1.) DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA?

Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojemu bi se polazilo od odgojno-obrazovnih ciljeva: autonomije, samoostvarenja, upravljanja samim sobom, samokritičnosti, komunikacije, interakcije, i sl. U takvom modelu za rano obrazovanje, djeca i njihove obitelji, utkane su u kontekst vrtića. Polazi se od humanističko-razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da isti podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Osnovni organizacijski oblik za provođenje programa predškolskog odgoja je dječji vrtić. Stoga vrtićka institucionalna sredina, za razliku od obiteljske, mora biti stručno i profesionalno vođena i organizirana. Profesionalno osposobljeni odgojitelji moraju brinuti da u organiziranju života i rada u skupini djece osiguravaju uvjete za razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece. Odgojitelji postaju zajednički tim unutar skupine, oni grade zajedništvo između djece, drugih odgojitelja, roditelja i šire granice svoje zajednice. Razvijaju osjećaj pripadnosti jednom timu i vrtiću. To je zajednica u kojoj bi vladalo ozračje podrške i suradnje među djecom i odgojiteljima u čemu je uloga odgojitelja od velike važnosti. Takvo okruženje se stvara jačanjem socijalnih vještina i odnosa unutar grupnog okruženja. U modelu dječji vrtić kao dječja kuća posebno se ističe važnost odgojiteljeve osobnosti i potrebe za osnaživanjem njegove osobnosti i stjecanje povjerenja u sebe i druge u svom okruženju, posebice djecu u svojoj grupi ili okruženju. Stjecanje uzajamnog povjerenja jest temelj za razvoj odgojiteljeve osobnosti i razvoj njegove stručne kompetencije i stvaranje velikih postignuća. Važnu ulogu u izgradnji dječjeg vrtića kao djećje kuće imaju odgojitelji čiji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i neometan razvoj djeteta. Potrebno je da odgojitelj upozna djetetove sklonosti i sposobnosti kako bi ga moglo dalje poticati i razvijati. Zato je neophodno da odgojitelj uz aktivnog sudionika bude i promatrač jer je on nosilac vrijednosti i ideja, on je onaj koji neprekidno komunicira s djecom, ne toliko kao model, koliko kao prijatelj, vršnjak djeteta. Također je važno da odgojitelj bude "refleksivni praktičar", što znači da mora biti spreman istraživati i mijenjati vlastitu praksu i djelovanje u skladu s razvojem djece kao i nastojati svoje djelovanje usmjeriti u pravcu stvaranja dječjeg vrtića kao dječje kuće. Fizička organizacija prostora (organizacija materijala, poticajnog prostora i vremena za dječje aktivnosti) potiče socijalni razvoj, a bogatstvom materijala utječe se na tip vršnjačke interakcije. Prostor se smatra (pedagogija Reggio Emilije) "laboratorijem" u kojem se permanentno događaju procesi istraživanja djece i odraslih. Vrtići u Reggio Emile daju poseban značaj kreiranju prostora koji ih čini spremnijim za upoznavanje jednih s drugima. Djeca raspravljaju o svojim projektima, o čemu su razmišljala dok su radila na temi i onome što će raditi dalje.
1

Marija Montessori istiće važnost pripremljene i strukturirane okoline kao poticaja dječjeg spoznajnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Kako organizirati poticajni prostor u takvom modelu vrtića ovisi o mnoštvu čimbenika. U tom mnoštvu najvažnija je kvantiteta i kvaliteta materijalnih poticaja, raspored i način korištenja prostora, te odgojitelj, njegova vrijednosna orjentacija, znanje i akcija. Sve ovisi od toga koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, njegova psihofizičkog stanja, njegovih potreba, čuvstava i razvojnog koraka, odnosno od toga koliko je odgojitelj u stanju poštivati i uvažavati dijete, omogućiti mu slobodu u izboru aktivnosti, materijala, prostora i vršnjaka za igru i stvaralaštvo. Djetetu treba omogućiti slobodu u izboru materijala, partnera i prostora, čime dječji vrtić postaje dječjom kućom u pravom smislu te riječi, budući da djeca ondje osjećaju i obavljaju sve aktivnosti iz praktičnog života kao da su u svojoj vlastitoj kući. Organizacija fizičkog okruženja u modelu dječjeg vrtića kao dječje kuće ovisi i o kreativnosti, stručnoj i praktičnoj kompetenciji, te želji za novim i ljepšim, i ostalih djelatnika vrtića – stručnog tima. Promišljenom i fleksibilnom organizacijom omogućuje se svakom djetetu da sebe doživi u različitim odnosima s drugom djecom i njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju, te određuje skup mogućih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos djeteta prema okolini (razmještaj prostora u kojem se djeca kreću, igračke, različiti neoblikovani materijali) stvaraju uvjete za razvoj određenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju takvog modela vrtića treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora – fizičkog okruženja – razvija dječju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o različitim oblicima istraživanja i stvaranja, igranje itd. Djetetov prostor treba organizirati tako da meterijali u njemu: - pružaju autentičnu stvarnost – autentična spoznaja o prirodnim putevima - pružaju cjelovitu spoznaju autentičnog svijeta - omogućuju angažiranje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija - aktiviraju sva osjetila motoričkim iskustvom djeteta - da u komunikaciji s materijalima dijete samo određuje sadržaj, tempo, vrijeme, opseg načina učenja, čini proces učenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem - vođeno znatiželjom, dijete će postizati uspjehe u interakciji s materijalom, otkrivajući svijet mogućnosti i ograničenja, učvršćivati će pozitivnu sliku o sebi. Stalnost prostora i njegova rasporeda važni su za djetetov osjećaj sigurnosti. Međutim, to ne isključuje unošenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u objektu i oko njega. Što su djeca starija, to je poželjnije mijanjati raspored kutića ili centara aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvježio prostor u kojemu djeca borave.

2

Zato djetetu treba stvarasti situacije u kojima će moći aktivno djelovati, istraživati, otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamišljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronaći didaktičke pedagoški neoblikovane materijale za dječje djelovanje. Pri tom je važno da meterijala ima u dovoljnoj količini i da je funkcionalno raspoređen u dječjem prostoru. Takav stav odgojitelja pridonosi jačanju dječje inicijative, prirodne znatiželje, slobode izražavanja i stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te očuvanju djetetove spontanosti. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli.

3

Humanističko-razvojna koncepcija naglašava da su za razvoj predškolske djece bitne spoznaje da je dijete kvalitativno različito biće od odrasloga čovjeka. spoznaje o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja djeteta predškolske dobi 3. Širinom humanističkog pristupa i priznavanjem prioriteta zakonitostima i suvremenim znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta. Cilj mu je. Primjena dokumenta zahtijeva sustavno praćenje i vrednovanje postignuća i promjena u pedagoškoj praksi. jer se na taj način omogućuje rana spoznaja vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnih ponašanja.2. Upotrebljava se za sve čimbenike koji vode brigu o promjenama i razvoju predškolskog odgoja. kao što mu naslov govori.) OBILJEŽJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE? Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predškolskog odgoja i predstavlja stručnu podlogu za provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. te fizičke i psihičke mogućnosti. te stalno razvija njegovo samopoštovanje. primjenu organizacijskih i drugih standarada. spoznaje o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. Humanističko-razvojna koncepcija polazi od ideje i vrijednosti demokratskih odnosa odgojitelja s djecom i drugim osobama u djetetovoj sredini. zakonskih propisa i izradu različitih stručnih upita za neposrednu pedagošku praksu. različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa 3. koja se prihvaća u svojoj osobnosti. ovaj dokument potiče slobodu izvršitelja programa u planiranju. te da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekovog životnog razvoja u kojemu se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obolježja. a također kao član obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti 2. Humanističko-razvojna koncepcija odgoja predškolske djece polazi od spoznaja i opredjeljenja: 1. a posebice na kreatore i realizatore programa obrazovanja djelatnika u predškolskom odgoju. programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. da dijete ima posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta 3. usmjeriti odgojitelja u izvođenju programa za odgoj i obrazovanje predškolske djece koji se zasniva na humanističko-razvojnoj koncepciji koju čine: 1. idea humanizma (dijete je vrijednost po sebi) 2. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece polazi od poštivanja slijedećih načela: 1. 4 . pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija 2. da je dijete vrijednost po sebi. demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao nositelji programa.

5 . kao i pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji. omogućavanjem i motiviranjem različitih aktivnosti prilagođenih stupnju razvoja i interesa djeteta. Igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe. Igra je aktivnost po izboru djeteta koju ono prilagođava svojim potrebama i mogućnostima. što uvelike ovisi o aktivnostima samog djeteta te upućuje na značaj predškolskog odgoja u odnosu na odgoj u kasnijoj dobi. Na takve se načine. igrajuće se istražuje. Važno je da dijete u oblicima izvanobiteljskog odgoja i života ima mogućnosti za uspješno uspostavljane emocionalnih i socijalnih veza. stoga dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju biti mjesta za igru djece. Dijete. umjetničko promatranje. zamišlja i kombinira ono što je doživjelo.otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja kojim se svakom djetetu moraju osigurati povoljni uvjeti za razvoj već nakon prve godine života. Usmjeravanje predškolskog odgoja mora podupirati: . U takvoj interakciji dijete može razvijati različite vrste djelatnosti kao što su: životno-praktične i radne. može bogatiti i strukturirati njihovo iskustvo o sebi i svijetu.potrebu što većeg povezivanja obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja. izražavanja i stvaranja. eksperimentira s različitim materijalima. izborom i rasporedom igračaka i materijala za igru. aktivnosti s kretanjem. kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj. Za odgojitelja je važno i stručno znanje. poticajnoj okolini. omogućava djetetu stjecanje određenog iskustva. pa na taj način u igri razvija intelektualne i druge mogućnosti.Razvoj u to doba određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi. U odgoju bitnu ulogu imaju motivacija odgojitelja i drugih odraslih koji komuniciraju s djecom. raznovrsne igre. istraživalačko-spoznajne. te sudjelovanje roditelja u životu i aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja (suradnju s roditeljima) . Oblikovanjem poticajne materijalne sredine.

Ne preporučuje se odlazak bez roditelja na duži boravak do 4. na jedenje. Dijete bi trebelo prvo dobro upoznati odgojitelja i novu okolinu prije nego što počne kontuirano dolaziti u tu sredinu. NAČELO – Za izgrađivanje slike o djetetu u skladu s izloženom humanističkom razvojnom koncepcijom potrebno je imati u vidu da su sve socio-emocionalne potrebe djeteta jednakog značenja i njihovo je zadovoljavanje preduvjet i spoznajnog i tjelesnog razvoja. 6 . spavanje. 3. da postoji vrijeme kada djeca dolaze u ustanovu. Stvarati socio-emocionalnu vezu u programu s djetetom i ne forsirati dijete npr. planiraju i provode u skladu s razvojnim karakteristikama. da se roditelj i odgojitelj pozitivno ocjenjuju.3. a pogotovo na novu izvanobiteljsku sredinu. tj. godine života djeteta. kada pospremaju igračke koje su upotrebljavali. te stalno razvija njegov pozitivni identitet. Odgoj predškolske dijece zasniva se na humanističko – razvojnoj koncepciji koju čine ideja humanizma. 1. pa će za potrebe neke djece pomicati vremensko obavljanje nekih aktivnosti. potrebama. i da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. igranje dok dijete ne stekne povjerenje u nas.) TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAĆE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Programske zadaće za rad s djecom predškolske dobi se određuju. Polazišta humanističke koncepcije da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća po svojoj osobnosti. kada se pripremaju za odmor. interesima i sposobnostima djeteta predškolske dobi. kada se igraju. da dijete ima i posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta. NAČELO – Treba poštivati stalan zajednički ritam aktivnosti i odmora djece uz primjereno poštivanje individualnog ritma. Roditelj trebe biti prisutan u odgojnoj skupini iz više razloga: roditelj je djetetu osoba od povjerenja. Uz te vremenske uporišne točke odgojitelji trebaju imati sluha za njihove individualne ritmove. spoznaja o specifičnim zakonitostima i osobinama razvoja djeteta predškolske dobi i spoznaja o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. Važnu ulogu ima i roditelj. 2. To znači da bi raspored dnevnih aktivnosti u programu trebao imati uporišne točke za vođenje pojedinih aktivnosti s djecom. Teškoće u prvim danima imat će senzibilna djeca i ona koja imaju negativna iskustva sa odvajanjem od roditelja. NAČELO – Dijete ima ograničene mogućnosti prilegođavanja na promjene okoline.

NAČELO – Odgoj je sustvaralački međuljudski odnos između odraslog. 5. biti zainteresiran za njegove potrebe. otkrivati što izaziva njegovu znatiželju. NAČELO – Cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi šalje djetetu važne implicitne poruke o njemu samom i o drugima. putem organizacije prostora.NAČELO – Djelatnici s predškolskom praksom trebaju imati na umu da se određeni sklop razvojnih mogućnosti može poticati kod djece samo ako su ti poticaji usklađeni sa specifičnim zakonitostima razvoja. društvenih i stolnih igara. pa odgojitelj cijelim svojim bićem utječe na dijete. . higijene u kupaonici. 12. glazbe. 10. 7 . aktivnosti se trebaju raditi u malim skupinama. dati prednost njegovoj inicijativi. prirode. ostvarivati i samoprocjenjivati zadaće odgojitelja. dosadu. svojim pozitivnim stavom. Nemaju sva djeca iste potrebe u isto vrijeme. Roditelji bi se trebali s odgojiteljem dopunjavati u odgoju i međusobno se uvažavati. S roditeljima treba surađivati zato što su roditelji i institucija primarnog mjesta djetetova življenja. 7. 6. omogućavati djeci kontakt s djecom druge dobi. a budući da se odgoj ostvaruje kroz interakciju. pretjerani osjećaj odgovornosti za uspjeh aktivnosti u kojima sudjeluje i dr.NAČELO – Odgojitelj i drugi stručnjaci trebali bi utvrđivati. poticati dječja pitanja. NAČELO – Dijete treba štititi od djelovanja koja mogu izazvati trajniji strah. likovni. Često nismo svjesni utjecaja sebe na druge. NAČELO – Odgojitelj treba osigurati uvjete i dalje poticati spontana i stvaralačka ponašanja uvažavanjem. posramljenost. . . obiteljske aktivnosti. Dijete vrtićke dobi treba imati kutić za početno čitanje i pisanje. 9. građenja. djecu međusobno treba procjenjivati. NAČELO – Partnersrvo s roditeljima u odgoju djece – kvaliteta odnosa između roditelja i djece primarna je u odnosu. 11.4. Dječja kreativnost se pojavljuje tamo gdje postoji pozitivna emocionalna klima i tamo gdje je odgojitelj kreativan. Ovaj pristup nam govori da trebamo dobro poznavati razvojne osobine određene dobi. 8. pijesak i vodu. dugo mirovanje. Svi trebaju biti jednako zastupljeni i trebaju se koristiti i ostale prostorije. NAČELO – Individualni pristup djetetu znači promatrati dijete. Do kreativnih ponašanja dolazi i kroz komunikaciju i interakciju djece. tjeskobu. onda i odnose između nas i djece.NAČELO – Svi koji provode predškolski program trebaju primjenjivati fleksibilnu i elastičnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa.

te zadovoljavanje potreba roditelja. polazeći od temeljnih programskih zadaća. poticanje razvoja (cjelovitog.Ukratko – osnovna uloga odgojitelja je pozitivna stimulacija cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta kao individuuma. 8 . te poboljšanje kvalitete njegova života. svih područja i pojedinačnih područja razvoja). a to su polaženje i zadovoljavanje potreba djeteta.

prevelike radne organizacije. te na sporiji proces formiranja statusnog identiteta dječjeg vrtića i djelatnosti u cjelini. a zdravstvena i odgojnoobrazovna su bile pod utjecajem tadašnjih gospodarskih mjera. bit takvog pristupa je u ostvarivanju funkcija: . oblicima stručnog usavršavanja i doškolovavanja kao i ostvarivanjem interdisciplinarnog pristupa timskom djelovanju raznih profila stručnjaka za rad s predškolskom djecom u vrtiću. Dosadašnji razvoj predškolskoga odgoja porogramski je bio usmjeren prema razvoju cjelodnevnog primarnog programa.4. na smanjenu mogućnost aktivnijeg sudjelovanja stručnih suradnika u neposrednom radu s djecom. odgojiteljima. čiji interes obuhvaća razvoj pojedinca u skladu s osobnim potrebama. osnovna funkcija vrtića bila je socijalno-zaštitna. Prema tome. 9 . premda su dio njegovih prava na pravilan i neometan razvoj. U odgojno-obrazovnom procesu treba omogućiti svakom djetetu najpogodniji program koji bi bio čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem u cjelini. a mora polaziti od općih postavki odgoja individualiteta. . To je nadalje utjecalo na teže uspostavljanje suradničkih odnosa odgojitelja s djecom i njihovim roditeljima. sposobnostima.) RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU. te kao socijalni zaštitni oblik bio primjeren potrebama zaposlenog roditelja. prevladavanje jednog programskog oblika rada i loša opremljenost igračkama i drugim materijalom. . Jednostavno su se najmanje uvažavale potrebe samog djeteta. Takav pristup. mogućnostima.dopunjavanje obiteljskog odgoja. Posljedice takvog pristupa su bile velike: prevelik broj djece u odgojnoj skupini. PRAĆENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEČJEM VRTIĆU? Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih djelatnika odgojnoobrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu. planiranju. te osposobljavanje pojedinca za određeni stupanj vlastitog razvoja u cjelini. njegovog pristupa u planiranju. praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću. programitranju. PROGRAMIRANJU.osiguravanje uvjeta za optimalan djetetov razvoj. Iako je programska osnova za rad bila osigurana stručno osposobljavanim kadrovima. može činiti osnovu kvalitetnog življenja pojedinca u njegovu okruženju. na izražajnije poboljevanje djece. ako ga na pravilan način uvažavamo. roditeljima. naglašava se potreba jasnijeg određenja djelatnosti predškolskog odgoja. praćenju i vrednovanju odgojno obrazovnog procesa kao specifičnog integracijskog dijela odgojno-obrazovnog sustava. Suvremeno koncipiran odgojno-obrazovni sustav temelji se na razvojnom i integracijskom pristupu.pomoći roditeljima na brizi za sigurnost i odgoj djeteta.

Razvojno primjereni kurikulum mora odgovarati dobnom rasponu unutar skupine i primjenjuje se s obzirom na različite potrebe. --------------------------------------------------------------------------------------S obzirom na dosadašnje spoznaje o tome kako djeca uče neprimjereno je učenje na način školske nastave. emocionalni. specifičnosti njegove razvojne mogućnosti i pojedinačne djetetove potrebe. programiranju. kojim se mogu i trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Takav program skrbi za sva područja djetetovog razvoja – tjelesno. spoznajni i tjelesni razvoj.dobna primjerenost odnosi se na znanje o tipičnom razvoju djeteta određene dobi i predstavlja okvir pomoću kojega odgojitelj priprema okružje . S obzirom na cjelovitost razvoja. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa mora mu se osigurati pravo autonomnosti. samostalnosti i slobode u odnosu na ostale dijelove odgojno obrazovnog sustava. skrb. takva slika djetetovih potreba i mogućnosti jednako je važna za programiranje. socio-emocionalno. u prvom redu odgojitelj. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa treba se uvažavati djetetova dob. kao i za stvaranje kraćih programa više usmjerenih na poticanje nekih razvojnih mogućnosti. spoznajno. Razvojna primjerenost ima dvije dimenzije – dobnu i individualnu. a istodobno odgovaraju potrebama obitelji. Na taj način se predškolski odgoj može razvijati kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sustava. ali koji ipak utječu na razvoj djeteta u cjelini. Drugim riječima. a ujedno i načinu planiranja.Uz sav taj humanistički pristup odgoju. a istodobno treba trajno usklađivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa. . njihovih mogućnosti.individualna primjerenost odnosi se na jedinstvenost i specifičnost svakog djeteta kao osobe Znanja o karakteristikama razvoja djece odgojitelj koristi da bi osigurao materijale i aktivnosti primjerene određenoj dobnoj skupini. programiranja. Isto tako je važno da stručni kolektiv. treba poticati slobodu izvršitelja programa u planiranju. te za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece. kontinuiranih oblika odgoja. 10 . a u provođenju planiranja. unapređuju socijalni. Programi moraju biti primjereniji dječjim potrebama. ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih. praćenju i vrednovanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. govorno. programiranja. u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja ima cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. interesa i iskustava. interese i razvojne razine svakog pojedinog djeteta. Kvalitetni predškolski programi osiguravaju okružje koje daje sigurnost.

dugoročno planiranje – tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednička bitna zadaća. dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti. . Odrasli reagira brzo i izravno na dječje potrebe. poticajnim pitanjima. kako). nude mogućnost izbora sudjelovanja u manjoj grupi ili samostalnu aktivnost. Startegije planiranje i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću su: . čime. i sl. usmjeravanjem pažnje. planirani poticaji navode se unaprijed. komunikacija). Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokuša ponovo ili da pronađe druge mogućnosti. konkretizacija u orjentacijskom (tromjesečnom) planu – sklopovi aktivnosti (teme). definira se način realizacije aktivnosti (gdje. jer je dijete cjelovita osoba i ma koliko neke osobine bile razvijene (preme standardima za dob). navode se posljedice promjena u materijalnim.). uvijek poticati daljnji razvoj osobina. Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponašanju u ravnoteži sa svješću odraslih o individualnim razlikama među djecom. organizacijskim i drugim uvjetima. U biti.kratkoročno planiranje – tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (što) prema sklopovima aktivnosti iz orjentacijskog plana. projekti. Odgojitelj priprema okružje u kojem će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem raznovrsnim materijalima. Odgojitelj treba biti spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobičajene interese i sposobnosti koje prelaze uobičajene okvire prosječnog razvoja. Djeca uče na pogreškama.dnevni plan – samo je nadopuna tjednog. interakcije s drugom djecom i odraslima. želje i poruke te prilagođava svoje odgovore različitim stilovima i sposobnostima djece. socio-emocionalni razvoj. navode se rezultati suradnje sa roditeljima. osvrće se na ostvarene aktivnosti i sadržaje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni. spoznaja. Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mašte.Aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja utječe i na druge dimenzije. specifičnosti u ponašanju djece. Važno je osigurati djetetu osjećaj uspjeha. Vrednovanje ostvarivanja plana i programa (tromjesečni plan i program). U razvojno primjerenim programima odrasli osigurava raznolikost materijala i aktivnosti. Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom prostoru. a u odnosu na postavljene zadaće. Odrasli omogućuju djetetu uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške. . Osnovni organizacijski oblik provođenja programa je dječji vrtić. 11 . posebni doprinosi pojedinog djeteta). Primjereno planiranje programa temelji se na odgojiteljevu opažanju i praćenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta. procjenjuju se postignuća djece. komentira se brojno stanje skupine. a dodaju se spontani poticaji za spontano nastale aktivnosti djece. poticajima za određenu aktivnost ili sklop aktivnosti. te razvojne zadaće (po područjima: motorika.

Važno je imati cjelovit uvid u djetetove specifičnosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omogućiti najpogodniji program odgoja i obrazovanja čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem. Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoći mu da samostalno gradi i stječe znanje.

12

5.) POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA ŽIVOTA U DJEČJEM VRTIĆU?
Potreba je stanje organizma ili socijalna situacija izazvana određenom neravnotežom, nedostatkom, koje pojedinac može, ali i ne mora biti svjestan. Potreba odražava manjak ili višak nečega što bi, da postoji u odgovarajućoj količini, pridonijelo dobru stanju organizma. Potrebe su pokretači našeg ponašanja, a želja ne mora biti identična s objektivnom potrebom. Osnovne (temeljne, opće) ljudske potrebe tipične su za sve pojedince neovisno o dobi, spolu i drugim obilježjima. To su primarne (osnovne) biološke i socijalne potrebe. Sekundarne potrebe su stečene i individualno različite, a predstavljaju interese, stavove i navike pojedinca. Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi određeni nedostatak, odnosno ima potrebe koje ne može zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba – stručnjaka za pojedino područje rada s djecom koja imaju teškoće u ponašanju, prilagodbi, tjelesnom funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izražavati kao potencijalne, prolazne ili trajne. Postoji nekoliko podjela potreba. Najopćenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser, predstavnici humanističke psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su: - fiziološke potrebe, - potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, - potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, te - potrebe za samoaktualizacijom. On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada određeni red. Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba: - potreba za preživljavanjem, - potreba za pripadanjem, - potreba za moći, PSIHIČKE - potreba za slobodom i POTREBE - potreba za zabavom. Osnovna uloga predškolskog odgoja je de pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Za odgoj predškolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete različito biće od odraslog čovjeka i da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekova razvoja gdje se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obilježja, fizičke i psihičke mogućnosti.
13

Za što bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je važna mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i njegova slika o tome što dijete može traje tijekom predškolskog perioda. Slika djetetovih mogućnosti i potreba važna je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Predškolsko dijete ima slijedeće osnovne potrebe: 1. osnovne tjelesne potrebe, čuvanje života i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u prirodi, . . .) 2. potreba za sigurnošću, nježnošću, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće 3. potreba za raznolikom stimulacijom koju omogućuje doživljajima i predmetima, bogata i promjenjiva okolina 4. potreba uzajamne komunikacije (koju omogućuje osjetljivost i aktivan odnos odraslig prema djetetu). Uvažavajući cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se izvanobiteljskom obliku predškolskog odgoja prigodom rješavanja određenih pitanja primjenjuju načela: - da je uvažavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini - socio-emocionalne potrebe su istog značenja kao i tjelesne, te je njihovo zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto. Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se može krenuti od toga da je već mala beba motivirana na neko ponašanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe. U početku su to one uglavnom za preživljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju, sigurnošću, zabavom, slobodom i moći. Djeca neprestano uče i usvajaju ponašanja koja ih vode do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjećamo, a tako i male bebe i dijete, jaku bol, a kada je zadovoljena osjećamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete uči. Najbitnije su fiziološke potrebe, a po Maslowljevoj teoriji, njihovo zadovoljenje je uvjet zadovoljavanja viših razina potreba: potreba za sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju, samopoštovanjem, poštovanjem, samoaktualizacijom. Važno je da su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Maslow nalazi čvrstu vezu između zadovoljenja potreba s razvojem nekih, čak brojnih, crta karaktera. Maslow nadalje smatra, kada je riječ o zadovoljenju potreba u djece, kako se susrećemo s teorijom po kojoj su crte karaktera naučene. Zadovoljenje potrebe za pripadanjem, ljubavlju i poštovanjem dovodi do razvoja svojstva kao što su emocionalna toplina, samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost.

14

spoznajnih i drugih potreba djeteta. bez obzira na druge. Organizacija uvjeta života u vrtiću ponajprije mora omogućiti zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta. stimulativne. stvaranje složene i stimulativne sredine. 15 . a istodobno omogućava ostvarivanje pismenosti. uz poštivanje: -individualnog ritma (npr.U zadovoljenju potreba bitni su materijalno-organizacijski uvjeti koji osiguravaju preduvjete za zadovoljenje potreba. klizno vrijeme obroka s obzirom na dolazak u vrtić i potrebu djeteta. stvaranje složene. njegovom fleksibilnom korištenju na razini vrtića i odgojne skupine (dostupnost sanitarnog čvora. Organizacija života i rada u vrtiću zahtijeva stalan zajednički dnevni ritam aktivnosti i odmora djece. važna okosnica programskog usmjerenja je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života. -higijenskih uvjeta. mogućnost preoblikovanja prostora. fleksibilne organizacije vremena i aktivnosti. i samim time i vrijeme neometane dječje igre). buka. organizaciju i oblikovanje prostora u kojem dijete živi. Stoga. a ipak predvidive okoline koja podržava i razvija spontano izražavanje djetetovih stvaralačkih mogućnosti. korištenje u nove svrhe i da po želji djece postaju mjesto za igru i istraživanje). zadovoljavanje djetetovaih potreba. odmorom i kretanjem) kao preduvjet za zadovoljavanje socioemocionalnih. omogućavanje djetetu lijeganje i ustajanje kada je to njegova potreba. organizacija i oblikovanje prostora. -omogućavanje i poticanje motoričke aktivnosti u skladu sa spontanim potrebama djeteta. -zaštite od nepovoljnih utjecaja okoline kao što su povrede. te podrazumijeva kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. garderobnog prostora. a potom razvojnih (osnova humanističkog pristupa). Cjelokupni odgojno-obrazovni program osmišljen je s ciljem pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja ponajprije djetetovih tjelesnih potreba (za jelom. što dulji boravak djece izvan zatvorenog prostora. za djecu uvijek nove. a koje su gotovo istog značenja kao i tjelesne potrebe.

9. u ovom smislu psihološkog razvoja.24 mjeseca. 8. prilagodljivije. udarati. ako dijete negativno ili uznemireno reagira na to treba pričekati.5 mjeseci treba u udaljenosti od djetetovih očiju oko 20 cm povremeno postaviti ogledalo.18 i 18 .Socijalna stimulacija – stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. To se odnosi na psihološki razvoj djeteta u razdoblju od rođenja do 6.6 godina. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . najvišeg dostignuća nekog segmenta razvoja. Važno je pavremeno mijenjati njihove oblike i boje. društvenije.14 mjeseci. ovisno o razvoju neuroloških struktura (mozak. 7. od rođenja do polaska u školu: 1. godine života) Da bi se pratio razvoj djeteta treba polaziti od samih početaka i da bi se došlo do nekakve optimale. polutvrde i dobro konstruirane igračke da ih dijete može vidjeti. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci. što je domena područja praćena razvoja djece predškolske dobi.5 godina.8 mjeseci.dirati ili baratati s njima. 1. Na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki. odnosno do polaska u školu. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . živci). itd. ovalnih oblika s nacrtanim nosom i očima 30 cm od dječjih očiju. godine života. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta mogu se podijeliti prema dobi djece. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 .) KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA PERDŠKOLSKOG DJETETA? (psihofizičke osobine djeteta od 1.Vizualna stimulacija – na desnom rubu dječjeg vidnog polja treba postaviti 80% vremena mobil od jakih kontrastnih boja. Svaki razvoj mora imati svoje kriterije i uvjete koji pokazuju put ka pravilnom razvoju djeteta. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca.3 godine. . do 6. Razvoj je slijed promjena u osobinama. sposobnostima i ponašanju djeteta poradi kojih se ono mijenja te postaje sve veće. razvoju i zbivanju.6 tjedana.6 tjedana: . 10. U razdoblju od 6 tjedana do 3. sposobnije. 6.uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .6. 3. 2. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . odnosno svega onoga što vidno uvjetuje i predočava pravilne psihološke procese i osobine u njihovom nastanku. odgoj). 4. genetski) i okolinski utjecaji (učenje. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 . te pokušati kasnije kada djete bude zrelije.4 godine. 16 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . fleksibilan i odvija se u socijalnom kontekstu. Dječji razvoj je dinamičan. 5. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . spretnije.

treba pratiti govorom. uz uzimanje djeteta u ruke. ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno. dodir. govorom. te reagiranje na zahtjev odraslog.8 mjeseci: . uspostavljanje veze na pogled. a kaka počne puzati ta površima treba biti veća.Omogućiti djetetu započinjanje interakcije. dodirom). . zadovoljavanje djetetove potrebe.Svaku aktivnost odgojitelja i djeteta. obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom te ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno – reagiranje na dječju inicijativu. . . ostavljanjem djeteta kada je umireno i zadovoljno. postupcima – reagiranjem na pozive djeteta.čim se dijete može okrenuti s leđa na bok treba mu osigurati površinu za igranje. tepanjem.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. čitanja sasvim kratkih priča.Osigurati adekvatne igračke – djetetu se daju takve igračke kojima može samo baratati. tepanje. 4. te uz osiguranje baratanja ili diranja igračaka u krevetu. smiješak. 17 . . bez pomoći odraslog.Na primjer.Gotovo isti uvjeti i interakcije kao i u razdoblju od 3 mjeseca.Osigurati prostor i odjeću koja ga ne sputava . . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca: .14 mjeseci: . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci: .Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe.Omogućiti djetetu bogat socijalni život. čak ni kada se pokaže javljanje tih novih pokreta. odnosno verbalizacijom svake radnje. traženje i dobivanje pažnje odraslog. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 .Ne požurivati motoričke vještine – dijete se ne smije postavljati u nove položaje. zadovoljavanjem njegove trenutne potrebe. te ono vježba i eksperimentira s novim aktivnostima. organiziranja jednostavnih igara (ku-kuc. smješak. . glasanje (reagiranje glasom. Uvjeti psihološkog razvija djeteta od 5 . 3.Obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom. postupcima – prihvačanjem bilo koje dječje inicijative uz reagiranje govorom ili igračkom. ali uz više igranja. jer dijete samo mora odlučiti kada je spremno za zauzimanje novog položaja. naročito zajedničku. ali ne baš uvijek reagirati na zahtjev za interakcijom 5. slaganje tornja). reagiranje i dolazak na plač i ostale ″pozive″. uspostavljanje veze na pogled. 2. govora i razgovora.

U toj fazi ne smijemo posramljivati dijete. predmete. da je samostalno u toj aktivnosti i da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odgojitelja ili drugog odraslog. U toj je fazi važno uočavanje i uvažavanje dječje inicijative. 7. hranjenja ili mijenjanja pelena. . jednostavnim i dosljednim postupkom prekidati.Olakšavanje odvajanja od roditelja – omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja. 18 . životinja. ne pretrpavati okolinu. Ponašanja opasna za dijete i druge treba jasnim. Važna je optimalna količina novih doživljaja. Umjesto upozorenja i zabrana učiti dijete kako može bezopasno obaviti željenu aktivnost pomoću demonstriranja jednostavnih radnji.Potrebne su intenzivne interakcije između djeteta i odgojitelja – najbolji trenuci za intenzivan odnos s djetetom su: za vrijeme kupanja. postupno produžavanje boravka u jaslicama. željom za utjehom ili nekim komentarom. a što ne smije. . . Treba postaviti jasne i ralistične granice što se smije. izražavanje.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – stvarati uvjete za samostalnu aktivnost. ali ih proširivati novim rječnikom. jer je tada odgojitelj potpuno posvećen djetetovim akcijama i reakcijama.Recipročno služenje igračkama – nakon intenzivne interakcije s odgojiteljem dijete se stavlja u prostor s adekvatnim igračkama 6. te povremeno mijenjati materijale i igračke. dostupnost jednostavnih i bezopasnih stvari i igračaka koje omogućuju isprobavanje. Kada dijete dođe s pitanjem. rastavljanje. ..Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – omogućiti djetetu istraživanje prostora s bezopasnim i zanimljivim stvarima iz svakodnevne upotrebe.18 i od 18 . eksperimentiranje.24 mjeseca: .3 godine: . . nego mu omogućiti isprobavanje granica do kojih može samostalno doći u svakodnevnim aktivnostima. a dječju radoznalost preusmjeriti na bezopasnu aktivnost. punjenje i pražnjenje.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućiti djetetu razvijanje osjećaja vlastite sposobnosti.Govor odraslih – svaka zajednička aktivnost djeteta i odraslog treba biti popračena govorom. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 .Poticanje simboličke igre – odnosno igre u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi. te koje proizvode zanimljive zvukove i posljedice za dijete koje se njime bavi. upotrebljavati riječi koje dijete razumije. Jezik mora biti jednostavan. sastavljanje. ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba. Potrebno je da je dijete aktivno. odrasli treba prihvatiti komunikaciju. korištenje prijelaznog objekta. boravak roditelja u jaslicama. pojava.

treba se koncentrirati na ono što dijete smatra važnim. u ovoj fazi odgojiteljevo obraćanje djetetu treba biti dulje i složenije.Osiguravanje razvoja kontrole i izražavanje emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djeteta. Sredstva za igru trebaju biti takva da djecu asociraju na radnje odraslih.4 godine: . . . pri tome se mora paziti da mu pohvale ne postanu važnije od rezultata.Poticanje simboličke igre – neophodno je da se odgojitelj pred djecom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima djeca već imaju iskustva. a ne iz usporedbe s drugom djecom.Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje djeteta . Omogućavanje doživljaja uspjeha iz rezultata aktivnosti. . te podržavati radoznalost koja se u ovoj dobi naročito izražava u postavljanju pitanja "Zašto?". . omogućavati uporabu govora u pričanju i prepričavanju doživljaja.Govor odraslih – važno je da odgojitelj pokuša razumjeti što nam dijete želi reći.Poticanje simboličke igre – neophodno je da igri odgojitelja pred djecom prethodi zajedničko iskustvo djece o radu i aktivnosti odraslih. odnosno na ulogu u igri. ali treba biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar. Uvjeti psiholiškog razvoja djeteta od 3 .Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh. . odgojitelj mora biti model prihvatljivog ponašanja i izražavanja svih emocija. ozljede ili neuspjeh.Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djece. ali i poticanje upotrebom govora. 19 . . gdje odgojitelj treba biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija. a ne unutarnjim potkrepljenjima. jer se na taj način stvara ovisnost motivacije o vanjskim. 8.Omogućavanje intelektualnog razvoja – važno je "mišljenje ruku". odnosno poštivati inicijativu djeteta.Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti – osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svojeg djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućavanje doživljajauspjeha u aktivnostima. odgojitelj ne mora biti stalno u interakciji s djetetom.Osigurati blizinu odraslog – kako bi se spriječile neugodne posljedice istraživanja. potporu ili pažnju ako je traži. te je potrebno stjecanje iskustva kroz sve senzorne puteve. .. .

redanje (pojmova broja i količina). .Omogućiti aktivnu upotrebu govora – ne samo u pasivnom slušanju. kamenčići. jako je važno da se točno odrede granice između zbilje i mašte te da dijete ne izgubi pojam o toj granici. bez unutarnjeg pravog doživljaja.). . . omogućavanje aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza).Koristiti socijalne igre kod postavljanja granica neprihvatljivog ponašanja – i objašnjenja razloga za to na djetetu prihvatljiv način. štapići. da verbalno izraze što osjećaju. . uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju na dječja pitanja. nestereotipne uloge u igri uz veliko bogatstvo materijala za igru.Osiguravanje razvoja inicijative – davanje slobode za istraživanje i eksperimentiranje.9. baratanje predmeta za stvaranje pojmova (količine. tj. treba umanjiti važnost pohvale. jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo vanjskim pohvalama. .Kontrola impulzivnosti i razvijanje refleksivnosti – stvaranje navike kod djece da razmisle prije nego što odgovore. igranje materijalom: zrnca. za pravljenje hrpica. . .Omogućavanje intelektualnog razvoja. slaganje. razdvajanje. . spajanje. krugovi. 20 . Odgojitelj treba nastojati što više naglasiti vrstu uspjeha. promatranje.Osiguravanje razvoja kontrole emocija – omogućiti da izraze i prepoznaju svoje emocije. omogućiti raznolike i nove. . boji.Omogućavanje osjećaja vlastite efikasnosti (kompetentnosti) – djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima. tj. što bi bilo kad bi. . doživljaj uspjeha dijete postiže i iz pohvale odraslog. traženjem da zamisle kako bi još. . stavljanje u skupove. čepovi. plodovi. kako se osjećaju i da pokušaju analizirati zašto se tako osjećaju (uz pomoć odgojitelja koji im pitanjima razjašnjava unutarnje doživljaje). . . kako bi drukčije.Poticanje simboličke igre – omogučiti djeci uočavanje raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnim situacijama (posjete. susreti i dr. pločice nejednake veličine za slaganje po redosljedu. . naročito kod djevojčica. doživljaj uspjeha dijete može imati onda ako uvidi da je nešto postiglo svojim zalaganjem. odnosno stvaranje perciptivnih predodžbi kroz sve senzorne kanale – za to je potrebna primjena konkretnog materijala. bez tuđe pomoći.Poticanje maštovitosti i kreativnosti u izmišljanju – davanje ideja za variranje. . razvijati kod djeteta "unutarnji" osjećaj uspjeha. nego i u aktivnom pričanju i prepričavanju. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 .5 godina: . itd. odnosa).

21 . pojava empatije i simpatije je dominantna. psovanje. djeca su sve više samostalnija u obavljanju nekih životnih radnji (pranju zuba.djeca izražavaju emocije na socijalno prihvatljiv način. na stvaranje prijateljstva. te treba: . lica. . uzimanju zaštitničkog odnosa prema mlađima.omogućiti društvene i sportske igre sa što većim brojem djece ili odraslih.omogućiti i poticati djecu na suradnju s drugom djecom. apstraktnih pojmova.poticanje djetetovog govora je vrlo važno jer već koriste sve vrste rečenica. prisutna je i dalje igra uloga. ali vrlo često ljutnjom reagiraju kada im se ometaju planovi i kada im se ne priznaje njihova inicijativa (podsmjehivanje. ali još uvijek vole prisutnost odrasle osobe. . osnove gramatičke srukture i sl. pružiti im materijale za konstrukciju. poticati stvaralačku igru u kojoj se često igračke koriste na novi način. spremanju na spavanje). ruku.10. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . oblačenju i svlačenju. . hvalisanje.6 godina: Kod djece te dobi znatno je vidljiv pomak u svim aspektima optimalnog psihološkog razvoja . ruganje). gdje bolji i dominantniji preuzima inicijativu.

Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja potreban je određeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije. Jaslice bi trebale biti "produžena ruka" majke i oca. artikulirati svoje postupke.7. Razvoj govornog izraza djece ovisit će o uspješno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provođenju neverbalne i verbalne komunikacije između odgojitelja i djeteta. Treća je cjelina njege i hranjenja djeteta. ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA? Dječje jaslice su jedna od prvih dječjih potencijalnih sredina. kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama. da zadovoljava svoju potrebu za djelovanjem. šesta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajedničke aktivnosti djece i odgojitelja. istraživanjem. Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. trebali bi omogućiti djeci veću slobodu u izboru aktivnosti. prvim načinima istraživanja u društvu druge djece koja će svakom pojedincu biti i dobro došli poticaj. To je šest postupaka u kojima je naglasak na ublažavanju rastanka djeteta od roditelja. organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna pravilno postupati s djecom. U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija prilagodi djetetu. a ne dijete njoj.) NEODVOJIVOST NJEGE. Temelj procesa njege. jaslice preuzimaju i obvezu pružanja poticaja za razvoj dječjih potencijala. odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih podtupaka odgojitelja. Odgojitelj pomoću protokola može procijeniti svoje postupke. Izrađen je protokol koji predstavlja hipotezu – on odgojitelju može biti model kako treba postupati. 22 . Četvrta. Postupci odgojitelja u skaldu s intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji. To je najbolje razrađena cjelina jer čini osnovu odgojnog rada – odgoj s djecom. dakle u vrijeme kada je intenzitet rasta i razvoja vrlo izrazit. Izbor aktivnosti. uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna – odgojitelj stalno bira svoju ulogu i koja će to biti. uvažavajući njihovu dob i situaciju. Pasivnost djeteta je najkarakterističniji znak odgojiteljeve neuspješnosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim životnim situacijama). Djeca bi u jaslicama trebala imati prilike i mogućnosti naći sve ono što im je potrebno da rastu psihofizički i oblikuju se u socijalnom i humanom pogledu. Protokol je podijeljen u sedam cjelina. To znači da pored uobičajene tjelesne njege. a dijete ovladalo nekim temeljnim sposobnostima značajnim za kasniji život i djelovanje u ljudskoj zajednici. kada zna pravilno. Sve je više male djece koju roditelji povjeravaju dječjim jaslicama i to u dobi od navršane prve do navršene treće godine života. da se svako dijete koje se u njima nalazi potvrđuje kao ljudsko biće u pogodnoj atmosferi sigurnosti i emotivne povezanosti s odraslom osobom. peta.

Socijalni odnosi među djecom u trećoj godini života u stalnim odgojnim grupama mnogo su brojniji i složeniji. djeca koja brzo uče i vesele se samostalnim pokušajima. ali su sva jednako vrijedna. odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. Djeca najviše komuniciraju s odgojiteljem. Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jasličkim prostorima. U jaslicama. To okruženje treba biti sigurno. u ovoj aktivnosti. komunikacije s odraslom osobom može se očitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u verbalnu komunikaciju. Odgoj i njegu djece u jaslicama nije moguće promatrati bez odgoja i njege djece u obiteljskom domu. vježbati će svoje sposobnosti i vještine. da je svako dijete različito. poticati ih na interakciju. nedostatak poticaja. Okružje će povezivati djecu.Za razvoj govora odlučujuću ulogu ima odrasla osoba – odgojitelj. biti fleksibilni i otvoreni prema potrebama djeteta. Vrijednost simboličke igre je i u tome što dijete samo organizira aktivnosti. u paru i promatrano dijete samo sa sobom. U mlađim grupama to su uglavnom neverbalne akcije djeteta upućene odgojitelju. najčešće imitira. bilo da su inicirane od djece ili odgojitelja. Prve manifestacije simboličke igre najčešće su događaji neposrednog djetetovog iskustva. te svi moraju surađivati. Suradnja obitelji i institucije je nužna za postizanje optimalnih rezultata. Cjelovit pristup njege i odgoja djece u jaslicama podrazumijeva povezivanje svih sastavnica. prerađuje. Ako odrasli koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu poštuju tu činjenicu. Činjenica je da je dijete najvažnije u odgojnoobrazovnom procesu. a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta. nesmetano će se provoditi aktivnosti. 23 . najvažnije je stvoriti djetetu potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. U takvom jasličkom okruženju djeca će se slobodno kretati i istraživati. U prikupljanju podataka o djetetu uključeni su roditelji. Simbolička igra javlja se pri kraju senzomotoričkog razdoblja. u jaslicama će biti kreativna djeca. rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. zatim u aktivnosti malih grupa. i važne su reakcije odgojitelja na neverbalne i verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete. i u ovoj dječjoj dobi. uredno i primamljivo djeci koja su u središtu cjelovitog pristupa. Govorna komunikacija nužna je i sastavni je dio simboličkih igara. njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (biološke i one za sigurnošću). Komunikaciju u mlađim i srednjim jasličkim grupama uglavnom uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraćaju njemu. ali im istodobno i omogućivati osamu. samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva određenu i raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti.

usklađeni s dječjom razvojnom dobi i i potrebom. te da 24 . nema nikakvog razloga da se to spriječava. predmete. Da bi djelovanje vrtića bilo što efikasnije. namještaj. Prostor. odnosno da njegov odgovor ne bude obavezno u skladu s očekivanjem. mora biti prilagođena potrebama djece. alat. ostvarivanja. učenja i aktivnosti djeteta. Odgojitelj mora biti osjetljiv na to da svako dijete pokrene na akciju. i namjera im je da potiču dječju akciju organiziranja prostora i vremena koji pripadaju samo njima. Vrtić i dobar odgojitelj imaju uvjete za ostvarenje više raznovrsnih poticaja za dječje slobodne aktivnosti. pa tako i prostora. materijala i vremena u dječjem vrtiću reflektira se na odgojni proces i na razvoj djeteta. poticaje i ograničenja. Pružanjem poticaja pružamo i priliku da dijete na njih odgovori ili ne odgovori. jer kroz materijalnu okolinu dijete prima informacije o sebi i drugima. Dijete iz prostora u kojem živi prima važne poruke o sebi i drugima. Velik poticaj na djecu ima odgojitelj. Oblikovanje prostora u funkciji razvoja. Dijete ih može koristiti u naučenom značenju kao didaktičke igračke. Poticajno djeluju na razne vrste pitanja. predmeti i materijali za aktivnosti djece se trebaju strukturirati uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti. otkrivanje. Prostor. shvaćajući kao akciju i interes djeteta za djelatnosti drugih. bezvrjedni i otpadni materijal iz kojeg će djeca odabrati nove simbole za igre ili će dio tog materijala koristiti za radne aktivnosti. Organizirane posjete kao dio direktno vođenog rada pokazale su se kao vrlo poticajne za dječje slobodne aktivnosti. Poticaji su važni elementi djelovanja iz sredine na razvoj pojedinca. Ako je odgojitelj sposoban da se oduševljava djecom. Organizacija prostora je priprema fizičke sredine djeteta -materijalnog konteksa.8. poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. nužno je da se svako dijete u svakom trenutku poduzimanja konkretne odgojno-obrazovne akcije u vrtiću osjeća nesputanim i sigurnim. istraživanje. stvaranje. za traženje. osobito je važan njegov pristup djeci. odnosno da bi ono bilo dosljedna poticajna sredina. Poznate su nam i didaktičke igračke koje su date s mogućnošću prethodnog spontanog manipuliranja. praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. MATERIJALA I VREMENA ZA DJEČJE AKTIVNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Organizacija prostora. bitni je aspekt programiranja. riješavanje uočenog ili mentalno nastalog problema. Organizacija rada vrtića. a njemu samom pružiti poticaj. ali ako mu u nekim trenutcima odgovara da u njima vidi simbole za nešto drugo. Poticaji imaju vrijednost pokretača. Poticaji mogu biti vezani uz nove igračke. odnosno onim što može odušaviti i djecu onda će njegovo oduševljenje prelaziti na djecu. izazova za upoznavanje s nečim. za istraživanje i otkrivanje. sredstva i igračke u vrtiću trebaju biti pažljivo i stručno odabrani.) ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA. zato što je vrtić u pravilu namjenski organizirana pedagoška sredina.

voda. Materijale je nužno obogaćivati – dodavati nove. . . prostor namjenjen prometnom odgoju i vanjski kutić prirode. Oblikovanje vremena i prostora mora uključivati i dječju inicijativu dinamikom traženja. tkaninu. Oblikovanje prostora služi kao poticaj i izazov djetetu i odgojitelju: potiče na kreativnost i stvaralaštvo. tobogani. pošte. I u vrijeme slobodnih aktivnosti mogu nastati potrebe individualnih ili grupno usmjerenih pedagoških akcija. a time i mijenjanju i razvijanju samih sebe. spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja. . Organizacija fizičkog okruženja (poticajnog prostora) razvija kod djece osjećaj sigurnosti. vode i pijeska. . . ljekarne. Spoznajnom i funkcionalnom razvoju djece posebno mogu pridonijeti predmeti s kojima će djeca eksperimentirati (magneti. prirodnine. .) oni se formiraju ovisno o dječjim interesima i željama. Vanjski prostor ne može biti organiziran isto kao i unutrašnji. a i roditelj i svi su u interakciji i komunikaciji. mogu nastati situacije kada treba učiniti ustupak snažno motiviranim dječjim spontanim interesima. odjeću. 25 . inicijativu. građevni. frizera. U prostorijama za dnevni kontakt djece postoje organizirani tzv. otkrivanja. igru. . termometri. stvaranja. pješčani sat. penjalice. dekora. raspoređeno između slobodnih i direktno vođenih aktivnosti ne može i ne smije biti direktno razgraničeno.). . likovni. . samostalnost. ali i neoblikovanim materijalima. vaga. a maštovito dijete dopuniti i pretvoriti u pogodne simbole. . trebao bi sadržavati igrališni dio (pješčanici. pijesak. motorički razvoj. kao što i u vrijeme vođenih aktivnosti. U cjelodnevnom boravku djeteta u vrtiću određeni vremenski isječci omogućuju najviše slobodnih aktivnosti. . kutići (obiteljski. Bitno je da se uvijek ide na ruku dječjoj inicijativi i slobodi. manipulativni. prirode. Kutići se oblikuju različitim meterijalima – već gotovim kompletima i igračkama. klackalice. dodavati i neupotrebljive kućanske aparate. . Prostor je mjesto gdje se svjesno igraju odgojitelj i djete. glazbeni. Samo u takvim situacijama djeca mogu biti pravi akteri mjenjanju svoje sredine. . . Teško je nabrojati sve što bi maštoviti odgojitelj mogao ponuditi kao poticaj.). trgovine. pozitivnu sliku o sebi i drugima. . Ukupno vrijeme.svaka situacija sadrži u sebi potencijalne odgojno-obrazovne razvojne efekte koji naravno ne moraju biti istovjetni za svako dijete.

Pojam o sebi formira se u interakciji s drugim ljudima. bilo da ju dijete prihvaća ili ne. ali je pitanje koliko je u toj spoznaji prisutno djetetovo "ja" i što je s djetetom u tom svijetu. Važna je spoznaja svijeta. voljeno. inspiracija i izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. S obzirom na reakcije odraslih na dijete. U djetinjstvu je važno da slika o sebi (i to pozitivna) bude poticaj daljnjem razvoju i ostvarivanju sebe i vlastite slike o sebi. Otkrivaju mogućnost kontrole vlastitih djelova tijela. Svijest i slika o sebi počinju se oblikovati u najranijem djetinjstvu otkrivanjem i istraživanjem vlastitog tjela. Odgojitelj mora biti osjetljiv za potrebe svakog djeteta. U svakodnevnom pedagoškom radu u dječjim vrtićima vodi se računa o djetetovim znanjima o vanjskom svijetu. Lice govori svakom djetetu je li prihvaćeno ili odbačeno. Djetinstvo postavlja prve konture (naznake) slike o sebi koja će sadržavati pozitivno/negativno lice/naličje. otkrivaju vlastito "ja". jer gubitak individualnosti na širem društvenom planu znači gubitak samostalnog odlučivanja i odgovornosti. Odrasli moraju utjecati na djetetovo formiranje svijesti o sebi. Djetetova spoznaja svijeta nije samostalna. Djelovanje djece unutar skupine ima neke prednosti u oslikavanju osobnosti i slike o sebi. ali može biti i rizik.9. i stječu sliku što sve mogu učiniti i ostvariti. Jedna od njih je ta da je slika o sebi ili self koncept sistem pojmova koji su jednoj osobi dostupni prilikom pokušaja da sebe opiše i da definira svoja unutrašnja stanja. Spoznaja sebe težak je i kompleksan zadatak. Djeca su jedno drugom poticaj. dok istovremeno znaju mnogo o svojoj fizičkoj i društvenoj okolini. kada se radi o spoznavanju svoga "ja" dijete je prepušteno samom sebi. njegovih djelova i mogućnosti korištenja (otkriće sebe kao "ja" i što taj "ja" sve može učiniti i ostvariti). Integracija pojedinca s grupom jedan je od primarnih zahtjeva za dijete s dolaskom u vrtić. Tokom vremena odgojitelj mora biti osjetljiv da integracija djece ne bude na štetu djetetove individualnosti i spontanosti. ono postaje svjesno sebe. U suživotu se izražavaju (ne)prijateljski osjećaji. ali u najgoroj varijanti ne 26 .) RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDŠKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGOJITELJA? U literaturi se navode različite definicije pojma slika o sebi. Među predškolskom djecom ima mnogo djece koja ne znaju svoju boju kose ili očiju. ogledalo koje im šalje i prima poruke o njima samima. To je važan doprinos stvaranju slike o sebi. već je dijete u tom procesu okrenuto odraslima koji su dobri partneri u spoznavanju vanjskog svijeta. Roditelji i najbliži daju prvi materijal koji predstavlja osnovu daljnjeg razvoja pojma o sebi. rivalstvo koje neće i ne može dugo trajati. njegovih interesa i osjećaja. fizičkoj i socijalnoj sredini. Boravak djece u vrtiću može biti poticaj individualnosti. Međutim.

Ono što se u komunikaciji s roditeljima utemelji. Vršnjaci predstavljaju značajnu novost za dijete. emocionalni aspekt . kasnije se teško mijenja. znanja o socijalnom ponašanju. svijest o socijalnom "ja" – spoznaja o pripadnosti skupini. onda se prvo izdvajaju znanja o fizičkom identitetu. osloviti ga imenom. socijalne i intelektualne funkcionalnosti. Svaki novi susret s ljudima je šansa za promjenu. potrebe. svijest o psihološkom "ja" – misli. Odgojitelj bi svako dijete trebao pozdraviti ulaskom u vrtić. svijest o aktivnom "ja" – tipična ponašanja. 27 . što su one bogatije. Povučenu djecu poticati i isticati među vršnjacima i davati takvoj djeci pažnju. želje. i tek onda unutrašnji doživljaji 3. svijest o fizičkom "ja" – imenovanje svojih djelova tijela. kognitivni aspekt . Osnovna obilježja procesa spoznaje su: 1. vlastite sposobnosti i mogućnosti. treba stvoriti ugodnu atmosferu u skupini. niti usmjerena na određeno ponašanje.ako proces analiziramo kronološki. Komentirati novosti o izgledu. važno je da odgojitelj ostvari kvalitetnu komunikaciju s djetetom. Stoga je jako bitno da odgojitelj posjeduje senzibilitet za djecu koja nisu dovoljno glasna i nametljiva i za onu koja misle drugačije. emocije. osjećaj topline i poštivanja. reakcije drugih. Elementi opće slike o sebi: 1. morala bi biti bez omalovažavanja cjelokupne osobnosti. . Odgojitelj se treba obraćati grupi i svakodnevno provoditi aktivnosti koje doprinose upoznavanju sebe. kao i mogućnosti emocionalne. . 2. jer dijete tako uči kontakt očima s drugim ljudima. Tijekom svog rada u grupi. Osigurati djeci jednoznačne i jasne poruke s pozitivnim konotacijama. funkcije i svojstva. odgajatelj često registrira samo one odgovore koje želi čuti. 3.(ja je objekt koji dijete spoznaje) 2. pružanje podrške dječjem JA. Podrška ne smije biti kritična. socijalni aspekt – dijete inspiracije o sebi dobiva od ljudi iz svoje okoline. 4.govoti ništa. Za stvaranje bolje komunikacije između djeteta i odraslog/odgojitelja potrebno je stvoriti mogućnosti i uvjete koje će djeci omogućiti upoznavanje vlastitog tijela. Dolaskom djeteta u vrtić važno je da ga odgojitelj primjeti da je došlo. dopustiti djeci da promatraju kako bi se prilagodili novoj situaciji. pri tome gledati djetetu u oči. Pri razgovoru odgojitelj se trba spustiti na dječju razinu (fizički). ne koristiti zapovijedi. Odgojitelj bi trebao biti osjetljiv na dječju potrebu za pažnjom. tj. . ali nije nemoguće. Tako često djeca prihvaćaju i ponavljaju najnametljiviji odgovor nekog djeteta. zato polazak u vrtić za neku djecu znači šansu za promjenu u smislu korekcije slike o sebi. dijete će imati više podataka za formiranje slike o sebi. jer time se djetetu pruža pozitivna pažnja i osjećaj važnosti.

trebao bi podržavati demokratske odnose u skupini. zna svoja ograničenja. razvija se odrastanjem i pod utjecajem je kognitivnih i socijalizacijskih varijabli. osobito u igri sa starijom djecom.pozitivnom odnosu preme drugome. povjerenju u druge . njegovi će osjećaji prema sebi i svijetu biti pozitivni. više ugodna nego neugodna. 28 .voli sebe Trogodišnje dijete ima jasnu predodžbu o fizičkim mogućnostima na osnovu vlastite provjere iz aktivnosti.povećanju vjerojatnosti uspješnog nošenja sa stresom u životno nepovoljnim uvjetima. Odgojitelj će nastojati ulijevati djetetu osjećaj sigurnosti i ohrabrivati ga tijekom boravka u skupini. promatrati druge ljude kao potencijalno prijateljske i vrijedne truda. Uključenost u socijalno okruženje potiče djecu da se uspoređuju s drugom djecom kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. a djecu doživljavati kao individue sposobne činiti nešto zbog sebe samih (unutrašnja motivacija) i vrijedne kao osobe.samopouzdanju. Karakteristike djeteta koje ima pozitivnu sliku o sebi: . samopoštovanju . Za poticanje pozitivne slike o sebi kod djeteta važna je odgojiteljeva osobnost i stručnost.boljem školskom uspjehu. zna loše strane . Šestogodišnje dijete razlikuje psihološko (unutarnje) od fizičkog (pojavnog) "ja".prihvaća sebe takvim kakvim jest . djeca ne samo da počinju razumijevati sve više o sebi. Često ih zna precjenjivati. ali ih drži u čvrstoj vezi i negira mogućnosti njihovog nesklada (nesklada motiva i osjećaja s jedne strane i ponašanja s druge strane). Samovrednovanje. više brižna nego nebrižna.Pozitivna slika o sebi doprinosi: . . kao i znanje o sebi . Ono mora prepoznati da je cijenjeno. Odgojitelj bi trebao biti optimističan. uz svijest o fizičkom i aktivnom "ja". Ako su u cijelosti dječja iskustva iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec. "Ovo je moj prijatelj" – ta prijateljstva su kratkog vijeka. Kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka. Dijete mora vjerovati odgojitelju i članovima skupine kako bi mogao otvoreno izražavati svoje osjećaje. počinje se razvijati i svijest o socijalnom "ja". obično do prvih nesuglasica – ali nam pokazuju razvoj svijesti o pripadanju). nego počinju i vrednovati te informacije. više uravnotežena nego neuravnotežena. Odrastajući.poznaje sebe. imati sposobnost gledanja stvari s tuđeg stanovišta.razvoju emocionalne stabilnosti . To je vidljivo iz njihovih izjava (npr. da su mu drugi skloni i da ga podržavaju. vrijedno truda. zna što može.

moraju biti inicijatori projekta. Ovaj oblik rada je naročito pogodan u radu s darovitom djecon jer omogućava zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba darovite djece unutar skupine. 29 . te usvoje određene vještine da se potakne uspješniji socio-emocionalni razvoj djece. U njemu dolazi do povezanosti i ispreplitanja niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koja potiču gotovo sva područja dječjeg razvoja. Omogućuje djetetu učenje na pripodan način. užu ili širu.) DJEČJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA? Rad na projektu jedan je od oblika integriranog kurikuluma. . gdje se doživljajno uči. tijekom određenog vremena. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu: .poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta. a neke će potaknuti vješte. a danas ga nalazimo u praksi predškolskog odgoja gotovo svih europskih zemalja. U najopćenitijem smislu. Tema projekta mora biti važna djetetu. pitajući. aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti. djelatnike vrtića i širu društvenu sredinu. Osnovna mu je pretpostavka da radeći na nekom projektu. a ne odgojitelj. . da djeca razvijaju određene potencijale i sposobnosti. sklop aktivnosti vezan uz određenu tematiku. Postizanje ovih kao i ostalih ciljeva kroz rad na projektu bit će moguće samo ako odgojitelj-voditelj projekta sam uspješno svlada jednu važnu vještinu – da sve što on smatra važnim za dijete. Tijekom rada na projektu odgojitelj može pomoći djeci da formuliraju što bi sve radom na projektu mogli i željeli doznati. Rad na projektu poduzimaju djeca u suradnji s odgojiteljem. Neka će djeca do toga doći spontano. Djeca. odnosno u kontekstu koji za njega ima smisla.razvijanje određenih potencijala i sposobnosti te usvajanje određenih vještina. u tzv. Program se osmišljeno počeo koristiti u Italiji.stjecanje određenih znanja i predodžbi. dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu. promatrajući. dijete širi svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu da djeca steknu određena znanja i predodžbe. istražujući i poduzimajući određene aktivnosti. kako bi došli do željenog spoznajnog cilja. Pod pojmom projekta razumjevaju se različiti oblici integriranog učenja i istraživanja djece i odgojitelja. "Reggio pedagogiji". to je plan aktivnosti. a istodobno i druga djeca imaju veće mogućnosti za razvoj svojih potencijala. ali nenametljive intervencije odgojitelja. a po mogućnosti se nastoji uključiti roditelje. te samostalno razmišljajući i zaključujući. te u situacijama u kojima je motiviran za traženje odgovora u skladu s vlastitim stilom učenja. djecu uči kroz aktivnosti koje oni doživljavaju kao važne.10.

. Rad na projektu može se provoditi na različite načine. fleksibilnost. djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti. korisno je organizirati posjet raznim mjestima. rješavanje. posebno o ulozi odgojitelja. te šire njihovu spoznaju. različitost rješavanja. područja koje će se u projektu obrađivati. promatranje. promjene u procesu. Izvođenje projekta .Kad god je to moguće tijekom rada. Kako bi ostvarila cilj projekta. 30 . Zatim treba izraditi plan projekta. Na kraju rada na projektu provodi se vrednovanje.rad na projektu odvija se kroz razgovore i velik broj različitih aktivnosti. Važno je da se kao tema projekta uzme ono za što su djeca pokazala zanimanje. Rad na projektu je vrlo neuobičajen način oblikovanja pedagoškog procesa. On narušava brojne opće-prihvaćene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi. kako samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama. a one povećavaju kvalitetu rada na projektu i vode željenom cilju. isto tako. Moguće je da se tijekom rada na projektu. klasificiranje. Odgojitelj procjenjuje koliko je tema projekta obrađena. Djecu se ne smije prisiljavati. Rad na projektu započinje određivanjem teme projekta. te uvažavati sugestije koje su dali i inicijativu koju su pokazali. dobro je da odgojitelj odredi i cilj projekta – ono što radom na projektu djeca moraju postići. a koje potiču razvoj njihovih sposobnosti i vještina. identificiranje. jer djeca tijekom rada daju stalno nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan projektnih aktivnosti. prigodno koncipiran. Ali mora o urađenome porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada. Projektno planiranje zahtjeva dinamičnost. te vježbanje komunikacijskih vještina. to su sakupljanje. bilježenje. istraživanje. sudionike treba poticati da predlažu što i kako dalje. formira cilj novog projekta. bilo spontano ili uz pomoć odgojitelja. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan ustanova. ali će dobar odgojitelj znati zadržati njihovo zanimanje do realizacije projekta. Upravo suprotno – rad na projektu ima određenu strukturu i zadane etape rada. cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed sastaviti. Plan projekta izrađuje se u suradnji s djecom. tj. Dobar odgojitelj promatrajući djecu i njihovu zainteresiranost za rad pomoći će im usmjeravajući njihov rad. Ipak. neponovljivost. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djecu. Postoje brojne aktivnosti koje djeca mogu raditi tijekom rada na projektu. Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme. kako tražiti njihova rješenja. što ne znači da je taj rad nestrukturiran i stihijski. Tijekom provođenja nastoji se ostvariti plan. Kad se odredi tema projekta. je li postignut postavljeni cilj.

razumijevanjem i interpretacijom dječjih aktivnosti moguće otkriti što dijete zna. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom. 4. Nastoji se ostvariti plan. istražuju. a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti. te da je pažljivim promatranjem. 2. vještina i znanja. što sve mogu učiniti. a to su da se sa svakim djetetom bez obzira na dob treba ponašati kao s razboritom osobom. 31 . što im je bilo najteže. Određivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili. itd. Provođenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. umije i što ga interesira.U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redosljedom: 1. kao i način bilježenja aktivnosti. Radeći na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. 3. ono što radom na projektu djeca moraju postići. ako je djeci na raspolaganju velik izbor materijala. Ne izrađuje se cjelokupni plan. ako imaju mogućnosti izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima. Određivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj određuje cilj. Razgovorom ih se potiće na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem. aktivnosti i igara koje su im zanimljive. identificiraju. Vrednovanje postignuća: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. tj.). koliko im je bilo zanimljivo. onda je moguć ovakav način rada – rad na projektu. Ako je postignuto poticajno ozračje u skupini i u vrtiću. Tema projekta mora biti važna djetetu. klasificiraju. promatraju. tko im može pomoći izvan vrtića. U radu na projektima dolazi do izražaja naših temaljnih načela. vježbeju komunikacijske vještine. objašnjavaju. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti. Izrada plana projekta: -izrađuje se u suradnji s djecom. Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele. 5. bilježe.

te za planiranje novih iskustava i aktivnosti.) INTEGRACIJSKI PRISTUP UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU? Integracijski pristup učenju u dječjem vrtiću (objedinjen. već i važnost sudjelovanja djece u planiranju kurikuluma i njegovu razvijanju. potičući ih da preuzmu što više odgovornosti za svoje učenje. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja utječe i na druge dimenzije. Aktivnosti bi trebale integrirati različita područja znanja. planiranje aktivnosti u doslovnom smislu ne postoji. upotrijebiti za daljnje planiranje svoga rada. Naglašava se važnost kvalitetnog odnosa odgojitelja i djeteta. holistički) treba skrbiti za sva područja razvoja i odgovarati prirodi učenja djeteta. Kako odgojitelj slijedi dijete. već je odgojitelju i djeci dana mogućnost da ga stvaraju i stalno razvijaju. Zato se usprkos različitosti modela koji naglašavaju važnost integriranja sastavnica kurikuluma drži da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan. Vrijeme bi trebalo biti fleksibilno raspoređeno. odgojitelja međusobno. Odgojitelj treba svoju ulogu stalno usklađivati sa trenutnim potrebama i interesima djece nudeći im potrebnu asistenciju za sve sofisticiranije interakcije. Promišljanjem načina na koje će informacije dobivene o djetetu. Za ovaj kurikulum je važno da odgojitelj prati rad i aktivnost djeteta. Zbog toga bi odgojitelj trebao dobro razumjeti i upoznati individualna umjeća i sposobnosti svakog pojedinog djeteta i koristiti različite strategije kako bi primjereno podržavao učenje svakog djeteta posebno. dokumentiranjem njegovih aktivnosti. pa bi bilo neprimjereno umjetno odvojiti područja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na pojedino. da ih nastoji što bolje razumjeti i da prikuplja raznovrsnu dokumentaciju koju koristi za bolje razumjevanje djeteta. U novim promišljanjima integralnog predškolskog kurikuluma ne naglašava se važnost samo integracijske prirode. Nakon promatranja aktivnosti djece. preporuča se međusobno druženje djece različite dobi i sposobnosti. Učenje i razvoj predškolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. te odgojitelja i stručnog tima.11. Dokumentacija je snažno obrazovno oruđe. naglašava se važnost timskog rada odgojitelja s djecom. Druženje za učenje i samostjecanje iskustva učenja trebalo bi biti konkretno i zanimljivo za dijete. a ne plan. te na temelju toga stvaraju zajedničko razumjevanje koje utječe na ono što će odabrati i ponuditi djeci kako bi poduprli njihovo daljnje istraživanje i učenje. sekvence učenja ne bi se trebale cjepkati prema umjetno stvorenom rasporedu. izdvojeno područje razvoja. Tako bi odgajatelji trebali poznavati i 32 . Nova iskustva pripremaju se na osnovi refleksije onoga što se već događalo. odgojitelji raspravljaju i zajednički intepretiraju svoja zapažanja. odgojitelj promatranju djece zapravo pridodaje pedagošku dimenziju.

Ciljevi kurikuluma koji integracijski pristupaju učenju u dječjem vrtiću uključuju: .poticanje učenja u svim područjima. i to objedinjeno. ali drugi način dovodi do više iskustava i dragocjene radosti otkrivanja.osjetljivost za individualne razlike u sposobnostima i interesima djece. . Nalog pripada u repertoar poticaja odgojitelja ako je dat u pravo vrijeme i na pravi način.kroz spoznaje druge djece. Opravdan je u smislu: potraži!. Pitanja u praksi – odgojitelj češće postavlja pitanja iako bi trebalo biti obrnuto. u vidu igre. Integracijsko učenje = proces učenja neke tematike koji nastoji omogućiti učenje na više ili na svim područjima razvoja. Dijete uči: .razvijanje samopoštovanja i pozitivnih emocija prema učenju. Podučavanje brže vodi cilju.od okoline bogate poticajnim materijalima. Pitanja koja ne idu uobičajenim smjerom odgojitelj-dijete. Treba pustiti djeci da uče metodom pokušaja i pogrešaka.kroz vlastite aktivnosti. 33 . već obratno su jako vrijedna jer dijete misli i traži što inventivnija pitanja. . Težimo da govorni aspekt koji je dio ili pratnja praktičnog djelovanja postane njen prethodnik ili usmjerivač. dječja pitanja pružaju odgojitelju korisne obavijesti o djetetu.od odraslih. Odgojitelj tome pridonosi svojim govorom i imenovanjem predmeta i instrumenata kao i samim djelovanjem. Sadržaji učenja trebaju proizlaziti iz različitih područja povezanih zajedničkom temom koja djecu zanima. Pomoć djeci pri učenju – pružanje modela djelovanja gdje i dijete sudjeluje. dijete se trudi smisliti što teži odgovor. te analizirati dobivene informacije radi unapređenja rada s djecom i roditeljima. primjenjivati ih. . . . Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva područja razvoja djeteta. Pri odgovaranju treba se znati da su djeca uvijek bliža odgovoru akcijom ili gestom. pokušaj drugačije!.prednosti i nedostatke različitih skala procjena.

spremnost na razgovor. pasivno ponašanje). uz roditelja.) DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA? Djetetu je potrebna ljubav odraslih. prvi učitelj socijalnih odnosa. To je adaptacijsko razdoblje – razdoblje uspostavljanja socioemocionalne veze s odgojiteljem. Sve teškoće koje dijete proživljava dolaskom u vrtić utječu na njegovo ponašanje. Djeca u trećoj godini nemaju razvijene socijalne vještine za sklapljanje prijateljstva i druženje s drugima. ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju odgojitelja – njegovu pomoć. Stoga. On 34 . Voljeno dijete i samo će naučiti voljeti i pokazivati ljubav drugima. pjevanjem odgojitelja. I to na taj način da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama. a druga reakcija u vanjskomu ponašanju (plač. sramežljiva. Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutrašnju vezu između odgojitelja i djeteta. osobito voditi računa o osobinama kritičnim za pojedinu dob. da djeca nauče sama riješavati međusobne konflikte. Također je važna odgojiteljeva osjetljivost na dječje signale. Bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih čini temelje na kojima će dijete tijekom života graditi odnose s drugim osobama. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. te osjetiti ugodnu i veselu atmosferu koja se postiže veselim dječjim pjesmicama s kazeta. njegovo nasmiješeno lice i zaigranu djecu. čestitost. O djetetovu temperamentu i djetetu samom ovisi kako će se brzo prilagoditi. da pomaže u uključivanju djeteta u kontakt i igru s drugom djecom. ona postaje manje fizička veza jer je djetetu dovoljno da zna da je odgojitelj prisutan. pomoć u nevolji – samo su neki od znakova po kojima dijete može zaključiti da je voljeno. Odgojitelj treba pozitivno utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu. smiješak odobrenja. biti dosljedan u svojem ponašanju i unositi humor u govor i obraćanje s djecom. Za dijete je vrtić/jaslice nova sredina. Ona su još orjentirana sama na sebe. A upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva. odgojitelj je taj koga će dijete vidjeti u pauzama između dva plača. Nježan dodir po kosi. agresija. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana.12. odgojitelj je djetetu. na dječja ponašanja i dječje reakcije. Svojim ponašanjem. Uloga odgojitelja je da pomogne djeci u razvijanju svojih socijalnih vještina vezanih za prihvaćanje svojih vršnjaka. Stoga je uloga odgojitelja da razvija bazične socijalne vještine. stječe prijatelje i uči se socijalizaciji. osigurati mogućnost interakcije s djecom i odraslima. To su nova djeca. Potrebno je poticati djecu na brižnost. Najčešće djetetove reakcije su povećana agresija ili pasivno ponašanje. te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i učestaliji. spavanje). Mnoga se djeca nauče ophoditi i igrati s vršnjacima u vrtiću i bez posebne odgojiteljeve pomoći.

sporovi. plakanje. Ti si važan što postojiš) osnova su za izgradnju pozitivne slike o sebi. . Ti si se zaista trudio. 3. drhtanje) 3. Pozitivne poruke za postupanje (npr.).poruke za poticanje samopouzdanja. . 2. ali se i prilagođavaju jedni drugima. suho grlo. . . Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta. . . Emocije doživljajem (osjećanje osjećaja. upućuju se neverbalno osmijehom. znojenje dlanova) Djeca svoje potrebe ne zadovoljavaju samo kroz susretanje sa sobom i svojim vršnjacima. pokušaj još jednom. Tri vrste poruka: 1. . osjećanje straha i tuge) 2. stisakom ruke. razlike. On sam je osoba puna strpljenja.zadovoljavanje emocionalnih potreba.važna socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta. Time on pruža djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. hrabri dijete (ti to možeš. zagrljajem. nego i kroz cjelokupni obiteljski i vrtićki kontekst. odnose u kojima svi sudionici zadovoljavaju svoje potrebe.briga o drugima. . 35 . emocionalne topline. ja ću ti malo pomoći. zdravo okruženje i ugodnu atmosferu. Poruke za mijenjanje ponašanja – povremeno U socio-emocionalni razvoj spada: . prilagođavanje) koje omogućuju kvalitetne odnose. Pozitivne poruke za postojanje (npr. udaranje srca.izražavanje osjećaja. a svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini. . nježnosti. Emocionalno ponašanje (smijeh. suradnja. U tom kontekstu treba razvijati socijalne vještine (komunikativnost. dobro si to učinio) grade u djetetu osjećaj kompetentnosti. vedrine. . crvenilo.individualni pristup.dijeljenje Emocije su uzbuđeno stanje organizma koje se manifestiraju na 3 različita načina: 1. Fiziološkim promjenama u tijelu (blijedo lice.potiče razvoj dječje samostalnosti. recipročnost. osjetljivosti i usmjerenosti na druge – dijete. Djetinjstvo će biti kvalitetno ako bude ispunjeno djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost. empatičnost. razvojne razine i svoje individualnosti.

. akcijsku i emocionalnu komponentu. Nastoji se uključiti roditelje i proširiti je na obiteljski kontekst. rješavanje konflikata bez poraženih. stručnih suradnika i roditelja. Ona omogućuje uspješnu integraciju teorije i prakse. stoga što je u fokusu svih postupaka. Fenomenološka je. Ova metoda ima humanistički pristup – uvaživanje i poštivanje potreba. polazeći najprije od sebe. prihvaćanje različitosti. identifikacija. Ova metoda zove se i razvojna. stalna promjena koja ide "iznutra prema van". 36 . Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog i emocionalnog. što se očituje u činjenici da je otvorena za mogućnost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. jer je dijete biće koje se neprestano razvija i mijenja. Komunikacijski procesi vode učenju jezika čiste komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke. te nekoliko cjelovitih metoda i tehnika rada. Primjenom integralne metode u predškolskoj ustanovi predškolski odgoj pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. već je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vještina u svakodnevnom životu. Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi. Primjena integralne metode u predškolskoj ustanovi u radu s djecom predškolske dobi i njihovim radom zamišljena je kao proces. te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu. diskusija. Cilj strukturalnih procesa je strukturiranje vrtićke skupine kao okruženja u kojemu je omogućeno optimalno zadovoljavanje psiholoških potreba. Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena. Otvorena je. Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim karakteristikama.13. komunikacijski i akcijski. socijalnih vještina. bitno stavranje optimalnog okruženja za ostvarivanje svih psihičkih potreba djeteta. Cilj primjene je prevencija poremećaja u ponašanju i osobnosti. te ukupnog razvoja djeteta. Procesi primjene integralne metode su strukturalni. komunikacije i učenja. Uspjeh jamči stalno educiranje i timski rad odgojitelja. imitacija. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika rada. spontana kreativnost se podržava. kompetentnosti djelotvornih ponašanja.) PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati samo znanje i vještine. Integralna metoda u sebi obuhvaća teoriju razvoja potreba. Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko različitih teorijskih utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima. aktivno slušanje.

14.) ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
Odgojitelj bi trebao biti kreativan, osoba s osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje. Morao bi biti maštovit, imati smisla za humor, dosjetljiv ili s nekim drugim osobinama kao što su fluentnost, divirgentnost, prijemljivost za nova rješenja. To su poželjne značajke za brojne djelatnike, pa i odgojitelja kao važnog činitelja dječje stimulativne okoline. Odgojiteljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da dijete ima pravo biti ono što jest, te da dijete treba i ima pravo korištenja svoga iskustva na vlastiti način i da tom značenju pridoda značenje koje se njemu čini odgovarajućim. Koliko će se odgojiteljeva kreativnost uistinu reflektirati na dijete ovisit će o tome koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, aktualne cjelokupne situacije oko djeteta i njegova psihofizička stanja. Međutim, nisu samo odgojitelji nositelji poticajne inicijative za kontakt i interakciju s djecom, to su i djeca sama. Rastom i razvojem jača usmjerenost prema drugom djetetu, no poticajnost odgojitelja ostat će važan činitelj i onda kada odgojitelj djeluje na širokoj periferiji prostora dječje spontane akcije. Uloge odgojitelja u svim aktivnostima djece su višestruke i raznovrsne. Suvremane uloge odgojitela su da je odgojitelj: -opskrbljivač- materijalima tako i idejama relevantne za dječje djelovanje, te dodaje nove, -pomagač- samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno, uvijek u zajedništvu s djetetom, -suigrač- partner u igri, najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca, -aktivni promatrač- djece u aktivnosti, mentalno je uključen u djelatnosti, zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja, socijalne interakcije, načina rješavanja problema, istraživanja, izražavanja, . . . , -poticatelj (motivator)- nudi izbor različitih sadržaja, aktivnosti, dodatno potiče nesigurnu djecu, prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana, -usmjerivač- fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju i zaključivanju, te usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ako je to iz nekog razloga nužno, -procjenjivač (evaluator)- na temelju dječjih aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni, socijalni i motorički razvoj djeteta, -planer- jer planira mjesto i vrijeme, dakle vremenski i materijalni aspekt aktivnosti. -voditelj- u svakodnevnim aktivnostima
37

U složenoj dinamici odgojno-obrazovnog procesa ove se uloge odgojitelja kombiniraju, a ponekad i preklapaju. Uloga odgojitelja u aktivnostima djece je neizravna. Ona se očituje kroz organizaciju poticajnog prostora. Ako odgojitelj uzima za pravo da prostor uređuje i opskrbljuje isključivo unaprijed, prema svojim idejama, ne osvrćući se na stvarne poterbe djece, izlaže se riziku da ga djeca ne prihvate. Zato odgojitelj promatrajući učestale aktivnosti koje su djeca u određenim prostorima inicirala, treba im pomoći u realizaciji njihove ideje. Tako će se djeca osjećati važnima, stvarati pozitivnu sliku o sebi, a istovremeno će imati prostor koji će biti njihov i po nijhovoj mjeri. Pružajući djeci mogućnost izbora, ona se uče da birajući svoje aktivnosti preuzimaju odgovornost i posljedice te aktivnosti, bila ona za njega ugodna ili neugodna, te grade svoj odnos prema njoj. Dodajući im mogućnost da biraju, dajemo im pravo i mogućnost da zadovolje, ne samo svoje tjelesne potrebe, već i one koje ih formiraju kao osobe, te potrebe za ljubavlju, moći, zabavom i slobodom i to u trenutku kad dijete osjeti potrebu, a ne kad smo mi pretpostavili da mu treba. Odgojitelj svojom ulogom i svojim postupcima u aktivnostima djece treba poticati razvoj individualnosti, osobnosti, pozitivne slike o sebi, kreativnosti, osjećaja slobode i treba poticati razvoj cjelovite osobnosti djeteta. Poštujući polazišta, spoznaje i opredjeljenja humanističke razvojne koncepcije odgoja predškolske djece, odgojitelj prihvaća svako dijete kao vrijednost po sebi u svojoj osobitosti, te kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti; poštuje prava djeteta; uvažava dječje dostojanstvo, te stalno razvija pozitivni identitet (samopoštovanje). Čineći to, pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života, pridonosi općem cilju predškolskog odgoja -omogućavanju osobnog razvoja djeteta, te razvoju socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgojitelja. Odgojitelj pristupa djeci tako da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podržavano. Nastoji ostvariti sklad svojih riječi i djela. U radu uvažava individualne karakteristike i potencijale svakog pojedinog djeteta, daje djeci jasne upute i postavlja stabilne granice između poželjnog i nepožaljnog. Neovisno o temi, nastoji djetetu pružiti cjeloviti doživljaj, a u aktivnost i život djece u vrtiću uključiti roditelje i širu društvenu zajednicu.

38

15.) DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito manifestiraju. Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim teškoća u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca. Posebne potrebe imaju ona djeca u čijem se razvoju uočavaju: -fektori rizika koji mogu dovesti do problema, -privremeni ili trajni zastoj, -nazadovanja, -ubrzanja u nekom područjurazvoja ili u cjelina. Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajućim uvjetima i u redovnoj predškolskoj ustanovi. U stručno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu pažnju odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomoć osposobljenih stručnjaka: pedagoga, psihologa, defektologa, zdravstvenih i socijalnih djelatnika, fizioterapeuta, te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost ili darovitost. Predškolska ustanova mora izaći u susret roditeljima koji imaju dijete s nekom od posebnih potreba. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta je osnovna zadaća koja proizlazi iz programskog usmjerenja u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ukoliko u ovom kontekstu dijete s posebnim potrebama tretiramo kao dijete sa "specifičnostima" ili različitostima, predškolski odgoj ima zadaću naći načine pronalaženja optimalnih odgojnih postupaka za stimuliranje optimalnog psihofizičkog razvoja svakog takvog "posebnog" djeteta, te njegova integriranja u zajednicu vršnjaka. U programskom usmjerenju razlikuju se tri vrste posebnih potreba: - potencijalne – rizični faktori, nepovoljni okolinski uvjeti, - prolazne – krizna razdoblja u životu djeteta, razvojne teškoće, reakcije na situaciju u okolini, - trajne – teškoće u razvoju, identificirana darovitost, jasna simptologija. Među djecu s posebnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima opće i specifične probleme u učenje, koja kasnije bivaju neuspješna u školi.
39

40 . Za bilo koju vrstu mentalne retardacije. Samo dijagnostički obrađeno dijete može biti primljeno u dječji vrtić.Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca. Uvijek kad nismo sigurni u pogledu određenog metodičkog postupka ili okvirne "dijagnoze" problema. godine.sebičnost . Kratkotrajni boravak u vrtiću poželjan je samo s aspekta socijalizacije.laž – izmišljanje je normalno kod djece . emocije . Pojedine posebne potrebe često ne dolaze same. odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom.ljutito i bijesno dijete – potrebno je osvijestiti osjećaje. logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima. kontroliranost u ponašanju .plašljivo dijete – strah . Potreba sa psihološkog stajališta je nedostatak nečega o čemu ovisi opća dobrobit ili neki aspekt opće dobrobiti jedinke. treba konzultirati psihologa. tako "razmaženo" dijete može prividno pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta.enureza – mokrenje tijekom dana ili noći u odjeću ili krevet nakon 4. Treba individualizirati pristup u odgoju kako bi odgojitelj mogao zadovoljiti dijete s posebnim potrebama. npr.mucanje . Najčešće posebne potrebe kod djece predškolske dobi: .razmaženo dijete – često je to dijete koje se ponaša agresivno ili hiperaktivno . Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uopće zadovoljiti određenu potrebu. treba procjeniti vrstu u stupanj oštećenja.dijete s poremećajem pažnje – teškoće s održavanjem pažnje . poželjni su drugi programi. Prije prijema djeteta s teškoćema u razvoju u dječji vrtić. Ne isticati posebne potrebe pred djetetom – dijete treba razviti pozitivnu sliku o sebi. a ne vrtićki.neposlušnost . Za takvu djecu kažemo da imaju posebne potrebe.agresivno dijete – ponašanje kojemu je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu .povučeno dijete – suzdržanost u iskazivanju emocija. Pojedina ponašanja mogu zavarati. ili 5. a što u većoj ili manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj. odgojitelj treba biti otvoren i fleksibilan. ali zahtijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih. agresivno ponašanje često je povezano s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem. Potrebna im je velika humana i profesionalna pomoć.

uređenje prostora mora biti prilagođeno djeci s posebnim potrebama. Može imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka između dječjih potreba i mogućnosti. 41 . Prostor vrtića daje djeci određene poruke i zato je važno da se oprema sobe dnevnog boravka i didaktička sredstva prilagođavaju djetetu s posebnim potrebama. arhitektonsko prilagođavanje prostora. "fleksibilnu" organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. . izbor vremena i načina odmora i jela. Na osnovu temeljitog poznavanja karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potiče dijete na aktivnost i razvija interes za istraživanjem novog u okolini. samopouzdanja i samopoštovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralačkih potencijala djeteta. a to su poučavanje i komunikacija (socijalizacija. govorno-scenskom. modificiranje postojećih programa i uvođenje sadržaja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj razvojnih smetnji. pa tako i s djecom s posebnim potrebama. glazbenom. tjelesnom. U stvaranju preduvjeta za uključivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam dječjeg vrtića potrebne su i neke promjene: . spriječavanje prerastanja takvih pojava u smetnje. te kadrovske promjene. Evidentira ponašanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u skupini ističući pritom pozitivne učinke integracije. Dijete je vrijednost po sebi. u kojem se poštuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti. prioritetna je zadaća svakog vrtića i njegovih djelatnika. nabava specifične opreme. Stvaralaštvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim područjima: likovnom. uočavati dobre osobine i sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete.Individualni pristup svakom djetetu znači preventivno djelovanje. animacija. Obiteljska sredina. Te ima dvije značajne zadaće. . Važno je kod djece s posebnim potrebama izbjeći etiketiranje. . odnosno predškolska ustanova svojim obilježjima može djelovati stimulirajuće na razvoj djeteta ili sprečavati djelovanje onih čimbenika koji nepovoljno djeluju na razvoj. Odgojitelj se može posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne narušavaju odgovarajući uvjeti rada s cijelom skupinom. metode i načini rada i pomagala. Prilagođavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. tj. U radu s djecom. ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba. posebna pozornost se posvećuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi. druženje) za čije se uspješno djelovanje pažljivo odabiru sadržaji. pravo na zajedničke igre i povremene osame. razvoju samosvjesti.

spoznajnih i drugih potreba. primjenjuje suvremene oblike i metode rada. Uz poznavanje djeteta i njegovih potreba. brigom za druge. znanje te zadovoljavanje osobnih potreba u međusobnim interakcijama. literaturi. njegovim razvojnim mogućnostima. dostupnost edukaciji. o aktivnostima. prepoznavanje trenutka spremnosti djeteta za usvajanje nečeg novog. kao preduvjeta za zadovoljenje socio-emocionalnih. uspješan je u stručno-pedagoškom radu i permanentno se stručno usavršava. Tijekom svih aktivnosti osigurani su uvjeti za aktivno stupanje djece u interakciju s materijalom. Ove postavke od odgojitelja zahtjevaju određena znanja o dječjem razvoju i potrebama djeteta predškolske dobi. U neposredno odgojno-obrazovnom radu suvremeni odgojitelj: metodički je kreativan. koristi suvremene izvore spoznaja za poticanje djetetova općeg psihofizičkog razvoja. Odgojitelj mora posjedovati stručnu naobrazbu. poticanje i razvijanje u duhu humanističkih vrijednosti. 42 . postiže rezultate u odgojno-obrazovnom radu s djecom. rezultat čega je stjecanje neposrednih iskustava. seminarima. posebice prava djeteta i brine za zdrav okoliš. roditeljima te predstavnicima vrtićkog društvenog okruženja. Odgojitelj utječe na djecu svojom osobnošću: toplinom. odmorom. U tom kontekstu govori se o organizaciji prostora. stvaranje osjećaja sigurnosti. Cilj je ponajprije kvalitetno zadovoljavanje djetetovih tjelesnih potreba za jelom. ističu na prvo mjesto uvažavanje i poštivanje djetetovih potreba i razvojnih mogućnosti. njihovo zadovoljavanje. stručnim materijalima. fleksibilnoj organizaciji vremena. U objema odgojitelj rukovodi aktualnim djetetovim potrebama. individualne razlike i karakteristike svakog pojedinog djeteta. s ciljem integrativnog djelovanja na cjelokupan razvoj. socijalnom okolinom. načinima opažanja djetetovog ponašanja: vještine prepoznavanja pogodnog trenutka za uspostavljanje povjerenja i prijateljstva s djetetom. odnosno stručnim suradnicima.) OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOG ODGOJITELJA? Suvremen i kvalitetan odgojitelj je uspješan u neposrednom odgojnoobrazovnom radu s djecom. naglašeno u programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja. Osnovna polazišta za rad s djecom predškolske dobi. Druga važna okosnica u programskom usmjerenju je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života i zadovoljavanje djetetovih potreba. o stvaranju složene stimulativne sredine. kretanjem. .16. prihvaćanjem drugih. važna je odgojiteljeva motivacija za rad s djecom. Razlikuju se spontane i planske aktivnosti. . promiće ljudska prava. pomaganje djetetu u stvaranju pozitivne slike o sebi. . surađuje s odgojiteljima.

primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama. koristi različite metode kojima pomaže djeci u otkrivanju i izražavanju svojih ideja o onome što spoznaju. Postavlja pitanja koja motiviraju djecu. U tom smislu je važno i partnerstvo odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću (psihologa. terapeut. stalno isprobava i pronalazi nove mogućnosti odgojnog djelovanja. iskazivanje ideja i postavljanje novih pitanja. ali i vrlo odgovoran i zato je jako važno kako on obavlja taj izuzetno časni i humani posao. Omogućuje djeci učenje osobnim tempom bez nametanjaosobnog stila učenja.uspješan odgojitelj inicira aktivnosti koje su kreirane tako da jačaju dječje sposobnosti rezoniranja i rješavanja problema. razumije centralnu ulogu igre u dječjem razvoju. logopeda. stvara i podržava prigode za uspjeh djece. s pozitivnim stavom prema svijetu. ravnatelja). Kreira sredinu koja pruža brojne mogućnosti za eksperimentiranje predmetima. Uspješnost odgojitelja promatra se na tri razine: 1. izaziva. pružaju podršku. pedagoška i moralna zrelost. optimističan. koristi različite materijale.uspješan odgojitelj zna kako se djeca razvijaju i uče. 3. metodičar. Posao odgojitelja je jako lijep. On je i refleksivni praktičar. strategije. pitanja su otvorena prema dječjem mišljenju. reagira na to. Suvremeni odgojitelj je animator (umije zainteresirati dijete). i ako još radi s ljubavlju uspjeh neće izostati.U obavljanju odgojiteljskih dužnosti pomaže timski rad u kojem odgojitelji razmjenjuju informacije. 43 . promatra djecu. dobar organizator i isto tako treba dobro poznavati psihofizičke karakteristike i sposobnosti djece ove dobi. ima uvid u vlastiti rad. Potrebna mu je široka etička. Odgojitelj je razborit. 2. te da poštiva osobnosti mladih. koristi svoje znanje o dječjem razvoju za razumijevanje djece kao individue i za planiranje u suglasju s dječjim individualnim potencijalima i potrebama.uspješan odgojitelj koristi svoja znanja o dječjem razvoju za kreiranje okruženja na način koji olakšava razvoj djece. –Razina promoviranja dječjeg razvoja i učenja. objašnjava sve nejasnoće. pedagoga. pažljivo sluša što djeca govore ili ne govore. čvrst karakter da vlada svojim postupcima. dobro odgojen s lijepim vladanjem. prijateljske i vrijedne truda. idejama i aktivno konstruiranje svoga znanja. podupire i potiče cjelovit razvoj djeteta. –Razina strategije podučavanja. potiče ih na govor. prepoznaje i kapitalizira različitosti i sličnosti djece svoje skupine. prepoznaje i kreira nove odgojne situacije. druge ljude vidi kao osobite. opservator. ocjenjivač. Uspješan odgojitelj je svjestan razlika u razmišljanju djece. –Razina razumijevanja djece. komentator tj. da ima razvijen osjećaj odgovornosti i dostojanstva.

pomagač – samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno. dodaje nove ideje. kao refleksija na postojeće stanje i postavljanje hipoteza što i kako dalje da bude još bolje. istraživanja. eksplotaciji. socijalni i motorni razvojni stupanj djeteta. materijale i sadržaje. usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ali smo ako je to iz nekoga razloga nužno. dječjeg interesa i potrebe. usmjerivač – fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju. promatrač – mentalno je uključen u djelarnost. načine rješavanja problema. izražavanja. dodatno potiče nesigurnu djecu. uvijek u zajedništvu s djetetom. socijalne interakcije. zaključivanju. kongruentnost aktivnosti s obzirom na dječje razvojne mogućnosti. prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana. vremenske. zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja. poticatelj (motivator) – nudi izbor različitih aktivnosti. voditelj – sam organizira mjesto. 44 . procjenjivač (evaluator) – na temelju dječje aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni. materijalne organizacije i sadržaja aktivnosti radi daljnjeg unapređivanja. planer – prirodno izrasta iz uloge promatrača prostorne. suigrač – partner u igri (najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca).SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA: - - - - - opskrbljivač – priprema materijale i ideje relevantne za dječja djelovanja.

intelektualni i socio-emocionalni razvoj predškolskog djeteta. Postupci koje odgojitelj primjenjuje za uspostavljanje 45 .17. treba imati prethodno stečeno iskustvo sa vizualnim kodom slike i onim što je na slici prikazano. Slika više ne pomaže primarno shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj. Slikovnica utječe na govorni. ako odgovata njegovoj mentalnoj slici koju je usvojilo neposrednim iskustvom s tim predmetom prije. razumjevanje govora odraslog izvan konteksa. upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta. No. razvilo unutarnje mentalne slike i shvatilo razliku između predmeta. sposobnosti i interesi. godini dijete uočava odnose među prikazanim objektima. nema sumnje. nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjarena. No u slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. naglasiti pojedine riječi (značajne za razumjevanje poruke). Da bi dijete moglo dekodirati sliku ono mora doći do određenog stupnja mentalnog razvoja. Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezivajući ih s onim što vidi u okolini. te izraz lica mora biti u skladu sa značenjem poruke. prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo će mu biti najdraža knjiga. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga. Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji. a to znači pažljivo listati. otkrivanje onoga što je u stvarnosti nedokučivo. nužno je uskladiti verbalne postupke i neverbalne signale (usmjeriti pogled prema djeci). mogu zajedno listati i komentirati slike. Kod aktivnosti sa slikovnicom. te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izučavanju dječje književnosti. već ponajprije estetsku i doživljajnu. ostaviti dovoljno dugu stanku za primanje poruke. potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati slikovnicu na mjesto koje smo odredili za to.) DIJETE I SLIKOVNICA? Slikovnica je. koju vodi odgojitelj s grupom djece. njegove slike i simbola. a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu. tj. Slikovnica često djetetu pruža mogućnost da se druži s drugom djecom. Do kraja 2. U 3. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem. proraditi svoja iskustva i doživljaje. onako kako se mijenjaju djetetova znanja. pomoć i poticaj odrasle osobe. Slikovnicu čini serija slika koje u početku imaju funkciju reprezentacije poznate stvarnosti. govoriti glasno. godine dijete je steklo iskustvo s vanjskim kodom slike. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana priča. Namjenjena je malom djetetu. a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda. U dječjem vrtiću djecu učimo pravilnom odnosu prema slikovnici kao knjizi općenito. Sa nepune dvije godine (18 mjeseci) dijete će prepoznati predmet na slici pod uvjetom da je realistično prikazan.

a crteži moraju imati određenu umjetničku vrijednost. jezik treba biti prilagođen određenoj dobi. . uživljavanje u situacije drugih. sadržavati samo osnovne boje i ne puno detalja jer odvlače pažnju djeteta. . komentari dječjih izričaja o slici i impulsi za slobodan izričaj. psihologa. pedagoga. trube. dijete prstom pokazuje sliku i pita što je to. Dijete uči govor govoreči.razmjene dojmova s djecom su: komentar. . koje odrasli prate govorom. potiče razvoj mašte. a mogu se slagati u razne oblike (kućice. Kod dobrih slikovnica u pravilu su imena autora. . ilustratora. Kada dijete već u drugoj godini oponaša čitanje (lista i nerazumljivo govori) to je znak da je dijete ponašanje odraslog prenijelo u svoju igru i obogatilo simboličku igru koja je jedan od temelja razvoja apstraktnog mišljenja. naročito u prvoj godini. životu ljudi i djece i sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu. psihoterapeuta. vrtuljke. navedena na naslovnici. uočljivo prikazivati radnje s kojom dijete ima iskustva iz neposrednog života. . priče govore o životinjama. dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo 46 . Osim što utječe na govorni razvoj. basne i bajke. pitanja o sebi. poćinje se razlikovati dobro i zlo. automobile. pjesmice. Za djecu jasličke dobi slikovnica mora biti realističan način prikazivanja predmeta (fotografije). mora komentirati radnje i slike radi lekšeg razumjevanja. . . Manjem djetetu trbaju slikovnice s više slika i malo teksta. likove životinja. Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti. treba uvažavati dječje pokušaje komunikacije. . . . . U trećoj i četvrtoj godini života slikovnice postaju složenije. glasanje životinja. spužve. zvečke. . Značajke dobre slikovnice su da mora biti kvalitetna i likovno i literarno. opušten. Zajedničko čitanje slikovnica često se. objašnjenje i prisjećanje istih stvari iz okoline (npr. urezane su ili oblikovane prema nekom liku na slici. a govore o svakodnevnom životu i problemima na vrlo suptilan način. na izražavanje mišljenja. igračka) pomoći će djetetu u razvoju mišljenja jer od realnog predneta. svodi na pokazivanje slika. pedijatra. te paralelnim aktivnostima omogućiti razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. pogleda usmjerenog prema djeci. slikovnica potiče djecu na razgovor o osobnom iskustvu. te su često djelo cijelih autorskih timova. Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar. U starijoj predškolskoj dobi djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. Posebno kvalitetne slikovnice koje se posljednjih godina pojavljuju često se nazivaju "problemske slikovnice".). preko igračke i slike stvara predodžbu o predmetu i kasnije pojam koji je osnova apstraktnog mišljenja. Poželjno je da te slikovnice proizvode nekakve ugodne zvukove. plastificiranih materijala ili tvrdog kartona bez oštrih rubova. Izrađene od tkanine. Dijete se počinje zanimati za radnje koje pokazuju različite postupke u određenim situacijama. poželjno od nepoželjnog. Upravo imenovanje tih pojmova. govoriti polako i razgovjetno. zbivanjima u okolini. emocija. ilustratora i drugih srtučnjaka koji su sudjelovali u njihovu nastajanju.

Dobro je da djeca govore o svojim osjećajima vezanim uz priču. Dakle. U svijetu su posebnu pozornost izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima.). dramatizacija. a sve to pričanje čini zanimljivijim za dijete. Čitanje i pričanje zahtijevaju i neka umijeća. a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja. povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem. Dok se djetetu koncentrirano čita valja isključiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu činiti nervoznim i dijete i odraslog. 47 . znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta. i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje. jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana života djeteta. Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. Valja prilagoditi glasnoću. spoznaje i stvaralaštva. Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. Postavlja se pitanje što je bolje. čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. pritom radi grimase. no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. ples i sl. Čitanje ili prepričavanje literarnih djela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora. Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa. bez naglih. ritam mora biti nježan. ali koje je bilo zanemareno od okoline. A one se razvijaju od rođenja. gestikulira. stanke su dobrobošle kako bi dijete imalo vremena za razmišljanje. to svakako treba činiti. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati djetetu do znanja da je ono što će zajedno raditi odraslom važno. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti. Brojna su znanstvena istraživanja pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom. I čitanje priče iz slikovnica ima svojih prednosti. Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča. najbolje je ako se odgovori ugrade u sam nastavak priče. pamćenje i preradu onoga što čuje. od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. Pritom je svakako važno što dijete više voli. i ne valja ih siliti na puko prepričavanje radnje.izražavati u tom kodu. odmorom. ne čitati preglasno ili pretiho. crtanje. čitati ili pričati djetetu. igra lutkama. agresivnih promjena. sigurnošću. zdravljem. igrom. ljubavlju). ali i za razvoj mašte. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismanosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju.

pa lutka može okupiti dijecu na aktivnost. životinjama. humora. pospremanje sobe. fantazijski i emocionalni svijet. čudesnih prizora. riječima izražava svoje misli i osjećaje. Dijete se identificira sa lutkom. Zakočena. Dijete sa scenskom lutkom u ruci manipulira kako god želi. . Po svom karakteru igre s lutkom su i govorne igre i istinski pridonose razvoju govora.18. važnija. biljaka i predmeta. a ne imitacije. Dijete može u igri uspješno djelovati na drugo dijete da se oslobađa egocentričnosti. Dijete govorom. Lutka dovodi dijete u stanje uzbuđenosti. životinja. . lutkina "riječ" djeluje na dijete snažnije od odgojiteljeve. . a može i biti lutka sveznalica. radu ljudi. može ohrabriti. omogućava mu da sve bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. potištena i pretjerano sramežljiva djeca takvom igrom postaju hrabrija. da postaje svjesno svog mišljenja i ponašanja. . pokreće njegov misaoni. Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre koje su oblik interpretacije stvarnosti. lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki. hrabrost. Lutka utječe na djetetov intelektualni razvoj i ono može spoznavati o biljkama. Kroz simboličku igru dijete prenosi svoja spoznajna i emotivna iskustva na svoj zamišljeni plan. dobrotu. može poticati djecu na pranje ruku. Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti. mjesec i zvijezde. Utječu i na razvoj socijalizacije. . spontanija. stvaralačke igre. utješiti. ona je stvaralačka aktivnost.) DIJETE I LUTKA? Od svih grana scenske umjetnosti. prijateljstvo. U ruci djeteta svojim oživljavanjem nudi djetetu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji ono samo stvara u igri. Svijet lutaka je svijet poezije. fantastike. Lutka pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet i razvija maštu. u prometnom i zdravstvenom odgoju može pomoći u prevladavanju teških i stresnih trenutaka (bolest. rođenje brata ili sestre. Zato je kazalište lutaka tako blisko djeci. slobodnija jer to ne govore oni već njihove lutke. najčešće su spontane. smrt drage osobe) i dr. Igre sa scenskim lutkama u dječjem vrtiću. 48 . svijet koji ne poznaje granice između ljudi. . razigranosti. puž i medo. Omogućava djetetu da iznosi svoj doživljaj svijeta. Igre lutkama mogu biti od pomoći i služiti kao predterapijsko sredstvo očuvanja psihičkog zdravlja predškolske djece. slobodne. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta. te na razvoj pozitivnih crta osobnosti: pravednost. Igre s lutkom pomažu djeci da usvoje početne matematičke pojmove. može razveseljavati djecu. satire. Kod te lutke se u likovnom i tematskom pogledu poštuje da je lutka svedena na simbol.

u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim područjima. Jedna od specifičnih vrijednosti igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim.Djeca mlađe predškolske dobi. dominantna je motorička komponenta. te da svoje individualno zadovoljstvo koje im igra pruža podijele s drugima. Imenuje i neke složenije radnje koje lutka izvodi. rasteže. pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne. Zamisli i ideje u igri su mu nestalne. . prevrće ju. Dijeca starije predškolske dobi. mogu pomoći djetetu pri usvajanju početnih matematičkih pojmova. što može istraživati njezina fizička svojstva. Mlađa djeca igraju se individualno. mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo. Lupa s njom. Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost. paralelno jedni s drugima i postepeno uspostavljaju suradnju prema dobi i socijalnoj zrelosti. kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci. sjeda u raketu. utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti. doživljaje i znanja. ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. 49 . . ali i tuđim stvaralaštvom. Igre scenskom lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije. Djeca se međusobno potiču i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne. Ova igra socijalizira dijete. u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan. Lutka ja u sredistu njegove igre. . Igre lutkama mogu utjecati i na širenje znanja djeteta iz područja prirode i društvenog života. Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo. služi se pokretima. te bogatstvo igre ovisi o tome. Stvara imaginarne predmete dok se igra s lutkom tako što ih imenuje. npr. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj u suradnji s djecom povremeno ocrtava okvir igre u kojem su djeca obavezana brinuti se jedni o drugima. Igre scenskom lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. Starija djeca u igri sa scenskom lutkom smanjuju motoričku aktivnost. Igra postaje namjenjena stvaralačkom scenskom izrazu. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre. Govor u igri sa scenskom lutkom mlađeg predškolskog djeteta često je nejasan sa zastajkivanjem i pomaganjem. Logički osmišljavaju pokrete lutke. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva. Mlađa djeca živo manipuliraju sa scenskom lutkom. Upotrebljava sve složenije gramatičke strukture koje su u skladu s razvojem njegova mišljenja.

Motivira djecu na igru razgovorom. čitka. Igre djece s lutkama snažno angažiraju dijete kako intelektualno tako i emotivno. dijete spontano i neposredno preko lutke izražava svoj intimni doživljaj svijeta. npr. pravednost i suradnju. te izaziva vedro raspoloženje i želju za igrom. drva. Najbolje su tikve. lutkama. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu. pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti. Scenski prostor bi također trebao biti jednostavan. U ovim igrama otkriva se osobnost djeteta. ginjoli lutke. metale i sl. lutke na prstima. Mogu se uputrijebiti četke. te marionete u najjednostavnijoj formi. ali i druge suhe plodine. 50 . lagan i pokretan paravan prilagođen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati. kao i na čist. ni prevelika. kutije. plošne lutke. Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. a osobito razvoju govornog stvaralaštva. U likovnom pogledu lutka je jezgrovita. mora imati jednostavne pokrete. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta osobnosti. samo izrađuje svoju lutku za igru. kazališne lutke sjene. poetična. solidarnost. Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost. granje. nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova. stiliziran. plesom. stilizirana. rukavice. zagonetkama ili potiče djecu svojom igrom. Lutka namjenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška.Lutke možemo napraviti od različitih prirodnih materijala. Prikazuje djeci mogućnosti svake pojedine lutke. izražajan govor. glazbom. Izradu mogu potaknuti i djetetova likovna aktivnost. predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu.

znači stvaranje jedinstvenih i neobičnih ideja. kao i sve ostale osobine čovjeka ovisno o karakteristikama osobe. sigurnost. vrijeme rada. KREATIVNOST. izlaženje iz rutine. ona je snaga koja potiče razvoj našega JA.) DIJETE. -spontanost. njena organizacija i odgojitelj kao mikročimbenik u njoj. Kreativnost ili stvaralaštvo pripada svim područjima ljudske djelatnosti. napuštanje starih pravila. Ako polazimo od toga da je svako dijete jedinstveno. odgojitelj-roditelj). 51 . neponovljivo i različito od druge djece. Obitelj je osnovni i prvi čimbenik koji utječe na razvoj kreativnosti djece. orginalnosti i osobnosti. Djeca eksperimentiraju sa svime što im je na dohvatu. -emocionalnost. respektirati ga i pomoći mu da se i dalje u tom smjeru i smislu razvija. zatim predškolska ustanova. Najvažnija za stvaralaštvo je sloboda. te povezivanje i kombiniranje ideja na neobičan i jedinstven način. Kreativnost je rađanje nove ideje. Za razvoj i jačanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete. razumijevanje. Kreativnost podrazumjeva igranje i eksperimentiranje. a to daje proizvod. Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. Kreativna je igra. Djeca žive kreativno. Moramo upoznati dječju dušu i svijet da bi im mogli pomoći u razvoju kreativnosti. sloboda. pokušaj i pogrešku. Kreativnost je središte naše individualnosti. Odgojitelj ga i treba tako doživljavati. ali malo ih je dalo određenu definiciju. prostor. -fleksibilnost. Glavne značajke kreativnosti su: -fluentnost. igra između reda i kaosa. stalno stvaraju nešto novo. otkrivanje novih veza. -sloboda. koja se različito distribuira. Znanstvenici su došli do spoznaje da je kreativnost opća ljudska i životna osobina. Za kreativnost je bitno da ima oznake pripadnosti. onda je za predpostaviti da je njegov način promatranja i doživljavanja svijeta i stvaralačkog izražavanja također jedinstven i različit. socijalnoj i obrazovnoj sredini u kojoj čovjek živi. -smisao za humor. univerzalno obilježje čovjeka. da njeguje njegovu spontanost i stvara okvire za njegova otkrića. materijali.19. razaranje i promjenu.koja se izražava u brojnosti ideja koje čovjek ili dijete može dati o jednom pitanju. Uloga odgojitelja je da sasluša dijete. Kreativnost ili stvaralaštvo je jedno svojstvo. kulturi. ODGOJITELJ? Što je kreativnost? Pitanje na koje su pokušali odgovoriti mnogi znanstvenici. potencijal ili osobina čovjeka. Sve što čine. predmetu ili rješenju problema. ponuda. -originalnost ili izvornost. jer bez nje nema pravog stvaralaštva. grupa (zajedničko življenje s drugom djecom). misle ili osjećaju je novo. o društvu. Sva su djeca kreativna ako im mi to dopustimo. umjetnici i praktičari.

U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne važnosti jer stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja će se prepoznati i koja će poticati takvo djelovanje djece najviše pridonosimo razvoju stvaralaštva. voli eksperimentirati. izmišljati nove igre. vrlo brzo uči iz pogrešaka. nadograđuje i provjerava. 3. neprestano ispituje zašto. Odgojitelj treba naći vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. kako izgleda. promatra i proučava od čega je nešto. oblika. to je zabavna aktivnost koja ohrabljuje djecu da se usredotoče na komponentu razmišljanja proširujući svoje spoznajne mogućnosti. preuzima razborit rizik. Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati. vidi nove situacije. namjene. 52 . materijala. Vrtić mora biti mjesto kreativnog življenja. o svemu što ga okružuje pronalazi igračke. pokreta. Djeca uživaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist. Kreativnost smatramo vrlo značajnom komponentom darovitosti. Treba poticati djecu da se igraju idejama. ima smisao za humor. iskušava nove stvari. 2. običnim riječima. mislima. autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podršku kao osnovu za razvoj kreativnosti pojedinca (ne onemogućava. neprilagođava se grupicama. jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru. ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili specifično izvođenje neke aktivnosti). kombinacije običnih predmeta. djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati korestići svoj kreativni sustav. U drugoj etapi dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja tog predmeta. možemo ih naučiti procesu Brainstorminga (oluji mozgova).Stvaralački se proces kod djece može promatrati u tri etape: 1. Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabljuje okružje koje mu pruža osjećaj sigurnosti. U prvoj etapi dijete istražuje. što se može raditi s tim predmetom ili materijalom. -učenje pronalaženja mnogo odgovora na jedan problem – razvoj divergentnog mišljenja. U vrtiću u kojemu se odgojitelj dobro osjeća i djeca će se dobro razvijati. predmetima i da ih povezuju u nove. Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omogućiti kreativnost u svim područjima razvoja tijekom svih aktivnosti. Baveći se djecom imamo priliku raditi stvari koje odrasli više ne rade. izražava vlastite ideje. U trćoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije. da prihvate sebe bez obzira što su drugačiji od drugih. pravila upotrebe. Ta tehnika razvija kreativnost. Drugi je način aktivnost opuštanja. Malu djecu može se potaknuti da budu kreativna na nekoliko načina. više voli raditi samo. gdje dijete osjeća samopouzdanje i temeljno povjerenje. Djeca mnogo lakše nego odrasli vide nove veze. a time iznova oživljavamo svoju kreativnost. nema predrasuda. uključujući: -učenje da se dobro osjećaju sa samim sobom. glasa. neobične kombinacije. . . . dopunjuje.

-razvoj individualnosti. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najviše moguće – razvijati svoju profesionalnu kreativnost – opći stav odgojitelja: "Hajde. ali sa što manje intervencije (samostalno donošenje odluka). U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna. Opća usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece: 1. pokušaj to!". Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja. tolerancije i uvažavanja. -razvoj novih sposobnosti i vještina. koja priznaje i podržava različitost i individualnost svakog djeteta. koja dopušta stanovitu slobodu i spontanost u izražavanju. Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu očituje se u stvaranju takve mreže interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece među sobom. "Zašto ne!". Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike važnosti. što se najčešće stječe u obrazovnim institucijama. omogućiti veliku raznovrsnost materijala. Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. 4. ponuditi poticaje kad je potrebno. koja stvara atmosferu međusobnog povjerenja. Kreirati klimu koja ohrabljuje djecu da sebe doživljavaju kreativnima (živjeti s određenom količinom neurednosti). 2. 5. 3. koja podržava kreativne izraze svakog djeteta. odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati). ideja i dovoljno vremena za kreativne aktivnosti. 53 . proces je bitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo provjeriti.

) ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIĆA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA? Razdoblje adaptacije je razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze između odgojitelja i djeteta. Treba im reči da očekujemo suradnju. . . o aktivnostima kojima ćemo poticati cjelokupni razvoj djece. Prije nego dijete uđe u jaslice / vrtić potrebno je.20. Osnovni podaci o djetetu dogovaraju se inicijalnim intervjuem kojeg provode članovi stručnog tima. ne samo u jaslicama / vrtiću. radno vrijeme. . Jedna od temeljnih programskih zadaća koja je naročito važna u razdoblju adaptacije i koja pridonosi povoljnom i cjelovitom razvoju djeteta je partnerstvo odgojitelja i roditelja. uključivanje u neposredni rad. Upoznajemo ih s oblicima suradnje s njima (roditeljski sastanci. zajednički izleti. Uloga odgojitelja je da pomogne roditeljima (upute se daju na roditeljskom sastanku). te im valja sa svih gledišta opisati kako će teći boravak djece u jaslicama / vrtiću. tko će biti s djetetom. Dogovara se datum prvog dolaska. proslave. . Prije nego dijete dođe u jaslice / vrtić potebno je obaviti neke pripreme. dajemo im informacije o razvojnim karakteristikama djece. tj. poboljšati suradnju stručnjaka i roditalja i omogućiti roditeljima sudjelovanje u životu i aktivnostima djeteta u jaslicama / vrtiću. kako da se pomogne djetetu. Roditelji moraju uvidjeti da su jaslice / vrtić institucija koja stručno radi s djecom i koja je zainteresirana za zdrav dječji razvoj i napredovanje. prostorna organizacija. da se doznaju svi faktori koji mogu otežati prilagodbu. jer nam upravo oni mogu ukazati put kojim ćemo pristupti i pomoći njihovom djetetu. Roditelje treba unaprijed upozoriti na razdoblje prilagodbe i teškoće s kojima će se dijete suočiti. Drugi roditeljski sastanak roditelje upoznaje s odgojno-obrazovnim procesom. . . koja je njihova uloga. da ga osoblje upozna kao pojedinca sa svim njegovim potrebama i osobinama. ciljevi odgojno-obrazovnog rada). te najuobičajnije reakcije. individualni razgovori. boravak roditelja u skupini. 54 . Na početku školske godine organizira se roditeljski sastanak roditelja novoupisane djece gdje se roditelji upoznaju s osobnom kartom jaslica / vrtića (tko tu radi. nego i u obitelji.Polaskom u jaslice / vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svom životu. materijalni uvjeti. . te se već tu s roditeljima može dogovoriti zajednička strategija. . . U dječjem vrtiću "Srednjaci" roditeljima su otvorena vrata vrtića dva dana tijekom petog mjeseca kako bi se mogli upoznati s institucijom u koju će dovoditi svoje dijete. roditeljski kutić. Potrebno je što više povezati obiteljski i izvanobiteljski odgoj djeteta.) . vrijeme ostajanja. kako treba izgledati rastanak. sudjelovanje na projektima.

poljupcem ili sl. Ako ta napeta i intenzivna emocionalna stanja dugo traju. šapatom. usvaja ili usavršava (dijete koje je upravo skinulo pelene poćinje mokriti u gačice). dijete može postati apatično – takvo dijete ništa ne zanima. Dijete dolazi u novu situaciju gdje mu je sve nepoznato. Uspostavljanje komunikacije s odgojiteljem jedan je od prvih uvjeta. pa i roditelj. Protestiranje i plakanje su tipične reakcije vezane uz strah od odvajanja i strah od stranih osoba. te će se povremeno i samo uključiti u aktivnosti. a ponekad ekstremne neprilagođenosti i šokove. To razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije možemo nazvati adaptacijom. Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se način njegova življenja.. Na osnovi te komunikacije stvara se socio-emocionalna veza djeteta i odgojitelja. s vremenom će shvatiti da on nije opasan. godina života). jasno nam je zašto se u tom razdoblju adaptacije osjeća tako zbunjeno. Kako će dijete prihvatiti jaslice / vrtić u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema jaslicama / vrtić. spavanje. Kada dijete prvi put dolazi u vrtić osjeća se izgubljeno i bespomoćno. pasivno je. prilagođuju novoj situaciji. a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač. Kada takvo dijete vidi kako se odgojitelj igra s drugom djecom. jer je jednogodišnje dijete nesposobno dugo boriti se s napetim stanjima – nešto mora puknuti ako se djetetu na vrijeme ne pomogne. frustracije. Takve pojave jako uznemirju roditelje pa ih je potrebno upozoriti na njih.One dane kada dolaze nova djeca odgojitelji posebnu pažnju posvjećuju uređenju prostora. pasivnost). Prilagodba djeteta ovisi o individualnim karakteristikama pojedinog djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. Na vidno mjesto stavljaju igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće i one za koje je roditelj rekao da se dijete voli igrati. Prilagodba djece ovisi o temperamentu dijece i iskustvu do prije dolaska u jaslice / vrtić. temelja za uspješno uključivanje djeteta u skupinu. ali neka će djeca odbijati kontakt s odgojiteljem i on će to poštivati. agresivnost. Adaptacijsku krizu lakše će preboljeti dijete 55 . Kad dijete ovlada govorom toliko da može komunicirati s bilo kim. zdravlje). privremeni se poremećaji mogu pretvoriti u trajnije. Česti privremeni poremećaji u ponašanju kao rekacija na polazak u jaslice su: regresija – javlja se u onom ponašanju koje dijete upravo intenzivno razvija. Za pokušaj uspostavljanja kontakta valja planirati sadržaje koje djeca znaju još od kuće. (ljudi. oni ne govore njegovim jezikom. djeca). pa će takav odgojitelj uplakano dijete pokušati umiriti nježnim kontaktom. počinje opadati i srah od odvajanja i strah od stranih osoba (2. kao adaptacijska kriza neka djeca su sklonija rekacijama na fiziološkom planu (ishrana. frustirano i preprašeno. Odgojitelj djeteta u adaptaciji treba biti obziran. Vrijeme je to u kojem se dijete i odgojitelj. što najčešće izaziva emocionalne teškoće. Čemu se sve dijete mora prilagoditi. Glazba mora biti umirujuća i vesela. tj.

56 . te je tu potrebno strpljenje odgojitelja. te osigurava aktivnosti na zraku). likovni materijali i dr. Novo se dijete prihvaća onakvo kakvo jest. voda. Pokušati uspostaviti kontakt ali oprezno. igra). zadovoljava potrebe za sigurnošću. nudi mu utjehu). nježnošću i ljubavlju (npr. To su aktivnosti koje pomažu djetetu jer mu pružaju psihološko rasterećenje. odgojitelj treba obratiti pozornost i na zadovoljavanje svih ostalih potreba. tjelesne aktivnosti i aktivnosti s materijalima kao što su pijesak. voda. Posredna nježnost odgojitelja. omogućava djetetu kontakt s prijelaznim objektom. Pasivno. Odgojitelj zadovoljava osnovne tjelesne potrebe i čuva djetetov život i zdravlje. hranjenje. zadovoljava potrebu djeteta za uzajamnom komunikacijom. Najčešće zajedničke aktivnosti odgojitelja i djeteta su svakodnevne životne situacije (prematanje. povučeno dijete teže uspostavlja kontakt s okolinom pa će razdoblje adaptacije takvog djeteta trajati duže. pružiti informaciju roditeljima i surađivati s njima. Djeca koja burno reagiraju dobivaju više i češće pažnju odgojitelja pa njihova adaptacija traje kraće jer se prije uspostavlja socio-emocionalna veza.roditelja koji smatraju da je to što ono odlazi u jaslice / vrtić normalna stvar. tijesto. aktivnosti s pokretom uz glazbu. presvlačenje. Odgojitelj mora dobro poznavati pozitivne i negativne čimbenike koji utječu na duljinu trajanja adaptacijskog razdoblja kako bi znao reagirati. Također je bitno da roditelji surađuju s odgojiteljima. Iako su u razdoblju adaptacije socio-emocionalne potrebe naglašene. Aktivnosti koje odgojitelj provodi u razdoblju adaptacije su od posebnog značaja – to mogu biti aktivnosti sa scenskom lutkom. ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem. U prikladnom trenutku potaknuti dijete da se priključi odgojitelju u aktivnosti. zadovoljava potrebu za raznolikom stimulacijom (npr. ne suviše nametljivo. nudi djetetu razne materijale kao što su pijesak.

Ona je obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaćena temeljnim vrtićkim programom. U kutiću. Dio je odgojno-obrazovnog sustava namjenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu školu.). u trajanju od 150 do 170 radnih sati. njegovanje kulturnog ponašanja (za stolom. igre i sredstva moraju biti pregledno složena i na dohvat djece.) ULOGA ODGOJITELJA U PROVOĐENJU PROGRAMA PREDŠKOLE? Predškola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu školu. Neka opća "psihička" priprema za školu obuhvaća (uz navedeno) adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja i promatranja. ispred – iza) i vremenskih odnosa (gledanje na sat. tjednom planu aktivnosti i dnevnim poticajima u sobi dnevnog boravka. omogućavanja stjecanje iskustva o međusobnim različitostima. . te vještina snalaženja u prometnim situacijama. djetetova doživljaja svijeta. radni odgoj – stvaranje radnih navika. razvrstavanja stečenih znanja (npr. Djeca sama mogu sudjelovati u izrađivanju igara za kutić početnog čitanja i pisanja. te upućivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada. .21. shvaćanje prostornih odnosa (lijevo – desno. održavanje osobne higijene. 57 . Isto tako u kutiću za početno čitanje i pisanje mogu se nalaziti i radni listovi koje dijete uz pomoć odgojitelja ispunjava. potrebno je organizirati kutić početnog čitanja i pisanja koji je opremljen raznolikim materijalima i didaktičkim igrama. utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jačanja pozitivne i realne slike o sebi.). . on je obvezan organizirati predškolu i biti nositelj provedbe njezina programa. pojam jučer – danas – sutra. . Rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja. . sposobnost klasifikacije (po klasama. gore – dolje. vještina i navika potrebnih za djetetov daljnji razvoj i uspješno uključivanje u program prvog razreda osnovne škole. Ciljevi programa predškole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i poticanje svih aspekata djetetova razvoja. Upoznavanje sa osnovnim socijalnim vještinama. a potiće i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta. poticanje djece na šetanje po gradu i upoznavanje grada. Vrijeme provedbe programa predškole predviđeno je od listopada do svibnja tijekom školske godine. kupovine u svrhu razvoja orjentacije i socijalnih vještina. obuvanje. . Plan i program rada predškole potrebno je dokumentirati i pripremiti u tromjesječnom planu i programu odgojnog sustava.). adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo riječnika. Odgojitelj omogućava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole – usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblačenje. hijerarhiji i sl. nadređeni i podređeni pojmovi). te društvena priprema djeteta za osnovnu školu. te stjecanje osnovnih znanja. kulturno pozdravljanje obraćanje starijima i sl.). Tamo gdje postoji vrtić.

tjelesnom razvoju. Odgojitelj prati dječji napredak. mogućim razvojnim zaprekama ili posebnim talentima. Posjet je potrebno planirati. Prilikom igara u kutiću za početno čitanje i pisanje. odgojitelj želi osvjestiti djetetu da se svaka riječ sastoji od slova. Na kraju rada predškole odgojitelj roditeljima daje svoje mišljenje o tome u čemu se dijete pokazalo uspješnim i na koji način. Tijekom ostvarivanja izvedbenog programa odgojitelj će bilježiti važne napomene glede izvedbe programa. ponajprije s roditeljima polaznika predškole. Ne daje nikakve konačne prosudbe o djetetu. da je svaku riječ moguće rastaviti na glasove. Rad na razvoju grafomotorike potrebno je rasporediti kroz cijelu godinu. osjećaja. s jednakim pravilima i obvezama glede uporabe prostora i sredstava koje treba čuvati. kao i sa skupinom u vezi sa zajedničkim interesom ili zajedničkim aktivnostima. To su osnovni podaci o zdravlju. sudjelovanju pojedinog djeteta. i te glasove ponovno sastaviti u riječ – time odgojitelj dijete uvodi u svijet slova. Tijekom rada u predškoli odgijitelj će nastojati pomoći nesigurnoj djeci i onoj s posebnim potrebana. -upoznavanje i prihvaćanje novih znanstvenih spoznaja. Srtučni profil odgojitelja predšole treba obuhvaćati: -poznavanje mogućnosti djece u šestoj godini života. sa svakim od njih. Odgojitelj treba organizirati igre istraživanja i eksperimenitiranja radi uočavanja svojstva nekih materijala i klasifikacije predmeta. -poznavanje izvedbenog programa kojim će se djeci omogućiti cjelovit razvoj. Isto tako odgojitelj putem vježbi grafomotorike (radni listovi) u vrtiću priprema dijete za školu na zanimljiv i zabavan način. u svakoj će prigodi podržavati i poticati dječju 58 . organizirati. Prava i obveze treba naglasiti jer su one dio aktivnog pripremanja za osnovnu školu kao novi sustav prava i obveza. -osposobljenost za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji su na bilo koji način vezani uz predškolu i mogu pridonijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu. tegoba i mogućih problema svakog djeteta.Odgojitelj bi trebao organizirati posjet školi i knjižnici radi boljeg upoznavanja tih ustanova. Odgojitelj je temeljni i neposredni izvršitelj i kreator izvedbenog programa. želja. -poznavanje i odabir načina i sredstava koji će imati najbolje učinke u razvojnom poticanju djece. U sobi dnevnog boravka oraganizirati mali razred. -uspostavljanje sklada s djecom. -uspostavljanje suradničkog odnosa s roditeljima polaznika predškole. To praćenje počinje dobivanjem prvih informacija od roditelja u prvim susretima. mogućim problemima. razgovarati o posjetu prije i nakon posjeta. postupno i sistematično. -razumijevanje potreba. Odgojitelj koji provodi program predškole treba jasno dati do znanja svakom polazniku da je dobrodošao i da je prihvaćen kao ravnopravni sudionik. kao i primjedbe važne za poboljšanje njegova rada.

brže. raznim oblicima umjetničkog izražavanja.) POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI? Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. 22. primjena prije stečenog znanja u novim situacijama. kvalitetniji odgovori na pitanja. .). osobine ličnosti. stavova. uspješnije. govoreći o darovitosti. Daroviti: su izrazito usmjereni cilju (žele riješiti problem i u nepovoljnim uvjetima). metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamćenja). Nadprosječne sposobnosti mogu se prepoznavati u rješavanju problema i testova intelektualnih sposobnosti. većina ljudi pritom misli na izuzetne sposobnosti. 59 . defektologa. . znatiželju). poptavljanje pitanja. te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost i darovitost). . organiziranje informacija. Znakovi nadarenosti kod predškolskog djeteta su: -vanjsko ponašanje(znatiželja. Kreativnost se očituje najviše u originalnosti rješenja. bogat rječnik. kojima će upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost. osiguravajući djeci širok opseg iskustva. lakoća izražavanja. pa se darovitost može odrediti kao sklop urođenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omogućuju da u jednom ili više područja aktivnosti dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. drugačije od večine vršnjaka. dobra memorija za melodije i slušanje uputstva. Specifične količine osobnosti manefestiraju se u velikoj motivaciji za rad. Darovitost. Dakle. uočavanju socijalnih situacija. onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost. -kvalitativne razlike. više. rano čitanje. psihologa. omiljenosti i popularnosti u grupi. originalnom načinu rješavanja problema. količini i kvaliteti ideja. brzo usvajanje novih i neobičnih pojmova. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti.kreativnost i inicijativnost. te će nastojati da svaki polaznik iskuša i razvija svije psihofizičke snage i potencijale. formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama. kreativnost. znanja. odnosno izuzetno razvijene potencijale. Međutim. učenje bez direktnog poučavanja. dobro pamćenje. školskom uspjehu.(smislenija i kvalitetnija pitanja. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma. entuzijazam. imaju veliku radnu energiju (ustraju na problemu bez umora). razumijevanje i baratanje brojevima. imaju specifične interese (oduševljeni su problemima. pamčenju i količini znanja. te uvjete za razvoj vještina. neuobičajenim pitanjima i odgovorima. to su djeca koja nešto rade prije. Darovito predškolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva dodatnu pažnju odgojitelja i pomoć osposobljenih stručnjaka (pedagoga. tjelesnim sposobnostima. imaju interes u radu. Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati. brzini i kvaliteti prerada informacija. bolje.

Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjećajem odgovornosti i nezavisnosti. Odgojitelj u dječjem vrtiću se brine i za zadovoljavanje specifičnih potreba darovitog djeteta. Specifične potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s vršnjacima prema kronološkoj dobi– nije ih poželjno izdvajati od vršnjaka, već ih naučiti suradnji s njima, naučiti ih da cijene i manje uspješne, a zauzvrat će biti cijenjeni i prihvaćeni; -kontakti s vršnjacima prema intelektualnoj dobi– zbog stimulativnosti, zbog toga što se djeca međusobno potiću, i dobri su za izbjegavanje osjećaja da je "drugačije". Darovito djete ima potrebu raditi u obogaćenim i proširenim odgojnoobrazovnim programima. Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u učenju. Darovita djeca sklona su prihvaćanju izazova sve do točke moguće pogreške. Darovita djeca imaju potrebu za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta. Nezgodna ponašanja darovitog djeteta su dosada, nemir, agresivnost, nestrpljivost, frustriranost i pretjerana osjetljivost, monopoliziranje odraslih. U radu s darovitima bitno je identificirati ih, pružiti odgojno-obrazovnu podršku njihovom razvoju, a potom i profesionalnom razvoju i angažiranju. Osnovno načelo u radu s darovitima je individualizirani i diferencirani način rada u skupini i izvan nje. Podnačela su: poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti, uvažavati specifične dječje interese i omogućiti da ih zadovoljavaju i produbljuju, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima i na način koji mu najbolje odgovara, organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa, postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima, osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu, osigurati više vremena za rad, stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja, ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje. Primjena navedenih načela u radu provodi se pomoću slijedećih principa: izbjegavati biti krut, nefleksibilan u radu, ne učiti djecu ono što već znaju, ne očekivati da dijete bude darovito u svakom pogledu, ne dopustiti da se uključe u više aktivnosti no što ih može uspješno riještiti, ne dopustiti da pretjerano okupira pozornost odgojitelja, ne previše pomagati darovitom djetetu, ne dopuštajte prazine u učenju i ponašanju, ne omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu, ne uspoređivati ga, ne izrabljivati talente darovitog djeteta. Temeljeni pristup u radu s darovitima je: rad na projektu, rad u maloj skupini, individualni rad, ostale izvan vrtićke aktivnosti i dodatna sredstva – materijali.

60

23.) AKTIVNOSTI IZRAŽAVANJA OSJEĆAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju osobnosti. Emocionalni razvoj rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegovih socijalnih učenja. U izražavanju osjećaja odgojitelj mora biti model djeci, bitno je poticati emocionalnu inteligenciju djeteta. Odgojitelj treba pomoći djetetu u izražavanju njegovih osjećaja i briga, a to znači, pružiti im dovoljno vremena, empatije i podrške. Odgojitelji moraju slušati, suosjećati i pomagati djetetu u razumijevanju svojih misli u igri, a jednako tako i u verbalnim razgovorima. Emocionalne sposobnosti: - identificiranje i označavanje osjećaja – prepoznavanje osjećaja u različitim situacijama, nazivanje emocija pravim imenom; - izražavanje osjećaja – iskazivanje osjećaja riječima, neverbalno, minikom, gestama; - procjenjivanje intenziteta osjećaja – utvrditi koliko je jak osjećaj koji je dijete obuzeo, povezivati procjenu sa izražavanjem osjećaja i identifikacijom; - upravljanje osjećajima – kontrola osjećaja i zatomljivanje nepoželjnih ispoljavanja osjećaja (npr. fizičku agresiju); - upravljanje osjećajima – uviđanje što je u pozadini osjećaja, pronalaženje načina za nošenje sa strahovima, tjeskobama, bijesom i tugom. Kongvitivne sposobnosti: - empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i briga i sagledanje situacija iz njihove perspektive, poštovanje razlike u stavovima drugih; - otkrivanje sebe – izgrađivanje povjerenja u odgojitelja i skupinu, te bez opasnosti govoriti o unutarnjim osjećajima; - prihvaćanje samog sebe – poznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Ne izraženi osjećaji gomilaju se, te mogu biti izraženi eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponašanjem. Pokazivanje osjećaja je nešto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na pokazivanje osjećaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujuć, odgojitelj mora ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca rađaju sa sposobnošću da razviju moralno ponašanje.
61

Djeca se uče služiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im komunikacija pruža praksu u upotrebljavanju i služenju riječima koje su povezane s njihovim motivacijama i osjećajima. Kada čuju druge kako se služe riječima za izražavanje emocija i ona će sama to pokušati. Četiri su osnovne emocije: tuga, sreća, ljutnja i strah, te je potrebno učiti djecu kako ih prepoznati. - Tuga - javlja se u vezi s gubitnok nećega čemu smo težili ili nečega što smo cijenili, posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge. - Sreća ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije. - Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja. - Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u situacijama opasnog objekta ili prijetnje; ključni momenat je nedostatak moći, to je aktivna emocija. Aktivnosti za izražavanje osjećaja su npr.: - "Govorimo tijelom" - izražavanje emocija tijelom; - "Šta napraviš kad si ljut" - suočavanje s različitim emocijama; - "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti; - "Čarobni štapić" - poticanje djeca na iskazivanje sreće. Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomoću kojih kongitivna inteligencija može više ili manje doći do izražaja. Poticanje djece na slobodno izražavanje emocija na različite načine pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumjevanju svojih i tuđih emocija. Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima ova dva uma su u ravnoteži, no čim emocionalni um postane jači od racionalnog čovjek je u "vlasti" emocija.

62

Odgoj i obrazovanje u vrtiću trebao bi biti dio jedinstvenog. roditeljski radionički sastanak. Važno je roditeljima prezentirati vrtić kao stručnu ustanovu koja se brine za dobrobit djece. Odgoj ne počinje u dječjem vrtiću. Partnerski odnosi se ostvaruju kroz raznolike oblike suradnje s roditeljima: 1.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE? Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolskog djeteta gleda na dijete kao vrijednost po sebi koje se prihvaća u svojoj osobnosti i kao člana obitelji s njenim osobnostima i sustavom vrijednosti. Prema programskom usmjerenju poštuje se dijete i roditeljska sredina. Stvara se odnos međusobnog poštovanja i zajedništva. Veliki dio partnerstva vrtića s okružjem je partnerstvo s roditeljima. tj. te se njihovo partnerstvo temelji na komunikaciji. individualni razgovori. stoga se pruža roditeljima mogućnost sudjelovanja u svim aspektima programa. već u obitelji.). roditeljski sastanci. . što je temelj partnerskog odnosa. izjave. Informativni oblici – časopisi za roditelje i djecu. otvorenost. Posebni oblici – blagdanske radionice. tolerancija i sposobnost razmjene informacija. svakodnevni dogovori i razgovori. . Na njoj je potrebno raditi i prije samog dolaska djeteta u vrtić. posjete različitim mjestima. objektivnost. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije cjelovitog djetetovog razvoja. Odgoj djece u vrtiću nije moguće promatrati bez odgoja djece u obitelji. Partnerstvo odgojitelja i roditelja je nužnost jer bez njega nije moguće pridonositi povoljnom i cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. . 2. a to može samo pozitivno djelovati na djetetovo prihvaćanje predškolske sredine. roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta. posjete obitelji. Zajednička uloga odgojitelja i roditelja kao partnera je odgoj i obrazovanje djeteta. 3. razne zajedničke aktivnosti. pregled dnevnih aktivnosti. crteži. izložbe. odgoj djeteta. Suradnički oblici – roditelj volonter u skupini. iskrenost.24. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja roditelja i odgojitelja. plakati. 63 . Partnerstvo roditelja i odgojitelja je jedna od temeljnih programskih zadaća. Odgojitelj bi trebala biti osoba koja je dovoljno stručna i sigurna u sebe i svoje sposobnosti. Na taj će način roditelji steći povjerenje u ustanovu i njene djelatnike. Komponente partnerstva su povjerenje. roditelj gost u skupini. koja poštuje drugoga i sposobna je razumjeti ga. kutić za roditelje (informacije o pravilima ponašanja. kakav nam je danas bio dan.

Partnerstvo se temelji na komunikaciji. .) i aktivnosti nakon susreta (što je bilo dogovoreno). pismeno o djetetu. glavni dio (odvija se po principu + . Dobar vrtić stalno potiće roditelje da svoje ideje i primjedbe o odgoju stalno istiću odgojiteljima (pismeno ili usmeno). u integralnoj metodi roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta i tako postoje tri pravca djelovanja na roditelje: 1. 3. Posredno i neposredno sudjelovanje roditelja u radu vrtića. a da bi ona bila uspješna. Roditeljski sastanci mogu biti: druženje djece i roditelja. uspostaviti opuštenu. komunikacijskog tipa. Prije samog sastanka priprema odgojitelja.Znajući to. Roditeljski sastanak ima nekoliko faza. glavni dio je radničkog tipa. osnovne aktivnosti djece. i kao takav je odgovoran za kreiranje stvaralačke atmosfere. ogledni rad odgojitelja s djecom pred roditeljima ili video snimka.+. rasprava. Individualni razgovori također imaju faze – uvodna (pozdrav. Kako programsko usmjerenje poštuje dijete i roditeljsku sredinu. . završni dio (što je dogovoreno). ukoliko inicijativa nije obostrana. 64 . odnosi se na psihofizičke osobine djece određene dobi. ali i grupe djece s istim ili sličnim kulturnim. te potiće odgojitelje na stalnu komunikaciju s roditeljima. prepoznavanju svojih i djetetovih potreba. radionice. razvojne potrebe. odgojitelj prihvaća roditelja kao djetetovog prvog odgojitelja. oglednog tipa. Individualni razgovori dogovaraju se s roditeljima jednog djeteta. predavalačkog tipa. Odgojitelj kao profesionalac je inicijator suradnje s roditeljima. pripremiti roditelje (obavjest sa svim potrebnim informacijama). sadržaj rada vrtića. religijskim ili inim značajkama. . Davanje znanja roditeljima – potrebnih za odgoj djece. aktivnosti na dan održavanja susreta (prostor i sl. ako se treba priopćiti nešto negativno – ako postoji neki problem). roditelji trebaju s odgojiteljima imati zajednička polazišta kao temelj. Cilj suradnje s roditeljima je osvješćivanje znanja o sebi kao roditelju. informativnog tipa. Prije samog roditeljskog sastanka treba promisliti susret (konzultirati se s kolegicom oko teme i strukture). ali profesionalnu atmosferu i dobar odnos). početni – uvodni dio radnog sastanka može biti neka igra. a u završnom dijelu radnog sastanka iznosi se zaključak. 2. dogovara se vrijeme – to nisu svakodnevni dogovori i razgovori. Obostrano informiranje – usmeno. Roditelj je kompetentniji u poznavanju svog djeteta.

praćenja. do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtićkim. odnosno djećjem vrtiću.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I ČLANOVA STRUČNO – RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Odgoj i obrazovanje u vrtiću treba biti dio jedinstvenog.25. Važno je da odgojitelj i članovi stručno-razvojne djelatnosti u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. područja razvoja djeteta i funkcionalno prostorno i materijalno okruženje). te zajedno s odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu. -potiče stručne djelatnike na uključivanje u sve oblike stručnog usavršavanja. stručnog unapređivanja i usavršavanja. socijalni djelatnici i drugi vanjski suradnici. defektolozi raznih profila. Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za kvalitetu procesa rada u vrtiću. Članove srtučno-razvojne djelatnosti u predškolskoj ustanovi. -potiče timski pristup u planiranju. provedbi i valorizaciji odgojno-obrazovnog procesa. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja članova stručno-razvojne djelatnosti i odgojitelja. -osigurava sredstva za što funkcionalnije praćenje i dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa. itd. Zajedničkim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija dječjeg vrtića. -povezuje stručno usavršavanje odgojitelja s unapređivanjem odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima. 65 . ostvarivanja. Svaki od članova stručno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog odnosa s odgojiteljem: *Ravnatelj: -potiće timski pristup svih segmenata rada vrtića. -osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina. *Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaća u odgojnim skupinama. ocjenjivanja postignutog. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja. tako podižući kvalitetu rada i zajedničkog življenja djece i odraslih u dječjem vrtiću. čine: ravnatelj. pedadog. viša medicinska sestra. -doprinosi zaživljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom procesu (povezanost potreba. itd. Stručni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraživanja odgojne prakse. prava. od programiranja. -organizira stručno usavršavanje izvan ustanove. *Pedagog: -pomaže i surađuje s odgojiteljima u unapređivanju funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa. psiholog.

kritičko sagledavanje vlastite akcije i značenja koja imaju za druge. tj. sredstva i način. razmjena mišljenja. sadržaje i oblike stručnog usavršavanja. sveukupne uvjete razvoja djece u dječjem vrtiću. mogućnost prepoznavanja djetetovih raznovrsnih potreba. kao i pravodobno poduzimanje pravilnih radnji za stvaranje slike o djetetu i njegovim mogućnostima. ostvaruju. itd. Prateći djecu u njihovom djelovanju stručni tim i odgojitelji. planiranju. ostvarivanju i vrednovanju različitih oblika odgojno-obrazovnog rada. U zajedničkoj raspravi ohrabruju dijalog. ima ulogu medijatora koji je u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljem i potiče njegovu samorefleksiju. Ta je slika važna za njihov zajednički rad na programiranju. sadržaje. procjenjuju razvojne potrebe i mogućnosti djeteta. itd. on je sudionik u akciji s odgojiteljem i vanjski promatrač interakcije odgojitelj – dijete. *Defektolog: -pomaže odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s posebnim potrebama. što predstavlja prvi korak prema refleksivnom praktičaru. Odnos pedagoga istraživača i odgojitelja praktičara je demokratski. a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije vezane za njihovo kvalitetno i pravovremeno zadovoljavanje. samoprocjenjuju zadaće odgojitelja. postupke. Tu je jako važno stručno znanje. -pomaže odgojitelju u usklađivanju prostorno-materijalnih uvjeta i specifičnih potreba djeteta s teškoćama u razvoju. tj. tj. raspravljanja i primjedbe na osnovi čega se stvaraju nove hipoteze i prijedlozi koji 66 . odgojitelju je potrebna pomoć članova stručno razvojne djelatnosti. odgojne situacije. kako. Od pedagoga kao i od odgojitelja zahtjeva se samorefleksija vlastitog rada. U procesu promatranja. itd. analiziranja i osvješćivanja svojih pogrešaka u radu. U odgoju bitnu motivaciju za rad s djecom imaju i drugi suradnici. Pedagog – istraživač je od početka uključan u sve etape akcijskog istraživanja. Stručni suradnici imaju zadatak odgojitelju pružiti pomoć da on sam odluči kako će raditi. a stručni suradnici posvećuju pozornost kvaliteti odgojnoobrazovne akcije. Tako se odgojitelj osposobljava za istraživanje i evoluiranje vlastite prakse.-pruža podršku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba djeteta s posenmim potrebama. Odgojitelj praktičar određuje što. *Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih bioloških potreba djeteta. a ne određivati što će raditi. -pomaže i surađuje s odgojiteljem u kreiranju individualiziranih zadaća za pojedino dijete. akcija u praksi. odnose između odraslih i dijece i dijece međusobno. Pedagog u zajedničkoj raspravi s odgojiteljem analizira učinke uvedenih promjena. Izgrađivanje refleksivnog praktičara temelji se na samokritičnosti svih sudionika. Odgojitelji u suradnji s drugim stručnjacima utvrđuju. Odgojitelj i pedagog trebaju blisko surađivati u akcijskom istraživanju. Stručni suradnici predlažu cilljeve i zadatke.

izrazitu otvorenost i toleranciju. Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja i drugih stručnjaka mora biti usmjereno na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija bila ostvarena kao odgojna. te uključivanje roditelja u život i aktivnosti djeteta i u sve oblike izvanobiteljskog odgoja. otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja. 67 .će se u idućoj akciji provesti. tj.suradnju stručnjaka i roditelja. Tako se odgojitelj osposobljava za kritičko razmišljanje o svojoj praksi i da svoju refleksiju artikulira sebi i raspravi s drugima što se smatra emocionalnom značajkom refleksivnog praktičara. a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti traži veliko povjerenje. . Takvo će partnerstvo utjecati na cjelovit razvoj osobnosti djeteta i kvalitetu njegova života.što veće povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja djeteta.široko postavljen opći. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti trebalo bi se usmjeriti na: . . ostvatit će se osnovna uloga predškolskog odgoja.

Međutim. te je prevladavanje tog problema moguće samo ako se problematici okoliša pristupi više sa stajališta odgoja nego samo sa stajališta stjecanja znanja. te na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koji počinje u prirodnoj znatiželji. ekološki odgoj mora započeti u najranijoj dobi djetetova života i trajati cijeli život. kako se mogu riješiti. Zadatak ekološkog odgoja na razini srjecanja vještina je razvijati vještine prepoznavanja. koja ima znanja. Samo ekološki osvještena okolina ugradit će u dijete ekološko razmišljanje. u akciji i u življenju. i to polazeći od razvojnih mogućnosti i stvarnih ekoloških iskustava djeteta. Ekološka dimenzija odgoja jedna je od aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanističko-razvojne koncepcije predškolskog odgoja. postupaka i akcija koje dijete stječe i razvija pod utjecajem nenamjernih odgojnih čimbenika. kolektivnom traganju za strategijama rješavanja problema. Predškolska institucija i odgojitelji postavljaju i osiguravaju određeni kontinuitet u razvoju ekološke osjetljivosti. a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugrožavanja i u zaštiti okoliša). Zadatak ekološkog odgoja na razini stjecanja znanja je pružiti djeci i mladima temeljna znanja o problemima okoliša (o tome kako oni nastaju. koja je uloga stručnjaka.26. postavlja se pitanje kako maloj djeci približiti razumjevanje potreba našeg okoliša. stavove. stoga poruke koje im upućujemo moraju biti promišljene i usmjerene na razvoj ekološke svijesti. Da bi se to postiglo. Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke". 68 . poticanju emocionalnog pristupa problematici. Cilj ekološkog odgoja je razumjevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti. Stoga je cilj ekološkog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti čovjeka i okoliša. motivaciju i vještine da individualno i u zajedništvu djeluje u cilju rješavanja postojećih problema i prevencije novih. te stjecati praktično iskustvo u rješavanju problema. sprečavanja i ispravljanja zlouporabe okoliša. a s druge strane na ispravljanje već usvojenih pogrešnih gledišta. pozitivno emocionalno ozračje.) EKOLOŠKI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI – ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU? Ekološki odgoj. kao namjerni utjecaj na razvoj ekološke svijesti pojedinca. aktivno istraživanje i rješavanje djeci bliskih ekoloških problema. s jedne strane je usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponašanja prema okolišu. Stoga se učenje mora temeljiti na istraživanju i temeljitom znanju o problematici. Oni trebaju konkretna iskustva. Djeca mnogo uče oponašanjem odraslih. razvoju populacije koja brine o okolišu i ne zanemaruje njegove probleme. te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi. Ekološki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekološke osjetljivosti i komunikacije djece i odraslih. nastavlja se na dječjim akcijama i završava "AHA!" doživljajem.

eko memory. -aktivnosti kojima se istražuju problemi okoliša. kao i putem svih mogućih načina izražavanja onoga što se u tim procesima doživjelo i iskusilo. igru ili kroz projekt istrašujemo. razna lota i društvene igre s pravilima. da verbalno komentira nakon stvaranja opisanih uvjeta i pomnog promatranja djece u akciji. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za ekološki odgoj podrazumijeva: razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu. 5. govorimo o konkretnim sadržajima i ukupnih odgojnoobrazovnih nastojanja kojima se kod djece i odraslih razvija ekološka osjetljivost i ekološka svijest. razvijanje ekoloških vještina. npr. Ekološki pojmovi najlakše se. -aktivnosti koje veličaju okoliš ili podučavaju o okolišu. uočavajući s djecom njenu ljepotu. 4. omogućava se susret s različitim ekološkim ponašanjem i mišljenjem. upoznavanje odlagališta. Kada govorimo o ekološkim aktivnostima. Te aktivnosti bi mogli svrstati u pet kategorija: 1. Isto tako i igračka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja može nositi ekološku poruku. samostalnost. Tako se na tržištu pojavio velik broj igračaka kojima je cilj da osim zabave pruže i obavijest o okolišu i djelotvornom načinu njegova očuvanja. brinuti se o biljkama i životinjama u vlastitom domu i izvan njega. istraživanje i eksperimentiranje. ispitivanje. ovladavaju izravnim iskustvom. Kada se radi o mlađoj djeci. . recikliranje papira. što je otpad i kako nastaje.Ekološki odgoj počinje još u obitelji. stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša. naglasak je na razvijanju vještina očuvanja okoliša u svakodnevnom i djeci bliskom okruženju. Potrebno je urediti i kontinuirano dopunjavati kutiće koji su dizajnirani tako da djeci omogućuju konkretno istraživanje i rješavanje problema i igru. Odgojitelj osigurava raznovrstan okoliš gdje će dijete izazvati na promatranje. Sadržaji ekološkog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. -aktivnosti uljepšavanja okoliša. -praktične aktivnosti u okolišu. Odgoj i obrazovanje utječu na razvoj ekološke osjetljivosti djece. 3. razvija se ekološka kritičnost i stvaralaštvo. -konstrukcijske aktivnosti. 2. To je stoga jer se unutar odgojno-obrazovnog sustava potiču dječje aktivnosti. 69 . te zajedno s djecom treba često boraviti u prirodi. istraživanjem i ispitivanjem okoliša. postavljanje hipoteza. diviti se. što se zbiva sa smećem. upoznavanje s opasnom otpadom i znakovima opasnosti. s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece predškolske dobi. Zatim stvara psihološko ozračje da zapaža i podrži dječji interes za spoznavanjem i istraživanjem. . Ovisno o dobi djece nudi nam se mogućnost da kroz slikovnicu. tj. Vrste aktivnosti predškolskog djeteta u vrtiću koje se mogu provoditi u ekološkom odgoju: prepoznavanje različitih vrsta otpada. suradnja i sloboda u iznošenju osobnih ekoloških viđenja i uvjerenja. . njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu. povećanje znanja o ekološkim problemima.

Odgoj za mir i toleranciju je težak i odgovoran čin jer zahtjeva od odgojitelja da i sami budu osobe pravednog mira. mir s drugima (prijateljstvo. Odgoj za mir i toleranciju treba počivati na nekoliko vrsta odgojiteljevog ponašanja. Potrebno je poticati komunikaciju jer je ona bitna za socijalizaciju. Dijete mora biti u centru odgojnog rada. mir s prirodom. tolerantnost i suradništvo potrebno je angažirati djetetove "glavu. prihvaćanje drugih). ruke" – kognitivno. suradnju i toleranciju mora razumjeti zašto je to važno. 70 . inicijativa. jer je to osjećaj da i drugi trebaju živjeti i da najbolje žive u slobodi. poštovanje i razumjevanje drugoga. pri čemu uloga igre dobiva istaknuto mjesto. Da bi se utjecalo na stavove djece. psihomotorno – odgoj i obrazovanje moraju angažirati cjelokupnu osaobu. Odgoj za mir uključuje razvijanje solidarnosti s različitim skupinama i pojedincima. srce. kojeg se treba poznavati da bi mu se prilagodio način rada. psiholoških. solidarnost). suradnji. Važno ja da svako dijete ima priliku iznjeti svoje mišljenje i biti u situaciji da sluša i prati poruke drugog. a u sebi uključuju zadovoljavanje bioloških. interakciji i međuodnosu svih sudionika odgojnog procesa i treba angažirati cjelu osobnost. Aktivne metode moraju voditi računa o dječjem interesu. te da bi se usvojio određeni kodeks ponašanja nije dovoljno da se djeca upoznaju s važnošću odgoja za mir već je potrebno da ga primjenjuje u svakodnevnom životu. odgovornost. drugi je oblik savjetovanje i poučavanje putem ponašanja i posljedica što ih možemo doživjeti. socijalnih. U radu treba polaziti od dječjeg iskustva. Zato se nove metode odgoja moraju temeljiti na dječjoj aktivnosti. da razvijaju međusobnu suradnju i pomaganje. Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju humanizacije međuljudskih odnosa. intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. tj. te se suvremeni odgoj mora temeljiti na sudjelovanju. tjelesne i intelektualne mogućnosti. Cilj je da dijete vidi vlastito ponašanje i svoj odnos s drugima. Vrijednosti za koje se zalaže suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba. afektivno. Samospoznavanje prvi je korak u odgoju za mir. te u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. Tolerancija je prva ljudska oznaka takvog mira. Zadatak je svih da se zalažu za unutrašnji mir (uključivanje u skupinu. da shvati važnost vlastitog djelovanja i stavova prema sebi. kritičnost. S ciljem razvijanja kvaliteta osobnosti kao kreativnost. Ono je to koje se treba respektirati. Ovako se pokreću i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrađuju novi pogled. Prvi je oblik isijavanje pravednog mira. Da bi se netko zalagao za mir. U radu treba primjenjivati metode koje će kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi. Ono vodi boljoj samokontroli i lakšem razumjevanju drugih.

Zato nam je potreban odgoj i obrazovanje koji promiču vrijednosti mira. ljudima i samim sobom. odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje ravnoteže u kojoj se može razvijati svaki čovjek. demokracije i zaštite ljudskih prava. 71 . tolerancije. ali i globalna zajednica. pa tako i ekološkog odgoja i odgoja za mir i toleranciju je: živjeti u skladu s prirodom. kako bi se naglasila međuovisnost čovjeka i prirode. nenasilja. Temeljni postulat odgoja za održivi razvoj.Danas se pojam ekološki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za održivi razvoj.

. . skladno-neskladno.. mijenja i uči. Intenzivno istraživanje okoline i to baratanje. privući magnetom) nego zašto (npr. magnet 72 . Rani istraživački doživljaji i aktivnosti dovode do prve selektivnosti na osnovi osjećaja ugode i traženja da se ono ponovi i produži. Dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja predmeta.). Dijete uči o svojstvima predmeta. prostor i raznovrsne materijale između kojih svako dijete može birati i naći ono što je u skladu s njegovim aktualnim potrebama i mogućnostima. Dijete se razvija. djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za djelovanje dovode do nastajanja i uočavanja problema i njihovog rješavanja. 3. Motivacija za istraživanjem potiče iz djeteta i iz njegove okoline. te dijete stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe. tj. kreativno. prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom. uložiti više ili manje snage da se stisne. uzrocima i posljedicama. proučava od čega je nešto. vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti. što se s njim može raditi. Angažirajući osjetila opipa. odložiti na veću ili manju udaljenost.). intrizična motivacija.razina -Dinamika strukturiranja i restrukturiranja prostora. zgužva i sl.proizlazi iz uspostavljanja odnosa između sebe. drugačije. ostvaruje se nešto što nije unaprijed zamišljeno tijekom aktivnosti. stvara nešto novo. o odnosima. 4. okusa. kako izgleda.počinje postavljanjem predmeta u međuodnose (djeca koja su u jednom dijelu sobe stvarala kaos povući će se u drugi središnji dio ili će pomicati i sami raspoređivati dijelove namještaja). vida i njuha dijete počinje prikupljati podatke o svijetu u kojem živi. te problemi nužno mijenjaju značaj i smjer.razina –Rukovanjem predmetima. raširi. dječje postavljanje predmeta u međuodnose. klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju (veliko-malo. a na to ga potiče motivacija iznutra. U istraživačkim aktivnostima predškolske djece može se govoriti o više razina dječjeg rješavanja problema: 1. dijete se također mijenja. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu.razina -Djelovanjem predmeta na predmet.razina -Postavljanjem predmeta u međuodnose. Češće se bavi pitanje kako (npr.) ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE? Dijete poćčnje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja. Dijete manipulira predmetima. Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne elemente). istraživanje predmeta i materijala dio je istraživačkih svojstava koja djeca spontano iskazuju. 2. isprobavanje. tanko-debelo. Registrirajući pojave i promjene nastale njegovim djelovanjem i otkrivanjem novih kvantitativnih i kvalitativnih struktura.27. potrga. sluha.dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela koristeći neke predmete kao dodatne instrumente.grupiranje.

nizati – iskustva o osobinama predmeta i raznog materijala – boja. Djeca zaokupljena djelovanjima manje su agresivna i nema sukoba. mješovitog akcijskog govornog plana na verbalni. savijati. negodovanja. Traži prijateljevu pomoć u djelovanju. ogledalo koje im šalje i prima slike o njima samima. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja. ljutnju. Budući da dijete počinje istraživati čim se rodi i pri tom angažira osjetila te tako prikuplja podatke o svijetu. Istraživačke aktivnosti pridonose i razvoju govora djeteta. Pored iskustveno doživljajnog aspekta dječje djelovanje ima i relaksacijski i terapijski učinak npr. prometnih sredstava. . .promatranje jednostavnih poslova odgojitelja i odraslih. U istraživačke aktivnosti dijete unosi emocije. pijesak. predmet. Jača njegova osobna sigurnost i samopotvrđivanje. 5. situacijskih pomagala i alata za rad ljudi.stvara se i razvija na temelju iskustva djelovanja. osvještava probleme i partner je u akciji djeteta. . iskazuje domišljatost. govorno označavaju elemente djelovanja. Razvojem govora razvija se i suradnja među djecom. puniti. pojava.privlači).upoznavanje nekog ili nečeg – igrač. On osigurava raznolikost materijala. te razvijaju i individualni stil rada. prazniti. to je veća mogućnost za izražavanjem emocija ugode ali i rasterećuje od neugode. voda.istraživačko manipuliranje predmetima – bacati. prirode-biljaka i životinja. inspiracija. težina. izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. a na odraslima je da mu osiguraju raznolike poticaje. glina. Tada se javlja igra "kao da" u kojoj dijete svjesno koristi simbole – zamjene za stvarne predmete. slagati. Ona ovisi o djetetovim iskustvima sa stvarnim predmetima.razina -Mašta. 73 . društvenih zbivanja u okolini. . 2. aktivnosti otkrivanja. Sami si doziraju teškoće. Kada dijete pokuša označiti uzročnost svoje radnje to ponekad čini na razini magije i mašte (npr. rastavljati. magnet ima posebno ljepilo). te što su dječje aktivnosti spontanije i slobodnije. Djeca su jedni drugima poticaj. Tijekom širenja i razvoja istraživanja javlja se simbolizacija. ushićenja. Važan činitelj dječje stimulativne okoline je odgojitelj. disciplinu. Situacije koje pridonose razvoju mašte su: istraživačke aktivnosti. Uči se nošenju s frustracijom. . 3. . ushićenje. Odgojitelj može olakšati i potaknuti dječja uklapanja u riječi u praktično djelovanje s okolinom i to u prenošenju s akcijskog tj. U dječjem vrtiću provode se ove istraživačke aktivnosti: 1. potiče djelovanje. strukturiranja i izražavanja. U igrama istraživanja i simboličkoj igri iskazuje se i razvija djetetova osobnost. okružje stimulativnije. veličina. oblik. često riječima prate akciju. radost. U nekoj djelatnosti dijete razvija pažnju. tijesto. U početku istražuje svoje tijelo i tako razvija sliku o sebi. raznovrsnost i maštovitost.

. posjeti.magneti s brojnim predmetima koje privlači ili ne privlači. tvorevine od brašna (tijesto i tjestenina). obogaćuje njihovu spoznaju i pokreće prena višim nivoima. . izvijači. . dječjim književnikom. . Vodeći računa o psihofizičkim mogućnostima.voda. pijesak okupljaju više djece i o tome ovisi količina ponuđenih elemenata. TV. oranice. glina. pijesak. knjige. kiparom. . livade. istovrsnost i raznovrsnost ponude može se uspješnije rješavati praćenjem zainteresiranosti djece za pojedine elemente istraživanja kao i znalačkim pretpostavljanjem razvoja. pilice. . piljevina. . jezera. bare. muzeji. Objekt istraživačkih potreba djece postaje i prirodno i društveno okružje u obliku posjeta odgojitelja i djece kao što su npr. . šećer. . pošte. rijeke.šetnje. odgojitelj nudi predmete dječjih akcijskih istraživanja: . tržnice. boja i bojenje. obrtničke radionice.radni instrumenti i predmeti kao vage. te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj biljaka . te prateći interese djece. . . zdravstvene ustanove. susreti s ljudima različitih profesija i stvaraocima. kazališta.sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje zvukova. učiteljem i roditeljem koji je pripadnk nekih zanimanja da djeci pokažu nešto iz svog djelotvornog rada.raznovrsne prirodnine i proizvodi iz djeci dostupne okoline. glumcem. službe javne sigurnosti. Istraživanja. radio. lupe. more. . klješta. materijale i neometano odvijanje aktivnosti. Atraktivni materijali kao tijesto. parkovi. opernim ili baletnim umjetnikom. Veselje izaziva i gostovanje kazališta lutaka i dječjih kazališta. . . voda. . građevni i konstruktivni elementi. granulati od različitih materijala. botanički i zoološki vrtovi. 5.rastresiti meterijali – brašno. plastelin. . Korisni su i povremeni razgovori u susretima sa slikarom. polja.odloženi i otpadni predmeti. čekići.audiovizualna sredstva i dr.4. prometnikom. . trgovine. potoci. crkve. usmjerava ih. izleti. otkrivanja i oblikovanja imaju svoj razvojni slijed.igračke i predmete za igre (lutke. knjižnice. škole. Od jednostavnijeg ka složenijem ostvarenju. glina. . Uloga odgojitelja u istraživačkim aktivnostima djece je da osigura prostor. 74 .istraživačke aktivnosti u užem smislu.mehanizmi i djelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava. . šume. sol. klepsidre. tvornice. Pri ponudi ovih materijala važno je zaštititi djecu od mogućih ozljeda i voditi računa o elementarnoj zaštiti prostora dječjeg djelovanja. za stvaranje efekta svjetlosti i elektriciteta. razne vrste zemlje i tla. Tijekom rada on potiče djecu. namjenski konstruiran didaktički materijal). slikovnice.

promatrajući životinje na jezeru. Te djetetove aktivnosti omogućuju svestraniji razvoj djeteta jer bogate i srtukturiraju djetetovo iskustvo o sebi i svijetu i uče načine rješavanja vlastitih i zajedničkih problema i zadaća. i istraživačkim aktivnostima. Inicijativa odgojitelja isprepliće se s dječjom i potiče dječju volju. . U dječjem istraživanju i otkrivanju. Demokratski odnosi u odgoju predškolske djece podržavaju aktivnu i stvaralačku prirodu djeteta. preradi i izražavanju dolazi do izražaja spontanost koju odgojitelj na različite načine dopunjava i potiče inicijativama čija će se vrijednost sastojati u kongruentnom uključivanju u interakciju s djecom. spuštajući se niz tobogan. Dijete ima mogućnost baviti se.Djeca istražuju i u vanjskom prostoru igrajući se u pješčaniku. među ostalim. Odgojitelj kao sudionik u dječjim akcijama postaje i sam duševno bogatiji dječjim orginalnim djelovanjem i ostvarivanjem. . . 75 . penjanjem na penjalicu. igrom u šatoru.

te bilježi aktivnosti koje su djeca spontano ostvarila. tj. čega se najčešće igra. tj. tako da se kod zadovoljavanja jednog cilja može postaviti novi. Tako odgojitelj doznaje sve što djeca mogu. Pri radu na projektu. što treba mijenjati. Kad se rade izvedbeni planovi korisno je imati popis ciljeva i djece u skupini. Na osnovi tog znanja formuliraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. treba li aktivnost ponavljati i sl. U dnevnik rada unosi i zapažanja o specifičnim djetetovim ponašanjima. te tako prikuplja raznovrsnu dokumentaciju. Odgojiteljevo promatranje i bilježenje je najvažniji čimbenik dobrog planiranja. Otkriti interes djeteta najčešće znači otkriti njegov aktualni stupanj razvoja. a koja obogaćujući aktivnost. 76 . Izvedbeni plan treba sadržavati kratku informaciju o svakom djetetu koje će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli i inicijali) kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). Na taj način otkriva interes djeteta (čime je nejduže zaokupljen. O spontanim aktivnostima djece odgojitelj bilježi: koje je dijete nešto posebno učinilo i što je to.28. bilježi konkretno što je kod djece uočio. bilježenje njihovih razgovora. što dalje treba raditi. te sakupljaju mnoštvo informacija o djetetu. Te se bilješke zapisuju u dnevnik rada. Na osnovi promatranja i praćenja djece. U tom planu zadovljen je princip individualiteta za svako dijete i evidentirane su razvojne potrebe. što radi. ozračju i raspoloženju pojedinog djeteta. na temelju čaga se zajednički određuje tema projekta. Te aktivnosti procjenjuje prema postavljenim zadaćama rada. odgojitelji upoznaju sposobnosti. koliki su njihovi kapaciteti. Odgojitelj prati rad i aktivnosti djeteta i nastoji ih što bolje razumjeti. o čemu razgovara s drugom djecom). Odgojitelj svakodnevno. interesa. vodi bilješke o aktivnostima i ponašanju djece. potrebe i interese svakog djeteta. odgojitelj procjenjuje planirane aktivnosti: procjenjuje da li je i do koje mjere aktivnost doprinjela ostvarivanju postavljenih zadaća. onoga što će dijete moći savladati ili posići. vrlo važno je promatranje djece. Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima. zapažanja. na osnovi kojih utvrđuje potrebe i interese djeteta. na osnovi praćenja i promatranja djece u aktivnostina. Promatranje treba biti trajna aktivnost.) PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA DJECE? Humanistički pristup praksi predškolskog odgoja zahtijeva od odgojitelja svakodnevno praćenje aktivnosti djeteta. a to je osnova za određivanje sljedećeg stupnja. koliko i koja su ga djeca slijedila samo izvršavajući zadatke. u knjigu pedagoške dokumentacije skupine.

Praćenje i promatranje treba biti ciljano i sistematizirano. za komunikaciju s djetetovom obitelji i za vrednovanje djelotvornosti programa. te tako uče i djeca i odgojitelji. . . Vještinu objektivnog promatranja treba neprestano učiti i usavršavati. snimanjem na magnetofon. njihovih razgovora. te je potrebno sakupiti mnoštvo informacija i predočiti si sliku djeteta. Pri izboru teme projekta. kasetofon. pitanja. zapažanja koja valja zabilježiti zapisivanjem. Materijal je opsežan i zahtjeva puno vremena i truda. . sada bilježim zanimljivosti dobivene promatranjem. Treba biti dovoljno određenih individualnih aktivnosti da bi procjena bila objektivna. zanimanja. izjave djece i njihove interakcije u bilježnicu.). praćenja i procjenjivanja prema interesima i prijedlozima djece. plastikom. Promatranjem i praćenjem dječjeg razvoja u svakodnevnim aktivnostima može se procjeniti djetetov napredak i njegova postignuća. Individualnim pristupom procjenjuje se da li je potrebno i dalje podržavati interes djece. Odgojitelj uči o temi koja će se istraživati. žicom.što ih sve zanima. glinom. Svaki se korak u istraživanju mora pažljivo bilježiti. Prije sam kratke informacije dobivene promatranjem pisala na papiriće. što zapažaju i kako se izražavaju u različitim medijima – jezicima ili načinima izražavanja (crtežom. što rade i istražuju. Odgojitelj svakodnevno prati i promatra djecu u odgojno-obrazovnom procesu. tako da se dječji razvoj može procijeniti i na osnovi podataka iz odgojiteljevih dnevnih zapažanja i anegdotskih bilježaka o djeci. Postoji instrumentarij za promatranje i praćenje "korak po korak". drvom. To je osnova za novi tromjesečni plan. Ne postoji model primjenljiv za svakog odgojitelja. Odgojitelju je to posebno važno jer mu bilješke pomažu u procjeni i interpretaciji zašto je nastao zastoj i kako probuditi daljnji interes djece prilikom rada. kako djeca razmišljaju. kako pristupiti temi koju su raspravili s djecom. Znanja o stvarnom razvojnom stupnju i aktualnim potrebama djece važna su za kreiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog programa. Te procjene se koriste za prilagodbu kurikuluma zbog udovoljavanja razvojnim potrebama djeteta. Za svako dijete su evidentirane razvojne potrebe nakon promatranja. videokamerom kako bi odgojitelji imali dokumentaciju o izboru i tijeku rada. Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnog interesa i razvojnog napretka svakog djeteta. 77 . raspraviti s djecom što sve djeca mogu. Ali nemoguće je sve evidentirati. promatranje djece je vrlo važno i temelji se na pozornom slušanju djece. Na osnovi bilješki i dokumentacije odgojitelj razgovara sa stručnim timom. U takvom planu je zadovoljen princip individualizacije.

na osnovi čega donosi nove prijedloge za aktivnosti. tj.) ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ? Dječji vrtić je postao mjesto življenja. mora o njima raspravljati s kolegama (nakon provedenih aktivnosti. Pogreške su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmišljanje i refleksiju o tome zašto određeni prijedlozi pretoćeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i što je tome uzrok. Refleksivni praktičar istražuje svoju praksu. bez straha od pogreške. razmjenu mišljenja svih 78 . Uska povezanost s praksom navike. tj. očekivanja i predviđanja o mogućnostima učenja i razvoja djece u odgojnim skupinama predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj. Njegov stav. Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odlučujućeg značenja. stoga se aktivnosti bolje provode u manjim grupama.te na osnovi njihovih prijedloga. rutine i različiti događaji ometaju odgojitelja i onemogućavaju ga u stvaranju pravilne slike o svom radu. izgrađuje postupke kojima provjerava teorijske hipoteze. kroz dijalog. Prijedloge koje daju djeca ili ideje koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje će se provjeravati u praksi. odgoj i obrazovanje djece. te da sa tog gledišta shvati i intepretira svoje postupke i akciju. Odgojitelj refleksivni praktičar stalno vrši samoevaluaciju svoga rada. potvrđuje ih ili odbacuje. U tome mu pomaže pedagog . Zbog toga se pokušava osposobiti odgojitelja da sebe zamisli u ulozi djeteta. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova.29. Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktičar potrebna mu je pomoć u procesu promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvješćivanja svojih pogrešaka. igre i učenja predškolske djece. te se vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece i njihovih interesa. Refleksivni praktičar mijenja raspored osnovnog namještaja u svojoj sobi dnevnog boravka i planira aktivnosti na temelju pažljivog praćenja. te postavlja nove. Refleksivni odgojitelj mora razmišljati i vidjeti na drugačiji način svakodnevno okruženje i djecu u grupi i ustanovi.pomagač i to na način da identificira nesklad između odgojiteljevih namjera. stavova i riječi i same realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. Uspješnost aktivnosti procjenjuje se prema interesima djece. Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Stvarne promjeme će se dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji. kada postane refleksivni praktičar. Dječje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su kakva je odgojna implicitna pedagogija. promatranja i procjenjivanja interesa djece i njihovih mogućnosti.

te se drugačije vrši i promatra planiranje. 79 . Svaki bi se trebao zapitati što u njegovoj akciji i uvjetima u kojima se realizira treba mijenjati i kako da ga djeca bolje razumiju i reagiraju. One su međusobno vrlo različite iako imaju i nešto dodirnih točaka. nego cjelovito. U dijalogu s drugim sudionicima odgojitelj treba otkrivati što to djeca objašnjavaju često drugačije nego je on to zamislio. U takvoj zajednici. ova teorija se stvara i razvija na temelju istraživanja i prakse. Velike ili već poznete teorije kao npr. Dokaz takvog stajališta jest činjenica da vas dijete stalno iznenađuje svojim mogućnostima. usmjeren je na dijete i omogućava razvoj svih dječjih potencijala. što znači da nema unaprijed stvorene i razrađene teorije koja se samo primjenjuje u praksi. zanimljivo i raznovrsno kako bi djeca uvijek imala nešto zanimljivo činiti i sudjelovati u aktivnostima. Odgojitelj refleksivni praktičar je onaj koji je sposoban mijenjati i unapređivati svoju odgojno-obrazovnu praksu. Dobno mješovite grupe su treća značajka ove teorije. vjerskih grupa i zajednica. kao i djece s teškoćama u razvoju događa se prirodno ako su posebice odgojitelji ali i ostali članovi stručnog tima zbiljski i istinski prihvatili ovu djecu. a ne samo deklarativno. velikoj brižljivoj obitelji u kojoj se svako brine o svakome na jedan prirodan način. Dijete se nastoji vidjeti ne kroz prizmu neke teorije. aktualnih funkcija i sposobnosti. te mora mijenjati to okruženje i istraživati ga. Odgojitelj refleksivni praktičar ima sposobnost smouvida i samoprocjene svoga rada i vrijednosti koje zastupa. Ono mora biti poticajno. uvijek otvoreno i spremno za dopunu ili doradu već stečenih spoznaja o njemu. drugačije se promatra suradnja s djecom i s roditeljima. nego ih vrlo uvjerljivo i uspješno provode u svakodnevnoj praksi. Obje su uspješne i rasprostranjene po cijelom svijetu. nastoje objasniti odgojnu praksu i dijete u njoj – kroz prizmu svojih teorijskih postavki. inkluzija djece različitih etničkih. Istodobno je to druga značajka teorije: djeca uče čineći i sudjelujući i nikakve priče odgojitelja ne mogu zamijeniti njihovo izravno iskustvo. One su najsličnije prirodnoj zajednici. One su uglavnom dovršene i definirane i teško se mogu mijenjati. U teoriji "dječji vrtić kao dječja kuća" posebna se važnost daje djetetu u grupi i ustanovi u kojoj djeca uče i žive. Ovakav pristup reflektira se na cjelokupnu odgojno-obrazovnu praksu. posebice neke temeljne odrednice. Glavna značajka ove teorije je da se stalno razvija i nikad neće biti zatvorena niti dovržena jer se kontinuirano otkrivaju nove spoznaje o djetetu i odgojnoj praksi.suradnika stvarajući tako nove hipoteze i prijedloge koji će se pri idućoj akciji provesti). praćenje i analiza odgojnoobrazovnog procesa. Za razliku od navedenih. Obje imaju vrlo argumentirano obrazloženje svojih postavki koje su njihovi sljedbenici ne samo prihvatili. Montessori ili Waldorf.

Razvijanje dječje socijalne kompetencije u predškolskom razdoblju je važno jer socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi. dok je prijateljstvo dijaloški odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje dijece. velikodušnost. a pojačavaju se iskustvom: ljubaznost. Vršnjački status odnosi se na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju njihovi vršnjaci. zajednicama i širem društvu kojem osoba pripada. najčešće se vrte oko pojedinačne sposobnosti iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. Takve im sposobnosti 80 . te postići dobre razvojne rezultate koji omogućuju zadovoljno i kompetentno sudjelovanje u grupama. Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima. te da se. te kako podnijeti samoću i kako razvijati prijateljstva. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama kako bi uživala u drugima. Da bi uspješno svladalo to umijeće. Važno postignuće u ranom dijetinstvu jest razvoj sposobnosti regulacija emocija. prepoznati opasnost. Razvoj socijalne kompetencije odvija se kroz razvoj sastavnica socijalne kompetencije: regulacije emocija. prevladati strah i tjeskobu. suosjećajnost. suradništvo i odgovornost). socijalnih umijeća i socijalnih dispozicija (uče se iz modela.) RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA? Socijalna kompetencija je pojedinčeva sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. ponaša primjereno. Dio odgojiteljeve uloge u pospješivanju socijalne kompetencije je pomoć djeci. Premda određenja socijalne kompetencije variraju. empatija. socijalnih znanja i razumijevanja. no prijateljstvo se razlikuje od vršnjačkog statusa po smijeru i specifičnostima. dijete mora znati odgoditi ispunjenje svojih želja. Kompetentan pojedinac je osoba koja može iskoristiti poticaje iz okružja i svoje osobne. konstruktivno usmjeriti i regulirati svoje emocije. Socijalno kompetentna mala djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik. kad dođe na njega red. shvatiti da je čekanje na red očekivano i normalno. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike.30. Razlikujemo dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost i prijateljstvo. Socijalno kompetentna mala djeca su ona koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve interakcije unapređuju osobnu kompetenciju. ali i za odgađanje spontanih reakcija prema potrebi. a ona se definira kao sposobnost reagiranja na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi se ostavilo prostora i za spontane reakcije. Uloga odgojitelja u razvoju dječje socijalne kompetencije je podržavanje dječjeg socijalnog razvoja. Vršnjački status je jednosmjeran i mjeri razinu u kojoj vršnjačka skupina simpatizira neko dijete.

Ako vršnjaci odbace neko dijete. pregovarala ili se pogađala u sukobu s vršnjacima. Roditelji i odgojitelji obavezni su pomoći djeci. Emocionalni i socijalni kontekst nužan za optimalan tazvoj. čije je obilježje kulminacija intenzivne skrbnosti i intenzivna nadzora kao i dobra komunikacija i toplina. Socijalno kompetentna. važni odnosi zahtjevaju sadržajnost. Treći je problem usamljenost. te im otvoreno izraziti svoje osjećaje. teškoće socijalizacije prigoda su za poduku. samostalna djeca najčešće potječu iz obitelji u kojima se mješaju toplina i nadzor i vlada ravnoteža između bliskosti i rezerviranosti. ispitivati motive koji stoje u pozadini odbijanja druge djece kako bi naučila cjeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju. Djeca većinom spontano prevladaju stidljivost pa je nepotrebno. očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere.omogućuju da riješe uobičajene sukobe koji se javljaju u igri. Jedan od najvažnijih utjecaja na dječji socijalni razvoj jest iskustvo u obitelji. povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice. socijalno se ponašanje razvija u zatvorenom krugu. no odgojitelji mogu odigrati važnu ulogu u oblikovanju djetetova iskustva s vršnjacima. interakcija između odgojitelja s djecom model su socijalne kompetencije. no važnu ulogu imaju i vršnjaci. vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije. Mnoga mala djeca izbjegavaju vršnjake s tjelesnim manama. Djeca u vrtiću pokazuju razne probleme u socijalizaciji koji mogu imati razne uzroke. Alternativni roditeljski odgoj u predškolskoj dobi. Omiljena djeca znaju bolje i jasnije priopćiti svoje namjere. hrabrenja. za njega je izgubljen bitan izvor socijalnih informacija. Odgojitelj mora uvažavati načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: dječji osjećaji zaslužuju poštovanje. Za neku djecu. Ima problema koji se nemogu riješiti u grupi već zahtjevaju stručnu pomoć kao problem stidljivosti. neka djeca još nisu postigla dovoljnu kontrolu poriva da bi se uspješno naizmjence uključivala u razgovor. zahtjevnosti i komunikacije. Drugi je problem agresivnosti – jedan od najvećih problema s kojim se odgojitelj mora pozabaviti. Teorije o tome zašto djeca iskazuju neprimjerenu agresiju dijele se na dvije kategorije – teorije deficita i teorije suficita. npr. stvorit će se kroz komunikaciju skrbnosti i nadzora. no ne znači da im odgojitelji ne bi trebali pomoći da prevladaju sramežljivost. Sramežljivost. Dijete koje prati od kroničnog i snažnog osjećaja usamljnosti u stanju je emocionalnog stresa. a možda i nepreporučljivo požurivati sramežljivu djecu. izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih. 81 . socijalna kompetencija kulturološki je određena. optimalna intervencija odgojitelja potiče dječju kompetenciju. rane teškoće u socijalizaciji povezane su s njihovom nesposobnošću da se izdignu iznad fizičke pojavnosti svojih vršnjaka.

Poštivanje dječjih osjećaja . 5. Poboljšano ovladavanje porivima . Kroz takve interakcije poboljšava vlastitu kompetenciju. 9.trebalo bi dopustiti da u određenoj mjeri dijete donosi vlastite odluke.otvorenost je sposobnost odgojitelja da pošteno i bez predrasuda priopći roditeljima vlastita stajališta i da slušaju stajališta djece i roditelja. Obraćanje dječjem zdravom razumu . 2. poglavito ako je stidljivo ili nesnalažljivo u društvu sve dok njegovo ponašanje ne predstavlja opasnost i ne smeta drugima. 82 .to je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgijitelja – da djeci pomogne steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati ozbiljnu i neozbiljnu situaciju. 8. Cilj svih ovih načela i strategija je socijalno kompetentno dijete. 3.Djelotvorne strategije za poticanje socijalnog razvoja: 1. 10. Pozivanje na temeljna pravila – u prosocijalnom ozračju ograničenja. Uvažavanje individualnih razlika . i djeca će sebe doživljavati razboritima i razumnima.autoritet i povjerenje jačaju kada odgojitelji svoja očekivanja izražavaju jednostavno i izravno. Pojačavanje prosocijalnih umijeća . Uspostava autoriteta i povjerenja . Socijalno kompetentno dijete se upušta u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima. Pomoć djeci u prevladavanju nedaća .pomaže odgojitelju da na dijete reagira pozitivnije što povećava izglede da će se dijete morati poslužiti svojim nerazvijenom socijalnim umijećima. 6.uz jasno davanje na znanje što se od njih očekuje i kakvo je ponašanje poželjno pridonosi zaštiti dječje samostalnosti i integriteta (smanjena je vjerojatnost da će se djeca inatiti i opirati normama ponašanja kako bi sačuvala svoj integritet). očekivanja i pravila vrijede za sve u skupini. a time bi se učili odgovornosti i razboritosti.kada odrasle osobe same donose većinu odluka i pravila. a povjerenje u odraslu osobu se temelji na tome koliko djeca smatraju da odrasla osoba misli to što kaže.kada se odrasle osobe odnose prema djeci kao da ih smatraju sposobnima da se upuste u socijalne sukobe i riješe problem na razborit način. Otvorena komunikacija s roditeljima . Pozitivno etiketiranje dječjih karaktera . koja iziskuju kontrolu emocija i poriva. rješavaju djecu prilika da se služe svojom glavom i zdravim razumom. 4. 7. Postignuće takve kontrole zahtjeva podršku i vodstvo roditelja i odgojitelja.zadovoljavajući odnosi s vršnjacima se izgrađuju pomoću niza socijalnih interaktivnih umijeća.

emocionalni i socijalni. . kupališta.usklađuje svoje ponašanje s tuđim tako što nalaze zajednički jezik. 31. mora. polja. koji nastaju u danim uvjetima. ribnjake. zdravstvene i redarstvene postaje. seoska dvorišta. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet. Izbor sadržaja može provesti ustanova u cjelini. Dobro je reći kakav se odnos od njih prema djeci očekuje. pošte. Djeca moraju više puta posjećivati isto mijesto. iskustva i načini izražavanja. proizvodne objekte. voćnjake. vrtove. knjižnice. Odgojitelj može organizirati sakupljanje mapa. različita čuvstvena reagiranja. . pa su mogući i različiti pristupi djeteta istom djeliću okoline. a koji su važni za spoznajno-doživljajne odnose. pa su mogući različiti pristupi djeteta. povrtnjake. no naravno nije moguće predvidjeti što će ih djeca pitati. . raspoloživu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost objekta koji žele posjetiti i mogućnostima zaštite djece prilikom posjeta. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. te o tome obavijestiti osoblje. zdravstvene ustanove. audio i video kazetama. S djecom predškolske dobi posjećujemo prirodne znamenitosti. te kulturološki razvoj. Odgojitelj mora biti posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obaviješten o mjestu posjeta. tjelesnog razvoja i boravka na zraku traži izlazak u vanjski prostor. stihovima. iskustva i načini prerade i istraživanja. trgovine. turističke i športske objekte. ljekarne. kazališta. parkove. Stoga se organiziraju posjeti djece raznim mjestima u okolini. što bi moglo dopunski poslužiti u raznovrsnim preradama i izražavanjima. Odgojitelj će po potrebi pojednostavniti odgovore prilagođavajući ih stvarnim 83 .) POSJETI S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Posjeti s djecom predškolske dobi su važni zbog burnog dječjeg razvoja i mijenjanja. različita čuvstvena reagiranja. Broj posjeta koje organizira predškolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece. Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje će se posjetiti. Dijete akumulira iskustva koja će se obogaćivati preradama i ekspresijom u različitim vidovima. obale rijeka. farme. Takvi su posjeti važni zbog dječjeg burnog razvoja i mijenjanja. osobito prema dječjoj radoznalosti. banke. Različite životne zajednice u svijetu prirode i društva moguće je upoznati u njihovom prirodnom okruženju s dinamikom odnosa i zbivanja. upoznavanjem novoga i istraživanjem nije moguće zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predškolskoj ustanovi. Potreba kretanja. botaničke i zoološke vrtove. te razgovor s roditeljima. livade. Dalje posjećujemo tržnice. materijalnim uvjetima. Djeca ostvaruju interakciju s okolinom što se odražava na njihov spoznajni. slikovnim elementima.. ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe o dostipnoj i optimalnoj vrijednosti onoga što će se posjetiti. ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti. šume. podataka s opisnim tekstovima. pjesmicama i dr. Potrebe djeteta za bogaćenjem.

govorno i tjelesno izražavanje. slikarom) po mogućnosti u njihovom radnom ambijentu. Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opažaju ono što je cilj posjeta ali i sve drugo što ih zanima. govorno pratiti situacije i obrazložiti ponašanje prema prometnim pravilima. Javljaju se razlike u preradi koje proizlaze iz činjenice što su različita djeca različito osjetljiva prema doživljenim detaljima. ne bi trebalo forsirati novi. neka na poštanskom šalteru zatraži tiskanicu. Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad grupa šeta pješice i kada se koristi neko vozilo. Treba se dogovoriti što će se djeci demonstrirati i što bi oni mogli sami iskušati manipuliranjem i pokretanjem. Omogućiti djeci da i aktivno sudjeluju npr. kao i sam odlazak do destinacije posjeta. To može biti motivacija za glazbeno. Može se jedino ponoviti posjet istom segmentu kako bi djeca potvrdila i proširila opseg prerade. Posjet omogućuje upoznavanje što rade ljudi. 84 . čuditi se. Posjet likovnom izložbenom prostoru mora se dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom. neka osjeti težinu kacige vatrogasca ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba. radnu okolinu. Dječja mašta mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom spoznajnom iskustvenom sklopu. te ih poticati da postavljaju pitanja o onome što ih zanima kompetentnim osobama. obraćati im pozornost na bitne stvari.dječjim mogućnostima poimanja. A ako su djeca još uvijek intenzivno angažirana preradom iskustva u koja je uključen prethodni posjet. pripada i podsjećanje na ponašanje putem. Prerada doživljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. U tijek pripreme. Također nije isto posjećuju li djeca mjesto prvi put ili su već tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje će se zateći na mjestu posjeta. likovno. sredstva rada. te da sami objašnjavaju i zaključuju. stavove. Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponašanje u određenoj situaciji. zajedno istraživati. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji. nakon posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu. pa biljnu ljekarnu. nakon posjeta zoološkom vrtu ili lovačkom muzeju posjetiti trgovinu ptica. njihovo upoznavanje. Treba se prilagoditi dječjem interesu. Ako su djeca umorna ili zasićena posjet neće imati učinka.

igrama i svojim zapažanjima na šetnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. u park. obavezno stanu i pričekaju odgojitelje i ostalu djecu. posebno onu mlađe dobi. Upozorit će ih na načine kretanja i na ponašanje na ulici.32. Šetajući djeca usvajaju naviku kretanja na ulici. didaktičke igre. igre s prirodnim materijalima. pravila hodanja ulicom. Hodanje u parovima traži se samo za vrijeme kretanja ulicom. Šetnje starije predškolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta. igre loptom. zapažanja i za buđenje dječje radoznalosti. Neke doživljaje izražavaju u raznovrsnim aktivnostima. Izvode se u neposrednoj blizini dječjeg vrtića. O doživljajima. Prve šetnje mlađe predškolske djece organiziraju se tek pošto su se djeca međusobno upoznala. te usvajaju da na rubu pješačke staze. U toku šetnje djeci je potreban kraći odmor koji sadrži izmjenu aktivnosti. Na šetnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i životinjskom svijetu. Na mjestima gdje nema opasnosti od prometa i gdje su samo pješačke staze dopušta se djeci slobodnije hodanje. odgojitelj organizira raznovrsne pokretne igre. ta da svi zajedno prelazimo ulicu. prije prelaska ulice. sadržaju i organizaciji najjednostavniji oblici neposradnog upoznavanja okoline. srednje 20 minuta. a podsjetit će ih i na objekte promatranja.) ŠETNJE I IZLETI DJECE? Šetnje u prirodu predškolske djece po svom su trajanju. obližnji trg i slično. Preporučije se da su s djecom mlađe predškolske dobi na šetnji dva odgojitelja. 85 . npr. Odgojitelj djecu priprema za šetnju. Za vrijeme boravka na zraku na mjestu planiranom kao cilj šetnje. igrama oponašanja i slično. ali ne mogu vikati i bučiti. opisima. na dječje igralište. Boravak na svježem zraku za vrijeme šetnje u svako godišnje doba povoljno utječe na zdravstveno stanje djece i na njihov tjelesni razvoj. Svaka šetnja ima posebnu vrijednost za razvijanje sposobnosti uočavanja. crtežima. Odlazak u šetnju djeci je radostan doživljaj. postavljanju zagonetki. Zato odgojitelj vodi djecu na mjesta gdje se mogu poigrati i razonoditi. Kretanje u grupi zahtijeva hodanje u parovima i određeni red. Na šetnju odlazi grupa zajednički. što predškolsku djecu umara. Prije svake šetnje odgojitelj treba provjeriti jesu li djeca prikladno obućena i obuvena u skladu s vremenskim prilikama. a mlađe predškolske djece od 10 do 15 minuta. S djecom predškolske dobi preporučuju se kratke šetnje. Već u mlađoj predškolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u grupi. Prije polaska odgojitelj će s djecom razgovarati i najaviti im odlazak u šetnju i mjesto šetnje. a imaju određen cilj. Za vrijeme šetnje djeca mogu razgoverati. u grupi. npr. obližnji šumarak ili šumu. ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. užetima i rekvizitima što su ih djeca ponjela sa sobom.

Potrebno je upoznati teren za igru. Zbog toga odgojitelj prethodno upoznaje mjesto predviđeno za izlet. jer olakšavaju dolazak na odredište i manje zamaraju djecu. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti mjesto gdje će djeca ručati i mjesto gdje će se djeca poslije ručka odmoriti. okolinu. Imaju pedagoško opravdanje i vrijednost. Sve te detalje mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvođenje izleta. uvjeti djećjeg vrtića. mogućnost prijevoza i sl. rad ljudi. Izleti u predškolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe dnevnog boravka upoznaju prirodu. Odgojitelj zna zašto je izlet predviđen baš u to vrijeme i na tom mjestu. etapa – priprema djece i roditelja. Za vrijeme šetnje djeca imaju mnogo mogućnosti samostalnog pronalaženja objekta i pojava za promatranje. Izleti u neposrednu okolicu prirode provode se sa srednjom i starijom predškolskom djecom. kulturno-povijesne spomenike i sl. U praksi je dječjih vrtića uobičajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece. etapa – korištenje doživljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu. i što treba ponijeti s obzirom na teren. Odgovornost za pripremu i izvođenje nosi odgojitelj. On planira mjesto i vrijeme izleta i određuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. Za predškolsku djecu pogodnija su putovanja autobusom. zna što će djeca tamo vidjeti i kako će se doživljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Preporučljivo je da se izleti organiziraju po mogućnosti u svako godišnje doba na ista mjesta kako bi djeca doživjela kontinuitet promatranih pojava ili promjena. etapa – organizacijske pripreme za izlet vrši odgojitelj. promet. Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. igru.Osim pedagoškog karaktera šetnja ima i rekreativno-zabavni karakter. U dječjim vrtićima izleti se organiziraju kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni. Priprema za izlet ima nekoliko etapa: 1. te tako utvrđuju i proširuju stečena iskustva. 3. 4. Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogućnosti djece u skupini. Odgojitelj predviđa što će sve djeca promatrati i što mogu skupiti ovisno o godišnjem dobu. Na roditeljskom sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagošku vrijednost izleta 86 . Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. 2. pripremiti se za rukovođenje promatranjem i za objašnjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi. Odgojitelj određuje odgojno-obrazovne zadatke izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću i konkretnim planom rada svoje odgojne skupine. etapa – izvođenje izleta. U slučaju ružnog ili kišovitog vremena izlet treba odgoditi. Mlađa predškolska djeca u pravilu ne sudjeluju u izletima ostalih grupa u dječjem vrtiću. trajanje izleta. eksperimentiranje i provjeravanje.

Priprema stvara vedro raspoloženje kod djece što pozitivno utjeće na razvoj i govor djeteta. U nekim aktivnostima djeca izražavaju doživljaj izleta slikom. u koje će se povremeno uključivati i odgojitelji. U dječjem vrtiću nastavljaju se promatranja donešenih predmeta i razgovara se o onome što su djeca vidjela i doživjela. Na izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove. raspored dana i života djece u vrtiću. ali je vrijednost stečenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. ali ni bez njih ne može dječji vrtić potpuno ostvariti zadatke programa odgojno-obrazovnog rada. Nakon stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sređuju i proširuju na zanimanjima ili projektima. Nakon završenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre. Odgojitelj ih upoznaje kamo će ići i što će tamo vidjeti. kretanjem ili verbalnim opisivanjem. Treba ih upozoriti na ponašanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. 87 . odlaze promatrati predviđene objekte ili pojave. uspoređuje pojave. odgojitelj dopušte djeci da se najprije odmore i snađu u novom prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. Kada su stigli na cilj. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj postavlja djeci pitanja.i njegovu potrebu. Tek nakon kraćeg odmora ispunjenog vedrom igrom. izvodi jednostavne zaključke i potiče djecu na mišljenje. Izleti u predškolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red. S povratkom kući ili u dječji vrtić izlet nije završen. a mogu se pozvati i roditelji. U predškolsko doba nije potrebno suviše izleta. modeliranjem. Djecu također treba pripremiti.

Kako bi se te osobine mogle razvijati djeci trebaju odrasli koji se ponašaju ljudski i društveno. tj. što znači da se vještina socijalne komunikacije može naučiti. pažena djeca će skrbiti za druge. trebati pomoć odraslih. Socijalno sazrijevanje počinje i nastavlj se tokom čitavog ranog djetinjstva. Dijete s visokim stupnjem samosvijesti na neuspjeh neće reagirati dramatično doživljavajući čitav svoj identitet kao neuspjeh. psiho-socijalno i odgojno biće. kako podnjeti samoću. U želji da izgrade zajednicu za zajednički život djece. te moraju "vidjeti" i potvrđivati dijete. odgojitelji počinju s odgojnom grupom. To je prvi i najkrupniji korak u pomoći djeci da postignu socijalnu kompetenciju i socijalno samopouzdanje. tako i u zadovoljavanju emocionalnih potreba. Nužno je da odgojitelj usmjeri odgoj predškolaca u pravcu kreiranja takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima će dijete uspješno razvijati svoje tjelesne. pa tako i druge djetetu važne osobe moraju djetetu dati do znanja da je vrijedno onakvo kakvo jest. potencijalno sposobnog i kreativnog subjekta. intelektualne. emocionalne. ali i s odraslim osobama. Vrlo važno postignuće u ranom djetinjstvu je razvoj sposobnosti u kontroli emocija. kako uživati u drugima. Puno je načina na koje se može stvoriti zajednica u grupi. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama. kako prevladati strah. Dijete je ljudsko i društveno biće. te u kojima će zadovoljiti svoje opće i specifične potrebe koje su pretpostavka cjelokupnom razvoju njegove osobnosti.) POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEČJE KOMPETENCIJE? Socijalna kompetencija je sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih i recipročnih odnosa djeteta s vršnjacima. Zdrav i razvijen osjećaj samosvijesti dovodi dijete do zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. Samosvijesno dijete 88 . Sposobnost socijalne osjetljivosti može se razviti poučavanjem. Malo će dijete. socijalne i druge potencijale.33. roditelje i odgojitelje te širi kontekst odgojno-obrazovne institucije i društva. kako u zadovoljavanju osnovnih potreba. te kako steći prijatelje. ali će i postepeno učiti kroz komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima. To su dva osnovna potkrepljenja za razvoj dječje samosvijesti. kao cjelovito biološko. Uloga odgojitelja je pobrinuti se. Na dijete treba gledati holistički. Odgojitelji. a ujedno i rade na izgradnji zajednice koja bi obuhvatila djecu. da se svako dijete osjeća kao pripadnik odgojne zajednice. a djeca neoštećena integriteta će čuvati tuđi integritet. Socijalno kompetentna djeca su ona djeca koja se upuštaju u zadovoljavajuću interakciju sa svojim vršnjacima. Uvažavana djeca će uzvratiti uvažavanjem. jer djeca kopiraju i oponašaju odrasle osobe koje ih okružuju.

Vjerojatno će djeca poboljšati svoje socijalno umijeće budu li imala prilike vježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika za pružanje i primanje pomoći. Ono što se nauči o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom mješane dobi. a da bi ga razvilo nužni su mu odrasli. Isto se mora istaknuti da miješanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne blagodati. Za zdrav i harmoničan razvoj potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. Osobnim jezikom možemo izraziti naše osjećaje. ne bi ih se trebalo. Osim toga. Važnost interakcije u grupama s djecom mješane dobi ne odriče važnost interakcije između djece iste dobi. te time odrediti naše granice. potpuno eliminirati. nego u grupama iste dobi. a uz to tu je i dodatna prednost šireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama. Djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine. Djeca koja imaju problema u odnosima s vršnjacima često ostvaruju i održavaju kontakte s mlađom ili starijom djecom. te jedno i drugo na svoj način pridonosi djetetovu razvoju. Spontane i neizbježne teškoće socijalizacije. Načelo optimalne intervencije može se izraziti na slijedeći način: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako česta da djeca malo kad dobiju priliku sama rješavati svoje 89 . a vjerojatno ih se i ne može. Premda je intervencija u takvim situacijama važan dio uloge odgojitelja. Kako bi podržao razvoj dječje kompetencije. istraživanja pokazuju da su djeca više izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da djeca koja su povučena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. Sukobi su neizbježni između članova bilo koje stvarno suradničke skupine djece. Poput svih umijeća i socijalna se poboljšavaju praksom. Interakcija između odraslih i djece uzajaman je proces učenja u kojem je stupanj ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. odgojitelj omogućava djeci postavljanje granica. razlikuje se od onoga što se uči u grupama iste dobi. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti.ima visok stupanjsamopoštovanja. koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno. reakcije i potrebe. češće intervencije nisu nužne i poželjne. To je prvi jezik kojim djeca počinju govoriti. Odgojitelj treba odgajati djecu s naglaskom na osobnu odgovosnost (odgovornost za vlastiti život) jer će tako djeca razviti visok stupanj društvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima). dovode odgojitelje u idealan položaj u kojemu mogu unaprijediti dječji socijalni razvoj. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi. Optimalna intervencija odgojitelja potiče socijalnu kompetenciju. bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji članovi grupe.

probleme.važni odnosi zahtijevaju sadržajnost. odgojiteljica može priznati da to nije ugodno. To je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgojitelja.interakcija odgojitelja s djecom model je socijalne kompetencije. . ali dovoljno česta. i da je ono vrijednost po sebi koju odgojitelj prihvaća u svojoj osobitosti i kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti. a i imaju negativne učinke: npr. ali i podsjetiti da ima još prijatelja. . Načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: .očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. . a to znači da je u središtu odgoja dijete. U prethodnom tekstu predočili smo dokaze da predškolsko razdoblje predstavlja kritično razdoblje za razvoj socijalne kompetencije: propuste li djeca taj vlak.socijalno ponašanje razvija se u zatvorenom krugu (individualni obrasci socijalnog ponašanja izazivaju reakcije drugih koje potiču još više takvog ponašanja i učvršćuju ga). U promatranju djece 90 . ovise o pozornom promatranju interakcija. . Promišljene odluke o tome kad se držati po strani i dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umiješati. kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na djetetove interaktivne stilove.poštivanje dječjih emocija. Za neku su djecu prijetnje znak da je odgojiteljev autoritet slab. Ako se neko dijete požali da ga neko drugo dijete ne voli. .izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih (ozračje skupine najbolje je ako ga obilježava neposredna i izravna komunikacija odraslih i djece u svezi normi. poslije se nećeš moći igrati svojim omiljenim kockicama). kako nijedno dijete ne bi postalo žrtvom negativnog začaranog kruga. pravila i očekivanja vezanih uz sudjelovanje u životu skupine). mogu imati doživotne posljedice. Odgojitelj razvija kompetenciju djeteta odgajajući ga po načelima humanističke razvojne koncepcije. .socijalna kompetencija je kulturološki određena (djeca odrastaju u raznim kulturama koje propisuju što i kako se nešto smije ili nesmije). malu djecu vršnjaci ne moraju baš uvijek simpatizirati ili prihvaćati. ili mu može dati do znanja da je njoj drago da je i on dio njezine grupe. Npr. Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar grupe i stalno prati napredak svakog djeteta. Stoga je primjereno da odgojitelji ocjenjuju djetetovu socijalnu kompetenciju tijekom tog razdoblja. Odgojitelji odgojno djeluju na dječje osjećaje i emocije načinom na koji reagiraju na njihova očitovanja. prazne prijetnje (ako se sad ne pridružiš nama. Kad je riječ o prijetnjama valja reći da je teško smisliti prijetnju koja bi odgovarala težini nepoželjnog ponašanja. da djeci pomognu steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati između ozbiljne i ne tako ozbiljne situacije. Nekih postupci ne postižu odgojnu svrhu.

Začetak nekih socijalnih kompetencija javlja se s tri godine. Zadatak odgojitelja je da djeci pomogne da postanu odgovorni i samostalni. Samoprocjena je najdjelotvorniji naćin motiviranja promjene u ponašanju. pruža nam se prilika da to saznanje iskoristimo i pomognemo djeci da si sama pomognu. odaje priznanje. zdrave slobode. Samoprocjena je zapravo postavljanje pitanja samome sebi i davanje iskrenih odgovora. Kada shvatimo da smo motivirani iznutra. samostalnosti i uspjeha. a ne iz nekog vanjskog izvora. Najčešća nedjelotvorna ponašanja koja odrasli koriste kada pokušavaju pomoći su: zanovijetanje. Takvi postupci najčešće pogoršavaju odnose s djecom i povrijede ih. prijateljstva. burnim reagiranjem. govori im ono što ih zanima te pomaže u traženju odgovora usmjeravajući ih kako pronaći pomoć i kome se obratiti. možemo evaluirati sami sebe. ŠTO RADIM KAKO BI POSTIGLA TO ŠTO ŽELIM. a ta vještina je potrebna za samopomoć. Shvatimo li da motivacija dolazi iz našeg svijeta kvalitete i kada shvatimo kako to funkcionira. vikanjem. On djecu potiče. što su takvi prisiljavajući postupci ponekad djelotvorni. DONOSI LI MOJE PONAŠANJE TO ŠTO ŽELIM. ignoriranjem ili ljutnjom. 91 . vikanje. uništavanjem predmeta. a čvrsto staju na svoje noge sa šest ili sedam godina. ali samo na kratko vrijeme.omogućiti djetetu da iskusi taj svijet. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga mora iskusiti i upravo tu leži zadatak odraslih. Ono što odrasli nazivaju pomoć. Svi mi nastojimo da "stvarni svijet" bude što više nalik savršenom svijetu (ili svijetu kvalitete) iz naše glave. jer analiza dolazi iznutra. To su osnovna pitanja koja odgojitelji. da baš kao i odrasli i djeca imaju loše dane. Često ponašanja odgojitelja. odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje. batine. a to je najbolje ostvariti primjerom i izborom djelotvornih i neprisiljavajućih ponašanja. s četiri godine one su još nejake.) ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMOĆ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Dječji je svijet prostor neslućenih mogućnosti. prijetnja. Trebamo upamtiti. što rezultira povlačenjem djece. Zbog toga djeci treba pomoći da nauče razviti odgovorna ponašanja koja će im omogućiti zadovoljenje svih potreba. kritiziranje. propovijedanje. odgovornosti. a da pri tome ne ometaju zadovoljenje potreba drugih. Treba ga naučiti kako ući u svijet sreće. Pitanja koja možemo postaviti samome sebi: ŠTO ŽELIM. Ova su pitanja srž samoprocjene. često je nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako roditelji. uspoređivanje. 34.moramo imati na umu da je dječja dob važan čimbenik u donošenju odluka o tome treba li socijalno ponašanje nekog djeteta podobnije promatrati (pratiti). roditelja i drugih odraslih koji žele pomoći djeci uopće nisu djelotvorna. laganjem. Jedan od razloga zašto se tako ponašamo prama djeci jest taj. a taj je . kažnjavanje ili optuživanje. te uključuje usmjeravanje pažnje na vlastitu percepciju na razini vrijednosti. informira.

kompromisi. nego iz kritiziranja. odnosno da si sama pomognu doći do tog cilja. održavanje obećanja. vođenje računa o sebi i drugima. Djecu učimo prepoznati pozitivne i negativne signale koje dobivaju. kompetentna. postavljanje ciljeva. Ako želimo pomoći djeci da postanu odgovorna i samostalna. Eliminiranje ovog tradicionalnog načina pomoći koji prisiljava djecu da rade nešto što odrasli misle da trebaju. U ovom slučaju negativni signali su poruka koju dijete dobiva kad ne dobiva ono što želi. Pomažu djeci da se osjećaju sposobna. dopušta djeci da primijete kako obraća pažnju na njih i da mu je važno što ona govore. Kada im pružimo priliku da se sami pogledaju veća je vjerojetnost da će promjeniti svoje ponašanje. dolazi iz djetetove glave. Djeca nauče više iz primjera. Osjećaj sreće povezuje se sa zadovoljenjem svojih potreba. moramo ih voditi koristeći djelotvorna neprisiljavajuća ponašanja. radosni. te proanalizirati sebe i svoje postupke. Kroz ove se aktivnosti razvija slika o sebi što je vrlo važno u odgoju za samopomoć. a to su: informiranje. poticanje i odavanje priznanja. odnosno to je pružanje informacija o onome što žele znati. Djecu možemo naučiti samoprocjeni pitajući ih koliko su zadovoljni nečim što su uradili ili nacrtali. te izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva. jer analizira ponašanja. Tako ih učimo povezivati osjećaje s onim što rade. te pokazavanje najboljeg puta do odgovora koji žele. Pomaganje djeci da si sami pomognu jako se razlikuje od tradicionalne metode prema kojoj djeci govorimo što i kako treba raditi. i slično. donošenje odgovornih odluka. izradom popisa ljudi koje voli. Treba im postavljati pitanja koja će ih dovesti do njihove samoprocjene. npr. Mi možemo još pripomoći formirajući pano sa slikama uspjeha kojeg čine slike djece pored onoga što su napravili dobro. ili ljuti. te im pomoći razviti što veći spektar djelotvornih ponašanja kojima će uspješno zadovoljiti svoje potrebe (npr. Nakon signala odabire ponašanje. Ona je najdjelotvotniji način motiviranja promjene u načinima ponašanja. iznutra. zahtjeva veliki napor i rad na sebi. kako bi mogli na osnovu toga krenuti u odgajanje djece za samopomoć. kako znamo da su sretni. tužni. pregovaranje. a ne kao izvanjski utjecaj. Odgojitelj koji potiče djecu primjećuje i pozitivno komentira i male stvari. Kroz različite aktivnosti moguće je upoznati dijete s osnovnim potrebama koje će ih motivirati kroz cijeli život.roditelji i drugi odrasli trebaju postaviti prvo sebi. Djeci treba pomoći da nauče kad izabrati ponašanje koje će ih dovesti do toga da se osjećaju sretni i zadovoljeni. Naučiti ih da svako ponašanje ima i posljedice. Treba odati priznanje kada djeca koriste djelotvorna ponašanja kao što su: odgovorno ponašanje. dijete koje se ponaša neprimjereno (agresivno) možemo preusmjeriti na aktivnost koja mu omogućuje da zadovolji baš onu nezadovoljenu potrebu koja je izazvala neprimjereno ponašanje). 92 . što činim iz zabave. moji izbori. te kako onda izgledamo (lica u ogledalu). Informiranje se odnosi na pomaganje djeci da odu tamo gdje žele. Kroz aktivnosti razgovaramo s djecom o osjećajima. stvari koje činim dobro.

kada se odgovorno ponašaju. poticati ih kroz težak proces odrastanja i odati im priznanje za njihova djelotvorna i uspješna ponašanja. U odgoju djece za samopomoć nužna je uključenost. jer i dijete i odrasli imaju svoje predodžbe o odnosima između njih samih. kada su fleksibilna i postižu kompromise. Uključenost može biti teška i komplicirana. tj.Važno je djeci odavati priznanja kada koriste uspješna djelotvorna ponašanja. 93 . radnje i ponašanja znači provoditi vrijeme s djecom i razgovarati o stvarima koje su njima važne. U odgoju za samopomoć cilj nam je odgojiti djecu koja će si sama pomoći postati samostalna i odgovorna za ono što rade i za svoju sreću na dulji rok. njihovu vlastitu ljubav za sebe i snove koji će učiniti njihovu dugotrajnu potragu za srećom vrijednom truda. Najbolja pomoć koju im možemo pri tome pružiti je ta da se ponašamo kao uspješni voditelji. kada vode računa o sebi i drugima. što znači da je potrebno djelovati i aktivirati se. pregovaraju. možemo ih informirati o onome što žele znati. Istinski biti uključen u dječje aktivnosti. Naša uloga u životima djece je da im pomognemo pronaći njihovu unutarnju snagu.

smještaju djece (adresa. telefonski broj). te se zajedno s njima priprema za aktivnosti.) LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDŠKOLSKE DJECE? Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. razgovara o tome što im je sve potrebno i zašto. Zajedno s djecom planira što će raditi. zaštite i pomoći kada mu je potrebna. o moru. jer što su djeca mlađa mjesta ljetovanja i zimovanja moraju biti bliža. te im skreće pozornost na odrasle u odmaralištu koji brinu o njima. Najprije je potrebno pravodobno obavijestiti roditelje (npr. trajanju boravka i cijeni boravka). što će ponijeti. te je potrebno voditi brigu o klimatskim uvjetima (prednost stabilniji klimatski uvjeti) i naposlijetku o pravodobnoj i pravilnoj pripremi opreme. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom što će taj dan raditi. te prikuplja potrebne podatke o djeci i roditeljima (adresa. na sve oblike samostalnog ponašanja. Odgojitelj informira djecu o kućnom redu i rasporedu dana.). 94 . da su sva djeca smještena na istom mijestu. o planinama i sl. sa sigurnim komunikacijama. Zimovanja su oblik organizacijskog višednevnog boravka u prirodi. bolesti na koje treba pripaziti. . broji dane do polaska na kalendaru. tj. Odgojitelj djeci daje što više mogućih informacija o ljetovanju ili zimovanju. opremljenosti objekta. upućuje ih se na ostale prostorije koje će koristiti. te stimulira sve što potkrepljuje pozitivnu sliku djeteta o sebi uz jasno naglašavanje spremnosti pružanja sigurnosti djetetu. što znači u uvjetima bez snijega. te o aktivnostima koje će se provoditi. Roditelje se informira o mjestu boravka. brojevi telefona. Po dolasku. o gradu ili mjestu boravka. djeca se smještaju po sobama. odgojiteljima i stručnim suradnicima. dobro osmišljenim plakatima na oglasnim pločama sa osnovnim podacima o mjestu boravka. sa smještajem u čvrstim objektima. Za uspješno organiziranje ljetovanja i zimovanja predškolske djece potrebno je već par mjeseci unaprijed započeti s pripremema.35. dakle na snijegu. mjestu i danu polaska. Odgojitelj već tijekom priprema za ljetovanje ili zamovanje dijete ohrabruje na odvajanje. pita ih što bi oni željeli. skuplja materijale i igračke. Važno je voditi računa o dobi djece. Međutim. zimovanja se mogu provoditi i u primorskim krajevima. kako će to izgledati. Odgojitelj proučava plan ljetovanja ili zimovanja. Nakon toga slijedi sastanak s roditeljima. priča im sve što zna o odmaralištu. o ljudima. . rijeke ili u planinama). . i to najčešće u planinama. uz jezera. Djeca predškolske dobi ljetuju u ljetnim mjesecima izvan mjesta stalnog boravka (na moru. a sam predmet promišljanja je kako uspješno osmisliti i provesti višednevni boravak djece u novom okruženju.

provođenje većeg dijela vremena na čistom. njegovati inicijativu drugih.na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja. savladati i naučiti što kasnije mogu primjeniti u svakodnevnom životu. mogućnost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u mjestu stanovanja nemaju uvjete. uz jezero ili rijeku. . . -ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore.aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi. interesima i željama djece. Kao sadržaji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti: . Ako se ljetovanje provodi na moru. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca.aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi. igre u vodi. razvijati kreativnost. osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim uvjetima što pozitivno utječe na unapređivanje njihova zdravlja i na poboljšanje cjelokupnog organizma. ali i njihovom obrazovanju. Sve aktivnosti podređene su razonodi. zelenim površinama. "orijentacijcko" pješačenje. osobito aktivnim odmaranjem u prirodi. obuka neplivača. zabavi i dječjem odmoru. njihovom odmoru.aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: prirodni oblici kretanja. Planirane sadržaje i aktivnosti treba organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. svježem zraku (što pridonosi unapređivanju zdravlja). Prednosti organizacijskog zimovanja su višestruke: boravak djece u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. sanjkanje na ravnom i niz brijeg. ali i potrebama.Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. Sadržaji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provođenje aktivnosti na sportskim terenima. Na zimovanju djeca mogu mnogo saznati. pokretne igre. rekreativne aktivnosti. u prirodi. samopouzdanje i samostalnost. U izboru sadržaja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima života i rada u ljetovalištu. igre na snijegu. i tako unaprijede razvoj svog organozma. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. a dio uz otvorene sportske površine u prirodi. boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom što djeci omogućuje spoznavanje i doživljavanje prave vrijednosti života u kolektivu. -LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore. natjecanja. dio sadržaja aktivnosti treba biti vezan uz vodu. Realizacija predviđenih aktivnosti i sadržaja treba biti podređena zajedničkoj razonodi djece. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. uz vodu i u vodi. aktivnosti na ledu bez klizaljki. izleti. šetnje. igre uz korištenje prirodnih prepreka i terena. klizanje na 95 . Razlikujemo sljedeće sadržaje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju: .

u zatvorenom prostoru: elementarne igre. razvijati kreativnost. skijanje. njegovati inicijativu drugih. -da aktivnim odnosom u prirodi zadovolje svoje interese. Bavljenje različitim sadržajima i aktivnostima na snijegu i ledu. 96 . Po povrtku djece s organiziranog višednevnog boravka potrebno je s djecom preraditi doživljaje i osjećaje. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. natjecanja. tjelesne aktivnosti uz glazbu. prikazivanje filmova i dijapozitiva. skidanju i pospremanju odjeće i obuće. Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. radne. -da se bave aktivnostima za koje u vrtiću ili kod kuće nemaju uvjeta. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. dječji plesovi. odgojitelj valorizira program. šetnje. samopouzdanje i samostalnost. kvizovi znanja. želje i potrebe i tako unaprijede svoje zdravlje. ali istovremeno predstavljaju priliku za savladavanje tih problema. -da u krugu svojih vršnjaka dožive i spoznaju život u kolektivu i sve što ga prati. izleti. zabavi i dječjem odmoru. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. igrei zadaci u rukovanju. -da obogata svoja iskustva. sniježno gradilište. slikanjem ili modeliranjem. Specifičnosti višednevnog boravka djeteta izvan obiteljskog doma nose izvjesne teškoće i opasnosti za dijete. hodanje na skijama. Ljetovanja i zimovanja su djeci višestruko korisna jer im omogućavaju: -da na organiziran i zdrav način provode slobodno vrijeme. socijalne i humane navike i staknu nova znanja. odijevanju. roditelja i dojmove djece. Osnovne vrijednosti koje odgojitelj može i treba afirmirati tijekom sudjelovanja djeteta u takvom programu su zadaće u vezi općeg razvoja djeteta. Od najranijih dana djeca se na vlastitom iskustvu uče da je aktivni odmor najprirodniji i najbolji način odmaranja. likovno izražavanje crtanjem. -da se maknu iz svakodnevne sredine i okrenu prirodi. . Sve aktivnosti podređene su razonodi. uz vodu i u vodi djeci omogućuje zadovoljavanje bioloških potrebe za kretanjem.ledu. te sabire zapažanja odgojitelja.

koji je prisutan u međusobnoj interakciji djece različite dobi. Intelektualni razvoj. suradnički rad i još neka druga socijalna umijeća dolaze više do izražaja u mješovitim dječjim skupinama. Grupiranje djece tako da se obuhvati što veći raspon godišta vraća nas u dane škola s jednim razredom i više naraštaja. Takav ustroj ima stanovite prednosti za dječji socijalni i intelektualni razvoj. Tako djeca različite starosti izmjenjuju svoja iskustva. pojašnjava i na kraju prihvaća od čitave grupe koja u njemu sudjeluje. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Općenito je u mješovitoj dječjoj skupini razlika djece u godinama između dvije i tri godine. ali to nije jedini način.) ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA DOBNO MJEŠOVITE DJEČJE SKUPINE? Vrtić je mjesto i oblik zajedničkog življenja djece. odgojitelja i roditelja. Dijete koje ima probleme s disciplinom ili ponašanjem često je od svojih vršnjaka odbačen pa tako biva odsječen od druženja i socijalno povratnih informacija nužnih za trajni razvitak socijalnih umijeća. mlađi uče od starijih. Grupe iste dobi se općenito smatraju standardnim načinom formiranja grupa. dobro se očituje razvojem zajedničkih projekata. ali i djeca koja nisu iste dobi. posebno u ranom djetinjstvu. Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom. odnosno mlađi ili stariji prijatelji. odnosno kako se početni iskaz širi. ako se oni ne riješe na vijeme mogu se namnožiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. Kroz njih se može pratiti kako ideje jednog djeteta potiču na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta. nego u grupama iste dobi. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. Skrbnost. obogaćuje. odnosno isprobavati različite uloge s raznim dobnim ljudima. a stariji poučavajući svoje mlađe prijatelje organiziraju svoje znanje i potvrđuju kompetenciju. tj. partnera ili više njih koji će sudjelovati s njim u aktivnosti. isprobavati različite uloge s ljudima raznih dobi. Prigode za takvu interakciju dostupne su isključivo u mješovitim dječjim skupimana. Dijete spontano bira vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti.36. Pri tom u njegov izbor mogu ući vršnjaci. vodstvo. Postoje i mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da se djeci pomogne da socijalno sazru. 97 . Istraživanja su pokazala da su djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi.

Mješanje djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati i ostvariti. i socijalna se poboljšavaju praksom. fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom materijala omogućiti djetetu. a koja se može prepoznati već u vrijeme prolagođavanja novog djeteta na vrtić. koje su djeca u određenim prostorima sama inicirala. osmisliti i ostvariti vrtićko okruženje koje će svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem. Složen je odgojiteljev zadatak. Jedni i drugi pri tom doživljavaju prirodnost bivanja s drugima. Socijalna umijeća i dispozicije. koji prate dječja zanimanja. kao što su pružanje pomoći. bez obzira na to jesu li malađi ili stariji članovi grupe. odnosno interesnih kutića s mogućnošću njihovog polifunkcionalnog korištenja uz nabavu potrebnih materijala. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. možda nije slučajnost da dokazi ukazuju na to da će socijalni razvoj biti ubrzan u grupama s djecom različite dobi u odnosu na one iste dobi. Mlađa djeca osjećaju se zaštićenima. . i to svakom pojedincu. ali i iste dobi. ljubavi prema drugima) moraju se prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva. pa do svakodnevnih. Starija djeca se vole brinuti o mlađoj. kako bi im mogli pomoći u realizaciji njihove ideje. odnosno rado prihvaćaju skrb svojih starijih prijatalja. druženje i učenje.realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i interesima djece. sitnih postupaka u igri i u radu. Poput svih umijeća. Vjerojatno će djeca pospješiti svoju socijalnu umješnost budu li imala prilike uvježbati široki raspon socijalnih ponašanja.Pozitivni efekti zajedničkog druženja djece u mješovitim skupinama primjećuju se i na planu njihovog socijalnog razvoja. Jedna od prednosti mješovitih skupina je i ta da djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem nekoliko godina. Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mješovite dobi. One potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. te iskazivanje altruizma (nesebičnosti. što pogoduje razvoju zajedništva. . npr.: . Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovitom dobi.rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih.pažljivo promatrati učestale aktivnosti. 98 . . Grupe djece mješovite dobi osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u život svoje odgojne skupine. Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima će se moći odvijati interakcija djece mješovite dobi.organizirati skupinu koja će svojim polaznicima pružiti različite mogućnosti za doživljaje i igru. igrajući pri tom razne zaštitničke uloge i razvijajući osjećaj strpljivosti i odgovornosti. s kojima se inače vole družiti. Stoga. suradnički rad. osiguravanje vodstva. ali i velik izazov.

Primjereniji pristup je omogućiti djeci iskustva iz prve ruke.bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš to morati znati kada počneš ići u stariju skupinu. jačina stresa i vrijeme potrebno za uspješnu prilagodbu može se jednostavno odraditi ako odgojitelji planiraju i rade zajedno na uvođenju ugodnih prelazaka. Posjeti mogu biti dogovoreni za djecu i roditelje.) POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEČJI VRTIĆ? Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrtić često dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog boravka. Djetetu 99 . Međutim. Takva suradnja je dobro došla odgojitelju u čiju skupinu će se dijete uključiti jer će takvo dijete biti bolje pripremljeno i manje preplašeno. Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima: . bilo bi dobro organizirati da u jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. a posebno za djecu koja imaju ograničeno iskustvo. Prelazak djeteta iz dječjih jaslica u dječji vrtić u trećoj godini života može izazvati stres. te pribilježiti sličnosti i razlike na koje će djecu pripremiti. Cilj predškolskog odgoja je pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Odgojitelj od kojeg dijete dolazi također ima koristi od održavanja stručnih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadaću jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi. .izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim aktualnim razvojnim potrebama. Odrasli koji posredno ili neposredno sudjeluju u provođenju odgojnoobrazovnog procesa trebaju znati da formiranje mješovite skupine nije samo po sebi cilj.u vrtiću ćeš se morati koristiti čašom kao veliki dječak. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre. Da se osiguraju uspješni prijelazi valja održavati komunikaciju i suradnju između osoblja različitih programa.slijedeće godine ćeš biti u dječjem vrtiću i neće ti se dopustiti da to radiš. odnosno interesu. Prilikom prelaska u vrtić odgojitelj s njima ostaje i dalje pa se tako djeci olakšava prelazak. Prijelazi djece mogu biti olakšani ako odgojitelj u jednom programu kao što je jaslički rade zajedno s odgojiteljima gdje će djeca ići u dječji vrtić. Dvoznačna upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju povećanom uznemirenošću u odnosu na promjenu. 37. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih. . Nažalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim životnim promjenama. prvenstveno posječujući novu vrtićnu prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja.

U konkretnoj odgojiteljskoj praksi posebno treba pripaziti na to da se djeca koja pripadaju nekoj nekatoličkoj vjerskoj zajednici ne bi u svojim vjerničkim iskustvima osjetila zapostavljena ili nedovoljno vrednovana. te potpisivanjem Ugovora. Tako je vjerski odgoj po prvi puta dobio pravni položaj. objašnjenjima osnovnih crkvenih obreda kojima djeca prisustvuju i prvim usmjerenjima moralnog života na temelju božanskog zakona. pripovjestima iz Starog zavjeta i iz Isusova života. ne samo profesionalne nego i specifične općeljudske i duhovne vjerničke kvalitete.upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem. ali se od njih očekuju. odgajaju učenjem jednostavnih molitava. uz prethodno obavještavanje roditelja o cilju. dvostruko ozakonjen. 38. nego se djeca. . Vjerski sadržaji su u skladu sa sadržajima i zbivanjima koja se događaju u djetetovu okruženju. bitno je omogućiti djetetu aktivnosti u skladu s njegovim interesima i zakonitostima njegove razvojne dobi. onda ne bi smjelo biti dijeljenja djece različitog religijskog podrijetla.treba osigurati vrijeme za razgovor o vlastitim osjećajima i nazočnost osjetljive odrasle osobe koja će ih slušati i pripremiti za uzbuđenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja.onda barem obilježavaju blagdane. pokrenuli su pitanje uvođenja vjerskog odgoja u javne vrtiće. da upozna žive oblike kršćanskih običaja. Djetetu treba omogućiti aktivan pristup oblicima kršćanskog života. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji i stručni suradnici u tim ustanovama. te stjecanje povjerenja. Uglavnom se može reći da gotovo sve predškolske ustanove ostvaruju nešto od vjerskog odgoja. Kao rezultat javne rasprave donešen je Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima. Ako su vjera i kultura međusobno jedna na drugu upućene. koji je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.osigurati programski kontinuitet i omogućiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve dobne skupine. ako ništa drugo. da opaža kako se kod blagdana i običaja za 100 . prateći ujedno ciklus liturgijske godine.bezbolna separacija i bolja adaptacija. poteknuti uvođenjem vjeronauka u osnovne i srednje škole. sadržajima i svrsi koje su dužne roditeljima pružiti prosvjetne i crkvene vlasti. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji o tome daju pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove. . uz osnovnu imitaciju u obiteljskom ozračju.) PREDŠKOLSKO DIJETE I VJERONAUK? Na početku demokratskih promjena roditelji. Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrtić je: . U dječjim vrtićima odgoj u vjeri ne provodi se na posebnim satovima vjeronauka. a da bi dijete to postiglo potrebno ja da doživi kako kršćani slave posebne blagdane. Radi individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja.

Crkveni život zasniva se na Biblijskoj poruci. a sve u krugu vremena koje se zove godina. te se tako povezuje pojam vjere sa životom. da iskusi kako ljudi nastoje u molitvi izraziti svoju vjeru. zahvalnosti. Dijete živi u krugu svoje obitelji i svoje skupine u vrtiću. Osnovna zadaća vjerskih sadržaja je razvijanje osjećaja sreće. Tako koncipiran program vjerskog odgoja treba biti lišen svake vrste prisile na dijete ili roditelje. oblike i načela rada s djecom predškolske dobi. U dječjem vrtiću cilj je proširivanje i obogaćivanje dječjeg iskustva vjerskim sadržajima bliskim tradiciji naroda. Načelo slobodnog izbora – znači pištivanje i uvažavanje različitih konfesija. U vjerskom odgoju predškolske djece naglasak je na dva osnovna načela: 1. davanja samog sebe. polazi se od razmišljanja o položaju i situaciji djece koji bi se mogao izkazati simbolikom krugova. te osjećaj zadovoljstva i životne radosti. domovine). te moraju pobuđivati vjeru djeteta u sebe i druge ljude. od 10-12 mjeseca otkrivat će se svijet jeseni i adventa s 101 . jer obitelj je pozitivno okruženje u kojem se ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlače najmlađe. ljubavi i optimizma. pa je zato potrebno da dijete doživi Bibliju kao posebnu knjigu u kojoj će naći propovjedanje o Bogu i ljudima. Cilj vjerskog odgoja je odgajati religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote utemeljene na Evanđelju. jer vjerski život iz njihove obitelji jest isčeznuo. suosjećanja i suradnje s bližnjima. i mora se zasnivati na suradnji. Vjerski odgoj predškolske djece je važan jer na neki način odlučuje o vjeri u životnim dobima koja slijede nakon djetinjstva. a to je korak dalje u cjelovitom poimanju opće kulture. Dijete živi u krugovima prostora i vremena koji se prožimaju s krugom liturgijske godine. Osnovno polazište za vjerski odgoj nalazi se u Svetom pismu. 2.određene iskaze koriste znakovi i simboli. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zavičaja. Velik broj djece zbrinut u vrtićima nema osnovna vjerska iskustva. Predškolski vjerski odgoj je prvi stipanj na putu cjelokupnog uvođenja u kršćanstvo. Za sve te zadatke najvažnija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojno-obrazovne ustanove. tradiciji i brojnim dokumentima crkvenog učenja. te je to odgoj koji razvija osjećaj povjerenja. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se neprestano razvija osjećaj vjere i njezina praksa. a vjera se izražava osjećajima i djelima. U pedagoškom pristupu ovom projektu. Npr. te zahtjeva jasnije definiranje programa katehetskog odgoja i obrazovanja djece. Načelo integrativnosti – upućuje na uključivanje u već postojeće programe. Na taj način dijete stječe iskustvo za napredovanje u kršćanskom zajedništvu i u sudjelovanju u različitim oblicima kršćanskog zajedništva.

o strahovima i iskustvima drugih ljudi. . tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad se neki događaj procjenjuje uznemirujućim. Stres može biti jednostavan i složen. Tehnike opuštanja i samosmirivanja među najvažnijim su psiholiškim vještinama koje dijete može naučiti. akutan ili kroničan. glumiti strah. Dijete pod stresom se manje uključuje u aktivnosti koje mu inače pričinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo moguće zastrašujuće situacije. Mješovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom često biraju mlađu djecu kako bi njihov socijalni položaj bio viši. Kod male djece će najvjerojatnije doći do regresije na raniju razvojnu fazu. 39. Kod djece se često javlja poremećaj prisjećanja. Različiti su načini na koji djeca koja su doživjela traumu ponovno proživljavaju dramatična 102 . znanja. Dobro je s djecom izmišljati i dovršavati priče na drugačiji način.blagdanom Božića. Stres je unutrašnje stanje ili doživljaj. iskrivljavanja elemenata ili sadržaja traumatskog događaja. izmišljati strašne pokrete. te je zato bitno prepoznati znakove stresa. te zajedno pronalaziti igračke i slike zastrašujućeg objekta i o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. . Odgojitelj treba pričati s djetetom o njegovom strahu. a stresor ili izvor stresa su vanjski događaji. Dnevne rutine pomažu djetetu da se osjeća sigurnije i pridonosi osjećaju da ono nadzire situaciju. Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti. Stres kod djeteta može biti uvjetovan traumatskim događajem.) ODGOJITELJ I UBLAŽAVANJE STRESA KOD DJECE? Pod stresom se obično podrazumijeva intenzivan i nenadan događaj koji nadmašuje sposobnost djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva. . učiti relaksaciju i vježbe disanja. odgojitelj prvenstveno treba spriječiti pogoršanje stanja i smjesta zvati stručnjake da provedu psihološku kriznu intervenciju. igrati se i izmjenjivati uloge. nebo. od 5-7 mjeseca bit će sigurno tema – slika stvaranja koja obuhvaća zemlju. karakteristika okoline u kojoj se događaj zbio ili u kojoj osoba boravi. igrati se pantomime s djecom. Stres kod čovjeka može se odrediti kao sklop emocionalnih. Posttraumatski stresni događaj kod djece sliči onima kod odraslih. te dijeluju kao lijek za određene stresne situacije.

Međutim. no dugoročno će mu to pomoći jer će se tako ublažiti posljedice stresa. poplavi ili potresu. pojačavati postojeće aktualne strahove. Dugoročne posljedice trauma i stresa mogu se ublažiti ako se djetetu pomoć pruži neposredno nakon stresnog ili traumatskog događaja. trupu ili nogama) i provoditi s njim vježbe opuštanja. kako ima pravo osjećati se tužno. Umjetnost katkada pomaže djeci da progovore o stvarima o kojima se inače ne bi usudili pričati. Tako razlikujemo vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni. Dobro je da dijete o stresu priča čak iako se čini mirnim. a uključuju reakcije na emocionalnom. napetost ili bolove jer se na taj način proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje. no može se puno zaključiti iz njihovih crteža ili prilikom dramatizacijske igre. 103 . gubitka doma u požaru. Djeca pokazuju izuzetnu uznemirenost i strah na podražaj koji izravno ili neizravno podsjeća na traumu. Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "preraštene" strahove. te način suočavanja. utvrditi simptome i utvrditi pridružene smetnje. često je teško razlučiti što je zapravo prava trauma. Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suočavanje sa stresom. Odrasli bi trebali pomoći djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potištenost (napetost u vratu. Aktivan način nošenja sa stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. Djetetu treba pružiti podršku potvrđujući kako su njegovi osjećaji opravdani. a dijelimo ih na aktivne i pasivne. Te vježbe su osobito važne ako se dijete tuži na stres. Ako dijete govori o onome što se dogodilo u početku će se uznemiriti. Aktivni način pomaže oslobađanju energije napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti. ne mogu jasno i toliko živo opisati ono što im se dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze. kognitivnom. a to su: osobine pojedinca. Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potražiti stručnu pomoć. osobine samog događaja. tjelesnom i socijalnom planu ponašanja). naročito mlađa. rukama. Za razliku od odraslih osoba djeca. jer njegova izvanjska smirenost može prikrivati unutarnju buru. No.iskustva. procjena mogućnosti utjecaja na događaje. smrt člana obitelji ili boravak u bolnici. Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji način utječe na ublaživanje stresa i njegovih loših posljedica za dijete. Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki izoliran događaj. Na posljedice stresnog doživljaja utjeću neki osnovni elementi. ljuto ili uplašeno. te izazivati nove i specifične strahove od "stvari" koje ga podsjećaju na traumatski događaj. ramenima. procjena važnosti i značenja događaja. Prije samog postupka pomoći treba napraviti slijedeće: prikupiti podatke o traumatskom događaju. to je opća reakcija ljudskog organizma na stres) i vlastite mehanizme (oni su osobni. većina psihologa i psihijatra složit će se da je djeci koja su izložena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna profesionalna pomoć. primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja.

u ustanovama. . Ugodni osjećaji koji će dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni. darove. ono će se osjećati vrijednim zbog pažnje drugih. . Ako su zadovoljene potrebe za sigurnošću. ljubavlju i pripadanju.) BLAGDANI I SVEČANOSTI U PROGRAMU DJEČJEG VRTIĆA? Blagdani pobuđuju u nama osjećaj pripadnosti povijesti.Odgojitelj treba osigurati okruženje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima. omogućuje zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i čuva djetetov život i zdravlje. Razlog za slavlje nalaze čak i tužni i bolesni. a njegova slika o sebi i drugima bit će pozitivna. . civilizaciji. nježnošću i ljubavlju. Boga. ljubavlju i pripadanjem. izmjenjujući čestitke. u skupini druge djece ili odraslih. . Trenutni dobici odnose se na osjećaje radosti i uzbuđenja. učilištima. Slave djeca. nacionalnog ili civilizacijskog pamćenja povijesti i nasljeđa. Izvori slavlja su potrebe za sigurnošću. tko nam je sličan. 40. tko nam je privržen. Potreba za slavljem je u svima nama. prirodu. Svrha je biti u blizini drugih. vjeri i jeziku. želi primati i davati izraze ljubavi i odanosti. vrtićima. naciji. To ostvaruje djeleći radost s drugima. biti s nekim koga volimo. Obogaćujući tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u dječjim skupinama i u obitelji pridonijet ćemo kvalitetnom odrastanju djeteta. Pozitivno samo poimanje nužno je za zdrav rast i razvoj djetetove ličnosti. bude li dijete aktivno u blagdanskim događanjima i bude li imalo ugodne osjećaje u vezi s tim. Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojem pripadamo. zaštićeno. prihvaćeno. Način na koji se slavi i posebnosti u tim načinima dio su onoga što zovemo "korijenima" ili pripadanju. crkvama. Ublažavajući stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta. na 104 . Svaki blagdan ima svoj smisao i poruku. gdje se dijete osjeća sigurno. Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidašnjih nezadovoljstava. Slavi se u ratu i miru. slavne među sobom. pobjede. te zadovoljava potrebe za sigurnošću. . Ljudi slave od svojih početaka: događaje. bijeg od svakodnevice. dijete kao i odrastao čovjek traži svoje mjesto u obitelji. u kraju u kojem živi. na ulici. kulturi. u svojoj domovini. vojarnama. sudjelujući s drugima u slavlju. Oni se ponavljaju i prenose s naraštaja na naraštaj i čine dio obiteljskog. . Emocionalno značenje blagdana smatramo temeljnim i vrlo je važno da se osnovna poruka zadrži. odrasli i starci. Zadovoljavajući potrebu za pripadanjem i ljubavlju. voljeno i slobodno izražava emocije i interese. Kad nešto slavi čovjek se želi osjećati prihvaćenim. tradiciji. Slavi se u obiteljskom domu. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle.

pjevanjem ili samo slušati. Obiteljska poruka koju pamtimo. svoje znanje o tome što smije. opominjujuće. pažnju. uspjesi i neuspjesi. radosno. Djeca među svoje vršnjake dosnose iskustva i sadržaje obiteljskih slavlja. a kad slavlje prođe. . a što ne smije. kako i kada. Božić je vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. proslaviti sa svojim prijateljima rođenje brata ili sestre. svoj san. Blagdanska glazba može biti klasična. određuje i našu pripadnost narodu. U trenutcima slavlja dijete je drukčije odjeveno i uređeno. Osjećaje za vrijeme slavlja i osjećaje prema drugima dok slave ili daruju. glazba koju izvode djeca ili druga glazba. aktivnosti. loše.opuštanje. svoje navike. razgovori i stvaralaštvo. Trajni dobitak je pamćenje ugodnih osjećaja. poznati i one za koje se malo čulo. Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doživljava i iskazuje autentične osjećaje. podijeliti i žalost zbog gubitka voljene životinje. dobra i loša djela. trajanje i kraj. strah od neugode ili boli. . Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom. utješne i više toga istodobno. Dijete u vrtić donosi iz obitelji predmete od kojih se ne želi odvajati. Svako dijete s onim što 105 . ljeto je vrijeme kad se ide na more. lijepo. podijeliti s njima radost Božića. rizično. Što su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u njima to će ono lakše spoznati i pamtiti proticanje vremena. čovjek nosi iz djetinjstva. ples i pjesmu. Dijete ima potrebu iz obitelji donijeti samo priču o proslavi. Obiteljsku povijest čine dobri i loši ljudi. kulturi i obitelji. Radost roditelji osjećaju i iskazuju čestitajući djetetu. Svaki događaj ima početak. a može se izvoditi sviranjem. Blagdane i slavlja čine rituali. Dijete svoje aktivnosti povezuje uz vrijeme: u vrtić se ne ide nedjeljom. Ima djece koja u vrtiću imaju potrebu slijediti kompletne načine slavlja naučene u obitelji. dok se blagdan isčekuje i priprema. koje želi pokazivati drugima ili podijeliti s njima mogućnost njihova korištenja. . da bude tužno. te ugode vezane za jelo. Uskrsa. dok neko drugo dijete želi elemente obiteljskog slavlja prenijeti i u vrtić. sretni se sjećaju djetetova iznenađenja i sreće kada je otvorilo dar. Dijete ima potrebu svoje osjećaje prenositi iz obitelji na skupinu vršnjaka u vrtiću. Blagdanski osjećaji se pojavljuju prije slavlja. da iskazuje ljutnju ako je osjeća. brigu i darove. što je dobro. duhovne. Osjećaji radosti i veselja najčešći su osjećaji blagdanskih dana. Načini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. crkvena. narodna. To utječe na njegove odluke što slaviti. osim što određuje neke naše nakane i oblikuje naše stavove. te da se pritom ne osjeća krivim i nebude isključen iz blagdanskih zbivanja. Glazba je karakteristična za pojedine krajeve. pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala. dobici i gubici. ljubeći ga i smijući se. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima. Djetetu valja dopustiti da traži ljubav. svoj rođendan. Ono donosi i svoju neprospavanu noć. s drukčijim mislima i osjećajima prema sebi i drugima. obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne. te traju i nakon slavlja. onoga što im je prethodilo i onoga što ih je pratilo.

radost. pospremanjem i čišćenjem u danima slavlja dominantno su orjentirani na osobno i dječje stvaralaštvo. poglavito u malog djeteta. Budući da djeca o njoj donekle ovise. Odrasla osoba potiče izraze naklnosti. . ono se igra i zaokupljeno je samo procesom stvaranja. Propisana su običajem i čine ritual koji pripada određenom kraju. Neki od tih trenutaka zajednički su mnogim ljudima i zemljama. zadovoljstvo i ugodu. Većina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je među vršnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog člana skupine. a neki su posve osobni i događaju se zbog jednog čovjeka. uzajaman je i ponovljiv u svom većem dijelu. Načini na koje se priprememo za slavlje i na koje slavimo nisu određeni samo tradicijom.jest i s onim što donosi iz obitelji utjeće na druge kao što i drugi utjeću na njega: podrškom. U životu postoje propisana opća i poznata pravila o tome kako se treba ponašati. Blagdanski rituali imaju duboki smisao i emocionalno značenje. kraja ili skupine. za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjećala i odrasla osoba mora iskazivati svoje vesellje. prihvaćaju ih i obnavljaju uz nužan dio slavlja. kulturom. . Pravila i elementi rituala se slijede i poštuju. U njemu se gotovo sve zna unaprijed. vrstu ponašanja i ponavljanje ponašanja. Smisao njegova stvaralaštva je igra i izražavanje. Da bi se djeca prije. koji daje dopuštenje za slobodno iskazivanje osjećaja. a njihovo mijenjanje većinom izaziva zbunjenost. Njemu nije važno da postigne rezultat. ona mora biti sudionik slavlja koje zna i želi zaštiti dijete kada mu je potrebno. -VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. a običaji su predajom i ponavljanjem utvrđeni oblici ponašanja i djelovanja. odbijanjem i ignoriranjem. Rituali su dio običaja. . običajima. Oni su ukorjenjeni u običajima obitelji. obitelji ili skupini ljudi. Naše stvaralačko biće pridaje blagdanskim trenutcima i nešto osobno i jedinstveno. materijalnim mogućnostima. U aktivnostima prije slavlja. zaboravlja na vrijeme i događaje u svojoj okolini. tijekom slavlja ili nakon njega može sudjelovati svako dijete. suosjećanja i podrške. svaki rođendan poseban i neponovljiv. poticajem. U njima svi sudjeluju. Kada dijete u ranom dijetinjstvu stvara. razumijevanja. Ta pravila određuju slijed zbivanja. Neki su važni samo manjem broju ljudi i vezani su za neki kraj ili podneblje. Odgojitelji koji nisu opterećeni pripremama jela. 106 . Odgojitelji su dužni u vrtiću stvoriti blagdansko ozračje. Obuhvaćaju kraće ili dulje razdoblje. ono čime je svaki Božić.

proslave rođendana. . slijed ili sadržaj.Narodna slavlja.Valentinovo. vjerski blagdani i slavlja: . Nikole. 4. prvog pečenog kukuruza u jesen.lokalne svetkovine: sv. utemeljena u nekim kulturološkim vrijednostima ili događajima: . 5.Dan državnosti.važne godišnjice. spontana slavlja: . 3. . među prijateljima ili u dječjoj skupini.Dan domovinske zahvalnosti. Duje u Splitu itd. .majčin dan.blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Dušni dan.blagdani božićnog doba su: blagdan sv. . . obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih događaja: odvijaju se u obitelji. Tjedan hrane. Prvi dan godišnjeg doba. 6.blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa. Dan kruha. Dijete može izazvati svoju radost zbog prvog kestena. domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave: .Novogodišnja slavlja. . zbog nečije naklonosti. slavlja prirode: su međunarodni praznici: - Dan planeta zemlje. Izazvana su osjećajima što nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo. . praznici. One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije: . 2.rođenje brata ili sestre.blagdani uskrsnog doba su: Uskrs. blagdan sv.Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na šest skupina: 1. narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobičajana su pojedinom narodu.preseljenja.pokladna veselja (karneval). 107 . . . Lucije. . mjesto.dobivanje posla. .nemaju unaprijed određeno vrijeme. . godine povijesnih događaja. Badnjak i Božić. . zbog nekog tajnog uspjeha.

Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti. U igri dijete je sretno. znatiželju i stvaralaštvo. stječe prijatelje. jer ona ciljeve i smisao ima u samoj sebi.je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim. smanjuje nezadovoljstvo. 108 . razvojna. -Funkcionalna igra. Ona potiče na pozitivne osobine djeteta. U igri ono skakuće.41. a sloboda u igranju pruža djetetu posebne užitke koji ga uče samostalnosti i osiguravaju mu doživljaj zadovoljstva vlastite aktivnosti. slogovima i riječima. perceptivnim). a s druge osobitosti objekta. Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najčešće se u literaturi razvrstava u tri kategorije: funkcionalna igra. životna potreba djeteta i njegova urođena osobina. smisao samoj sebi. penje. . To su senzomotorne aktivnosti. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biološkoh potreba. To je osnovna djelatnost djece. dijete emocionalno sazrijeva. dijete u igri. prostorno i vremenski izdvojena. osjetilnim. fiktivna. Igra je dinamična i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci potrebno kretanje i česta promjena aktivnosti. . budući da igra nema ciljeve kojima služi i nema neuspjeha. gura. hvata. cilj i svrha tj. Dijete u igri dolazi u različite socijalne kontakte. Igrajući se dijete stječe znanja i uči ponašanja. Dijete predškolske dobi ima potrebu za igrom. otkriva. Upravo u igri. osnovna životna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. igre s predmetima i materijalima. igra ga socijalizira. . reproduktivna. svrsishodna. ono kroz igru upoznaje. dijete samo određuje pravila. razvija i tjelesne sposobnosti. povlači se. Osim mentalnih. Igra je dobrovoljna. ona potiče na govornu komunikaciju. razvije maštu. pokretne igre uz korištenje rekvizita. S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije. te igre glasovima. simbolička igra i igra s pravilima. jer je igra njegova prirodna.) ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA? Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. rasterećuje ga i ispunjava mu želje.

koje dijete koristi u igri. ali ipak vezano za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta. Realistične igračke u ovoj dobi omogućavaju da igra bude maštovitija.je organizirana igra u kojoj se igrači prenose u neke određene situacije. igraju se predstava u svim oblicima. do 11. -Igre s pravilima. . određena lica. odgojitelje ili druge osobe. između njezinih članova ili prema djeci. a u ruci nema ništa). Što je dijete manje treba mu više igračaka koje mogu zamijeniti stvarne predmete u igri što sličnijih realnom predmetu. Promjene se događaju u četvrtoj godini kada je postignut određen razvoj simboličke sposobnosti djece i sada 109 . godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7. Krajem druge godine većina igračaka.igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete nešto uvježbalo. Sve je izmišljeno. do 7. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog mišljenja imaju simboličke igre u kojima dijete proživljava svijet odraslih stvarajući razne zamišljene situacije. Tri su vrste igara s pravilima: . Djeca oponašaju svoje roditelje. ali sudjeluje i u stvaranju novih. Najčešće su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta lutaka). često preko posrednika: lutke. Praćenjem određenih situacija u igri može se pomoći djetetu ako se osjeti potreba. S obzirom na ograničene sposobnosti djeteta ove dobi (ograničene u smislu mogućnosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadržavaju i perceptivnu i funkcionalnu sličnost s realnim predmetima.igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre. manualne i manipulativne odnose s predmetima. a istodobno su i posrednici kulture. za stjecanje znanja i vještina. pojave ili stvari pomoću riječi.-Simbolička igra. .dijete zatječe u već gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom kulture. maske ili igraćke. Sutton-Smith ističe da su igračke u prvoj godini života djeteta oruđe pomoću kojeg dijete uči motoričke. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece. One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno.igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed data i ugrađena u samu strukturu igre. kretanja ili zvukova. dijete čini pokret kao da hrani lutku. U svakodnevnoj igri djeca često traže dramatizaciju. Za njih Piaget kaže da se rijetko javljaju u dobi od 4. i u tom oponašanju otkrivaju teškoće i probleme situacija kojima su zaokupljena. jesu simbolički supstituti realnih predmeta. To su igre senzomotoričkim kombinacijama ili intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natječu. Definicija simboličke igre pokazuje da se predškolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili pojavom. a zadržavaju se tijekom cijelog života. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz poštivanje pravila. S razvojem apstraktnog mišljenja sve su izraženije maštovite igre bez igračaka koje zamjenjuju konkterne predmete (npr. godine. Igre obitelji često pokazuju odnose i stavove u obitelji. pokreta.

Tek u ovoj dobi igračke mogu biti vrlo stilizirane i maštovite. suigrači) i spremnosti sudjelovanja u njoj. Pozitivan stav odraslih prema važnosti dječje igre rezultirat će njihovom brigom za nju. U igri se dijete susreće ili sukobljava sa nizom situacija. Igra. Igra je jedno od vrlo učinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta. počevši od uvažavanja suigrača. Pomoću igre nam je omogućeno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i jednostavan način. snalažljivosti u određenim situacijama i čitav niz drugih karakteristika. kao metoda rada. u koje se predškolska djeca snažno uživljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno okupiraju. spretnosti. samopouzdanja i kooperativnosti. posebno kod utjecaja na razvoj djece. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre. samoinicijativnosti. prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu). Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno. 110 . ali nema svaka isto terapijsko značenje. sve manje zelenih i slobodnih površna). Djeca se sve ranije susreću s kompjutorima. Takvo značenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali. Današnji uvjeti rasta i razvoja djeteta ograničeni su životnim prostorom za igru i kretanje (skučeni prostor. ponekad čak tako različite da odrasli vrlo teško može otkriti njihovo igrovno značenje. te igrom dijete može rješavati sukobe (ono se suočava. pozitivne i negativne doživljaje. Takve raznolike situacije omogućuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta. One sada samo pomažu u provođenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. da ih usmjerava u pozitivnom smjeru. Zato tek sada djeca mogu koristiti različite predmete i različite aktivnosti kao zamjene za realne. Igrom dijete uči o okolini i ljudskim odnosima. da bi moglo razvijati svoje potencijale. vrijeme. omogućuje mu iskazivanje sposobnosti. Sa zdravstvenog aspekta igra je sredsatvo za postizanje psihičkog zdravlja i terapija. Igra snažno budi i razvija sve psihičke i tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina.igračke supstituti imaju nešto drugačiju i složeniju funkciju u igri. Igra pomaže svakom djetetu da se afirmira među drugom djecom. Danas se sve više zapostavljaju igre pijeskom. potrebna je kvalitetna sredina. razni materijali. vodom i zemljom. sklonosti. bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih. pa do odnosa prema odgojitelju. prostor. ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima i metodama rada. A briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igračke. ali i da utjeće na razvoj smjelosti. a ponekad i zbog toga što se smatra da takva igra nije potrebna jer su djetetu na raspolaganju različite druge igračke. ponekad zbog njihove zagađenosti i prljavštine.

O tome se treba posebno voditi računa pri formiranju samog tima.) TIMSKI RAD ODGOJITELJA? Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje na osnovi kojih se može s velikom sigurnošću ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima iznimno značajne pedagoške prednosti jer složenost poslova prelazi sposobnosti jednog čovjeka. Osim toga u malim skupinama postoje daleko veće mogućnosti za međusobno zbližavanje između odgojitelja. što vodi isključivo ka uspjehu. kako podijeliti dužnosti. Osnovna obilježja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija. Timski rad omogućuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada. razmjena ideja. kada. te angažiranje stručnog tima u zajedničkom 111 . tko je odgovoran za pojedine odluke). te uspoređuju sa osobnim projekcijama.42. Osnovne pretpostavke za uspješan timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi članova tima. zajednički i organizirano planirali. Vrlo važan moment je i definiranje termina zajedničkih susreta i diskusija. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer omogućuje percepciju vlastitog i tuđeg rada. Organizacija i planiranje rada jednog tima uključuje pitanja vezana za ciljeve koje tim želi postići (npr. kako ih postići. bolje rezultate rada predškolske ustanove. Pri timskom radu bolje se uočavaju sposobnosti i mogućnosti odgojitelja kao i njihov rad. a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnjim u radu drugih odgojitelja. spoznaju o tome što kolege rade. intenzivna skupna interakcija i sl. Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja članova. misle i osjećaju. interese i individualne mogućnosti. pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surađuju i koordiniraju svoje napore da bi koristeći svoje stručne i pedagoške kvalitete. Pored interpersonalnih odnosa nužno je imati na umu stručni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku. više se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i kvalitete. gdje. Odgojitelje motivira angažiranje u zajedničkim programskim interesima. izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad koji odgovara potrebema i mogućnostima djece.

mogućnosti transfera tuđe prakse u vlastitu s ciljem podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. te se potruditi spoznati teškoće koje drugi imaju (kad je potrebno savjetovati kolegu). . služi jednom specifičnom zadatku. utvrđenih procedura. dakle. U timu članovi moraju imati povjerenja jedni u druge. ne dozvoljava odstupanja od predviđenih. Preduvjeti za uspješan timski rad: .zahtjeva opremljenost predškolske ustanove različitim klasičnim i suvremenim sredstvima. Opće karakteristike timskog rada: .napori u timskom radu imati će uspjeha samo onda kada svaki član tima razumije problem koji se treba rješiti. Timski rad odgojitelja.planiranju obrazovne strategije. ali i sposobnosti kolega u timu.vlada radna atmosfera. puno se diskutira i svi članovi tima sudjeluju u diskusiji koja uvijek ostaje na razini zadataka koji su pred timom.timski rad je visokostrukturiran. omogućuje orijentiranje na analizu realnih mogućnosti za zajedničku suradnju. Na taj se način gradi odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu. zavisi od kontinuiranih komunikacija među članovima i njihove kooperacije. kada pojedinac zna stvarno ocjeniti svoje snage i sposobnosti. toleranciju. . odgovornost vrtića. 112 . svaki prijedlog se ocjenjuje i eventualno prihvaća. . podjela rada precizno je utvrđena. . . . primanje. prihvaćanje stavova drugih i u njima razmjeniti mišljenja. pa i šire sredine. Osnovni uvjet za uspješan timski rad je socijaliziran način ponašanja. . Timski rad je pogodan oblik za upoznavanje i usvajanje brojnih pravila socijalnih ponašanja. tj.svaki član tima mora biti uvjeren u vrijednost timskog rada i mora vjerovati u sebe i svoju sposobnoist rada u timu.svaki se suradnik mora staviti na raspolaganje u timu i zadatku sa svom svojom snagom i sposobnostima. Timski rad je čest oblik u radnim i drugim životnim situacijama kada priroda zadatka ili posla zahtjeva sudjelovanje više ljudi ili suradnika. . odnos kooperativnosti i koordiniranosti u radu. a u procesima sukoba mišljenja čuva nas od osjećaja manje vrijednosti i osjećajnih reagiranja. Idealan tim pokazuje slijedeće karakteristike: . .sudionici diskusija slušaju jedni druge. aparatima i materijalima za učenje. tj.timski način rada traži takve prostorije koje mogu služiti u različite svrhe i koje se mogu mijenjati prema dječjim potrebama.mora biti kvalificiran za jedno stručno područje jer znanje jednog područja stvara jedan neophodan zdrav osjećaj vrijednosti. spremnost na davanje. tj.

prema postavljenom zadatku. participacijsko i suradničko promatranje i mijenjanje odgojne prakse.usmjerenost na dijete i interakciju među vršnjacima. Jedan od ciljeva akcijskog istraživanja trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoćom višu razinu. koja će omogućavati i podržavati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskim ustanovama. s namjerom stvaranja uvjeta tj. a ne manipulaciji djece i odgojitelja.razvoj kreativnosti.) AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE ODGOJITELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI Koncepcija akcijskog istraživanja potječe od Lewina. uvijek je u prvom planu rješenje postavljenog zadatka. . . U praksi proces počinje time što se procijeni da je potrebno ili poželjno uvesti neka poboljšanja ili neke promjene. Posebice se ističe: .razvoj suradnje s roditeljima.prije nego što se započne s izvršavanjem zadataka.usmjerenost na razvoj samostalnosti. znanju i sposobnosti mjeri se vodstvo. .razmimoilaženja su u mišljenju otvorena i opravdana i ne potiskuju se protivna mišljenja. S takvog se stajališta izlažu mnoge značajke humanistički usmjerenog kurikuluma. okruženja koje će voditi emancipaciji. Kasnije su akcijska istraživanja korištena u različite svrhe i na različite načine. - 43. . Osnovna značajka njegovog modela akcijskog istraživanja jest istraživanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka stepenica sačinjena od planiranja. socijalnog psihologa koji je ovu teoriju razvio i godinama je primjenjivao u društvenim eesperimentima i SAD-u. . Akcijski pristup istraživanju je izravno. .važnost institucijskog konteksa. Istražujući odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih istraživanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije. podjele se funkcije i pojedinačni zadaci. akcije i evaluacije rezultata akcije. slobode i autonomije djeteta. 113 . . Akcijsko istraživanje jest temeljna odrednica gradnje humanistički usmjerenog kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse. kritika je često otvorena i ne shvaća se kao osobni napad.sukobi se iznose. nema borbe za prestiž i zlouporabe vlasti.razvoj praktičkne kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog praktičara.

tj. Ova metodologija obvezatno uključuje: . deskriptivne statistike). ne stavlja u prvi plan programske sadržaje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra ga kao konstruktivnog stvaratelja svog općeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja osnovnih razvojnih potreba i interesa. tj. 4. .intenzivno i dugotrajno participiranje istraživača u praksi. Pedagog istraživač . Pedagog u istraživanju odgojne prakse . tj. Temeljna značajka akcijskog istraživanja je zajedničko istraživanje odgojnoobrazovne prakse svih djelatnika u ustanovi i istraživača. Pedagog je od početka uključen u sve etape akcijskog istraživanja. Primjenjuje se tzv. Obilježje kvalitativnog metodološkog pristupa .akcijsko istraživanje je istodobno i akcija (u smislu unapređivanja) i istraživanje (spoznavanje učinaka tih akcija. sudjelujuće promatranje. analizi o učincima unesenih promjena.odgovarajući na pitanja "što se ovdje događa" pomaže da se spozna srž odgojne prakse kako bi se bolje razumjela i istodobno mijenjala (spoznaje objektivnu stvarnost). Na taj se način osposobljavaju za istraživanje i evaluiranje vlastite prakse. Akcijsko istraživanje integrira proces transformacije i generiranja teorije. promjena). . ima ulogu medijatora koji u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljima potiče njihovu samorefleksiju.Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako). koji se postupno pokazuje nedovoljnim u proučavanju čovjeka u kontekstu njegova djelovanja). Drugim riječima.pažljivo snimanje onog što se događa i istodobno bilježenje. Akcijsko istraživanje je put istodobnog proučavanja i mjenjanja pedagoške prakse. tj. te prikupljanje drugih relevantnih podataka (audio-snimke. a ne znanje (što). Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje događaja koje se želi istražiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja. u potpuno prirodnim uvjetima. sumarnih tablica. 3.u zajedničkoj raspravi. On je sudionik u akciji s odgojiteljima te je i vanjski promatrač interakcije odgojitelj-djeca. 1. ali se u procesu akcijskog istraživanja ta teorijska stajališta uvijek dorađuju. a to je traganje za problemom (ne isključuje kvantitativne pokazatelje). 2. 114 . istraživačteoretičar može imati svoju teoriju koju želi primjeniti u praksi. Pedagog pokretač akcijskog istraživanja . tj.naknadna analitička refleksija o dokumentiranim snimkama i izvješće (pomoću detaljnog opisivanja u obliku analitičkih karata.(do 70-tih koristio se kvantitativni. akcija u praksu. Kvalitativni pristup ima jedno bitno obilježje. audio-videosnimke i dr. tj. klasični metodološki pristup. Akcijsko istraživanje se uvijek provodi na demokratski način (misli se na demokratski odnos istraživača i praktičara).).

Pri kraju iztraživanja aktivnost se organizirala u vrijeme jutarnjeg okupljanja tj. da kritički sagleda vlastite akcije i značenja koje oni imaju za druge. No u početku istraživanja odgojitelji su preferirali dugotrajne pripreme i pozivali su svu djecu i nezainteresiranu. tj.frontalni rad sa svom djecom i dugotrajna priprema. a drugi je boravio na igralištu ili u dvorani s ostalom djecom. Promjene nastale u pripremi za aktivnost – priprema za aktivnost potrebna je radi uvođenja djece u zajednički rad s odgojiteljem. 3. Manja grupa djece omogućuje ravnopravnost. tj. Cilj istraživanja je da se timskim radom s odgojiteljima analizira i utvrdi konkretno stanje u aktivnostima razgledavanja. doručka ili kad bi u grupi bila oba odgojitelja pa je jedan s manjom grupom djece provodio aktivnost. partnerski odnos i kontinuiraniji komunikacijski proces. Na početku istraživanja odgojitelji nisu pridavali pozornost organizaciji materijalnog konteksta i to zbog frontalnog pristupa radu. U daljnjoj fazi istraživanja pokazalo se da je potrebno osigurati materijalni kontekst i da je najkompatibilniji s komunikacijom o slikovnici i o materijalu za likovne aktivnosti. Procjena aktualnog stanja u praksi. da bi na kraju istraživanja samo pokazali slikovnicu i djeca bi se sama zainteresirala jer je slikovnica prirodni motiv za okupljanje na aktivnost. Promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji aktivnosti – u početku su odgojitelji organizirali aktivnosti kada je u grupi bilo najviše djece i rad su provodili sa svom djecom istodobno (frontalno što ne osigurava dobru vidljivost ni aktivnu uporabu govora). (npr. . te da bi pripremio prostor za izvođenje aktivnosti.Izgrađivenje refleksivnog praktičara temelji se na dobrovoljnosti i samomotiviranosti svih sudionika u akcijskom istraživanju. 2. Od pedagoga se također zahtjeva samorefleksija vlastitog rada. 115 . slikovnice). cilj i zadaci istraživanja. za alternativne aktivnosti djece. Ovakvi organizacijsku uvjeti su se pokazali optimalnima. -Kvalitativna analiza snimaka aktivnostiPregled promjena nastalih u aktivnosti tijekom istraživanja: 1.sva djeca ne vide sliku-temu pa su nezadovoljna i sl. uočavati potrebe za unošenjem promjena. Odgojitelj je provodi da bi upoznao djecu s temom. Promjene u organizaciji materijalnog konteksta – materijalni kontekst je organizacija uvjeta u kojima se odvija komunikacija o toj temi. Misliti na osobnu praksu i praksu drugih znači kritički preispitati i mijenjati odnose koji u njoj vladaju i na osnovi toga graditi kritičku teoriju prakse i praktičnu teoriju. . ciklički ih unositi i procjeniti učinke tih promjena. To je suština akcijskog istraživanja. Značajke aktualnog stanja u praksi su: .dominira odgojitelj dok djeca pasivno primaju poruku.

pokazatelj uspješnosti ostvarenih zadataka. dugotrajna organizacijska priprema za aktivnost. prava i poticaj je za buduće smjernice u planiranju orjentacijskog plana odgojno-obrazovnog procesa. razumjelo i reagiralo na poruku. Akcijsko istraživanje je temelj rada odgojitelja u vrednovanju i planiranju odgojno-obrazovne prakse.frontalni način rada.-ZaključakNa početku istraživanja prevladavalo je: . 116 . . povećala se dječja inicijativa za uspostavljanje razmjene informacija s odgojiteljem. . Tijekom istraživanja došlo je do promjena u radu odgojitelja.nedovoljnom usklađenosti neverbalnog s verbalnim ponašanjem odgojitelja zanemarivele su se nužne stanke da bi dijete primilo. Stvaranje povoljnih uveta i primjena postupaka odgojitelja pozitivno se odražava na razvoj sposobnosti razumjevanja slike djece. zadovoljavanja djetetovih potreba. npr. izostanak materijalnih poticaja za istodobne alternativne aktivnosti djece i aktivnost se provodila u vrijeme najvećeg broja djece u grupi. a ne da to samo ostane teorija o akciji. Najvažniji je cilj akcijskog istraživanja da sam odgojitelj postigne takav stupanj osobnog razvoja da se njegove želje i ciljevi u odnosu na odgojnoobrazovni proces postupno pretvaraju u praksu i da se on doista mijenja.komunikacija o slici provodila se u nepovoljnoj klimi s čestim prekidima. da se želje u odnosu na odgojno-obrazovni proces doista i ostvaruju. promjenili su se uveti za odvijanje komunikacije i dr. interesa.

Riječ je o vrlo čestoj univerzalnoj pojavi koja se očituje unutar samog čovjeka ili između dvoje ili više ljudi. razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba. ponašanja i čuvstva. do neurotskih i psihosomatskih poremećaja. makar se radilo i o bezazlenom povodu. Konstruktivno rješavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama tako i o potrebama i željama druge strane. očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja. nelagode. stalno prisutan. ponovo razbuktao. 117 . kako bi se prvom prilikom. To su istinsko slušanje. on je. odnosno naučenih oblika ponašanja. Nerazrješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe. a ne na sudionike. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima. jasno izražavanje želja i potreba. Uz poznavanje uzroka sukoba.44. Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu kao nečemu dobrom ili lošem započinje već u najranijem djetinjstvu. Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih. on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnijih rješenja. Različiti načini sučeljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina. preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja. za njihovo efikasnije rješavanje značajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. Konflikt će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. iako pritajen.) ODGOJITELJ I RJEŠAVANJE SUKOBA? Sukob je pojam koji označava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do eskalacije sukoba. zabrinutosti. Naime. vještina pregovaranja i dr. uspješnijih rješenja. Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom integriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina.

Lutka vodič se može koristiti i za rješavanje sukoba. Prvo razgovaramo samo s djetetom koje osjeća problem i poučavamo ga kako će samo zadovoljiti potrebe. Pričekaj dok jedno dijete dovrši što govori.samovrednovanje izbora: 6. Dok dijete poučavamo takvoj komunikaciji. Pitanjima ga potiče da samo smisli što činiti. Odrasla osoba vodi dijete zadovaljavanju potreba tako da ono samo rješava problem. 4.korak – Što želiš? . 2.).korak – Procjena ponašanja koja bi napravio . te ako djeca znaju kako treba rješavati sukob ili ako imaju nekoga tko će im u tome pomoći. 5. Poučavamo ga da kaže onome tko ga ugrožava. ako postoji smirivanje izraženih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje.pronalazimo izbor. tako da djetetu kazuju što da radi. Dobro je pravila napisati na veliki list papira koji će služiti kao podsjetnik.saznajemo u čemu je problem. Osnovni koraci za rješavanje sukoba: 1. Ako te netko ili nešto naljuti. Takav pristup uči dijete da naš život ovisi o nama samima i o tome što ćemo činiti.saznajemo želju. svoj izbor.korak – Što si napravio? Što bi napravio? . te što će se dogoditi ako ih ne zadovolje ili ako ih zadovolje ugrožavajući drugu osobu.saznajemo koja potreba nije zadovoljena. a ne na sudionike.Djeca nauče i koriste ove vještine kad su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja. Pravila trebaju biti postavljena na pozitivan način. saznati kako ih zadovoljavaju. Što više odrasli potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema to će djeca biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnima za kreativno rješavanje sukoba.korak – Kažemo svoju ideju uz pristanak djeteta. Sukob će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. a ako dijete ne uspije pronaći izbor. To je lutka pomoću koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psihološke potrebe koje imaju. odnosno kojim ga oblicima ponašanja trebamo poučiti.korak – Što se dogodilo? . Nakon toga razgovora dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rješavanje sukoba. poželjno je da odgojitelj zajedno s djecom postavi pravila povašanja (npr. te što i kako želi važno je da i mi komuniciramo jasno govoreći djeci. Kada dođe do više problematičnih situacija odgojitelj 118 . Stoga je važno da to prihvate i odgojitelji i roditelji. ali tražiti djetetov pristanak. valja ponuditi svoje ideje. a da ne ovisi o drugima i o situaciji. u kojoj ono jasno kaže što ga smeta. a ne što da ne radi. što ne prihvaća. Da bi smanjili broj konfliktnih situacija među djecom u skupini.korak – Što bi ti s tim radio? . prije nego što počneš govoriti. ako su djeca bila prijatelji prije sukoba. te da preuzmu odgovornost za svoj udio u oblikovanju djetetova okruženja i razvoja. a ne kritika i natjecanje. Sukobe s djecom u drigoj i trećoj godini života ne rješavamo pomoću lutke. reci to otvoreno. Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponašanja. 3.

onih koji njima upravljaju i onih koji njihov rad unapređuju na znanstvenoj.) SUVREMENA KONCEPCIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA ODGOJITELJA? Početkom pedagoške godine odgojitelj izrađuje individualan plan stručnog usavršavanja. po "dopuštenim" i "zabranjenim" i omiljenim temama. načinu na koji komuniciraju. te stručna kompetentnost njegovih djelatnika. Oni umnogome utječu na efikasnost različitih oblika stručnog usavršavanja odgojitelja. uvažavanje drugoga umjesto doživljavanja sebe kao jedinog pažnje vrijednog subjekta. Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rješavanje sukoba. Stručno usavršavanje odgojitelja djece predškolske dobi profesionalna je obaveza i interes ne samo njih samih nego i stručnih suradnika koji rade u vrtićima. Odgojitelji trebaju djeci pružiti pomoć pri rješavanju konflikta. pa do međunarodnog razumijevanja i suradnje. Nenasilno rješavanje sukoba segment je šireg pristupa socijalizaciji djeteta koa prosocijalne osobe. Ono obuhvaća širok raspon sadržaja. Odgojitelj je obvezan permanentno se stručno usavršavati sukladno zakonu i aktu koje donosi ministar prosvjete i sporta. cjelokupna kvaliteta rada u dječjem vrtiću. Povezanost općeg vrtićkog ozračja i sadržaja i načina 119 .treba zamrznuti trenutak. vremenu koje provode zajedno i otvorenosti koju iskazuju jedni prema drugima. Opće vrtićko ozračje čine odnosi koji u njemu vladaju. društvenoj i nacionalnoj razini. Ti odnosi kreću se u rasponu od tradicionalnih. otvorenih i suradničkih odnosa. te na primjenu i razmjenu znanja i vještina koje svaki odgojitelj ima i koje u svojem radu koristi. tako da se novi naraštaji tijekom primarne socijalizacije uče suradnji umjesto natjecanju. dok se njegova uporaba u cjelini odvija u dječjem vrtiću tijekom odgojiteljeve interakcije s djecom i njihovim roditeljima. upoznavanje ljudskih prava i sloboda. zatvorenih i kompetitivnih do kolegijalnih. skupiti svu djecu na tepih i riješiti jedan problem s djetetom pred svima. da se u sukob uđe i iz njega izađe bez korištenja sile. nenasilno! 45. sreći s drugima umjesto sreći na račun drugih. Vizija stručnih suradnika i ravnatelja dječjeg vrtića o tome koje promjene treba unijeti u postojeće stanje radi podizanja kvalitete rada s djecom i roditeljima. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rješavaju sami. običajima koje imaju. Važan čimbenik odgojiteljeva stručnog usavršavanja je vrtićki kontekst koji čine opće vrtićko ozračje. odnosno u svakodnevnim situacijama u obitelji i vrtiću. Obnavljanje već stečenih i stjecanje novih znanja u najvećoj se mjeri odvija u okviru odgojiteljeva radnog vremena i u prostorijama dječjeg vrtića. od onih vezanih uz odnose među pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta. te njegovom suradnjom s drugim odgojiteljima. Djeca trebaju usvojiti predpostavke. također može biti manje ili više neovisan čimbenik procesa stručnog usavršavanja. Prepoznaje se po razini aktiviteta djelatnika svakog pojedinog vrtića.

te učenja kroz vlastito djelovanje i jačanja kompetencija. Svaki odgojitelj u svom radu može prepoznati što je to što on zna raditi i što je to što ne zna. te daje odgovor na pitanje o tome što još odgojitelj treba naučiti. Odgojitelji se mogu stručno usavršavati u vrtiću kroz radionice. ali i odgovarajući oblici stručnog usavršavanja utječu na prirodu i dinamiku odnosa među odgojiteljima i vrtićkim djelatnicima u cjelini. no postoje i dijelovi njegove profesionalne uloge koje obavlja dobro. Proces osvješćivanja odgojiteljevih profesionalnih kapaciteta odvija se u njegovoj interakciji s djecom. Uspjeh supervizije kao oblika stručnog usavršavanja ovisi o: . Potrebno je voditi računa o ravnoteži između poučavajućih. znanja i vještine) treba sagledavati kao dinamičnu kategoriju.spremnosti superviziranog na otvorenu raspravu o svojem radu i o problemima na koje u radu nailazi. Iako se radi o odraslima. Vrtićki kontekst uvjetuje efikasnost stručnog usavršavanja. . participativnim i anticipativnim metodama rada. stručne sastanke. odgojiteljska vijeća i supervizije. igra (suradnička.) ima istaknuto mjesto jer uz druge strategije (rad u parovima.osobnoj i stručnoj kompetentnosti supervizora u odnosu na područje rada koje se supervizira. Također postoji i dio poželjnih znanja i vještina za koje odgojitelj ne zna da postoje i da ih je korisno usvojiti. U raznim oblicima stručnog usavršavanja odgojitelja koriste se različite strategije rada temeljene na suradničkim. te tijekom njegovog individualnog i grupnog stručnog usavršavanja.stručnog usavršavanja je dvosmjeran. igra uloga. Njezina je funkcija: poučavanje. Taj oblik odgojiteljevog usavršavanja efikasan je u vrtićima u kojima i inače postoji spremnost za razmjenu iskustva i znanja. . grupni rad i dr. Tijekom rada s djecom odgojitelj može dobiti odgovore na pitanja o svojim znanjima. iskustva. interaktivnim. vođena fantazija i sl. kako bi se oni osposobili za primjenu istih metoda u radu s djecom i roditeljima. potpora i nadzor. Od stručnjaka u predškolskom odgoju očekuje se cjeloživotno obrazovanje.) pomaže osvješćivanju vlastitih postupaka u radu s djecom i u komunikaciji s drugima. Komunikacija odgojitelja s drugim odgojiteljima i stručnim suradnicima omogućava sagledavanje opsega mogućih znanja i vještina. Supervizija predstavlja profesionalni dijalog između stručnog suradnika i jednog ili više odgojitelja. Radionice i supervizije su najpogodniji oblici stručnog usavršavanja odgojitelja u svrhu osvješćivanja stavova i ponašanja. a prilično je neefikasan u vrtićima 120 . podupirućih i nadzornih funkcija supervizije. a da nije svjestan koja znanja i vještine pritom koristi. roditeljima i drugim odgojiteljima.međusobnoj spremnosti na suradnju supervizora i superviziranog. Odgojiteljevu profesionalnu kompetentnost (koju sačinjavaju njegova osobnost.

kulturološka obilježja okruženja). tradicijska. socijalna. ili iz posebnosti organizacije rada i materijalnih uvjeta rada. Zahtjevi za pojedinim temama stručnog usavršavanja mogu proizlaziti iz: posebnosti općeg društvenog konteksta (opća društvena. Sve će to pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju djeteta i kvaliteti njegova života (osnovna uloga predškolskog odgoja). formalni. te razmjenu iskustva. te bez stalne spremnosti za uočavanje promjena u kontekstu u kojem se rad odvija. ekonomska. 121 .u kojima su stručni suradnici ili odnosi među odgojiteljima tradicionalni. obilježja dobi djece s kojom se radi.zatvoreni i kompetitivni. posebnost obiteljskog konteksta). reguliranog i kontroliranog procesa bez vizije poželjnog i/ili željenog stanja. kvalitetu rada i odgojiteljevu percepciju osobne spremnosti za rad i radne učinkovitosti. Percepcija i očekivanja od grupe razlikuju se od pojedinca do pojedinca i zato je važno na početku jasno reći ciljeve rada grupe kako bi se uklonili mogući nesporazumi. Radionica je oblik iskustvenog učenja u grupi koja polazi od okolnog doživljaja. U kontekstu dječjeg vrtića očekuje se da različiti sadržaji i oblici stručnog usavršavanja odgojitelja rezultiraju pozitivnim promjenama u odnosu na opće vrtićko ozračje. Poznavanje bitnih i specifičnih obilježja rada s djecom i roditeljima na razini pojedine skupine ili cijelog vrtića mogu i sami po sebi biti dovoljan kriterij za izbor područja i sadržaja odgojiteljskog stručnog usavršavanja. Stručno usavršavanje nema obilježja osmošljenog. a njezina je funkcija omogućiti sudionicima: proces iskustvenog učenja. obilježja manjeg broja djece u skupini ili pojedinog djeteta (razvojna posebnost. proces pružanja i dobivanja potpore.

. Radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju. tučnjava. Upravo zato je neobično važno da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude promišljena i adekvatna. prijetnja. povlačenje za kosu. kojim 122 .46. otimanje autića drugom djetetu. Ona se često naziva i neprijateljskom (npr. griženje. vrijeđanje) od fizičke (udaranje.Agresija može biti namjerna (neprijateljska). Ta djeca najčešće takvim svojim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih ili neku prednost i povlasticu. tužakanje. čupanje. radi pribavljanja nečega). Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je. U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica. Agresija se može odrediti kao svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li namjera do kraja ostvarena. Često je prisutna u dječjem životu kad dijete traži pažnju. premlaćivanje). Agresija može biti verbalna (zadirkivanje. odnosno neposredno uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom. instrumentalna (udaranje. Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci. Pri tome je agresivnost dječaka učestalija i stabilnija. i sl. tjelesna tj. ili neprijateljska (agresija namjenjena nanošenju boli ili štete). psovanje. . nazivanje pogrdnim imenima.). U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizirala kao osobina ličnosti. tužakanje).) ODGOJITELJ I AGRESIVNO DIJETE? Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. Ta definicija uvijek sadrži društvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka konkretnoj situaciji.

Takva djeca teško tumače socijalne znakove i često pripisuju neprijateljske namjere drugoj djeci. 123 . kazna i učenje opažanjem. Budući da je tijekom životnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina. onda kada je nužno održati disciplinu.dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na štetu druge osobe. primjerice u moralnom rasuđivanju i empatiji. i to pomoću izravnog oponašanja nasilnog ponašanja. predmeta ili životinje. pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje. * Oni zamjenjuju negativne izjave. . U obitelji agresivne djece vladaju odnosi prisile.Pasivana agresivnost (odbija hranu. .Potisnuta agresivnost se okreće prema unutra (progutan odgovor.Autoagresija ili samopovrijeđivanje. Za kontroliranje dječje agresivnosti odgojitelji i drugi stručnjaci upotrebljavaju različite metode. * Odgojitelj podučava djecu tehnikama rješavanja preblema. koje održava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah. također je jedno od agresivnih ponašanja. Kao uzroci agresije u literaturi se navode biološki. ljutitost). Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi. spavanje). Čini se da agresivna djeca imaju stanovite teškoće u kognitivnom području. progutana uvreda ili psovka). poput prijetnji i naredbi. Time se ljutnja postepeno zamjenjuje empatijom što dovodi do smanjenja ili sprečavanja agresije. čije su najuobičajnije forme u predškolskoj dobi: griženje noktiju. Spolne razlike u agresivnosti objašnjavaju se činjenicom da dječaci za takva ponašanja očekuju manje neodobravanja te da ih ne brinu moguće pokude. Dosljedno primjenjuju kazne. Na agresiju djeluju i socijalni faktori među kojima se najčešće spominju principi socijalnog učenja i to potkrepljivanje. radost.Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću. s "teškim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima dominacije. što znači da članovi obitelji upravljaju jedni drugima pomoću različitih oblika agresivnog ponašanja. Odgojitelj podučava djecu promatranju stvari s gledišta drugog djeteta i uživljavanju u njegove emocionalne reakcije. Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju. čupanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid. tuga. Jak strah od kazne. koje ne uključuju tjelesno nasilje. Gledanje nasilja na televiziji također povećava vjerojatnost dječjih agresivnih postupaka. . . * Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne djece vjerojatno drugačiji od onih u neagresivne djece. umjesto prema vanjskom očitovanju kroz ponašanje. ona se često tumači biološkim činjenicama. socijalni i kognitivni uzroci. Tim postupkom djeca uče da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere različite strategije rješavanja problema i da ga zatim rješavaju po unaprijed načinjenom planu.

promatrači. O onim razimana samog sebe koje poznaje nema dobro mišljenje. odbačenosti. 124 . nasigurnosti i tjeskobe. a odgovarajući odgojni postupci su složeni i zahtjevaju stalno i sustavno stjecanje novih spoznaja iz ovog područja. glasno pljeskanje rukama). te da potiče unutrašnji govor djeteta jer je on važan u regulaciji vlastitog ponašanja djeteta. radi smanjenja mogućnosti pojave agresivnog ponašanja dobro je slijediti uobičajene komunikacijske standarde u radu s predškolskom djecom. Zajedno s djecom utvrđuje činjenice (tko je što učinio) i kako su se osjećali (ugroženi. sustavnu izgradnju profesionalnog pouzdanja. nasilno i destruktivno ima duboke osjećaje ljutnje. da kroz svakodnevne situacije razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. baš kao i sa svom drugom. da omogućava djetetu aktivnosti koje utječu na senzoričku integraciju. U situacijama kada agresivno ponašanje već traje odgojitelj djeluje prema njegovom što bržem zbrinjavanju: provodi poseban ritual unaprijed dogovoren s djecom kako bi privukao dječju pozornost tijekom agresivnog ponašanja (npr. usvajanje vještina djelotvorne komunikacije s djecom. Zato je važno da odgojitelj: nudi agresivnoj djeci ekspresivne materijale koji pružaju psihološko rasterečenje. U radu s agresivnom djecom. te kroz neko vrijeme prati djecu kako to rade. boji se da će ostati bez energije koju je sakupilo za destruktivno ponašanje. Dijete koje se ponaša neprijateljski.U preventivne svrhe. Potiče djecu na izrađivanje plana izlaska iz situacije rješavanje problema. spoznaje i opredjeljenja humanističke-razvojne koncepcije i na taj način pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. jer ako to učini. -ODGOJITELJ I AGRESIVNOSTPred odgajateljem koji se suočava s agresivnim djetetom nalazi se niz izazova. nema želju izraziti što osjeća. odgojitelj poštuje polazišta. fizički zaustavlja agresivno ponašanje (samo ako pri tome u potpunosti vlada svojim emocijama i tijelom). kao i vještinu samokontrole. Povrijeđenih je osjećaja i često difuznog doživljavanja samog sebe. Ukoliko su djeca manja nudi im izbor jer raspolažu manjim brojem ponašanja u svom ponašajnom sustavu. Važno je imati na umu da suočavanje s agresijom i nasiljem može dovesti do toga da se i iskusni sturčnjak osjeti bespomoćnim i nevještim. odgojitelj). Djeci ne nudi rješanja. nego čeka da ih sama predlože. Agresivan čin razumijeva destruktivno ponašanje. razgovara s djecom nakon što je ponašanje zaustavljeno (u većoj ili manjoj grupi djece ili individualno). Odgojitelj daje mogućnost svim sudionicima situacije iskazivanje svojeg viđenja. počinitelji.

krug agresivnosti se nastavlja. Kroz ovladavanje socijalnim vještinama dijete se uči zadovoljiti svoje potrebe. Važno je shvatiti da u konfliktu ne mora nužno netko bit poražen. Pri tome je važno na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije. odnosno pojačava i započinje agresivni stil komunikacije s djetetom kojim se samo utvrđuje ovaj nepoželjan oblik ponašanja. odnosa prema agresivnom ponašanju vršnjaka). a tako i nad situacijom. -Načela stručnog postupanja s djecom koja iskazuju agresivno ponašanjeIskustva u radu s agresivnom djecom sažeta su u tri temeljna načela koja je dobro imati na umu u neposrednom radu: -Uvijek treba reagirati na agresivna ponašanja kod djece. Naime. To ne znači da odgojitelj treba rješavati teškoće umjesto njega. agresivno ponašanje je najčešće i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta. Posebenu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjećaja. tako i s pojedinim djetetom. Programi učenja socijalnih vještina najčešće su namjenjeni učenju prosocijalnog ponašanja. bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena. već očitovanje osjećaja. ali bez ograničavanja drugih u ostvarivanju svojih potreba. -Važno je zadržati kontrolu nad samim sobom. -Svi postupci i metode trebaju biti nezastrašujući za dijete i imati jasnu strukturu i pravilo. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se odnose na: 125 . a netko pobijediti. Istodobno se tako pokazuju djeci da agresivni modeli ponašanja nisu prihvatljivi i poželjni (djeca u pravilu. Upravo je prosocijalno ponašanje to koje se nastoji razviti kod djece već u najranijoj dobi i njegov razvoj jedan je od ciljeva odgoja za humane vrednote. kao temeljnog koraka u smanjivanju i spriječavanju agresivnosti. jer se tako prekida lanac ugrožavanja i štete koju takvo ponašanje nosi sa sobom. te pomogućnosti djelovati preventivno kako u odojnoj skupini. Dakle. Da bi se dijete naučilo nenasilno. te je važno da odrasli zadrže kontrolu i mir. -U slučaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponašanje. slijede odgojiteljovo ponašanje kao model. radi se o ponašanju koje ne donosi izravnu korist pojedincu koji ga očituje.Agresija nije osjećaj. već dobrobit osobama prema kojima je usmjereno. straha ili osujećenosti. Djeca postoje agresivna kada ne raspolažu s konstruktivnim načinima iskaznivanja ljutnje. rješavati konfliktne situacije neophodna mu je pomoć. Prosocijalno ponašanje se može odrediti kao svaka reakcija izvedena s namjerom da se učini dobrobit nekoj drugoj osobi. već usmjeravati dijete i dopustiti mu da samo riješi problem.

Introvertiranost se očituje kao: .osjetljivost na kritike i neuspjehe. važna je iskrenost i adekvatnost). koji nije koristan za djetetov razvoj.prepozvanje osjećaja (verbaliziranje od strane odgojitelja.) ODGOJITELJ I POVUČENO DIJETE? Povučenost (introventiranost) je psihološki pojam koji označava sklonost pojedinca da se povlači u sebe i izbjegava socijalne kontakte. Postoje dva tipa povučenosti: 1.suzdržanost u iskaznivanju emocija. 47. 2. može biti često ponašanje. Potiče ili nagrađuje poslušnost i neiskazivanje osobnih želja i potreba). Neka djeca međutim zadržavaju povučenost prema svijetu i drugima. isprobavanje. . Neka djeca (npr. može biti samo privremena djetetova reakcija. Svako dijete predškolske dobi može se tako ponašati u razdoblju prilagodbe. .kontroliranost u ponašanju. . ..učenje samokontrole. Njegova početna povučenost postupno će se preobratiti u znatiželju.zaokupljenost analiziranjem samoga sebe. Genetski uvjetovana (naslijeđena) povučenost – koja je dio nečijeg temperamenta. dakle. . Nije nam cilj svako dijete izvući iz povučenosti.učenje pozitivnih načina iskazivanja osjećaja. aktivnost. Povlačenje. kao trajan i pasivan način reagiranja. . ispitivanje. Stečena (naučena) povučenost – koja je rezultat okolnih odgojnih utjecaja (u obitelji se npr. . darovita) imaju potrebu za 126 . . a može odražavati i trajno djetetovo obilježje. te se na nju ne treba i ne može utjecati.

nema priliku stjecati socijalna iskustva i učiti iz zajedničkih akcija.ne uključuje u socijalnu igru i kontakte s drugima.traži malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba. . koja ne zahtjeva kontak s drugima. . Dijete kojemu je povučeno ponašanje postalo uobičajen odgovor na zbivanja u dječjem vrtiću: . . blijedim osmjehom se može i ljutiti i iskaznivati veliku radost). za zabavom i moći.ne uči rješavati socijalne probleme niti sukobe. za ljubavlju. relaksirajući dijete. .čeka da drugi započne kontakt.daje fizičke izraze ljubavi.kontrolira izražavanje osjećaja.ne može provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima. .usporeno je u večini društvenih kontakata. reducira iskaze ili prikriva stvarni osjećaj (npr. te provođenje igara koje potiću razvoj pojma o sebi.uključivanje povučenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece. 127 .povremenim usamljivanjem i to im valja omogućiti bez straha od razvijanja "nesocijalnosti". ili uopće ne odgovara. . .promatra. . "ne znam". . odabire mirnu i sigurnu aktinost.ne stjeće sliku o sebi kao o osobi koja uspješno kontaktira s drugima. . uvođenje fantazija (ako je dijete starije dobi). ali zato sluša. prihvaća dijete uz tolerantan stav.kada se igra. tada odgovara kratko sa "da". samostalnost i razvoj osjećaja uspješnosti. . -Odnos odgojitelja prema povučenom djetetuKroz interakciju s djetetom: .vrlo pažljiv pristup. . . "ne".neugodno se osjeća kada glasno mora nešto izreći. Takvo. povučeno dijete u dječjoj skupini se: . ali i potiće nezavisnost. besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom od drugih. .čini se kao da nema prijatelja. pa se i tada dogodi da ne reagira na tuđi poziv za kontaktom.ne može zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaćenosti. . odgojitelj govori vrlo malo.zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno. .provođenje opuštajućih aktivnosti. .ne koristi tipične vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj.

Kroz organizaciju prostora i aktivnosti: . . nego svako dijete predstavlja njemu "Ivane.kada dijete ne može samo. ako ne učini ili ne kaže to odmah. . Pušta dijete da to učini svojim ritmom i načinom. sredstva i meterijale: .roditeljima djeteta predlaže da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u skupini najmanje djece. npr. treba mu dati priliku da to učini ili kaže kada ono bude spremno.organizira prostor tako da je u njemu uvijek moguća barem jedna usamljena aktivnost.trudi se biti i sam društven i vedar u kontaktu.pronalazi način da dijete samo. ili uz njegovu pomoć. . dođi se upoznati s Filipom". slikovnice i doživljaje s usamljenim likovima koji na kraju nađu put k drugima. Kroz predmete. ali ne dovodi povučeno dijete u situaciju da govori prvo ili zadnje.ne radi ništa umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima. .bojažljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije moguće napraviti grešku (i to po potrebi i naglašava). nego i prema drugima).u zajedničkim aktivnostima potiče djetetov govor. služi mu kao dodatak "štap" i taj odnos ne napušta on. .održava raspored namještaja i predmeta kao na početku. pregleda i dobro upozna sve što je u sobi kako bi pronašao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti most za kontakt s drugima).dijete koje je prvi put u skupini ne predstavlja drugoj djeci "Djeco ovo je Filip". tihom pohvalom). .govori djetetu o prednostima suradnje i zajedničke igre. 128 . on nam može pomoći. . Kroz poželjne odgojiteljeve poruke i poticaje: . ne samo s povučenim djetetom nego i prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu. tako s nekim nešto radimo. nego s radošću dopušta da ga dijete samo odbaci.izabire priče. Kroz komunikaciju s drugom djecom i pred njima: . .diskretno nagrađuje dijete za svaki i najmanji pokušaj komunikacije s drugima (smiješkom. . .nastoji u skupini uvijek imati nešto čega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili nešto posebno privlačno što pobuđuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost.

48. stoga ga je teško kontrolirati i mjeriti.. To je jedna od onih velikih vrijednosti koje djetetu dajemo za cijeli život. roditeljima i ostalima. promatranja. razumijevanja poruka drugih. Da bi se ovo dijete uklopilo u skupinu vršnjaka i slobodno komuniciralo sa svojom okolinom. 2. Uzajamnost – Svi uključeni u komunikaciju imaju jednak udio u njoj i svi su u njoj ravnopravni. a uključuje nastojanje razumijevanja misli i osjećaja druge osobe i odgovor na djelotvoran način. ponašati se čvrsto. pogotovo s mlađima od njega. ali ne neprijateljski. roditeljima i ostalima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. odlučno. Odgojitelj mora imati tzv. Međusobno povjerenje – Čak i onda kada se ne slažu.omogućuje mu druženje i igru s djecom različite dobi. Odgojitelj je svojim komuniciranjem model za komunikaciju djece. koje poboljšavaju komunikaciju odgojitelja s djecom. koje mora posjedovati u svome radu je i komunikacija. komunikacijska umijeća koja su vrlo značajna u njegovu cjelovitom i profesionalnom radu. Za uspješnu vještinu komuniciranja treba dakle posjedovati vještine slušanja. Kroz njih će naučiti boriti se za sebe i svoje potrebe. cijeniti svoje sposobnosti. Jedna od osnovnih i značajnih osobina odgojitelja. Komunikacija je zbivanje dvosmjernog tipa. Najznačajnije komunikacijske komponente i umijeća. su: 1. Posebno komunikacija s djecom. Dijete ili roditelj može s lakoćom razgovarati s odgojiteljem. kao i odgojitelj s njima. Izraz je velikog 129 .) KOMUNIKACIJSKA UMIJEĆA ODGOJITELJA? Komunikacijski je proces utemeljen na otvorenosti ljudi za komuniciranje. sugovornici trebaju imati veliko poštovanje jedni prema drugima kao osobi. mora ovladati socijalnim vještinama. te vještine prenošenja svojih ideja i osjećaja drugima. a jedna od osnovnih značajki komuniciranja u prostoru socijalnih interakcija jest njegova spontanost. ne ugrožavajući drugoga.

Prednost – Da bi se postiglo zajedničko razumijevanje u komunikaciju je potrebno uložiti vrijeme i trud (postavljati pitanja. 5. Zbog raznih trauma. šale i smijeh. U komunikaciji s djecom važno je moći biti dobar slušatelj – biti pun razumijevanja. prihvaćati. Ne pretpostavljati unaprijed – U komunikaciji lako i često može doći do nerazumijevanja. da je sve potpuno shvatio. jer dijete ima potrebu za odraslom osobom koja će mu davati podršku i savjete. Neophodna je moralna podrška i prijateljstvo skupine djece s kojom dijete boravi. moći podnijeti jake osjećaje druge osobe. Izravnost i sažetost – Odrasli trebaju govoriti jasno koristeći "ja" poruke. Otvorenost – Svi uključeni u komunikaciju trebaju pokušati vidjeti stvari iz sugovornikove perspektive. djetetu se proširuje i sposobnost izražavanja misli i osjećaja. Raznovrsnost – Za uspješnu komunikaciju potrebno je upotrijebiti verbalne. napadi bijesa. odgojitelj treba paziti na ton glasa. grafičke i taktilne oblike komunikacije. 3. U komunikaciji odgojitelja i djece. Razvojem. dječji razvoj sposobnosti komuniciranja može biti usporen. tako da je bitno da je komunikacija onog tko komunicira s djetetom ohrabljujuća za dijete. objašnjavati). što znači da se dekodiraju i provjeravaju informacije dobivene od djeteta tako da mu se šalje poruka o tome kako smo je čuli i razumjeli. To znači da kažu ono što misle bez okrivljavanja i optuživanja drugih. Razumijevanje – Međusobno razumijevanje je moguće čak i onda kada nam se riječi i izrazi ne čine jasnima. raspored sjedenja.nepoštovanja kada odrasli razgovaraju o djetetu pred njim kao da nije prisutan. Bitno je da se dijete koje je doživjelo stresne događaje pomiri sa vlastitim iskustvima. posebno nakon prvog slušanja. Pažljivo slušanje – Kada netko govori slušatelj treba pažljivo slušati sugovornika do kraja. Pravo razumijevanje postiže se onda kada odgojitelj odgovara na stvarno značenje dječjih riječi. 9. a ne na djetetovo nespretno izražavanje. te da se počne odvajati od bolnih sjećanja i okretati se prema budučnosti. Zajednički razgovori djece i odgojitelja moraju biti opuštajući za dijete. Djeca relativno brzo ulaze u mrežu odnosa sa ljudima različite starosti. suosjećaja. To se odražava u govoru tijela. auditivne. stoga je treba stalno prakticirati. uživiti se. pa njegov razvoj biva ovisan o pažnji i skrbi koju dobiva. Aktivno slušanje – To je tehnika prihvaćanja u kojoj se ne samo sluša nego aktivno sluša. izraz lica. osobu kojoj se može povjeriti i koja mu može pomoći. Malo dijete usmjereno je na obitelj i ljude koji o njemu brinu. čak onemogućen. Komunikacija može biti vrijedna za dijete koje je doživjelo stresne događaje ukoliko ima moralnu podršku. tj. Većina komunikacije je neverbalna komunikacija. Pitanja odraslog mogu biti zatvorenog 130 . 6. pogled. jer mu oni mogu također pružiti pomoć i utjehu. 4. 7. Uče komunicirati s obitelji i širom okolinom. nedruželjubivost. ne kritizirati. 10. pa je moguć niz anomalija i ponašanja – povlačenje u osamu. pismene. te mogućnost da nekome kaže kako se osjeća. Dobar sugovornik nikad neće misliti. 8.

U svakom trenutku odgojitelj mora čuti dječje izjave. jer nameću očekivane odgovore.) PRAVA DJETETA? Cilj: izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava. 5. činjenicu da ih nastojimo razumijeti. Usmjerena pitanja nameću odgovore i treba ih izbjegavati. pa ih je poželjno kombinirati sa pitanjima otvorenog tipa. 2. pravdi i slobodi. te se kao odgovorni građanin zalaže za demokratsko društvo temeljeno na jednakosti. 4. konstatacije i potrebe. o supostajanju žive i nežive prirode. ne nameću poželjne odgovore. Razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina. razgovor o osjećajima. a nisu ni poticajna. bori se protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalaže se za mirno rješavanje sukoba. onda kada odgajatelj vidi i čuje dijete. koja štiti svoja prava i prava drugoga.tipa. Osim što odgojitelj postavlja pitanja djetetu. informira i odgovara na dječja pitanja. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim sličnostima i razlikama). onda kada ga ohrabljuje. PODRUČJE JA – afirmacija pojedinca 131 . o pravdi. Usvajanje i njegovanje temeljnih humanih vrijednosti. ali s druge strane ista pitanja omogućuju saznavanje bitnih podataka koji nas zanimaju. on treba potaknuti dijete da i ono postavlja pitanja. Pitanja treba postavljati jedno po jedno s dovoljnom stankom da se dijete ne bi zbunilo. pitanja zatvorenog tipa nužna su za saznavanje činjenica o nečemu. koja treba izbjegavati jer su odgovori kratki i nepoticajni za daljnje komuniciranje. Tek tada je komunikacija dvosmjerna. potiće. o jednakosti svih ljudi. 49. pitanja. Otvorena pitanja omogućuju izražavanje vlastitih ideja. 3. Podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina osoba. o živoj i neživoj prirodi. Zadaci: 1. pravednosti. S druge strane. o međuovisnosti svega i svih na Zemlji. Četiri razine: (aspekti) – sva četiri područja međusobno su povezana i uvjetuju se 1. Ona pokazuju zainteresiranost i brigu za dijete. Razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića. o miru.

• upoznavanje i osvještavanje sličnosti i razlika među ljudima. 2. • upoznavanje i osvještavanje sebe kao pripadnika različite skupine. • shvaćanje međuovisnosti svih živih bića • njegovati nadu. • zajednica koja svojim članovima osigurava određena PRAVA. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja provodi se na tri razine: 1. te između osoblja i roditelja. djece i odgojitelja. 4. socijalne. • uspostavljanje odnosa s drugima. razvijanja stavova i poticanja socijalno prihvatljivog ponašanja. te drugog osoblja u ustanovi. 132 . povjerenje i optimističan pogled na svijet.• upoznavanje i osvještavanje sebe kao osobe. • spoznaja o međusobnoj povezanosti svega na svijetu. ali zahtijeva i ODGOVORNOST za vlastite postupke. Te situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju kontinuirano. Demokratski odnos odgojitelja s djetetom i drugim odraslima u djetetovoj sredini omogućuje spoznaju vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnog ponašanja. • mirno rješavanje sukoba. 2. • upoznavanje. PODRUČJE SVIJET KAO CJELINA – • shvaćanje međuovisnosti svih ljudskih bića. emocionalne i druge potrebe. • upoznavanje i razlikovanje ljudskih i dječjih prava. razina – SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE – tijekom svakodnevnih situacija dijete zadovoljava svoje osnovne biološke. razina – CJELOKUPNO OZRAČJE – čine odnosi između djece. • upoznavanje i osvještavanje sebe u odnosu na druge. • vještine komuniciranja. 3. razina – PLANSKI STVORENE SITUACIJE – koje se u predškolskoj ustanovi organiziraju s ciljem usvajanja elementarnih znanja. tj. PODRUČJE JA I DRUGI – • upoznavanje i osvještavanje osobina drugih. 3. različite životne uloge. shvaćanje i prihvaćanje PRAVILA zajedničkog života. te razvoja pojedinca i cjelokupne zajednice. stjecanja vještina. intelektualne. PODRUČJE MI – pripadnost zajednici • osvještavanje mira kao pretpostavke života i sklada zajednice.

4. • pravo na prehranu. duhana. otmice. djece u oružanim sukobima. mučenja.-VRSTE PRAVA DJETETA1. smještaj. zanemarivanja. slobobu misli. slobodu izražavanja. slobodu druženja. 3. zdravstvenu pomoć. prostitucije. izrabljivanja. • zaštita djece izbjeglica. PRAVA PREŽIVLJAVANJA • pravo na život. • aktivno sudjelovanje u životu zajednice. droga. PRAVA SUDJELOVANJA • uključenost djece u donošenju odluka. • pravo na odgovarajući životni standard. ZAŠTITNA PRAVA • prava na zaštitu od zlostavljanja. 2. zabrana. • pravo na slobodno vrijeme. prognanika. dječjeg rada. RAZVOJNA PRAVA • pravo na obrazovanje. 133 . • pravo na igru. alkohola. kulturne aktivnosti. informacije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful