoj disciplini može se govoriti o tri kategorije znanstvenika. Sve te kategorije su važne za znanost na svoj specifični način. U prvu kategoriju spadaju iznimni korifeji tipa npr. Einsteina, Heisenberga i slično, koji otvaraju nova vrata u novi znanstveni salon; druga kategorija rijetkih prvoligaša koji donose veliko i originalno pokućstvo u taj salon. Treća kategorija su brojni drugoligaši koji dotjeruju, uređuju i čiste salon i time pripremaju prostor za nove korifeje. Korifeji su očigledni za svakoga, prvoligaši su u svijetu fundamentalne znanosti lako i jednoznačno prepoznatljivi od stručnjaka. Svi mi drugoligaši pokušavamo se profilirati manje-više s brojem publikacija. Za male zemlje drugoligaši su, ako i nisu vrhunski (ova riječ je vrlo štrapacirana na Balkanu), ali profesionalno na visini, od velike koristi. Opasnost dolazi od drugoligaša hohštaplera. Podizanjem nivoa školstva, od dječijeg vrtića do sveučilišta, možemo stvoriti vrhunske drugoligaše, a sa strpljivošću i njegovanjem tradicije možemo se nadati prvoligašima. Korifeji su posebni dar prirode.
Dr. Ivo Derado (Max-Planck-Institut, München)

18

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

TRAGOM JEDNE IDEJE

Prof.dr. Vladimir Beus

ugi niz godina, a posebno poslije 1996. godine, dijelovi planinskih masiva Igmana i Bjelašnice su izloženi različitim vidovima degradacije, što ima višestruke i dugoročne negativne posljedice na prirodni ambijent ovog prostora, a i šire. Posebno su ugroženi prostori Babinog dola, Velikog i Malog polja, a u posljednje vrijeme pod udarom su i južne padine Bjelašnice. Skala negativnih uticaja i narušavanja do neprepoznatljivosti prirodnog ambijenta je veoma raznolika: izgrađeni i u gradnji megalomanski apartmanski i hotelski objekti na Babinom dolu, neprimjeren poligon Policijske stanice, ferijalni hostel na Velikom polju (lociran u mrazištu!), deponije građevinskog otpada i smeća u ranijem majdanu morenskog materijala, a nalaze se i u šumama i duž puteva, «hortikulturna uređenja» oko apartmanskih i ugostiteljskih objekata, u Parku djece Srebrenice, simboli olimpijskih krugova…, korištenje prostora Velikog polja kao strelišta… Ovi i niz drugih štetnih uticaja grubo su narušili prirodni ambijent i iskonski mir ovih predjela. Paradoksalno je da su se navedene aktivnosti odvijale istovremeno sa nastojanjima, prijedlozima i raspravama, o formiranju nacionalnog parka u koji bi bili uključeni i predjeli Igmana i Bjelašnice. Danas, nažalost, ovi predjeli su izgubili atribute nužne za ispunjenje kriterija za status nacionalnog parka. Uviđajući štetnosti i opasnosti od zahuktale gradnje i megalomanskih planova gradnje novih kapaciteta na ovom prostoru, na čije posljedice je u raznim prilikama više puta ukazivano, federalni urbanistički inspektor je zabranio Općini Trnovo gradnju novih objekata na području obuhvaćenom Odlukom o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice područjem posebnih obilježja od značaja za FBiH. Prema ovome, gradnje i destrukcija prirodnog ambijenta ovog prostora su stopirane do daljnjeg, tj. izrade prostornog plana područja posebnih obilježja. Praksa će pokazati učinkovitost ove zabrane. No, da je ovaj prostor meta mnogih «prostornih planera» i njihovih vizija pokazuje bizaran slučaj. Potpredsjednika F BiH Mirsada Kebu prilikom posjete KJP ZOI ‘84 njegov domaćin Nedžad Ajnadžić, direktor KJP ZOI ‘84 je upoznao, između ostalog, sa idejom o formiranju tzv. parka ambasadora na Velikom polju na Igmanu. U antrfileu, naslovljen «Park Ambasadora», članka koji je tom prilikom objavio dnevni list «Oslobođenje» (15. maj 2008. godine) navodi se: « Na prijedlog Nedžada Ajnadžića, Mirsad Kebo obećao je predložiti stranim ambasadorima u našoj zemlji finansijsko ulaganje u uređenje parka na igmanskom

D

Zagovaranje uređaja Parka ambasadora na Velikom polju predstavlja klasičan primjer genetskog zagađenja

zASADI - PA zAgADI

Krajolik Velikog polja Velikom polju, a koji bi onda nosili imena Prostor Igmana i Bjelašnice odlikuju brozemalja iz kojih dolaze ambasadori koji su jne specifičnosti prirodnih uslova: klimatskih, podržali projekt». geomorfoloških, geopedoloških, hidroloških, Ovakav laički prijedlog i nekompetent- florističkih, faunističkih, vegetacijskih, koji nost ne čudi; nažalost, česti su u raznim sfera- predstavljaju izvanredne vrijednosti koje ma djelatnosti. O genetičkom zagađivanju, ovom prostoru daju polivalentan značaj. Iz koje poprima neslućene razmjere na pros- ove činjenice proističu različite mogućnosti torima očuvane prirodne vegetacije Igmana, korištenja ovog prostora uz obavezu očuvanja Bjelašnice, Jahorine, Vlašića…, malo ko misli i unapređenja prirodnog ambijenta. Ovakav kada se govori o zagađivanju i degradaciji odnos prema prirodi je uslov održivog razvoja prirodnog ambijenta. Zagovaranje uređenja i opstanka. parka ambasadora na Velikom polju predstavPoseban predio predstavlja najveća i lja eklatantan primjer genetskog zagađenja, specifična depresija Velikog polja koje je ratodnosno nepoznavanja procesa i posljedica nim razaranjima (1992.-1995.) pretrpjelo vekoje bi iz takve aktivnosti proizašle. Nepri- lika oštećenja. Korištenjem diluvijalnih nanohvatljivo je baviti se i/ili planirati aktivnosti sa radi formiranja baze za smještaj Mirovnih u javnoj djelatnosti za koje se ne posjeduju snaga UN na ovom prostoru devastirani su određena znanja. zemljište i vegetacija, čak izmijenjen i reljef polja, što je izrazito narušilo prirodni ambijent. U cilju umanjenja šteta i rekultivacije prirodnog ambijenta nužno je izvršiti određene sanacione zahvate, među kojima i obnavljanje autohtone šumske vegetacije na nekim rubnim dijelovima i određenim mikro lokalitetima u polju. Na taj način bi se donekle obnovio sklad ambijentalne cjeline Velikog polja očaravajuće ljepote, koje predstavlja biotop specifične i uske ekološke amplitude i karakterističnog biodiverziteta. Ništa ne može zamijeniti ljepotu oblika, boja i mirisa rascvjetalih livadskih biljaka i šuma vjetra među njihovim sasušenim vlatima u jesen. Zamišljeni park ambasadora značio bi potpunu degradaciju ovog prirodnog ambijenta sa višestrukim i dalekosežnim štetnim posljedicama, zbog čega je i kao ideja neprihvatljiv. Događanja na Babinom dolu su upozoravajući primjer. n Ferijalni hostel u Mrazištu na Velikom polju

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

19

NEOBIČNI SVIJET BILJAKA

Prof. dr. Vladimir Beus

biljke mesoždere spada oko 400 međusobno različitih vrsta koje, osim specifičnog načina pribavljanja određenih hranljivih materija, uglavnom imaju malo zajedničkog. Svojim načinom ishrane ova grupa biljaka se najviše približava životinjama mesožderima. Nedostatak minerala i azota ove biljke nadoknađuju hvatanjem i rastvaranjem insekata i drugih sitnih životinja. Za hvatanje im služe specijalizirani nervni sistem, listovi, žlijezde, cvjetovi… koji im omogućavaju da hvataju žrtvu munjevitom reakcijom. Sve one «vare» svoj plijen procesom hemijskog razlaganja koji odgovara varenju kod životinja. Razlaganje vrše enzimi koje biljka izlučuje, bakterije koje biljka «gaji» na sebi ili i jedni i drugi. Na ovaj način biljke mesožderi apsorbuju azotna jedinjenja i minerale do kojih ne mogu doći na uobičajen način, putem korijena, zbog specifičnih uvjeta sredine. Neke od ovih biljaka žive kao epifite, rastu na drugim biljkama, ali ne kao paraziti već same proizvode svoju hranu. Biljke mesožderi pripadaju dikotiledonim biljkama, najveći broj pripada redu

U

Biljke mesožderi pripadaju dikotiledonim biljkama, najveći broj pripada redu Nepenthales

MEsOŽDERI HVATAJU I PLIJEN

Nepenthes vrsta sa «ćupovima»

Nepenthales. Od svih biljaka mesoždera posebno svojim izgledom privlače pogled vrste iz roda Nepenthes sa specifičnim tvorevinama, koje podsjećaju na zemljane ćupove. Ova asocijacija sadržana je i u nazivima ovog roda na engleskom jeziku: Pitcher plant i njemačkom jeziku: Kannenstrauch. Rod obuhvata oko 70 vrsta, porijeklom većinom iz Indonezije i tropskih regiona Azije, gdje su vezane za močvarna područja. Vrste ovog roda su uvijek zelene biljke, insektivorne,

većinom epifitske trajnice, koje žive adaptirane na viseći oblik. Imaju neupadljive ljubičaste ili smeđaste cvjetove na klasovima između gornjih listova. Sa vrhova listova na dugim stapkama vise brojni «ćupovi», dužine 20 do 30 cm, sa poklopcima, koji predstavljaju klopke i mjesta za probavu insekata. Oni mame insekte koji u tečnosti u «ćupu» se utope, a zatim uz dejstvo enzima, koje biljke izlučuju, bivaju razloženi i daju potrebnu hranu biljkama. n
Prof.dr. T. Šarić

NOVOSTI Iz NAuKE

auka o materijalima stalno ljudima daje nove korisne supstance. Jedna od takvih je poliakrilamid ili, skraćeno, PAM. PAM je perspektivno sredstvo za zaštitu i popravak zemljišta i za zaštitu vode. I do sada su postojala sredstva za popravak strukture zemljišta, tzv. zemljišni kondicioneri ili vještački strukturatori, kojih ima sintetičkih i organskih. Međutim, njihov nedostatak leži u činjenici da ih treba velika količina po hektaru i što su skupi, pa se govoto i nisu upotrebljavali. Novo sredstvo PAM iz grupe polimera popravlja strukturu tla i štiti ga od erozije, a treba ga samo par kilograma po hektaru po cijeni od 50 do 100 maraka godišnje. PAM je 10 puta efikasniji od dosadašnjih zemljišnih kondicionera, a 99% je jeftiniji od njih. Sredstvo je potpuno neškodljivo po okolinu, a njegova primjena ne remeti ostale agrotehničke operacije 20 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

N

NOVA SrEDSTVA zA POPrAVAK zEmLJIŠTA I OKOLINE
Voda za navodnjavanje se često gubi u zemlji, u brazdama i kanalima kojima se dovodi. PAM može spriječiti ove gubitke vode. On također sprečava eroziju zemljišta na nagibima i smanjuje zagađivanje voda erodiranim (nanesenim) muljem sa parcela. PAM sprečava i odnošenje zemlje (prašine) i zagađivanje njome okoline – vode u rijekama, jezerima itd., kao i ljudskih naselja. Smanjuje i prenošenje vjetrom štetnih mikroba sa površine tla, iz štala, sa đubrišta, pašnjaka (iz stočnnog izmeta i mokraće), iz rasturenog stajnjaka po njivama i livadama itd.. PAM smanjuje ispiranje mineralnih i stajskih đubriva u pjeskovitim i šljunkovitim tlima i zagđ|ivanje podzemnih voda. Ako se PAM-u dodaju aluminijev sulfat ili kalcijev oksid, tada smanjuje ispiranje i površinsko spiranje patogenih bakterija iz stajnjaka za 99%. Šta to znači u sprečavanju zagađivanja površinskih

i podzemnih voda od stajnjaka kao najvećeg zagađivača ruralnih područja, ne treba posebno naglašavati. PAM ima sposobnost da veže bakterije i druge mikrobe i sprečava njihovo odnošenje vodom i vjetrom. Ovaj proizvod nastao je kao rezultat rada američkih naučnika. Oni očekuju da će dodavanje PAM-a u vodu za navodnjavanje smanjiti eroziju sa navodnjavanih polja za 80-99%. Jedna unca (30 grama) PAM-a veže 1000 funti (450 kg) zemlje i sačuva je od erozije vjetrom i vodom.To znači da ova materija veže i štiti 15.000 puta veću količinu zemlje. Zato se PAM smatra do sada najboljim konzervatorom zemlje. PAM se proizvodi iz prirodnog gasa, koji je jeftin i ima ga u izobilju. Može se proizvoditi i iz biljnih ulja, biljnih ostataka u polju i od otpadaka pri proizvodnji hrane. Tako se rješava i pitanje odlaganja organskog otpada. n

NAUKA U PRAKSI

Prof.dr. T. Šarić

ASPIrIN JE I LIJEK zA bILJKE

P

Salicilna kiselina stimuliše otpornost biljaka protiv bolesti i štetočina
i mjeri se hiljadama dijelova na milion, dok se koncentracija većine sintetičkih pesticida mjeri u ppm ili ppb (milionitih ili milijarditih dijelova). Po ocjeni tog autora, Amerikanci jedu dnevno oko 1500 mg prirodnih pesticida ili 10.000 puta više nego vještačkih. On smatra da je polovina tih prirodnih pesticida kancerogena. Rodricks proširuje ovu misao i navodi da hrana značajno doprinosi pojavi raka čovjeka, da mi ne znamo mnogo zašto je to tako, ali je to sigurno mnogo kompleksnije nego količina i oblik masnoće i vlakana koje uzimamo u hrani. Možda industrijski proizvodi nisu glavni čovjekovi kancerogeni, mispokušati, zaključuje autor. Američki naučnici u državi Vašingtonu nedavno su ustanovili da salicilna kiselina (aspirin) može da proizvede prirodnu otpornost biljaka prema štetnim gljivicama, bakterijama i virusima. O tome piše časopis Agricultural Research. Istraživači su otkrili osobinu stečene sistemske otpornosti (SAR – systemic aquired resistance). Biljke proizvode salicilnu kiselinu, naročito kada ih napadne patogen. Međutim, odnedavno se industrijski proizvodi salicilna kiselina (koja je izvorno pronađena u unutrašnjoj kori vrbe) za prskanje biljaka, čime se izaziva otpornost tih biljaka prema patogenima. Ovo naročito važi da paradajz, špinat, salatu i duhan, ali može i za druge biljke. Sada se ova tehnika najviše ispituje na krompiru. Ako ova ispitivanja dadnu očekivane rezultate, to će uveliko smanjiti potrebu prskanja krompira sintetičkim pesticidima protiv bolesti i insekata. Istraživač Navarre navodi da inficirane biljke obolijevaju zato što na vrijeme ne aktiviraju vlastite odbrambene mehanizme. Salicilna kiselina im može pomoći da te mehanizme aktiviraju čim jedna spora gljivice padne na list biljke. Biljka tada sintetiše antimikrobne supstance koje je štite od prisutnog patogena. Sada se naročito ispituje mogućnost stvaranja odbrane krompira na ovaj način protiv viroza. Proučava se kojim dozama salicilne kiseline može se postići najbolji efekat. Ispituje se koji gen reguliše ovaj vid stvaranja otpornosti biljaka kako bi se oplemenjivanjem bilja stvorile sorte prirodno otporne prema nekim bolestima ili štetočinama. Kao što vidimo, aspirin bi, nakon što već 105 godina služi ljudima protiv raznih bolesti, uskoro mogao biti i sredstvo u zaštiti bilja, odnosno stimulator njihove otpornosti protiv bolesti i štetočina, što bi značajno smanjilo potrebu za pesticidima. n
FONDEKO SVIJET, 26/2008. 21

esticidi su odigrali epohalnu ulogu u poljoprivredi, odnosno proizvodnji hrane. Međutim, u novije vrijeme njihova primjena se nastoji smanjiti zbog ekonomskih i ekoloških razloga. To se postiže primjenom raznih preventivnih, fizičkih, mehaničkih i bioloških metoda koje smanjuju potrebu za pesticidima. Među tim metodama posebno mjesto zauzima korištenje biljaka otpornih prema bolestima i štetočinama. Rijetko se ko upita zašto su neke biljke ili sorte, odnosno hibridi, otporne prema nekim bolestima i štetočinama a neke nisu. Sada se nastoji koristiti prirodna otpornost biljaka, ili im se

Hiljade prirodnih hemikalija ulaze u naše tijelo

nastoji ona izazvati ili povećati raznim načinima, od klasične selekcije bilja, zatim novog genetičkog inženjeringa transferom gena, do izazivanja proizvodnje materija u biljci koje će je činiti otpornom. Profesor Ames sa Kalifornijskog univerziteta u Berkliju podvlači da biljke, uključujući i one koje koristimo za hranu, mogu da proizvode vlastite prirodne pesticide koji ih štite od insekata i gljivica. Koncentracija prirodnih pesticida je mnogo veća nego vještačkih

li on, nego to mogu biti prirodni proizvodi. Neki prirodni sastojci hrane mogu zaštititi čovjeka od nekih vrsta raka, a povećati rizik od drugih karcinoma. I neki industrijski proizvodi imaju ista takva svojstva. Hiljade prirodnih hemikalija ulaze u naše tijelo i one na različit način stupaju u interakcije sa sastojcima tjelesnih ćelija i njihovih hemikalija, pa neke od interakcija iniciraju ili pojačavaju procese koji vode u različite bolesti. Mi smo daleko od razumijevanja velikog dijela tih procesa, ali vrijedi

ČOVJEK I PRIRODA

Prof.dr. Sulejman Redžić

JAsNIN ENcIJAN GENTIANA JASNAE UKRAs bOsANsKIH PLANINA
osna i Hercegovina (BiH) je jedna od nabogatijih zemlja po broju endemičnih i reliktnih vrsta biljaka, životinja i gljiva. Prema savremenim naučnim procjenama cijeni se da je više od 15% endemične flore i faune. Tako na tlu zemlje bosanske utočište nađe preko 500 vrsta endemične flore vaskularnih biljaka. Prema tome, BiH je zemlja sa najvišom stopom endemičnosti u evropskim i svjetskim razmjerama. To nesumnjivo govori da se na tlu BiH nalaze i svojevrsni razvojni centri u kojima se procesi endemogeneze i danas odvijaju. Tako nastaju mnoge vrste biljaka, naročito u područjima gdje je determiniran živi svijet relativno kasno kao što su centri glacijacije na najvišim dinarskim planinama. Uz mnoge glacijalne relikte, najviše planine nastanjuju i mnoge mlade endemične biljke koje govore o intenzivnim procesima filogenije nakon posljednjeg ledenog doba. Neke od endemičnih vrsta su sa uskom ekološkom amplitudom, a pojedine nastanjuju samo najviše planinske masive koji su duže vrijeme pod uticajem dubokih planinskih snijegova. Jedna od takvih vrsta je i Jasnin encijan Gentiana jasnae, endem bosanskohercegovačkih planina, biljka izuzetne ljepote i veoma važan genofond u kojem se kriju mnoge tajne nastanka novih vrsta, nove hemijske materije koje će imati veliku primjenu u savremenoj biotehnologiji, konzervaciji, farmaciji i biomedicini. Ovu prelijepu bosanku, a i hercegovku, u svijet nauke donese dr. Radomir Lakušić, dugogodišnji profesor botanike i ekologije biljaka i fitogeografije na Univerzitetu u Sarajevu, jedan od vrsnih poznavalaca planinske flore i vegetacije Balkanskog poluostrva, pa i jugoistočne Evrope. Ime joj dade u čast mlade naučnice, njegove studentice Jasne Šarić, koja u potrazi za kapljicom vode u ratom blokiranom Sarajevu, tog kobnog 15.decembra 1993. godine kao i mnogi pupoljci ljiljana bosanskih nesta u pepelu sivom. Nikad ne dočekaše cvjetove bijele. U redu za vodu pred sarajevskom pivarom od agresorske granate ugasio se i život Jasne Šarić, asistenta Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, veoma perspektivne i ambiciozne mlade naučnice, pogleda nježnijeg i od latica ruža mirisnih, oka poput lastavice, osmjeha čarobnog kao iz

B

Mlada naučnica Jasna Šarić, u potrazi za kapljicom vode, kao mnogi pupoljci bosanskog ljiljana, nesta u pepelu sivom dina, prosinac/decembar, Sarajevo, godina izdanja XLII. Treće ratno izdanje). Profesor Lakušić u to vrijeme iz razumljivih razloga (teškog i beznadežnog ratnog vremena) dao je samo ime ovoj biljci. U kasnijim razgovorima s profesorom saznao sam bliže informacije o Jasninom encijanu, morfologiji, mogućem rasprostranjenju i ekologiji. Kako do svoje smrti profesor Lakušić (august 2005) nije stigao pobliže opisati ovu endemičnu vrstu i prezenirati je najširoj javnosti, to mi je preostala obaveza da učinim ja, što sa radošću botaniča činim, ali beskrajno tužan sjećajući se kobnog januara 1993. godine, a i ponosan što iz gelera crnih okrutnog agresora izrastoše latice plave na kojima i danas treperi osmjeh i ljepota Jasnina. Botanička dijagnoza: Jasnin encijan je nježna viegodišnja biljka, visine 5-6cm. Prizemni listovi skupljeni su u naročite rozete, više-manje jajasti, eliptično-lancetasti, uglavnom ujednačene širine, 3 puta duži nego širi. Dugi oko 2,5 do 3cm, makismalne širine do 1cm. Iz rozete izbija nježna stabljika, visine 3-6cm. Na stabljici je dva do tri para sitnih uglavnom lopatastih listića. Cvjetovi su pojedinačni. Diferencirani na zelenu čašicu i tmanoplavu krunicu ili vjenčić. Čašičnih listića je 5 koji su srasli u cijev. Slobodni dijelovi duboko urezani, lancetasti. Krunica je podjeljena na cijev dužine do blizu 3cm i 5 režnjeva, eliptičnih lancetasto ušiljenih između kojih su sitni međuzubci, najčešće po dva. Krunica je tanjirastog izgleda u fazi punog cvjetanja, tamnoplave ili neboplave boje. LECTOTYPUS: Bjelašnica planina kod Sarajeva, 5. juni 2005., 1850 m, zona snježanika, HERB CEPRES G-15011993, Leg. S.Redžić; Sl. 1). Jasnin encijan je po svojim morfološkim osobinama sličan proljetnom encijanu Gentiana verna L. šire rasprostranjenoj vrsti koja raste na planinama Evrope i Azije, te planinskom encijanu G. tergestina (G.Beck) Fritsch koja također nastanjuje visoke planine. Međutim, Jasnin encijan za razliku od proljetnog encijana je nježnija biljka, nešto viša rastom, užih listova i latica, a ekološki se veoma razlikuju. Dok proljećni encijan nastanjuje gorske, pretplaninske i planinske rudine na karbonatima klase ElynoSeslerietea Br.-Bl. 1948, Jasnin encijan svoj životni opimum ima na staništima oko plan-

Jasna Šarić

kakve cvjetne bašće kraj Nerteve, vode hladne. Duboko pogođen preranim odlaskom svima drage i omiljene Jasne, profesor Radomir Lakušić, u želji da iskaže svoju veliku bol i sačuva uspomenu na ovu mladost i nesvakidašnju ljeopotu i talenat opisa novu vrstu biljke i ime joj dade Gentiana jasnae. Nije nimalo slučajno što je odabrao vrstu iz roda Gentiana L. Jer ovaj rod biljaka okuplja najljepše vrste koje i najhladnije ljude ne ostavljaju ravnodušnim. To su biljke čije tamnoplave latice plijene pažnju i ljubitelja prirode, vrijednih pčelica koje im se dive, a često zaustavljaju i dah svima koji se nađu u proljeće rano na nekoj od naših planina. Upravo takva je bila i Jasna Šarić. U ratnoj 1993 godini, u hladnoj sarajevskoj noći profesor Lakušić je napisao i tekst u ratnom broju Biološkog lista u kojem je izvjestio biološku javnost o pogibiji Jasne Šarić od agresorske granate. U želji da se očuva vječno sjećanje na Jasnu Šarić, jednu nježnu endemičnu bosansku vrstu encijana profesor Lakušić je nazvao njenim imenom - Gentiana jasnae, tj. Jasnin encijan. (Detaljnije u Lakušić, 1994/95: BIOLOŠKI LIST, 1, Školska 1994/95. go-

22

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

ČOVJEK I PRIRODA
inskih snježanika, na mjestima gdje se snijeg zadržava veoma dugo, čak i tokom čitave godine. Tla su plitke planinske organogene crnice na krečnjacima i dolomitima ili čak kalokosirozemi. Njene populacije izgrađuju zajednice oko snježanika na karbonatima sveze Salicion retusae Horvat 1949, reda Salicetalia retusae-serpyllifoliae Lakušić 1968 i klase Salicetea herbaceae Br.-Bl. 1947. Na planinama endemnog razvojnog centra (Sl. 3) izgrađuje endemoreliktnu asocijaciju Salici retusae-Gentianetum jasnae Redžić 2007. uglavnom iznad 2000 m nadmorske visine (Sl. 4), a na staništima snježanika na Bjelašnici zajednicu Violo zoisyii-Gentianetum jasnae Redžić 1999, iznad 1800 m nadmorske visine. Jasnin encijan je veoma dobro prilagođen niskim temperaturama, fiziološkoj suši, te visokim intenzitetima sunčeve svjetlosti. S obzirom na globalno otopljavanje postaje ugroženom vrstom u skladu sa međunarodnim kriterijima Internacionalne unije za zaštitu prirode i Konvencije o biološkoj raznolikosti. Cvjeta u maju i junu, a mogu se naći pojedinačni cvjetovi i tokom ljeta sve do jeseni. Rasprostranjena je na visokim dinarskim planinama, u području Visokodinarske provincije, Alpsko-visokonordijske regije. Do sada je registrovana na planinama Bjelašnici, vrhovima Prenja i Čvrsnice. To je pravi glacijalni relikt. Veoma je dobar indikator za praćenje klimatskih promjena. Jasna Šarić je uvijek bila inspiracijom i naduhnućem. U svakom cvijetu tokom mojih istraživanja flore naših planina vidio sam lice nasmijano, osjećao tugu golemu koja i danas doseže sve do utrobe Zemlje i nebeskih visina u isto vrijeme. Ali i ponos i radost što sam je poznavao, što sam kao asistent u to vrijeme imao priliku dijeliti ushićenje i ugodne trenutke tokom terenskih

Vrsta Gentiana jasnae Lakušić, na vrhovima Bjelašnice planine u Bosni – loccus classicus, lectotypus (Foto: S.Redžić)

vježbi iz Ekologije biljaka na kojima je Jasna pokazivala nesvakidašnji talenat i smisao za spoznaju, a i za ljubav prema prirodi i svojim kolegama, prema svemu i živom i neživom u njenom okruženju. Zbog toga mi je i mnogo godina poslije inspiracijiom i tokom pisanja scenarija za serijal «Prirodna baština BiH». Evo i jednog inserta iz emsije posvećene Bjelašnici planini, najljepšoj djevojci bosanki i hercegovki u isto vrijeme. Planini na kojoj je i „locus classicus“ Jasninog encijana. «Sa prvim beharima divljih trešanja ispod surovih vrhova Bjelašnice, na moru svjetlozelenih ilirskih bukovih šuma, u cik zore rumene, rađaju se i životi novi. Upravo iz snijega bijeloga, isto kao što su još jedne sumorne zime zauvijek nestali sa zem-

Snježanici - staništa Jasninog encijana Gentiana jasnae na Čvrsnici planini (Foto: S. Redžić, 2008)

lje bosanske. I evo, upravo ovdje, na ovoj čarobnoj planini, svu ljepotu i raskoš plemenite duše djevojačke, ljubav pokapana rukama zlih ljudi ponovo niče na laticama plavim, plavljim i od nebeskih visina, modrijim i od rijeke modre tamo dole u pitomoj hercegovačkoj dolini, mednijim i od nektara zambaka bosanskih. Jasnin encijan (Gentiana jasnae). Najljepša biljka plavojka gora bosanskih sa čijih latica nježnih zrači čednost jedne mladosti i nedosanjene radosti. Jasnin encijan (Gentiana jasnae) nije samo rijetka i endemična biljka bosanskih planina, jasnin encijan je simbol vječnosti duha bosanskog, ljubavi za grudom rodnom. Ovdje, kao i drugdje diljem bosanskih pitomina, iz krvi naše mladosti ne izraste mržnja. Izraste cvijeće naljepše. I dokle bude sunca bjelašničkog i neba plavog sve naše jasne i genciane njihove će odolijevati i najjačim vjetrovima planinskim. Takvo je cvijeće bosansko». Mladost i životna radost, snovi ne dosanjani Jasne Šarić su simbolom otpora, hrabrosti djevojačke, odanosti Sarajevu svom, ulicama njegovim, parkovima i alejama koje u to sumorno ratno vrijeme nije željela zamijeniti za plavetnilo švajcarskih jezera, toplu sobu u Ženevi, bistru vodu, obilje hrane. I ostala je u prahu zemlje rosne, sarajevske, iz koje iznikoše cvjetovi plavi i prosuše se gorama bosanskim gdje na laticama svog encijana svakog proljeća daruje sve samu ljubav i toplinu. Podarimo i mi našoj Jasni drvo njeno, park cvjetni i ulicu u kojoj će cvjetati encijani najljepši u sred njenog Sarajeva i pjevati pjesme neispjevane iz dnevnika skrivenih mladalačkih jedne Jasne n iz Ferhadije ulice.

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

23

PRED IZAZOVIMA NOVE EPOHE

KuPOVANJE IDENTITETA
vogodišnji Lošinjski dani bioetike održani u Malom Lošinju od 8. do 11. juna odvijali su se u tri osnovna sadržaja Simpozija: integrativna bioetika i nova epoha; Studentska bioetička radionica: Zdravlje - pluriperspektivni bioetički pristup te Okrugli sto - Plodovi zemlje: hrana za živa bića ili hrana za strojeve? Integrativna bioetika na metodološkom planu povezuje različite perspektive u jedinstveni pluriperspektivni obrazac orijentacijskog znanja, dok je na predmetnom planu usmjerena na brojne problemske sklopove u širokom tematskom rasponu od medicinske skrbi i biomedicinskih istraživanja, preko problematike neljudskih živih bića i općih uvjeta održanja života (ekologija), do sudbinskih pitanja savremene civilizacije. Takav koncept, prema mišljenju prof. dr. Ante Čović, predsjedenika Organizacionog odbora Lošinjskih dana bioetike omogućuje ne samo svestranu raspravu o najširem spektru konkretnih bioetičkih problema nego i poniranje u njihovu dubinsku dimenziju u kojoj se otvaraju pitanja o karakteru i dotrajalosti znanstveno-tehničke epohe, o metodološkoj konstituciji i povijesnoj ulozi moderne znanosti, te o mijenama u temeljnom odnosu čiovjeka i prirode. Riječ je o filozofsko povijesnoj perspektivi u kojoj je moguće detektirati i pratiti procese u kojima se prelamaju svjetsko-povijesne epohe.

O

U kritičkom razmatranju različitih perspektiva spoznaje istine, sada se nameće pitanje koliko puko sabiranje što je više moguće pogleda može zapravo zatamniti pravu istinu
Mediji favorizuju tjelesno modificirane žene koristeći ih za stvaranje “idealnih medijskih uzora” koje karakterizira standardiziranost, odnosno tipska ljepota. Stvarajući lijepe “brandove” oni se pridružuju medicinskoj industriji i nameću kriterije koje postaje nemoguće zadovoljiti bez invazivnih kirurških zahvata. Medijski, moderni i medicinski zahtjevi za mijenjanjem ženskog tijela, prema idealu “bijele, visoke, mršave žene” podređeni su zakonima tržišta po kojima se pod pretpostavkom dovoljne financijske moći potrošačica sve, uključujući i ljepotu može kupiti. Preobrazbom tijela kupuje se uspješan rodni, seksualni, ali i rasni identitet, čime (modificirano) tijelo postaje kulturalno skoro najvrijednija kvaliteta prema kojoj se procjenjuje uspješnost i kvalitet ljudskog bića samog po sebi. Pavo Barišić (Institut za filozofiju zagreb i Filozofski fakultet Split) u kontekstu teme “Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine?” konstatuje da je promatranje života iz različitih perspektiva, pluriperspektivizam, metodološko polazište integrativne bioetike. U kritičkom razmatranju različitih perspektiva spoznaje istine, sada se nameće pitanje koliko puko sabiranje što je više moguće pogleda može zapravo zatamniti pravu istinu. Ne vodi li zahtjev za potpunošću mnjenja u opasnost da se s “neznanjem”, “promatranjem uveliko i ugrubo, “pojednostavljivanjem i iskrivljavanjem” prokrijumčare takođe zamračene, izokrenute i pogrešne perspektive. U doba globalnih komunikacijskih mreža, razularenih medija i poplavi informacija privid i laž za istinu predstavljaju novi izazov. Prema mišljenju ovog autora bioetički diskusr može pridonijeti bistrenju istine i izbjegavanju zasjenjenja i zatamnjenja. Redovni učesnik Lošinjskih dana bioetike Tihana Belužić iz Zagreba, upamćena po temama koje na atraktivan način govore o onom o čemu mnogi ćute ovog puta bavila se prostorom između javnog i privatnog interesa. Upozorila je na sve više primjetan proces “žderanja krajobraza” netransparentan proces izrade i donošenja prostornih planova, koji se odvija u nedemokratskom okruženju, sve više se razotkriva kao sredstvo pomoću kojeg se provodi tzv. “drugi val privatizacije”. Na taj se način zaposjeda najvrjednije prostore poput netaknutih dijelova prirode i starih jezgfri gradova, naime izgradnja u prostoru i povjesno-kulturne baštine investitorima višestruko povećava profit. Međutim, s druge strane primjetan je sve veći otpor građana tom procesu, ne samo kroz prosvjede protiv takvih projekata, već i kroz organiziranje lokalnih građanskih inicijativa, stručnjaka, znanstvenika ili umjetnika iz raznih dijelova Hrvatske u tzv. Nacionalni forum za prostor. Govor o bioetičkoj svijesti i odgovornosti, kada je riječ o kontroli rađanja, sve više nalikuje suptilnoj propagandi/ marketingu u cilju osvajanja novih tržišta. Tako se bioetika od mogućeg jedinstva univerzalnih pripadnosti pretvara u receptologiju i religioziranje sustavnog čovjekovog prirodnog prava da se reproducira u suglasju s kulturom, ekonomijom i potrebama zajednice, a da pritom ne bude poučavan da li tim činom ugrožava ili ne one koji dolaze.

PROJEKcIJA NAPRETKA JE bIOETIČKI IZAZOV
Rečeno je dio referata Aleksandra Dimitreva iz Skoplja autora referata “Budžet kao (zlo)kontrolor bioetičkog samospoznavanja”. U nastavku kaže da kontrola rađanja , od načina umanjenja broja sukoba po bilo kojoj osnovi, pretvara se u političko - propagandno sredstvo izbornih kampanja , umjesto da bude način života na bazi kulturnog i prostornog nasljeđa i primjerenosti proizvodnje potrebama zajednice da se ne bi ugrozila kvaliteta života, već da bi joj se podigla razina. Ovome u velikoj mjeri kumuje i budžetska politika koja rasporedom potrošnje kontrolira uvjete stvaranja bioetičke svijesti ili, konkretnije budžetska potrošnja sve više nalikuje potkupljivanju onoga kome je namijenjen budžet i koji ga proizvodi, da bi ga se onenmogućilo da se počne zaista bioetički pitati kako to proizvodi i kako koristeći bioresurse ugrožava sveukupni mogući biopotencijal i rezultat koji proizilazi iz toga.
Nastavak na 37 strani

KVALITET LJUDsKOG bIĆA
U ovom prilogu posvećenom 76. Lošinjskim danima bioetike izdvajamo nekoliko naglasaka iz referata prezentiranih na Simpoziju, čije teme nam se čine posebno zanimljive sa stanovišta interesovanja čitalaca i karaktera ove naučnmo popularne revije o prirodi, čovjeku i ekologiji. Mirjana Adamlović i Ana Maskalan sa instituta za društvena istraživanja Zagreb u referatu “Rodni aspekti uticaja tjelesno modificiranih uzora” konstatuju da se tjelesna modifikacija ogleda u trajnim ili privremenim preinakama posredstvom izgladnjivanja, prekomjernog vježbanja i plastičnih operacija. 24 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PLODOVI ZEMLJE

PLODOVI ZEMLJE

Prof. dr. Esma Velagić-Habul

KO PROIZVODI - ZNA ŠTA JEDE
rema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), neadekvatna ishrana i malo fi kih aktivnosti zič čine 6 od 7 vodećih faktora rizika po zdravlje u Evropi (1). Utvrđeno je da 80% bolesti srca, moždani udar i dijabetes tipa 2, te 40% bolesti kancera mogu biti izbjegnuti ako se uklone svakodnevni faktori rizika po zdravlje (uključujući pušenje). Nutricionisti sugerišu poveć ane količ biljnih ine vlakana (celuloze i njoj bliskih komponenti) koji održavaju čistim zidove crijeva, a što spreč ava razvoj toksič i nih kancerogenih supstancija, te dozvoljava rast bakterija korisnih za procese varenja i apsorpciju svih za život potrebnih supstanci. Sugeriše se korištenje hrane u njenoj prirodnoj, najbogatijoj formi, npr. vlakna porijeklom iz voć i a povrća, potpunih (integralnih) leguminoza i cerealija, neobranog mlijeka jer nosi važne elemente u njegovoj masnoj frakciji, više hljeba i makarona, manje mesa, ulje a ne životinjske masti. Drugim riječ ima, zdrava ishrana znač brigu i za komponente hrane, njihove osobine i njihovu kombinaciju u obroku.

P

Jedini načn da budemo sigurni da jedemo hranu dobivenu bez sin tetič ih hemijiskih proizvoda i k ili GMO je da kupujemo proizvode nastale organskim uzgojem iz organske poljoprivrede
Međ utim, i kada brinemo o vrsti hrane koju jedemo, oč je da ona ne mora ito sadržavati sve zdrave sastojke koje bi trebalo - ovisi kako je proizvedena, odnosno uzgojena. Poseban problem predstavlja prisustvo sintetič hemikalija u hrani, kih korištenih za zaštitu zdravlja biljaka i životinja, ili za postizanje već prinosa i ih već proizvodne efi e kasnosti, te hrane do bijene genetič kom modifi kacijom orga nizama (GMO). Tako upotreba integralne riže ili pšenice može biti izvor dodatnog unošenja ostataka herbicida ili pesticida, koji se metabolič akumuliraju u ovojnici ki zrna - mekinjama, a ne skrobnom dijelu, pa naša želja da unesemo u organizam više vlakana ima potpuno suprotan efekat. Isti je sluč i sa neobranim, potpunim mlijekom. aj Antibiotici, pesticidi, najveć broj hemika i lija korištenih u uzgoju stoke, akumuliraju se u masnoć ama mlijeka. Pilić uzgojeni i na industrijski nač spremni su za klanje in nakon 45 dana. Njihovo meso nije „zrelo“, nema dovoljan sadržaja vode, odgovarajuć i mirisa i okus. Ova vrsta mesa se raspada tokom kuhanja, nema odgovarajuć pro u teinsku vrijednost, a njegov okus ovisi o zač inima koje dodajemo. Ljudi koji se sami bave proizvodnjom hrane, koji poštuju prirodno vrijeme rasta i razvoja biljaka i životinja, imaju tu privilegiju da jedini znaju šta stvarno jedu. Svi oni koji kupuju poljoprivredne proizvode, ili se hrane većspremljenom hranom, pri hvataju rizik neadekvatne ishrane. Jedini nač da budemo sigurni da jedemo hranu in dobijenu bez sintetič hemijskih proiz kih voda ili GMO je da kupujemo proizvode nastale organskim uzgojem, iz organske poljoprivrede.

ŠTA MORAMO ZNATI KAD KUPUJEMO ORGANSKE PROIZVODE
Svaki poljoprivredni proizvod ili hrana nastala prakticiranjem organskog metoda je označ ena. Oznaka nosi barem tri infor macije. Najuoč ljivija i najznač ajnija je znak ili logo sertifi kacijske „kuć – organizacije e“ ili fi rme koja potvrđ da je proizvod uje nastao u organskom uzgoju. Naime, organska poljoprivreda je jedini oblik poljoprivredne prakse koji podliježe sistemiFONDEKO SVIJET, 26/2008. 25

PLODOVI ZEMLJE

ORGANSKA HRANA I ORGANSKA POLJOPRIVREDA
ma kvaliteta. Nakon što se registruje kod sertifikacijske kuće kao proizvođač koji će proizvoditi organskim metodom, proizvođač se mora pridržavati normi proizvodnje definisanim tom sertifikacijskom kućom. Da se kuća registruje kao sertifikacijka, ona mora imati definisana pravila ponašanja i norme proizvodnje. Oni se zasnivaju na pravilima i normama IFOAM-a (Međunarodne federacije pokreta u organskoj poljoprivredi), ili mogu biti samo strožiji. Potvrdu da je serifikacijska kuća sposobna da radi te poslove potvrđuje akreditacijska kuća, potpuno neovisno, često međunarodno tijelo, koje svake godine vrši akreditaciju sertifikacijske kuće. Sertifikacijska kuća ima organiziranu službu inspektora, koji ispunjavaju uslove ISO standarda za taj posao. Oni su dužni posjetiti svakog proizvođača barem dva puta tokom proizvodne sezone: jedanput najavljeno, a drugi put nenajavljeno, te imati potpun slučaju to je Upisni registar FBiH, Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, kojim se rad sertifikacijske kuće stavlja pod kontrolu vladinog sektora ( što će biti definisano novim zakonom o organskoj poljoprivredi FBiH) Treća oznaka se odnosi na zemlju porijekla. U organskoj poljoprivredi to ima određenu težinu jer nutricionisti savjetuju ishranu hranom uzgojenom u području življenja. Osim toga, svjesni smo da hrana dopremljena transportom koji traje 1-3 mjeseca sigurno nema očekivanu nutricionističku vrijednost. od jagode u Švedskoj, nastao iz organski proizvodene jagode u području Srebrenice i Bratunca (sertificirani od strane švedske sertifikacijske kuće „KRAV“). Naša sertifikacijska kuća „OK“ je svojedobno nastala pod direktnim djelovanjem švedske sertifikacijske kuće KRAV. Ona je 2007. god. akreditovana od strane ISO 65 i IFOAM, i predstavlja jednu od 43 akreditovane kuće od strane IFOAM u svijetu (što je veliki kompliment za ovu kuću). Kako je evropsko tržište postalo jedinstveno, a pojedinačne zemlje razvile više svojih sertifikacijskih kuća da olakšaju kupcu prepoznavanje znaka organske proizvodnje EU je svojom direktivom o organskoj proizvodnji, naložila da svi ovakvi proizvodi trebaju, uz pojedinačne oznake sertifikacijskih kuća, imati i znak EU: „Organska poljoprivreda – EC kontrolni sistem“ .

ORGANsKA HRANA U bIH
Najveće količine organske hrane u BiH još uvijek dolaze iz uvoza. BiH ima vrlo malo sertificiranog zemljišta, oko 200 ha. To ne znači da mi ne proizvodimo kvalitetne poljoprivredne proizvode – to

PrIVIDNI APSurD
Termin organski se odnosi na proces uzgoja, proizvodni metod – „proizvedeno uz upotrebu organskih đubriva“ (prirodnih, nastalih razgradnjom prirodnih materijala), a ne na vrstu proizvoda. Bilo je važno fokusirati zemljište i činjenicu da se radi o prirodnom ciklusu materije, kao presudnom faktoru u postupku dobijanja adekvatnog kvaliteta hrane. Besmisleno je reći “organska riža” ili “organski paradajz”, jer oni ne mogu biti drugačiji nego organski. Znači govorimo o riži iz organskog uzgoja, ili paradajzu iz organske proizvodnje. Međutim, težnja ka sažimanju riječi, bržoj komunikaciji dovela nas je do prividnog apsurda – organske riže ili organskog paradajza, a što za one koji se prvi put sreću sa ovim proizvodnim metodom stvara zabunu. uvid u njegovu proizvodnju. Na osnovu pozitivnog izvještaja inspektora, te nakon što je proizvođač ispunio i druge uslove koji se odnose na vlasništvo i upravljanje imanjem (proizvodni objekti, upravljanje vodom i sl), sertifikacijska kuća mu dodjeljuje svoj sertifikat za taj proizvod u obliku znaka ili loga, za tu godinu proizvodnje. Drugim riječima, to je komunikacija sa kupcem, kojim serifikacijska kuća informiše kupca da je proizvod nastao organskim metodom (isključuje se proizvođač). Samo proizvodi koji sadrže najmanje 95% sastojaka nastalih u organskom uzgoju mogu dobiti logo. Npr. kod gotovih proizvoda, kod slanog keksa so ne mora biti dobijena organskim metodom da bi nosio oznaku organski. Druga informacija – kontrolni broj sertifikacijske kuće, se odnosi na registraciju sertifikacijskog tijela (kuće) kod odgovarajućeg ministarstva. U našem 26 FONDEKO SVIJET, 26/2008. je naš potencijal, nego samo da to niko ne garantuje. Naime, čitav proces sertifikacije zahtijeva određena materijalna sredstva, što naši proizvođači ne mogu priuštiti. U proizvodnoj sezoni 2008. FBiH Ministarstvo poljoprivrede je izdvojilo namjenska sredstva podrške za sertifikaciju, što će sigurno uticati na širenje ovog pokreta. Također treba pozdraviti pojavu (napokon) Zakona o organskoj poljoprivredi ( u proceduri) koji definiše da oznaku organski, eko ili bio proizvod može nositi samo proizvod nastao u skladu sa normama organske poljoprivrede, odnosno da se takva oznaka ne smije stavljati na proizvode koji ne poštuju taj zakon (falsifikati i prevare). Međutim, ne treba zaboraviti da 5% evropskog tržišta ljekovitim biljem čine proizvodi iz BiH ( uglavno sertificirani od strane švicarske sertifikacijske kuće „IMO“), te da je npr. vrlo cijenjen sok

gLObALNA VrIJEDNOST OrgANSKE POLJOPrIVrEDE
Korištenjem proizvoda proizvedenih na organski način ne znači samo da se brinemo o našoj ishrani. Poljoprivreda ima izuzetno veliki uticaj na okoliš, stabilnost zemlje, društveno-ekonomske odnose, socijalnu pravdu. Organska poljoprivreda kao održiva poljoprivreda fokusirana je u svim aktima EU koji se odnose na razvoj ruralnih područja, kao posebno značajan oblik prakticiranja poljoprivrede koji smanjuje zagađenje okoliša, unapređuje agro-biodiverzitet i biodiverzitet općenito, unapređuje i čuva ruralni pejsaž, smanjuje emisiju stakleničkih plinova, energetski je za više od 20% efikasnija od konvencionalne poljoprivrede. IFOAM kao svjetska, krovna organizacija organizira svoje kongrese (posljednji, 16-ti u Modeni, 2008.) na kojima se diskutuju svi relevantni problemi pokreta. Ne treba zaboraviti ISOFAR (International Society of Organic Agriculture Research) koji promovira istraživanja u organskoj poljoprivredi, te na naučnoj osnovi procjenjuje doprinos organskog pokreta napretku naše civilizacije. n
Literatura White Paper on a Strategy for Europe on Nutrition, Overweight and Obesity related to Health Issues. Commission of the EC. 30.5.2007. Organic farming and Climate Change. ITC /UNCTAD/WTO– FiBl. 2007.

PLODOVI ZEMLJE

POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE

Prof.dr. T. Šarić

IsTINE I ZAbLUDE O ZDRAVOJ HRANI
Pod pojmom "zdrava hrana" uglavnom se misli na hranu bez prisustva štetnih sastojaka kao što su patogeni mikrobi, teški metali, ostaci pesticida, nedozvoljene količine nitrata iz đubriva l Stajsko đubre, poluga organske poljoprivrede, najveći je zagađivač seoskih i prigradskih područja
cida). Poljoprivredu koja primjenjuje te hemikalije zovemo konvencionalnom ili savremenom. Zdrava hrana se ne određuje postupkom kojim su biljke u polju proizvedene (organskim ili konvencionalnim) nego svojim sadržajem kojim podržava ljudsko zdravlje i zadovoljava njegove nutricionističke potrebe. Pod pojmom zdrave hrane uglavnom se misli na hranu bez prisustva štetnih sastojaka, kao što su na prvom mjestu patogeni mikrobi, zatim teški metali, ostaci pesticida, nedozvoljene količine nitrata i nitrita iz mineralnih i organskih đubriva itd. Hrana dobijena u organskoj poljoprivredi ne mora biti i zdravija, tj. higijenski ispravnija. Činjenica je da stajsko đubre zagađuje okolinu (tlo, vodu, zrak i biljke), pa i dobijenu hranu, mnogo više nego mineralna đubriva. Stajsko đubre sadrži mnoštvo patogenih mikroba, uzročnika mnogih teških bolesti, koje se sa životinja mogu prenositi na čovjeka preko biljnih proizvoda u hrani. Takvih patogena nema u mineralnim ili vještačkim đubrivima, pa je već to garancija da se uz njihovu pomoć može dobiti higijenski ispravnija ili zdravija hrana nego pomoću stajnjaka u organskoj poljoprivredi.

anas je u modi sintagma “zdrava hrana”. Pod njom ne podrazumijevamo svi isto. Često se može čuti ili pročitati da se pod tim misli na hranu dobivenu u tzv. organskoj ili ekološkoj poljoprivredi, pod kojom se opet podrazumijeva proizvodnja bez primjene agrohemikalija (mineralnih đubriva i pesti-

D

ZAGAĐIVANJE STAJNJAKOm
Uostalom, dovoljan je pokazatelj činjenica da se ljudski vijek u svijetu udvostručio u vremenu od kada se primjenjuju mineralna đubriva i pesticidi. Tome nisu doprinijele samo ove agrohemikalije, ali jesu i one jer su omogućile mnogo veću proizvodnju hrane i bolju ishranu. Da su one otrovne, kao što neobaviješteni ljudi misle, život ljudi bi se skratio a ne produžio. Kada je riječ o zdravoj i nezdravoj hrani, sigurno je da je najnezdravija hrana ona koje nema dovoljno, zbog čega mnogi ljudi gladuju, obolijevaju i umiru od gladi. Zbog nedostatka hrane danas u svijetu gladuje oko milijarda ljudi, a desetine miliona svake godine umire od gladi. A veća, dovoljna količina hrane ne može se proizvesti bez mineralnih đubriva i pesticida. Stajsko đubre, koje je mješavina stočnog izmeta (balege) i mokraće, sa ili bez slame, je izvor ogromnog broja 27

Organski paradajz

Foto: Eldina Muftić

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PLODOVI ZEMLJE

POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE
patogenih mikroba i može da zagadi vodu, biljke i prehrambene proizvode i izazvati kod ljudi teške bolesti. Svojim smradom također zagađuje okolinu. Među najvažnijim uzročnicima bolesti (zoonoza) koje se prenose stajnjakom jesu: bakterije Salmonella, enteropatogena Escherichia coli, Listeria monocytogenes, Brucella, Leptospira, Shigella, Campylobacter, Clostridium, Taenia saginata i Taenia solium, te neki protozoi. Najveći broj uzročnika (Salmonella, Escherichia coli O157, Campylobacter, Shigella, teniae) se unosi u organizam čovjeka preko hrane i vode te dovodi do oboljenja poznatih kao trovanja hranom. To su crijevna zarazna oboljenja. Stajnjak učestvuje i u širenju sve učestalijih bolesti bruceloze, kju groznice i antraksa. U stajnjaku, naročito konjskom, mogu se naći spore bakterije Clostridium tetani, uzročnika tetanusa. Iz stajnjaka se u organizam ljudi mogu unijeti i jajašca pantljičara. Pogrešnom primjenom stajnjaka po biljnim dijelovima, naročito onim koji se jedu nekuhani (salata, zeleni luk, paradajz, jagode itd.), prenose se patogene klice iz tog đubreta na biljne dijelove, odnosno ljudsku hranu, čime se na ljude prenose teške bolesti, dok neki misle da jedu “zdravu” hranu. hovim prenošenjem u kulturne biljke, dobijene su ranije sorte, sorte i hibridi sa razvijenijim korjenovim sistemom, koji su otporniji prema suši, poboljšan je kvalitet nekih proizvoda, a plodovi nekih sorti su postali ukusniji, ili su postali otporniji na transport itd. Dobijene su i sorte i hibridi otporni prema štetočinama, pa se ne moraju prskati pesticidima. Proizvodnja GM biljaka i potrošnja GM hrane nema nikakvih štetnih posljedica, a ima mnogo koristi. GM sorte riže, naprimjer, bogate željezom i provitaminom A (beta karotinom), dobijene ovim postupkom, smanjuju obolijevanje od anemije i avitaminoze A stotina miliona ljudi širom svijeta. pila katastrofalna glad koja je uzrokovala smrt milion stanovnika, a dva miliona su se iselila u Ameriku i Veliku Britaniju. Da je protiv te bolesti primijenjen neki fungicid, ova katastrofa bi bila spriječena. Prije tridesetak godina u Afganistanu i u Indiji došlo je do masovnog trovanja ljudi i životinja alkaloidom iz sjemena jednog otrovnog korova koje je žetvom pšenice došlo u zrno žita, a odatle u ljudsku i stočnu hranu. Od trovanja je umrlo više hiljada ljudi i veliki broj domaćih životinja. Zato su mnoga sela u Afganistanu morala biti napuštena. Smrtnost ljudi koji su bili jače otrovani tim korovom bila je vrlo velika – od 20 do 50%. Da je primijenjen neotrovan herbicid protiv otrovnog korova, masovne tragedije ne bi bilo. U novembru 2003. godine u Sloveniji je otrovan velik broj ljudi sjemenom otrovnog korova koji je rastao u heljdi i sa heljdinim zrnom došlo u brašno i hranu. Prije nekoliko godina, u jednom selu u Indiji, ljudi su počinili masovno samoubistvo jer su im insekti uništili prinose usjeva, njihov jedini izvor prihoda. Da su primijenili neki insekticid, masovna tragedija bila bi spriječena. Često su okorjeli pušači i alkoholičari vatreni protivnici primjene agrohemikalija, i pored toga što oni samo u jednom danu u svoj organizam unesu više otrova u vidu nikotina i alkohola nego što za godinu dana ili možda za čitav život unesu hranom eventualno štetnih ostataka pesticida i mineralnih dubriva. Neinformisani novinari, čiji su hobi senzacije i plašenje naroda, često dezinformišu javnost o ovim pitanjima. Većoj proizvodnji hrane u poljoprivredi i boljoj ishrani ljudi u velikoj mjeri su doprinijele agrohemikalije, prije svega mineralna đubriva i pesticidi. U našim uslovima, kada se u BiH ne proizvodi ni trećina potrebne hrane, nema opravdanja za praktikovanje organske poljoprivrede koja, po pravilu, daje značajno niže prinose nego savremena, a ne daje zdraviju hranu od one koju jedemo decenijama. Oni koji misle da je organska poljoprivreda nekakvo novo otkriće zaboravljaju da su prehrambene proizvode tako (bez mineralnih đubriva i pesticida) proizvodili naši preci stotinama i hiljadama godina. Znamo kako je očajno niska bila njihova proizvodnja i kako je bijedna bila njihova ishrana. Onima koji žele da proizvode više i kvalitetnije, to ne može n biti uzor.

TRAGIČNE POsLJEDIcE NEKORIŠTENJA PEsTIcIDA
Najkompetentniji ljudi iz FAO i Svjetske zdravstvene organizacije negiraju bilo kakvu štetnost GM biljaka i hrane i preporučuju ih za masovnu potrošnju. Generalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije dr. Gro Harlem Brundtland, nekadašnja predsjednica vlade Norveške, preporučila je da se ova hrana može jesti. I dok u nekim siromašnim zemljama (Zimbabve, Zambija, Mozambik) milioni ljudi gladuju i umiru od gladi, njihovi uhranjeni ministri su odbili besplatan američki GM kukuruz. Tim povodom je američki ministar poljoprivrede izrazio čuđenje zbog toga, pa je rekao: “Hrana koju nudimo Africi je ista kvalitetna hrana koju Amerikanci jedu svakodnevno”. Rigorozni američki Ured za hranu i lijekove (FDA) je izjavio da je GMO hrana “suštinski jednaka” ostaloj hrani i ne predstavlja dodatni rizik. Pesticidi su na ovom stepenu razvoja neophodni radi zaštite kulturnih biljaka od bolesti, štetočina, korova i drugih nametnika. Njihovom pravilnom primjenom ne nanosi se šteta okolini niti zagađuje hrana. Zbog njihovog neprimjenivanja može doći do ogromnih šteta, ne samo zbog velikog smanjenja proizvodnje hrane. Navešću samo neke od mnogih primjera teških posljedica koje uzrokuju biljni nametnici čitavim narodima. U 19. stoljeću u Irskoj, gdje je krompir bio glavni usjev i glavna hrana, zbog katastrofalnog napada bolesti plamenjače krompira 1845. i 1846. godine došlo je do velikog podbačaja prinosa ovog proizvoda, zbog čega je nastu-

GENETIČKI MODIFIcIRANA HRANA
Iscjedak iz stajnjaka sa đubrišta, a kasnije i sa zemljišta, naročito ispran kišom, kao i vrlo zagađena i smrdljiva ocjedna tečnost koja se izlijeva putem kada se čvrst ili tečan stajnjak prevozi sa đubrišta na parcelu, dospijevaju u podzemne i površinske vode i u bunare pitke vode i zagađuju ih. Rezultat svega toga je veliko zagađivanje okoline, koje može biti fizičko, hemijsko i, što je najopasnije, mikrobiološko (patogeno). Zbog velike opasnosti od zagađivanja okoline, primjena stajnjaka kao organskog đubriva na zemljištu je u mnogim zemljama (Hrvatska, Slovenija, Austrija itd.) ograničena. Mnogo se govori i piše o genetički modificiranim (GM) biljkama i GM hrani. Pojava ovakve hrane izaziva brojne kontroverze. Manipulacijom genima, odnosno nji-

28

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PLODOVI ZEMLJE

HRANA I POLJOPRIVREDA

Mr. sc. Suvada Borić-Šaćiragić

TEŠKO zEmLJI OD mETALA
klasičnoj, ali i u savremenoj poljoprivredi evidentno je prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, kao i primjena agrotehničkih mjera koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese, remeteći tako milionima godina uspostavljenu ravnotežu u prirodi. Moderna nauka utvrdila je da veliki broj bolesti ima direktnu uzročnu vezu sa kvalitetom hrane koju jedemo i pojavom raznih rezidua koje ostaju u biljkama nakon primjene hemijskih sredstava. Ponovo se shvaća da saradnja sa prirodom umjesto njenog sistematskog uništavanja daje neuporedivo bolje rezultate. Organska ili ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept održivog razvoja. Želimo li Zemlju sačuvati za buduće naraštaje ona je nužnost. Cilj ekološke poljoprivrede je proizvodnja hrane visoke kvalitete, koja će pridonijeti očuvanju ljudskog zdravlja, očuvanju okoliša te održavanju i povećanju plodnosti zemljišta. Ekološka poljoprivreda podrazumijeva maksimalno korištenje obnovljivih izvora energije, održavanje genetske raznovrsnosti ekosistema i zaštite životne sredine, smanjenje svih oblika zagađivanja koji mogu biti posljedica poljoprivredne proizvodnje. Čovjek, biljke, a ni druga živa bića na zemlji nisu u evolucionom smislu pripremljeni za naglo i veliko opterećenje sredine toksičnim materijama koje karakteriše naše doba. Čovjekovu okolinu zagađuju brojna organska i neorganska jedinjenja. Među njima važno mjesto zauzimaju teški metali. Stoga njihovo koncentrisanje sa pretežno toksičnim dejstvom može da izazove u biosferi nepoželjne, ireverzibilne, kvantitativne i kvalitativne promjene sa nesagledivim posljedicama. Teški metali su opasni za žive organizme zbog velike toksičnosti i sklonosti akumulacije u pojedinim dijelovima tijela. Njihova antropogena redistribucija uzrokuje povećani prodor u lance ishrane i dovodi do različitih poremećaja u prirodnim i antropogenim ekosistemima. Pojam teški metali obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. Teški metali spadaju među najraširenije hemijske materije na zemlji (As, Cd, Hg, Pb, Ni, Cu, Mo, Co, Cr, Zn, Mn, Ag, V, Al, Sb, Se i Sn). Oni su česti polutanti i u vodenim ekosistemima. Smatraju se opasnim za žive organizme zbog velike toksičnosti i sklonosti akumuliranju u ekosistemu. Čitav niz ovih metala je u

U

Teški metali su opasni za žive organizme zbog velike toksičnosti i sklonosti akumulacije u pojedinim dijelovima tijela

Poremećaj u prirodnom procesu

vidu elemenata u tragu neophodan – esencijalan za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov nedostatak dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema (npr. nedostatak željeza izaziva anemiju). Biljke mogu da apsorbuju teške metale putem korijena iz zemljišta na kojem rastu i jednim manjim dijelom iz zraka preko lista. Količina apsorbovanih metala zavisi prije svega od koncentracije metala u ekosistemu, od genetičke specifičnosti biljne vrste, sezone, temperature i drugih klimatskih faktora. Mnoge biljne vrste nastoje da se prilagode povećanoj koncentraciji toksičnih supstanci, one koriste sopstveni mehanizam eliminacije teških metala, ali do određene granice kontaminacije. Kada količina teških metala pređe kritičnu tačku, dolazi do poremećaja u fundamentalnim procesima kao što je fotosinteza, što rezultira smanjenjem primarne organske produkcije.

OPASNA SVOJSTVA
Arsen – Zagađenje okoline arsenom može nastati usljed gasova i otpadnih voda iz pogona metalne industrije, industrije nafte, elektronske opreme, kože, papira, boja,

keramike, stakla, kao i pri sagorijevanju uglja. Arsen ulazi u lanac ishrane naročito u vodenim ekosistemima, pa se koncentriše u organizmu riba, školjki i rakova. U organizam čovjeka arsen može ući udisanjem, gutanjem i resorpcijom preko kože. U krvi se transportuje vezan za protein globin u hemoglobulinu. Akutno trovanje gutanjem odražava se kao mučnina, povraćanje, proliv, poremećaj rada srca, koma i smrt poslije nekoliko dana. Hronično trovanje izaziva slabost u mišićima, gubitak apetita, bolove u stomaku, a u dodiru sa kožom nastupa oštećenje i sivilo kože. Koncentracija arsena u jestivim biljkama je relativno mala i one ga koncentrišu pretežno u korijenu. Daleko više ga mogu akumulirati neke vrste žitarica i gljiva. Živa je jedini tečni metal. Za pojavljivanje žive u zraku odgovorne su privredne djelatnosti kao što su tvornice papira, elektrode u hlor-alkalnim fabrikama, fosilna goriva i proizvodnja fungicida. Živa može ući u lance prehrane preko vodenih biljki, algi, školjki i riba, ili preko sjemenki zaštićenih fungicidima. Organska jedinjenja žive se akumuliraju u masnim tkivima. Metil-živa napada nervni sistem, a također oštećuje

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

29

PLODOVI ZEMLJE

HRANA I POLJOPRIVREDA
i bubrege. Kod ljudi je zapažena smanjena koordinacija mišića, premor, suženje vidnog polja, teškoće u gutanju, a u težim slučajevima paraliza i smrt. Pored toga, živa može djelovati i na fetus. Poznat je «Minamata slučaj» trovanja gdje se stanovništvo hranilo ribom u zalivu gdje je živa doticala iz hlor-alkalne fabrike. OTROV sTIŽE U KRV Kadmij spada među najotrovnije metale. Posljednjih godina upotreba kadmija je porasla, te je i zagađenost tla, vode, zraka, biljaka i hrane ovim elementom znatno povećana. Kadmij se najviše upotrebljava u proizvodnji boja i hemikalija, u metalurškim procesima pri dobivanju različitih legura, te u proizvodnji baterija i akumulatora, u proizvodnji plastike, stakla. Iz ovih pogona kadmij može dospjeti u okolinu otpadnim vodama ili industrijskim dimom, kao i nekontrolisanom upotrebom fosfatnih gnojiva. Značajne količine nalaze se i u dimu od cigareta pa ga u organizmu pušača ima dva puta više nego kod nepušača. Unošenjem kadmija u organizam dolazi do promjena na plućima i kostima, jer nedostatak kalcija poboljšava resorpciju kadmija, pa kosti postaju lomljivije. U tijelo dospijeva gutanjem sa hranom i vodom i udisanjem preko dišnog sistema. Kod čovjeka se, kao i kod životinja, najviše akumulira u jetri i bubrezima. Zapažena je korelacija između izloženosti kadmiju i pojavi visokog krvnog pritiska i srčanih oboljenja. Kadmij se u biljkama koncentriše u korijenu odakle se translocira i u druge dijelove biljke. Olovo – Udio olova iz prirodnih izvora u okolini je neznatan u odnosu na olovo iz izvora koje stvara čovjek. Široko je rasprostranjen metal koji se koristi u nizu privrednih djelatnosti. Glavne izvore olova u našoj sredini čine izduvni gasovi iz mobilnih izvora, metalna industrija, industrijski otpad, boje, olovne vodovodne cijevi u starim zgradama i dr. U istrošenom motornom ulju je koncentracija olova također visoka. Zagađenjem zraka, vode, zemljišta olovo može da dospije u lanac ishrane putem namirnica biljnog i životinjskog porijekla. Olovo se putem krvi distribuira po cijelom organizmu, a akumulira se najvećim dijelom u kostima i kosi. Grupe koje su najosjetljivije na duže unošenje olova su bebe (i fetus) i djeca do 6 godina starosti. Dugotrajna izloženost niskim količinama olova uglavnom oštećuje nervni sistem i bubrege. Anemija može biti jedan od znakova trovanja olovom. Biljke koje se nalaze u neposrednoj blizini saobraćajnica posebno su izložene kontaminaciji olovom. Povećane količine olova negativno djeluju na sve procese u biljkama, utiču na rast i razvoj biljaka, fotosintezu i produkciju biomase. Nikl se koristi kao legirajući metal i kao katalizator, veoma toksični nikl-karbonil koji može nastati i u vazduhu u reakciji sa ugljenmonoksidom. Ova reakcija se odvija i prilikom pušenja pa dim cigarete sadrži ovaj izuzetno toksičan spoj. Kod radnika izloženih parama nikla zapežen je povećan broj oboljelih od kancera nosa i pluća. Smatra se da nikl i nikl-karbonil ne predstavljaju rizik za širu populaciju osim za pušače koji su izloženi ovom kancerogenom toksikantu. Povećane koncentracije nikla u biljkama dovode do hloroze listova. Hrom se koristi u obradi metala, za štavljenje kože itd. Hrom u većim koncentracijama uzrokuje oštećenje bubrega, jetre i smetnje pri disanju. Hrom toksično djeluje na biljke usporavajući im rast i dovodeći do pojave kovrdžavog lišća. Bakar predstavlja neophodan elemenat u organizmu kao kofaktor nekoliko enzima. Bakar i njegova jedinjenja koriste se kao fungicidi, herbicidi i sredstva za uništavanje glodara. Bakar-sulfat se i danas koristi za zaštitu vinove loze. Udisanje soli bakra oštećuje nosne puteve i izaziva povraćanje. Unošenje većih količina bakra izaziva iritaciju sluzokože, oštećenje kapilara, jetre i bubrega. Količine bakra unijete u organizam iz hrane i vode skoro nikad nisu štetne za ljude, osim u slučajevima zagađenja vode i namirnica industrijskim zagađenjem ili pesticidima. Povećane koncentracije bakra u biljkama dovode do usporenog rasta korijena, hloroze i sušenja listova. depozicijama, dospijevaju u tlo u kojem se mogu zadržati i po nekoliko godina. Obično se zadržavaju u površinskom (oraničnom) sloju i veoma se teško iznose iz tla. U tlu se mogu akumulirati u velikim količinama i mogu uzrokovati višestruke ekološke posljedice zbog čega se i smatraju vodećim zagađivačima okoliša. Zadržavanje teških metala u tlu zavisi od vrste metala, njihove koncentracije, fizičko-hemijskog sastava tla, pH-sredine, sadržaja organskih materija i drugih edafonskih faktora. Zato je poznavanje faktora koji utiču na ponašanje metala u tlu i njihova pristupačnost biljkama od velikog značaja. Tlo apsorbuje i veže metale u teško rastvorljive spojeve i time smanjuje njihovu translokaciju u biljke i podzemne vode. Teški metali u lanac ishrane najvećim dijelom dospijevaju iz zemljišta preko biljaka. Stoga je izuzetno značajno poznavanje svih biotičkih i abiotičkih faktora koji utiču na nakupljanje i raspodjelu teških metala u biljnom svijetu, posebno u gajenim biljkama. Ukoliko se tlo obrađuje, da bi dobilo status organskog proizvođača, mora provesti dvije do tri godine u tzv. “prelazno-organskoj proizvodnji”. Ovo je potrebno zbog “čišćenja” tla, odnosno otklanjanja ostataka teških metala i pesticida u tlu do pravilnikom određenog prihvatljivog nivoa. Organska proizvodnja može biti zasnovana na zemljišnoj parceli koja je udaljena najmanje 50 m od saobraćajnice na kojoj frekvencija vozila nije veća od 100 vozila na sat ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena najmanje 20 m ako je odvojena živom ogradom ili drugom fizičkom preprekom u visini od najmanje 1,5 m. Također mora biti izvan industrijske zone, kao i urbane sredine. Mora se voditi računa i o ruži vjetrova kako bi se atmosferska distribucija teških metala i ostalih polutanata svela na najmanju moguću mjeru. Dekontaminacija zagađenog zemljišta teškim metalima veoma je složen i istovremeno skup poduhvat. Bioremedijacija je ekološki i ekonomski najpovoljnije rješenje jer se prirodnim putem eliminišu toksikanti upotrebom živih organizama koji imaju sposobnost transformacije metala u neškodljivo jedinjenje ili do potpune njihove razgradnje u supstance koje nisu toksične. S tim u vezi ključni je zadatak iznalaženje biljnih vrsta koje omogućavaju brzo i efikasno uklanjanje pojedinih teških metala iz ekosistema. Danas svaki pojedinac može u svojoj neposrednoj blizini da djeluje na smanjenju zagađenja okoline i poboljšanja kvaliteta života. Potrošačko društvo zasnovano na profitu mora da se pretvori u ekološko društvo koje će sačuvati ovu planetu za buduće generacije i izbjeći ekološke katastrofe koje joj prijete. n

EKOLOŠKE POsLJEDIcE
S obzirom na sposobnost teških metala da se putem atmosfere distribuiraju i na područja oko samog izvora zagađenja na veću ili manju udaljenost, vrlo je bitno znati gdje i kako su ti metali prostorno raspoređeni. Stoga je izrada karata distribucije teških metala od izuzetne važnosti, prvenstveno zbog mogućnosti eventualne preventivne reakcije u ugroženim područjima. Problem zagađivanja sredine teškim metalima ima globalni karakter. Iako u različitoj mjeri, on je svuda prisutan i specifičan za pojedine dijelove biosfere. Najveći antropogeni izvori zagađivača teškim metalima su industrija metala, rudnici, termoelektrane, saobraćajna sredstva, a u poljoprivredi potencijalni zagadjivači su agrohemikalije. Osim toga, teški metali u zemljištu mogu da budu i litogenog porijekla. Poznato je da teški metali, kao karakteristični polutanti, u svom geobiociklusu, odnosno atmosferskim

30

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PLODOVI ZEMLJE

ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET

Tatjana Vučković

TVORNIcE HUMUsA I PROTEINA
zemljištu prirodnih ekosistema gliste imaju mnogostruku i veoma značajnu ulogu, prije svega u stvaranju humusa, osnovne strukturne komponente. Od njegove količine i svojstava zavisi brzina razlaganja organske materije, a time i organske produkcije u ekosistemima. Posebnim odabirom selektiranja kišne gliste i ponteciranju najpozitivnijih osobina dobiven je crveni hibrid gliste koji je najbrže mogao da pretvara organske otpatke u proteinsku masu. Uzgajanje glista u principu je usmjereno u tri pravca od kojih svaki može biti potenciran u odnosu na onaj drugi. Prvi cilj uzgajanja glista jeste proizvodnja humusa – najfinijeg, najkvalitetnijeg organskog đubriva za sve vrste biljaka. Crvena kalifornijska glista uzgaja se radi humusa i živi u umjerenim klimatskim uslovima, a može se uzgajati i u planinskim oblastima gdje su rezultati više nego zadovoljavajući. Tijelo joj je tamnocrvene boje, dužine je 5 cm i vrlo je mršava. Temperatura tijela je 20 stepeni, diše putem kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se probavni organi. Svaka glista posjeduje muške i ženske polne organe. Oplodnja se vrši putem kliteliuma koji svojim žlijezdama proizvede jedno jaje (kokon) svakih 7 dana. Kokon je žutozelene boje, prečnika 2-3 mm x 3-4 mm i ima oblik male kruške. Jaje sazrijeva poslje inkubacije od 14-21 dan, iz svakog kokona izleže se 2-21 mala glista bijele boje koja izgleda kao mala vaška. Poslije 7 dana dobiju roza boju, a poslije 15-20 dana sliče odraslima, ali bez kliteliuma gdje dobivaju crvenu boju. Polnu zrelost gliste dostižu za 90 dana, što se manifestuje pojavom kliteliuma, a pun porast glista postiže sa starošću od 10 mjeseci kada već ima tamnocrvenu boju. Crvena kalifornijska glista hranu usisava kroz usta koju putem želučanih žlijezda, koje luče kalcijkarbonat, neutralizira. Posjeduje gangliozan nervni sistem i kručno mišićavo tkivo kojoj joj u optimalnim uslovima omogućuje izuzetnu pokretljivost. Osnovni uslovi za uzgajanje crvene kalifornijske gliste su: stajsko đubrivo, postavljanje podloge, temperatura, pH vrijednost i vlažnost. Uloga stajnjaka u uzgoju gliste je dvojna. Gliste stajnjak koriste kao pod-

U

Uzgoj crvene kalifornijske gliste i dendobrene Venete u Bosni Hercegovini l Sposobnost gliste da konzumira sve vrste organskih otpadaka danas se koristi u farmama, industrijskim postrojenjima i kanalizacijiskim sistemima

Proizvođaći humusa

logu u kojoj žive, a ujedno i kao ishranu. đubrivo treba da bude staro najmanje 3 mjeseca, a najviše 24 mjeseca i očišćeno od nečistoća. Gliste se mogu hraniti organskim otpacima koji su fermentirali. Svakih 15 dana na 1 leglo (2m2) postavlja se 100-150 kg zrelog đubriva. Jedno leglo za godinu dana pojede 1 tonu stajskog đubriva, od čega 50% iskoristi za sopstvenu gradnju, a 50% preradi i izbaci u obliku humusa. Minimalna temperatura koje gliste podnose je plus 1, a maksimalno plus 250C. Idealna temperatura za razmnožavanje crvenih kalifornijskih glista je između 18-250C, jer na toj temperaturi dolazi do maksimalnog rada i razmnožavanja. Svako dalje odstupanje od spomenute temperature vrši smanjenje navedenih radnji. Na temperaturama ispod 00C gliste umiru, a kokoni mogu čak da prežive i do minus 200C ispod te temperature umiru. Gliste su veoma osjetljive na kiselost, pa se ona u leglu mora kontrolisati najmanje

jednom nedeljno (pored kontrole kiselosti hrane koju im dajemo). Optimalna vrijednost koju traže gliste je od 6,8-7,2 pH koja odgovara neutralnoj reakciji. Vrijednosti manje od 6,8 pH i veće od 7,2 pH ne odgovaraju. Vlaga je još jedan od bitnih faktora u uzgoju glista. Gliste nemaju pluća, pa dišu preko kože. Optimalna vlažnost za gliste je oko 80%, tačnije 82,5%. Mjerni parametri koji pokazuju vrijednost humusa su: sadržaj higriskopne vlage, pH-vrijednost u H2O i KCL, sadržaj humusa, sadržaj organske materije, sadržaj pepela, sadržaj azota (N), fosfora (P2O5), kalija (K2O), makro i mikro elemenata, sadržaj koblata (Co), olova (Pb), kadmija (Cd), te broj bakterija po 1 gramu. Analizu humusa i dobivanje atesta za humus bez kojeg ne možete izaći na tržište u BiH i vani radi Zavod za agropedologiju u Sarajevu. Upotreba i doziranje humusa zavisi od njegovog kvaliteta, kvaliteteta zemljišta, tj. pH

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

31

PLODOVI ZEMLJE

ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET
vrijednosti tla, koliko je tlo uništeno hemijskim sredstvima i samoj kvaliteti kultura koje hoćemo za usjeve. Drugi cilj je uzgajnje glista zbog “mesa”. Ta glista je također rod crvenoj kalifornijskoj glisti, i zove se Dendrobena veneta. Kod Dendrobene venete nije konačni produkt humus, već glista za ishranu ribe, tov peradi i živine i ribolov. Dendrobena veneta je veoma velika glista. Ima modroljubičastu, smeđkastocrvenu i smeđkastobjelu boju, dužine je između 10 i 20 cm i vrlo je mesnata. Znatno je duža i veća nego crvena kalifornijska glista. Temperatura tijela joj je 120C i diše putem kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se probavni organi. Reproduktivna stopa je sa livada, sjeno i slama. Kod ove gliste se ne treba praviti kompostna masa od organskih tvari kao u slučaju crvene kalifornijske gliste. Ishrana se vrši direktno uz određenu temperaturu i pH vrijednost za postizanje visoko kvalitetnih standarda humusa. (pH vrijednost humusa 6-6,5 pH) i dobivanje mesa gliste, temperature. Specifični temperaturni zahtjev i tolerancija se razlikuju od njihove primjene tj. njihovog proizvodnog procesa namjene. Dendrobena veneta ima sposobnost da podnosi temperature i izvan idealnih uslova i jako je ovisna o stupnju vlage u sustavu, s vrućim i suhim uvijetima kao najvećim smrtnim kombinacijama.Vlaga je još jedan od bitnih faktora u uzgoju glista. Gliste nemaju pluća za tov živine, ribe i peradi. Gliste se mogu upotrijebiti žive ili u vidu mesne kaše, kao poseban obrok ili u kombinaciji sa drugim hranjivima. Posebnim procesnim tehnologijama Dendrobena veneta se upotrebljava za ishranu ribe, peradi i tov živine. Jedan od metoda je da se glista ostavi bez hrane dan-dva, da izbaci sadržaj iz crijeva, a zatim se duboko smrzavaju i melju. Dobivena masa se zatim suši da bi se smanjio procenat vlažnosti tj. vode. To je najjednostavniji metod dolaska do proteinskog brašna, koji se dodaje svim životinjama i peradi pri intezivnom uzgoju. Druga komercijalna aktivnost je kompostiranje zelenog otpada (vermicompost). Oba procesa su vrlo slična. Razlika je u kvaliteti hrane koja je davana glistama, Vermicomposting je korištenje selekcije glista pomoću truljenja organskog otpada u kompost. U ovom procesu se koristi kao najbolji prerađivač u organskoj proizvodnji za dobivanje najkvalitetnijeg humusa. Temperatura koja je potrebna za pravljenje humusa podrazumijeva temperature substrata ili naslagu stelje koja služi kao podloga. Kod truljenja organske materije je veoma važna za procese u metabolizmu mikroorganizama. Sistem odnosa vrijednosti kod humusa temperature je uobičajna temperatura 150C-250C. Optimalna temperature za Dendrobenu venetu je 160C-210C. U unutrašnjem uzgajanju humusa preporučuje se 200C-300C. Vlaga koja je potrebna je 8590%. pH vrijednost koja se može tolerisati je od 4-5 do 9 pH humus koji se pravi sa substratnom masom najbolje će se napraviti sa pH vrijednošću 5,9 pH. Najbolja vrijednost koju glista daje je na pH vrijednosti 6-6,5 pH. Proizvodni proces same gliste je veoma brz jer gliste koje se gaje za dobivanje proteinskog dodatka u ishrani, kaše ili se koriste u friškom stanju ne trebaju da budu polno zrele za njihovu upotrebu. Na određenim temperaturama se uzgajaju i uz adekvatne mješavine organskih otpadaka i stajnjaka postiže se određena mesna masa i dužina. Glista koja se proizvodi za meso dostiže veličinu do 20 cm i može izdržati temeperaturu i do 400C u unutrašnjim uslovima na otvorenom može isdržati vanjsku temperaturu do 350C kada se gaji i radi humusa i radi mesa. Treći cilj uzgajnja gliste jeste rješavanje nekih od problema zagađenja čovjekove sredine. Sposobnost gliste da konzumira sve vrste organskih otpadaka koristi se danas u razgrađivanju otpadaka velikih stočarskih farmi, mnogih industrijskih postrojenja i kanalizocionih mreža uz posebne pripremne tehnologije procesa razgrađivanja. n

Vlaga uslov opstanka

samo dva mlada crva tjedno u idealnim uvjetima. Prosječan broj mladih po larvi je približno 1. Vrijeme za nastanak iz larve je oko 40-125 dana. Vrijeme seksualne zrelosti je oko 55-85 dana. Osnovni uslovi za uspješno uzgajnje ove vrste gliste sačinjavaju: postavljanje podloge, njena specifična ishrana (povrće i voće u svježem stanju organskog porijekla), ishrana koja u sebi sadrži skrob (hljeb, tjesteninu, rižu, krompir – sve u proporcionalno i umjerenim kolicinama), stajsko đubrivo u povecćavanju njihove tjelesne mase i u proizvodnji gliste radi mesa, isjeckani raspadnuti, korišteni papir za ruke, karton u proporcijama. Ljuske od jaja koje su jako dobre kao njihova podloga u staništu koje naseljavaju. Sve vrste trava

pa dišu preko kože. Optimalna vlažnost za ovu glistu je oko 85-90% (bez hrane i njene podloge). Zalivanjem se održava vlažnost u leglima. Ucestalost zalivanja je u zavisnosti od klime i pH vrijednost koja se kreće između 4 i 9 pH. Ono što ne treba davati prilikom ishrane su ljudske i fekalije kućnih ljubimaca, meso, ulje, mast, hemikalije, mliječne proizvode, novinski papir, odjeću i sve što u sebi sadrži teške metale. Uzgajanje Dendrobene venete je podijeljeno na dva glavna područja komercijalne aktivnosti: Namijenjena je kao mamac – crv za ribolov, te radi uzgajanja “mesa” tj. proizvodnje većih količina mesa glista koje predstavljaju pogodnu visokoproteinsku hranu

32

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PLODOVI ZEMLJE

RECEPT ZA DUGOVJEćNOST

Dr.sc. Šekib Sokolović

P

Osnova pravilne ishrane je hrana bogata žitaricama, voćem i povrćem, ribom te uzimanje veće količine vode, čak do dva litra u toku 24 sata
do naglog povećanja čime se opterećuje gušterača koja forsirano izlučuje inzulin i glukagon. Takozvana brza hrana ili fast-food je strogo zabranjena u zdravom načinu ishrane jer je jednostrana i prerađena, te u pravilu sadrži veće količine zasićenih masnoća, sladila i ostalih nutritiensa u prekomjernom obimu jer je glavni cilj fast-fooda osjećaj sitosti. Hrana na policama koja se nudi sa oznakom bez šećera i bez holesterola te sa drugim komercijalnim ponudama, često se odnosi na sadržaj bijelog šećera i holesterola, a ne isključuje prisutnost drugih oblika šećera i drugih zasićenih masnih kiselina. Zdrava ishrana podrazumijeva česte, a manje obroke, međuobroke sa jogurtom, žitaricama, voćem, te lagano konzumiranje hrane u malim zalogajima dobro sažvakanim. Jela sa manje masnoća su takođe osnov zdrave prehrane. Nezasićene masne kiseline su izbor u odabiru masnoća, i najviše ih ima u maslinovom ulju, lanu, crnom kimu itd. Holesterol, kao i zasičene masne kiseline, nepovoljno djeluju na metabolizam masti i dovode do pojave rane ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti. Holesterol se inače sav sintetizira u jetri koji je neophodan za zdravo funkcionisanje organizma, i sav onaj koji se unese hranom je višak. Pravilo zdrave ishrane je uzimati hranu bogatu vlaknima i vitaminima koje su neophodne u regulaciji probave te održavanju normalne koncentracije šećera i zdravih masti u krvi i na distribuciju holesterola te dovode i do regulacije apetita. Neljuštene žitarice i riža, voće, povrće, mahunarke, tjestenina iz tvrde pšenice su najbogatije vlaknima. Što se vitamina tiče, prioritetno ih je koristiti samo u prirodnom obliku, dok je svaki drugi oblik neadekvatan. Vitamini se gube prilikom dužeg čuvanja voća i prilikom kuhanja. Voće i povrće koje se gaji u staklenicima, gnojeno umjetnim gnojivom te prskano različitim kemijskim sredstvima, može više štetiti nego koristiti. Neekološka proizvodnja hrane, razni konzervansi i dodaci u proizvodnji hrane imaju i kancerogen efekat na organizam što dovodi do porasta malignih bolesti. Meso treba pripremiti natur i to najbolje na vlastitoj mesnoj masnoći, ne dodavati druge masnoće, a nikako kuhati na ulju, jer je kombinacija animalnih i biljnih masnoća nezdrava. Inače, meso je poželjno jesti jednom u sedam dana, dakle što manje. Salate začiniti limunom, prirodnim jabukovim sirćetom te maslinovim uljem, a nikako majonezom i drugim zasićenim prelivima. Voće osobito crveno, purpurno i plavo bogatije je antioksidansima koji su neophodni u zaštiti oštećenja ćelija. Treba izbjegavati proizvode koje nose oznaku dietetska hrana. Takvi proizvodi imaju smanjenu koncentraciju osnovnih sastojaka, a sadrže dosta zaslađivača i nisu uvijek sa smanjenom energetskom vrijednošću. Za zdravu ishranu nisu potrebni dietetski proizvodi, već pravilna i umjerena raznovrsna ishrana. Razne dijete, osim što prouzrokuju teškoće u sporovođenju, dovode i do disbalansa nutritiensa organizma, sa smanjenjem jedne supstance povećava se količina druge, a sve ima za posljedicu nepovoljan učinak na osnovni metabolizam organizma i poremećaj žlijezda sa unutarnjim lučenjem. Alkohol u zdravoj ishrani nema mjesta jer, pored ostalih štetnih dejstava, smanjuje resorpciju hranjivih tvari te aktivira mnoge enzime koje ubrzavaju njihovu razgradnju. Pušenje, alkohol i jaka kafa su nesumnjivo dosta štetni i pogoduju nastanku mnogih bolesti. Recept za zdrav i dug život je jednostavan. Prirodna nezagađena hrana, izbjegavati prerađenu hranu kao i alkohol, pušenje i neumjerene količine crne kafe, te konzumirati što više ribe, žitarica, voća i povrća. Briga o zdravlju treba biti na prvom mjestu u našem životu i najvažnija je stn var u koju treba ulagati.
FONDEKO SVIJET, 26/2008. 33

HRANA ZDRAVIH LJUDI

reventivna medicina jedna je od najvažnijih grana medicine, jer u osnovi svake nauke stoji da je bolje spriječiti nego liječiti. Zdrava ishrana i zdrav način života najvažnija je stavka u čovjekovoj brizi za zdravlje, a ta briga zasniva se na spoznaji da se mnoge bolesti mogu spriječiti. Prvo i osnovno je vlastita briga za zdravlje. Podizanje nivoa svijesti o zdravom načinu života i boljoj kvaliteti života kroz zdravstveno prosvjećivanje i edukaciju stanovništva kao preduslovu u prevenciji je glavni zadatak preventivne medicine. Pravilnom ishranom postiže se zdrava tjelesna težina, a optimalna vrijednost dobije se kad se kilogrami tjelesne težine podijele sa visinom čovjeka izraženom u kvadratnim metrima. Vrijednosti ovog indeksa tjelesne mase, tj. BMI test (Body Mass Index) za zdravu tjelesnu težinu iznosi 18,5-25, za umjereno prekomjernu težinu od 25,1-30, a za gojaznost više od 30,1. Osnova pravilne ishrane je hrana bogata žitaricama, voćem i povrćem, ribom te uzimanje veće količine vode, čak do 2,0 l u toku 24 sata. Čovjek je sastavljen od 65-70% vode, te je tečnost neophodna za održavanje bubrežne funkcije i čišćenje organizma. Najbolje je uzimati običnu negaziranu vodu, prirodne voćne sokove, prirodne voćne čajeve, bez filter vrećica, a potrebno je izbjegavati gotove proizvode koje sadrže veliku količinu šećera i kalija što rezultira povećanjem šećera u krvi i disbalansom minerala te se posljedično može javiti gojaznost, šećerna bolest i oboljenje štitne i paraštitne žlijezde. Samo se mali dio šećera utroši kao energija, dok preostali opterećuje organizam. Čovjek se tad osjeća iscrpljeno, adinamično, bezvoljno, sa poremećajem spavanja i odmora i sa osjećajem stalne neutaljene žeđi. Zato je neophodno uzimati šećer kao najvažniji izvor energije u namiricama kao što su žitarice, krompir, tjestenina, voćni i grožđani šećer koje postepeno povećavaju koncentraciju šećera u krvi, a ne visokozasićene sokove koje dovode

PLODOVI ZEMLJE

EKOLOŠKO BLAGO

Mr. Esma Kreso

sA sELA JE, DOMAĆE JE

P

Razvoj seoskog i eko - turizma kao potpora plasiranju zdrave hrane
zoo“ zonom, gdje posjetioci mogu da priđu, dotaknu i pomiluju životinje. Zatim, slijedi posjeta dijelu farme gdje se vrši muža i prerada mlijeka u sir i gdje posjetioci imaju priliku da sami oblikuju sireve u kalupe po izboru, i na kraju obilazak prodavnice sa više vrsta sira za prodaju i degustaciju. Svjetsku popularnost ova farma je stekla 2007. godine nakon posjete grupe poslovnih ljudi iz Ritz Carlton hotela koji su htjeli da vide i iskuse kako i gdje se pravi sir koji oni služe kao ekskluzivni specijalitet. Na drugom kraju planete zemlje, u Australiji, razvijaju jednostavnije načine za privlačenje gostiju u ruralne dijelove. Jedan od primjera je postojanje malih, porodičnih „bed and breakfast“ pansiona. Gostima se nudi relaksacija i odmor u prirodnom ambijentu, dok u pojedinim slučajevima vlasnici pansiona, sa dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji i plasiranju certificirane organske hrane, nude organske (zdrave) obroke, masaže i kupke na bazi ljekovitog i aromatičnog bilja, ili prosto odmor u njihovoj „organskoj bašti“. Interesantne primjere razvoja ekoturizma i seoskog turizma koji se oslanja na proizvodnju zdrave hrane možemo vidjeti i u našem susjedstvu. Ekološka imanja, npr. u Zagorju ili Čakovcu, nude boravke od dvije do četiri sedmice za poboljšanje zdravstvenog stanja putem ciljane prehrane, a po potrebi i predavanja o zdravom uzgoju hrane za sopstvene potrebe. Dobrih primjera ima i u Bosni i Hercegovini, ali su sporadični i nedovoljno poznati svim zainteresiranima. Recimo, u turističkom selu Strica nadomak Vareša možete posjetiti lokalnu stanicu za otkup mlijeka i pravljenje sira, gdje će vas ljubazni domaćini počastiti sirom, suhim mesom ili rakijom – domaćim proizvodima koji se prave na tradicionalni način. U blagovaonici Franjevačkog samostana u Fojnici možete probati sok od žare, rakiju od raznih vrsta voća, fojnički krompir, tradicionalne supe, jela i kolače. U selima po Bjelašnici, kod ljubaznih domaćina možete probati domaću pavlaku, domaće pite, sireve, bestilj, jaja... Dakle, ideja seoskog turizma spontano nastaje na raznim lokalitetima Bosne i Hercegovine, ali o njima saznajete najčešće putem privatnih preporuka, uz objašnjenja kako se do tamo stiže, kome se treba obratiti, obaveznim najavljivanjem posjete ljubaznim domaćinima i sl. Pored izostajanja adekvatne promocije ovog, sve popularnijeg vida turizma, nedostatka marketinga, kao i organizacije na nivou lokalne zajednice za prihvat, animiranje i privlačenje turista, nedostaju i podrška i subvencije od strane odgovornih institucija, kao i certificiranje i zaštita tradicionalnih (i zdravih) specijaliteta iz određenih područja Bosne i Hercegovine. U cilju sagledavanja načina razvoja eko-turizma i ruralnog turizma, bitno je prvo istražiti potencijalne lokalitete, a zatim definirati sve neophodne korake, procedure i razvojne pravce ove dvije bitne grane savremenog turizma. Prije svega, čini se da je neophodno definirati pojmove «eko-turizam» i «ruralni ili seoski turizam». Za «eko-turizam» ne postoji jedinstvena i jasno određena definicija, ali se pod ovim pojmom najčešće podrazumijeva «posjeta prirodnim staništima na

rije više od godinu dana veliku senzaciju je izazvala mala farma „Harley Farms“ nadomak gradića Pescadero u Kaliforniji. Vlasnica farme, Dee Harley je otvorila vrata svoje farme, prilagodivši je posjetiocima koji žele da vide kako ona uzgaja koze i kako teče detaljan proces proizvodnje kozjeg sira. U roku od devet godina, njena farma je narasla sa 15 na 200 koza, jaraca i kozlića. Iako se dio uspjeha može pripisati stalnoj potražnji sireva u specijaliziranim prodavnicama, sama vlasnica tvrdi da je za njen uspjeh zaslužan koncept „eko-turizam“, tj. propagiranje agri ili seoskog turizma. Turističke posjete, koje su organizirane tri puta sedmično za po 20 dolara po osobi, počinju obilaskom livade, gdje koze slobodno šetaju, potom „petting

Eko - hrana za eko - turizam

34

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PLODOVI ZEMLJE

EKOLOŠKO BLAGO
način na koji se minimizira uticaj na okoliš». To znači da je eko-turizam usko povezan sa povećanjem broja zaštićenih područja, kao i njihovim uređenjem, u cilju omogućavanja posjeta i ostvarivanja dobiti na nivou lokalne zajednice. «Ruralni turizam», koji se pak bazira na posjetama selima i ruralnim područjima, upoznavanju kulturnog naslijeđa, starih običaja i tradicija, također se usko povezuje i oslanja na prirodne ljepote zemlje i njihovo očuvanje. Za adekvatan održivi razvoj kako ruralnog tako i eko-turizma bitno je vršiti planske pripreme i definirati strategije, prije svega uključivanjem lokalne zajednice i jačanjem dodatne ponude turistima i posjetiocima. To podrazumijeva uključivanje najrazličitijih sadržaja i aktivnosti koji mogu zadržati turiste dan duže na određenoj lokaciji, a samim tim postupno povećavati prihod od turizma. Uređenjem pješačkih i biciklističkih staza, uljepšavanjem izletišta i njihovim uvezivanjem sa objektima kulturno-historijskog naslijeđa, prirodnim ljepotama i ruralnim područjima, uz ponude suvenira i lokalnih rukotvorina, može se napraviti snažan iskorak u daljem podsticanju eko i ruralnog turizma. Svakako da je jedan od najvećih potencijala u ovom razvojnom pravcu upravo proizvodnja i plasiranje zdrave hrane, kako je to, prema navedenim primjerima, već popularno širom svijeta. Pod zdravom hranom, pri tome, ne bi trebalo podrazumi-

Po zdravlje na selo

jevati isključivo organski način uzgajanja voća, povrća i stoke, nego tu treba uključiti i hranu pripremljenu na tradicionalni način, specifičnu upravo za pojedini kraj i koju je teško naći negdje drugo. Razvoj eko-turizma i ruralnog turizma, dakle, bazira se na nekoliko bitnih faktora. Kao prvo, ključne su organizacije na lokalnom nivou, kojima upravljaju ljudi sa tog područja. Time se osigurava da ostvareni prihod ostaje u lokalnoj zajednici i da pripada onim pojedincima koji aktivno rade i prilagođavaju svoje usluge određenim grupama gostiju. Drugo, bitan faktor je proizvodnja i plasiranje lokalnih vrijednosti kao što su rukotvorine, zdrava hrana, ili proizvodi od prirodnih resursa

koji postoje u odgovarajućoj zajednici. Razvojem eko-turizma može se osigurati i očuvanje lokalnih priča, legendi i mitova, kao i zaštita okoliša na lokalnom nivou, jer je pripadnicima lokalne zajednice važno da njihov okoliš, a samim tim i njihov opstanak na datom području budu zaštićeni. Treći, i najbitniji faktor se zasniva na osiguranju kvalitetne turističke ponude koja omogućava da se veća zajednica adekvatnim marketingom i promocijom za turiste, unutar i van granica Bosne i Hercegovine, oslanja na zanimljive i privlačne turističke ponude, koje pružaju lokalne zajednice svojim prirodnim ljepotama, kulturno-historijskim vrijednosn tima i autentičnim proizvodima.

NOVOSTI Iz NAuKE zA PrAKSu

LJEKOVITI KuKuruz
Sve više će se proizvoditi funkcionalna hrana
U više zemalja Afrike i Latinske Amerike, gdje je kukuruz važna hrana za ljude, česta je pojava endemske anemije zbog nedostatka željeza. Ova bolest pogađa naprimjer u Nigeriji više od polovine djece i 61% trudnica, a u Burkini Faso 70% djece ispod pet godina i 40% trudnica. Željezo je neophodno za formiranje hemoglobina koji je bitan sadržaj crvenih krvnih zrnaca za prenošenje kisika. Nedostatak željeza otežava i fizički i mentalni razvoj djece i često uzrokuje anemiju koja smanjuje otpornost prema bolestima, umanjuuje sposobnost fizičkog rada i komplikuje trudnoću. Da bi se otklonile ove opasnosti, američki, nigerijski i drugi naučnici pristupili su takozvanoj biofortifikaciji ili obogaćivanju kukuruza pristupačnim željezom putem klasičnog oplemenjivanja. Osim ovog nedostatka, kukuruz u sebi ima fitičnu kiselinu koja sprečava apsorpciju željeza u crijevima, što također izaziva anemiju. Te kiseline ima i u mekinjama žita. Fitična kiselina također sprečava apsorpciju i kalcija u crijevima, što izaziva rahitis. Time se objašnjava da su djeca koja su jela veliku količinu crnog hljeba (grahama) obolijevala od rahitisa. Stvoren je hibrid kukuruza koji ima 95% manje fitične kiseline nego običan kukuruz. Na taj način je značajno smanjena opasnost od anemije i rahitisa. Sada se radi na dobijanju sorata i hibrida pšenice, riže, kukuruza i graha koji će biti bogatiji željezom, cinkom i provitaminom A, koji često nedostaju u hrani. Nauka nastoji što više proizvesti vrste hrane koje će sprečavati i liječiti bolesti. Ta funkcionalna hrana je ustvari prava zdrava hrana. Sadašnji običaj nazivanja “zdravom” onu hranu koja je proizvedena uz upotrebu stajskog đubriva, umjesto mineralnog, nema nikakvu naučnu osnovu. U više ispitivanja je dokazano da je hemijski sastav i hranljiva vrijednost hrane proizvedene uz upotrebu stajskog ili mineralnih đubriva ista jer biljke iz obje vrste đubriva uzimaju iste materije. Dakle, hrana iz tzv. organske poljoprivrede nije ni po čemu superiornija nad onom iz konvencionalne ili savremene. Biljni proizvodi dobijeni uz pomoć stajskog đubreta mogu biti mnogo zagađeniji nego uz pomoć mineralnih, pogotovo patogenim mikrobima, uzročnicima mnogih bolesti kojih u mineralnim đubrivima nema. n
Prof.dr. T. Šarić

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

35

PLODOVI ZEMLJE

ORGANSKI KVALITETNO

Maida Hadžiomerović, dipl.ing.

TRI KORAKA DO cERTIFIKATA
rganska kvaliteta hrane u svijetu mora biti garantirana certifikatom od strane nezavisnog tijela za certifikaciju, a organski proizvod mora biti pravilno označen. Certifikaciju moraju provoditi akreditovana certifikacijska tijela. Certifikacija je procedura u toku koje se potvrđuje usaglašenost proizvodnje sa organskim standardima. I proizvodi i usluge mogu biti certifikovani. U poljoprivredi su zadnjih godina izuzetno popularni različiti modeli certifikacije i sistemi kvalitete, kao što su certifikacija prema ISO 9000, GMP, GAP (dobre proizvođačke prakse, dobre poljprivredne prakse) itd. Svi certifikacijski sistemi imaju sličnosti i moraju biti zasnovani na odgovarajućim procedurama i procjenama rizika kod odstupanja i uočenih prekršaja. Većina certifikacijskih sistema usmjerena je uglavnom na proizvod, dok je certifikacija u organskoj poljoprivredi prvenstveno certifikacija proizvodnog metoda. Kod ovog sistema certifikacije akcenat nije samo na proizvodu, nego se provjerom mora uključiti cijeli lanac snabdijevanja i rukovanja proizvodima. Analize i testovi poduzimaju se za provjere sigurnosti proizvoda u nekim certifikacijskim sistemima i mogu biti od izuzetnog značaja za certifikaciju. U organskoj poljoprivredi provedeni proces certifikacije zasnovan je na ocjeni i provjeri kompetentnosti aktera, pridržavanju procedura i dokumentovanju – te kao provedena procedura može biti dovoljan osnov za certifikaciju. “Organski” kvalitet proizvoda ne provjerava se samo kroz testiranje proizvoda, kao kod nekih drugih certifikacijskih sistema, nego se u ovom sistemu testiranja i analize poduzimaju kako bi se utvrdilo da proizvod nije proizveden prema standardima (kao primjer može poslužiti analiza na prisutnost ostataka nekih pesticida u proizvodu i sl.). Uobičajeno, certifikacija organskih proizvoda se provodi prema pristupu “u tri koraka” sa certifikacijom proizvođača (poizvođač, gazdinstvo, korištena postrojenja u proizvodnji), sistema proizvodnje (metode proizvodnje i prerade, što uključuje dokumentaciju, mjere opreza preduzete za očuvanje integriteta proizvodnog sistema) i proizvod (produkt sistema proizvodnje koji je konačno označen oznakom, markicom ili logom certifikacijskog programa).

O

"Organski" kvalitet proizvoda ne provjerava se samo kroz njegovo testiranje, kao kod nekih drugih certifikacijiskih sistema, nego se u ovom sistemu testiranja poduzimaju i analize kako bi se utvrdilo da proizvod nije proizveden prema standardima
U početnim fazama razvoja organske poljoprivrede nije postojala opšteprihvaćena regulativa na međunarodnom nivou. Različita nezavisna tijela, najčešće nevladine organizacije, su počela sa definisanjem pravila organske poljoprivredne proizvodnje. Istovremeno sa utvrđivanjem pozitivnih efekata organske poljoprivredne proizvodnje na kvalitet okoline i ruralni razvoj, kao i sa porastom potražnje za proizvodima organske poljoprivrede, državne i internacionalne organizacije nastoje da uspostave prepoznatljiv sistem certifikacije. Svrha jasno definisanih standarda i pravila za organsku poljoprivredu je da pridobije povjerenje kupaca. IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movement), kao međunarodno udruženje koje okuplja preko 750 članica iz cijelog svijeta, ima veoma značajnu ulogu u kreiranju prepoznatljivog sistema certificiranja organske poljoprivrede. Osnovni IFOAM standardi su prepoznati kao internacionalni i oni su danas osnovni standardi za organsku proizvodnju i preradu širom svijeta (uzgoj, proizvodnja, prerada i skladištenje). „OK“ organski certifikacijski program je baziran na IFOAM akreditacijskim kriterijima i akreditiran je od strane IOAS-a (International Organic Acreditation Service). Ovim se OK certifikacijski program svrstao među 37 IFOAM akreditiranih certifikacijskih tijela i programa, čime su proizvođačima organske hrane iz BiH ostvarene pretpostavke za izvoz i pristup svjetskim tržištima organske hrane. Akreditacija IFOAM-a dodjeljuje se certifikacijskim tijelima koja u programu inspekcija i certifikacije koriste certifikacijske standarde usaglašene sa IFOAM osnovnim standardima, koji su postali međunarodna norma za rad i implementaciju programa certifikacijskih tijela u organskoj proizvodnji. „OK“ certifikacijski program je akreditiran i u skladu sa vodičem ISO 65 tj. EN 45011. Akreditacija „OK“ organskog certifikacijskog programa obuhvata akreditaciju za slijedeća područja certifikacije: biljna proizvodnja, animalna proizvodnja, prerada i rukovanje (opsluživanje) proizvoda, grupna certifikacija, sakupljačka proizvodnja, maloprodaja i recertifikacija. IFOAM akreditirana tijela imaju pravo uz svoju organsku markicu koristiti IFOAM oznaku, koja potrošačima širom svijeta predstavlja garanciju da je certifikacijski program nadziran od strane međunarodno priznatog akreditacijskog tijela. „OK“ certifikovani proizvođači mogu koristiti IFOAM oznaku uz oznaku „OK“-a, koju na svjetskom tržištu organske hrane koristi oko 150.000 proizvođača. Ova oznaka može biti korištena samo na proizvodima za koje je izdat certifikat od „OK“-a. “OK” program certifikacije i „OK“ standardi za organsku proizvodnju i preradu su osnov za implementaciju certifikacijskog programa Organske kontrole. Ovaj program usaglašen je sa zahtjevima IFOAM-a i Regulative EU za organsku poljoprivredu (EEC 2092/91), a dostupan je svim proizvođačima, prerađivačima i izvoznicima koji ispunjavaju uslove, a žele certifikovati proizvodnju u skladu sa međunarodno priznatim standardima. „OK“ standardi predstavljaju minimum koji treba biti ispoštovan da bi proizvodnja bila certifikovana. Prije certifikacije organske proizvodnje, gazdinstvo ili poljoprivredno zemljište mora prvo proći kroz period konverzije u toku kojeg proizvođač mora uskladiti svoj proizvodni sistem sa zahtjevima standarda koji se primjenjuju. Dok je proizvodnja u periodu “konverzije”, proizvodi ne mogu biti prodavani kao organski. Inspekcije proizvodnje se provode i u periodu konverzije, najmanje jedanput godišnje. Organska poljoprivreda predstavlja sve poljoprivredne sisteme koji unapređuju životnu sredinu, socijalne i ekonomske aspekte proizvodnje hrane. Iako koristi tradicionalne metode za održavanje plodnosti zemljišta i kontrolu korova, bolesti i drugih štetočina, ona se bazira na modernim naučnim shvatanjima ekologije i pedologije i potpuno koristi adekvatna tehnološka rešenja i mehanizaciju. U organskoj proizvodnji zabranjeno je korištenje sjemena sorata nastalih genetskim modifikacijama. Gazdinstva (ili parcele na kojima je zasnovana organska proizvodnja) moraju biti udaljena od frekventnih prometnica ili drugih mogućih izvora zagađenja. Ključ uspjeha u organskoj poljoprivredi leži u prirodnoj plodnosti zemljišta, uz vođenje računa o biodiverzitetu biljaka i životinjana na gazdinstvu, te očuvanju životne okoline.

36

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PRED IZAZOVIMA NOVE EPOHE
Nastavak sa 24 strane

U etici općenito, pa i bioetici, prisutna je kontroverza izazvana tehničkim znanstvenim napretkom: prilagoditi etičke norme životu ili život etičkim normama Prof. dr Ivan Cifrić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u radu “Sociokulturni sklop bioetičkog pitanja” prezentirao je deset teza elaborirajući kroz njih odnos bioetike i okoliša pod mottom: nema biosa bez oikosa, nema ethosa bez biosa. U kulturnoj evoluciji čovjek rekombinira obilježja živih bića. Proizvodio je prirodne hibridne vrste (genetske informacije teku od predaka, od prošlosti prema budućnosti, a danas genetskim inženjeringom proizvodi kulturne hibride nazvane “pseudo vrste” (danas informacije mogu potjecati od djece). Odnos prema životu ne može se reducirati na korisnost za čovjeka. Korisnost je samo jedan od više aspekata prema okolišu i biljnim i životinjskim vrstama.

Postoji emotivni i etički odnos - što je pokazalo i njegovo istraživanje. Napredak se pozitivno percepira, ali ima dvojak učinak: donosi i nepoznate, neželjene posljedice, poglavito savremeni tehnički progres i genetički inžinjering. Desakralizacija i raspolaganje s biomoći doveli su do depotenciranja prirode (razbožavanje, razduhovljenje, obesmislenje, obespredmećenje) i desakralizacije života. Projekcija napretka je bioetički izazov. Širenje antropološke ekumene (kulturnog okoliša) stvaraju se i novi oblici biosa (genetički inžinjering) i prilagođavanje čovjeka. Tri su motiva: znanstveni (nove spoznaje), ekonomski (profit) i zdravstveni (liječenje). Život postaje roba na tržištu. Neki oblici života bili su i ranije na tržištu (robovi, životinje). U modernom društvu nastalo je legalno i ilegalno tržište (prodaja organa,

robovski rad djece i prostitutki, sportaši). Iako je život univerzalna prirodna i kulturna kategorija, svaka kultura formira svoj odnos prema životu. Kultura - nastala utjecajem “prirode”, “tradicije” i “razuma” razvija dvojaku ulogu: komunikacije i izolacije. Potpuna otvorenost kulture utjecaju drugih kultura prijeti kolapsom. Čovjek je prekoračio granice iskorištavanja okoliša - potrebna je dematerijalizacija proizvodnje i živog svijeta potrebna je zaštita biološke raznolikosti. U zaštiti okoliša i živog svijeta potrebna je veća kooperacija znanosti, kako “normalne”, tako i “post - normalne” znanosti. Bioetika kao disciplina ima dvije opće orijentacije - antropocentrična i biocentrična bioetika, a po oblicima života različite moralne objekte. U etici općenito, pa i bioetici, prisutna je kontroverza izazvana tehničkim znanstvenim napretkom: prilagoditi etičke norme životu ili život n etičkim normama. (HSA.)

Perspektive su različite - poruka je iz Lošinja

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

37

ENERGIJA I ŽIVOTNA SREDINA

Prof.dr. T. Šarić

ezerve nafte u svijetu se brzo iscrpljuju. Prema nekim prognozama, one mogu trajati još svega oko 50-80 godina. Šta će poslije toga pogoniti stotine miliona automobila u svijetu? Jedno od rješenja vidi se u pretvaranju biljnih proizvoda u gorivo, koje je već dobilo naziv ekogorivo. Tako etanol, koji se dobija najviše iz kukuruza, počinje zamjenjivati benzin, a biodizel, koji se proizvodi iz uljarica, zamjenjuje naftu. Etanol kao gorivo dobija se fermentacijom šećera i skroba iz biljaka. Sada se najviše, čak 90% etanola dobija iz zrna kukuruza, a ostatak iz zrna pšenice, ječma, sirka, zatim iz biljaka šećerne trske, iz sirutke, otpadaka pri proizvodnji papira, piva i drugih napitaka, pri preradi krompira itd. U Brazilu se najviše proizvodi iz šećerne trske, a u SAD iz kukuruza. Te dvije zemlje proizvode najviše ovog biogoriva na svijetu. Etanol se proizvodi mljevenjem zrna kukuruza ili drugih materijala, zatim se ta smješa kuha sa vodom, kojoj se dodaju enzimi (kvasac) u raznim fazama procesa fermentacije, na raznim temperaturama. Hlađenjem te mase dobijaju se etanol i ugljen dioksid. Pri proizvodnji etanola iz kukuruza kao nusproizvod dobija se ulje iz klica,

R

Neopravdano je pretvaranje hrane u gorivo kada stotine miliona ljudi gladuje
koje spada u najkvalitetanija jestiva ulja. Pogodno je za obaranje holesterola u krvi. Iz omotača zrna kukuruza dobija se vlaknasta guma zeagen, koja takođe ima svoje mjesto na tržištu. Ostatak u obliku vlakana iz kukuruznog zrna koristi su kao stočna hrana u kojoj ima i proteina. Mliječna kiselina dobijena iz kukuruza u procesu fermentacije koristi se za proizvodnju biorazgradljive plastike. Također se dobijaju i ksilitol, niskokalorični zaslađivač, i kukuruzni protein zein. Očekuje se da će proizvodnja zeina smanjiti troškove proizvodnje etanola. Zein služi, pored ostalog, i za proizvodnju filmova. Mješavina zeina i lipida služi za proizvodnju “masnih” papira za pakovanje koji su otporni i na masnoću i na vodu. Ovi papiri se mogu reciklirati, a i biorazgradljivi su. Pronađene su gljivice koje pretvaraju vlakna kukuruza u šećer. Sada se pokušava da se etanol, umjesto iz šećera i skroba iz kukuruza, dobija iz celuloze i hemiceluloze jedne stepske trave. Radi se na selekciji i uzgoju te trave koja će biti posebno pogodna za ovu namjenu. Isto se pokušava dobiti i iz lucerkine celuloze, pa je u tom smislu također usmjerena selekcija. Biodizel se dobija iz biljnih ulja, životinjskih masti i otpadnih masnoća pri kuhanju (pečenju, prženju). Dobija se reakcijom masnoća sa alkoholom pri alkalnoj reakciji. Najčešće se proizvodi iz sojinog ulja. U početku je za to korišteno rafinirano jestivo ulje, ali je sada razvijena tehnologija proizvodnje biodizela iz nusprodukata pri proizvodnji ulja, kao što su sojine pogače, koje se koriste i kao stočna hrana, i drugi manje vrijedni sporedni proizvodi koji u sebi imaju ulja. Biodizel u mješavini sa naftom se koristi ne samo za pogon automobila nego i za zagrijavanje zgrada. Američko ministarstvo poljoprivrede je naredilo svim svojim ustanovama u cijeloj zemlji da za vožnju automobila i drugih mašina troše mješavinu od najmanje 10% etanola i 90% benzina i 20% biodizela sa 80% nafte gdje god je to moguće. I neke druge institucije su slijedile ovaj primjer koji treba da bude uzor i privatnom sektoru. U SAD se podiže nacionalna pilot-fabrika za istraživanje etanola kao ekogoriva u Ilinoju, vrijedna 20 miliona dolara. Očekuje se da će godišnja proizvodnja i potrošnja etanola u sljedećih 10-15 godina dostići l6 milijardi galona godišnje. Veliki broj istraživača radi na što efikasnijoj proizvodnji i upotrebi etanola, kao i njegovoj ekonomičnosti. Radi se i na dobijanju usjeva što pogodnijih za preradu u etanol. U SAD je etanol oslobođen federalnog poreza kako bi bio ekonomski konkurentan benzinu. Korist od ovih ekogoriva je trostruka: zamjenjuju iscrpljive rezerve fosilnih goriva, podižu oktansku vrijednost goriva i smanjuju zagađivanje okoline. Umjesto smrdljivog i zagušljivog dima od sadašnjih goriva iz automobilskih motora, dobija se mnogo manje zagađen ispušni gas. Neki koji su mirisali ispušni automobilski gas od ekodizela kažu da ih podsjeća na miris prženih krompirića. Ovo je svakako veliko dostignuće nauke i tehnike. Međutim, postavlja se pitanje etičke opravdanosti upotrebe velikih količina biljnih proizvoda, zapravo ljudske hrane, za pogon automobila u vrijeme kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju n i mnogi od njih umiru od gladi.

gOrIVO S mIrISOm PRŽENIH KROMPIRIĆA

38

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

ENERGIJA I EKOLOGIJA (II)

Prof. dr. Aleksandar Knežević

Samo gradnja novih objekata, bez paralelne sanacije potrošnje energije kod postojećih potrošača je apsolutno besmislena
(Nastavak teksta objavljenog u prošlom broju pod naslovom «Menadžment je obavezan da povećava efikasnost»)

uz mrKVu I bATINA
dijelom da ispune kroz ulaganja u zemljama u razvoju. Ta ulaganja se cijene na cca 10 € po toni izbjegnutog ekvivalentnog ugljendioksida (tj. približno 10 € po 0,8 t bh. uglja godišnje u ugovorenom periodu). Ukupna vrijednost ulaganja po osnovu CDM projekata u BiH se procjenjuje na 200 miliona KM, plus efekat umanjivanja potrebe ulaganja u nove izvore energije izvora. BiH još ne koristi ovaj vid privlačenja inostranih sredstava (nisu regulisane administrativne procedure prihvatanja CDM projekata).

S

obzirom na ukupne potrebe dodatne količine energije u Bosni i Hercegovini u narednim decenijama, kao i druge aspekte (sigurnost u snabdijevanju energijom, korištenje domaćih resursa...), sa apsolutno velikom sigurnošću se može reći da treba koristiti sve mogućnosti dobivanja novih količina energije za tržište povećanjem stepena korisnosti potrošnje energije što ne isključuje potrebu gradnje novih elektrana, i obratno. Ali, samo gradnja novih objekata, bez paralelne sanacije potrošnje energije kod postojećih potrošača, je apsolutno besmislena. Uticaj regulative zaštite okoline na opredjeljenje u pogledu izbora načina dobivanja novih količina električne energije na tržištu je različit kod različitih načina dobivanja novih količina električne energije. Kod proizvodnje električne energije iz termoelektrana i hidroelektrana postoje značajni i lokalni i regionalni okolinski uticaji, te je procedura dobivanja okolinske dozvole složena, a postavlja se i veliki broj zahtjeva za ograničavanje i ublažavanje okolinskih uticaja koji imaju svoje značajne troškove implikacije. Međutim, kod ostala tri izvora energije situacija je obrnuta – zaštita okoline doprinosi ekonomičnosti investicije! Naime, kod ostala tri izvora energije za tržište (korištenje obnovljivih izvora energije, smanjenje potrošnje na strani potrošača, te povećanje efikasnosti konverzije energije kod postojećih proizvođača) smanjuju se globalni uticaji (klimatske promjene). Zemlje u razvoju (time i BiH) pri tom mogu računati na inostranu pomoć u dijelu pokrivanja investicija za ova postrojenja, odnosno, povećava se interes za kompletna inostrana ulaganja u ovakve programe. Radi se o tzv. CDM mehanizmima (mehanizmi čistog razvoja), po kojim razvijene zemlje (stranke Aneksa 1 Konvencije o klimatskim promjenama) mogu svoje obaveze snižavanja emisije stakleničkih gasova

u pogledu sniženja emisije i dr.). Ključni ekonomski instrumenti u energijskom menadžmentu države su: intenalizacija eksternih okolinskih troškova i princip stimulansa i destimulansa (princip mrkve i batine).

ŠIrENJE zNANJA
Zemlje koje se nalaze u procesu priključivanja Evropskoj uniji paralelno imaju i proces približavanja Evropskoj uniji, što znači da treba da prihvate pravni red EU poznat kao Acquis communautaire. U BiH je princip Acquisa nedovoljno poznat – često se može čuti da se radi o preuzimanju direktiva EU. Pri tome se radi o dvostruko pogrešnom shvatanju. Uz to, često je veliki jaz između lokalnih uvjeta i duha upute, te se obavljaju dugotrajni pregovori, a često se državi koja se pridružuje EU daju periodi prilagođavanja uputama i do deset godina. Prihvatanje uputa podrazumijeva i potrebnu pomoć EU (stručnu i finansijsku). Najsloženiji su razgovori u oblasti poljoprivrede, a nakon toga okoline, gdje energija ima ključni značaj. Zadatke na uspostavi energetskog menadžmenta treba sagledavati i kroz činjenicu da je u FBiH pravni okvir parcijalno i ostrvski uspostavljen, te da se tim pitanjem bavi i strategija na nivou BiH. Nakon usvajanja, slijedi čitav niz aktivnosti na uspostavi pravnog sistema korištenja energije. Ovaj proces će se odvijati paralelno sa procesom približavanja EU. U ovom procesu treba da učestvuju sve strukture društva: (I) privreda i građani, kao korisnici energije, (II) energetska preduzeća, koja stvaraju svoju dobit kroz isporuku energije, ali čija djelatnost ima i društveni značaj, te (III) nosioci struke i znanja. Federalno ministarstvo energije ima ulogu da usaglasi stavove ove tri grupe zainteresiranih i pogođenih. Ovo nije moguće ostvariti bez vrlo kompleksnog programa širenja znanja, studija i analiza, predlaganja i usvajanja ogromnog broja dokumenata. n
FONDEKO SVIJET, 26/2008. 39

ŽIVOTNI cIKLUs
Postoji još mnogo razloga zbog kojih treba ulagati u povećanje efikasnosti korištenja energije. Sektor potrošnje energije neće moći da plaća sve skuplju i skuplju energiju i to će se odraziti na privređivanje energetskog sektora, što bi dovelo do usporavanja razvoja cijele države. Energetski sektor mora biti svjestan da može opstati na tržištu samo ukoliko on, pomognut državnom administracijom, vodi računa da se u sektoru potrošnje smanji potrošnja energije kroz povećanje efikasnosti njenog korištenja. Adekvatna prodajna cijena energije će biti prihvaćena od strane potrošača energije samo ukoliko on racionalno troši energiju. Proizvod i tehnologija njegove prizvodnje se ne posmatraju odvojeno, nego se posmatra integralni tok (životni ciklus proizvoda) od dobivanja sirovine iz prirodnih izvora, preko tehnologije prerade i korištenja proizvoda, do tretmana proizvoda nakon korištenja i njegovog vraćanja u prirodu, uključujući sve relevantne privredne grane. Integralnost podrazumijeva i posmatranje uticaja tehnologije i proizvoda na sve medije: vodu, vazduh, tlo, živi svijet – prate se tehnologija i proizvod od kolijevke do groba. Postoje tu i drugi, kod nas još potpuno nepoznati tržišni mehanizmi u oblasti zaštite okoline, kao što je trgovina emisionim kvotama (trgovina pravima zagađivanja u okviru dozvoljene kvote, kao i preuzimanje tuđih obaveza

(ZLO)UPOTREBA ENERGIJE

Mile Petrović

sTRAsT I PROFIT bEZ MJERE OČIJU
uli ste svog energičnog komšiju koji – dok još mnogi spavaju – pojako, prejako, baš, bezobzirno, po nekoliko puta, lupa vratima svog dragog mu automobila. Kao da daje do znanja svima – koji moraju da ga čuju – da je on, eto, taj. Da je taj – eto on. Motor njegovog mjezimca, srce mu, brekće li – brekće. Skanjuje se, skanjuje, komšija, nikako da se uvuče u taj svoj blještavi pokretni oklop, pa da već jednom krene, da se ispod prozora ukloni... Uzgred, neko će primjetiti da tako, brekćući u mjestu, auto zagađuje životni prostor više nego da je u pokretu. Ah, zar još i o tom da misli, naš komšija! Uostalom, zna on i vidi da se tako nešto slično, čini i ispred mnoštva zgrada, pa i u mnoštvu gradova – a što znači da je takva pojava uobičajena, kao normalna. Da, da. Znate, događa se i to da i koji sat prije rasvitka, a kasnije pogotovo, negdje sublizu vaše zgrade, nešto pukne, ili eksplodira, a što vas, ako ste Sarajlija, naprimjer, podsjeti i na one iz nedavnog rata... pucnjeve i eksplozije...! Upitate li koga šta to praska i puca, obično će vam reći da to, djeca – bacaju petarde. Zabavljaju se, djeca. Nečija djeca, svakako. Pripuckavaju iz kojekakvih naprava. Zabave radi. Nego! Čućete i uvjeriti se u to da se to ne dešava samo u dijelu grada u kojem stanujete. Već, reklo bi se, posvud. Naročito, zareda to, s kakvim praznikom dolazećim, odlazećim, tako da to, pokatkad, potraje i danima. I danima i noćima. Možete vi i prileći, ali ne možete biti sigurni u to da ćete, upravo zbog tih i takvih zabava – zabava jednih na račun drugih, dakle – i zaspati. Barem ne do ponoći. Sigurno ste negdje u nekoj ulici primjetili kako u po dana svijetle sijalice... Kome i zašto svijetle? Nikome i nazašto. One, prosto, iščekuju vrijeme svoje svrhe – da padne mrak, pa da se onda, bar, zna zašto svijetle. Tu i tamo – u posljednje vrijeme počesto – uznemiriće vas i pokoji motorista, koji se, uglavnom u besposlici, sam sa sobom utrkuje, eksperimentiše s mirom sugrađana u vrijeme najveće saobraćajne gužve. A kad je gužva, mnogi nemaju obzira prema drugima. Zapazili ste već i 40

Č

Zašto čovjek teško spoznaje šta je dobit, šta gubitak, šta korist, šta šteta, šta zdravo, šta nezdravo
to da vozači svoje automobile parkiraju i na autobuskim stanicama. Na taj način otežavaju prilaz i autobusima i putnicima. Da se sad ne osvrćemo i na mnogo veće nevolje koje prouzročavaju vozači – rekli bismo: nesavjesni vozači. Zbog „prekoračenja“ dozvoljene im brzine, ili zbog vožnje „pod gasom“, ranjavaju i ubijaju druge, pa počesto i sebe. O čemu svjedoče ova dva-tri primjera? Pitaće se neko, možda, kakve veze imaju ti primjeri s temom naznačenom naslovom ovog osvrta. Rekli bismo, energija je tamo gdje su termoelektrane, hidroelektrane... Naravno, ali – i posvud je energija, na svakojake načine se ona manifestuje. Ona pokreće život, a čovjeku naprimjer, znači i neprocjenjivu dobit. Ali, čovjek sam čini da mu bude na jednoj strani dobit, a na drugoj, ta ista dobit ispoljava se kao gubitak. Neće ljudsko stvorenje da se usaglasi ni u vezi s tim: šta mu je dobit, šta gubitak. Šta korist, šta šteta. I šta zdravo, šta nezdravo. Zašto? Zato što profit – kao, ponajčešće, i strast – nemaju mjere, nemaju očiju. (Jedan od štovatelja prirode i njenih neizrecivih i neprocjenjivih vrednota – koji je znao da vidi šta sve ona jest i šta za sva bića znači – Gete, dakle, direktno je upozorio čovjeka: „Ne misli da vidiš ako imaš oči!“). Veoma je malo ljudi koji uistinu slušaju one koji bi da bolje vide. Zašto? Kao da se pribojavaju nečega? Kao da se pribojavaju da šta ne izgube od onog što im se čini da imaju. Da ne izgube šta od onog što im se čini da bi mogli da dobiju. U prirodi profiterstva, koje se zasniva na ličnom interesu, zajednički interes je nešto potpuno sekundarno. U pitanju je mjera i procjena o tom: šta je, ustvari, dobitak, a šta gubitak. Nije bez značaja pitanje o srećnosti i samih profitera u socijalno ugroženom i unesrećenom društvu. Šta je zajedničko u vezi s prethodnim primjerima (a ima ih, svakako – mnoštvo), da li samo bahatost, ili nehat, ili neodgovornost, nevaspitanje, nekultura, ili... Pa i, jest, zloupotreba. Pogrešno usmjerena energija. Što bi se reklo: negativna energija. Kojom se ne stvara, nego razara.

Posvud se razara. Posrijedi je, znači, zloupotreba energije. Zloupotreba i tehničkotehnoloških i naučnih postignuća. Zloupotreba spoznaje. O čemu je ustvari riječ? Zašto i otkud te svakodnevne pucnjave i svakodnevne eksplozije, od čega strada mnoštvo ljudi i drugih stvorova? Ko to i radi čega podstiče – dajući povoda, da to isto, ili slično čine i drugi, pa i oni od „najmanjih nogu“? Ko u tom svemu profitira? Stvar je jasna i očita: u interesu je to onih koji proizvode i prodaju oružje i koješta slično. Kakva je stvarna dobit ljudima od bogatunskog profita, to njih, nezajažljivo „obogaćivane“, tajkune, prosto, ne zanima. U njihovoj prirodi je, dakle, da ih to ne zanima. I to je posve razumljivo. Nije razumljivo to što „ostali svijet“ samo gleda i što se pred potencijalnim razoriteljstvom i, u biti, uništavanjem, prosto, predaje. Naravno, oružje očiju nema – njegovo je da ranjava i ubija. A od one naizgled bezazlene dječije igrice s eksplozivnim napravama, pa do one ponajgore moguće eksplozije, put nije dalek. Bilo bi veoma zanimljivo čuti kako bi na te pojave u današnjem svijetu reagovao, da je živ, onaj švedski hemičar, pronalazač dinamita. Nego, da stvar „prizemnimo“, pa da se „vratimo“ onim, sa početka ovog teksta odista banalnim primjerima. O čemu je, u stvari, riječ? Ako se izuzme, ako može da se izuzme, kultura ponašanja, što bi rekli. Kako god da se te i slične pojave razmotre, evidentno je da je posrijedi rasipanje energije. Koje, izgleda, proističe i iz same ljudske prirode. Reklo bi se, to je čovjeku u genima. Ali, to ne znači i da treba prepustiti čovjeka, bilo mladom, bilo starom, da na stadiju te stihijalnosti i ostane. Moraju li, baš, da jedni bukom, pucnjevima, maltretiraju i ugrožavaju druge?! Ne bi li u ljudskoj zajednici mnogo šta od tog, također, trebalo da bude regulisano? Putem zakona i, svakako, njegove principijelne primjene. Radi opstojanja zajednice emancipovanih stvorenja. Da bi i kako bi i ljudska energija služila ljudima kao uistinu ono n što omogućava rad.

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

NOVE KNJIGE

Prof.dr. Vladimir Beus

GLJIVE – ŠUMsKO bOGATsTVO bIH
očetkom jeseni 2008. godine štampana je knjiga «Gljive – šumsko bogatstvo Bosne i Hercegovine», autora Hajrudina Rudija Hasanbegovića. U izdanju Izdavačke kuće «Šahinpašić d.o.o. Sarajevo», knjiga je štampana na 264 stranice teksta, ilustrirana sa 267 crteža i fotografija u boji. Recenzenti knjige su akademik Midhat Usčuplić, prof. em. Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dr. sc. Čedomil Šilić. Knjiga predstavlja veoma značajan prilog poznavanju svijeta gljiva Bosne i Hercegovine o kojima, inače, nema mnogo radova. Prema nekim karakteristikama ona predstavlja jedinstven primjer ove literature. Autor Hajrudin-Rudi Hasanbegović je za ovu knjigu sakupljao materijal više od 15 godina, a tri godine je radio na njenom pisanju. Veliko znanje i iskustvo sticano dugim i upornim radom prezentirao je opisom gljiva na osebujan način, …»kao čovjek koji je upoznao tajne ovog svijeta i koji želi da ih otkrije i ponovo doživi ali sada i da podijeli sa drugim ljubiteljima prirode». (citat iz recenzije akademika Midhata Usčuplića). Kompoziciju knjige čine četiri dijela čiji sadržaj je autor dao na neobičan i originalan način. U I dijelu obrađuje: prepoznavanje i branje gljiva i opremu gljivara berača, gljive u ishrani, uzgoj gljiva, osobenost gljive shiitake i njen uzgoj, smrtno otrovne gljive, otrovne gljive, trovanje gljivama i liječenje od trovanja, ljekovitost gljiva, ljekovite gljive i tartufi-visoko cijenjene gljive. U ovom dijelu autor daje savjete gljivarima, navodeći brojne važne činjenice, koje su bitne za poznavanje svijeta gljiva, zatim gdje ih tražiti i kako ih prepoznati, kako sakupljati, kako izbjeći trovanje gljivama, odnosno kako se liječiti itd. Opisano je dvadeset korisnih savjeta ljubiteljima gljiva i to tekstom i crtežima, čime je naglašeno kako se treba ponašati i postupati sa prirodom i gljivama. Posebno interesantan dio predstavljaju podaci, proistekli iz autorovog iskustva, o uzgajanju japanske ljekovite gljive shii-take, danas jedne od najcjenjenijih vrsta u svijetu uopće. Detaljno je prikazana tehnologija uzgoja ove čuvene gljive, tekstom i brojnim originalnim fotografijama i ilustracijama, što je novina kod nas. U II dijelu (morfološki opis i slikovni prikaz gljiva, koji je po opsegu najveći), prikazane su 102 vrste gljiva sa svojim osobinama: domaći i latinski naziv, izgled, boja, veličina klobuka i stručka,

P

Djelo Hajrudina - Rudija Hasanbegovića prožeto je ljubavlju prema prirodi i čarobnom svijetu gljiva

Neke od gljiva iz Hasanbegovićeve knjige

listića i cjevčica, iglica, spora, mesa ili tkiva, mirisa, okusa, jestivosti, otrovnosti, ljekovitosti, koja je klasa, te dati uočljivi kolor slikovni i slovni simboli. Gljive su predstavljane redosljedom prema vremenu plodonošenja, što je rijedak slučaj u knjigama ove vrste, počev od rane martovke (Hygrophorus marzuolus), smrčaka (Morchella ssp.) i đurđevače (Calocybe gambosa), kao predstavnika ranog plodonošenja, do kasnojesenskih i zimskih vrsta: uvijača (Paxillus involutus), miška (Tricholoma terreum) i dr. U III dijelu ove knjige autor donosi kulinarske recepte sa gljivama. Za ovu namjenu autor je odabrao 45 vrsta gljiva i opisao njihovu pripremu kao: aperitiva, predjela, juha, jela, salata, deserta i čajeva. Dato je 106 vlastitih recepata u kojima su jestive i ljekovite gljive osnovni materijal.

Ovi sadržaji čine knjigu jedinstvenom, i interesantnom i domaćicama, ugostiteljima i gastronomima. U ovom dijelu su opisani i metodi konzerviranja gljiva. Na kraju, u IV dijelu knjige, kao prilog su date fotografije gljiva drugih autora sa kojima je pisac ove knjige surađivao, brao gljive i organizirao izložbe. Date su i informacije o šestogodišnjim aktivnostima Sekcije gljivara Društva EKOBiH, koja je bila veoma aktivna i ostavila vidnog traga u našoj sredini (predavanja, stručno i naučno osposobljavanje, izložbe gljiva i dr.) a čiji je spiritus movens autor ovog vrijednog djela. Ovo djelo, prožeto ljubavi prema prirodi i čarobnom svijetu gljiva, svojom koncepcijom i sadržajem će imati široki krug korisnika. Autor ga posvećuje svim zaštitarima i ljubiteljima prirode, šumarima, biolozima, n planinarima i gljivarima.

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

41

ZNANSTVENI PUTOPIS

Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing.

DOLOMITI - RIZNIcA KONTINENTA
eć niz godina ljetni odmor provodimo na Alpama, s jedne strane bježeći od jadranskih gužvi i vrućina, a s druge privučeni beskrajnom ljepotom i šarmom tog divnog planinskog kompleksa. Alpe predstavljaju ogroman planinski sistem na europskom kontinentu, „izrastao“ još u mezozoiku i kenozoiku, tamo gdje se Apeninski poluotok (sačinjen od sedimenata oceana Tetis) „utisnuo“ u euroazijsko tlo i tako podigao ovo visoko gorje. Površina alpskog područja iznosi oko 220.000 km² (više nego 4 puta veća od površine Bosne i Hercegovine). Pružaju se lučno u dužinu od oko 1.200 km, sa širinom između 150 i 260 km, a zauzimaju prostore sljedećih država: Italije, Austrije, Francuske, Švicarske, Lihtenštajna, Njemačke i Slovenije. Od svih dijelova Alpa koje smo obišli, a obišli smo i Zapadne i Istočne Alpe u skoro svih 10 područja jednih i 3 područja drugih, najljepše utiske nosimo iz Dolomita (Dolomitskih Alpa). One se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Italije, na prostoru provincija Belluno, Bolzano i Trento, odnosno litološki gledano, u južnom vapnenačkom području Istočnih Alpa. Naziv ovog planinskog kompleksa potiče iz naziva minerala od kojeg su uglavnom građene ove bijele i krte sedimentne stijene (dolomit: kalcij-magnezijev karbonat). Ovaj planinski sistem ne predstavlja kontinuirani niz planina već se one nalaze u grupama, a te grupe su međusobno odijeljene manjim ili većim dolinama. Iz jedne doline u drugu prelazi se preko prevoja od kojih se mnogi nalaze znatno iznad 2.000 m nad morem. Svoj današnji oblik dobili su u periodima glacijacije u posljednjih dva milijuna godina, prilikom kojih su prošle kroz najmanje pet ledenih doba, koja su ostavila duboke tragove u cijelom području. Svojom bojom, kemijskim sastavom (karbonati), donekle i morfološki, Dolomiti podsjećaju na planine Dinarida, mada ih u pogledu visine znatno nadvisuju. Vrhovi Dolomita sežu do 3.343 metara i niži su od Zapadnih Alpa (najviši vrh Mt. Blanc 4.808 m). ŽIVA sTIJENA U centar Dolomita stižemo iz Slovenije preko Kranjske Gore, te talijanskih gradića Tarvisia i Tolmezza, a obilazak počinjemo iz poznatog zimskog skijališnog centra Cortina d’Ampezzo, no isto tako zanimljivog ljetnog turističkog odredišta. Ono posjetiteljima pruža raznovrstan provod kako u samom mjestu smještenom na prosječnoj visini od 1.240 m,

V

Visine planina, njihova morfologija te živi svijet koji se susreće na Dolomitima privlači pažnju posjetitelja iz cijelog svijeta. Mnogi smatraju da su Dolomiti najljepši i najzanimljiviji dio prostranog visokoplaninskog područja europskog kontinenta - Alpa
tako i u brojnim okolnim turističkim destinacijama. Arhiktektonski, to je tipični planinski gradić (cca. 6.000 stanovnika), čije su kuće s malim brojem katova, najčešće kamene, s drvenom fasadom, terasama i balkonima i obiljem brižno njegovanog raznobojnog cvijeća. Čuvaju se te stare kamene i drvene kuće kao dio tradicionalne gradnje. Puno je prodavnica suvenira, sportske opreme, ali i dražesnih restorana. Manjih i većih hotela ima u velikom broju. Kuriozitet je da je Cortina grad sa najskupljim kvadratnim metrom stana u Italiji – sada već oko 15.000 eura/m2! Iz grada polazi žičnica koja turiste dovodi do samog planinskog vrha Tofana di Mezzo (3.244 m). Ovaj vrh je treći po visini u Dolomitima, a ukupno ima 18 vrhova koje premašuju visinu od 3.000 m. U okolici Cortine nalazi se više kampova, ali mi se već po treći put odlučujemo boraviti u kampu «Olympia» sa punom infrastrukturom i potrebnim komforom. U blizini kampa nalazi se ured Parka prirode «Parco Naturale delle Dolomiti d’Ampezzo». To je jedan od niza parkova prirode koji postoje na prostoru Dolomita. Ovaj podatak pokazuje koliko prirodnjaci i vlasti posvećuju pažnje očuvanju prirodnih vrijednosti za buduće generacije. Posjetitelj Parka može dobiti puno informacija o njemu, jer se na svakom značajnijem mjestu nalaze natpisi, putokazi i tekstovi na talijanskom i engleskom jeziku, sve na dopadljivim stalcima i pločama redovito od drveta. Kao zanimljivost treba navesti da se mnoge oznake, kako u Parku tako i na prometnim znakovima u okolici Cortine, daju i na pismu arhaičnog lokalnog jezika ladino, koji koristi znakove svojstvene slavenskim jezicima, kao što su: đ, š, ž i dr.! Planinarske i biciklističke staze vidljivo su obilježene znakom i brojem, također se dobro održavaju i uređuju, što posjetiteljima, uz posjedovanje odgovarajuće topografske karte, olakšava snalaženje i planinarenje. U uredu Parka mogu se nabaviti odlične karte koje na terenu pomažu da planinarenje u nepoznatom prostoru bude sigurno i da se obilježenom stazom stigne na željeno mjesto. Ove godine smo se opet, u cilju zagrijavanja za viša odredišta, penjali na izolirani vrh Col Rosa (visok «svega» cca. 2.050 m), i stigli nešto više nego prošli put (na oko 1.900 m). Vrlo dobro uređena staza br. 409 polazi od kampa, u početku s laganim usponom i vodi kroz smrčevu šumu, a potom se smrča sve više miješa s arišem. Nakon što se pojave jedinke bora cembre, a zatim grmovi planinskog bora, nastupa jak uspon uglavnom kroz živu stijenu preko polica planinske padine. Na jednom kritičnom mjestu nailazimo na čeličnu sajlu bez koje bi teško mogli savladati pojedine oštre uspone. Uspon je prilično naporan, i u zadnjem dijelu zahtijeva alpinističke vještine i opremu, čime mi nismo raspolagali. Susret s gustom populacijom runolista (Leontopodium alpinum) stvara takvo raspoloženje da se sve teškoće uspona i umor trenutno zaboravljaju. Runolist smo viđali na više mjesta u Alpama, ali je to uvijek bio susret samo sa po nekoliko nježnih individua, a ovdje je bilo na stotine gusto naseljenih individua. Dominirala je bijela boja vunasto presvučenih streličastih ovojnica cvatova (glavica) i pustensatih listova runolista, simbola planina. Talijani runolist nazivaju «stella alpina», dakle, planinska zvijezda, jer izgledom zaista na nju i podsjeća. Nakon obilaska područja Cortine, nastavljamo putovanje na zapad, u pravcu prevoja Passo di Falzarego (2.110 m). Na samom prevoju je restoran i mnoštvo suvenirnica te ogroman parking i mnogo raznih vozila, a posebno mnogo motocikala. Motoristi, ali i ogroman broj biciklista, uživaju voziti vijugavim cestama do visokih planinskih prevoja, a onda se isto takvim spuštati. Sreća je i za motoriste, ali i druge učesnike prometa da su ceste odlične, iako mjestimično dosta uske, pogotovu u pojedinim tunelima probijenim kroz živu stijenu. bOJE I KONTrASTI Sa navedenog prevoja uputili smo se na jednu od brojnih staza u pravcu masiva Torri di Falzarego, na čiji vrh ide i žičnica. Penjemo se preko planinske rudine i na njoj opet uočavamo nekoliko runolista, zatim u pukotinama stijena modre cvatove planinskog vidca (Bartsia alpina), a na njihovim zaobljenim površinama busene svjetlucave petoprste (Potentilla nitida) čiji su cvjetovi ružičasti, krupni i brojni. Penjemo se naviše i zaustavljamo se na tragovima skijaške staze, neposredno ispod vertikalnog kuka na visini od 2.500 m, odakle se pruža divan pogled na brojne, bliže i dalje, planinske lance i vrhove. Posebno je dojmljiv pogled u pravcu jugozapada na Marmoladu, najvišu planinu u Dolomitima koju zovu kraljicom Dolomita. Njen najviši vrh Punta Penia ima visinu od 3.343 m. Na sjevernoj strani Marmolade je ledenjak (glečer) Vedrett (površina 3,3 km²). Prošlog puta, kada smo boravili na Dolomitima, popeli smo se žičnicom na ledenjak, kratko hodali po njemu, i to vrlo oprezno pošto nismo imali opremu ni obuću za ovu podlogu. Inače, tu se nađe svaki dan

42

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

ZNANSTVENI PUTOPIS

Tori di Fazarego, kao kruna, između dva bočna vrha ogroman broj turista, ali i penjača koji se pojedinačno ili u grupama penju uz glečer. Bilo nam je zanimljivo vidjeti jednu obitelj s dvoje djece s punom opremom za penjanje koji su bili povezani konopcem jedno za drugo i tako osigurani vješto se uspinjali po glečeru u pravcu vrha. Teško je saznanje da ovaj glečer, kao i mnogi drugi na planeti Zemlji, zbog globalnog otopljavanja, rapidno gubi na svojoj površini i volumenu. U pravcu juga pažnju nam privlači skupina gigantskih stijena koje svojom morfologijom podsjećaju na ogromne, nepravilne zube. Ova skupina stijena zove se Cinque Torri (pet tornjeva) tako da smo odlučili sutradan tamo poći. Prilično rano ujutro krenuli smo dobro markiranom stazom, prvo kroz gustu ariševu šumu koja je, uprkos gustoće stabala, svijetla. U prizemnom spratu u izobilju raste vegetacija grmova s dominacijom dlakavog sleča (Rhododendron hirsutum). Zadesili smo se u najpogodnije vrijeme za uživanje u izgledu ove biljke pošto je sleč bio u fazi punog cvjetanja. Penjući se naviše sve je manje ariša, a sleč preuzima dominaciju. Boja cvjetova postaje još jače crvena tako da je kontrast s bijelim stijenama među kojima raste ova biljka pojačan. Osim sleča, veliki broj drugih vrsta biljaka nalazi se u cvatu ističući svoju ljepotu, kao što je ljiljan zlatan (Lilium martagon); vrlo su upadljivi crnkasti pakujac (Aquilegia atrata) s cvjetovima boje crnog vina, a još tamnije gotovo crne cvatove ima jedna vrste zečice (Phyteuma ovatum). Tu i tamo zamjećuju se krupni, plavi cvjetovi planinske pavitine (Clematis alpina). Na višim položajima otvorene stijene oblaže i svojim bijelim cvjetovima ukrašava drijas (Dryas octopetala), a stijene najizloženije svjetlosti i vjetru prekrivene su niskom busenastom pušinom (Silene acaulis) čiji su cvjetovi sasvim sitni, vrlo brojni, u nijansama od ružičaste do purpurnocrvene boje. PREKO NOVIH PREVOJA Kako vrijeme uspinjanja odmiče, postaje sve više hladno i vjetrovito. Pred sami kraj uspona, zaravnjeni plato na kojem je i «rifugio», tj. planinarska kuća/restoran, zatiče nas sniježna mećava (kraj jula!). Na sreću, bili smo u pogledu odjeće potpuno pripremljeni: debele vjetrovke, kape, rukavice, za razliku od nekih „planinara“ koji su krenuli u kratkim pantalonama i majicama. Njihove bolne grimase dok su grabili prema rifugiu su odavale stupanj iznenađenja i nelagode. Stižemo do planinarskog objekta „Lo Scoiatollo“ (prev. Vjeverica) na 2.255 m i nakratko se zadržavamo, tek toliko da se uz vrući čaj malo ugrijemo. Treba napomenuti da do istog odredišta ide i žičnica, koja manje sportski nastrojenim posjetiteljima omogućava izlazak na ovaj lokalitet. Nakon toga odlazimo u pravcu Cinque torri. Na najviši «toranj», s vertikalnim stranama, uspinje se nekoliko alpinista, uprkos hladnoći i jakom vjetru, i penju se prema zarubljenom vrhu gigantske stijene u susret penjačima koji su ga već dosegli. Mi idemo prema sljedećm nižem «tornju» odakle se pruža lijep pogled na masiv Tofana i gotovo cijeli horizont. S tim ugođajem završavamo upečatljiv posjet ovom odredištu. Slijedi silazak, svakako mnogo lakši nego što je bio uspon. Sa Passo Falzarego vozimo se u pravcu lijepog planinskog mjesta Arabba koje je smješteno na visini od 1.610 m, a onda na sljedeći prevoj Passo Pordoi gdje ćemo i prenoćiti (2.239 m). Ujutro, čim je žičnica puštena u rad, penjemo se na vrh, bolje reći plato Sass Pordoi (2.950 m). Vožnja u velikoj kabini uspinjače traje samo četiri minute nakon čega se susrećemo s pejzažom sličnim Mjesečevoj površini. Gole stijene, samo u pukotinama pokoja planinska grančica (Hutchinsia alpina), jedva nekoliko centimetara visoka, s bijelim cvjetićima. Hladan vjetar, slaba snaga sunca i gusti oblaci koji se ubrzano hvataju oko najviših vrhova, odvraćaju nas od prvobitne namjere da se popnemo na vrh Piz Boé (3.150 m). Usput viđamo veće skupine turista, također pristigle žičnicom. Među nekima i one koji su krajnje oskudno obučeni, primjereno više morskoj mediteranskoj obali nego visokoj planini. Pitali smo se kako su se osjećali kada je nama bilo sasvim ugodno u debelim vjetrovkama i ostaloj zimskoj opremi. Uživajući nakratko sa ovih visina u divnom pogledu na planinu Marmoladu i druge planine koje premašuju visinu 3.000 m vraćamo se žičnicom na Passo. Odatle se vozimo naniže vijugavom cestom (28 serpentina) i stižemo u Canazei, a potom u dolinu Valle Verde i smještamo se u udobni kamp gdje ćemo prenoćiti. Sljedećeg dana ujutro vozimo se iz doline u pravcu prevoja Passo di Valles, opet na visinu od preko 2.000 m gdje se zaustavljamo tražeći putokaz ka nekoj atraktivnoj planinarskoj stazi. Vrlo brzo nailazimo na stazu broj 610 koja nas vodi u pravcu jezera Iuribrutto.

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

43

MEMORISANJE KRAJOLIKA

Muhamed Gafić

enjao sam se na himalajske vrhove iz zemalja rezličitih kultura, religija i političkih sistema – iz Nepala, Pakistana i Tibeta. Prolazio sam različitim, ali u isto vrijeme i sličnim krajolicima. Doline su bile bogate zelenilom, viši pojasi uređenih rižinih polja generacijama ukopavani u planinu; rijeke su nosile mutnu vodu otopljenih lednika, sela smještena na obalama rijeka, a iznad njih, u planinskom pojasu, iznad šuma prostirala se ogromna kamena, pješčana i napokon ledena pustinja. Susretao sam se sa Nepalcima, Baltima, Šerpasima, budistima, hinduistma, hrišćanima i muslimanima i svi odreda su, naglašavajući je sa posebnom težinom, izgovarali jednu riječ – Šangrila! I kad su me u Pakistanu odveli u jedan prekrasan rezervat, sa, gotovo svim, biljkama svijeta, uređen po uzoru džennetskih bašta, i kad sam boravio u sličnom rajskom vrtu u Katmanduu – govorili su mi da je to njihova Šangrila. Ljudi ispod Himalaja mogli su uočiti razliku između pustinja i pitomih plodnih dolina, gotovo jednim pogledom. U planinskoj pustinji, posebno u području lednika, nije bilo života, a ono obuhvata ogromno područje Himalaja. Upravo zato su im zeleni, pitomi, plodni pejzaži bili neposredna slika raja na zemlji.

P

bOSANSKA ŠANgrILA
Svaki put kad sam se vraćao u domovinu, gledajući naše krajolike, misao o bosanskoj Šangrili bila bi zaokružena. Da li je meni bilo potrebno da otputujem toliko daleko da bih shvatio da živim u džennetskim baštama? I da li naši ljudi, zbog toga što u neposrednoj blizini nemaju pustinju, pa ne mogu uporediti pitominu Bosne sa Božijim darom, ne znaju da je cijela naša domovina bosanska Šangrila. A kad sam došao u dolinu Bijele, nadomak Jablanice, da se penjem u sjevernoj stijeni Cetine, na Prenju shvatio sam da je i ova dolina, kao puno sličnih u našoj domovini, jedna od onih koju bi ljudi, svjesni pojma pustinja, oni koji znaju prepoznati plodni, pitomi, lijepi krajolik, odmah nazvali Šangrila. Dolina je dugačka desetak kilometara i počinje iz sela Glogošnica, od obale Neretve, sa oko 200 m nadmorske visine, na kojoj se danas nalazi Grabovičko jezero. Upravo na tom mjestu se ulijeva rijeka Bijela. Nešto visočije se odvaja dolina Šanica, sa istoimenom rijekom. U selu Ravna jedan krak doline odlazi tokom rijeke Draganjke u Dragan Selo, a rijeka Bijela nas vodi kroz selo Bijela, duboko u planinu Prenj. Samo uski greben dijeli ovu dolinu od druge doline Idbar, gotovo ljepše od ove, a koja počinje na Prenju i završava se u mjestu Čelebići, između Konjica i Jablanice. Ovo je jedna od tri rijeke Bijele, koje izviru ispod Prenja. Druga je iznad Konjica, a treća iznad Mostara. U vrhu rijeke je kanjon, na oko 400 m nadmorske visine, poput minijaturnog kanjona Rakitnice. I znanje i neznanje je univerzalno. Isto onoliko koliko Sarajlije ne znaju da Mokranjska Miljacka, izvire iz, do sada, tajanstvene i nedovoljno neistražene pećine, u lijepom krajoliku Romanijskih šuma, isto tako većina mladih iz Jablanice ne znaju ljepotu tog i divljeg i pristupačnog kanjona rijeke Bijele. A, nakon ekskurzija u Rimini, jer «tuđe je slađe» ushićeno će pričati prijateljima o ljepotama rijeke Po ili drugih krajolika, koje će vidjeti, ili neće, kroz prozor autobusa. Da se vratim dolini Bijele. U selima doline Bijele žive dobri ljudi željni asfalta i urbanizacije, koji još nisu iskusili cijenu megalopolisa. Kad behar dođe u Mostar, već sutra obeharaju voćke i u Bijeloj. Kad velik snijeg padne, zimi na Prenju stigne i do doline Bijele, ali ga topli dah Mediterana, koritom Neretve, brzo otopi. Pogleda li se prema Prenju ili Čvrsnici, zeleni zid vegetacije nudi oku

Dolina ushićenja

44

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

MEMORISANJE KRAJOLIKA
blagi i ugodni užitak. Voda rijeke je bistra, čista i do izgradnje hidrocentrala, bila bogata pastrmkom. Iz zamućene Neretve ribe su težile čistoj izvorskoj vodi i putovale uz Bijelu. Sistem brana na ovoj i sličnim rječicama, a koje su zadržavale talog da ne ide u jezero, nije dao šansu pastrmkama da uplovljavaju u čistu vodu njihovog hiljadugodišnjeg mrijestilišta. Danas, mještani i čuvaju i ne čuvaju rijeku. Jedni, posebno mladi, poribljavaju je, a drugi joj štetu nanose. Zamislite doktora, koji izlazi iz mercedesa, nosi improvizovane osti – viljušku fiksiranu na štap i sa staklom gazi rijeku u potrazi za ribom. Nije se rodio pored rijeke, nego u bezvodnom kraju i kao dječak je tako lovio ribu. Kako tom ljekaru objasniti da to ne valja, jer riba nema šansi protiv viljuške. Da vidimo lijepe strane doline Bijele. Virovi tirkizno zelene boje, kao što ga svake godine zagradi kamenjem i napravi kupalište Salem Letuka, ili Šefikov vir, na ulasku u kanjon, ili desetine takvih virova, u koje se na glavu može skakati, a čini ti se da tu rijeku možeš popiti, svi oni su mjesta na kojima se i djeca i odrasli ugodno osjećaju. Posebno Jablaničani, za Prvi maj, gotovo opsjedaju rijeku. U gornjem toku, bar jedan kilometar dužine je minijaturni kanjon sa slapovima, vodopadima, čudesno bistrom i čistom vodom, ponekom pastrmkom, hladovinom u sred augusta, i u vrhu vodopadom preko kojeg ne može čovjek preći. Upravo taj tajanstveni vodopad bio je izazov mojim prijateljima da ga pokušamo proći. A da bi se došlo na izvorište Bijele, treba se uputiti trasom nekadašnje šumske željeznice, kuda danas vode putevi za Vidrine grude, Letukin grad, Cetinu. U rijeku smo tada zagazili ne znajući da ćemo morati skakati u virove, jer nazad nismo mogli. Ili je bar bilo podjednako teško. Tri vira su nam bila prepreke koja smo odvažno savladali, a niz vodopad, visok nepunih desetak metara, spustili smo se užetom. Mak i Mirza, tinejdžeri, Ozren i ja, kao iskusni istraživači, osjećali smo se kao pioniri, istraživači velike rijeke. A svako ko želi takav ili sličan izazov može da doživi ushićenje susreta sa tako divljim i lijepim kutkom prirode. Iznad rijeke su obronci Prenja, stijena Cetine, visoke 199 m i mogućnost planinarenja, alpinizma, branja ljekovitog bilja, gljiva... Dolina rijeke Bijela je jedinstvena, ali je u isto vrijeme dokaz da, pored nekoliko takvih ispod Prenj planine, umnoženo sa našim brojnim drugim, ništa manje lijepim planinama, i dolinama, jeste dokaz da je Bosna i Hercegovina lijepo mjesto za život svim onim koji su u potrazi za rajem, a koji je osjećaju kao svoju domovinu. n

ČOVJEK I OKOLIŠ

OTPAD NA ObrAzu
Putujemo svi – netko više, a netko manje; netko što mora, a netko radi zabave i zadovoljstva. Mnogi nisu ni svjesni da ono što vidimo putujući govori o nama, o našem prirodnom i kulturnom nasljeđu, ali još više o nama, našem odgoju, gledanju na svijet i život, našoj društveno-političkoj organizaciji. Zar nikomu nije stalo do zdravlja , ljepote, ugodnog življenja i osjećaja zajedništva i pripadnosti ovom podneblju, ovoj prirodi, ovim rijekama, jezerima, livadama i šumama, brdima i planinama, pticama i ribama?! Zar mi ljudi koji ovdje živimo danas ne koristimo i najbeskrupuloznije ne iskorištavamo sve ono što nam je Bog podario i preci ostavili? Žalosno je vidjeti hrpe smeća i raznolikog kućnog i drugog otpada uz i u svim našim rijekama i potocima. Nađe se tu i onog zaraznog, od uginulih malih životinja do cijelih kostura većih životinja, igala i šprica... Kako nitko ne nadzire naš okoliš, naše ceste, prostor uz njih pored naših rijeka i potoka, naša izletišta? Tolika administracija i inspekcije u svim našim županijama, ali nema nikoga da to počisti i uredi, kontinuirano održava. U našim ministarstvima zaštite okoliša i turizma misle da je dovoljno postaviti natpise uz cestu i da su sve napravili. Na moje upozoravanje da se nešto napravi još prošlog ljeta uz magistralni put M 17 kroz Hercegovačko-neretvansku županiju, bageri su u jednom navratu poravnali smeće i gurnuli ga bliže Neretvi. Niti jednog uređenog odmorišta uz cestu za vozače i putnike, kontejnera za otpatke, a u blizini naših turističkih bisera hrpe vrećica sa razbacanim smećem. To je naše ogledalo, to su naša ministarstva, naše škole, naše ekološke udruge, naši ljudi, to je svatko od nas pojedinačno. Nije istina da se ništa ne može napraviti. Samo treba mnogo raditi i educirati ljude da razmišljaju pozitivno svatko pojedinačno i svi zajedno, tražiti da svi svoj posao rade kvalitetno i da za to odgovaraju. Ta nemamo li mnogo onih koji bi rado radili? Kada bismo svi u sebi pronašli i njegovali ono pozitivno, ono dobro, ono što nas vuče naprijed, makar uz više napora i truda, bilo bi nam svima bolje i ljepše. Bila bi to slika o nama koju zaslužuje ovaj prirodni i kulturni prostor, ova zemlja Bosna i Hercegovina, koje se ne bismo morali sramiti. Sebe kroz ove slike šaljemo svojim mladim generacijama, našim prijateljima, gostima i cijelom svijetu. Zar se moramo sramiti, mi koji još imamo obraz?
Prof. dr. Vesna Kodra-Vidić

Pogled ka stijeni

Fotosi: M. Gafić

FONDEKO SVIJET, 25/2008.

45

PJESME O JESENI

Vojislav Vujanović

MOGU STATI NA LIST STABLA
sazvježđu riječi Antun Branko Šimić je otkrivao misao koja se usjecala u bić svijeta, razgrađ e ivala ga i kristal izirala se u spoznaju o tome svijetu koju je, potom, preuzimao naš um i pronosio je vremenom kao sopstvenu svijest – svijest o tragič nom položaju č ovjekovom u njegovoj povijesti. Posebno se izoštravala svijest o socijalnoj nepravdi i patnji na golom hercegovač kom kršu. Njegova je pjesma bila melodič na sa melanholič nim tonalitetom koja se izgovarala u laganom ritmu, bez obzira da li je svoju pjesmu realizirao u slobodnom ili vezanom stihu. Tako artikuliranom pjesmom Antun Branko Šimić se vinuo u krajnje visine do kojih je dospijevala pjesma na jeziku u kojem je svoj pjesnič govor realizirao. ki Šimićeva se pjesma ostvaruje u širokom spektru tematskih cjelina, o svemu onome što je zadiralo u egzistencijalni ustroj č vjekov, o on je pjevao iz svoje samotnosti, krhkoga zdravlja i uvijek blizak vizijama smrti, o propitivanju božanske volje u č vjekovom usudu, o pjevao o Ženi. Ali se jedna tema u njegovom pjesništvu uzdizala do opsesivnosti – pjesma o prirodi sa nadrealnim slikama hercegovač og k krša i ustobočenog stijenja. Bio je to panteistički doživljaj svijeta

U

u pjesmama o prirodi do opsesivnosti uzdiže nadrealne slike hercegovač krša kog

bez obzira što su poetske slike uvijek bile prožete melanholič im n tonalitetom tragič og položaja č vjeka u svijetu. U tom panteistič i n o k doživljenom svijetu Šimić je tražio mogućnost izmirenja između intimnog osjeć nja koje je vladalo njegovim bić m i one sveobuhvat a e nosti koja je priroda nudila svojom opstojnošć . Kao ilustracija za u ovu misao mogu nam poslužiti mnogi stihovi. Za ilustraciju ć mo e se mi poslužiti pjesmom “Mjeseč r”. a Antun Branko Šimić je rođen u Drinovcima, u Hercegovini, 1898. godine i veoma rano se poč podavati stvaralač eo kim pjesničkim izazovima. Bilo je to vrijeme nesklono za pjesmu, pred izbijanje Prvog svjetskog rata. Sa č etrnaest godina objavio je svoju prvu pjesmu. Proživljavao je različite utjecaje od Šantića, Kranjč a, Vidrić Duča, ali najveć uticaj je na njega izvršio ević a, ić i Antun Gustav Matoš. U Zagrebu se obreo 1914. godine i drugovao sa svojim zemljacima Nikom Milić em i Hamzom Humom. ević Tu se, ubrzo, poč oslobađ svojih utjecaja i stvarati svoj pose eo ati ban pjesnič slog. Jedinu pjesnič knjigu “Preobražaji” objavio ki ku je 1920. godine. Umro je suviše mlad, 1925. godine, u svojoj 27. godini. 

JESEN
O jeseni, došla si nam zlatnim klasjem okić ena, Lijepa kao djeva mlada, kad pred oltar s dragim stupa, Vedra kao duša ljeta, č arobna kao mjeseč ina, O jeseni suzna! Donijela si život novi! – Ta ljetos smo svakog dana Znoj i krvcu lili na tlo davno neorano, Dok nas žarko sunce peklo s našeg neba plavetnoga, O jeseni rana! A sad ljupko, zamamljivo smijaše nam se žita draga, U bašč ama voć zrelo, i u brdu grožđ slatko, e e A u nama srca biju žarkom č ežnjom obojena, O jeseni blaga! I mi č razdragani jurimo na polja plodna ili, Pjevajuć pjesmu našu, dok džeferdar selom puca i I sve ječ kroz poljanu kao burni pozdrav Tebi, i O jeseni rodna! I žanjemo sve dok svuda ne spusti se več kasna er I oglasi sitno zvono s visokoga ozgo brijega, Pa se cijelim krajem širi ko blagoslov Majke Naše, O Jeseni krasna!

46

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PJESME O JESENI

BOJE JESENI

KuKuruzI
Kao tihi glasi neznanih daljina Kroz poljanu dugu vjetar vije, šumi Muklo, monotono. I polako svija Kukuruze zrele, gustoj slične šumi. Popodnevno sunce zlatnu kišu toči, Sjajni mu se odraz bliješti na dnu vode. A oblaci, bijeli poput onog snježnog Labudova perja, na jug negdje brode. Stazom, kuda noćas plesale su vile, Puna svježeg sijena idu selska kola. Muču gojni voli. Bruj se neki glasa Odozgo iz gaja il iz malog dola. A u predvečerje, kadno sve se stiša, Kukuruzi mole neku molbu svetu: To u suton oni smjerni pozdrav šalju Noći, što će brzo pasti po svijetu…

bOG NOĆI
Mjesec Sađe s neba I dokorača lagano do moje kuće Polako on se uspne na moj prozor I spusti pogled na me On mami mene u noć Ja ustajem…i moje lice bijelo… smiješi se Koračam sanen rubovima krova I šetam kroz noć u visini Mene drže meke ruke mjeseca – O tako lak sam--- nezemaljski--- lebdim I mogu stati na list stabla Ne zovite me: glas sa zemlje Smrt je moga nebeskog bića Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere

Fotosi: Ismet Smaiš

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

47

PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA

Vojislav Vujanović

P

MOĆ LINIJE U cRTEŽU
uljima, i određenim oblicima grafike, sada je i pred sebe postavio zadatak da provjeri svoje stvaralačke mogućnosti u crtežu, izvođenom u tušu. Najbolje ostvarenje je postizao na onim eksponatima gdje je koristio široki trag svoga tuša, utapajući ga u integrativni prostor bjeline papira koja napušta svoju difuznost i nastoji svoju organizaciju usredsrediti oko linije. Linija jeste onaj energički zamajac koji budi pritajene energije bjeline papira koje počinju hitati toj liniji da nađu svoje novo duhovno određenje i svoju duhovnu kondenzaciju. Bjelina postaje dinamički faktor slike, linija njen kondenzat. Istina, umjetnik toj osnovnoj liniji dodaje pomoćne linije nastojeći nadvladati tzv. „horor vakui“, strah praznog prostora, i time, ponekad narušiti ovu ravnotežu koja se, sama sobom, uspostavljala između širokog poteza tuša i bjeline papira. Motiv, kome Šefik Arnautović posvećuje stvaralačku požnju, ima dva pola – pol izvanjski, podsticajni, vezan za objekt inspiracije, i unutarnji, duhovno – sadržajni, vezan za umjetničku emociju, za njegove duhovne komplekse kroz koje se daje providjeti njegovo stvaralaštvo iz kojega promatra svijet oko sebe i, na osnovu toga stajališta, daje mu unutarnje određenje. Sve se to odvija na ravni neposrednog iskustva, bliskog gledatelju i sa naglašenom poetskom rezonancom. Njegov likovni govor ne pledira na metafizičkim izvedenicama u kojima bi se gubila neposrednost iskustvenosti i poprima određeni ton hermetičnosti. Njegov likovni govor se oslanja na svijet predmetnog da bi u njemu pronašao plodove čovjekove životne duhovnosti. U tim relacijama treba shvatiti i prihvatiti taj likovni govor i po tome mu određivati njegove estetske rezonance. Šefik Arnautović je pjesnik stvarnosti u kome plasticitet govorenja biva osnovna mjera estetičkog. Za jedno umjetničko djelo to je, ipak, dovoljno. n

oetsko u njegovim tuševima nije odnos već susret dva poetska izvorišta koji su se prepoznali i sjedinili u cjelini. Može izgledati čudno da se to njihovo sjedinjenje desilo u crnini tuša – da je tuš postao ona blagotvorna snaga koje je mogla na sebe preuzeti takvu zahvalnost i, potom, iz sebe emanirati toplinu kao osnovni supstati poetskog. I to je osnovno čvorište u kojem se otjelovljuju ono što bi smo mogli nazvati estetičkom komponentom tuševa Šefika Arnautovića. Ali postoji još jedna komponenta kojom živi slika Šefika Arnautovića: to je unutarnji dinamizam, ritmička istina i duhovnog bića Šefika Arnautovića i predgrađa kao motiva njegove inspiracije. Šefik Arnautović nije tragalac, on ne propituje nove mogućnosti likovnog govora, ali ustrajno nastoji propitivati vlastite mogućnosti u različitim oblicima već standardiziranog likovnog jezika. On mijenja i tematski okvir u kojem je uspio dostići određen stepen svoje izražajnosti, ali mijenja i same tehnike. Koristio se u 48 FONDEKO SVIJET, 26/2008.

PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

49

ZNANSTVENI PUTOPIS
Nastavak sa 43 strane

Za razliku od prethodnih staza koje su vodile preko dolomitnih stijena, ova staza je na planini silikatnog sastava. Surećemo biljne vrste karakteristične za kisela tla na silikatnoj podlozi kao što su: zelena joha (Alnus viridis), zlatni petoprst (Potentilla aurea), planinski blaženak (Geum montanum), moravka (Arnica montana) i niz drugih. Nakon uspona od nekih 500 metara, preko prevoja stižemo do prilično plitkog i nevelikog jezera, koje nas ljepotom nije oduševilo. Imali smo prilike vidjeti mnogo ljepša jezera od ovog. Silazeći, pratimo potok koji ističe iz jezera. Prilično brzo se kružno spuštamo do početne tačke uspona gdje se nalazi aktivna farma krava, tzv. malga (Malga verde). Usput nigdje nismo vidjeli nijednu gljivu, iako je na tabli u blizini farme bilo upozerenje da je gljive zabranjeno sabirati. Očito da nismo imali sreću da se ovdje nađemo u vrijeme kada gljive prispijevaju. Preostali dio vremena našeg boravka u Dolomitima odlučili smo provesti u području Marmolade i smjestiti se u kampu «Malga Ciapela Marmolada» koji se nalazi na visini od 1.450 m. I u ovom kampu boravimo po treći put i zaključujemo da je to jedan od najljepših i najbolje opremljenih i organiziranih kampova uopće. Imamo sreće s vremenom, jer je sljedećeg jutra nebo bilo potpuno plavo, bez ijednog oblaka. Odlučujemo da dan provedemo uspinjući se do Malge Ombretta (1.904 m) i naviše do planinarskog doma Rifugio Falier na visini od 2.150 m. Put nastavlja u pravcu Passo Ombretta (2.740 m), najvišeg pješačkog prevoja na Dolomitima, ali je to previše za jednodnevni izlet. Staza je odlično uređena i obilježena, te nedavno dodatno osigurana čeličnom ogradom na najstrmoglavijim usjecima u skoro vertikalnu stijenu. Inače, na sve strane se mogu vidjeti stara i zapuštena utvrđenja i fortifikacijski te komunikacijski objekti iz tzv. Velikog rata (Prvi svjetski rat). Ova područja nekadašnjeg ratnog sučeljavanja sada obnavljaju i obilježavaju, kroz EU programe, zajednički Italija i Austrija. Veći dio uspona odvija se kroz smrčevu i ariševu šumu, a na rubu šumskog pojasa javlja se i planinski bor. Iznad ovog pojasa su prostrane rudine, kamenjare i sipari. Od svih biljnih vrsta koje su bile u punom cvatu najviše je oduševljenja izazvao susret sa sukosicom (Physoplexis comosa) iz porodice zvončića. Biljka se napadno ističe na bijelim dolomitnim stijenama. Ne manje oduševljenja izazvao je i lukovičavi ljiljan (Lilium bulbiferum) koji se mogao vidjeti iz oveće daljine pošto su njegovi cvjetovi krupni (oko 6 cm dugi), jarko žutocrveni, a visina biljke je oko jednog metra. Povratak u kamp i osjećaj zadovoljstva zbog osvojenih visina, prekrasnih pogleda i činjenice da smo imali još jedan lijep dan planinarenja na Dolomitima, donekle kvari saznanje da se približio kraj ovogodišnjeg posjeta, za nas, najljepšeg dijela Alpa. Razlog više da dogodine ili neke druge godine posjetimo ovaj raj u Alpama. n

Alpska dolina iz koje se vidi Marmolada (3.343 m)

Sukosica (Physotaxis comosa (L.) Schur)

Vrh Tofana (3.244 m) na koji se može doći žičnicom

50

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

SPOMENICI PRIRODE

Drago Bozja, dipl.ecc.

osigurno smo se svi obradovali kada je odlukom Ministarstva za okoliš i prostorno planiranje Kantona Sarajevo vodopad Skakavac kraj Sarajeva (98 m) proglašen SPOMENIKOM PRIRODE. Mnogi su također bili iznenađeni kada je taj zaista vrijedan spomenik dodijeljen na upravu preduzeću «Sarajevo šume». Po nekima, to je na izvjestan način sukob interesa. Kanton je za realiziranje tog projekta «Sarajevo šumama» u samom početku odobrio i značajna novčana sredstva. «Sarajevo šume» su postavile orijentacijske panoe, korpe za otpatke, izgradilo nekoliko nadstrešnica, osiguralo tzv. «vidikovac» sa kojeg se vidi samo manji dio gornjeg dijela vodopada, prilično uredilo stazu – relativno siguran silazak pod sam vodopad i mostić za prijelaz na drugu stranu skakavačkog potoka. Tijekom proteklog vremena Kantonalni zavod za prostorno planiranje i zaštitu okoliša vjerovatno izradio prostorni plan za područje Spomenika prirode «Skakavac». Međutim, ne bi se smjelo zaboraviti da je još prije više godina, nekadašnja Turistička zajednica Općine Centar izradila cijeli projekat za Skakavac, koji je dobio dobre ocjene od stručnjaka sa Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. U tom projektu bilo je u osnovi sadržano nekoliko bitnih elemenata kao što su maksimalan stepen zaštite, rad na atraktivnosti samog vodopada koji bi se odozgo, sa pravog «vidikovca-platforme», mogao posmatrati u cijeloj svojoj visini; pristup invalidnih osoba do platforme-vidikovca, uređenja alpinetuma edukativnog karaktera, neposredna zaštita samog izvorišta sa podacima o kvaliteti i kapacitetu, da se ne spominju detalji o samom dolasku do parkirališta koje bi bilo od jezgra spomenika udaljenog 800 metara. A cijeli projekat je trabao da bude prvi pravi model tzv ODRŽIVOG RAZVOJA u koji bi bilo prvenstveno uključeno naselje Nahoreva (razne usluge, naplata parkirališta, ulaznica i dr.). Nadati se da će se poslije dosta utrošenog novca za razne studije i projekte, ipak u budućnosti ostvariti načelo ODRŽIVOG RAZVOJA. U međuvremenu je proglašen i drugi spomenik prirode u Sarajevu na području Općine Ilidža – VRELO BOSNE. Realiziranju se prišlo veoma ozbiljno, uglavnom opet uz sredstva Kantona Sarajevo. Aktivnosti su započele nizom «radionica» na kojima su učešće uzele odgovarajuće vladine organizacije i uporedo nekoliko nevladinih organizacija koje su registrirane kao subjekti koji se bave zaštitom okoliša sa stručnim respektabilnim kadrom. Značajan doprinos dala je i jedna organizacija iz Slovenije, koja je svoja iskustva nastojala uklopiti u naš projekat. Prošle godine su prestale radionice. Doneseni su zaključci i nikli su projekti i studije putem kojih se trebalo, odnosno već krenulo u realiziranje.

P

O vodopadu Skakavac, Vrelu Bosne i Velebitu viđenim sa planinarske "osmatračnice"

SAmO JE VODA SuVENIr

Voda pojam od davnina «Vrelo Bosne» – pojam još od davnina. Sarajlije su rijetko propuštale priliku da svoje goste ne odvedu do Vrela Bosne. Pokazivali su tu prirodnu vrijednost sa ponosom. Nerijetko su svoje improvizirane vodičke retorike završavali sa rečenicom. «Ne zna se točno da li je rijeka dobila ime po teritoriji Bosne ili Bosna po rijeci.» Starije Sarajlije i posjetitelji dobro se sjećaju kako je to nekada bilo. Da to ne spominjemo, jer je jasno da se to ne može vratiti. Kao što rekoh, postoje projekti, mudri stručnjaci, vlast, i stari zapisi. Želimo vjerovati da će se vratiti barem dio «stare slave». Malo smo skeptici. Još uvijek ništa značajno. Tko je proteklih dana doveo svog gosta na Vrelo Bosne, osjećao se neugodno. Parkiralište, koje prema minimalnim suvremenim uvjetima, to nije. Već na samom početku, na tzv. «ulazu» bez velikih informativnih panoa, informativnog punkta, kada krećete ka vrelu, dočekuju vas prodavači, teško je reći čega. Svega, od one najprimitivnije bižuterije do plastičnog oružja. Nekog prigodnog autohtonog suvenira ni za lijeka. Tu su u nepriličnim kantama osvježavajuća pića raznih problematičnih proizvođača. Šteta je da se posjetitelju iz ruke djevojke u narodnoj nošnji ne može ponuditi čaša zdrave vode iz samog vrela. No, zato je tu veliki pult sa svim mogućim CD i DVD-ima «proslavljenih» folk-pjevačica, ali nigdje ni jedog CD-a sa prigodnim video i audio zapisom o Vrelu Bosne. A putokazi teško da, dizajnom i tekstom ili piktogramom mogu oduševiti posjetitelja. Pravog animirajućeg piktograma – «vodiča» nema. Možda bi bio prigodan modificirani piktogram endema čistih voda «triton» – kojeg je svojevremeno nastojala plasirati ukinuta Turistička zajednica Općine Centar. Brošure, informativnog centra, vodiča-razglednica, (jer svatko od posjetitelja nema digitalni fotoaparat) – nema. Možda će biti. Istina, fijakeri su tu. O njima se mnogo priča i čini. Dobro je, barem to zasada i jedino. I da završim sa ovom ne kritizerskom, već dobronamjernom pričom. U nacionalnom parku Velebita postoji poznata dolina Velike Paklenice, do koje se dolazi iz Starigrada. Već niz godina, ne samo za vrijeme prvomajskih praznika, kada tu dolaze alpinisti iz Evrope i svijeta, već tijekom cijele godine, posebice u ljetnoj sezoni, u tu dolinu, koja je stiješnjena visokim stijenama, dolaze na tisuće posjetitelja, ne samo planinara i alpinista već i drugih. Ulaznica i boravak se plaćaju. Organizacija na zavidnoj visini. Model održivog razvoja koji služi za primjer. I na kraju da spomenem našu Divu Grabovicu – dolinu koja se smjestila u njedra Čvrsnice planine. Dolinu nadvisuje Mezića stijene i stijena Velikog kuka, čija relativna visina prelazi 1.200 metara. Zar ta dolina ne bi mogla da primijeni model Velike Paklenice. I dok neumorni doajen bosanskohercegovačkog alpinizma Faruk Zahirović sa svojim pomoćnicima izgrađuje osigurane alpinističke smjerove u tim stijenama, kako se to čini u Alpima, dotle se vlast i privatni kapital natežu oko šljunkare na kraju te doline. Prirodni ambijent se narušava, a pravo vrednovanje te jedinstvene doline, kojoj bi bolje odgovaralo ime DIVNA GRABOVICA, i konačno toliko najavljivanog proglašenje Čvrsnice, Prenja i Čabulje Nacionalnim Parkom, tko zna kada ćemo dočekati. n

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

51

ALTERNATIVNI POKRET

Anida Džanko

sVJEŽE, sUŠENO I - sIGURNO
savremenom dobu koje je, pored bezbroj zagađenja, donijelo sve veću pojavu malignih oboljenja, došlo je do pojave brojnih alternativnih pokreta u ishrani. Jedan takav pokret je i makrobiotika koja je okrenuta biljnoj hrani, posebno žitaricama, te svježem i sušenom voću i povrću. U BiH svijest o ovom pokretu još uvijek nije dovoljno razvijena kao u svijetu, ali potencijali naše zemlje vezani za uzgoj makrobiotičke hrane su veoma povoljni. Ovo potvrđuje asistent predmeta Pedologija na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu Mirza Tvica i navodi dva razloga za to: - Prvi razlog je sama struktura poljoprivrednih parcela u BiH, koja je vrlo rasparčana na veliki broj malih parcela, do dva hektara, koje se nalaze u vlasništvu pojedinaca, farmera, gdje se uglavnom proizvodi pšenica i kukuruz. - Drugi razlog je što su te male parcele đubrene stajskim đubrivom koje je dozvoljeno u oblasti alternativne proizvodnje, a ne vještačkim. Ovo je upravo jedan od najvažnijih indikatora kvalitete tla, pa je kod nas mnogo povoljnije stanje nego u Evropi i svijetu. Asistent Tvica tvrdi da je ova vrsta proizvodnje i ishrane u BiH sve popularnija kako društveni standard raste i dosta ljudi se opredjeljuje na alternativnu ishranu.

U

Sa rastom društvenog standarda i kod nas sve više ljudi koristi makrobiotiku

Hrana pod nadzorom Međutim, ona nije dovoljna da sama prehrani svu populaciju, ni kod nas ni u svijetu, jer je zastupljena na svjetskom tržištu sa oko 5%. On dalje navodi: Alternativne hrane ima na tržištu onoliko koliko je tržište spremno da je kupi. To je skup proizvod, jer treba dosta ljudske snage, bez korištenja mašina. Ne može doći do preorijentacije čitave poljoprivredne proizvodnje na alternativnu, jer bi ljudi bili gladni zbog nemogućnosti da plate tako skup proizvod. Makrobiotičari veliku pažnju ne posvećuju samo vrsti namirnica, već i tome kako su gajene, načinu njihove pripreme i konzumiranja. Oštro zabranjuju hranu zagađenu pesticidima (hemijskim sredstvima za zaštitu biljaka) i preporučuju samo potpuno prirodnu hranu. Međutim, postavlja se pitanje da li je makrobiotička „zdrava hrana“ zaista zdravstveno bezbjedna i da li kod nas postoje zakoni koji regulišu tu bezbjednost. Poznato je da prilikom branja voća i povrća, njihove prerade i skladištenja, može doći do mikrobiološkog zagađenja, odnosno pojave bakterija u prehrambenim proizvodima. U bivšoj Jugoslaviji postojali su zakoni koji su se odnosili na regulisanje zdravstvene bezbjednosti životnih namirnica. O postojanju ove vrste zakona u BiH asistent Tvica kaže: Mnogi zakoni su prepisani iz stare Jugoslavije... Postoji kontrola hrane, postoje zavodi koji to rade, međutim da li se doslovce pridržavaju propisanih standarda, to ne bih znao reći. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu Muhamed Smajlović, magistar veterinarskih nauka i specijalista za higijenu namirnica, kaže da u BiH postoji Zakon o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica koji je preuzet iz bivše Jugoslavije, pored kojeg postoji i Zakon o hrani na državnom nivou. O inspekcijama koje nadgledaju sprovedbu tih Zakona u BiH, on kaže: Postoje inspekcije, počevši od općinskog pa do državnog nivoa. Veterinarske službe vrše inspekciju i kontrolu hrane organskog i anorganskog porijekla, zatim sanitarnu higijenu skladišta, čistoću ruku radnika... Postoji pravilnik o uzimanju uzoraka hrane, a te uzorke uzimaju inspektori i dostavljaju ih laboratorijama koje onda vrše kontrolu hrane. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu postoji Zavod za kontrolu i higijenu hrane gdje se vrše laboratorijske analize. Ovo je najjači laboratorij u državi BiH, kako po opremi, tako i po stručnosti kadra – dodaje magistar Smajlović. Makrobiotičari posvećuju veliku pažnju ne samo ishrani već i disanju i gimnastici. Oni poručuju da ne treba mijenjati ono što je priroda stvorila, ali ako već moramo nešto da mijenjamo, onda da mijenjamo što je moguće manje! A da li će BiH iskoristiti velike potencijale za uzgoj ove alternativne ishrane, ostaje da se vidi! n

52

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

UGROŽENA FAUNA - POTOČNA PASTRMKA (II)

Dr.sc. Adem Hamzić

cENTAR sPAsA NA bORAČKOM JEZERU
a bi spriječili izumiranje lokalnih populacija autohtone potočne pastrmke neophodno je hitno formiranje reprocentra, odnosno mrijestilišta sa autohtonim matičnim jatima i uz zajednički rad naučnih institucija, proizvođača mlađi, udruženja sportskih društava nadležnih ministarstava kako na lokalnom tako i državnom nivou. Dobar primjer je adaptacija starog mrijestilišta i proizvodnja autohtonih i endemičnih salmonida (mehkousna pastrmka, glavatica, potočna pastrmka i zubatak) na Boračkom jezeru, gdje su zajedničkim radom, SO Konjic, Poljoprivredno-prehranbeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, USR Konjic, Vlada Kraljevine Norveške (Univerzitet Aas) i Vlada Republike Turske uspjeli da formiraju Centar za zaštitu, očuvanje i unapređenje autohtonih salmo-

D

Uz autentične fotografije ove poznate ribe autor apeluje na potrebu hitnog formiranja reprocentara kako bi se spriječilo izumiranje lokalnih populacija ove ribe
nida. Centar je počeo sa radom 2006. godine i do sada je uspješno izvršio mrijest autohtone potočne pastrmke i mekousne pastrmke. S obzirom da su u toku završni građevinski radovi, nabavka savremene opreme kako bi se proizvodni ciklus (od ikre do ikre) unaprijedio, očekivati je u narednom periodu kvalitetna poribljavanja sa mlađi autohtonih i endemičnih salmonida sliva rijeke Neretve. Sem ovoga primjera u toku je izgradnja salmonidnog mrijestilišta za autohtonu potočnu pastrmku, mladicu i lipljena na rijeci Krušnici (pritoka Une) u Bosanskoj Krupi. U realizaciju ovoga projekta uključeni su: USR iz Bosanske Krupe, SO Bosanska Krupa, Vlada US Kantona, Vlada Kraljevine Norveške, FAO i Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu. U toku su završni radovi oko cjevovoda i nabavke savremene opreme za uzgoj salmonida i nadamo se da će ovo mrijestilište krenuti sa proizvodnjom u toku 2008. godine. Rijetke – nesumnjivo autohtone populacije su ugrožene, pa su neophodne sve potrebne mjere za njihovu identifikaciju, karakterizaciju, konzerviranje i trajnu zaštitu ovih vrlo značajnih genofondova. n
Napomena Redakcije: Tehničkom greškom u prošlom broju, uz tekst dr. sc. Adema Hamzića o potočnoj pastrmki kao ilustracija objavljena je pogrešna fotografija pastrmke. Autoru se izvinjavamo zbog nelagodnosti koje je taj propust izazvao uz zahvalnost da je čitaocima ponudio izvanredno aktuelan i zanimljiv članak i naše očekivanje da ova nehotična zamjena fotografija neće uticati na našu buduću saradnju.

Rijeka Una i dunavska linija potočne pastrmke

Rijeka Neretva i jadranska linija potočne pastrmke

Rijeka Vrijoka i marmoratus linija pastrmke

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

53

Foto: A. Hamzić

CITATI
Moderna genetika je identifikovala mehanizam nasljeđa kod ljudskih bića i dokazala da kon cept "rase" nema biloško značenje.
Jasna Babić - Avdispahić Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu

BIOETIČKE RASPRAVE

Povjest genetičkog zagađivanja još traje, a borba protiv ovog vida zagađenja za sada je bezuspješna
Dalibor Ballian Šumarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu

PrOmATrANJE ŽIVOTA IZ RAZLIČITIH PErSPEKTIVA
Bioetička epoha nastupila je i u Bosni i Hercegovini o čemu svjedoče poruke sa Drugog međunarodnog bioetičkog simpozija održanog maja 2008. u Sarajevu
Drugi međunarodni bioetički simpozij, pod naslovom integrativna bioetika i interkulturalnost u organizaciji Bioetičkog društva u Bosni i Hercergovini održan je 23. i 24. maja ove godine u Akademiji nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu. Sa 28 izloženih referata i oko 150 učesnika iz zemlje i inostranstva ostao je na tragu daljeg jačanja bioetičkog razmišljanja o mnogim problemima koje nameće razvoj znanosti i tehnološki napredak. Veliki broj izlagača iz različitih područja kako znanosti tako i svjetonazorskih opredjeljenja, jasan je pokazatelj da bioetika uključuje i povezuje različite pristupe i perspektive. Promatranje života iz različitih perspektiva U današnje vrijeme znanost, koja se nekoć zasnivala na paradigmi znanja kao moći izgubila je orijentacijsku ulogu u životu pojedinca, društva i čovječanstva u cjelini. To kako je rečeno u uvodnim obračanjima i pripremljenim publikacijama za ovaj skup ne znači da je znanost postala nepotrebnom, nego su neki8 njezini rezultati postali problematičnima, pa je nužno na nov način pristupiti problemu upotrebe znanstvenih rezultata, preispitati jednu od najtvrdokornijih dogmi novovjekovnog čovječanstva - dogmu o apsolutnoj slobodi znanstvenog istraživanja. Pojava bioetike kao nove discipline jedan je od znakova novog doba koje je, pokazao je i rečeni skup, nastupilo i u Bosni i Hehrcegovini. Značajno je da su učesnici sarajevskog simpozija iskazali pozornost nad pitanjem na koji način integrativna bioetika može plodonosno posredovati i pomiriti univerzalnost svoga zahtjeva i pluralnost tumačenja i primjena u različitim kulturnim i društvenim ili iskustvenim kontekstima, a da pri tom ne završi u pukom relativizmu. Cilj i poruke simpozija sadržani su u sljedećem: Dalje jačanje bioetičke osjetljivosti u BiH, bioetičke osjetljivosti koju je pokrenuo Prvi bioetički simpozij održan prije dvije godine na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu. Razmjena bioetičkih razmišljanja o mnogim pitanjima koja nameće razvoj znanosti i tehnički napredak. Veliki broj autora referata, iz pet europskih zemalja, i to iz različitih znanosti i svjetonazorskih opredjeljenja, jasan pokazatelj da bioetika uključuje i povezivanje različite pristupe i perspektive. Pojava bioetike kao nove discipline jedan je od znakova novog doba. U njezinom interkulturalnom horizontu koji nadilazi okvir pojedine znanosti i pojedine kulture, potrebno je sagledati i raspraviti krucijalne probleme pred kojima se našlo svakodnevno čovječanstvo, dakako i društvo u BiH. Koliko će se pojedinci, a pogotovo mediji uključiti u tokove te nove epohe ovisi o tome koliko će biti osjetljivi za bios, za opstanak života na zemlji u cjelini. Bioetičko društvo u Bosni i hercegovini iskazalo je i posebnu zahvalnost sponzorima: Bosnalijeku - Sarajevo, Hrvatskoj bolnici "Fra Mato Nikolić" - Nova Bila, HKD "Napredak" - Sarajevo, javnoj ustanovi Bolnica Travnik, te općinama Travnik i Vitez. FONDEKO Svijet će shodno već ustanovljenoj praksi u narednim brojevima objaviti i izvode iz nekoliko po sudu redakcije zanimljivih referata.
(H.S.A.)

Istina je nužno jedinstvena i cjelovita i može se4 umnogostručavati samo u svojim aspektima, pa ser stoga može i postizati samo "u interakciji različitih perspektiva".
Ante Čović Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Diskriminacija starijih osoba nije samo dio zdravstvenog sistema, ona je široko ukorijenjena u miodernom društvu.
Faris Gavrankapetanović Klinički centar Univerziteta u Sarajevu

Ljudsko dostojanstvo sadržano je u njegovoj osobi povezanoj s ljudskom stvorenošću u božanskoj prirodi (fitretzulah) i povjerenoj slobodi.
Dževad Hodžić Fakultet islamskih nauka Sarajevo

Uzroke koji vode u kulturu smrti moguće je prepoznati u nekontroliranom znanju, umišljenoj moći i u oholoj politici.
Tomislav Jozić Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo

Da li se dovoljno razmišlja o tome kako liječnik izgleda u očima onoga koji mu je povjeren da skrbi o njemu?
Nada Mladina Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli

Mučenje, samovoljno hapšenje, zabrana govora, socijalna diskriminacija, "etničko čišćenje" i genocid nepravedna su stanja kojima se u principu , na jednak način i bez obzira na svoj kulturni identitet ugroženi svi ljudi na Zemlji.
Walter Schweidler Institut za filozofiju, Ruhrski univerzitet u Bochumu

54

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

HUMANI PRINCIPI U UPRAVLJANJU OKOLIŠEM

Dr.sc. Adem Hamzić

sLJEDbENIcI HUMANIZMA

P

Znanstvenim skupom u Mostaru obilježeno 100 godina od rođenja velikog ekologa dr. Aurelia Pecceia l Priznanje Kombinatu Aluminij i generalnom direktoru Miji Brajkoviću

od pokroviteljstvom Aluminija d.d. Mostar i Internacionalne lige humanista (ILH) u mostarskom hotelu Ero održan je stručno – znanstveni kolokvij na temu „Primjena humanih principa i etičkih načela u upravljanju okolišem, proizvodnjom i zaštitom na radu“. Riječ je o skupu na kojem su učešće uzeli priznati stručnjaci iz zaštite okoliša i ekologije .Uz brojne domaće i inozemne stručnjake iz ove oblasti skupu se obratila i predsjednica Internacionalne lige humanista dr. Elisabeth Rehn koja je iskazala veliku radost što je u Mostaru i BiH te Aluminiju kao primjeru kako se na stručan način može voditi ekološka politika. Govoreći o važnosti ekologije i rada same lige na čijem je čelu naglasila je važnost permanentnog ulaganja u nove tehnologije koje brinu o zaštiti okoliša. Zaključila je kako angažman struke i eksperata uz menadžment koji prepoznaje važnost investicija u ekologiju daju sliku sklada prirode i proizvodnje kakav je u Aluminiju d.d. Mostar. Generalni direktor Aluminija d.d. Mostar mr. Mijo Brajković prigodnim riječima je pozdravio skup i održao predavanje o kronologiji Aluminija od njegova osnutka do ratnog razaranja i ponovnog pokretanja proizvodnje iz pepela. Govoreći o povijesti Aluminija, mr. Brajković je istaknuo važnost ove tvrtke za pokretanje aluminijske industrije u BiH. Kolokvij je organiziran u povodu 100. godišnjice rođenja velikog ekologa dr. Aurelia Pecceia i 10. godišnjice djelovanja misije Internacionalne lige humanista u BiH. Zbog toga je ILH odlučila da ove go-

Učesnici simpozija

dine zbog postignutih izvanrednih rezultata ostvarenih na zaštiti i unaprjeđenju okoliša i sigurnosti na radu tvrtka "Aluminij" d.d. Mostar bude proglašena Internacionalnom ekološkom tvrtkom. U petak 4. 7. 2008. godine u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače u Mostaru održana je svečanost uručenja priznanja i povelja laureatima za humanost i ekologiju. Na istoj svečanosti posebno priznanje za doprinos miru i stabilizaciji na Balkanu i u BiH uručeno je i zamjeniku visokog predstavnika Raffi Gregorianu. Kolokviju su na poziv Aluminija prisustvovali predstavnici FONDEKA Halida Vuković i Hajdar Arifagić. n

FONDEKO IZMEđU DVA BROJA

DIJALOZI I AKcIJE

Iako je period izmedju ova dva broja zahvatao i ljetni period, odnosno period godišnjih odmora kada su smanjenje aktivnosti mnogih organizacija, pa tako i naše, ipak smo imali dešavanja. Tako su u maju u organizaciji ICVE nevladine organizacije imale susret sa poslanicima Federalnog parlamenta gdje im je predočen projekat nevladinih organizacija o procesu izgradnje regionalnih sanitarnih deponija u BiH i ztaražena njihova pomoć u što bržoj izgradnji sanitarnih deponija. Učestvovali smo u radionici „Učešće javnosti u izradi energetske strategije u BiH“ koju je organizovao Centar za životnu sredinu pod pokroviteljstvom Fondacije Heinrich Böell. Uslijedio je i nastavak akcije „Stop plastičnim kesama“, ovaj put sa učenicima ekološke sekcije OŠ „Malta“ koji su djelili papirnate vrećice kompanije „Bags and boxes“ gradjanima na Vilsonovom šetalištu. Aktivno sma učestvovali oko organizacije Drugog medjunarodnog bioetičkog simpozija u BiH pod nazivom „Integrativna bioetika i interkulturalnost“ koji se održao u Sarajevu 23. i 24.maja ove godine gdje je učešće uzelo 26 predavača iz regije i Evrope. Prilikom učešća FONDEKA na znanstvenom kolokviju u Mostaru koji se održavao 3.-4.jula predstavnici FONDEKA su u razgovoru sa predsjednicom Internacionalne lige humanista dr. Elisabeth Rehn dobili njenu podršku u organizaciji projekta

koji bi inicirao FONDEKO. Radi se o pomoći nevladinim organizacijama o načinu i pristupu fondovima Evropske unije tokom približavanja naše zemlje ka stalnom članstvu Evropske unije. Povodom Svjetskog dana zaštite životne sredine grupa Energija, čiji je je i Fondeko član, u saradnji sa AIESEC – studentskom organizacijom za BiH, je djelio prospekte „Misli na budućnost,mijenjaj svoje navike“ uzimajući u obzir posljedice klimatskih promjena. Fondeko će učestvovati na EKOBIS-u koji će se održati u septembru gdje će imati prezentaciju posljednjeg broja revije i gdje će član ANUBiH dr.Midhat Usčuplić održati predavanje na n temu „Milenijumska ocjena eko sistema“. FONDEKO SVIJET, 26/2008. 55

Prof. Halida Vuković i dr. Elisabeth Rehn

ČISTA I ZDRAVA SREDINA KAO FAKTOR REHABILITACIJE

Rusmir Hanić

S

urONJENI u rEALAN SVIJET
Nesvakidašnja djelatnost u BiH sredini, voda kao najpogodniji medij, prirodni ambijent, dobra unutrašnja organizacija, odsutnost ambulanti, ljekara, fizioterapeuta, afirmativni koncept rada, kvalitetna educiranost kadra za realizaciju projekta, dobra oprema – samo su neki od kvalitetnih inputa projekta. Rehabilitacija nas najčešće veže za određene i namjenske medicinske ustanove koje po određenom protokolu vrše uobičajene metode i postupke rehabilitacije dijelova ili ukupnog tijela. Poslije toga uglavnom u rehabilitacijskom smislu prestaje sve. Rehabilitacija na ovakav način uz pomoć ronilačkih tehnika smatrala se nemogućom za hendikepirane, nemogućom i za osoblje koje se bavi rehabilitacijom kao zanimanjem. n

vaka prezentacija rada sa hendikepiranim roniocima do sada uglavnom ima prvenstveno informativni karakter. Razlog za to je što je za svaku ideju potrebno vrijeme njenog „dozrijevanja“. Za svaku njenu realizaciju potrebno je vrijeme realizacije, ljudski resursi, novac i motiv. Sve je to teško u jednom tekstu predstaviti i elaborirati. S druge strane, čitaoci i slušaoci su obično iznenađeni ovim aktivnostima, te je neophodno imati više vremena i prostora za odslikavanje svih aspekata ovakvog vida rehabilitacije. Cilj ovog teksta je afirmisanje ovakvog oblika rehabilitacije i njeno širenje i informisanje čitalaca. Mi iz BiH imamo najznačajnija iskustva u ovoj oblasti, jer obuku amputiraca žrtava mina provodimo kontinuirano već 5 godina kroz organizovane projekte i uz pomoć donatora koji podržavaju pomoć žrtvama mina u okviru protuminske akcije koja se provodi u BiH već 12 godina.

Ronioci pred akciju

Uspješno obavljena akcija

56

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

EKOLOŠKE AKTIVNOSTI DJECE
Nekoliko rijeći o karakteristikama provođenja aktivnosti ronjenja hendikepiranih osoba u BiH. Žrtve mina u BiH kao dominantno naša ciljna grupa su u 10-to godišnjem postratnom vremenu dobijale raznoliku pomoć. Ipak, nijedna aktivnost nije ih tako motivisala i mobilisala kao projekat njihove rehabilitacije kroz ronilačku aktivnost. Bio je to njihov izlazak u stvarni „svijet“. Svijet u kojem svoj hendikep treba „pokazati“ na plaži, u restoranu. To je bilo vrijeme njihovih psihičkih lomova, ali i vrijeme kada su doživjeli da im niko ne pomaže niti sažaljeva. Smijeh na njihovim licima bio je istinski odgovor da smo odabrali ispravan put i metod. Kontinuiranost projekta je drugi važni faktor koji im je dao nadu da ova zahtjevna djelatnost nije samo realizacija nečije trenutne vizije već istinska želja da im se pomogne. Ronjenje je svaki boravak pod vodenom površinom tokom kojeg ronilac diše zrak ili neku drugu plinsku mješavinu iz aparata ili uređaja pod povišenim pritiskom. Tako kaže jedna od brojnijih definicija. Nekada je ovaj boravak bio ekskluzivitet ljudi koji su imali vrhunsko zdravstveno i psihofizičko stanje. Nakon 30-tak godina, ovaj nekadašnji ekskluzivitet pojedinaca sve je više razonoda i opuštanje manje zdravih i sposobnih. Kao lideri u ovoj oblasti, obučili smo prema određenim svjetskim asocijacijama instruktore i lica koja će provoditi asistenciju i obuku hendikepiranih lica. Kontinuitet u obuci, trenaža i rad sa hendikepiranim osobama su neki od najznačajnijih aspekata ove aktivnosti. Kroz međunarodnu asocijaciju IAHD Adriatic, koju smo osnovali zajedno sa sličnim udruženjima iz Hrvatske i Slovenije provodimo programe obuke i trenaža hendikepiranih lica. Ipak, sve je ovo moguće i motivirajuće jer Bosna i Hercegovina još uvijek obiluje «zdravim» i čistim akvatorijima, koji hendikepirane ronioce motivišu za boravak i ronjenje u rijekama, jezerima, pećinama i sl. Doza «adrenalinskog» pristupa u ovoj oblasti dodatno ih motivira da rehabilitaciju nastave u čistoj i zdravoj prirodnoj sredini i okruženju. Veliki smo onoliko koliko pažnje pokažemo prema slabim. Mi ronioci zato kažemo da su ronioci veliki onoliko koliko hendikepiranih povedemo zajedno na ronjenje, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo u životu, nego momentima koji nam oduzn imaju dah!
Autor je: master instruktor CMAS Specijalista instruktor za hendikepirane osobe

ObILJEŽILI DAN UNE

Pod motom «10 godina dječijeg ekološkog parlamenta» Unski smaragdi su obilježili 23 godine svog postojanja i kao krovna institucija za obilježavanje Dana rijeke Une, okupili više javnih ustanova, kulturnih i sportskih udruženja i nevladinih organizacija. Program, koji je trajao dva dana, započeo je ekološkim aktivnostima djece javnih i privatnih vrtića Bihaća – dok je jedna grupa slikala pored Une, druga je sadila cvijeće, a treći su bili učesnici Druge dječije olimpijade na terenu «Stens». 17. maja, na Dan rijeke Une, predali su svoju prvu «EKO štafetu» Unskim smaragdima. Odred izviđača «Džemal Bijedić» OŠ «Harmani I», zajedno sa dječijim ekološkim parlamentom (DEP) i studentima Biotehničkog fakulteta, očistili su gradsku otoku, a za nagradu su uživali u eko-raftingu koji su im upriličili «Kiro rafting» i «Sport Bijeli» uz pratnju kajakaša i ronilaca. Na tradicionalnoj «Dječijoj ekološkoj akademiji», pored bogatog kulturno-umjetničkog programa, uručene su diplome najboljima

za likovne i literarne radove na temu «UNA I EKOLOGIJA» koji su prispjeli na konkurs Pedagoškog zavoda USK-a. Koncert igara i pjesama «Uni za rođendan» izveli su članovi BZK «Preporod», KUD «Krajina», «Univerzitetsko KUD», te KUD «Bratstvo» i «Sehara» iz Ripča. Upriličen je i tradicionalni šahovski i tavla turnir «Lijeva protiv desne obale Une», a «Stazama zdravlja Unskih smaragda» u organizaciji Kluba ekstremnih sportova «Limit» uputilo se preko 200 članova kluba, te omladina i građani Bihaća. U organizaciji Unskih smaragda, u suradnji sa kinom «UNA», film «UNA-VODA VODILJA» autora Hasana Arnautovića i Nađe Mehmedbašić, pogledalo je 200 učenika OŠ «BUŽIM» i Druge osnovne škole iz Cazina. Kad je UNA u pitanju, Bišćani su još jednom pokazali da su svi «Unski smaragdi», kazala nam je Mejasa Dupanović, koordinator ove značajne turističke manifestacije. n

Unski Smaragdi

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

57

IZMEđU ŽIVOG I NEŽIVOG (II)

A.Džuvić, S.Redžić, A.Alić

ORUŽIJE NEVIDLJIVIH RAZARAČA
Postojanje virusa, kao prelaznih oblika između nežive i žive prirode, vrlo je važno u vezi s problemom nastanka žive tvari iz nežive
rema mišljenju Calvina (1969), nio bi poredak monomera (aminokiselina, nukleotida itd.) u polimerima u znatnoj mjeri rezultat njihove kemijske afinitete, odnosno njihovo udruživanje bilo bi selektivno i određeno njihovom strukturom. Prema teoriji Oparina (1957, 1968) nije moguć nezavisan nastanak temeljnih komponenata žive materije; specifičnih polinuklotida i polipeptida, već su specifična biotska svojstva tih polimera morala nastati kao produkt dugotrajne evolucije „nespecifičnih polimera“ i drugih organskih tvari koje su prethodno stvorile jednostavne organske sustave, tzv. Koacervatne kapljice. Vjeruje se da je u ranoj fazi postanka Zemlje bila njezina atmosfera mnogu drugačija od današnje: da je dušik vjerojatno postojao, da je kisika bilo vrlo malo, ako ga je bilo uopće, a bilo je i malo vode; ali je vjerojatno bilo vodika, amonijaka, metana, vodikova sulfida, inertnih gasova, itd. – i bila je to „atmosfera“ u kojoj je moglo doći prije do redukcije, nego do oksidacije, kao danas, i takvi bi uvjeti, s nedostatkom kisika, u prapočetcima Zemljine prošlosti bili povoljni za razvitak „probionata“; u takvoj atmosferi bez kisika i bez živih bića moguće je, da su takve organske tvorbe ne samo nastajale već su trajno i egzistirale, dok današnji komplicirani organski spojevi u prirode ne mogu biti dužega trajanja, jer uz prisutnost kisika, budu brzo razgrađeni, ili ih razgrade živa bića, npr. Bakterije. S obzirom na to da nije bilo oblaka, ili ozona kao zaštite, to je vanjska radijacija (kosmičke ultravioletne zrake, električno pražnjenje, itd.) morala biti vrlo intenzivna, i ona je djelovala na prvobitnu atmosferu i dovela do sinteze velikih količina organskih spojeva malene molekularne težine, te do stvaranja tzv. „prvobitne juhe“. Dokazalo se eksperimentom da se među produktima plinovite smjese, slične prvobitnoj Zemljinoj atmosferi, pojavljuju u znatnim količinama glicin, mravlja kiselina, octena i jantarna, i značajno je da su te tvari danas početne materije za biosintezu mnogih kompliciranih spojeva: acetati za sintezu masnih kiselina, sterina, složenih sterina, a glicin i sukcinati za sintezu porfirina – a – te spojeve nalazi se i danas u živim stanicama svih vrsta. Bila bi to „kemijska evolucija“ kao uvjet za „biotsku evoluciju“: evoluciju živih

P

Nastavak teksta iz prošlog broja

bića. Jer ako postoji veliki broj malenih molekula i dugo vremensko trajanje, tada mogu slučajne permutacije i kombinacije dovesti do primitivno organiziranih sustava, koji bi bili sposobni za opstanak, za autoreprodukciju i daljnju evoluciju. Sigurno je, da su neki od tih sustava morali kasnije nestati, bez ikakva traga, u vanjskom ambijentu, koji se znatno mijenjao, te se nisu mogli tomu „oduprijeti“, a od prvih primitivnih bića, koja su se formirala najvjerovatnije u moru, nastajali su sve kompliciraniji oblici, od kojih su neki opet izumrli, jedni ostali i dalje u moru, drugi prešli u slatku vodu i na kopno. Kada se Zemlja počela ohlađivati, nastajali su – prije nego što je nastao život, prema hipotezi Oparina – novi spojevi ugljika s vodikom, ugljikovodici, koji su stvarali s kisikom kompliciranije organske spojeve: alkohole, aldehide, ketone i organske kiseline. Provalom materije iz dubljih slojeva Zemlje spajao se dušik s vodikom i stvarao jedinstvene molekule amonijaka. U vrućoj atmosferi Zemlje ulazili su organski spojevi u vezu s amonijakom i nastajale su još složenije molekule. Kada se zgusnula vodena para Zemljine atmosfere, usljed sniženja temperature na 100 C, potekli su pljuskovi, koji su stvorili prvo vruće more, u kome su se našle i složene organske molekule, koje su ulazile u još složenije makromolekularne spojeve, među njima i u bjelančevine; te makromolekularne tvari gomilale su se u kapljice – koacervate, odnosno polutekućinaste hladetinaste (koloidne) kapljice, koje se formiraju iz otopine organskih tvari, gdje su čestice pravilno razmještene, te se tako ta struktura razgrađuje i obnavlja: obnavlja izmjenu tvari; a kako te kapljice primaju neke čestice, a druge odbijaju, to je ta njihova „izbirljivost“ i temelj osjetljivosti i podražljivosti: primanjem novih čestica koacervati rastu, a nakon određene mjere rasta se raspadaju, a raspadnuti dijelovi opet rastu, dakle, pokazuju i svojstvo razmnažanja. Kapljice kod kojih su procesi razvitka tekli skladnije i brže bile su u prednosti prema onima u kojima su ti procesi tekli manje skladno i sporo, i te loše ustrojene kapljičaste tvorbe su propadale, a dobre ostajale i razvijale se – dakle, bile su podvrgnute prirodnoj selekciji, i građa tih preostalih sve se više usavršavala. Nakon niza kvalitetnih usavršavanja, nas-

tao je centar koji je usklađivao pojedine reakcije. Tako bi te tvorbe imale već sve bitne značajke života, znatno savršenije od koacervatnih kapljica, no i mnogo jednostavnije od današnjih organizama, možda usporedive s virusima. U početku su tim prvobitnim bićima bila hrana samo određene organske tvari, nagomilavane u oceanima. Bila su to bića heterotrofna, a kada su takve tvari bile u znatnoj mjeri iscrpljene, morala su ona ili izginuti ili izgraditi sposobnost, novu jednu potenciju – kao daljnji stupanj u biosintetičkom lancu: da sama stvaraju organske materije iz anorganske prirode; postala su autotrofna, dakle, izgradile su tokom razvitka sposobnost da uz apsorpciju energije sunčevih zraka razgrađuju ugljičnu kiselinu i stvaraju u svome tijelu organske tvari, nastajale su najprimitivnije biljke, modrozelene alge, čiji se ostaci mogu i danas konstatirati u najstarijim slojevima Zemljine kore; druga su živa bića sačuvala stari (heterotrofni) način prehrane, alge su im poslužile kao hrana – nastao je prvobitni oblik svijeta životinja. Tako se ta osobita, i vrlo složena forma organizacije materije, pojavila kao rezultat evolucijskog procesa, kao određena etapa u historijskom razvitku materije. Prirodno „odabiranje“ uklonilo je već odavno s lica Zemlje sve prelazne karike, koje su, u tom procesu razvitka materije, vezale neživo i živo, te se tako oštro opaža provaliju koja odvaja svijet živih bića od anorganske prirode. Postojanje virusa, kao prelaznih oblika između nežive i žive prirode, vrlo je važno u vezi s problemom nastanka žive tvari iz nežive. Mnogo je razloga da ih se smatra prelazima između abiotskih tvorevina i pravih živih bića, npr. bakterija; može se pratiti kontinuirani niz postepenih prelaza u njihovoj veličini od 50-10 milimikrona. Najmanji današnji virus su neki biljni virusi, npr. virus mozaične bolesti duhana, koji ima karakteristike velikih molekula bjelančevine, dok najveći virus (npr. Ricketsiae, psitacosis, pjegavac, itd.) mogu dosegnuti veličinu malenih bakterija. Virusi kombiniraju svoja svojstva, koja se susreću u neživim sustavima, sa svojstvima tipičnim za živa bića, i tu se mogu razlikovati različiti stupnjevi. Svi su izgledi, prema napretku elektronike i sintetičke biokemije, da bi se žive sustave moglo relativno brzo i oponašati. U idućem broju: Biljke bez potomstva

58

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIMO

Eldina Muftić, mr.poljoprivrednih nauka

rganska farma ”CARSKI VINOGRADI” je smještena u blizini raskršća puteva Mostar-BlagajMetkovići. Sam naziv ”CARSKI VINOGRADI” potiče još iz dalekih vremena kada se na tom mjestu proizvodilo čuveno vino za carske dvore. ”CARSKI VINOGRADI” su nekada bili dio firme HEPOK koja je raspolagala sa 860 ha zemlje, a bavila se proizvodnjom vina, proizvodnjom i preradom voća i povrća. Samo jedan dio te zemlje koristi se danas, a veći dio kapitala i zasada je uništen u toku ratnih dejstava kao i farma ”CARSKI VINOGRADI”.. U septembru 2004.godine ECON je uz pomoć Side (Švedske razvojne agencije) nakon 12 godina pokrenuo proizvodnju. Danas su ”CARSKI VINOGRADI”, sa površinom od 15 ha, certfificirana organska farma čiji je osnovni cilj proizvodnja voća i povrća višnje, trešnje, kajsije, smokve, masline, nar, paradajz, začinsko bilje a ove godine je zasađeno bezsjemeno grožđe na površini od 7 ha. Sve se proizvodi u skladu sa prirodom bez upotrebe bilo kakvih hemijskih zastitnih sredstava ili mineralnih gnojiva uz jedan potpuni ekološki pristup koji duže vrijeme održava zemlju plodnom. Tržiste organskih proizvoda u svijetu ima izuzetno visoke godišnje stope rasta, koje variraju od zemlje do zemlje od 1040%.

O

OKuS, A NE LuKSuz

Pogled na Carske vinograde

Organski sektor u BiH i ako mali bio je u stanju da 2006.godine izveze robe u vrijednosti od 1.5 miliona EURA na svijetsko tržiste što je povećanje oko 300% u odnosu na predhodnu godinu. Ovakav uspjeh u zemlji koja uvozi hrane u vrijednosti više od jedne milijarde KM je vrijedan pažnje. ECON kao distributer organskih proizvoda samo u Mecatoru je napravio povećanje prometa za 86,62

Hrana zdravih ljudi

Foto: Eldina Muftić

% u 2007.godini u odnosu na predhodnu godinu.Ovi proizvodi se prodaju pod sloganom “HRANA ZDRAVIH LJUDI” i postaju prepoznatljivi našim kupcima. Kupci žele proizvode koji su zdravstveno sigurniji. Ono što ovaj proizvod cini posebnim je miris i ukus koji govori o njegovoj proizvodnji. Naučno je dokazano da voće i povrće iz organskog uzgoja ima veći postotak vitamina i minerala nego isti plodovi uzgojeni na konvencionalni nacin. Svijest BiH građana da kupuju domace jos nije na zavidnom nivou, ali kupaca koji žele organski proizvod je sve više i više. Treba li BiH uvoziti voće i povrće? Hoćemo li mi jesti paradajz vraćen iz EU radi prisustva ostataka pesticida (sto je kod njih zakonski regulisano) koji jednostavno bude uvezen u BiH ili proizvoditi kvalitetno domace i organsko. Naša zemlja je naša budućnost. U 2007.godini Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva prvi put podržava ovu proizvodnju kroz subvencije. Do danas nije donesen zakon o organskoj poljoprivredi u F BiH. A mi idemo dalje. Uskoro ECON otvara prodavnicu organskih proizvoda u Sarajevu u njoj ćete naći široku paletu organskog voća i povrća proizvedenog širom BiH. n FONDEKO SVIJET, 26/2008. 59

AKTIVNOST NEVLADINIH ORGANIZACIJA

EKO - LINIJA ZA OČUVANJE OKOLINE
druženje «SARA» Srebrenica osnovano je u oktobru 1999. godine. Kroz svoj višegodišnji rad implementirali smo različite projekte uz podršku međunarodnih donatorskih organizacija kao što su Fond otvoreno društvo, Institut za međunarodnu saradnju njemačkog saveza visokih narodnih škola - IIZ/DVV, CARE Internationa, Svjetska banka, UNDP/UNV, UNDP/SRRP, CRS, Mercy Corps, SDC… Svoje ciljeve, u skladu sa misijom Udruženja, ostvarujemo putem konkretnih projektnih aktivnosti, na bazi volonterskog rada, u saradnji sa donatorima, članstvom u mrežama NVO, na bazi saradnje sa lokalnim vlastima i drugim akterima u zajednici, kojima je izazov da usmjere svoje mogućnosti za prosperitet Srebrenice, prije svega. Jedan od prioritetnih ciljeva Udruženja jeste promovisanje i unapređenje zaštite životne sredine. Udruženje radi na projektu «Zaštita rijeke i aktivnosti na podizanju svijesti o zaštiti životne sredine u okvirima granica UNDP/SRRP» koji se implementira na području tri opštine u regiji (Srebrenica, Milići i Bratunac). Jedan od glavnih ciljeva projekta jeste uticaj na svijest stanovništva o zaštiti okoline, kao preventiva od nekontrolisanog odlaganja otpada. Pored kampanje jedna od bitnih aktivnosti jeste lobiranje lokalnih vlasti, komunalnih preduzeća, biznis sektora, NVO, obrazovnih institucija i građana u rješavanju problematike otpada. Od mnogobrojnih aktivnosti predviđenih ovim projektom realizovane su i akcije čišćenja gdje smo uz podršku lokalnih vlasti, komunalnih preduzeća, obrazovnih institucija i građana prikupili velike količine otpada i sanirali veliki

U

"Sara" iz Srebrenice uspješno lobira iznalaženje rješenja za zbrinjavanje otpada

Mali borci protiv otpada

broj divljih deponija. Radionice su dale priliku građanima da učestvuju u rješavanju problematike otpada, da daju neke prijedloge i načine na osnovu kojih bi se moglo uticati na smanjenje količine otpada na ovim prostorima, tako da je jednim dijelom radionica obuhvaćena tema kompostiranja organskog otpada, na osnovu koga bi građani smanjili svoj kućni otpad čak za 30%. Radionice su izazvale veliku zainteresovanost građana, dok se na osnovu velikog broja prijedloga za rješavanje problema otpada može zaključiti da postoje građani koji žele doprinijeti ljepšem i zdravijem životu i da ozbiljno razmišljaju o problemima u zajednici. Kroz projektne aktivnosti u toku je proces za otvaranje eko-linije «72 sata», koja će građanima dati mogućnost anonimnog prijavljivanja nelegalnog i nekontrolisanog odlaganja otpada, čije otvaranje je izazvalo veliku podršku od strane stanovništva. Također ćemo

Po znanje u - radionicu

izvršiti i procjenu uticaja UNDP-ovih projekata na životnu okolinu. Kao jedina organizacija koja djeluje u Srebrenici u oblastiti zaštite okoline, spremni smo da jačamo kapacitete naše organizacije i osoblja kako bismo doprinijeli kvalitetnijem životu na ovim prostorima. Cilj nam je umrežavanje sa ostalim organizacijama koje djeluju u oblasti zaštite životne sredine, potom prikupljanje informacija, organizacija seminara, treninzi i sl. što će doprinijeti konkretnom rješavanju problematike otpada i ostalih problema kako bismo doprinijeli očuvanju okoliša. Želimo uticati na svijest stanovništva, posebno mladih i djece, naših budućih naraštaja, koji su se u dosadašnjoj praksi pokazali kao najsavjesniji. Uspostavili smo saradnju sa Centrom za ekologiju i energiju Tuzla koji su nam pružili određene informacije i materijal, a što nam je pomoglo u sprovođenju konkretnih aktivnosti. Data nam je prilika da posjetimo mnoge seminare gdje smo ostvarili kontakte sa drugim organizacijama i lakši pristup informacijama, jer je neinformisanost tj. loš pristup informacija jedan od veliki problema na ovom području ali postoje naznake da se i taj problem nastoji riješiti. Kao dio kampanje sa ciljem uticaja na svijest građana, je obilježavanje 5. juna kao Svjetskog dana zaštite životne sredine i to kroz maskenbal za djecu obdaništa «Poletarac» iz Srebrenice, eko izložbu radova djece osnovnih škola sa područja sve tri Opštine, kampanju sa ciljem zaustavljanja klimatskih promjena i mnoge druge aktivnosti, što je imalo uticaja na prepoznatljivost naše Organizacije u ovoj oblasti. n

60

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

VIJESTI, AKCIJE I DOGAĐAJI

Višnja Živulj iz Direkcije beogradskog sajma javila nam se nakon što smo u prošlom (25) broju revije objavili kratku najavu o održavanju ovogodišnjih sajmova energije i ekologije u Beogradu.

POHVALE IZ BEOGRADA

Časopis FONDEKO SVIJET je jako dobar i aktuelan, sa veoma dobrim prilozima. Čestitam. Još jednom, najlepša hvala". Istovremeno obavijestila nas je da je u međ uvremenu vrijeme održavanja dva pomenuta sajma ove go-

"Najljubaznije zahvaljujem na višegodišnjoj podršci i saradnji po pitanju sajma ENERGETIKE. A sada ste me veome prijatno iznenadili i sa podrškom ECOFAIR-u.

dine pomjereno u odnosu na termin koji smo objavili. Sajam Zaštite životne sredine ECOFAIR i Sajam ENERGETIKE biće održani od 26. do 28. novembra 2008. godine. Istovremeno se održava i Sajam lokalne samouprave.

PLANINARSKI KUTAK

ZAROBLJENI PLANINOM

U duhu svoje dugogodišnje tradicije FONDEKO je u junu organizirao druženje prijatelja prirode i ekologije u Rakovici. Ljubaznošć našeg č u lana Upravnog odbora Ane Mrdovićbili smo u prilici da se upoznamo sa njenim rasadnikom i da se divimo umijeć ljubavi i znanju koji u, ma Ana Mrdović njeguje mnogobrojno cvijeć i drveć u svom rasadniku u Ra e e kovici. Mada smo krenuli po kiši, sunce nas je obasjalo u popodnevnim satima da bi mogli u potpunosti uživati u ugodnom i prijatnom okruženju. Želja nam je da kroz ovakav vid druženja poboljšamo saradnju sa našim stalnim č lanovima i saradnicima, razmjen imo mišljenja i stavove, te i na taj nač in doprinesemo efi kasnijem radu i pokušaju da oč uvamo naša prirodna bogatstva i poboljšamo kvalitet života.

FONDEKOVI EKO SUSRETI

Planinarski dom «Jezerce» maj, 1968.

Suton lagano pada na mirnu dolinu konjičke Bijele. Zasniježeni vrhunci Prenja ljeskaju se na zalazeć kasnoapril em skom suncu. Lagano korač amo uz Rakov laz natovareni teškim naprtnjač ama. Noć nas zatič na strminama Skoka. Na Ploč e i se odmaramo. Izlazi i mjesec koji ć nam osvjetlja e vati put do doma na Jezercu. Nebo je osuto bezbrojem zvijezda i u tom okruženju

smo beskrajno sretni, ali i umorni. Nakon višesatnog uspona, vesela vatrica zaigra svoj ples u starom šporetu. Umorni, uskoro usnusmo snom pravednika. Sljedeć dane provodimo u kratkim e šetnjama na Podotiš, Tisovicu, Kopilice, pod Taraš i Osobac. Uživamo u izlascima i zalascima sunca jer imamo sreć da nas stalno u prati lijepo vrijeme, bilježi planinar, na jednom od pohoda Zdravko Raštegorac.

FONDEKO JE u saradnji sa „Bags and Boxes”- proizvodnja ukrasnih papirnih poklon kesa i kutija Sarajevo i uč enicima Osnovne škole „Malta“ orga nizirao javnu akciju na temu “Zaštitimo ekologiju – Probudimo ekološku svijest naših građ ana”. Tom prilikom su uč enici OŠ „Malta“ - članovi Ekološke sekcije kao i predstavnici Fondacije FONDEKO i Kompanije Bags and Boxes, proizvodnja papirnih poklon kesa i kutija. Uč enici su 31.maja ove godine na Vilsonovom šetalištu dijelili papirnate vrećice “ Bags and Boxes kao I poklon paketiće eko jagoda .Cilj akcije je smanjenje upotrebe aplastič vreć , a sve u cilju zaštite nih ica naše životne sredine.

NASTAVAK KAMPANJE

Prošli 25. broj revije nije pripreman u istim uvjetima kao prethodni brojevi, posebno u fazi tehnič preloma. To je i razlog zbog kojeg su pogrešno navedena imena kog autora fotografija na naslovnoj strani (bosanski ljiljani i posljednoj strani (srndaći). Autor fotografije bosanskog ljiljana je prof.dr. Dubravka Šoljan, a srndaća na Krušć Julijan Glavoč . ici ević Autorima i č itaocima Redakcija se izvinjava zbog ove omaške.

Objašnjenje

Izdavanje ovog broja revije fi nansijski je pomoglo Ministarstvo prostornog uređ enja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

61

Ovaj broj FONDEKA realiziran u saradnji sa Fondacijom Heinrich Böll, Ured za Bosnu i Hercegovinu.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->