P. 1
STRUCNI-PISMENI

STRUCNI-PISMENI

|Views: 5,009|Likes:
Published by Ines Kuharić

More info:

Published by: Ines Kuharić on Oct 12, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/07/2014

pdf

text

original

1.) DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA?

Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojemu bi se polazilo od odgojno-obrazovnih ciljeva: autonomije, samoostvarenja, upravljanja samim sobom, samokritičnosti, komunikacije, interakcije, i sl. U takvom modelu za rano obrazovanje, djeca i njihove obitelji, utkane su u kontekst vrtića. Polazi se od humanističko-razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da isti podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Osnovni organizacijski oblik za provođenje programa predškolskog odgoja je dječji vrtić. Stoga vrtićka institucionalna sredina, za razliku od obiteljske, mora biti stručno i profesionalno vođena i organizirana. Profesionalno osposobljeni odgojitelji moraju brinuti da u organiziranju života i rada u skupini djece osiguravaju uvjete za razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece. Odgojitelji postaju zajednički tim unutar skupine, oni grade zajedništvo između djece, drugih odgojitelja, roditelja i šire granice svoje zajednice. Razvijaju osjećaj pripadnosti jednom timu i vrtiću. To je zajednica u kojoj bi vladalo ozračje podrške i suradnje među djecom i odgojiteljima u čemu je uloga odgojitelja od velike važnosti. Takvo okruženje se stvara jačanjem socijalnih vještina i odnosa unutar grupnog okruženja. U modelu dječji vrtić kao dječja kuća posebno se ističe važnost odgojiteljeve osobnosti i potrebe za osnaživanjem njegove osobnosti i stjecanje povjerenja u sebe i druge u svom okruženju, posebice djecu u svojoj grupi ili okruženju. Stjecanje uzajamnog povjerenja jest temelj za razvoj odgojiteljeve osobnosti i razvoj njegove stručne kompetencije i stvaranje velikih postignuća. Važnu ulogu u izgradnji dječjeg vrtića kao djećje kuće imaju odgojitelji čiji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i neometan razvoj djeteta. Potrebno je da odgojitelj upozna djetetove sklonosti i sposobnosti kako bi ga moglo dalje poticati i razvijati. Zato je neophodno da odgojitelj uz aktivnog sudionika bude i promatrač jer je on nosilac vrijednosti i ideja, on je onaj koji neprekidno komunicira s djecom, ne toliko kao model, koliko kao prijatelj, vršnjak djeteta. Također je važno da odgojitelj bude "refleksivni praktičar", što znači da mora biti spreman istraživati i mijenjati vlastitu praksu i djelovanje u skladu s razvojem djece kao i nastojati svoje djelovanje usmjeriti u pravcu stvaranja dječjeg vrtića kao dječje kuće. Fizička organizacija prostora (organizacija materijala, poticajnog prostora i vremena za dječje aktivnosti) potiče socijalni razvoj, a bogatstvom materijala utječe se na tip vršnjačke interakcije. Prostor se smatra (pedagogija Reggio Emilije) "laboratorijem" u kojem se permanentno događaju procesi istraživanja djece i odraslih. Vrtići u Reggio Emile daju poseban značaj kreiranju prostora koji ih čini spremnijim za upoznavanje jednih s drugima. Djeca raspravljaju o svojim projektima, o čemu su razmišljala dok su radila na temi i onome što će raditi dalje.
1

Marija Montessori istiće važnost pripremljene i strukturirane okoline kao poticaja dječjeg spoznajnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Kako organizirati poticajni prostor u takvom modelu vrtića ovisi o mnoštvu čimbenika. U tom mnoštvu najvažnija je kvantiteta i kvaliteta materijalnih poticaja, raspored i način korištenja prostora, te odgojitelj, njegova vrijednosna orjentacija, znanje i akcija. Sve ovisi od toga koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, njegova psihofizičkog stanja, njegovih potreba, čuvstava i razvojnog koraka, odnosno od toga koliko je odgojitelj u stanju poštivati i uvažavati dijete, omogućiti mu slobodu u izboru aktivnosti, materijala, prostora i vršnjaka za igru i stvaralaštvo. Djetetu treba omogućiti slobodu u izboru materijala, partnera i prostora, čime dječji vrtić postaje dječjom kućom u pravom smislu te riječi, budući da djeca ondje osjećaju i obavljaju sve aktivnosti iz praktičnog života kao da su u svojoj vlastitoj kući. Organizacija fizičkog okruženja u modelu dječjeg vrtića kao dječje kuće ovisi i o kreativnosti, stručnoj i praktičnoj kompetenciji, te želji za novim i ljepšim, i ostalih djelatnika vrtića – stručnog tima. Promišljenom i fleksibilnom organizacijom omogućuje se svakom djetetu da sebe doživi u različitim odnosima s drugom djecom i njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju, te određuje skup mogućih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos djeteta prema okolini (razmještaj prostora u kojem se djeca kreću, igračke, različiti neoblikovani materijali) stvaraju uvjete za razvoj određenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju takvog modela vrtića treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora – fizičkog okruženja – razvija dječju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o različitim oblicima istraživanja i stvaranja, igranje itd. Djetetov prostor treba organizirati tako da meterijali u njemu: - pružaju autentičnu stvarnost – autentična spoznaja o prirodnim putevima - pružaju cjelovitu spoznaju autentičnog svijeta - omogućuju angažiranje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija - aktiviraju sva osjetila motoričkim iskustvom djeteta - da u komunikaciji s materijalima dijete samo određuje sadržaj, tempo, vrijeme, opseg načina učenja, čini proces učenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem - vođeno znatiželjom, dijete će postizati uspjehe u interakciji s materijalom, otkrivajući svijet mogućnosti i ograničenja, učvršćivati će pozitivnu sliku o sebi. Stalnost prostora i njegova rasporeda važni su za djetetov osjećaj sigurnosti. Međutim, to ne isključuje unošenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u objektu i oko njega. Što su djeca starija, to je poželjnije mijanjati raspored kutića ili centara aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvježio prostor u kojemu djeca borave.

2

Zato djetetu treba stvarasti situacije u kojima će moći aktivno djelovati, istraživati, otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamišljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronaći didaktičke pedagoški neoblikovane materijale za dječje djelovanje. Pri tom je važno da meterijala ima u dovoljnoj količini i da je funkcionalno raspoređen u dječjem prostoru. Takav stav odgojitelja pridonosi jačanju dječje inicijative, prirodne znatiželje, slobode izražavanja i stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te očuvanju djetetove spontanosti. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli.

3

pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija 2. spoznaje o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. Širinom humanističkog pristupa i priznavanjem prioriteta zakonitostima i suvremenim znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta. a također kao član obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti 2. zakonskih propisa i izradu različitih stručnih upita za neposrednu pedagošku praksu. različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa 3. demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao nositelji programa.) OBILJEŽJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE? Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predškolskog odgoja i predstavlja stručnu podlogu za provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. primjenu organizacijskih i drugih standarada. programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. Humanističko-razvojna koncepcija polazi od ideje i vrijednosti demokratskih odnosa odgojitelja s djecom i drugim osobama u djetetovoj sredini. Upotrebljava se za sve čimbenike koji vode brigu o promjenama i razvoju predškolskog odgoja. Humanističko-razvojna koncepcija naglašava da su za razvoj predškolske djece bitne spoznaje da je dijete kvalitativno različito biće od odrasloga čovjeka. jer se na taj način omogućuje rana spoznaja vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnih ponašanja. Cilj mu je. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece polazi od poštivanja slijedećih načela: 1. idea humanizma (dijete je vrijednost po sebi) 2. te da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekovog životnog razvoja u kojemu se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obolježja. ovaj dokument potiče slobodu izvršitelja programa u planiranju. da dijete ima posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta 3. a posebice na kreatore i realizatore programa obrazovanja djelatnika u predškolskom odgoju. te fizičke i psihičke mogućnosti. te stalno razvija njegovo samopoštovanje. 4 . Primjena dokumenta zahtijeva sustavno praćenje i vrednovanje postignuća i promjena u pedagoškoj praksi. da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. Humanističko-razvojna koncepcija odgoja predškolske djece polazi od spoznaja i opredjeljenja: 1. spoznaje o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja djeteta predškolske dobi 3. koja se prihvaća u svojoj osobnosti. kao što mu naslov govori. usmjeriti odgojitelja u izvođenju programa za odgoj i obrazovanje predškolske djece koji se zasniva na humanističko-razvojnoj koncepciji koju čine: 1. da je dijete vrijednost po sebi.2.

Usmjeravanje predškolskog odgoja mora podupirati: . kao i pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji. raznovrsne igre. omogućavanjem i motiviranjem različitih aktivnosti prilagođenih stupnju razvoja i interesa djeteta. umjetničko promatranje. mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe. pa na taj način u igri razvija intelektualne i druge mogućnosti. zamišlja i kombinira ono što je doživjelo. Na takve se načine. U odgoju bitnu ulogu imaju motivacija odgojitelja i drugih odraslih koji komuniciraju s djecom.Razvoj u to doba određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi. te sudjelovanje roditelja u životu i aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja (suradnju s roditeljima) .potrebu što većeg povezivanja obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja. Važno je da dijete u oblicima izvanobiteljskog odgoja i života ima mogućnosti za uspješno uspostavljane emocionalnih i socijalnih veza. što uvelike ovisi o aktivnostima samog djeteta te upućuje na značaj predškolskog odgoja u odnosu na odgoj u kasnijoj dobi.otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja kojim se svakom djetetu moraju osigurati povoljni uvjeti za razvoj već nakon prve godine života. igrajuće se istražuje. aktivnosti s kretanjem. omogućava djetetu stjecanje određenog iskustva. može bogatiti i strukturirati njihovo iskustvo o sebi i svijetu. stoga dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju biti mjesta za igru djece. izborom i rasporedom igračaka i materijala za igru. Za odgojitelja je važno i stručno znanje. 5 . Oblikovanjem poticajne materijalne sredine. Igra je aktivnost po izboru djeteta koju ono prilagođava svojim potrebama i mogućnostima. istraživalačko-spoznajne. eksperimentira s različitim materijalima. kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj. Igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. izražavanja i stvaranja. Dijete. poticajnoj okolini. U takvoj interakciji dijete može razvijati različite vrste djelatnosti kao što su: životno-praktične i radne.

To znači da bi raspored dnevnih aktivnosti u programu trebao imati uporišne točke za vođenje pojedinih aktivnosti s djecom. Uz te vremenske uporišne točke odgojitelji trebaju imati sluha za njihove individualne ritmove. NAČELO – Dijete ima ograničene mogućnosti prilegođavanja na promjene okoline. Teškoće u prvim danima imat će senzibilna djeca i ona koja imaju negativna iskustva sa odvajanjem od roditelja. potrebama. planiraju i provode u skladu s razvojnim karakteristikama. Ne preporučuje se odlazak bez roditelja na duži boravak do 4.3. i da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. spoznaja o specifičnim zakonitostima i osobinama razvoja djeteta predškolske dobi i spoznaja o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. 1. Odgoj predškolske dijece zasniva se na humanističko – razvojnoj koncepciji koju čine ideja humanizma. kada pospremaju igračke koje su upotrebljavali. Roditelj trebe biti prisutan u odgojnoj skupini iz više razloga: roditelj je djetetu osoba od povjerenja. te stalno razvija njegov pozitivni identitet. da se roditelj i odgojitelj pozitivno ocjenjuju. 2. interesima i sposobnostima djeteta predškolske dobi. pa će za potrebe neke djece pomicati vremensko obavljanje nekih aktivnosti. na jedenje. kada se igraju. tj. Polazišta humanističke koncepcije da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća po svojoj osobnosti. 6 . Stvarati socio-emocionalnu vezu u programu s djetetom i ne forsirati dijete npr. NAČELO – Za izgrađivanje slike o djetetu u skladu s izloženom humanističkom razvojnom koncepcijom potrebno je imati u vidu da su sve socio-emocionalne potrebe djeteta jednakog značenja i njihovo je zadovoljavanje preduvjet i spoznajnog i tjelesnog razvoja. Važnu ulogu ima i roditelj. da postoji vrijeme kada djeca dolaze u ustanovu. igranje dok dijete ne stekne povjerenje u nas.) TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAĆE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Programske zadaće za rad s djecom predškolske dobi se određuju. Dijete bi trebelo prvo dobro upoznati odgojitelja i novu okolinu prije nego što počne kontuirano dolaziti u tu sredinu. spavanje. kada se pripremaju za odmor. a pogotovo na novu izvanobiteljsku sredinu. godine života djeteta. da dijete ima i posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta. 3. NAČELO – Treba poštivati stalan zajednički ritam aktivnosti i odmora djece uz primjereno poštivanje individualnog ritma.

.4. NAČELO – Odgoj je sustvaralački međuljudski odnos između odraslog. S roditeljima treba surađivati zato što su roditelji i institucija primarnog mjesta djetetova življenja. građenja. društvenih i stolnih igara. . Svi trebaju biti jednako zastupljeni i trebaju se koristiti i ostale prostorije. higijene u kupaonici. 11. NAČELO – Dijete treba štititi od djelovanja koja mogu izazvati trajniji strah.NAČELO – Djelatnici s predškolskom praksom trebaju imati na umu da se određeni sklop razvojnih mogućnosti može poticati kod djece samo ako su ti poticaji usklađeni sa specifičnim zakonitostima razvoja. dosadu. Često nismo svjesni utjecaja sebe na druge. biti zainteresiran za njegove potrebe. NAČELO – Odgojitelj treba osigurati uvjete i dalje poticati spontana i stvaralačka ponašanja uvažavanjem. djecu međusobno treba procjenjivati. putem organizacije prostora.NAČELO – Svi koji provode predškolski program trebaju primjenjivati fleksibilnu i elastičnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. Ovaj pristup nam govori da trebamo dobro poznavati razvojne osobine određene dobi. Dijete vrtićke dobi treba imati kutić za početno čitanje i pisanje. Nemaju sva djeca iste potrebe u isto vrijeme. 8. tjeskobu. pijesak i vodu. 7 . posramljenost. Roditelji bi se trebali s odgojiteljem dopunjavati u odgoju i međusobno se uvažavati. 5. omogućavati djeci kontakt s djecom druge dobi. Do kreativnih ponašanja dolazi i kroz komunikaciju i interakciju djece. ostvarivati i samoprocjenjivati zadaće odgojitelja. pa odgojitelj cijelim svojim bićem utječe na dijete. aktivnosti se trebaju raditi u malim skupinama. a budući da se odgoj ostvaruje kroz interakciju. 12. dugo mirovanje. otkrivati što izaziva njegovu znatiželju. . likovni. NAČELO – Individualni pristup djetetu znači promatrati dijete. 7. poticati dječja pitanja. dati prednost njegovoj inicijativi. Dječja kreativnost se pojavljuje tamo gdje postoji pozitivna emocionalna klima i tamo gdje je odgojitelj kreativan. obiteljske aktivnosti. 6. NAČELO – Cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi šalje djetetu važne implicitne poruke o njemu samom i o drugima. svojim pozitivnim stavom. pretjerani osjećaj odgovornosti za uspjeh aktivnosti u kojima sudjeluje i dr. NAČELO – Partnersrvo s roditeljima u odgoju djece – kvaliteta odnosa između roditelja i djece primarna je u odnosu. glazbe.NAČELO – Odgojitelj i drugi stručnjaci trebali bi utvrđivati. 10. prirode. 9. onda i odnose između nas i djece.

svih područja i pojedinačnih područja razvoja). polazeći od temeljnih programskih zadaća. te poboljšanje kvalitete njegova života. 8 . te zadovoljavanje potreba roditelja. a to su polaženje i zadovoljavanje potreba djeteta.Ukratko – osnovna uloga odgojitelja je pozitivna stimulacija cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta kao individuuma. poticanje razvoja (cjelovitog.

praćenju i vrednovanju odgojno obrazovnog procesa kao specifičnog integracijskog dijela odgojno-obrazovnog sustava. Prema tome. a zdravstvena i odgojnoobrazovna su bile pod utjecajem tadašnjih gospodarskih mjera. Suvremeno koncipiran odgojno-obrazovni sustav temelji se na razvojnom i integracijskom pristupu. ako ga na pravilan način uvažavamo. naglašava se potreba jasnijeg određenja djelatnosti predškolskog odgoja. Dosadašnji razvoj predškolskoga odgoja porogramski je bio usmjeren prema razvoju cjelodnevnog primarnog programa. te na sporiji proces formiranja statusnog identiteta dječjeg vrtića i djelatnosti u cjelini. te osposobljavanje pojedinca za određeni stupanj vlastitog razvoja u cjelini. PROGRAMIRANJU. . prevelike radne organizacije.dopunjavanje obiteljskog odgoja.osiguravanje uvjeta za optimalan djetetov razvoj. a mora polaziti od općih postavki odgoja individualiteta. odgojiteljima. Takav pristup. mogućnostima.) RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU. bit takvog pristupa je u ostvarivanju funkcija: . prevladavanje jednog programskog oblika rada i loša opremljenost igračkama i drugim materijalom. programitranju. na izražajnije poboljevanje djece.4. planiranju. To je nadalje utjecalo na teže uspostavljanje suradničkih odnosa odgojitelja s djecom i njihovim roditeljima. PRAĆENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEČJEM VRTIĆU? Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih djelatnika odgojnoobrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu. oblicima stručnog usavršavanja i doškolovavanja kao i ostvarivanjem interdisciplinarnog pristupa timskom djelovanju raznih profila stručnjaka za rad s predškolskom djecom u vrtiću.pomoći roditeljima na brizi za sigurnost i odgoj djeteta. sposobnostima. U odgojno-obrazovnom procesu treba omogućiti svakom djetetu najpogodniji program koji bi bio čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem u cjelini. te kao socijalni zaštitni oblik bio primjeren potrebama zaposlenog roditelja. premda su dio njegovih prava na pravilan i neometan razvoj. Posljedice takvog pristupa su bile velike: prevelik broj djece u odgojnoj skupini. čiji interes obuhvaća razvoj pojedinca u skladu s osobnim potrebama. na smanjenu mogućnost aktivnijeg sudjelovanja stručnih suradnika u neposrednom radu s djecom. . Jednostavno su se najmanje uvažavale potrebe samog djeteta. praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću. njegovog pristupa u planiranju. osnovna funkcija vrtića bila je socijalno-zaštitna. može činiti osnovu kvalitetnog življenja pojedinca u njegovu okruženju. 9 . roditeljima. Iako je programska osnova za rad bila osigurana stručno osposobljavanim kadrovima.

kojim se mogu i trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. kao i za stvaranje kraćih programa više usmjerenih na poticanje nekih razvojnih mogućnosti. emocionalni. Isto tako je važno da stručni kolektiv.dobna primjerenost odnosi se na znanje o tipičnom razvoju djeteta određene dobi i predstavlja okvir pomoću kojega odgojitelj priprema okružje . ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih. kontinuiranih oblika odgoja.individualna primjerenost odnosi se na jedinstvenost i specifičnost svakog djeteta kao osobe Znanja o karakteristikama razvoja djece odgojitelj koristi da bi osigurao materijale i aktivnosti primjerene određenoj dobnoj skupini. --------------------------------------------------------------------------------------S obzirom na dosadašnje spoznaje o tome kako djeca uče neprimjereno je učenje na način školske nastave. Programi moraju biti primjereniji dječjim potrebama. treba poticati slobodu izvršitelja programa u planiranju. ali koji ipak utječu na razvoj djeteta u cjelini. govorno. programiranja. spoznajno. Drugim riječima. a istodobno treba trajno usklađivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa. S obzirom na cjelovitost razvoja. samostalnosti i slobode u odnosu na ostale dijelove odgojno obrazovnog sustava. programiranju. Na taj način se predškolski odgoj može razvijati kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sustava. a u provođenju planiranja. skrb. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa treba se uvažavati djetetova dob. te za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece. . a istodobno odgovaraju potrebama obitelji. u prvom redu odgojitelj. njihovih mogućnosti. Razvojno primjereni kurikulum mora odgovarati dobnom rasponu unutar skupine i primjenjuje se s obzirom na različite potrebe. takva slika djetetovih potreba i mogućnosti jednako je važna za programiranje. Takav program skrbi za sva područja djetetovog razvoja – tjelesno.Uz sav taj humanistički pristup odgoju. u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja ima cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. Kvalitetni predškolski programi osiguravaju okružje koje daje sigurnost. socio-emocionalno. Razvojna primjerenost ima dvije dimenzije – dobnu i individualnu. interesa i iskustava. a ujedno i načinu planiranja. 10 . specifičnosti njegove razvojne mogućnosti i pojedinačne djetetove potrebe. interese i razvojne razine svakog pojedinog djeteta. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa mora mu se osigurati pravo autonomnosti. spoznajni i tjelesni razvoj. unapređuju socijalni. praćenju i vrednovanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. programiranja.

dugoročno planiranje – tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednička bitna zadaća. interakcije s drugom djecom i odraslima. Odrasli reagira brzo i izravno na dječje potrebe. organizacijskim i drugim uvjetima. želje i poruke te prilagođava svoje odgovore različitim stilovima i sposobnostima djece. nude mogućnost izbora sudjelovanja u manjoj grupi ili samostalnu aktivnost. navode se rezultati suradnje sa roditeljima. Djeca uče na pogreškama. projekti. Vrednovanje ostvarivanja plana i programa (tromjesečni plan i program). procjenjuju se postignuća djece.Aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja utječe i na druge dimenzije. . socio-emocionalni razvoj. čime. a u odnosu na postavljene zadaće. uvijek poticati daljnji razvoj osobina. poticajnim pitanjima. . usmjeravanjem pažnje. a dodaju se spontani poticaji za spontano nastale aktivnosti djece. osvrće se na ostvarene aktivnosti i sadržaje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni. specifičnosti u ponašanju djece. Startegije planiranje i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću su: . Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom prostoru. U biti.kratkoročno planiranje – tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (što) prema sklopovima aktivnosti iz orjentacijskog plana. Primjereno planiranje programa temelji se na odgojiteljevu opažanju i praćenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta.). jer je dijete cjelovita osoba i ma koliko neke osobine bile razvijene (preme standardima za dob). U razvojno primjerenim programima odrasli osigurava raznolikost materijala i aktivnosti. Odgojitelj priprema okružje u kojem će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem raznovrsnim materijalima. Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mašte. Važno je osigurati djetetu osjećaj uspjeha. 11 . te razvojne zadaće (po područjima: motorika.dnevni plan – samo je nadopuna tjednog. komunikacija). komentira se brojno stanje skupine. i sl. poticajima za određenu aktivnost ili sklop aktivnosti. dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti. Odrasli omogućuju djetetu uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške. Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokuša ponovo ili da pronađe druge mogućnosti. kako). konkretizacija u orjentacijskom (tromjesečnom) planu – sklopovi aktivnosti (teme). spoznaja. navode se posljedice promjena u materijalnim. definira se način realizacije aktivnosti (gdje. posebni doprinosi pojedinog djeteta). Odgojitelj treba biti spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobičajene interese i sposobnosti koje prelaze uobičajene okvire prosječnog razvoja. Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponašanju u ravnoteži sa svješću odraslih o individualnim razlikama među djecom. planirani poticaji navode se unaprijed. Osnovni organizacijski oblik provođenja programa je dječji vrtić.

Važno je imati cjelovit uvid u djetetove specifičnosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omogućiti najpogodniji program odgoja i obrazovanja čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem. Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoći mu da samostalno gradi i stječe znanje.

12

5.) POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA ŽIVOTA U DJEČJEM VRTIĆU?
Potreba je stanje organizma ili socijalna situacija izazvana određenom neravnotežom, nedostatkom, koje pojedinac može, ali i ne mora biti svjestan. Potreba odražava manjak ili višak nečega što bi, da postoji u odgovarajućoj količini, pridonijelo dobru stanju organizma. Potrebe su pokretači našeg ponašanja, a želja ne mora biti identična s objektivnom potrebom. Osnovne (temeljne, opće) ljudske potrebe tipične su za sve pojedince neovisno o dobi, spolu i drugim obilježjima. To su primarne (osnovne) biološke i socijalne potrebe. Sekundarne potrebe su stečene i individualno različite, a predstavljaju interese, stavove i navike pojedinca. Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi određeni nedostatak, odnosno ima potrebe koje ne može zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba – stručnjaka za pojedino područje rada s djecom koja imaju teškoće u ponašanju, prilagodbi, tjelesnom funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izražavati kao potencijalne, prolazne ili trajne. Postoji nekoliko podjela potreba. Najopćenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser, predstavnici humanističke psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su: - fiziološke potrebe, - potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, - potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, te - potrebe za samoaktualizacijom. On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada određeni red. Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba: - potreba za preživljavanjem, - potreba za pripadanjem, - potreba za moći, PSIHIČKE - potreba za slobodom i POTREBE - potreba za zabavom. Osnovna uloga predškolskog odgoja je de pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Za odgoj predškolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete različito biće od odraslog čovjeka i da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekova razvoja gdje se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obilježja, fizičke i psihičke mogućnosti.
13

Za što bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je važna mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i njegova slika o tome što dijete može traje tijekom predškolskog perioda. Slika djetetovih mogućnosti i potreba važna je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Predškolsko dijete ima slijedeće osnovne potrebe: 1. osnovne tjelesne potrebe, čuvanje života i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u prirodi, . . .) 2. potreba za sigurnošću, nježnošću, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće 3. potreba za raznolikom stimulacijom koju omogućuje doživljajima i predmetima, bogata i promjenjiva okolina 4. potreba uzajamne komunikacije (koju omogućuje osjetljivost i aktivan odnos odraslig prema djetetu). Uvažavajući cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se izvanobiteljskom obliku predškolskog odgoja prigodom rješavanja određenih pitanja primjenjuju načela: - da je uvažavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini - socio-emocionalne potrebe su istog značenja kao i tjelesne, te je njihovo zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto. Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se može krenuti od toga da je već mala beba motivirana na neko ponašanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe. U početku su to one uglavnom za preživljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju, sigurnošću, zabavom, slobodom i moći. Djeca neprestano uče i usvajaju ponašanja koja ih vode do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjećamo, a tako i male bebe i dijete, jaku bol, a kada je zadovoljena osjećamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete uči. Najbitnije su fiziološke potrebe, a po Maslowljevoj teoriji, njihovo zadovoljenje je uvjet zadovoljavanja viših razina potreba: potreba za sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju, samopoštovanjem, poštovanjem, samoaktualizacijom. Važno je da su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Maslow nalazi čvrstu vezu između zadovoljenja potreba s razvojem nekih, čak brojnih, crta karaktera. Maslow nadalje smatra, kada je riječ o zadovoljenju potreba u djece, kako se susrećemo s teorijom po kojoj su crte karaktera naučene. Zadovoljenje potrebe za pripadanjem, ljubavlju i poštovanjem dovodi do razvoja svojstva kao što su emocionalna toplina, samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost.

14

omogućavanje djetetu lijeganje i ustajanje kada je to njegova potreba. a potom razvojnih (osnova humanističkog pristupa). zadovoljavanje djetetovaih potreba. stvaranje složene i stimulativne sredine. Cjelokupni odgojno-obrazovni program osmišljen je s ciljem pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja ponajprije djetetovih tjelesnih potreba (za jelom.U zadovoljenju potreba bitni su materijalno-organizacijski uvjeti koji osiguravaju preduvjete za zadovoljenje potreba. te podrazumijeva kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. uz poštivanje: -individualnog ritma (npr. organizaciju i oblikovanje prostora u kojem dijete živi. garderobnog prostora. Organizacija života i rada u vrtiću zahtijeva stalan zajednički dnevni ritam aktivnosti i odmora djece. fleksibilne organizacije vremena i aktivnosti. što dulji boravak djece izvan zatvorenog prostora. spoznajnih i drugih potreba djeteta. organizacija i oblikovanje prostora. a ipak predvidive okoline koja podržava i razvija spontano izražavanje djetetovih stvaralačkih mogućnosti. a istodobno omogućava ostvarivanje pismenosti. za djecu uvijek nove. stimulativne. važna okosnica programskog usmjerenja je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života. odmorom i kretanjem) kao preduvjet za zadovoljavanje socioemocionalnih. -zaštite od nepovoljnih utjecaja okoline kao što su povrede. Stoga. buka. -omogućavanje i poticanje motoričke aktivnosti u skladu sa spontanim potrebama djeteta. Organizacija uvjeta života u vrtiću ponajprije mora omogućiti zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta. mogućnost preoblikovanja prostora. bez obzira na druge. njegovom fleksibilnom korištenju na razini vrtića i odgojne skupine (dostupnost sanitarnog čvora. korištenje u nove svrhe i da po želji djece postaju mjesto za igru i istraživanje). i samim time i vrijeme neometane dječje igre). klizno vrijeme obroka s obzirom na dolazak u vrtić i potrebu djeteta. stvaranje složene. a koje su gotovo istog značenja kao i tjelesne potrebe. -higijenskih uvjeta. 15 .

uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . do 6.8 mjeseci. 4. odnosno svega onoga što vidno uvjetuje i predočava pravilne psihološke procese i osobine u njihovom nastanku.4 godine. od rođenja do polaska u školu: 1. ako dijete negativno ili uznemireno reagira na to treba pričekati. društvenije. udarati. U razdoblju od 6 tjedana do 3.dirati ili baratati s njima.14 mjeseci. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . te pokušati kasnije kada djete bude zrelije.6 godina. ovisno o razvoju neuroloških struktura (mozak. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci. najvišeg dostignuća nekog segmenta razvoja.uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . 16 . Svaki razvoj mora imati svoje kriterije i uvjete koji pokazuju put ka pravilnom razvoju djeteta. godine života) Da bi se pratio razvoj djeteta treba polaziti od samih početaka i da bi se došlo do nekakve optimale. fleksibilan i odvija se u socijalnom kontekstu. Razvoj je slijed promjena u osobinama.Socijalna stimulacija – stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. To se odnosi na psihološki razvoj djeteta u razdoblju od rođenja do 6. sposobnostima i ponašanju djeteta poradi kojih se ono mijenja te postaje sve veće. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . 7. u ovom smislu psihološkog razvoja. što je domena područja praćena razvoja djece predškolske dobi. godine života. odnosno do polaska u školu. itd.) KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA PERDŠKOLSKOG DJETETA? (psihofizičke osobine djeteta od 1. spretnije. Dječji razvoj je dinamičan. prilagodljivije. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta mogu se podijeliti prema dobi djece. 8. 5. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . .6 tjedana. genetski) i okolinski utjecaji (učenje.5 godina. ovalnih oblika s nacrtanim nosom i očima 30 cm od dječjih očiju.6. Važno je pavremeno mijenjati njihove oblike i boje. razvoju i zbivanju. 2. Na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki.5 mjeseci treba u udaljenosti od djetetovih očiju oko 20 cm povremeno postaviti ogledalo. 6. 3. polutvrde i dobro konstruirane igračke da ih dijete može vidjeti. sposobnije. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 .18 i 18 . živci).Vizualna stimulacija – na desnom rubu dječjeg vidnog polja treba postaviti 80% vremena mobil od jakih kontrastnih boja. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 .3 godine. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca.24 mjeseca. 9. 10. odgoj).6 tjedana: . 1.

Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . dodir.čim se dijete može okrenuti s leđa na bok treba mu osigurati površinu za igranje. te reagiranje na zahtjev odraslog. treba pratiti govorom. govorom. ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. uspostavljanje veze na pogled.Osigurati prostor i odjeću koja ga ne sputava .Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. Uvjeti psihološkog razvija djeteta od 5 . . te ono vježba i eksperimentira s novim aktivnostima.Osigurati adekvatne igračke – djetetu se daju takve igračke kojima može samo baratati.Gotovo isti uvjeti i interakcije kao i u razdoblju od 3 mjeseca. odnosno verbalizacijom svake radnje.Na primjer. čitanja sasvim kratkih priča. tepanjem. slaganje tornja). ali uz više igranja. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca: . a kaka počne puzati ta površima treba biti veća. postupcima – prihvačanjem bilo koje dječje inicijative uz reagiranje govorom ili igračkom. bez pomoći odraslog. 17 . uz uzimanje djeteta u ruke.8 mjeseci: . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci: . govora i razgovora.14 mjeseci: . te uz osiguranje baratanja ili diranja igračaka u krevetu. .Ne požurivati motoričke vještine – dijete se ne smije postavljati u nove položaje. . zadovoljavanjem njegove trenutne potrebe. postupcima – reagiranjem na pozive djeteta. naročito zajedničku. čak ni kada se pokaže javljanje tih novih pokreta. traženje i dobivanje pažnje odraslog. 4. obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom te ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno – reagiranje na dječju inicijativu. tepanje. smješak.Omogućiti djetetu započinjanje interakcije. . . ostavljanjem djeteta kada je umireno i zadovoljno.Svaku aktivnost odgojitelja i djeteta. jer dijete samo mora odlučiti kada je spremno za zauzimanje novog položaja. smiješak. . zadovoljavanje djetetove potrebe. dodirom).Omogućiti djetetu bogat socijalni život. 3. organiziranja jednostavnih igara (ku-kuc. ali ne baš uvijek reagirati na zahtjev za interakcijom 5. 2. glasanje (reagiranje glasom.Obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom. uspostavljanje veze na pogled. reagiranje i dolazak na plač i ostale ″pozive″.

Olakšavanje odvajanja od roditelja – omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja. sastavljanje. Potrebno je da je dijete aktivno.Poticanje simboličke igre – odnosno igre u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi. dostupnost jednostavnih i bezopasnih stvari i igračaka koje omogućuju isprobavanje. predmete. te povremeno mijenjati materijale i igračke. ali ih proširivati novim rječnikom. eksperimentiranje. .3 godine: . . a što ne smije. . jer je tada odgojitelj potpuno posvećen djetetovim akcijama i reakcijama. a dječju radoznalost preusmjeriti na bezopasnu aktivnost. postupno produžavanje boravka u jaslicama. ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba. korištenje prijelaznog objekta. Važna je optimalna količina novih doživljaja. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . da je samostalno u toj aktivnosti i da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odgojitelja ili drugog odraslog. izražavanje. 7.Potrebne su intenzivne interakcije između djeteta i odgojitelja – najbolji trenuci za intenzivan odnos s djetetom su: za vrijeme kupanja. nego mu omogućiti isprobavanje granica do kojih može samostalno doći u svakodnevnim aktivnostima.24 mjeseca: . punjenje i pražnjenje. hranjenja ili mijenjanja pelena. 18 .Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućiti djetetu razvijanje osjećaja vlastite sposobnosti.Recipročno služenje igračkama – nakon intenzivne interakcije s odgojiteljem dijete se stavlja u prostor s adekvatnim igračkama 6. rastavljanje. Kada dijete dođe s pitanjem. te koje proizvode zanimljive zvukove i posljedice za dijete koje se njime bavi. Umjesto upozorenja i zabrana učiti dijete kako može bezopasno obaviti željenu aktivnost pomoću demonstriranja jednostavnih radnji. pojava. životinja.Govor odraslih – svaka zajednička aktivnost djeteta i odraslog treba biti popračena govorom. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 .Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – omogućiti djetetu istraživanje prostora s bezopasnim i zanimljivim stvarima iz svakodnevne upotrebe. željom za utjehom ili nekim komentarom. U toj je fazi važno uočavanje i uvažavanje dječje inicijative. Treba postaviti jasne i ralistične granice što se smije. boravak roditelja u jaslicama. Jezik mora biti jednostavan. odrasli treba prihvatiti komunikaciju. upotrebljavati riječi koje dijete razumije.. . .18 i od 18 . Ponašanja opasna za dijete i druge treba jasnim.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – stvarati uvjete za samostalnu aktivnost. jednostavnim i dosljednim postupkom prekidati. ne pretrpavati okolinu. U toj fazi ne smijemo posramljivati dijete.

a ne unutarnjim potkrepljenjima. Sredstva za igru trebaju biti takva da djecu asociraju na radnje odraslih. potporu ili pažnju ako je traži.Poticanje simboličke igre – neophodno je da igri odgojitelja pred djecom prethodi zajedničko iskustvo djece o radu i aktivnosti odraslih. 19 . odgojitelj ne mora biti stalno u interakciji s djetetom. te podržavati radoznalost koja se u ovoj dobi naročito izražava u postavljanju pitanja "Zašto?".Govor odraslih – važno je da odgojitelj pokuša razumjeti što nam dijete želi reći. u ovoj fazi odgojiteljevo obraćanje djetetu treba biti dulje i složenije. odnosno poštivati inicijativu djeteta. ..4 godine: .Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh. te je potrebno stjecanje iskustva kroz sve senzorne puteve. omogućavati uporabu govora u pričanju i prepričavanju doživljaja. . . gdje odgojitelj treba biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija. ozljede ili neuspjeh.Osigurati blizinu odraslog – kako bi se spriječile neugodne posljedice istraživanja.Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje djeteta . odgojitelj mora biti model prihvatljivog ponašanja i izražavanja svih emocija.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućavanje doživljajauspjeha u aktivnostima. odnosno na ulogu u igri. pri tome se mora paziti da mu pohvale ne postanu važnije od rezultata. jer se na taj način stvara ovisnost motivacije o vanjskim. .Osiguravanje razvoja kontrole i izražavanje emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djeteta. . . Uvjeti psiholiškog razvoja djeteta od 3 . Omogućavanje doživljaja uspjeha iz rezultata aktivnosti. . ali i poticanje upotrebom govora.Poticanje simboličke igre – neophodno je da se odgojitelj pred djecom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima djeca već imaju iskustva. . 8. a ne iz usporedbe s drugom djecom. treba se koncentrirati na ono što dijete smatra važnim.Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djece. ali treba biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar.Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti – osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svojeg djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost.Omogućavanje intelektualnog razvoja – važno je "mišljenje ruku".

boji. . što bi bilo kad bi.9.Omogućavanje intelektualnog razvoja. čepovi. tj. odnosno stvaranje perciptivnih predodžbi kroz sve senzorne kanale – za to je potrebna primjena konkretnog materijala. bez unutarnjeg pravog doživljaja. igranje materijalom: zrnca. da verbalno izraze što osjećaju. . tj. traženjem da zamisle kako bi još. . plodovi. razvijati kod djeteta "unutarnji" osjećaj uspjeha. jako je važno da se točno odrede granice između zbilje i mašte te da dijete ne izgubi pojam o toj granici. omogućavanje aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza). za pravljenje hrpica.Omogućavanje osjećaja vlastite efikasnosti (kompetentnosti) – djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima. stavljanje u skupove.Poticanje maštovitosti i kreativnosti u izmišljanju – davanje ideja za variranje.Kontrola impulzivnosti i razvijanje refleksivnosti – stvaranje navike kod djece da razmisle prije nego što odgovore. kamenčići. bez tuđe pomoći. doživljaj uspjeha dijete može imati onda ako uvidi da je nešto postiglo svojim zalaganjem. . susreti i dr. jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo vanjskim pohvalama.5 godina: . Odgojitelj treba nastojati što više naglasiti vrstu uspjeha. . nego i u aktivnom pričanju i prepričavanju. treba umanjiti važnost pohvale. . omogućiti raznolike i nove. kako se osjećaju i da pokušaju analizirati zašto se tako osjećaju (uz pomoć odgojitelja koji im pitanjima razjašnjava unutarnje doživljaje). razdvajanje. nestereotipne uloge u igri uz veliko bogatstvo materijala za igru. naročito kod djevojčica.Osiguravanje razvoja inicijative – davanje slobode za istraživanje i eksperimentiranje. .Osiguravanje razvoja kontrole emocija – omogućiti da izraze i prepoznaju svoje emocije. . . .). . . štapići. . pločice nejednake veličine za slaganje po redosljedu. itd. odnosa). redanje (pojmova broja i količina). doživljaj uspjeha dijete postiže i iz pohvale odraslog. promatranje. 20 . kako bi drukčije. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . . uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju na dječja pitanja. slaganje.Koristiti socijalne igre kod postavljanja granica neprihvatljivog ponašanja – i objašnjenja razloga za to na djetetu prihvatljiv način. krugovi. spajanje. baratanje predmeta za stvaranje pojmova (količine.Poticanje simboličke igre – omogučiti djeci uočavanje raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnim situacijama (posjete.Omogućiti aktivnu upotrebu govora – ne samo u pasivnom slušanju. .

apstraktnih pojmova. djeca su sve više samostalnija u obavljanju nekih životnih radnji (pranju zuba. osnove gramatičke srukture i sl. psovanje. te treba: .6 godina: Kod djece te dobi znatno je vidljiv pomak u svim aspektima optimalnog psihološkog razvoja . ruganje). poticati stvaralačku igru u kojoj se često igračke koriste na novi način. . pružiti im materijale za konstrukciju.omogućiti i poticati djecu na suradnju s drugom djecom. hvalisanje. 21 . oblačenju i svlačenju. prisutna je i dalje igra uloga. . ali vrlo često ljutnjom reagiraju kada im se ometaju planovi i kada im se ne priznaje njihova inicijativa (podsmjehivanje. uzimanju zaštitničkog odnosa prema mlađima.10. pojava empatije i simpatije je dominantna. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . spremanju na spavanje). ruku. ali još uvijek vole prisutnost odrasle osobe. gdje bolji i dominantniji preuzima inicijativu. lica. . na stvaranje prijateljstva.omogućiti društvene i sportske igre sa što većim brojem djece ili odraslih.poticanje djetetovog govora je vrlo važno jer već koriste sve vrste rečenica.djeca izražavaju emocije na socijalno prihvatljiv način.

Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. Postupci odgojitelja u skaldu s intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji. Razvoj govornog izraza djece ovisit će o uspješno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provođenju neverbalne i verbalne komunikacije između odgojitelja i djeteta. Pasivnost djeteta je najkarakterističniji znak odgojiteljeve neuspješnosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim životnim situacijama). dakle u vrijeme kada je intenzitet rasta i razvoja vrlo izrazit. da zadovoljava svoju potrebu za djelovanjem. peta. istraživanjem. Protokol je podijeljen u sedam cjelina. Djeca bi u jaslicama trebala imati prilike i mogućnosti naći sve ono što im je potrebno da rastu psihofizički i oblikuju se u socijalnom i humanom pogledu.) NEODVOJIVOST NJEGE. 22 . Izrađen je protokol koji predstavlja hipotezu – on odgojitelju može biti model kako treba postupati. jaslice preuzimaju i obvezu pružanja poticaja za razvoj dječjih potencijala. a dijete ovladalo nekim temeljnim sposobnostima značajnim za kasniji život i djelovanje u ljudskoj zajednici. artikulirati svoje postupke. Četvrta. kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama. da se svako dijete koje se u njima nalazi potvrđuje kao ljudsko biće u pogodnoj atmosferi sigurnosti i emotivne povezanosti s odraslom osobom. Treća je cjelina njege i hranjenja djeteta. a ne dijete njoj. uvažavajući njihovu dob i situaciju. Izbor aktivnosti. Odgojitelj pomoću protokola može procijeniti svoje postupke. šesta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajedničke aktivnosti djece i odgojitelja. To je šest postupaka u kojima je naglasak na ublažavanju rastanka djeteta od roditelja. odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih podtupaka odgojitelja. To znači da pored uobičajene tjelesne njege. Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja potreban je određeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije. Jaslice bi trebale biti "produžena ruka" majke i oca.7. uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna – odgojitelj stalno bira svoju ulogu i koja će to biti. kada zna pravilno. ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA? Dječje jaslice su jedna od prvih dječjih potencijalnih sredina. To je najbolje razrađena cjelina jer čini osnovu odgojnog rada – odgoj s djecom. organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna pravilno postupati s djecom. Sve je više male djece koju roditelji povjeravaju dječjim jaslicama i to u dobi od navršane prve do navršene treće godine života. U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija prilagodi djetetu. prvim načinima istraživanja u društvu druge djece koja će svakom pojedincu biti i dobro došli poticaj. trebali bi omogućiti djeci veću slobodu u izboru aktivnosti. Temelj procesa njege.

a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta.Za razvoj govora odlučujuću ulogu ima odrasla osoba – odgojitelj. biti fleksibilni i otvoreni prema potrebama djeteta. U mlađim grupama to su uglavnom neverbalne akcije djeteta upućene odgojitelju. zatim u aktivnosti malih grupa. Komunikaciju u mlađim i srednjim jasličkim grupama uglavnom uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraćaju njemu. poticati ih na interakciju. Cjelovit pristup njege i odgoja djece u jaslicama podrazumijeva povezivanje svih sastavnica. Okružje će povezivati djecu. Vrijednost simboličke igre je i u tome što dijete samo organizira aktivnosti. djeca koja brzo uče i vesele se samostalnim pokušajima. nesmetano će se provoditi aktivnosti. vježbati će svoje sposobnosti i vještine. To okruženje treba biti sigurno. 23 . uredno i primamljivo djeci koja su u središtu cjelovitog pristupa. komunikacije s odraslom osobom može se očitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u verbalnu komunikaciju. Odgoj i njegu djece u jaslicama nije moguće promatrati bez odgoja i njege djece u obiteljskom domu. i u ovoj dječjoj dobi. ali su sva jednako vrijedna. Suradnja obitelji i institucije je nužna za postizanje optimalnih rezultata. prerađuje. najvažnije je stvoriti djetetu potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. nedostatak poticaja. Simbolička igra javlja se pri kraju senzomotoričkog razdoblja. Govorna komunikacija nužna je i sastavni je dio simboličkih igara. samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva određenu i raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti. njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (biološke i one za sigurnošću). te svi moraju surađivati. U jaslicama. Činjenica je da je dijete najvažnije u odgojnoobrazovnom procesu. i važne su reakcije odgojitelja na neverbalne i verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete. u ovoj aktivnosti. Socijalni odnosi među djecom u trećoj godini života u stalnim odgojnim grupama mnogo su brojniji i složeniji. u jaslicama će biti kreativna djeca. rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. da je svako dijete različito. u paru i promatrano dijete samo sa sobom. Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jasličkim prostorima. Djeca najviše komuniciraju s odgojiteljem. U prikupljanju podataka o djetetu uključeni su roditelji. ali im istodobno i omogućivati osamu. najčešće imitira. Ako odrasli koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu poštuju tu činjenicu. U takvom jasličkom okruženju djeca će se slobodno kretati i istraživati. odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. Prve manifestacije simboličke igre najčešće su događaji neposrednog djetetovog iskustva. bilo da su inicirane od djece ili odgojitelja.

alat. bitni je aspekt programiranja. a njemu samom pružiti poticaj. predmete. poticaje i ograničenja. odnosno da njegov odgovor ne bude obavezno u skladu s očekivanjem. Organizacija prostora je priprema fizičke sredine djeteta -materijalnog konteksa. osobito je važan njegov pristup djeci. bezvrjedni i otpadni materijal iz kojeg će djeca odabrati nove simbole za igre ili će dio tog materijala koristiti za radne aktivnosti. ali ako mu u nekim trenutcima odgovara da u njima vidi simbole za nešto drugo. predmeti i materijali za aktivnosti djece se trebaju strukturirati uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti. za traženje. mora biti prilagođena potrebama djece. odnosno onim što može odušaviti i djecu onda će njegovo oduševljenje prelaziti na djecu. istraživanje. poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. učenja i aktivnosti djeteta. izazova za upoznavanje s nečim. Oblikovanje prostora u funkciji razvoja. Dijete ih može koristiti u naučenom značenju kao didaktičke igračke. Velik poticaj na djecu ima odgojitelj. za istraživanje i otkrivanje. Ako je odgojitelj sposoban da se oduševljava djecom. Vrtić i dobar odgojitelj imaju uvjete za ostvarenje više raznovrsnih poticaja za dječje slobodne aktivnosti. namještaj.) ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA. pa tako i prostora. Poticaji imaju vrijednost pokretača. stvaranje. MATERIJALA I VREMENA ZA DJEČJE AKTIVNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Organizacija prostora. Poticaji su važni elementi djelovanja iz sredine na razvoj pojedinca. nužno je da se svako dijete u svakom trenutku poduzimanja konkretne odgojno-obrazovne akcije u vrtiću osjeća nesputanim i sigurnim. sredstva i igračke u vrtiću trebaju biti pažljivo i stručno odabrani. i namjera im je da potiču dječju akciju organiziranja prostora i vremena koji pripadaju samo njima. Da bi djelovanje vrtića bilo što efikasnije. Poticajno djeluju na razne vrste pitanja. Prostor. nema nikakvog razloga da se to spriječava. shvaćajući kao akciju i interes djeteta za djelatnosti drugih. zato što je vrtić u pravilu namjenski organizirana pedagoška sredina. Organizirane posjete kao dio direktno vođenog rada pokazale su se kao vrlo poticajne za dječje slobodne aktivnosti. materijala i vremena u dječjem vrtiću reflektira se na odgojni proces i na razvoj djeteta. odnosno da bi ono bilo dosljedna poticajna sredina. Organizacija rada vrtića. Poticaji mogu biti vezani uz nove igračke. usklađeni s dječjom razvojnom dobi i i potrebom. Poznate su nam i didaktičke igračke koje su date s mogućnošću prethodnog spontanog manipuliranja. Prostor.8. otkrivanje. jer kroz materijalnu okolinu dijete prima informacije o sebi i drugima. riješavanje uočenog ili mentalno nastalog problema. Pružanjem poticaja pružamo i priliku da dijete na njih odgovori ili ne odgovori. ostvarivanja. Dijete iz prostora u kojem živi prima važne poruke o sebi i drugima. Odgojitelj mora biti osjetljiv na to da svako dijete pokrene na akciju. te da 24 .

Prostor je mjesto gdje se svjesno igraju odgojitelj i djete. Materijale je nužno obogaćivati – dodavati nove. glazbeni.) oni se formiraju ovisno o dječjim interesima i željama. manipulativni. . . inicijativu. . pješčani sat. . U prostorijama za dnevni kontakt djece postoje organizirani tzv. odjeću. . a time i mijenjanju i razvijanju samih sebe. trgovine. tkaninu. . prirode. ljekarne.). pozitivnu sliku o sebi i drugima. prirodnine. Samo u takvim situacijama djeca mogu biti pravi akteri mjenjanju svoje sredine. kutići (obiteljski.svaka situacija sadrži u sebi potencijalne odgojno-obrazovne razvojne efekte koji naravno ne moraju biti istovjetni za svako dijete. pošte.). Kutići se oblikuju različitim meterijalima – već gotovim kompletima i igračkama. kao što i u vrijeme vođenih aktivnosti. tobogani. a i roditelj i svi su u interakciji i komunikaciji. penjalice. . termometri. . spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja. trebao bi sadržavati igrališni dio (pješčanici. a maštovito dijete dopuniti i pretvoriti u pogodne simbole. klackalice. dodavati i neupotrebljive kućanske aparate. mogu nastati situacije kada treba učiniti ustupak snažno motiviranim dječjim spontanim interesima. Oblikovanje prostora služi kao poticaj i izazov djetetu i odgojitelju: potiče na kreativnost i stvaralaštvo. Ukupno vrijeme. igru. otkrivanja. građevni. . I u vrijeme slobodnih aktivnosti mogu nastati potrebe individualnih ili grupno usmjerenih pedagoških akcija. voda. . . vaga. prostor namjenjen prometnom odgoju i vanjski kutić prirode. . . Spoznajnom i funkcionalnom razvoju djece posebno mogu pridonijeti predmeti s kojima će djeca eksperimentirati (magneti. pijesak. frizera. dekora. . Teško je nabrojati sve što bi maštoviti odgojitelj mogao ponuditi kao poticaj. Organizacija fizičkog okruženja (poticajnog prostora) razvija kod djece osjećaj sigurnosti. U cjelodnevnom boravku djeteta u vrtiću određeni vremenski isječci omogućuju najviše slobodnih aktivnosti. likovni. motorički razvoj. ali i neoblikovanim materijalima. Bitno je da se uvijek ide na ruku dječjoj inicijativi i slobodi. vode i pijeska. 25 . raspoređeno između slobodnih i direktno vođenih aktivnosti ne može i ne smije biti direktno razgraničeno. samostalnost. Oblikovanje vremena i prostora mora uključivati i dječju inicijativu dinamikom traženja. stvaranja. Vanjski prostor ne može biti organiziran isto kao i unutrašnji. .

otkrivaju vlastito "ja". Važna je spoznaja svijeta. Međutim. voljeno. Među predškolskom djecom ima mnogo djece koja ne znaju svoju boju kose ili očiju. Odrasli moraju utjecati na djetetovo formiranje svijesti o sebi. njegovih djelova i mogućnosti korištenja (otkriće sebe kao "ja" i što taj "ja" sve može učiniti i ostvariti). U suživotu se izražavaju (ne)prijateljski osjećaji. Spoznaja sebe težak je i kompleksan zadatak. Odgojitelj mora biti osjetljiv za potrebe svakog djeteta. U djetinjstvu je važno da slika o sebi (i to pozitivna) bude poticaj daljnjem razvoju i ostvarivanju sebe i vlastite slike o sebi. Otkrivaju mogućnost kontrole vlastitih djelova tijela. bilo da ju dijete prihvaća ili ne. ali može biti i rizik. dok istovremeno znaju mnogo o svojoj fizičkoj i društvenoj okolini. Boravak djece u vrtiću može biti poticaj individualnosti. inspiracija i izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. To je važan doprinos stvaranju slike o sebi. Tokom vremena odgojitelj mora biti osjetljiv da integracija djece ne bude na štetu djetetove individualnosti i spontanosti. njegovih interesa i osjećaja. jer gubitak individualnosti na širem društvenom planu znači gubitak samostalnog odlučivanja i odgovornosti.9. fizičkoj i socijalnoj sredini. ogledalo koje im šalje i prima poruke o njima samima. Pojam o sebi formira se u interakciji s drugim ljudima. ali je pitanje koliko je u toj spoznaji prisutno djetetovo "ja" i što je s djetetom u tom svijetu. ali u najgoroj varijanti ne 26 . Integracija pojedinca s grupom jedan je od primarnih zahtjeva za dijete s dolaskom u vrtić. već je dijete u tom procesu okrenuto odraslima koji su dobri partneri u spoznavanju vanjskog svijeta. Svijest i slika o sebi počinju se oblikovati u najranijem djetinjstvu otkrivanjem i istraživanjem vlastitog tjela. Djeca su jedno drugom poticaj. rivalstvo koje neće i ne može dugo trajati.) RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDŠKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGOJITELJA? U literaturi se navode različite definicije pojma slika o sebi. i stječu sliku što sve mogu učiniti i ostvariti. Lice govori svakom djetetu je li prihvaćeno ili odbačeno. ono postaje svjesno sebe. Jedna od njih je ta da je slika o sebi ili self koncept sistem pojmova koji su jednoj osobi dostupni prilikom pokušaja da sebe opiše i da definira svoja unutrašnja stanja. U svakodnevnom pedagoškom radu u dječjim vrtićima vodi se računa o djetetovim znanjima o vanjskom svijetu. Djelovanje djece unutar skupine ima neke prednosti u oslikavanju osobnosti i slike o sebi. kada se radi o spoznavanju svoga "ja" dijete je prepušteno samom sebi. S obzirom na reakcije odraslih na dijete. Djetetova spoznaja svijeta nije samostalna. Djetinstvo postavlja prve konture (naznake) slike o sebi koja će sadržavati pozitivno/negativno lice/naličje. Roditelji i najbliži daju prvi materijal koji predstavlja osnovu daljnjeg razvoja pojma o sebi.

Podrška ne smije biti kritična. reakcije drugih. Tijekom svog rada u grupi. znanja o socijalnom ponašanju. Dolaskom djeteta u vrtić važno je da ga odgojitelj primjeti da je došlo. osjećaj topline i poštivanja. pružanje podrške dječjem JA. socijalni aspekt – dijete inspiracije o sebi dobiva od ljudi iz svoje okoline. 4. Ono što se u komunikaciji s roditeljima utemelji. Komentirati novosti o izgledu. socijalne i intelektualne funkcionalnosti.ako proces analiziramo kronološki. funkcije i svojstva. svijest o aktivnom "ja" – tipična ponašanja. Odgojitelj bi svako dijete trebao pozdraviti ulaskom u vrtić. 3. i tek onda unutrašnji doživljaji 3. dopustiti djeci da promatraju kako bi se prilagodili novoj situaciji. Stoga je jako bitno da odgojitelj posjeduje senzibilitet za djecu koja nisu dovoljno glasna i nametljiva i za onu koja misle drugačije.(ja je objekt koji dijete spoznaje) 2. potrebe. Elementi opće slike o sebi: 1. . treba stvoriti ugodnu atmosferu u skupini. Odgojitelj se treba obraćati grupi i svakodnevno provoditi aktivnosti koje doprinose upoznavanju sebe. Osnovna obilježja procesa spoznaje su: 1. ne koristiti zapovijedi. niti usmjerena na određeno ponašanje. jer dijete tako uči kontakt očima s drugim ljudima. želje. 2. odgajatelj često registrira samo one odgovore koje želi čuti. ali nije nemoguće. svijest o psihološkom "ja" – misli. dijete će imati više podataka za formiranje slike o sebi. zato polazak u vrtić za neku djecu znači šansu za promjenu u smislu korekcije slike o sebi. što su one bogatije. pri tome gledati djetetu u oči. 27 . Pri razgovoru odgojitelj se trba spustiti na dječju razinu (fizički). kasnije se teško mijenja. Povučenu djecu poticati i isticati među vršnjacima i davati takvoj djeci pažnju. jer time se djetetu pruža pozitivna pažnja i osjećaj važnosti. svijest o fizičkom "ja" – imenovanje svojih djelova tijela. emocionalni aspekt . Tako često djeca prihvaćaju i ponavljaju najnametljiviji odgovor nekog djeteta. Odgojitelj bi trebao biti osjetljiv na dječju potrebu za pažnjom. osloviti ga imenom. vlastite sposobnosti i mogućnosti. kognitivni aspekt . svijest o socijalnom "ja" – spoznaja o pripadnosti skupini. kao i mogućnosti emocionalne. Svaki novi susret s ljudima je šansa za promjenu. onda se prvo izdvajaju znanja o fizičkom identitetu. morala bi biti bez omalovažavanja cjelokupne osobnosti. Vršnjaci predstavljaju značajnu novost za dijete. emocije. tj.govoti ništa. Osigurati djeci jednoznačne i jasne poruke s pozitivnim konotacijama. . . Za stvaranje bolje komunikacije između djeteta i odraslog/odgojitelja potrebno je stvoriti mogućnosti i uvjete koje će djeci omogućiti upoznavanje vlastitog tijela. važno je da odgojitelj ostvari kvalitetnu komunikaciju s djetetom.

Dijete mora vjerovati odgojitelju i članovima skupine kako bi mogao otvoreno izražavati svoje osjećaje. djeca ne samo da počinju razumijevati sve više o sebi. njegovi će osjećaji prema sebi i svijetu biti pozitivni. zna loše strane .poznaje sebe.Pozitivna slika o sebi doprinosi: . Samovrednovanje.voli sebe Trogodišnje dijete ima jasnu predodžbu o fizičkim mogućnostima na osnovu vlastite provjere iz aktivnosti. Karakteristike djeteta koje ima pozitivnu sliku o sebi: . "Ovo je moj prijatelj" – ta prijateljstva su kratkog vijeka. Šestogodišnje dijete razlikuje psihološko (unutarnje) od fizičkog (pojavnog) "ja". Odrastajući. Uključenost u socijalno okruženje potiče djecu da se uspoređuju s drugom djecom kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. . više ugodna nego neugodna. kao i znanje o sebi . Kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka. obično do prvih nesuglasica – ali nam pokazuju razvoj svijesti o pripadanju). ali ih drži u čvrstoj vezi i negira mogućnosti njihovog nesklada (nesklada motiva i osjećaja s jedne strane i ponašanja s druge strane).razvoju emocionalne stabilnosti . povjerenju u druge . Često ih zna precjenjivati. 28 . samopoštovanju . vrijedno truda.prihvaća sebe takvim kakvim jest . Odgojitelj će nastojati ulijevati djetetu osjećaj sigurnosti i ohrabrivati ga tijekom boravka u skupini. više brižna nego nebrižna. Ono mora prepoznati da je cijenjeno. uz svijest o fizičkom i aktivnom "ja".samopouzdanju. To je vidljivo iz njihovih izjava (npr. razvija se odrastanjem i pod utjecajem je kognitivnih i socijalizacijskih varijabli. više uravnotežena nego neuravnotežena.boljem školskom uspjehu. Za poticanje pozitivne slike o sebi kod djeteta važna je odgojiteljeva osobnost i stručnost. zna svoja ograničenja. počinje se razvijati i svijest o socijalnom "ja". trebao bi podržavati demokratske odnose u skupini. da su mu drugi skloni i da ga podržavaju.pozitivnom odnosu preme drugome. zna što može. osobito u igri sa starijom djecom. a djecu doživljavati kao individue sposobne činiti nešto zbog sebe samih (unutrašnja motivacija) i vrijedne kao osobe. Ako su u cijelosti dječja iskustva iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec. nego počinju i vrednovati te informacije. imati sposobnost gledanja stvari s tuđeg stanovišta. Odgojitelj bi trebao biti optimističan. promatrati druge ljude kao potencijalno prijateljske i vrijedne truda.povećanju vjerojatnosti uspješnog nošenja sa stresom u životno nepovoljnim uvjetima.

te samostalno razmišljajući i zaključujući.razvijanje određenih potencijala i sposobnosti te usvajanje određenih vještina. . Ovaj oblik rada je naročito pogodan u radu s darovitom djecon jer omogućava zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba darovite djece unutar skupine. U najopćenitijem smislu. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu: . te u situacijama u kojima je motiviran za traženje odgovora u skladu s vlastitim stilom učenja. djecu uči kroz aktivnosti koje oni doživljavaju kao važne.poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta. a po mogućnosti se nastoji uključiti roditelje. kako bi došli do željenog spoznajnog cilja. tijekom određenog vremena. užu ili širu. gdje se doživljajno uči. ali nenametljive intervencije odgojitelja. a istodobno i druga djeca imaju veće mogućnosti za razvoj svojih potencijala.stjecanje određenih znanja i predodžbi. pitajući. to je plan aktivnosti. U njemu dolazi do povezanosti i ispreplitanja niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koja potiču gotovo sva područja dječjeg razvoja. a ne odgojitelj. Pod pojmom projekta razumjevaju se različiti oblici integriranog učenja i istraživanja djece i odgojitelja. aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti. Tema projekta mora biti važna djetetu. moraju biti inicijatori projekta. "Reggio pedagogiji". u tzv. Osnovna mu je pretpostavka da radeći na nekom projektu.10. a neke će potaknuti vješte. Omogućuje djetetu učenje na pripodan način. 29 . te usvoje određene vještine da se potakne uspješniji socio-emocionalni razvoj djece. djelatnike vrtića i širu društvenu sredinu.) DJEČJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA? Rad na projektu jedan je od oblika integriranog kurikuluma. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu da djeca steknu određena znanja i predodžbe. Tijekom rada na projektu odgojitelj može pomoći djeci da formuliraju što bi sve radom na projektu mogli i željeli doznati. odnosno u kontekstu koji za njega ima smisla. istražujući i poduzimajući određene aktivnosti. a danas ga nalazimo u praksi predškolskog odgoja gotovo svih europskih zemalja. Rad na projektu poduzimaju djeca u suradnji s odgojiteljem. Postizanje ovih kao i ostalih ciljeva kroz rad na projektu bit će moguće samo ako odgojitelj-voditelj projekta sam uspješno svlada jednu važnu vještinu – da sve što on smatra važnim za dijete. sklop aktivnosti vezan uz određenu tematiku. . Program se osmišljeno počeo koristiti u Italiji. dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu. da djeca razvijaju određene potencijale i sposobnosti. Neka će djeca do toga doći spontano. dijete širi svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti. promatrajući. Djeca.

fleksibilnost. što ne znači da je taj rad nestrukturiran i stihijski. prigodno koncipiran. Rad na projektu može se provoditi na različite načine. Tijekom provođenja nastoji se ostvariti plan. Moguće je da se tijekom rada na projektu. te uvažavati sugestije koje su dali i inicijativu koju su pokazali. promatranje. formira cilj novog projekta. Kad se odredi tema projekta. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan ustanova. kako tražiti njihova rješenja.. te šire njihovu spoznaju. rješavanje. bilo spontano ili uz pomoć odgojitelja. tj.Kad god je to moguće tijekom rada. Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme. korisno je organizirati posjet raznim mjestima. bilježenje. Izvođenje projekta . Ali mora o urađenome porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada. Odgojitelj procjenjuje koliko je tema projekta obrađena. dobro je da odgojitelj odredi i cilj projekta – ono što radom na projektu djeca moraju postići. je li postignut postavljeni cilj. promjene u procesu. to su sakupljanje. identificiranje. a koje potiču razvoj njihovih sposobnosti i vještina. područja koje će se u projektu obrađivati. te vježbanje komunikacijskih vještina.rad na projektu odvija se kroz razgovore i velik broj različitih aktivnosti. Projektno planiranje zahtjeva dinamičnost. različitost rješavanja. kako samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama. djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti. Na kraju rada na projektu provodi se vrednovanje. Upravo suprotno – rad na projektu ima određenu strukturu i zadane etape rada. Plan projekta izrađuje se u suradnji s djecom. Postoje brojne aktivnosti koje djeca mogu raditi tijekom rada na projektu. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djecu. a one povećavaju kvalitetu rada na projektu i vode željenom cilju. neponovljivost. On narušava brojne opće-prihvaćene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi. jer djeca tijekom rada daju stalno nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan projektnih aktivnosti. Djecu se ne smije prisiljavati. cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed sastaviti. Ipak. Važno je da se kao tema projekta uzme ono za što su djeca pokazala zanimanje. Rad na projektu je vrlo neuobičajen način oblikovanja pedagoškog procesa. sudionike treba poticati da predlažu što i kako dalje. Rad na projektu započinje određivanjem teme projekta. ali će dobar odgojitelj znati zadržati njihovo zanimanje do realizacije projekta. istraživanje. klasificiranje. Zatim treba izraditi plan projekta. isto tako. Kako bi ostvarila cilj projekta. Dobar odgojitelj promatrajući djecu i njihovu zainteresiranost za rad pomoći će im usmjeravajući njihov rad. 30 . posebno o ulozi odgojitelja.

umije i što ga interesira. vježbeju komunikacijske vještine. tj. klasificiraju. Određivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. itd. istražuju. identificiraju. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom. što im je bilo najteže. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti.). 4. objašnjavaju. kao i način bilježenja aktivnosti. Vrednovanje postignuća: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. 2. vještina i znanja. te da je pažljivim promatranjem. a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti. Tema projekta mora biti važna djetetu. a to su da se sa svakim djetetom bez obzira na dob treba ponašati kao s razboritom osobom. aktivnosti i igara koje su im zanimljive. Radeći na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju. promatraju. ako imaju mogućnosti izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina. Provođenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. 31 . tko im može pomoći izvan vrtića. razumijevanjem i interpretacijom dječjih aktivnosti moguće otkriti što dijete zna. U radu na projektima dolazi do izražaja naših temaljnih načela. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. ako je djeci na raspolaganju velik izbor materijala. 5. Ako je postignuto poticajno ozračje u skupini i u vrtiću. Razgovorom ih se potiće na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem.U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redosljedom: 1. Nastoji se ostvariti plan. onda je moguć ovakav način rada – rad na projektu. Ne izrađuje se cjelokupni plan. što sve mogu učiniti. te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili. bilježe. Izrada plana projekta: -izrađuje se u suradnji s djecom. 3. koliko im je bilo zanimljivo. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima. Određivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj određuje cilj. Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele. ono što radom na projektu djeca moraju postići.

već i važnost sudjelovanja djece u planiranju kurikuluma i njegovu razvijanju. Nakon promatranja aktivnosti djece. Naglašava se važnost kvalitetnog odnosa odgojitelja i djeteta. odgojitelji raspravljaju i zajednički intepretiraju svoja zapažanja. dokumentiranjem njegovih aktivnosti. te odgojitelja i stručnog tima. planiranje aktivnosti u doslovnom smislu ne postoji. izdvojeno područje razvoja. preporuča se međusobno druženje djece različite dobi i sposobnosti. pa bi bilo neprimjereno umjetno odvojiti područja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na pojedino. Zbog toga bi odgojitelj trebao dobro razumjeti i upoznati individualna umjeća i sposobnosti svakog pojedinog djeteta i koristiti različite strategije kako bi primjereno podržavao učenje svakog djeteta posebno. Tako bi odgajatelji trebali poznavati i 32 .) INTEGRACIJSKI PRISTUP UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU? Integracijski pristup učenju u dječjem vrtiću (objedinjen. da ih nastoji što bolje razumjeti i da prikuplja raznovrsnu dokumentaciju koju koristi za bolje razumjevanje djeteta. a ne plan. Za ovaj kurikulum je važno da odgojitelj prati rad i aktivnost djeteta. već je odgojitelju i djeci dana mogućnost da ga stvaraju i stalno razvijaju. naglašava se važnost timskog rada odgojitelja s djecom. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja utječe i na druge dimenzije. te za planiranje novih iskustava i aktivnosti. Promišljanjem načina na koje će informacije dobivene o djetetu. U novim promišljanjima integralnog predškolskog kurikuluma ne naglašava se važnost samo integracijske prirode. Druženje za učenje i samostjecanje iskustva učenja trebalo bi biti konkretno i zanimljivo za dijete. Zato se usprkos različitosti modela koji naglašavaju važnost integriranja sastavnica kurikuluma drži da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan. Nova iskustva pripremaju se na osnovi refleksije onoga što se već događalo. sekvence učenja ne bi se trebale cjepkati prema umjetno stvorenom rasporedu. te na temelju toga stvaraju zajedničko razumjevanje koje utječe na ono što će odabrati i ponuditi djeci kako bi poduprli njihovo daljnje istraživanje i učenje. upotrijebiti za daljnje planiranje svoga rada. Dokumentacija je snažno obrazovno oruđe. odgojitelj promatranju djece zapravo pridodaje pedagošku dimenziju. holistički) treba skrbiti za sva područja razvoja i odgovarati prirodi učenja djeteta. potičući ih da preuzmu što više odgovornosti za svoje učenje. odgojitelja međusobno. Aktivnosti bi trebale integrirati različita područja znanja. Odgojitelj treba svoju ulogu stalno usklađivati sa trenutnim potrebama i interesima djece nudeći im potrebnu asistenciju za sve sofisticiranije interakcije. Učenje i razvoj predškolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. Kako odgojitelj slijedi dijete. Vrijeme bi trebalo biti fleksibilno raspoređeno.11.

Pri odgovaranju treba se znati da su djeca uvijek bliža odgovoru akcijom ili gestom. Ciljevi kurikuluma koji integracijski pristupaju učenju u dječjem vrtiću uključuju: . i to objedinjeno. dječja pitanja pružaju odgojitelju korisne obavijesti o djetetu.prednosti i nedostatke različitih skala procjena.kroz vlastite aktivnosti. Integracijsko učenje = proces učenja neke tematike koji nastoji omogućiti učenje na više ili na svim područjima razvoja. Težimo da govorni aspekt koji je dio ili pratnja praktičnog djelovanja postane njen prethodnik ili usmjerivač. Podučavanje brže vodi cilju. Pomoć djeci pri učenju – pružanje modela djelovanja gdje i dijete sudjeluje. Treba pustiti djeci da uče metodom pokušaja i pogrešaka. . primjenjivati ih. dijete se trudi smisliti što teži odgovor.od okoline bogate poticajnim materijalima. .osjetljivost za individualne razlike u sposobnostima i interesima djece.razvijanje samopoštovanja i pozitivnih emocija prema učenju. Opravdan je u smislu: potraži!. . Sadržaji učenja trebaju proizlaziti iz različitih područja povezanih zajedničkom temom koja djecu zanima.od odraslih. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva područja razvoja djeteta. . . Dijete uči: . Nalog pripada u repertoar poticaja odgojitelja ako je dat u pravo vrijeme i na pravi način. Pitanja u praksi – odgojitelj češće postavlja pitanja iako bi trebalo biti obrnuto. ali drugi način dovodi do više iskustava i dragocjene radosti otkrivanja.poticanje učenja u svim područjima. 33 . te analizirati dobivene informacije radi unapređenja rada s djecom i roditeljima. Odgojitelj tome pridonosi svojim govorom i imenovanjem predmeta i instrumenata kao i samim djelovanjem.kroz spoznaje druge djece. u vidu igre. pokušaj drugačije!. već obratno su jako vrijedna jer dijete misli i traži što inventivnija pitanja. Pitanja koja ne idu uobičajenim smjerom odgojitelj-dijete.

da pomaže u uključivanju djeteta u kontakt i igru s drugom djecom. A upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva. Svojim ponašanjem. biti dosljedan u svojem ponašanju i unositi humor u govor i obraćanje s djecom. pjevanjem odgojitelja. odgojitelj je taj koga će dijete vidjeti u pauzama između dva plača. Voljeno dijete i samo će naučiti voljeti i pokazivati ljubav drugima. Stoga. te osjetiti ugodnu i veselu atmosferu koja se postiže veselim dječjim pjesmicama s kazeta. Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutrašnju vezu između odgojitelja i djeteta. te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i učestaliji. osigurati mogućnost interakcije s djecom i odraslima. Uloga odgojitelja je da pomogne djeci u razvijanju svojih socijalnih vještina vezanih za prihvaćanje svojih vršnjaka. Djeca u trećoj godini nemaju razvijene socijalne vještine za sklapljanje prijateljstva i druženje s drugima. O djetetovu temperamentu i djetetu samom ovisi kako će se brzo prilagoditi. da djeca nauče sama riješavati međusobne konflikte. Najčešće djetetove reakcije su povećana agresija ili pasivno ponašanje. ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju odgojitelja – njegovu pomoć. pasivno ponašanje). To je adaptacijsko razdoblje – razdoblje uspostavljanja socioemocionalne veze s odgojiteljem. Odgojitelj treba pozitivno utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu. Sve teškoće koje dijete proživljava dolaskom u vrtić utječu na njegovo ponašanje. njegovo nasmiješeno lice i zaigranu djecu. agresija. čestitost. na dječja ponašanja i dječje reakcije. Mnoga se djeca nauče ophoditi i igrati s vršnjacima u vrtiću i bez posebne odgojiteljeve pomoći. osobito voditi računa o osobinama kritičnim za pojedinu dob. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. spavanje). I to na taj način da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama. Također je važna odgojiteljeva osjetljivost na dječje signale.12. spremnost na razgovor. odgojitelj je djetetu. Bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih čini temelje na kojima će dijete tijekom života graditi odnose s drugim osobama. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana. smiješak odobrenja. Za dijete je vrtić/jaslice nova sredina. prvi učitelj socijalnih odnosa. Stoga je uloga odgojitelja da razvija bazične socijalne vještine.) DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA? Djetetu je potrebna ljubav odraslih. a druga reakcija u vanjskomu ponašanju (plač. sramežljiva. ona postaje manje fizička veza jer je djetetu dovoljno da zna da je odgojitelj prisutan. To su nova djeca. Ona su još orjentirana sama na sebe. pomoć u nevolji – samo su neki od znakova po kojima dijete može zaključiti da je voljeno. Potrebno je poticati djecu na brižnost. Nježan dodir po kosi. uz roditelja. On 34 . stječe prijatelje i uči se socijalizaciji.

ali se i prilagođavaju jedni drugima. Ti si se zaista trudio. 2. osjećanje straha i tuge) 2.). .zadovoljavanje emocionalnih potreba. Poruke za mijenjanje ponašanja – povremeno U socio-emocionalni razvoj spada: . On sam je osoba puna strpljenja. ja ću ti malo pomoći. . zdravo okruženje i ugodnu atmosferu. osjetljivosti i usmjerenosti na druge – dijete. hrabri dijete (ti to možeš. Ti si važan što postojiš) osnova su za izgradnju pozitivne slike o sebi. vedrine. stisakom ruke. crvenilo. . . 3.izražavanje osjećaja. Djetinjstvo će biti kvalitetno ako bude ispunjeno djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost. nego i kroz cjelokupni obiteljski i vrtićki kontekst. razvojne razine i svoje individualnosti. upućuju se neverbalno osmijehom. Time on pruža djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. zagrljajem. . suradnja. U tom kontekstu treba razvijati socijalne vještine (komunikativnost. pokušaj još jednom. 35 . znojenje dlanova) Djeca svoje potrebe ne zadovoljavaju samo kroz susretanje sa sobom i svojim vršnjacima. suho grlo. Pozitivne poruke za postupanje (npr. odnose u kojima svi sudionici zadovoljavaju svoje potrebe.poruke za poticanje samopouzdanja. drhtanje) 3. empatičnost. Pozitivne poruke za postojanje (npr. . udaranje srca.briga o drugima. Fiziološkim promjenama u tijelu (blijedo lice.sporovi.potiče razvoj dječje samostalnosti. emocionalne topline.individualni pristup. dobro si to učinio) grade u djetetu osjećaj kompetentnosti. Emocionalno ponašanje (smijeh. Emocije doživljajem (osjećanje osjećaja. recipročnost. . a svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini. . plakanje. razlike. Tri vrste poruka: 1.važna socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta. . nježnosti. prilagođavanje) koje omogućuju kvalitetne odnose. . Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta.dijeljenje Emocije su uzbuđeno stanje organizma koje se manifestiraju na 3 različita načina: 1.

Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena. Cilj primjene je prevencija poremećaja u ponašanju i osobnosti. imitacija. Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim karakteristikama. te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu. diskusija. Uspjeh jamči stalno educiranje i timski rad odgojitelja. Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi. stoga što je u fokusu svih postupaka. Komunikacijski procesi vode učenju jezika čiste komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke. rješavanje konflikata bez poraženih. Primjena integralne metode u predškolskoj ustanovi u radu s djecom predškolske dobi i njihovim radom zamišljena je kao proces. Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko različitih teorijskih utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima. Fenomenološka je. već je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vještina u svakodnevnom životu.) PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati samo znanje i vještine. Ova metoda ima humanistički pristup – uvaživanje i poštivanje potreba. Cilj strukturalnih procesa je strukturiranje vrtićke skupine kao okruženja u kojemu je omogućeno optimalno zadovoljavanje psiholoških potreba. Ova metoda zove se i razvojna. jer je dijete biće koje se neprestano razvija i mijenja. komunikacijski i akcijski. što se očituje u činjenici da je otvorena za mogućnost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog i emocionalnog. bitno stavranje optimalnog okruženja za ostvarivanje svih psihičkih potreba djeteta. te nekoliko cjelovitih metoda i tehnika rada. akcijsku i emocionalnu komponentu. aktivno slušanje. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika rada. polazeći najprije od sebe. stalna promjena koja ide "iznutra prema van". identifikacija. komunikacije i učenja.13. prihvaćanje različitosti. socijalnih vještina. Primjenom integralne metode u predškolskoj ustanovi predškolski odgoj pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Procesi primjene integralne metode su strukturalni. Nastoji se uključiti roditelje i proširiti je na obiteljski kontekst. Integralna metoda u sebi obuhvaća teoriju razvoja potreba.. spontana kreativnost se podržava. kompetentnosti djelotvornih ponašanja. Ona omogućuje uspješnu integraciju teorije i prakse. 36 . Otvorena je. te ukupnog razvoja djeteta. stručnih suradnika i roditelja.

14.) ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
Odgojitelj bi trebao biti kreativan, osoba s osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje. Morao bi biti maštovit, imati smisla za humor, dosjetljiv ili s nekim drugim osobinama kao što su fluentnost, divirgentnost, prijemljivost za nova rješenja. To su poželjne značajke za brojne djelatnike, pa i odgojitelja kao važnog činitelja dječje stimulativne okoline. Odgojiteljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da dijete ima pravo biti ono što jest, te da dijete treba i ima pravo korištenja svoga iskustva na vlastiti način i da tom značenju pridoda značenje koje se njemu čini odgovarajućim. Koliko će se odgojiteljeva kreativnost uistinu reflektirati na dijete ovisit će o tome koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, aktualne cjelokupne situacije oko djeteta i njegova psihofizička stanja. Međutim, nisu samo odgojitelji nositelji poticajne inicijative za kontakt i interakciju s djecom, to su i djeca sama. Rastom i razvojem jača usmjerenost prema drugom djetetu, no poticajnost odgojitelja ostat će važan činitelj i onda kada odgojitelj djeluje na širokoj periferiji prostora dječje spontane akcije. Uloge odgojitelja u svim aktivnostima djece su višestruke i raznovrsne. Suvremane uloge odgojitela su da je odgojitelj: -opskrbljivač- materijalima tako i idejama relevantne za dječje djelovanje, te dodaje nove, -pomagač- samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno, uvijek u zajedništvu s djetetom, -suigrač- partner u igri, najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca, -aktivni promatrač- djece u aktivnosti, mentalno je uključen u djelatnosti, zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja, socijalne interakcije, načina rješavanja problema, istraživanja, izražavanja, . . . , -poticatelj (motivator)- nudi izbor različitih sadržaja, aktivnosti, dodatno potiče nesigurnu djecu, prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana, -usmjerivač- fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju i zaključivanju, te usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ako je to iz nekog razloga nužno, -procjenjivač (evaluator)- na temelju dječjih aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni, socijalni i motorički razvoj djeteta, -planer- jer planira mjesto i vrijeme, dakle vremenski i materijalni aspekt aktivnosti. -voditelj- u svakodnevnim aktivnostima
37

U složenoj dinamici odgojno-obrazovnog procesa ove se uloge odgojitelja kombiniraju, a ponekad i preklapaju. Uloga odgojitelja u aktivnostima djece je neizravna. Ona se očituje kroz organizaciju poticajnog prostora. Ako odgojitelj uzima za pravo da prostor uređuje i opskrbljuje isključivo unaprijed, prema svojim idejama, ne osvrćući se na stvarne poterbe djece, izlaže se riziku da ga djeca ne prihvate. Zato odgojitelj promatrajući učestale aktivnosti koje su djeca u određenim prostorima inicirala, treba im pomoći u realizaciji njihove ideje. Tako će se djeca osjećati važnima, stvarati pozitivnu sliku o sebi, a istovremeno će imati prostor koji će biti njihov i po nijhovoj mjeri. Pružajući djeci mogućnost izbora, ona se uče da birajući svoje aktivnosti preuzimaju odgovornost i posljedice te aktivnosti, bila ona za njega ugodna ili neugodna, te grade svoj odnos prema njoj. Dodajući im mogućnost da biraju, dajemo im pravo i mogućnost da zadovolje, ne samo svoje tjelesne potrebe, već i one koje ih formiraju kao osobe, te potrebe za ljubavlju, moći, zabavom i slobodom i to u trenutku kad dijete osjeti potrebu, a ne kad smo mi pretpostavili da mu treba. Odgojitelj svojom ulogom i svojim postupcima u aktivnostima djece treba poticati razvoj individualnosti, osobnosti, pozitivne slike o sebi, kreativnosti, osjećaja slobode i treba poticati razvoj cjelovite osobnosti djeteta. Poštujući polazišta, spoznaje i opredjeljenja humanističke razvojne koncepcije odgoja predškolske djece, odgojitelj prihvaća svako dijete kao vrijednost po sebi u svojoj osobitosti, te kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti; poštuje prava djeteta; uvažava dječje dostojanstvo, te stalno razvija pozitivni identitet (samopoštovanje). Čineći to, pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života, pridonosi općem cilju predškolskog odgoja -omogućavanju osobnog razvoja djeteta, te razvoju socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgojitelja. Odgojitelj pristupa djeci tako da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podržavano. Nastoji ostvariti sklad svojih riječi i djela. U radu uvažava individualne karakteristike i potencijale svakog pojedinog djeteta, daje djeci jasne upute i postavlja stabilne granice između poželjnog i nepožaljnog. Neovisno o temi, nastoji djetetu pružiti cjeloviti doživljaj, a u aktivnost i život djece u vrtiću uključiti roditelje i širu društvenu zajednicu.

38

15.) DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito manifestiraju. Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim teškoća u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca. Posebne potrebe imaju ona djeca u čijem se razvoju uočavaju: -fektori rizika koji mogu dovesti do problema, -privremeni ili trajni zastoj, -nazadovanja, -ubrzanja u nekom područjurazvoja ili u cjelina. Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajućim uvjetima i u redovnoj predškolskoj ustanovi. U stručno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu pažnju odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomoć osposobljenih stručnjaka: pedagoga, psihologa, defektologa, zdravstvenih i socijalnih djelatnika, fizioterapeuta, te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost ili darovitost. Predškolska ustanova mora izaći u susret roditeljima koji imaju dijete s nekom od posebnih potreba. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta je osnovna zadaća koja proizlazi iz programskog usmjerenja u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ukoliko u ovom kontekstu dijete s posebnim potrebama tretiramo kao dijete sa "specifičnostima" ili različitostima, predškolski odgoj ima zadaću naći načine pronalaženja optimalnih odgojnih postupaka za stimuliranje optimalnog psihofizičkog razvoja svakog takvog "posebnog" djeteta, te njegova integriranja u zajednicu vršnjaka. U programskom usmjerenju razlikuju se tri vrste posebnih potreba: - potencijalne – rizični faktori, nepovoljni okolinski uvjeti, - prolazne – krizna razdoblja u životu djeteta, razvojne teškoće, reakcije na situaciju u okolini, - trajne – teškoće u razvoju, identificirana darovitost, jasna simptologija. Među djecu s posebnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima opće i specifične probleme u učenje, koja kasnije bivaju neuspješna u školi.
39

sebičnost . treba procjeniti vrstu u stupanj oštećenja. Kratkotrajni boravak u vrtiću poželjan je samo s aspekta socijalizacije. Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uopće zadovoljiti određenu potrebu. agresivno ponašanje često je povezano s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem. Pojedina ponašanja mogu zavarati. odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom.dijete s poremećajem pažnje – teškoće s održavanjem pažnje . a ne vrtićki. Za bilo koju vrstu mentalne retardacije. emocije . Samo dijagnostički obrađeno dijete može biti primljeno u dječji vrtić. Prije prijema djeteta s teškoćema u razvoju u dječji vrtić. Treba individualizirati pristup u odgoju kako bi odgojitelj mogao zadovoljiti dijete s posebnim potrebama.ljutito i bijesno dijete – potrebno je osvijestiti osjećaje. ili 5. Potrebna im je velika humana i profesionalna pomoć.laž – izmišljanje je normalno kod djece . odgojitelj treba biti otvoren i fleksibilan. Ne isticati posebne potrebe pred djetetom – dijete treba razviti pozitivnu sliku o sebi. Za takvu djecu kažemo da imaju posebne potrebe. npr. ali zahtijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih. treba konzultirati psihologa. Pojedine posebne potrebe često ne dolaze same. tako "razmaženo" dijete može prividno pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta. kontroliranost u ponašanju .mucanje . logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima.enureza – mokrenje tijekom dana ili noći u odjeću ili krevet nakon 4. Najčešće posebne potrebe kod djece predškolske dobi: . poželjni su drugi programi.Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca. 40 .povučeno dijete – suzdržanost u iskazivanju emocija.plašljivo dijete – strah . Potreba sa psihološkog stajališta je nedostatak nečega o čemu ovisi opća dobrobit ili neki aspekt opće dobrobiti jedinke. godine. Uvijek kad nismo sigurni u pogledu određenog metodičkog postupka ili okvirne "dijagnoze" problema.neposlušnost . a što u većoj ili manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj.razmaženo dijete – često je to dijete koje se ponaša agresivno ili hiperaktivno .agresivno dijete – ponašanje kojemu je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu .

41 . modificiranje postojećih programa i uvođenje sadržaja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj razvojnih smetnji. pa tako i s djecom s posebnim potrebama.uređenje prostora mora biti prilagođeno djeci s posebnim potrebama. Na osnovu temeljitog poznavanja karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potiče dijete na aktivnost i razvija interes za istraživanjem novog u okolini. Te ima dvije značajne zadaće. druženje) za čije se uspješno djelovanje pažljivo odabiru sadržaji. Dijete je vrijednost po sebi. "fleksibilnu" organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. a to su poučavanje i komunikacija (socijalizacija. ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba. pravo na zajedničke igre i povremene osame. te kadrovske promjene. nabava specifične opreme. Stvaralaštvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim područjima: likovnom. . Odgojitelj se može posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne narušavaju odgovarajući uvjeti rada s cijelom skupinom. Evidentira ponašanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u skupini ističući pritom pozitivne učinke integracije. odnosno predškolska ustanova svojim obilježjima može djelovati stimulirajuće na razvoj djeteta ili sprečavati djelovanje onih čimbenika koji nepovoljno djeluju na razvoj. metode i načini rada i pomagala. arhitektonsko prilagođavanje prostora. spriječavanje prerastanja takvih pojava u smetnje. . glazbenom. prioritetna je zadaća svakog vrtića i njegovih djelatnika. samopouzdanja i samopoštovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralačkih potencijala djeteta. U stvaranju preduvjeta za uključivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam dječjeg vrtića potrebne su i neke promjene: . izbor vremena i načina odmora i jela. Važno je kod djece s posebnim potrebama izbjeći etiketiranje. uočavati dobre osobine i sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete.Individualni pristup svakom djetetu znači preventivno djelovanje. . Prostor vrtića daje djeci određene poruke i zato je važno da se oprema sobe dnevnog boravka i didaktička sredstva prilagođavaju djetetu s posebnim potrebama. u kojem se poštuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti. Prilagođavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. Obiteljska sredina. posebna pozornost se posvećuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi. govorno-scenskom. Može imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka između dječjih potreba i mogućnosti. razvoju samosvjesti. animacija. tj. U radu s djecom. tjelesnom.

Ove postavke od odgojitelja zahtjevaju određena znanja o dječjem razvoju i potrebama djeteta predškolske dobi. odmorom. Cilj je ponajprije kvalitetno zadovoljavanje djetetovih tjelesnih potreba za jelom. . Odgojitelj mora posjedovati stručnu naobrazbu. brigom za druge.16. rezultat čega je stjecanje neposrednih iskustava. koristi suvremene izvore spoznaja za poticanje djetetova općeg psihofizičkog razvoja. . seminarima. U neposredno odgojno-obrazovnom radu suvremeni odgojitelj: metodički je kreativan. . kretanjem. kao preduvjeta za zadovoljenje socio-emocionalnih. znanje te zadovoljavanje osobnih potreba u međusobnim interakcijama. individualne razlike i karakteristike svakog pojedinog djeteta. naglašeno u programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja. Odgojitelj utječe na djecu svojom osobnošću: toplinom. roditeljima te predstavnicima vrtićkog društvenog okruženja. Druga važna okosnica u programskom usmjerenju je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života i zadovoljavanje djetetovih potreba. promiće ljudska prava. njihovo zadovoljavanje. U tom kontekstu govori se o organizaciji prostora. pomaganje djetetu u stvaranju pozitivne slike o sebi. spoznajnih i drugih potreba. Uz poznavanje djeteta i njegovih potreba. Osnovna polazišta za rad s djecom predškolske dobi. poticanje i razvijanje u duhu humanističkih vrijednosti. odnosno stručnim suradnicima.) OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOG ODGOJITELJA? Suvremen i kvalitetan odgojitelj je uspješan u neposrednom odgojnoobrazovnom radu s djecom. stručnim materijalima. s ciljem integrativnog djelovanja na cjelokupan razvoj. načinima opažanja djetetovog ponašanja: vještine prepoznavanja pogodnog trenutka za uspostavljanje povjerenja i prijateljstva s djetetom. socijalnom okolinom. postiže rezultate u odgojno-obrazovnom radu s djecom. o stvaranju složene stimulativne sredine. ističu na prvo mjesto uvažavanje i poštivanje djetetovih potreba i razvojnih mogućnosti. važna je odgojiteljeva motivacija za rad s djecom. primjenjuje suvremene oblike i metode rada. stvaranje osjećaja sigurnosti. surađuje s odgojiteljima. prepoznavanje trenutka spremnosti djeteta za usvajanje nečeg novog. o aktivnostima. Razlikuju se spontane i planske aktivnosti. U objema odgojitelj rukovodi aktualnim djetetovim potrebama. 42 . literaturi. uspješan je u stručno-pedagoškom radu i permanentno se stručno usavršava. fleksibilnoj organizaciji vremena. posebice prava djeteta i brine za zdrav okoliš. prihvaćanjem drugih. njegovim razvojnim mogućnostima. dostupnost edukaciji. Tijekom svih aktivnosti osigurani su uvjeti za aktivno stupanje djece u interakciju s materijalom.

koristi različite metode kojima pomaže djeci u otkrivanju i izražavanju svojih ideja o onome što spoznaju. 3. U tom smislu je važno i partnerstvo odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću (psihologa. Uspješnost odgojitelja promatra se na tri razine: 1. koristi svoje znanje o dječjem razvoju za razumijevanje djece kao individue i za planiranje u suglasju s dječjim individualnim potencijalima i potrebama. ravnatelja). pažljivo sluša što djeca govore ili ne govore. strategije. terapeut. promatra djecu. Omogućuje djeci učenje osobnim tempom bez nametanjaosobnog stila učenja. prepoznaje i kapitalizira različitosti i sličnosti djece svoje skupine. podupire i potiče cjelovit razvoj djeteta. opservator. ima uvid u vlastiti rad. druge ljude vidi kao osobite. Kreira sredinu koja pruža brojne mogućnosti za eksperimentiranje predmetima. s pozitivnim stavom prema svijetu. Uspješan odgojitelj je svjestan razlika u razmišljanju djece. Suvremeni odgojitelj je animator (umije zainteresirati dijete). izaziva. stvara i podržava prigode za uspjeh djece. reagira na to. Posao odgojitelja je jako lijep. koristi različite materijale. Potrebna mu je široka etička. logopeda. objašnjava sve nejasnoće. –Razina razumijevanja djece.uspješan odgojitelj zna kako se djeca razvijaju i uče. čvrst karakter da vlada svojim postupcima. pitanja su otvorena prema dječjem mišljenju. razumije centralnu ulogu igre u dječjem razvoju. pružaju podršku. dobar organizator i isto tako treba dobro poznavati psihofizičke karakteristike i sposobnosti djece ove dobi. komentator tj. Postavlja pitanja koja motiviraju djecu. te da poštiva osobnosti mladih. dobro odgojen s lijepim vladanjem. prijateljske i vrijedne truda. 43 . potiče ih na govor.uspješan odgojitelj inicira aktivnosti koje su kreirane tako da jačaju dječje sposobnosti rezoniranja i rješavanja problema. ali i vrlo odgovoran i zato je jako važno kako on obavlja taj izuzetno časni i humani posao. pedagoga. idejama i aktivno konstruiranje svoga znanja.uspješan odgojitelj koristi svoja znanja o dječjem razvoju za kreiranje okruženja na način koji olakšava razvoj djece. da ima razvijen osjećaj odgovornosti i dostojanstva. iskazivanje ideja i postavljanje novih pitanja. ocjenjivač. prepoznaje i kreira nove odgojne situacije. 2. Odgojitelj je razborit. On je i refleksivni praktičar. i ako još radi s ljubavlju uspjeh neće izostati. optimističan. –Razina promoviranja dječjeg razvoja i učenja. –Razina strategije podučavanja. stalno isprobava i pronalazi nove mogućnosti odgojnog djelovanja. primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama.U obavljanju odgojiteljskih dužnosti pomaže timski rad u kojem odgojitelji razmjenjuju informacije. metodičar. pedagoška i moralna zrelost.

pomagač – samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno. planer – prirodno izrasta iz uloge promatrača prostorne. voditelj – sam organizira mjesto. zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja. materijalne organizacije i sadržaja aktivnosti radi daljnjeg unapređivanja. istraživanja. prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana. socijalni i motorni razvojni stupanj djeteta. suigrač – partner u igri (najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca). uvijek u zajedništvu s djetetom. zaključivanju. eksplotaciji. socijalne interakcije. kao refleksija na postojeće stanje i postavljanje hipoteza što i kako dalje da bude još bolje. poticatelj (motivator) – nudi izbor različitih aktivnosti. promatrač – mentalno je uključen u djelarnost. dodaje nove ideje. dodatno potiče nesigurnu djecu. vremenske. usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ali smo ako je to iz nekoga razloga nužno. dječjeg interesa i potrebe. materijale i sadržaje. procjenjivač (evaluator) – na temelju dječje aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni. izražavanja.SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA: - - - - - opskrbljivač – priprema materijale i ideje relevantne za dječja djelovanja. 44 . kongruentnost aktivnosti s obzirom na dječje razvojne mogućnosti. načine rješavanja problema. usmjerivač – fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju.

a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda. Slika više ne pomaže primarno shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj. treba imati prethodno stečeno iskustvo sa vizualnim kodom slike i onim što je na slici prikazano. tj. te izraz lica mora biti u skladu sa značenjem poruke. Do kraja 2. nužno je uskladiti verbalne postupke i neverbalne signale (usmjeriti pogled prema djeci). Slikovnica često djetetu pruža mogućnost da se druži s drugom djecom. Slikovnicu čini serija slika koje u početku imaju funkciju reprezentacije poznate stvarnosti. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana priča. Slikovnica utječe na govorni. Kod aktivnosti sa slikovnicom. a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu. U 3. ostaviti dovoljno dugu stanku za primanje poruke. pomoć i poticaj odrasle osobe. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga. Sa nepune dvije godine (18 mjeseci) dijete će prepoznati predmet na slici pod uvjetom da je realistično prikazan. upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta. No. mogu zajedno listati i komentirati slike. Da bi dijete moglo dekodirati sliku ono mora doći do određenog stupnja mentalnog razvoja. a to znači pažljivo listati. nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjarena. otkrivanje onoga što je u stvarnosti nedokučivo. Postupci koje odgojitelj primjenjuje za uspostavljanje 45 . Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezivajući ih s onim što vidi u okolini. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem. Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji. nema sumnje. njegove slike i simbola.17. onako kako se mijenjaju djetetova znanja. Namjenjena je malom djetetu. naglasiti pojedine riječi (značajne za razumjevanje poruke). prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo će mu biti najdraža knjiga. sposobnosti i interesi. ako odgovata njegovoj mentalnoj slici koju je usvojilo neposrednim iskustvom s tim predmetom prije. No u slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. godini dijete uočava odnose među prikazanim objektima.) DIJETE I SLIKOVNICA? Slikovnica je. razvilo unutarnje mentalne slike i shvatilo razliku između predmeta. govoriti glasno. proraditi svoja iskustva i doživljaje. godine dijete je steklo iskustvo s vanjskim kodom slike. U dječjem vrtiću djecu učimo pravilnom odnosu prema slikovnici kao knjizi općenito. koju vodi odgojitelj s grupom djece. već ponajprije estetsku i doživljajnu. te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izučavanju dječje književnosti. intelektualni i socio-emocionalni razvoj predškolskog djeteta. potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati slikovnicu na mjesto koje smo odredili za to. razumjevanje govora odraslog izvan konteksa.

Posebno kvalitetne slikovnice koje se posljednjih godina pojavljuju često se nazivaju "problemske slikovnice". . mora komentirati radnje i slike radi lekšeg razumjevanja. Za djecu jasličke dobi slikovnica mora biti realističan način prikazivanja predmeta (fotografije). dijete prstom pokazuje sliku i pita što je to. jezik treba biti prilagođen određenoj dobi. Osim što utječe na govorni razvoj. a govore o svakodnevnom životu i problemima na vrlo suptilan način. basne i bajke.razmjene dojmova s djecom su: komentar. Zajedničko čitanje slikovnica često se. Izrađene od tkanine. glasanje životinja. . Upravo imenovanje tih pojmova. U trećoj i četvrtoj godini života slikovnice postaju složenije. Kada dijete već u drugoj godini oponaša čitanje (lista i nerazumljivo govori) to je znak da je dijete ponašanje odraslog prenijelo u svoju igru i obogatilo simboličku igru koja je jedan od temelja razvoja apstraktnog mišljenja. automobile. potiče razvoj mašte. igračka) pomoći će djetetu u razvoju mišljenja jer od realnog predneta. U starijoj predškolskoj dobi djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. . Kod dobrih slikovnica u pravilu su imena autora. . preko igračke i slike stvara predodžbu o predmetu i kasnije pojam koji je osnova apstraktnog mišljenja. Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar. uočljivo prikazivati radnje s kojom dijete ima iskustva iz neposrednog života. svodi na pokazivanje slika. . opušten. treba uvažavati dječje pokušaje komunikacije. na izražavanje mišljenja. priče govore o životinjama. Dijete uči govor govoreči. plastificiranih materijala ili tvrdog kartona bez oštrih rubova. vrtuljke. poželjno od nepoželjnog. trube. navedena na naslovnici.). slikovnica potiče djecu na razgovor o osobnom iskustvu. zbivanjima u okolini. psihologa. spužve. . te paralelnim aktivnostima omogućiti razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. pitanja o sebi. pogleda usmjerenog prema djeci. zvečke. komentari dječjih izričaja o slici i impulsi za slobodan izričaj. . emocija. likove životinja. sadržavati samo osnovne boje i ne puno detalja jer odvlače pažnju djeteta. . te su često djelo cijelih autorskih timova. Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti. dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo 46 . životu ljudi i djece i sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu. urezane su ili oblikovane prema nekom liku na slici. psihoterapeuta. ilustratora. . govoriti polako i razgovjetno. . Dijete se počinje zanimati za radnje koje pokazuju različite postupke u određenim situacijama. a mogu se slagati u razne oblike (kućice. Manjem djetetu trbaju slikovnice s više slika i malo teksta. koje odrasli prate govorom. objašnjenje i prisjećanje istih stvari iz okoline (npr. naročito u prvoj godini. . pjesmice. uživljavanje u situacije drugih. poćinje se razlikovati dobro i zlo. Poželjno je da te slikovnice proizvode nekakve ugodne zvukove. pedagoga. Značajke dobre slikovnice su da mora biti kvalitetna i likovno i literarno. pedijatra. . a crteži moraju imati određenu umjetničku vrijednost. ilustratora i drugih srtučnjaka koji su sudjelovali u njihovu nastajanju.

sigurnošću. bez naglih. agresivnih promjena. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati djetetu do znanja da je ono što će zajedno raditi odraslom važno. to svakako treba činiti. gestikulira.izražavati u tom kodu. no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča. jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu. 47 . igrom. pamćenje i preradu onoga što čuje. A one se razvijaju od rođenja. Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa. od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. ritam mora biti nježan. znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta. Postavlja se pitanje što je bolje. a sve to pričanje čini zanimljivijim za dijete. stanke su dobrobošle kako bi dijete imalo vremena za razmišljanje. i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje. ljubavlju). Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. Dakle. igra lutkama. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje.). čitati ili pričati djetetu. U svijetu su posebnu pozornost izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima. dramatizacija. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti. Dok se djetetu koncentrirano čita valja isključiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu činiti nervoznim i dijete i odraslog. crtanje. Čitanje i pričanje zahtijevaju i neka umijeća. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismanosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja. ali i za razvoj mašte. Čitanje ili prepričavanje literarnih djela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora. Brojna su znanstvena istraživanja pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom. Dobro je da djeca govore o svojim osjećajima vezanim uz priču. I čitanje priče iz slikovnica ima svojih prednosti. povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. i ne valja ih siliti na puko prepričavanje radnje. najbolje je ako se odgovori ugrade u sam nastavak priče. odmorom. ples i sl. zdravljem. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana života djeteta. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem. Valja prilagoditi glasnoću. Pritom je svakako važno što dijete više voli. spoznaje i stvaralaštva. Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. ali koje je bilo zanemareno od okoline. ne čitati preglasno ili pretiho. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. pritom radi grimase.

životinjama. svijet koji ne poznaje granice između ljudi. satire. a ne imitacije. lutkina "riječ" djeluje na dijete snažnije od odgojiteljeve. Kod te lutke se u likovnom i tematskom pogledu poštuje da je lutka svedena na simbol. dobrotu. najčešće su spontane. Svijet lutaka je svijet poezije. Kroz simboličku igru dijete prenosi svoja spoznajna i emotivna iskustva na svoj zamišljeni plan. Igre lutkama mogu biti od pomoći i služiti kao predterapijsko sredstvo očuvanja psihičkog zdravlja predškolske djece. . može ohrabriti. te na razvoj pozitivnih crta osobnosti: pravednost. riječima izražava svoje misli i osjećaje. Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre koje su oblik interpretacije stvarnosti. Igre s lutkom pomažu djeci da usvoje početne matematičke pojmove. . U ruci djeteta svojim oživljavanjem nudi djetetu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji ono samo stvara u igri. Omogućava djetetu da iznosi svoj doživljaj svijeta. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta. čudesnih prizora. biljaka i predmeta. pospremanje sobe. . slobodne. Zakočena. razigranosti. Utječu i na razvoj socijalizacije. Po svom karakteru igre s lutkom su i govorne igre i istinski pridonose razvoju govora. spontanija. stvaralačke igre. fantastike. ona je stvaralačka aktivnost. mjesec i zvijezde. lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki. radu ljudi. fantazijski i emocionalni svijet. životinja. može razveseljavati djecu. slobodnija jer to ne govore oni već njihove lutke. . potištena i pretjerano sramežljiva djeca takvom igrom postaju hrabrija. Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti. Dijete govorom. pa lutka može okupiti dijecu na aktivnost.) DIJETE I LUTKA? Od svih grana scenske umjetnosti. . važnija. Lutka pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet i razvija maštu. humora. Lutka dovodi dijete u stanje uzbuđenosti. utješiti. pokreće njegov misaoni. Lutka utječe na djetetov intelektualni razvoj i ono može spoznavati o biljkama. u prometnom i zdravstvenom odgoju može pomoći u prevladavanju teških i stresnih trenutaka (bolest.18. Dijete sa scenskom lutkom u ruci manipulira kako god želi. 48 . da postaje svjesno svog mišljenja i ponašanja. . a može i biti lutka sveznalica. Igre sa scenskim lutkama u dječjem vrtiću. smrt drage osobe) i dr. rođenje brata ili sestre. omogućava mu da sve bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. Dijete se identificira sa lutkom. može poticati djecu na pranje ruku. hrabrost. prijateljstvo. Zato je kazalište lutaka tako blisko djeci. Dijete može u igri uspješno djelovati na drugo dijete da se oslobađa egocentričnosti. puž i medo.

Upotrebljava sve složenije gramatičke strukture koje su u skladu s razvojem njegova mišljenja. dominantna je motorička komponenta. te bogatstvo igre ovisi o tome. 49 . Mlađa djeca igraju se individualno. Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost. Djeca se međusobno potiču i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne. Mlađa djeca živo manipuliraju sa scenskom lutkom. pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne. Ova igra socijalizira dijete. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva. mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo. mogu pomoći djetetu pri usvajanju početnih matematičkih pojmova. Igra postaje namjenjena stvaralačkom scenskom izrazu. Lutka ja u sredistu njegove igre. paralelno jedni s drugima i postepeno uspostavljaju suradnju prema dobi i socijalnoj zrelosti. Dijeca starije predškolske dobi. s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. Logički osmišljavaju pokrete lutke. ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. služi se pokretima. npr. Lupa s njom. Imenuje i neke složenije radnje koje lutka izvodi. Igre lutkama mogu utjecati i na širenje znanja djeteta iz područja prirode i društvenog života. Igre scenskom lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. rasteže. u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim područjima. ali i tuđim stvaralaštvom. te da svoje individualno zadovoljstvo koje im igra pruža podijele s drugima. kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. . Zamisli i ideje u igri su mu nestalne. u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan.Djeca mlađe predškolske dobi. Stvara imaginarne predmete dok se igra s lutkom tako što ih imenuje. Igre scenskom lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj u suradnji s djecom povremeno ocrtava okvir igre u kojem su djeca obavezana brinuti se jedni o drugima. . U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci. što može istraživati njezina fizička svojstva. utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti. Jedna od specifičnih vrijednosti igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre. . Starija djeca u igri sa scenskom lutkom smanjuju motoričku aktivnost. sjeda u raketu. prevrće ju. Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo. Govor u igri sa scenskom lutkom mlađeg predškolskog djeteta često je nejasan sa zastajkivanjem i pomaganjem. doživljaje i znanja.

a osobito razvoju govornog stvaralaštva. poetična. npr. stilizirana. plošne lutke. kao i na čist. ali i druge suhe plodine. Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta osobnosti. Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost. lagan i pokretan paravan prilagođen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati. Izradu mogu potaknuti i djetetova likovna aktivnost. ginjoli lutke. plesom. kutije. stiliziran. granje. drva. te izaziva vedro raspoloženje i želju za igrom. mora imati jednostavne pokrete. Prikazuje djeci mogućnosti svake pojedine lutke. Mogu se uputrijebiti četke. U ovim igrama otkriva se osobnost djeteta. te marionete u najjednostavnijoj formi. izražajan govor. nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova. rukavice. glazbom. U likovnom pogledu lutka je jezgrovita. Igre djece s lutkama snažno angažiraju dijete kako intelektualno tako i emotivno. dijete spontano i neposredno preko lutke izražava svoj intimni doživljaj svijeta. Lutka namjenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška. Scenski prostor bi također trebao biti jednostavan. kazališne lutke sjene. samo izrađuje svoju lutku za igru. metale i sl. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu. 50 . lutkama.Lutke možemo napraviti od različitih prirodnih materijala. pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti. zagonetkama ili potiče djecu svojom igrom. Najbolje su tikve. čitka. Motivira djecu na igru razgovorom. predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu. lutke na prstima. solidarnost. pravednost i suradnju. ni prevelika.

misle ili osjećaju je novo. jer bez nje nema pravog stvaralaštva.koja se izražava u brojnosti ideja koje čovjek ili dijete može dati o jednom pitanju. ponuda. -fleksibilnost. Sva su djeca kreativna ako im mi to dopustimo. Sve što čine. Za kreativnost je bitno da ima oznake pripadnosti. orginalnosti i osobnosti. onda je za predpostaviti da je njegov način promatranja i doživljavanja svijeta i stvaralačkog izražavanja također jedinstven i različit. Djeca žive kreativno. stalno stvaraju nešto novo. predmetu ili rješenju problema. zatim predškolska ustanova. ali malo ih je dalo određenu definiciju. neponovljivo i različito od druge djece. Kreativnost ili stvaralaštvo pripada svim područjima ljudske djelatnosti. Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. Znanstvenici su došli do spoznaje da je kreativnost opća ljudska i životna osobina. izlaženje iz rutine. igra između reda i kaosa. otkrivanje novih veza. te povezivanje i kombiniranje ideja na neobičan i jedinstven način. respektirati ga i pomoći mu da se i dalje u tom smjeru i smislu razvija. Djeca eksperimentiraju sa svime što im je na dohvatu. vrijeme rada. prostor. o društvu. Odgojitelj ga i treba tako doživljavati. sigurnost.19. Glavne značajke kreativnosti su: -fluentnost.) DIJETE. Za razvoj i jačanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete. kao i sve ostale osobine čovjeka ovisno o karakteristikama osobe. ODGOJITELJ? Što je kreativnost? Pitanje na koje su pokušali odgovoriti mnogi znanstvenici. -sloboda. -smisao za humor. grupa (zajedničko življenje s drugom djecom). kulturi. razumijevanje. Obitelj je osnovni i prvi čimbenik koji utječe na razvoj kreativnosti djece. univerzalno obilježje čovjeka. Kreativnost podrazumjeva igranje i eksperimentiranje. -originalnost ili izvornost. Uloga odgojitelja je da sasluša dijete. sloboda. -emocionalnost. Kreativnost je središte naše individualnosti. koja se različito distribuira. Ako polazimo od toga da je svako dijete jedinstveno. Moramo upoznati dječju dušu i svijet da bi im mogli pomoći u razvoju kreativnosti. njena organizacija i odgojitelj kao mikročimbenik u njoj. Najvažnija za stvaralaštvo je sloboda. a to daje proizvod. napuštanje starih pravila.znači stvaranje jedinstvenih i neobičnih ideja. Kreativnost ili stvaralaštvo je jedno svojstvo. razaranje i promjenu. -spontanost. umjetnici i praktičari. odgojitelj-roditelj). materijali. da njeguje njegovu spontanost i stvara okvire za njegova otkrića. 51 . Kreativnost je rađanje nove ideje. KREATIVNOST. socijalnoj i obrazovnoj sredini u kojoj čovjek živi. ona je snaga koja potiče razvoj našega JA. pokušaj i pogrešku. potencijal ili osobina čovjeka. Kreativna je igra.

Treba poticati djecu da se igraju idejama. Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati. jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru. gdje dijete osjeća samopouzdanje i temeljno povjerenje. U trćoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije. a time iznova oživljavamo svoju kreativnost. Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabljuje okružje koje mu pruža osjećaj sigurnosti. preuzima razborit rizik. promatra i proučava od čega je nešto. . U prvoj etapi dijete istražuje. neobične kombinacije. autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podršku kao osnovu za razvoj kreativnosti pojedinca (ne onemogućava. Malu djecu može se potaknuti da budu kreativna na nekoliko načina. uključujući: -učenje da se dobro osjećaju sa samim sobom. Drugi je način aktivnost opuštanja. ima smisao za humor. Baveći se djecom imamo priliku raditi stvari koje odrasli više ne rade. da prihvate sebe bez obzira što su drugačiji od drugih. -učenje pronalaženja mnogo odgovora na jedan problem – razvoj divergentnog mišljenja. izmišljati nove igre. više voli raditi samo. neprilagođava se grupicama. Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omogućiti kreativnost u svim područjima razvoja tijekom svih aktivnosti. U vrtiću u kojemu se odgojitelj dobro osjeća i djeca će se dobro razvijati. Kreativnost smatramo vrlo značajnom komponentom darovitosti. iskušava nove stvari. vrlo brzo uči iz pogrešaka. Odgojitelj treba naći vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. Vrtić mora biti mjesto kreativnog življenja. 52 . pokreta. neprestano ispituje zašto. U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne važnosti jer stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja će se prepoznati i koja će poticati takvo djelovanje djece najviše pridonosimo razvoju stvaralaštva. nadograđuje i provjerava. 2. o svemu što ga okružuje pronalazi igračke. običnim riječima.Stvaralački se proces kod djece može promatrati u tri etape: 1. pravila upotrebe. namjene. 3. kako izgleda. voli eksperimentirati. oblika. dopunjuje. možemo ih naučiti procesu Brainstorminga (oluji mozgova). materijala. ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili specifično izvođenje neke aktivnosti). to je zabavna aktivnost koja ohrabljuje djecu da se usredotoče na komponentu razmišljanja proširujući svoje spoznajne mogućnosti. kombinacije običnih predmeta. predmetima i da ih povezuju u nove. nema predrasuda. što se može raditi s tim predmetom ili materijalom. Djeca uživaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist. . vidi nove situacije. izražava vlastite ideje. Djeca mnogo lakše nego odrasli vide nove veze. glasa. Ta tehnika razvija kreativnost. . mislima. U drugoj etapi dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja tog predmeta. djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati korestići svoj kreativni sustav.

pokušaj to!". 2. tolerancije i uvažavanja. 53 . omogućiti veliku raznovrsnost materijala. Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike važnosti. 3. Opća usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece: 1. koja podržava kreativne izraze svakog djeteta. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najviše moguće – razvijati svoju profesionalnu kreativnost – opći stav odgojitelja: "Hajde. ideja i dovoljno vremena za kreativne aktivnosti. proces je bitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo provjeriti. Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu očituje se u stvaranju takve mreže interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece među sobom. koja dopušta stanovitu slobodu i spontanost u izražavanju. što se najčešće stječe u obrazovnim institucijama. 4. koja priznaje i podržava različitost i individualnost svakog djeteta. U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna. -razvoj novih sposobnosti i vještina.-razvoj individualnosti. Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. ali sa što manje intervencije (samostalno donošenje odluka). ponuditi poticaje kad je potrebno. odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati). koja stvara atmosferu međusobnog povjerenja. "Zašto ne!". Kreirati klimu koja ohrabljuje djecu da sebe doživljavaju kreativnima (živjeti s određenom količinom neurednosti). Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja. 5.

da ga osoblje upozna kao pojedinca sa svim njegovim potrebama i osobinama. ne samo u jaslicama / vrtiću. te se već tu s roditeljima može dogovoriti zajednička strategija. proslave. Prije nego dijete uđe u jaslice / vrtić potrebno je. . 54 . radno vrijeme.20.) . tko će biti s djetetom. Uloga odgojitelja je da pomogne roditeljima (upute se daju na roditeljskom sastanku). Jedna od temeljnih programskih zadaća koja je naročito važna u razdoblju adaptacije i koja pridonosi povoljnom i cjelovitom razvoju djeteta je partnerstvo odgojitelja i roditelja. . kako da se pomogne djetetu. o aktivnostima kojima ćemo poticati cjelokupni razvoj djece. Drugi roditeljski sastanak roditelje upoznaje s odgojno-obrazovnim procesom. vrijeme ostajanja. zajednički izleti. Treba im reči da očekujemo suradnju. tj. Prije nego dijete dođe u jaslice / vrtić potebno je obaviti neke pripreme. . prostorna organizacija. Upoznajemo ih s oblicima suradnje s njima (roditeljski sastanci. dajemo im informacije o razvojnim karakteristikama djece. . roditeljski kutić.Polaskom u jaslice / vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svom životu. Dogovara se datum prvog dolaska. . Osnovni podaci o djetetu dogovaraju se inicijalnim intervjuem kojeg provode članovi stručnog tima. te najuobičajnije reakcije. koja je njihova uloga. sudjelovanje na projektima. poboljšati suradnju stručnjaka i roditalja i omogućiti roditeljima sudjelovanje u životu i aktivnostima djeteta u jaslicama / vrtiću.) ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIĆA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA? Razdoblje adaptacije je razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze između odgojitelja i djeteta. . da se doznaju svi faktori koji mogu otežati prilagodbu. individualni razgovori. Roditelje treba unaprijed upozoriti na razdoblje prilagodbe i teškoće s kojima će se dijete suočiti. kako treba izgledati rastanak. jer nam upravo oni mogu ukazati put kojim ćemo pristupti i pomoći njihovom djetetu. boravak roditelja u skupini. uključivanje u neposredni rad. . Na početku školske godine organizira se roditeljski sastanak roditelja novoupisane djece gdje se roditelji upoznaju s osobnom kartom jaslica / vrtića (tko tu radi. materijalni uvjeti. ciljevi odgojno-obrazovnog rada). Roditelji moraju uvidjeti da su jaslice / vrtić institucija koja stručno radi s djecom i koja je zainteresirana za zdrav dječji razvoj i napredovanje. Potrebno je što više povezati obiteljski i izvanobiteljski odgoj djeteta. te im valja sa svih gledišta opisati kako će teći boravak djece u jaslicama / vrtiću. . . U dječjem vrtiću "Srednjaci" roditeljima su otvorena vrata vrtića dva dana tijekom petog mjeseca kako bi se mogli upoznati s institucijom u koju će dovoditi svoje dijete. nego i u obitelji.

agresivnost. Na vidno mjesto stavljaju igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće i one za koje je roditelj rekao da se dijete voli igrati. pa će takav odgojitelj uplakano dijete pokušati umiriti nježnim kontaktom. počinje opadati i srah od odvajanja i strah od stranih osoba (2. pa i roditelj. djeca). godina života). Dijete dolazi u novu situaciju gdje mu je sve nepoznato. Prilagodba djece ovisi o temperamentu dijece i iskustvu do prije dolaska u jaslice / vrtić. a ponekad ekstremne neprilagođenosti i šokove.One dane kada dolaze nova djeca odgojitelji posebnu pažnju posvjećuju uređenju prostora. zdravlje). Vrijeme je to u kojem se dijete i odgojitelj. jer je jednogodišnje dijete nesposobno dugo boriti se s napetim stanjima – nešto mora puknuti ako se djetetu na vrijeme ne pomogne. Odgojitelj djeteta u adaptaciji treba biti obziran. ali neka će djeca odbijati kontakt s odgojiteljem i on će to poštivati. Adaptacijsku krizu lakše će preboljeti dijete 55 . Protestiranje i plakanje su tipične reakcije vezane uz strah od odvajanja i strah od stranih osoba.. što najčešće izaziva emocionalne teškoće. (ljudi. s vremenom će shvatiti da on nije opasan. pasivno je. temelja za uspješno uključivanje djeteta u skupinu. Ako ta napeta i intenzivna emocionalna stanja dugo traju. frustirano i preprašeno. privremeni se poremećaji mogu pretvoriti u trajnije. tj. pasivnost). te će se povremeno i samo uključiti u aktivnosti. kao adaptacijska kriza neka djeca su sklonija rekacijama na fiziološkom planu (ishrana. Česti privremeni poremećaji u ponašanju kao rekacija na polazak u jaslice su: regresija – javlja se u onom ponašanju koje dijete upravo intenzivno razvija. dijete može postati apatično – takvo dijete ništa ne zanima. spavanje. Kada takvo dijete vidi kako se odgojitelj igra s drugom djecom. To razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije možemo nazvati adaptacijom. Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se način njegova življenja. šapatom. frustracije. Za pokušaj uspostavljanja kontakta valja planirati sadržaje koje djeca znaju još od kuće. poljupcem ili sl. Kad dijete ovlada govorom toliko da može komunicirati s bilo kim. Takve pojave jako uznemirju roditelje pa ih je potrebno upozoriti na njih. oni ne govore njegovim jezikom. jasno nam je zašto se u tom razdoblju adaptacije osjeća tako zbunjeno. Na osnovi te komunikacije stvara se socio-emocionalna veza djeteta i odgojitelja. Prilagodba djeteta ovisi o individualnim karakteristikama pojedinog djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. Kada dijete prvi put dolazi u vrtić osjeća se izgubljeno i bespomoćno. Glazba mora biti umirujuća i vesela. prilagođuju novoj situaciji. Kako će dijete prihvatiti jaslice / vrtić u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema jaslicama / vrtić. usvaja ili usavršava (dijete koje je upravo skinulo pelene poćinje mokriti u gačice). Uspostavljanje komunikacije s odgojiteljem jedan je od prvih uvjeta. a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač. Čemu se sve dijete mora prilagoditi.

ne suviše nametljivo. Aktivnosti koje odgojitelj provodi u razdoblju adaptacije su od posebnog značaja – to mogu biti aktivnosti sa scenskom lutkom. Najčešće zajedničke aktivnosti odgojitelja i djeteta su svakodnevne životne situacije (prematanje. hranjenje. presvlačenje. ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem. Pokušati uspostaviti kontakt ali oprezno. To su aktivnosti koje pomažu djetetu jer mu pružaju psihološko rasterećenje. Novo se dijete prihvaća onakvo kakvo jest. te osigurava aktivnosti na zraku).roditelja koji smatraju da je to što ono odlazi u jaslice / vrtić normalna stvar. tijesto. zadovoljava potrebu djeteta za uzajamnom komunikacijom. U prikladnom trenutku potaknuti dijete da se priključi odgojitelju u aktivnosti. voda. zadovoljava potrebu za raznolikom stimulacijom (npr. Također je bitno da roditelji surađuju s odgojiteljima. Pasivno. omogućava djetetu kontakt s prijelaznim objektom. Iako su u razdoblju adaptacije socio-emocionalne potrebe naglašene. Posredna nježnost odgojitelja. te je tu potrebno strpljenje odgojitelja. Odgojitelj mora dobro poznavati pozitivne i negativne čimbenike koji utječu na duljinu trajanja adaptacijskog razdoblja kako bi znao reagirati. likovni materijali i dr. povučeno dijete teže uspostavlja kontakt s okolinom pa će razdoblje adaptacije takvog djeteta trajati duže. odgojitelj treba obratiti pozornost i na zadovoljavanje svih ostalih potreba. nudi djetetu razne materijale kao što su pijesak. 56 . aktivnosti s pokretom uz glazbu. nudi mu utjehu). igra). tjelesne aktivnosti i aktivnosti s materijalima kao što su pijesak. zadovoljava potrebe za sigurnošću. Odgojitelj zadovoljava osnovne tjelesne potrebe i čuva djetetov život i zdravlje. nježnošću i ljubavlju (npr. voda. pružiti informaciju roditeljima i surađivati s njima. Djeca koja burno reagiraju dobivaju više i češće pažnju odgojitelja pa njihova adaptacija traje kraće jer se prije uspostavlja socio-emocionalna veza.

obuvanje. poticanje djece na šetanje po gradu i upoznavanje grada.). Dio je odgojno-obrazovnog sustava namjenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu školu. . Vrijeme provedbe programa predškole predviđeno je od listopada do svibnja tijekom školske godine. igre i sredstva moraju biti pregledno složena i na dohvat djece. omogućavanja stjecanje iskustva o međusobnim različitostima. adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo riječnika. 57 . tjednom planu aktivnosti i dnevnim poticajima u sobi dnevnog boravka. Upoznavanje sa osnovnim socijalnim vještinama. on je obvezan organizirati predškolu i biti nositelj provedbe njezina programa. Tamo gdje postoji vrtić. Djeca sama mogu sudjelovati u izrađivanju igara za kutić početnog čitanja i pisanja. nadređeni i podređeni pojmovi). Odgojitelj omogućava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole – usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblačenje. utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jačanja pozitivne i realne slike o sebi. njegovanje kulturnog ponašanja (za stolom.). Ciljevi programa predškole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i poticanje svih aspekata djetetova razvoja. Isto tako u kutiću za početno čitanje i pisanje mogu se nalaziti i radni listovi koje dijete uz pomoć odgojitelja ispunjava. te vještina snalaženja u prometnim situacijama. . djetetova doživljaja svijeta. razvrstavanja stečenih znanja (npr. . kulturno pozdravljanje obraćanje starijima i sl. te stjecanje osnovnih znanja. U kutiću. Plan i program rada predškole potrebno je dokumentirati i pripremiti u tromjesječnom planu i programu odgojnog sustava. sposobnost klasifikacije (po klasama. hijerarhiji i sl. a potiće i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta.). radni odgoj – stvaranje radnih navika. gore – dolje.).) ULOGA ODGOJITELJA U PROVOĐENJU PROGRAMA PREDŠKOLE? Predškola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu školu. . shvaćanje prostornih odnosa (lijevo – desno. potrebno je organizirati kutić početnog čitanja i pisanja koji je opremljen raznolikim materijalima i didaktičkim igrama. održavanje osobne higijene. te društvena priprema djeteta za osnovnu školu. . . Ona je obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaćena temeljnim vrtićkim programom. vještina i navika potrebnih za djetetov daljnji razvoj i uspješno uključivanje u program prvog razreda osnovne škole. u trajanju od 150 do 170 radnih sati. pojam jučer – danas – sutra.21. kupovine u svrhu razvoja orjentacije i socijalnih vještina. Rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja. ispred – iza) i vremenskih odnosa (gledanje na sat. Neka opća "psihička" priprema za školu obuhvaća (uz navedeno) adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja i promatranja. te upućivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada.

kao i sa skupinom u vezi sa zajedničkim interesom ili zajedničkim aktivnostima. -uspostavljanje sklada s djecom. postupno i sistematično. Rad na razvoju grafomotorike potrebno je rasporediti kroz cijelu godinu. -upoznavanje i prihvaćanje novih znanstvenih spoznaja. odgojitelj želi osvjestiti djetetu da se svaka riječ sastoji od slova. ponajprije s roditeljima polaznika predškole.Odgojitelj bi trebao organizirati posjet školi i knjižnici radi boljeg upoznavanja tih ustanova. Na kraju rada predškole odgojitelj roditeljima daje svoje mišljenje o tome u čemu se dijete pokazalo uspješnim i na koji način. -osposobljenost za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji su na bilo koji način vezani uz predškolu i mogu pridonijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu. Odgojitelj je temeljni i neposredni izvršitelj i kreator izvedbenog programa. To praćenje počinje dobivanjem prvih informacija od roditelja u prvim susretima. -poznavanje izvedbenog programa kojim će se djeci omogućiti cjelovit razvoj. Odgojitelj prati dječji napredak. Odgojitelj treba organizirati igre istraživanja i eksperimenitiranja radi uočavanja svojstva nekih materijala i klasifikacije predmeta. Ne daje nikakve konačne prosudbe o djetetu. da je svaku riječ moguće rastaviti na glasove. osjećaja. kao i primjedbe važne za poboljšanje njegova rada. sudjelovanju pojedinog djeteta. Prilikom igara u kutiću za početno čitanje i pisanje. mogućim razvojnim zaprekama ili posebnim talentima. Odgojitelj koji provodi program predškole treba jasno dati do znanja svakom polazniku da je dobrodošao i da je prihvaćen kao ravnopravni sudionik. Posjet je potrebno planirati. To su osnovni podaci o zdravlju. želja. tjelesnom razvoju. tegoba i mogućih problema svakog djeteta. razgovarati o posjetu prije i nakon posjeta. sa svakim od njih. i te glasove ponovno sastaviti u riječ – time odgojitelj dijete uvodi u svijet slova. -uspostavljanje suradničkog odnosa s roditeljima polaznika predškole. mogućim problemima. Isto tako odgojitelj putem vježbi grafomotorike (radni listovi) u vrtiću priprema dijete za školu na zanimljiv i zabavan način. organizirati. s jednakim pravilima i obvezama glede uporabe prostora i sredstava koje treba čuvati. Tijekom ostvarivanja izvedbenog programa odgojitelj će bilježiti važne napomene glede izvedbe programa. -poznavanje i odabir načina i sredstava koji će imati najbolje učinke u razvojnom poticanju djece. Srtučni profil odgojitelja predšole treba obuhvaćati: -poznavanje mogućnosti djece u šestoj godini života. u svakoj će prigodi podržavati i poticati dječju 58 . Tijekom rada u predškoli odgijitelj će nastojati pomoći nesigurnoj djeci i onoj s posebnim potrebana. -razumijevanje potreba. U sobi dnevnog boravka oraganizirati mali razred. Prava i obveze treba naglasiti jer su one dio aktivnog pripremanja za osnovnu školu kao novi sustav prava i obveza.

brzini i kvaliteti prerada informacija. primjena prije stečenog znanja u novim situacijama. Daroviti: su izrazito usmjereni cilju (žele riješiti problem i u nepovoljnim uvjetima). razumijevanje i baratanje brojevima. brzo usvajanje novih i neobičnih pojmova. osobine ličnosti. Darovitost. drugačije od večine vršnjaka. .kreativnost i inicijativnost. psihologa. raznim oblicima umjetničkog izražavanja. metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamćenja). Kreativnost se očituje najviše u originalnosti rješenja. brže. onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost. bogat rječnik. poptavljanje pitanja. formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama. organiziranje informacija. pa se darovitost može odrediti kao sklop urođenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omogućuju da u jednom ili više područja aktivnosti dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. bolje. rano čitanje. te će nastojati da svaki polaznik iskuša i razvija svije psihofizičke snage i potencijale. znatiželju). defektologa. . kreativnost. više. odnosno izuzetno razvijene potencijale. Dakle. stavova. Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati. Nadprosječne sposobnosti mogu se prepoznavati u rješavanju problema i testova intelektualnih sposobnosti. govoreći o darovitosti. to su djeca koja nešto rade prije. 22. znanja. dobro pamćenje. Međutim. količini i kvaliteti ideja. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma. originalnom načinu rješavanja problema. uočavanju socijalnih situacija. imaju interes u radu. dobra memorija za melodije i slušanje uputstva. -kvalitativne razlike.(smislenija i kvalitetnija pitanja. Darovito predškolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva dodatnu pažnju odgojitelja i pomoć osposobljenih stručnjaka (pedagoga. kvalitetniji odgovori na pitanja. te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost i darovitost). uspješnije.) POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI? Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. osiguravajući djeci širok opseg iskustva. učenje bez direktnog poučavanja. te uvjete za razvoj vještina. kojima će upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost. Znakovi nadarenosti kod predškolskog djeteta su: -vanjsko ponašanje(znatiželja. neuobičajenim pitanjima i odgovorima. Specifične količine osobnosti manefestiraju se u velikoj motivaciji za rad. lakoća izražavanja. tjelesnim sposobnostima. 59 . većina ljudi pritom misli na izuzetne sposobnosti. pamčenju i količini znanja. entuzijazam. omiljenosti i popularnosti u grupi.). . školskom uspjehu. imaju specifične interese (oduševljeni su problemima. imaju veliku radnu energiju (ustraju na problemu bez umora).

Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjećajem odgovornosti i nezavisnosti. Odgojitelj u dječjem vrtiću se brine i za zadovoljavanje specifičnih potreba darovitog djeteta. Specifične potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s vršnjacima prema kronološkoj dobi– nije ih poželjno izdvajati od vršnjaka, već ih naučiti suradnji s njima, naučiti ih da cijene i manje uspješne, a zauzvrat će biti cijenjeni i prihvaćeni; -kontakti s vršnjacima prema intelektualnoj dobi– zbog stimulativnosti, zbog toga što se djeca međusobno potiću, i dobri su za izbjegavanje osjećaja da je "drugačije". Darovito djete ima potrebu raditi u obogaćenim i proširenim odgojnoobrazovnim programima. Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u učenju. Darovita djeca sklona su prihvaćanju izazova sve do točke moguće pogreške. Darovita djeca imaju potrebu za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta. Nezgodna ponašanja darovitog djeteta su dosada, nemir, agresivnost, nestrpljivost, frustriranost i pretjerana osjetljivost, monopoliziranje odraslih. U radu s darovitima bitno je identificirati ih, pružiti odgojno-obrazovnu podršku njihovom razvoju, a potom i profesionalnom razvoju i angažiranju. Osnovno načelo u radu s darovitima je individualizirani i diferencirani način rada u skupini i izvan nje. Podnačela su: poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti, uvažavati specifične dječje interese i omogućiti da ih zadovoljavaju i produbljuju, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima i na način koji mu najbolje odgovara, organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa, postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima, osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu, osigurati više vremena za rad, stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja, ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje. Primjena navedenih načela u radu provodi se pomoću slijedećih principa: izbjegavati biti krut, nefleksibilan u radu, ne učiti djecu ono što već znaju, ne očekivati da dijete bude darovito u svakom pogledu, ne dopustiti da se uključe u više aktivnosti no što ih može uspješno riještiti, ne dopustiti da pretjerano okupira pozornost odgojitelja, ne previše pomagati darovitom djetetu, ne dopuštajte prazine u učenju i ponašanju, ne omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu, ne uspoređivati ga, ne izrabljivati talente darovitog djeteta. Temeljeni pristup u radu s darovitima je: rad na projektu, rad u maloj skupini, individualni rad, ostale izvan vrtićke aktivnosti i dodatna sredstva – materijali.

60

23.) AKTIVNOSTI IZRAŽAVANJA OSJEĆAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju osobnosti. Emocionalni razvoj rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegovih socijalnih učenja. U izražavanju osjećaja odgojitelj mora biti model djeci, bitno je poticati emocionalnu inteligenciju djeteta. Odgojitelj treba pomoći djetetu u izražavanju njegovih osjećaja i briga, a to znači, pružiti im dovoljno vremena, empatije i podrške. Odgojitelji moraju slušati, suosjećati i pomagati djetetu u razumijevanju svojih misli u igri, a jednako tako i u verbalnim razgovorima. Emocionalne sposobnosti: - identificiranje i označavanje osjećaja – prepoznavanje osjećaja u različitim situacijama, nazivanje emocija pravim imenom; - izražavanje osjećaja – iskazivanje osjećaja riječima, neverbalno, minikom, gestama; - procjenjivanje intenziteta osjećaja – utvrditi koliko je jak osjećaj koji je dijete obuzeo, povezivati procjenu sa izražavanjem osjećaja i identifikacijom; - upravljanje osjećajima – kontrola osjećaja i zatomljivanje nepoželjnih ispoljavanja osjećaja (npr. fizičku agresiju); - upravljanje osjećajima – uviđanje što je u pozadini osjećaja, pronalaženje načina za nošenje sa strahovima, tjeskobama, bijesom i tugom. Kongvitivne sposobnosti: - empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i briga i sagledanje situacija iz njihove perspektive, poštovanje razlike u stavovima drugih; - otkrivanje sebe – izgrađivanje povjerenja u odgojitelja i skupinu, te bez opasnosti govoriti o unutarnjim osjećajima; - prihvaćanje samog sebe – poznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Ne izraženi osjećaji gomilaju se, te mogu biti izraženi eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponašanjem. Pokazivanje osjećaja je nešto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na pokazivanje osjećaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujuć, odgojitelj mora ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca rađaju sa sposobnošću da razviju moralno ponašanje.
61

Djeca se uče služiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im komunikacija pruža praksu u upotrebljavanju i služenju riječima koje su povezane s njihovim motivacijama i osjećajima. Kada čuju druge kako se služe riječima za izražavanje emocija i ona će sama to pokušati. Četiri su osnovne emocije: tuga, sreća, ljutnja i strah, te je potrebno učiti djecu kako ih prepoznati. - Tuga - javlja se u vezi s gubitnok nećega čemu smo težili ili nečega što smo cijenili, posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge. - Sreća ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije. - Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja. - Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u situacijama opasnog objekta ili prijetnje; ključni momenat je nedostatak moći, to je aktivna emocija. Aktivnosti za izražavanje osjećaja su npr.: - "Govorimo tijelom" - izražavanje emocija tijelom; - "Šta napraviš kad si ljut" - suočavanje s različitim emocijama; - "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti; - "Čarobni štapić" - poticanje djeca na iskazivanje sreće. Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomoću kojih kongitivna inteligencija može više ili manje doći do izražaja. Poticanje djece na slobodno izražavanje emocija na različite načine pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumjevanju svojih i tuđih emocija. Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima ova dva uma su u ravnoteži, no čim emocionalni um postane jači od racionalnog čovjek je u "vlasti" emocija.

62

stoga se pruža roditeljima mogućnost sudjelovanja u svim aspektima programa. Suradnički oblici – roditelj volonter u skupini. pregled dnevnih aktivnosti.). tj. roditelj gost u skupini. Posebni oblici – blagdanske radionice. otvorenost. . objektivnost. Na njoj je potrebno raditi i prije samog dolaska djeteta u vrtić. Veliki dio partnerstva vrtića s okružjem je partnerstvo s roditeljima. tolerancija i sposobnost razmjene informacija. roditeljski radionički sastanak. izjave. te se njihovo partnerstvo temelji na komunikaciji. Prema programskom usmjerenju poštuje se dijete i roditeljska sredina. izložbe. Zajednička uloga odgojitelja i roditelja kao partnera je odgoj i obrazovanje djeteta. odgoj djeteta. Stvara se odnos međusobnog poštovanja i zajedništva. a to može samo pozitivno djelovati na djetetovo prihvaćanje predškolske sredine. posjete različitim mjestima. koja poštuje drugoga i sposobna je razumjeti ga. individualni razgovori. Partnerstvo roditelja i odgojitelja je jedna od temeljnih programskih zadaća. plakati. Informativni oblici – časopisi za roditelje i djecu. 63 . Komponente partnerstva su povjerenje. roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta. svakodnevni dogovori i razgovori. kutić za roditelje (informacije o pravilima ponašanja. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije cjelovitog djetetovog razvoja. iskrenost. crteži. Na taj će način roditelji steći povjerenje u ustanovu i njene djelatnike. Odgoj i obrazovanje u vrtiću trebao bi biti dio jedinstvenog.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE? Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolskog djeteta gleda na dijete kao vrijednost po sebi koje se prihvaća u svojoj osobnosti i kao člana obitelji s njenim osobnostima i sustavom vrijednosti. 3. već u obitelji. što je temelj partnerskog odnosa. 2.24. Važno je roditeljima prezentirati vrtić kao stručnu ustanovu koja se brine za dobrobit djece. Partnerstvo odgojitelja i roditelja je nužnost jer bez njega nije moguće pridonositi povoljnom i cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Odgojitelj bi trebala biti osoba koja je dovoljno stručna i sigurna u sebe i svoje sposobnosti. Odgoj ne počinje u dječjem vrtiću. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja roditelja i odgojitelja. posjete obitelji. Odgoj djece u vrtiću nije moguće promatrati bez odgoja djece u obitelji. . razne zajedničke aktivnosti. Partnerski odnosi se ostvaruju kroz raznolike oblike suradnje s roditeljima: 1. roditeljski sastanci. kakav nam je danas bio dan. .

Davanje znanja roditeljima – potrebnih za odgoj djece. ogledni rad odgojitelja s djecom pred roditeljima ili video snimka. i kao takav je odgovoran za kreiranje stvaralačke atmosfere. Odgojitelj kao profesionalac je inicijator suradnje s roditeljima. . ako se treba priopćiti nešto negativno – ako postoji neki problem). glavni dio je radničkog tipa. a u završnom dijelu radnog sastanka iznosi se zaključak. te potiće odgojitelje na stalnu komunikaciju s roditeljima. sadržaj rada vrtića. Posredno i neposredno sudjelovanje roditelja u radu vrtića. a da bi ona bila uspješna. ali profesionalnu atmosferu i dobar odnos). ali i grupe djece s istim ili sličnim kulturnim. . osnovne aktivnosti djece.Znajući to. prepoznavanju svojih i djetetovih potreba. Individualni razgovori dogovaraju se s roditeljima jednog djeteta. religijskim ili inim značajkama.) i aktivnosti nakon susreta (što je bilo dogovoreno). informativnog tipa. roditelji trebaju s odgojiteljima imati zajednička polazišta kao temelj. . pripremiti roditelje (obavjest sa svim potrebnim informacijama). Prije samog sastanka priprema odgojitelja. rasprava. Cilj suradnje s roditeljima je osvješćivanje znanja o sebi kao roditelju. pismeno o djetetu. aktivnosti na dan održavanja susreta (prostor i sl. Roditeljski sastanak ima nekoliko faza. 64 . dogovara se vrijeme – to nisu svakodnevni dogovori i razgovori. Roditeljski sastanci mogu biti: druženje djece i roditelja. Roditelj je kompetentniji u poznavanju svog djeteta. Obostrano informiranje – usmeno. Partnerstvo se temelji na komunikaciji. predavalačkog tipa. radionice. oglednog tipa. Prije samog roditeljskog sastanka treba promisliti susret (konzultirati se s kolegicom oko teme i strukture). 2. početni – uvodni dio radnog sastanka može biti neka igra. 3. Dobar vrtić stalno potiće roditelje da svoje ideje i primjedbe o odgoju stalno istiću odgojiteljima (pismeno ili usmeno). uspostaviti opuštenu. ukoliko inicijativa nije obostrana. u integralnoj metodi roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta i tako postoje tri pravca djelovanja na roditelje: 1.+. Kako programsko usmjerenje poštuje dijete i roditeljsku sredinu. Individualni razgovori također imaju faze – uvodna (pozdrav. razvojne potrebe. komunikacijskog tipa. završni dio (što je dogovoreno). odgojitelj prihvaća roditelja kao djetetovog prvog odgojitelja. glavni dio (odvija se po principu + . odnosi se na psihofizičke osobine djece određene dobi.

a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I ČLANOVA STRUČNO – RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Odgoj i obrazovanje u vrtiću treba biti dio jedinstvenog. -osigurava sredstva za što funkcionalnije praćenje i dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa. -doprinosi zaživljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom procesu (povezanost potreba. stručnog unapređivanja i usavršavanja. Zajedničkim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija dječjeg vrtića. te zajedno s odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu. Svaki od članova stručno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog odnosa s odgojiteljem: *Ravnatelj: -potiće timski pristup svih segmenata rada vrtića. -organizira stručno usavršavanje izvan ustanove. prava. praćenja. odnosno djećjem vrtiću. defektolozi raznih profila. čine: ravnatelj. *Pedagog: -pomaže i surađuje s odgojiteljima u unapređivanju funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa. ostvarivanja. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja članova stručno-razvojne djelatnosti i odgojitelja. tako podižući kvalitetu rada i zajedničkog življenja djece i odraslih u dječjem vrtiću. -potiče stručne djelatnike na uključivanje u sve oblike stručnog usavršavanja. do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtićkim. Stručni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraživanja odgojne prakse. viša medicinska sestra. itd.25. -osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina. ocjenjivanja postignutog. *Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaća u odgojnim skupinama. područja razvoja djeteta i funkcionalno prostorno i materijalno okruženje). itd. 65 . Članove srtučno-razvojne djelatnosti u predškolskoj ustanovi. pedadog. socijalni djelatnici i drugi vanjski suradnici. Važno je da odgojitelj i članovi stručno-razvojne djelatnosti u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. provedbi i valorizaciji odgojno-obrazovnog procesa. -potiče timski pristup u planiranju. -povezuje stručno usavršavanje odgojitelja s unapređivanjem odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima. Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za kvalitetu procesa rada u vrtiću. psiholog. od programiranja.

Od pedagoga kao i od odgojitelja zahtjeva se samorefleksija vlastitog rada. Odgojitelj i pedagog trebaju blisko surađivati u akcijskom istraživanju. procjenjuju razvojne potrebe i mogućnosti djeteta. on je sudionik u akciji s odgojiteljem i vanjski promatrač interakcije odgojitelj – dijete. kao i pravodobno poduzimanje pravilnih radnji za stvaranje slike o djetetu i njegovim mogućnostima. -pomaže i surađuje s odgojiteljem u kreiranju individualiziranih zadaća za pojedino dijete. a ne određivati što će raditi. itd. ostvaruju. itd. Stručni suradnici imaju zadatak odgojitelju pružiti pomoć da on sam odluči kako će raditi. *Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih bioloških potreba djeteta. a stručni suradnici posvećuju pozornost kvaliteti odgojnoobrazovne akcije. Ta je slika važna za njihov zajednički rad na programiranju. sadržaje i oblike stručnog usavršavanja. sredstva i način. Tako se odgojitelj osposobljava za istraživanje i evoluiranje vlastite prakse. planiranju. ima ulogu medijatora koji je u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljem i potiče njegovu samorefleksiju. U procesu promatranja.-pruža podršku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba djeteta s posenmim potrebama. raspravljanja i primjedbe na osnovi čega se stvaraju nove hipoteze i prijedlozi koji 66 . Odgojitelj praktičar određuje što. U odgoju bitnu motivaciju za rad s djecom imaju i drugi suradnici. tj. a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije vezane za njihovo kvalitetno i pravovremeno zadovoljavanje. Prateći djecu u njihovom djelovanju stručni tim i odgojitelji. kritičko sagledavanje vlastite akcije i značenja koja imaju za druge. Pedagog u zajedničkoj raspravi s odgojiteljem analizira učinke uvedenih promjena. Stručni suradnici predlažu cilljeve i zadatke. itd. ostvarivanju i vrednovanju različitih oblika odgojno-obrazovnog rada. Izgrađivanje refleksivnog praktičara temelji se na samokritičnosti svih sudionika. mogućnost prepoznavanja djetetovih raznovrsnih potreba. Odgojitelji u suradnji s drugim stručnjacima utvrđuju. *Defektolog: -pomaže odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s posebnim potrebama. analiziranja i osvješćivanja svojih pogrešaka u radu. odgojne situacije. razmjena mišljenja. sadržaje. Tu je jako važno stručno znanje. samoprocjenjuju zadaće odgojitelja. Pedagog – istraživač je od početka uključan u sve etape akcijskog istraživanja. -pomaže odgojitelju u usklađivanju prostorno-materijalnih uvjeta i specifičnih potreba djeteta s teškoćama u razvoju. odnose između odraslih i dijece i dijece međusobno. tj. odgojitelju je potrebna pomoć članova stručno razvojne djelatnosti. akcija u praksi. tj. što predstavlja prvi korak prema refleksivnom praktičaru. kako. postupke. sveukupne uvjete razvoja djece u dječjem vrtiću. Odnos pedagoga istraživača i odgojitelja praktičara je demokratski. U zajedničkoj raspravi ohrabruju dijalog.

ostvatit će se osnovna uloga predškolskog odgoja.suradnju stručnjaka i roditelja. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti traži veliko povjerenje. te uključivanje roditelja u život i aktivnosti djeteta i u sve oblike izvanobiteljskog odgoja.što veće povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja djeteta. Tako se odgojitelj osposobljava za kritičko razmišljanje o svojoj praksi i da svoju refleksiju artikulira sebi i raspravi s drugima što se smatra emocionalnom značajkom refleksivnog praktičara. a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija.će se u idućoj akciji provesti. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti trebalo bi se usmjeriti na: . 67 . Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja i drugih stručnjaka mora biti usmjereno na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija bila ostvarena kao odgojna. . Takvo će partnerstvo utjecati na cjelovit razvoj osobnosti djeteta i kvalitetu njegova života.široko postavljen opći. tj. izrazitu otvorenost i toleranciju. . otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja.

motivaciju i vještine da individualno i u zajedništvu djeluje u cilju rješavanja postojećih problema i prevencije novih. Cilj ekološkog odgoja je razumjevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti. te stjecati praktično iskustvo u rješavanju problema. Zadatak ekološkog odgoja na razini srjecanja vještina je razvijati vještine prepoznavanja. te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi. stavove. s jedne strane je usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponašanja prema okolišu. postavlja se pitanje kako maloj djeci približiti razumjevanje potreba našeg okoliša. a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugrožavanja i u zaštiti okoliša). Djeca mnogo uče oponašanjem odraslih. nastavlja se na dječjim akcijama i završava "AHA!" doživljajem. Stoga je cilj ekološkog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti čovjeka i okoliša.26. Zadatak ekološkog odgoja na razini stjecanja znanja je pružiti djeci i mladima temeljna znanja o problemima okoliša (o tome kako oni nastaju. u akciji i u življenju. Predškolska institucija i odgojitelji postavljaju i osiguravaju određeni kontinuitet u razvoju ekološke osjetljivosti. kao namjerni utjecaj na razvoj ekološke svijesti pojedinca. a s druge strane na ispravljanje već usvojenih pogrešnih gledišta. te je prevladavanje tog problema moguće samo ako se problematici okoliša pristupi više sa stajališta odgoja nego samo sa stajališta stjecanja znanja. i to polazeći od razvojnih mogućnosti i stvarnih ekoloških iskustava djeteta. stoga poruke koje im upućujemo moraju biti promišljene i usmjerene na razvoj ekološke svijesti. Da bi se to postiglo.) EKOLOŠKI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI – ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU? Ekološki odgoj. Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke". aktivno istraživanje i rješavanje djeci bliskih ekoloških problema. koja je uloga stručnjaka. postupaka i akcija koje dijete stječe i razvija pod utjecajem nenamjernih odgojnih čimbenika. Ekološka dimenzija odgoja jedna je od aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanističko-razvojne koncepcije predškolskog odgoja. 68 . sprečavanja i ispravljanja zlouporabe okoliša. Oni trebaju konkretna iskustva. Međutim. kako se mogu riješiti. Samo ekološki osvještena okolina ugradit će u dijete ekološko razmišljanje. poticanju emocionalnog pristupa problematici. razvoju populacije koja brine o okolišu i ne zanemaruje njegove probleme. koja ima znanja. Ekološki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekološke osjetljivosti i komunikacije djece i odraslih. ekološki odgoj mora započeti u najranijoj dobi djetetova života i trajati cijeli život. pozitivno emocionalno ozračje. te na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koji počinje u prirodnoj znatiželji. Stoga se učenje mora temeljiti na istraživanju i temeljitom znanju o problematici. kolektivnom traganju za strategijama rješavanja problema.

-konstrukcijske aktivnosti. što je otpad i kako nastaje. npr. stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša. . ovladavaju izravnim iskustvom. 69 . Kada govorimo o ekološkim aktivnostima. Kada se radi o mlađoj djeci. upoznavanje odlagališta. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za ekološki odgoj podrazumijeva: razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu.Ekološki odgoj počinje još u obitelji. -aktivnosti uljepšavanja okoliša. -praktične aktivnosti u okolišu. igru ili kroz projekt istrašujemo. 3. istraživanjem i ispitivanjem okoliša. povećanje znanja o ekološkim problemima. Sadržaji ekološkog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. 4. ispitivanje. 2. . da verbalno komentira nakon stvaranja opisanih uvjeta i pomnog promatranja djece u akciji. što se zbiva sa smećem. razna lota i društvene igre s pravilima. Odgojitelj osigurava raznovrstan okoliš gdje će dijete izazvati na promatranje. postavljanje hipoteza. -aktivnosti kojima se istražuju problemi okoliša. njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu. Ekološki pojmovi najlakše se. -aktivnosti koje veličaju okoliš ili podučavaju o okolišu. brinuti se o biljkama i životinjama u vlastitom domu i izvan njega. Potrebno je urediti i kontinuirano dopunjavati kutiće koji su dizajnirani tako da djeci omogućuju konkretno istraživanje i rješavanje problema i igru. tj. razvijanje ekoloških vještina. diviti se. te zajedno s djecom treba često boraviti u prirodi. . samostalnost. Zatim stvara psihološko ozračje da zapaža i podrži dječji interes za spoznavanjem i istraživanjem. eko memory. kao i putem svih mogućih načina izražavanja onoga što se u tim procesima doživjelo i iskusilo. recikliranje papira. s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece predškolske dobi. upoznavanje s opasnom otpadom i znakovima opasnosti. istraživanje i eksperimentiranje. Odgoj i obrazovanje utječu na razvoj ekološke osjetljivosti djece. 5. Isto tako i igračka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja može nositi ekološku poruku. naglasak je na razvijanju vještina očuvanja okoliša u svakodnevnom i djeci bliskom okruženju. suradnja i sloboda u iznošenju osobnih ekoloških viđenja i uvjerenja. To je stoga jer se unutar odgojno-obrazovnog sustava potiču dječje aktivnosti. Tako se na tržištu pojavio velik broj igračaka kojima je cilj da osim zabave pruže i obavijest o okolišu i djelotvornom načinu njegova očuvanja. omogućava se susret s različitim ekološkim ponašanjem i mišljenjem. Ovisno o dobi djece nudi nam se mogućnost da kroz slikovnicu. uočavajući s djecom njenu ljepotu. razvija se ekološka kritičnost i stvaralaštvo. Te aktivnosti bi mogli svrstati u pet kategorija: 1. govorimo o konkretnim sadržajima i ukupnih odgojnoobrazovnih nastojanja kojima se kod djece i odraslih razvija ekološka osjetljivost i ekološka svijest. Vrste aktivnosti predškolskog djeteta u vrtiću koje se mogu provoditi u ekološkom odgoju: prepoznavanje različitih vrsta otpada.

suradnji. drugi je oblik savjetovanje i poučavanje putem ponašanja i posljedica što ih možemo doživjeti. te da bi se usvojio određeni kodeks ponašanja nije dovoljno da se djeca upoznaju s važnošću odgoja za mir već je potrebno da ga primjenjuje u svakodnevnom životu. kojeg se treba poznavati da bi mu se prilagodio način rada. intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. Cilj je da dijete vidi vlastito ponašanje i svoj odnos s drugima. a u sebi uključuju zadovoljavanje bioloških. tj. Samospoznavanje prvi je korak u odgoju za mir. prihvaćanje drugih). odgovornost. tjelesne i intelektualne mogućnosti. te u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. Da bi se netko zalagao za mir. inicijativa. tolerantnost i suradništvo potrebno je angažirati djetetove "glavu. ruke" – kognitivno. S ciljem razvijanja kvaliteta osobnosti kao kreativnost. vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. Vrijednosti za koje se zalaže suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba. Dijete mora biti u centru odgojnog rada. U radu treba primjenjivati metode koje će kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi. Da bi se utjecalo na stavove djece. U radu treba polaziti od dječjeg iskustva. poštovanje i razumjevanje drugoga. Važno ja da svako dijete ima priliku iznjeti svoje mišljenje i biti u situaciji da sluša i prati poruke drugog. Odgoj za mir uključuje razvijanje solidarnosti s različitim skupinama i pojedincima. Odgoj za mir i toleranciju treba počivati na nekoliko vrsta odgojiteljevog ponašanja. psihomotorno – odgoj i obrazovanje moraju angažirati cjelokupnu osaobu. jer je to osjećaj da i drugi trebaju živjeti i da najbolje žive u slobodi. Zadatak je svih da se zalažu za unutrašnji mir (uključivanje u skupinu. Potrebno je poticati komunikaciju jer je ona bitna za socijalizaciju. suradnju i toleranciju mora razumjeti zašto je to važno.Odgoj za mir i toleranciju je težak i odgovoran čin jer zahtjeva od odgojitelja da i sami budu osobe pravednog mira. mir s drugima (prijateljstvo. Tolerancija je prva ljudska oznaka takvog mira. Ovako se pokreću i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrađuju novi pogled. 70 . mir s prirodom. Prvi je oblik isijavanje pravednog mira. psiholoških. socijalnih. afektivno. Ono je to koje se treba respektirati. srce. Aktivne metode moraju voditi računa o dječjem interesu. Ono vodi boljoj samokontroli i lakšem razumjevanju drugih. da shvati važnost vlastitog djelovanja i stavova prema sebi. te se suvremeni odgoj mora temeljiti na sudjelovanju. Zato se nove metode odgoja moraju temeljiti na dječjoj aktivnosti. solidarnost). kritičnost. pri čemu uloga igre dobiva istaknuto mjesto. da razvijaju međusobnu suradnju i pomaganje. interakciji i međuodnosu svih sudionika odgojnog procesa i treba angažirati cjelu osobnost. Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju humanizacije međuljudskih odnosa.

Danas se pojam ekološki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za održivi razvoj. demokracije i zaštite ljudskih prava. odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje ravnoteže u kojoj se može razvijati svaki čovjek. tolerancije. kako bi se naglasila međuovisnost čovjeka i prirode. 71 . ljudima i samim sobom. nenasilja. pa tako i ekološkog odgoja i odgoja za mir i toleranciju je: živjeti u skladu s prirodom. ali i globalna zajednica. Zato nam je potreban odgoj i obrazovanje koji promiču vrijednosti mira. Temeljni postulat odgoja za održivi razvoj.

te problemi nužno mijenjaju značaj i smjer.). Rani istraživački doživljaji i aktivnosti dovode do prve selektivnosti na osnovi osjećaja ugode i traženja da se ono ponovi i produži.27. U istraživačkim aktivnostima predškolske djece može se govoriti o više razina dječjeg rješavanja problema: 1. vida i njuha dijete počinje prikupljati podatke o svijetu u kojem živi. o odnosima.razina -Dinamika strukturiranja i restrukturiranja prostora. 4. skladno-neskladno..razina -Djelovanjem predmeta na predmet. stvara nešto novo. Dijete manipulira predmetima. okusa. mijenja i uči.proizlazi iz uspostavljanja odnosa između sebe. kako izgleda.počinje postavljanjem predmeta u međuodnose (djeca koja su u jednom dijelu sobe stvarala kaos povući će se u drugi središnji dio ili će pomicati i sami raspoređivati dijelove namještaja). prostor i raznovrsne materijale između kojih svako dijete može birati i naći ono što je u skladu s njegovim aktualnim potrebama i mogućnostima. 3. Angažirajući osjetila opipa.razina –Rukovanjem predmetima.razina -Postavljanjem predmeta u međuodnose. Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne elemente). vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti.grupiranje. Dijete se razvija. dječje postavljanje predmeta u međuodnose. intrizična motivacija. odložiti na veću ili manju udaljenost.) ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE? Dijete poćčnje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja. Češće se bavi pitanje kako (npr. dijete se također mijenja. što se s njim može raditi. prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom. tj. zgužva i sl. Intenzivno istraživanje okoline i to baratanje.dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela koristeći neke predmete kao dodatne instrumente. Dijete uči o svojstvima predmeta. proučava od čega je nešto. uložiti više ili manje snage da se stisne. tanko-debelo. ostvaruje se nešto što nije unaprijed zamišljeno tijekom aktivnosti. kreativno. a na to ga potiče motivacija iznutra. magnet 72 . isprobavanje. raširi. klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju (veliko-malo.. 2. Dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja predmeta. uzrocima i posljedicama. . drugačije. Motivacija za istraživanjem potiče iz djeteta i iz njegove okoline.). te dijete stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu. privući magnetom) nego zašto (npr. istraživanje predmeta i materijala dio je istraživačkih svojstava koja djeca spontano iskazuju. djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za djelovanje dovode do nastajanja i uočavanja problema i njihovog rješavanja. potrga. sluha. Registrirajući pojave i promjene nastale njegovim djelovanjem i otkrivanjem novih kvantitativnih i kvalitativnih struktura.

negodovanja. Uči se nošenju s frustracijom. U nekoj djelatnosti dijete razvija pažnju. 5. . težina. voda. te razvijaju i individualni stil rada.razina -Mašta. U početku istražuje svoje tijelo i tako razvija sliku o sebi.promatranje jednostavnih poslova odgojitelja i odraslih. Pored iskustveno doživljajnog aspekta dječje djelovanje ima i relaksacijski i terapijski učinak npr. iskazuje domišljatost. 2. prometnih sredstava. Sami si doziraju teškoće. ogledalo koje im šalje i prima slike o njima samima. inspiracija. nizati – iskustva o osobinama predmeta i raznog materijala – boja. ushićenje. Djeca zaokupljena djelovanjima manje su agresivna i nema sukoba. 73 . Tada se javlja igra "kao da" u kojoj dijete svjesno koristi simbole – zamjene za stvarne predmete. mješovitog akcijskog govornog plana na verbalni. to je veća mogućnost za izražavanjem emocija ugode ali i rasterećuje od neugode. Jača njegova osobna sigurnost i samopotvrđivanje. . društvenih zbivanja u okolini. Važan činitelj dječje stimulativne okoline je odgojitelj. Traži prijateljevu pomoć u djelovanju. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja.istraživačko manipuliranje predmetima – bacati. rastavljati. Istraživačke aktivnosti pridonose i razvoju govora djeteta.upoznavanje nekog ili nečeg – igrač. Djeca su jedni drugima poticaj. puniti. On osigurava raznolikost materijala. aktivnosti otkrivanja. strukturiranja i izražavanja. Tijekom širenja i razvoja istraživanja javlja se simbolizacija. oblik. .stvara se i razvija na temelju iskustva djelovanja. slagati. osvještava probleme i partner je u akciji djeteta. U igrama istraživanja i simboličkoj igri iskazuje se i razvija djetetova osobnost. prazniti. okružje stimulativnije. predmet. izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. . veličina. tijesto. savijati. Razvojem govora razvija se i suradnja među djecom. . te što su dječje aktivnosti spontanije i slobodnije. govorno označavaju elemente djelovanja. pijesak. često riječima prate akciju. Budući da dijete počinje istraživati čim se rodi i pri tom angažira osjetila te tako prikuplja podatke o svijetu. situacijskih pomagala i alata za rad ljudi. Situacije koje pridonose razvoju mašte su: istraživačke aktivnosti. 3. a na odraslima je da mu osiguraju raznolike poticaje. Kada dijete pokuša označiti uzročnost svoje radnje to ponekad čini na razini magije i mašte (npr. ljutnju. pojava. Ona ovisi o djetetovim iskustvima sa stvarnim predmetima. glina. prirode-biljaka i životinja. radost. potiče djelovanje. .privlači). U istraživačke aktivnosti dijete unosi emocije. ushićenja. raznovrsnost i maštovitost. U dječjem vrtiću provode se ove istraživačke aktivnosti: 1. magnet ima posebno ljepilo). Odgojitelj može olakšati i potaknuti dječja uklapanja u riječi u praktično djelovanje s okolinom i to u prenošenju s akcijskog tj. disciplinu.

klepsidre. tvorevine od brašna (tijesto i tjestenina). slikovnice. granulati od različitih materijala. livade. posjeti. kazališta. muzeji. Tijekom rada on potiče djecu. polja. te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj biljaka . crkve. . klješta. glumcem. Atraktivni materijali kao tijesto. obrtničke radionice. građevni i konstruktivni elementi.istraživačke aktivnosti u užem smislu. glina. more. škole. tvornice. izleti. tržnice. potoci.šetnje. . knjige. istovrsnost i raznovrsnost ponude može se uspješnije rješavati praćenjem zainteresiranosti djece za pojedine elemente istraživanja kao i znalačkim pretpostavljanjem razvoja.audiovizualna sredstva i dr.rastresiti meterijali – brašno. Od jednostavnijeg ka složenijem ostvarenju. Istraživanja. materijale i neometano odvijanje aktivnosti. izvijači. . jezera. kiparom. učiteljem i roditeljem koji je pripadnk nekih zanimanja da djeci pokažu nešto iz svog djelotvornog rada. za stvaranje efekta svjetlosti i elektriciteta. dječjim književnikom. . . Vodeći računa o psihofizičkim mogućnostima. Korisni su i povremeni razgovori u susretima sa slikarom.magneti s brojnim predmetima koje privlači ili ne privlači. glina. odgojitelj nudi predmete dječjih akcijskih istraživanja: . rijeke. . obogaćuje njihovu spoznaju i pokreće prena višim nivoima. Uloga odgojitelja u istraživačkim aktivnostima djece je da osigura prostor. službe javne sigurnosti. radio. . pijesak okupljaju više djece i o tome ovisi količina ponuđenih elemenata. oranice. . pijesak. . . Veselje izaziva i gostovanje kazališta lutaka i dječjih kazališta. šećer. sol. . boja i bojenje. .odloženi i otpadni predmeti. opernim ili baletnim umjetnikom.4. 74 . botanički i zoološki vrtovi. šume. voda. . .radni instrumenti i predmeti kao vage.voda. 5. prometnikom. lupe. pilice. čekići. piljevina. zdravstvene ustanove. Objekt istraživačkih potreba djece postaje i prirodno i društveno okružje u obliku posjeta odgojitelja i djece kao što su npr. . susreti s ljudima različitih profesija i stvaraocima. . . trgovine. plastelin. knjižnice. razne vrste zemlje i tla. .igračke i predmete za igre (lutke. namjenski konstruiran didaktički materijal).sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje zvukova.mehanizmi i djelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava. TV.raznovrsne prirodnine i proizvodi iz djeci dostupne okoline. usmjerava ih. te prateći interese djece. . otkrivanja i oblikovanja imaju svoj razvojni slijed. pošte. Pri ponudi ovih materijala važno je zaštititi djecu od mogućih ozljeda i voditi računa o elementarnoj zaštiti prostora dječjeg djelovanja. bare. parkovi.

. . Odgojitelj kao sudionik u dječjim akcijama postaje i sam duševno bogatiji dječjim orginalnim djelovanjem i ostvarivanjem. . Dijete ima mogućnost baviti se. 75 . spuštajući se niz tobogan. Inicijativa odgojitelja isprepliće se s dječjom i potiče dječju volju. Demokratski odnosi u odgoju predškolske djece podržavaju aktivnu i stvaralačku prirodu djeteta. U dječjem istraživanju i otkrivanju. promatrajući životinje na jezeru. penjanjem na penjalicu. među ostalim. i istraživačkim aktivnostima. igrom u šatoru. Te djetetove aktivnosti omogućuju svestraniji razvoj djeteta jer bogate i srtukturiraju djetetovo iskustvo o sebi i svijetu i uče načine rješavanja vlastitih i zajedničkih problema i zadaća. preradi i izražavanju dolazi do izražaja spontanost koju odgojitelj na različite načine dopunjava i potiče inicijativama čija će se vrijednost sastojati u kongruentnom uključivanju u interakciju s djecom.Djeca istražuju i u vanjskom prostoru igrajući se u pješčaniku.

treba li aktivnost ponavljati i sl. Odgojitelj svakodnevno. na osnovi kojih utvrđuje potrebe i interese djeteta.28. tj. što treba mijenjati. u knjigu pedagoške dokumentacije skupine. te tako prikuplja raznovrsnu dokumentaciju. na temelju čaga se zajednički određuje tema projekta. a to je osnova za određivanje sljedećeg stupnja. o čemu razgovara s drugom djecom). odgojitelji upoznaju sposobnosti. čega se najčešće igra. što radi. Izvedbeni plan treba sadržavati kratku informaciju o svakom djetetu koje će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli i inicijali) kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). Na osnovi tog znanja formuliraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. Kad se rade izvedbeni planovi korisno je imati popis ciljeva i djece u skupini. onoga što će dijete moći savladati ili posići. O spontanim aktivnostima djece odgojitelj bilježi: koje je dijete nešto posebno učinilo i što je to. koliko i koja su ga djeca slijedila samo izvršavajući zadatke. bilježenje njihovih razgovora. 76 . Na osnovi promatranja i praćenja djece. Te se bilješke zapisuju u dnevnik rada. vrlo važno je promatranje djece. Te aktivnosti procjenjuje prema postavljenim zadaćama rada. tj. potrebe i interese svakog djeteta. interesa. Odgojiteljevo promatranje i bilježenje je najvažniji čimbenik dobrog planiranja. Promatranje treba biti trajna aktivnost. što dalje treba raditi. te bilježi aktivnosti koje su djeca spontano ostvarila. koliki su njihovi kapaciteti. ozračju i raspoloženju pojedinog djeteta. U tom planu zadovljen je princip individualiteta za svako dijete i evidentirane su razvojne potrebe. odgojitelj procjenjuje planirane aktivnosti: procjenjuje da li je i do koje mjere aktivnost doprinjela ostvarivanju postavljenih zadaća. Tako odgojitelj doznaje sve što djeca mogu. te sakupljaju mnoštvo informacija o djetetu. bilježi konkretno što je kod djece uočio. Odgojitelj prati rad i aktivnosti djeteta i nastoji ih što bolje razumjeti. U dnevnik rada unosi i zapažanja o specifičnim djetetovim ponašanjima. tako da se kod zadovoljavanja jednog cilja može postaviti novi. Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima. vodi bilješke o aktivnostima i ponašanju djece.) PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA DJECE? Humanistički pristup praksi predškolskog odgoja zahtijeva od odgojitelja svakodnevno praćenje aktivnosti djeteta. Pri radu na projektu. zapažanja. Na taj način otkriva interes djeteta (čime je nejduže zaokupljen. Otkriti interes djeteta najčešće znači otkriti njegov aktualni stupanj razvoja. a koja obogaćujući aktivnost. na osnovi praćenja i promatranja djece u aktivnostina.

što rade i istražuju. Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnog interesa i razvojnog napretka svakog djeteta. Vještinu objektivnog promatranja treba neprestano učiti i usavršavati. Promatranjem i praćenjem dječjeg razvoja u svakodnevnim aktivnostima može se procjeniti djetetov napredak i njegova postignuća. Odgojitelj uči o temi koja će se istraživati. glinom. Praćenje i promatranje treba biti ciljano i sistematizirano. Ne postoji model primjenljiv za svakog odgojitelja. Odgojitelju je to posebno važno jer mu bilješke pomažu u procjeni i interpretaciji zašto je nastao zastoj i kako probuditi daljnji interes djece prilikom rada. tako da se dječji razvoj može procijeniti i na osnovi podataka iz odgojiteljevih dnevnih zapažanja i anegdotskih bilježaka o djeci. što zapažaju i kako se izražavaju u različitim medijima – jezicima ili načinima izražavanja (crtežom. Na osnovi bilješki i dokumentacije odgojitelj razgovara sa stručnim timom. drvom. žicom. Postoji instrumentarij za promatranje i praćenje "korak po korak". zapažanja koja valja zabilježiti zapisivanjem. izjave djece i njihove interakcije u bilježnicu. kako pristupiti temi koju su raspravili s djecom. Svaki se korak u istraživanju mora pažljivo bilježiti. raspraviti s djecom što sve djeca mogu. . praćenja i procjenjivanja prema interesima i prijedlozima djece. Znanja o stvarnom razvojnom stupnju i aktualnim potrebama djece važna su za kreiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog programa. videokamerom kako bi odgojitelji imali dokumentaciju o izboru i tijeku rada. . U takvom planu je zadovoljen princip individualizacije. zanimanja. plastikom. To je osnova za novi tromjesečni plan.što ih sve zanima. Materijal je opsežan i zahtjeva puno vremena i truda. Treba biti dovoljno određenih individualnih aktivnosti da bi procjena bila objektivna. za komunikaciju s djetetovom obitelji i za vrednovanje djelotvornosti programa. 77 . snimanjem na magnetofon. kako djeca razmišljaju. pitanja. Odgojitelj svakodnevno prati i promatra djecu u odgojno-obrazovnom procesu. kasetofon. Individualnim pristupom procjenjuje se da li je potrebno i dalje podržavati interes djece. Pri izboru teme projekta. Ali nemoguće je sve evidentirati. njihovih razgovora.). sada bilježim zanimljivosti dobivene promatranjem. te tako uče i djeca i odgojitelji. te je potrebno sakupiti mnoštvo informacija i predočiti si sliku djeteta. Te procjene se koriste za prilagodbu kurikuluma zbog udovoljavanja razvojnim potrebama djeteta. Za svako dijete su evidentirane razvojne potrebe nakon promatranja. promatranje djece je vrlo važno i temelji se na pozornom slušanju djece. Prije sam kratke informacije dobivene promatranjem pisala na papiriće. .

Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odlučujućeg značenja. kada postane refleksivni praktičar.) ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ? Dječji vrtić je postao mjesto življenja. izgrađuje postupke kojima provjerava teorijske hipoteze. Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktičar potrebna mu je pomoć u procesu promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvješćivanja svojih pogrešaka. promatranja i procjenjivanja interesa djece i njihovih mogućnosti. Prijedloge koje daju djeca ili ideje koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje će se provjeravati u praksi.29. bez straha od pogreške. tj. Odgojitelj refleksivni praktičar stalno vrši samoevaluaciju svoga rada. tj. te postavlja nove.te na osnovi njihovih prijedloga. te da sa tog gledišta shvati i intepretira svoje postupke i akciju. te se vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece i njihovih interesa. stoga se aktivnosti bolje provode u manjim grupama. igre i učenja predškolske djece.pomagač i to na način da identificira nesklad između odgojiteljevih namjera. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova. razmjenu mišljenja svih 78 . Njegov stav. očekivanja i predviđanja o mogućnostima učenja i razvoja djece u odgojnim skupinama predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj. Dječje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su kakva je odgojna implicitna pedagogija. odgoj i obrazovanje djece. mora o njima raspravljati s kolegama (nakon provedenih aktivnosti. na osnovi čega donosi nove prijedloge za aktivnosti. Pogreške su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmišljanje i refleksiju o tome zašto određeni prijedlozi pretoćeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i što je tome uzrok. stavova i riječi i same realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. Uspješnost aktivnosti procjenjuje se prema interesima djece. Uska povezanost s praksom navike. Stvarne promjeme će se dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji. U tome mu pomaže pedagog . Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Zbog toga se pokušava osposobiti odgojitelja da sebe zamisli u ulozi djeteta. Refleksivni praktičar istražuje svoju praksu. kroz dijalog. Refleksivni odgojitelj mora razmišljati i vidjeti na drugačiji način svakodnevno okruženje i djecu u grupi i ustanovi. Refleksivni praktičar mijenja raspored osnovnog namještaja u svojoj sobi dnevnog boravka i planira aktivnosti na temelju pažljivog praćenja. rutine i različiti događaji ometaju odgojitelja i onemogućavaju ga u stvaranju pravilne slike o svom radu. potvrđuje ih ili odbacuje.

Dobno mješovite grupe su treća značajka ove teorije. Ono mora biti poticajno. One su međusobno vrlo različite iako imaju i nešto dodirnih točaka. Odgojitelj refleksivni praktičar ima sposobnost smouvida i samoprocjene svoga rada i vrijednosti koje zastupa. nego ih vrlo uvjerljivo i uspješno provode u svakodnevnoj praksi. nastoje objasniti odgojnu praksu i dijete u njoj – kroz prizmu svojih teorijskih postavki. zanimljivo i raznovrsno kako bi djeca uvijek imala nešto zanimljivo činiti i sudjelovati u aktivnostima. vjerskih grupa i zajednica. Ovakav pristup reflektira se na cjelokupnu odgojno-obrazovnu praksu. velikoj brižljivoj obitelji u kojoj se svako brine o svakome na jedan prirodan način. U teoriji "dječji vrtić kao dječja kuća" posebna se važnost daje djetetu u grupi i ustanovi u kojoj djeca uče i žive. a ne samo deklarativno. posebice neke temeljne odrednice. drugačije se promatra suradnja s djecom i s roditeljima. Dijete se nastoji vidjeti ne kroz prizmu neke teorije. Za razliku od navedenih.suradnika stvarajući tako nove hipoteze i prijedloge koji će se pri idućoj akciji provesti). Obje su uspješne i rasprostranjene po cijelom svijetu. Obje imaju vrlo argumentirano obrazloženje svojih postavki koje su njihovi sljedbenici ne samo prihvatili. nego cjelovito. Montessori ili Waldorf. Velike ili već poznete teorije kao npr. U takvoj zajednici. usmjeren je na dijete i omogućava razvoj svih dječjih potencijala. Svaki bi se trebao zapitati što u njegovoj akciji i uvjetima u kojima se realizira treba mijenjati i kako da ga djeca bolje razumiju i reagiraju. te mora mijenjati to okruženje i istraživati ga. Odgojitelj refleksivni praktičar je onaj koji je sposoban mijenjati i unapređivati svoju odgojno-obrazovnu praksu. uvijek otvoreno i spremno za dopunu ili doradu već stečenih spoznaja o njemu. praćenje i analiza odgojnoobrazovnog procesa. U dijalogu s drugim sudionicima odgojitelj treba otkrivati što to djeca objašnjavaju često drugačije nego je on to zamislio. ova teorija se stvara i razvija na temelju istraživanja i prakse. što znači da nema unaprijed stvorene i razrađene teorije koja se samo primjenjuje u praksi. kao i djece s teškoćama u razvoju događa se prirodno ako su posebice odgojitelji ali i ostali članovi stručnog tima zbiljski i istinski prihvatili ovu djecu. aktualnih funkcija i sposobnosti. One su najsličnije prirodnoj zajednici. Istodobno je to druga značajka teorije: djeca uče čineći i sudjelujući i nikakve priče odgojitelja ne mogu zamijeniti njihovo izravno iskustvo. inkluzija djece različitih etničkih. te se drugačije vrši i promatra planiranje. Dokaz takvog stajališta jest činjenica da vas dijete stalno iznenađuje svojim mogućnostima. One su uglavnom dovršene i definirane i teško se mogu mijenjati. Glavna značajka ove teorije je da se stalno razvija i nikad neće biti zatvorena niti dovržena jer se kontinuirano otkrivaju nove spoznaje o djetetu i odgojnoj praksi. 79 .

Važno postignuće u ranom dijetinstvu jest razvoj sposobnosti regulacija emocija. kad dođe na njega red. ali i za odgađanje spontanih reakcija prema potrebi. prepoznati opasnost. a pojačavaju se iskustvom: ljubaznost. socijalnih umijeća i socijalnih dispozicija (uče se iz modela. konstruktivno usmjeriti i regulirati svoje emocije. Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima. Vršnjački status je jednosmjeran i mjeri razinu u kojoj vršnjačka skupina simpatizira neko dijete. Premda određenja socijalne kompetencije variraju. zajednicama i širem društvu kojem osoba pripada. Kompetentan pojedinac je osoba koja može iskoristiti poticaje iz okružja i svoje osobne. Takve im sposobnosti 80 . te kako podnijeti samoću i kako razvijati prijateljstva. velikodušnost. Socijalno kompetentna mala djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. no prijateljstvo se razlikuje od vršnjačkog statusa po smijeru i specifičnostima. Uloga odgojitelja u razvoju dječje socijalne kompetencije je podržavanje dječjeg socijalnog razvoja. Socijalno kompetentna mala djeca su ona koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve interakcije unapređuju osobnu kompetenciju.30. prevladati strah i tjeskobu. shvatiti da je čekanje na red očekivano i normalno. najčešće se vrte oko pojedinačne sposobnosti iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. Da bi uspješno svladalo to umijeće. te da se. Vršnjački status odnosi se na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju njihovi vršnjaci. Razlikujemo dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost i prijateljstvo. te postići dobre razvojne rezultate koji omogućuju zadovoljno i kompetentno sudjelovanje u grupama. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama kako bi uživala u drugima. suradništvo i odgovornost). a ona se definira kao sposobnost reagiranja na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi se ostavilo prostora i za spontane reakcije. socijalnih znanja i razumijevanja. dijete mora znati odgoditi ispunjenje svojih želja. dok je prijateljstvo dijaloški odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje dijece. Razvoj socijalne kompetencije odvija se kroz razvoj sastavnica socijalne kompetencije: regulacije emocija. empatija. Dio odgojiteljeve uloge u pospješivanju socijalne kompetencije je pomoć djeci. suosjećajnost.) RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA? Socijalna kompetencija je pojedinčeva sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. ponaša primjereno. Razvijanje dječje socijalne kompetencije u predškolskom razdoblju je važno jer socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi.

pregovarala ili se pogađala u sukobu s vršnjacima. Dijete koje prati od kroničnog i snažnog osjećaja usamljnosti u stanju je emocionalnog stresa. vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije.omogućuju da riješe uobičajene sukobe koji se javljaju u igri. očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. a možda i nepreporučljivo požurivati sramežljivu djecu. čije je obilježje kulminacija intenzivne skrbnosti i intenzivna nadzora kao i dobra komunikacija i toplina. teškoće socijalizacije prigoda su za poduku. Drugi je problem agresivnosti – jedan od najvećih problema s kojim se odgojitelj mora pozabaviti. Treći je problem usamljenost. Sramežljivost. povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice. Odgojitelj mora uvažavati načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: dječji osjećaji zaslužuju poštovanje. 81 . Mnoga mala djeca izbjegavaju vršnjake s tjelesnim manama. socijalna kompetencija kulturološki je određena. Za neku djecu. socijalno se ponašanje razvija u zatvorenom krugu. Teorije o tome zašto djeca iskazuju neprimjerenu agresiju dijele se na dvije kategorije – teorije deficita i teorije suficita. no važnu ulogu imaju i vršnjaci. Roditelji i odgojitelji obavezni su pomoći djeci. stvorit će se kroz komunikaciju skrbnosti i nadzora. interakcija između odgojitelja s djecom model su socijalne kompetencije. Ako vršnjaci odbace neko dijete. samostalna djeca najčešće potječu iz obitelji u kojima se mješaju toplina i nadzor i vlada ravnoteža između bliskosti i rezerviranosti. zahtjevnosti i komunikacije. no odgojitelji mogu odigrati važnu ulogu u oblikovanju djetetova iskustva s vršnjacima. no ne znači da im odgojitelji ne bi trebali pomoći da prevladaju sramežljivost. Emocionalni i socijalni kontekst nužan za optimalan tazvoj. Alternativni roditeljski odgoj u predškolskoj dobi. važni odnosi zahtjevaju sadržajnost. ispitivati motive koji stoje u pozadini odbijanja druge djece kako bi naučila cjeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju. rane teškoće u socijalizaciji povezane su s njihovom nesposobnošću da se izdignu iznad fizičke pojavnosti svojih vršnjaka. neka djeca još nisu postigla dovoljnu kontrolu poriva da bi se uspješno naizmjence uključivala u razgovor. hrabrenja. Djeca većinom spontano prevladaju stidljivost pa je nepotrebno. Socijalno kompetentna. te im otvoreno izraziti svoje osjećaje. Jedan od najvažnijih utjecaja na dječji socijalni razvoj jest iskustvo u obitelji. izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih. Djeca u vrtiću pokazuju razne probleme u socijalizaciji koji mogu imati razne uzroke. Omiljena djeca znaju bolje i jasnije priopćiti svoje namjere. za njega je izgubljen bitan izvor socijalnih informacija. npr. optimalna intervencija odgojitelja potiče dječju kompetenciju. Ima problema koji se nemogu riješiti u grupi već zahtjevaju stručnu pomoć kao problem stidljivosti.

Pozivanje na temeljna pravila – u prosocijalnom ozračju ograničenja. Poštivanje dječjih osjećaja .otvorenost je sposobnost odgojitelja da pošteno i bez predrasuda priopći roditeljima vlastita stajališta i da slušaju stajališta djece i roditelja.Djelotvorne strategije za poticanje socijalnog razvoja: 1.kada odrasle osobe same donose većinu odluka i pravila. 6. 3. koja iziskuju kontrolu emocija i poriva. 2. 7.to je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgijitelja – da djeci pomogne steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati ozbiljnu i neozbiljnu situaciju. Postignuće takve kontrole zahtjeva podršku i vodstvo roditelja i odgojitelja. Obraćanje dječjem zdravom razumu . i djeca će sebe doživljavati razboritima i razumnima.trebalo bi dopustiti da u određenoj mjeri dijete donosi vlastite odluke. 82 . Pojačavanje prosocijalnih umijeća . 9.kada se odrasle osobe odnose prema djeci kao da ih smatraju sposobnima da se upuste u socijalne sukobe i riješe problem na razborit način. 10. a povjerenje u odraslu osobu se temelji na tome koliko djeca smatraju da odrasla osoba misli to što kaže. Cilj svih ovih načela i strategija je socijalno kompetentno dijete. Pozitivno etiketiranje dječjih karaktera . 4. 8.uz jasno davanje na znanje što se od njih očekuje i kakvo je ponašanje poželjno pridonosi zaštiti dječje samostalnosti i integriteta (smanjena je vjerojatnost da će se djeca inatiti i opirati normama ponašanja kako bi sačuvala svoj integritet). Kroz takve interakcije poboljšava vlastitu kompetenciju. Uspostava autoriteta i povjerenja . poglavito ako je stidljivo ili nesnalažljivo u društvu sve dok njegovo ponašanje ne predstavlja opasnost i ne smeta drugima.autoritet i povjerenje jačaju kada odgojitelji svoja očekivanja izražavaju jednostavno i izravno. Pomoć djeci u prevladavanju nedaća .pomaže odgojitelju da na dijete reagira pozitivnije što povećava izglede da će se dijete morati poslužiti svojim nerazvijenom socijalnim umijećima. očekivanja i pravila vrijede za sve u skupini. Poboljšano ovladavanje porivima . a time bi se učili odgovornosti i razboritosti. Otvorena komunikacija s roditeljima . Socijalno kompetentno dijete se upušta u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima.zadovoljavajući odnosi s vršnjacima se izgrađuju pomoću niza socijalnih interaktivnih umijeća. rješavaju djecu prilika da se služe svojom glavom i zdravim razumom. Uvažavanje individualnih razlika . 5.

što bi moglo dopunski poslužiti u raznovrsnim preradama i izražavanjima.usklađuje svoje ponašanje s tuđim tako što nalaze zajednički jezik. Stoga se organiziraju posjeti djece raznim mjestima u okolini.. pa su mogući različiti pristupi djeteta. polja. knjižnice. no naravno nije moguće predvidjeti što će ih djeca pitati. farme. te kulturološki razvoj. botaničke i zoološke vrtove. Izbor sadržaja može provesti ustanova u cjelini. te razgovor s roditeljima. Potreba kretanja. seoska dvorišta. Potrebe djeteta za bogaćenjem. emocionalni i socijalni. Dobro je reći kakav se odnos od njih prema djeci očekuje. pošte. 31. S djecom predškolske dobi posjećujemo prirodne znamenitosti. iskustva i načini izražavanja. ljekarne. iskustva i načini prerade i istraživanja. Djeca moraju više puta posjećivati isto mijesto. tjelesnog razvoja i boravka na zraku traži izlazak u vanjski prostor. kazališta. različita čuvstvena reagiranja. Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje će se posjetiti. . materijalnim uvjetima. voćnjake. upoznavanjem novoga i istraživanjem nije moguće zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predškolskoj ustanovi.) POSJETI S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Posjeti s djecom predškolske dobi su važni zbog burnog dječjeg razvoja i mijenjanja. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet. turističke i športske objekte. osobito prema dječjoj radoznalosti. Različite životne zajednice u svijetu prirode i društva moguće je upoznati u njihovom prirodnom okruženju s dinamikom odnosa i zbivanja. proizvodne objekte. obale rijeka. slikovnim elementima. livade. različita čuvstvena reagiranja. Odgojitelj će po potrebi pojednostavniti odgovore prilagođavajući ih stvarnim 83 . te o tome obavijestiti osoblje. podataka s opisnim tekstovima. stihovima. raspoloživu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost objekta koji žele posjetiti i mogućnostima zaštite djece prilikom posjeta. pjesmicama i dr. ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe o dostipnoj i optimalnoj vrijednosti onoga što će se posjetiti. a koji su važni za spoznajno-doživljajne odnose. koji nastaju u danim uvjetima. banke. Dalje posjećujemo tržnice. ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti. mora. pa su mogući i različiti pristupi djeteta istom djeliću okoline. zdravstvene i redarstvene postaje. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. trgovine. . Takvi su posjeti važni zbog dječjeg burnog razvoja i mijenjanja. Djeca ostvaruju interakciju s okolinom što se odražava na njihov spoznajni. kupališta. ribnjake. audio i video kazetama. Broj posjeta koje organizira predškolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece. vrtove. Odgojitelj može organizirati sakupljanje mapa. . šume. parkove. povrtnjake. Dijete akumulira iskustva koja će se obogaćivati preradama i ekspresijom u različitim vidovima. Odgojitelj mora biti posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obaviješten o mjestu posjeta. zdravstvene ustanove.

Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. Može se jedino ponoviti posjet istom segmentu kako bi djeca potvrdila i proširila opseg prerade. ne bi trebalo forsirati novi. obraćati im pozornost na bitne stvari. stavove. Također nije isto posjećuju li djeca mjesto prvi put ili su već tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. govorno pratiti situacije i obrazložiti ponašanje prema prometnim pravilima. pa biljnu ljekarnu. govorno i tjelesno izražavanje. Javljaju se razlike u preradi koje proizlaze iz činjenice što su različita djeca različito osjetljiva prema doživljenim detaljima. To može biti motivacija za glazbeno. pripada i podsjećanje na ponašanje putem. sredstva rada. zajedno istraživati. neka osjeti težinu kacige vatrogasca ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba.dječjim mogućnostima poimanja. U tijek pripreme. 84 . čuditi se. Omogućiti djeci da i aktivno sudjeluju npr. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji. neka na poštanskom šalteru zatraži tiskanicu. Prerada doživljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponašanje u određenoj situaciji. kao i sam odlazak do destinacije posjeta. Posjet likovnom izložbenom prostoru mora se dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom. njihovo upoznavanje. Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad grupa šeta pješice i kada se koristi neko vozilo. te da sami objašnjavaju i zaključuju. nakon posjeta zoološkom vrtu ili lovačkom muzeju posjetiti trgovinu ptica. Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opažaju ono što je cilj posjeta ali i sve drugo što ih zanima. nakon posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu. Ako su djeca umorna ili zasićena posjet neće imati učinka. kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje će se zateći na mjestu posjeta. te ih poticati da postavljaju pitanja o onome što ih zanima kompetentnim osobama. likovno. radnu okolinu. Treba se prilagoditi dječjem interesu. Dječja mašta mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom spoznajnom iskustvenom sklopu. A ako su djeca još uvijek intenzivno angažirana preradom iskustva u koja je uključen prethodni posjet. Posjet omogućuje upoznavanje što rade ljudi. Treba se dogovoriti što će se djeci demonstrirati i što bi oni mogli sami iskušati manipuliranjem i pokretanjem. slikarom) po mogućnosti u njihovom radnom ambijentu.

a podsjetit će ih i na objekte promatranja. obližnji trg i slično. Na mjestima gdje nema opasnosti od prometa i gdje su samo pješačke staze dopušta se djeci slobodnije hodanje.) ŠETNJE I IZLETI DJECE? Šetnje u prirodu predškolske djece po svom su trajanju. Šetajući djeca usvajaju naviku kretanja na ulici. obližnji šumarak ili šumu. sadržaju i organizaciji najjednostavniji oblici neposradnog upoznavanja okoline. prije prelaska ulice. obavezno stanu i pričekaju odgojitelje i ostalu djecu. Prve šetnje mlađe predškolske djece organiziraju se tek pošto su se djeca međusobno upoznala. u grupi. igrama oponašanja i slično. Prije polaska odgojitelj će s djecom razgovarati i najaviti im odlazak u šetnju i mjesto šetnje. u park. Neke doživljaje izražavaju u raznovrsnim aktivnostima. Boravak na svježem zraku za vrijeme šetnje u svako godišnje doba povoljno utječe na zdravstveno stanje djece i na njihov tjelesni razvoj. te usvajaju da na rubu pješačke staze. odgojitelj organizira raznovrsne pokretne igre. Za vrijeme šetnje djeca mogu razgoverati. užetima i rekvizitima što su ih djeca ponjela sa sobom. Zato odgojitelj vodi djecu na mjesta gdje se mogu poigrati i razonoditi. a imaju određen cilj. S djecom predškolske dobi preporučuju se kratke šetnje. zapažanja i za buđenje dječje radoznalosti. ali ne mogu vikati i bučiti. a mlađe predškolske djece od 10 do 15 minuta. npr. Za vrijeme boravka na zraku na mjestu planiranom kao cilj šetnje. O doživljajima. Hodanje u parovima traži se samo za vrijeme kretanja ulicom. opisima. pravila hodanja ulicom. posebno onu mlađe dobi. Na šetnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i životinjskom svijetu. Preporučije se da su s djecom mlađe predškolske dobi na šetnji dva odgojitelja. Šetnje starije predškolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta. Odgojitelj djecu priprema za šetnju. Prije svake šetnje odgojitelj treba provjeriti jesu li djeca prikladno obućena i obuvena u skladu s vremenskim prilikama. igrama i svojim zapažanjima na šetnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. didaktičke igre. Na šetnju odlazi grupa zajednički. 85 . Upozorit će ih na načine kretanja i na ponašanje na ulici. na dječje igralište. postavljanju zagonetki. ta da svi zajedno prelazimo ulicu. crtežima. Svaka šetnja ima posebnu vrijednost za razvijanje sposobnosti uočavanja. srednje 20 minuta.32. ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. U toku šetnje djeci je potreban kraći odmor koji sadrži izmjenu aktivnosti. Odlazak u šetnju djeci je radostan doživljaj. Već u mlađoj predškolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u grupi. Kretanje u grupi zahtijeva hodanje u parovima i određeni red. što predškolsku djecu umara. igre loptom. Izvode se u neposrednoj blizini dječjeg vrtića. npr. igre s prirodnim materijalima.

U praksi je dječjih vrtića uobičajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece. Za vrijeme šetnje djeca imaju mnogo mogućnosti samostalnog pronalaženja objekta i pojava za promatranje. 4. mogućnost prijevoza i sl. te tako utvrđuju i proširuju stečena iskustva. Odgovornost za pripremu i izvođenje nosi odgojitelj. etapa – priprema djece i roditelja. On planira mjesto i vrijeme izleta i određuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. igru. promet. etapa – korištenje doživljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu. 3. 2. Odgojitelj zna zašto je izlet predviđen baš u to vrijeme i na tom mjestu.Osim pedagoškog karaktera šetnja ima i rekreativno-zabavni karakter. trajanje izleta. uvjeti djećjeg vrtića. etapa – izvođenje izleta. etapa – organizacijske pripreme za izlet vrši odgojitelj. Potrebno je upoznati teren za igru. Izleti u predškolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe dnevnog boravka upoznaju prirodu. Mlađa predškolska djeca u pravilu ne sudjeluju u izletima ostalih grupa u dječjem vrtiću. Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogućnosti djece u skupini. Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. Sve te detalje mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvođenje izleta. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti mjesto gdje će djeca ručati i mjesto gdje će se djeca poslije ručka odmoriti. Na roditeljskom sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagošku vrijednost izleta 86 . U slučaju ružnog ili kišovitog vremena izlet treba odgoditi. Zbog toga odgojitelj prethodno upoznaje mjesto predviđeno za izlet. kulturno-povijesne spomenike i sl. Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. jer olakšavaju dolazak na odredište i manje zamaraju djecu. pripremiti se za rukovođenje promatranjem i za objašnjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi. eksperimentiranje i provjeravanje. Odgojitelj određuje odgojno-obrazovne zadatke izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću i konkretnim planom rada svoje odgojne skupine. okolinu. U dječjim vrtićima izleti se organiziraju kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni. i što treba ponijeti s obzirom na teren. Odgojitelj predviđa što će sve djeca promatrati i što mogu skupiti ovisno o godišnjem dobu. Imaju pedagoško opravdanje i vrijednost. Preporučljivo je da se izleti organiziraju po mogućnosti u svako godišnje doba na ista mjesta kako bi djeca doživjela kontinuitet promatranih pojava ili promjena. Priprema za izlet ima nekoliko etapa: 1. rad ljudi. Za predškolsku djecu pogodnija su putovanja autobusom. zna što će djeca tamo vidjeti i kako će se doživljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Izleti u neposrednu okolicu prirode provode se sa srednjom i starijom predškolskom djecom.

i njegovu potrebu. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj postavlja djeci pitanja. Nakon stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sređuju i proširuju na zanimanjima ili projektima. Nakon završenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre. Kada su stigli na cilj. Priprema stvara vedro raspoloženje kod djece što pozitivno utjeće na razvoj i govor djeteta. U dječjem vrtiću nastavljaju se promatranja donešenih predmeta i razgovara se o onome što su djeca vidjela i doživjela. 87 . ali je vrijednost stečenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. Odgojitelj ih upoznaje kamo će ići i što će tamo vidjeti. Treba ih upozoriti na ponašanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. uspoređuje pojave. ali ni bez njih ne može dječji vrtić potpuno ostvariti zadatke programa odgojno-obrazovnog rada. S povratkom kući ili u dječji vrtić izlet nije završen. modeliranjem. odgojitelj dopušte djeci da se najprije odmore i snađu u novom prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. odlaze promatrati predviđene objekte ili pojave. Izleti u predškolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red. a mogu se pozvati i roditelji. U nekim aktivnostima djeca izražavaju doživljaj izleta slikom. Tek nakon kraćeg odmora ispunjenog vedrom igrom. Djecu također treba pripremiti. Na izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove. U predškolsko doba nije potrebno suviše izleta. izvodi jednostavne zaključke i potiče djecu na mišljenje. u koje će se povremeno uključivati i odgojitelji. kretanjem ili verbalnim opisivanjem. raspored dana i života djece u vrtiću.

Na dijete treba gledati holistički. Samosvijesno dijete 88 . trebati pomoć odraslih. emocionalne. odgojitelji počinju s odgojnom grupom.33. a ujedno i rade na izgradnji zajednice koja bi obuhvatila djecu. tj. socijalne i druge potencijale. Uvažavana djeca će uzvratiti uvažavanjem. Dijete je ljudsko i društveno biće. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama. kao cjelovito biološko. jer djeca kopiraju i oponašaju odrasle osobe koje ih okružuju. Odgojitelji. To je prvi i najkrupniji korak u pomoći djeci da postignu socijalnu kompetenciju i socijalno samopouzdanje. što znači da se vještina socijalne komunikacije može naučiti. U želji da izgrade zajednicu za zajednički život djece. Sposobnost socijalne osjetljivosti može se razviti poučavanjem. tako i u zadovoljavanju emocionalnih potreba. ali će i postepeno učiti kroz komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima. potencijalno sposobnog i kreativnog subjekta. pažena djeca će skrbiti za druge. Socijalno sazrijevanje počinje i nastavlj se tokom čitavog ranog djetinjstva. te moraju "vidjeti" i potvrđivati dijete. roditelje i odgojitelje te širi kontekst odgojno-obrazovne institucije i društva. ali i s odraslim osobama. te u kojima će zadovoljiti svoje opće i specifične potrebe koje su pretpostavka cjelokupnom razvoju njegove osobnosti.) POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEČJE KOMPETENCIJE? Socijalna kompetencija je sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih i recipročnih odnosa djeteta s vršnjacima. kako u zadovoljavanju osnovnih potreba. kako uživati u drugima. intelektualne. Puno je načina na koje se može stvoriti zajednica u grupi. da se svako dijete osjeća kao pripadnik odgojne zajednice. te kako steći prijatelje. psiho-socijalno i odgojno biće. Socijalno kompetentna djeca su ona djeca koja se upuštaju u zadovoljavajuću interakciju sa svojim vršnjacima. Dijete s visokim stupnjem samosvijesti na neuspjeh neće reagirati dramatično doživljavajući čitav svoj identitet kao neuspjeh. Kako bi se te osobine mogle razvijati djeci trebaju odrasli koji se ponašaju ljudski i društveno. Uloga odgojitelja je pobrinuti se. kako prevladati strah. pa tako i druge djetetu važne osobe moraju djetetu dati do znanja da je vrijedno onakvo kakvo jest. kako podnjeti samoću. Zdrav i razvijen osjećaj samosvijesti dovodi dijete do zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. To su dva osnovna potkrepljenja za razvoj dječje samosvijesti. Vrlo važno postignuće u ranom djetinjstvu je razvoj sposobnosti u kontroli emocija. Malo će dijete. a djeca neoštećena integriteta će čuvati tuđi integritet. Nužno je da odgojitelj usmjeri odgoj predškolaca u pravcu kreiranja takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima će dijete uspješno razvijati svoje tjelesne.

Optimalna intervencija odgojitelja potiče socijalnu kompetenciju. Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika za pružanje i primanje pomoći. Djeca koja imaju problema u odnosima s vršnjacima često ostvaruju i održavaju kontakte s mlađom ili starijom djecom. Važnost interakcije u grupama s djecom mješane dobi ne odriče važnost interakcije između djece iste dobi. istraživanja pokazuju da su djeca više izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. a vjerojatno ih se i ne može. Djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine. Vjerojatno će djeca poboljšati svoje socijalno umijeće budu li imala prilike vježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Isto se mora istaknuti da miješanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne blagodati. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. Osobnim jezikom možemo izraziti naše osjećaje. Interakcija između odraslih i djece uzajaman je proces učenja u kojem je stupanj ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. Za zdrav i harmoničan razvoj potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. Kako bi podržao razvoj dječje kompetencije. te time odrediti naše granice. Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da djeca koja su povučena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. reakcije i potrebe. Poput svih umijeća i socijalna se poboljšavaju praksom. To je prvi jezik kojim djeca počinju govoriti.ima visok stupanjsamopoštovanja. Ono što se nauči o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom mješane dobi. a uz to tu je i dodatna prednost šireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama. koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno. razlikuje se od onoga što se uči u grupama iste dobi. češće intervencije nisu nužne i poželjne. Premda je intervencija u takvim situacijama važan dio uloge odgojitelja. odgojitelj omogućava djeci postavljanje granica. bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji članovi grupe. ne bi ih se trebalo. Odgojitelj treba odgajati djecu s naglaskom na osobnu odgovosnost (odgovornost za vlastiti život) jer će tako djeca razviti visok stupanj društvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima). Načelo optimalne intervencije može se izraziti na slijedeći način: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako česta da djeca malo kad dobiju priliku sama rješavati svoje 89 . potpuno eliminirati. Sukobi su neizbježni između članova bilo koje stvarno suradničke skupine djece. dovode odgojitelje u idealan položaj u kojemu mogu unaprijediti dječji socijalni razvoj. Osim toga. Spontane i neizbježne teškoće socijalizacije. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi. a da bi ga razvilo nužni su mu odrasli. te jedno i drugo na svoj način pridonosi djetetovu razvoju. nego u grupama iste dobi.

Odgojitelji odgojno djeluju na dječje osjećaje i emocije načinom na koji reagiraju na njihova očitovanja. a i imaju negativne učinke: npr. U promatranju djece 90 . Ako se neko dijete požali da ga neko drugo dijete ne voli. ovise o pozornom promatranju interakcija. Stoga je primjereno da odgojitelji ocjenjuju djetetovu socijalnu kompetenciju tijekom tog razdoblja. Promišljene odluke o tome kad se držati po strani i dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umiješati.socijalno ponašanje razvija se u zatvorenom krugu (individualni obrasci socijalnog ponašanja izazivaju reakcije drugih koje potiču još više takvog ponašanja i učvršćuju ga). kako nijedno dijete ne bi postalo žrtvom negativnog začaranog kruga.probleme. prazne prijetnje (ako se sad ne pridružiš nama. Npr. malu djecu vršnjaci ne moraju baš uvijek simpatizirati ili prihvaćati. . i da je ono vrijednost po sebi koju odgojitelj prihvaća u svojoj osobitosti i kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti. kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na djetetove interaktivne stilove. ali i podsjetiti da ima još prijatelja.očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. Kad je riječ o prijetnjama valja reći da je teško smisliti prijetnju koja bi odgovarala težini nepoželjnog ponašanja. a to znači da je u središtu odgoja dijete. .poštivanje dječjih emocija. Odgojitelj razvija kompetenciju djeteta odgajajući ga po načelima humanističke razvojne koncepcije. mogu imati doživotne posljedice.važni odnosi zahtijevaju sadržajnost. . ali dovoljno česta. da djeci pomognu steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati između ozbiljne i ne tako ozbiljne situacije. poslije se nećeš moći igrati svojim omiljenim kockicama). pravila i očekivanja vezanih uz sudjelovanje u životu skupine). Nekih postupci ne postižu odgojnu svrhu.izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih (ozračje skupine najbolje je ako ga obilježava neposredna i izravna komunikacija odraslih i djece u svezi normi. . Za neku su djecu prijetnje znak da je odgojiteljev autoritet slab. ili mu može dati do znanja da je njoj drago da je i on dio njezine grupe. Načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: . .socijalna kompetencija je kulturološki određena (djeca odrastaju u raznim kulturama koje propisuju što i kako se nešto smije ili nesmije). . odgojiteljica može priznati da to nije ugodno. U prethodnom tekstu predočili smo dokaze da predškolsko razdoblje predstavlja kritično razdoblje za razvoj socijalne kompetencije: propuste li djeca taj vlak. To je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgojitelja.interakcija odgojitelja s djecom model je socijalne kompetencije. Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar grupe i stalno prati napredak svakog djeteta.

roditelja i drugih odraslih koji žele pomoći djeci uopće nisu djelotvorna. vikanjem. Začetak nekih socijalnih kompetencija javlja se s tri godine. a ne iz nekog vanjskog izvora. često je nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako roditelji. burnim reagiranjem. DONOSI LI MOJE PONAŠANJE TO ŠTO ŽELIM. On djecu potiče. ali samo na kratko vrijeme. informira. pruža nam se prilika da to saznanje iskoristimo i pomognemo djeci da si sama pomognu. a da pri tome ne ometaju zadovoljenje potreba drugih. Ono što odrasli nazivaju pomoć.omogućiti djetetu da iskusi taj svijet. laganjem.) ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMOĆ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Dječji je svijet prostor neslućenih mogućnosti. To su osnovna pitanja koja odgojitelji. a ta vještina je potrebna za samopomoć. 34. Svi mi nastojimo da "stvarni svijet" bude što više nalik savršenom svijetu (ili svijetu kvalitete) iz naše glave. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga mora iskusiti i upravo tu leži zadatak odraslih. Zbog toga djeci treba pomoći da nauče razviti odgovorna ponašanja koja će im omogućiti zadovoljenje svih potreba. zdrave slobode. 91 . a čvrsto staju na svoje noge sa šest ili sedam godina. uništavanjem predmeta. da baš kao i odrasli i djeca imaju loše dane. Takvi postupci najčešće pogoršavaju odnose s djecom i povrijede ih. Trebamo upamtiti. Kada shvatimo da smo motivirani iznutra. a taj je . a to je najbolje ostvariti primjerom i izborom djelotvornih i neprisiljavajućih ponašanja. Samoprocjena je zapravo postavljanje pitanja samome sebi i davanje iskrenih odgovora. s četiri godine one su još nejake. vikanje. prijetnja. odgovornosti. kritiziranje. što su takvi prisiljavajući postupci ponekad djelotvorni. prijateljstva. Najčešća nedjelotvorna ponašanja koja odrasli koriste kada pokušavaju pomoći su: zanovijetanje. Samoprocjena je najdjelotvorniji naćin motiviranja promjene u ponašanju. Jedan od razloga zašto se tako ponašamo prama djeci jest taj. samostalnosti i uspjeha. uspoređivanje. možemo evaluirati sami sebe. govori im ono što ih zanima te pomaže u traženju odgovora usmjeravajući ih kako pronaći pomoć i kome se obratiti. što rezultira povlačenjem djece. ŠTO RADIM KAKO BI POSTIGLA TO ŠTO ŽELIM. Treba ga naučiti kako ući u svijet sreće. Zadatak odgojitelja je da djeci pomogne da postanu odgovorni i samostalni. ignoriranjem ili ljutnjom. kažnjavanje ili optuživanje. te uključuje usmjeravanje pažnje na vlastitu percepciju na razini vrijednosti. Često ponašanja odgojitelja. Shvatimo li da motivacija dolazi iz našeg svijeta kvalitete i kada shvatimo kako to funkcionira.moramo imati na umu da je dječja dob važan čimbenik u donošenju odluka o tome treba li socijalno ponašanje nekog djeteta podobnije promatrati (pratiti). odaje priznanje. propovijedanje. odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje. batine. Pitanja koja možemo postaviti samome sebi: ŠTO ŽELIM. jer analiza dolazi iznutra. Ova su pitanja srž samoprocjene.

Kada im pružimo priliku da se sami pogledaju veća je vjerojetnost da će promjeniti svoje ponašanje. radosni. pregovaranje. postavljanje ciljeva. te izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva. moramo ih voditi koristeći djelotvorna neprisiljavajuća ponašanja. moji izbori. iznutra. Djeca nauče više iz primjera. poticanje i odavanje priznanja. kompromisi. kompetentna. Treba odati priznanje kada djeca koriste djelotvorna ponašanja kao što su: odgovorno ponašanje. Ona je najdjelotvotniji način motiviranja promjene u načinima ponašanja. npr. jer analizira ponašanja. Naučiti ih da svako ponašanje ima i posljedice. Pomažu djeci da se osjećaju sposobna. Eliminiranje ovog tradicionalnog načina pomoći koji prisiljava djecu da rade nešto što odrasli misle da trebaju. dijete koje se ponaša neprimjereno (agresivno) možemo preusmjeriti na aktivnost koja mu omogućuje da zadovolji baš onu nezadovoljenu potrebu koja je izazvala neprimjereno ponašanje). zahtjeva veliki napor i rad na sebi. nego iz kritiziranja. tužni. donošenje odgovornih odluka. Osjećaj sreće povezuje se sa zadovoljenjem svojih potreba. odnosno to je pružanje informacija o onome što žele znati. Tako ih učimo povezivati osjećaje s onim što rade. te proanalizirati sebe i svoje postupke. kako bi mogli na osnovu toga krenuti u odgajanje djece za samopomoć. odnosno da si sama pomognu doći do tog cilja. izradom popisa ljudi koje voli. održavanje obećanja. Pomaganje djeci da si sami pomognu jako se razlikuje od tradicionalne metode prema kojoj djeci govorimo što i kako treba raditi. te kako onda izgledamo (lica u ogledalu). Nakon signala odabire ponašanje. te pokazavanje najboljeg puta do odgovora koji žele. dopušta djeci da primijete kako obraća pažnju na njih i da mu je važno što ona govore. Djecu možemo naučiti samoprocjeni pitajući ih koliko su zadovoljni nečim što su uradili ili nacrtali. Informiranje se odnosi na pomaganje djeci da odu tamo gdje žele. vođenje računa o sebi i drugima. te im pomoći razviti što veći spektar djelotvornih ponašanja kojima će uspješno zadovoljiti svoje potrebe (npr. i slično. Djecu učimo prepoznati pozitivne i negativne signale koje dobivaju. Mi možemo još pripomoći formirajući pano sa slikama uspjeha kojeg čine slike djece pored onoga što su napravili dobro. Djeci treba pomoći da nauče kad izabrati ponašanje koje će ih dovesti do toga da se osjećaju sretni i zadovoljeni. a to su: informiranje. Odgojitelj koji potiče djecu primjećuje i pozitivno komentira i male stvari. Treba im postavljati pitanja koja će ih dovesti do njihove samoprocjene. Kroz različite aktivnosti moguće je upoznati dijete s osnovnim potrebama koje će ih motivirati kroz cijeli život. stvari koje činim dobro. Kroz ove se aktivnosti razvija slika o sebi što je vrlo važno u odgoju za samopomoć. 92 . kako znamo da su sretni. što činim iz zabave. Ako želimo pomoći djeci da postanu odgovorna i samostalna. U ovom slučaju negativni signali su poruka koju dijete dobiva kad ne dobiva ono što želi. dolazi iz djetetove glave.roditelji i drugi odrasli trebaju postaviti prvo sebi. a ne kao izvanjski utjecaj. Kroz aktivnosti razgovaramo s djecom o osjećajima. ili ljuti.

kada se odgovorno ponašaju. jer i dijete i odrasli imaju svoje predodžbe o odnosima između njih samih. što znači da je potrebno djelovati i aktivirati se. 93 . U odgoju za samopomoć cilj nam je odgojiti djecu koja će si sama pomoći postati samostalna i odgovorna za ono što rade i za svoju sreću na dulji rok. poticati ih kroz težak proces odrastanja i odati im priznanje za njihova djelotvorna i uspješna ponašanja.Važno je djeci odavati priznanja kada koriste uspješna djelotvorna ponašanja. tj. U odgoju djece za samopomoć nužna je uključenost. njihovu vlastitu ljubav za sebe i snove koji će učiniti njihovu dugotrajnu potragu za srećom vrijednom truda. pregovaraju. Istinski biti uključen u dječje aktivnosti. Najbolja pomoć koju im možemo pri tome pružiti je ta da se ponašamo kao uspješni voditelji. Naša uloga u životima djece je da im pomognemo pronaći njihovu unutarnju snagu. možemo ih informirati o onome što žele znati. radnje i ponašanja znači provoditi vrijeme s djecom i razgovarati o stvarima koje su njima važne. kada vode računa o sebi i drugima. Uključenost može biti teška i komplicirana. kada su fleksibilna i postižu kompromise.

odgojiteljima i stručnim suradnicima. Nakon toga slijedi sastanak s roditeljima. dakle na snijegu. na sve oblike samostalnog ponašanja. Roditelje se informira o mjestu boravka. te o aktivnostima koje će se provoditi. smještaju djece (adresa. te se zajedno s njima priprema za aktivnosti. broji dane do polaska na kalendaru. o moru. sa smještajem u čvrstim objektima. skuplja materijale i igračke. Zajedno s djecom planira što će raditi. upućuje ih se na ostale prostorije koje će koristiti. rijeke ili u planinama). a sam predmet promišljanja je kako uspješno osmisliti i provesti višednevni boravak djece u novom okruženju. te je potrebno voditi brigu o klimatskim uvjetima (prednost stabilniji klimatski uvjeti) i naposlijetku o pravodobnoj i pravilnoj pripremi opreme. što znači u uvjetima bez snijega. dobro osmišljenim plakatima na oglasnim pločama sa osnovnim podacima o mjestu boravka. 94 . bolesti na koje treba pripaziti. tj. zimovanja se mogu provoditi i u primorskim krajevima. te prikuplja potrebne podatke o djeci i roditeljima (adresa. Međutim. pita ih što bi oni željeli. Odgojitelj već tijekom priprema za ljetovanje ili zamovanje dijete ohrabruje na odvajanje. kako će to izgledati. o ljudima. Zimovanja su oblik organizacijskog višednevnog boravka u prirodi. te im skreće pozornost na odrasle u odmaralištu koji brinu o njima. . Djeca predškolske dobi ljetuju u ljetnim mjesecima izvan mjesta stalnog boravka (na moru. razgovara o tome što im je sve potrebno i zašto. da su sva djeca smještena na istom mijestu. .35. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom što će taj dan raditi. Važno je voditi računa o dobi djece. jer što su djeca mlađa mjesta ljetovanja i zimovanja moraju biti bliža. brojevi telefona. opremljenosti objekta. telefonski broj). Po dolasku. Odgojitelj proučava plan ljetovanja ili zimovanja. trajanju boravka i cijeni boravka). . o planinama i sl. zaštite i pomoći kada mu je potrebna. sa sigurnim komunikacijama. priča im sve što zna o odmaralištu. te stimulira sve što potkrepljuje pozitivnu sliku djeteta o sebi uz jasno naglašavanje spremnosti pružanja sigurnosti djetetu. i to najčešće u planinama. Odgojitelj djeci daje što više mogućih informacija o ljetovanju ili zimovanju.) LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDŠKOLSKE DJECE? Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. što će ponijeti. uz jezera. Najprije je potrebno pravodobno obavijestiti roditelje (npr.). djeca se smještaju po sobama. Odgojitelj informira djecu o kućnom redu i rasporedu dana. mjestu i danu polaska. o gradu ili mjestu boravka. Za uspješno organiziranje ljetovanja i zimovanja predškolske djece potrebno je već par mjeseci unaprijed započeti s pripremema.

uz jezero ili rijeku. njihovom odmoru. boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom što djeci omogućuje spoznavanje i doživljavanje prave vrijednosti života u kolektivu. obuka neplivača. Na zimovanju djeca mogu mnogo saznati. Sadržaji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provođenje aktivnosti na sportskim terenima. natjecanja.na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. Ako se ljetovanje provodi na moru.aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi.aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi. igre uz korištenje prirodnih prepreka i terena. dio sadržaja aktivnosti treba biti vezan uz vodu. klizanje na 95 .Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim uvjetima što pozitivno utječe na unapređivanje njihova zdravlja i na poboljšanje cjelokupnog organizma. u prirodi. U izboru sadržaja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima života i rada u ljetovalištu. a dio uz otvorene sportske površine u prirodi. Sve aktivnosti podređene su razonodi. izleti. -LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore. zabavi i dječjem odmoru. i tako unaprijede razvoj svog organozma. Kao sadržaji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti: . -ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore. igre u vodi. aktivnosti na ledu bez klizaljki. njegovati inicijativu drugih. Razlikujemo sljedeće sadržaje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju: . Planirane sadržaje i aktivnosti treba organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. pokretne igre. svježem zraku (što pridonosi unapređivanju zdravlja). igre na snijegu. ali i potrebama. šetnje. sanjkanje na ravnom i niz brijeg. samopouzdanje i samostalnost. Realizacija predviđenih aktivnosti i sadržaja treba biti podređena zajedničkoj razonodi djece. interesima i željama djece.aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: prirodni oblici kretanja. mogućnost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u mjestu stanovanja nemaju uvjete. uz vodu i u vodi. osobito aktivnim odmaranjem u prirodi. razvijati kreativnost. Prednosti organizacijskog zimovanja su višestruke: boravak djece u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. provođenje većeg dijela vremena na čistom. ali i njihovom obrazovanju. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. . savladati i naučiti što kasnije mogu primjeniti u svakodnevnom životu. rekreativne aktivnosti. "orijentacijcko" pješačenje. . zelenim površinama.

Po povrtku djece s organiziranog višednevnog boravka potrebno je s djecom preraditi doživljaje i osjećaje. -da obogata svoja iskustva. prikazivanje filmova i dijapozitiva. roditelja i dojmove djece. Bavljenje različitim sadržajima i aktivnostima na snijegu i ledu. radne.u zatvorenom prostoru: elementarne igre. ali istovremeno predstavljaju priliku za savladavanje tih problema. kvizovi znanja. socijalne i humane navike i staknu nova znanja. Ljetovanja i zimovanja su djeci višestruko korisna jer im omogućavaju: -da na organiziran i zdrav način provode slobodno vrijeme. skidanju i pospremanju odjeće i obuće. -da se maknu iz svakodnevne sredine i okrenu prirodi. 96 . odijevanju. -da se bave aktivnostima za koje u vrtiću ili kod kuće nemaju uvjeta. dječji plesovi. skijanje. Osnovne vrijednosti koje odgojitelj može i treba afirmirati tijekom sudjelovanja djeteta u takvom programu su zadaće u vezi općeg razvoja djeteta. -da u krugu svojih vršnjaka dožive i spoznaju život u kolektivu i sve što ga prati. -da aktivnim odnosom u prirodi zadovolje svoje interese. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. uz vodu i u vodi djeci omogućuje zadovoljavanje bioloških potrebe za kretanjem. Specifičnosti višednevnog boravka djeteta izvan obiteljskog doma nose izvjesne teškoće i opasnosti za dijete. izleti. natjecanja. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. hodanje na skijama. te sabire zapažanja odgojitelja. tjelesne aktivnosti uz glazbu. igrei zadaci u rukovanju. Od najranijih dana djeca se na vlastitom iskustvu uče da je aktivni odmor najprirodniji i najbolji način odmaranja. samopouzdanje i samostalnost. Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. likovno izražavanje crtanjem. slikanjem ili modeliranjem. njegovati inicijativu drugih. sniježno gradilište.ledu. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. odgojitelj valorizira program. Sve aktivnosti podređene su razonodi. šetnje. razvijati kreativnost. zabavi i dječjem odmoru. . želje i potrebe i tako unaprijede svoje zdravlje.

odgojitelja i roditelja. tj. Takav ustroj ima stanovite prednosti za dječji socijalni i intelektualni razvoj. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji.36. ali i djeca koja nisu iste dobi. mlađi uče od starijih. odnosno mlađi ili stariji prijatelji. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. partnera ili više njih koji će sudjelovati s njim u aktivnosti. pojašnjava i na kraju prihvaća od čitave grupe koja u njemu sudjeluje. posebno u ranom djetinjstvu. dobro se očituje razvojem zajedničkih projekata. obogaćuje. Dijete spontano bira vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti. odnosno kako se početni iskaz širi. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. koji je prisutan u međusobnoj interakciji djece različite dobi. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Tako djeca različite starosti izmjenjuju svoja iskustva. isprobavati različite uloge s ljudima raznih dobi. Istraživanja su pokazala da su djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. Prigode za takvu interakciju dostupne su isključivo u mješovitim dječjim skupimana. vodstvo. Intelektualni razvoj. Općenito je u mješovitoj dječjoj skupini razlika djece u godinama između dvije i tri godine. ako se oni ne riješe na vijeme mogu se namnožiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. Dijete koje ima probleme s disciplinom ili ponašanjem često je od svojih vršnjaka odbačen pa tako biva odsječen od druženja i socijalno povratnih informacija nužnih za trajni razvitak socijalnih umijeća. Kroz njih se može pratiti kako ideje jednog djeteta potiču na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta. Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom. Grupiranje djece tako da se obuhvati što veći raspon godišta vraća nas u dane škola s jednim razredom i više naraštaja. Grupe iste dobi se općenito smatraju standardnim načinom formiranja grupa. Postoje i mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da se djeci pomogne da socijalno sazru. ali to nije jedini način. nego u grupama iste dobi.) ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA DOBNO MJEŠOVITE DJEČJE SKUPINE? Vrtić je mjesto i oblik zajedničkog življenja djece. odnosno isprobavati različite uloge s raznim dobnim ljudima. 97 . Pri tom u njegov izbor mogu ući vršnjaci. suradnički rad i još neka druga socijalna umijeća dolaze više do izražaja u mješovitim dječjim skupinama. Skrbnost. a stariji poučavajući svoje mlađe prijatelje organiziraju svoje znanje i potvrđuju kompetenciju.

Jedna od prednosti mješovitih skupina je i ta da djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem nekoliko godina. Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima će se moći odvijati interakcija djece mješovite dobi. osmisliti i ostvariti vrtićko okruženje koje će svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem. koje su djeca u određenim prostorima sama inicirala. Složen je odgojiteljev zadatak. Vjerojatno će djeca pospješiti svoju socijalnu umješnost budu li imala prilike uvježbati široki raspon socijalnih ponašanja. osiguravanje vodstva. Grupe djece mješovite dobi osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u život svoje odgojne skupine. igrajući pri tom razne zaštitničke uloge i razvijajući osjećaj strpljivosti i odgovornosti. 98 .pažljivo promatrati učestale aktivnosti. odnosno interesnih kutića s mogućnošću njihovog polifunkcionalnog korištenja uz nabavu potrebnih materijala. Mješanje djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati i ostvariti. One potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. i to svakom pojedincu. s kojima se inače vole družiti. Stoga. Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mješovite dobi. možda nije slučajnost da dokazi ukazuju na to da će socijalni razvoj biti ubrzan u grupama s djecom različite dobi u odnosu na one iste dobi. pa do svakodnevnih.realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i interesima djece. Starija djeca se vole brinuti o mlađoj. suradnički rad. ali i iste dobi. i socijalna se poboljšavaju praksom. . . Jedni i drugi pri tom doživljavaju prirodnost bivanja s drugima. bez obzira na to jesu li malađi ili stariji članovi grupe. ali i velik izazov.Pozitivni efekti zajedničkog druženja djece u mješovitim skupinama primjećuju se i na planu njihovog socijalnog razvoja. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovitom dobi. te iskazivanje altruizma (nesebičnosti. . sitnih postupaka u igri i u radu. Mlađa djeca osjećaju se zaštićenima.: . npr.organizirati skupinu koja će svojim polaznicima pružiti različite mogućnosti za doživljaje i igru.rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih. ljubavi prema drugima) moraju se prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva. koji prate dječja zanimanja. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. a koja se može prepoznati već u vrijeme prolagođavanja novog djeteta na vrtić. kao što su pružanje pomoći. odnosno rado prihvaćaju skrb svojih starijih prijatalja. Socijalna umijeća i dispozicije. fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom materijala omogućiti djetetu. što pogoduje razvoju zajedništva. druženje i učenje. kako bi im mogli pomoći u realizaciji njihove ideje. Poput svih umijeća.

Cilj predškolskog odgoja je pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života.slijedeće godine ćeš biti u dječjem vrtiću i neće ti se dopustiti da to radiš. . Nažalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim životnim promjenama. jačina stresa i vrijeme potrebno za uspješnu prilagodbu može se jednostavno odraditi ako odgojitelji planiraju i rade zajedno na uvođenju ugodnih prelazaka. Takva suradnja je dobro došla odgojitelju u čiju skupinu će se dijete uključiti jer će takvo dijete biti bolje pripremljeno i manje preplašeno. 37. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre. Odrasli koji posredno ili neposredno sudjeluju u provođenju odgojnoobrazovnog procesa trebaju znati da formiranje mješovite skupine nije samo po sebi cilj. Prijelazi djece mogu biti olakšani ako odgojitelj u jednom programu kao što je jaslički rade zajedno s odgojiteljima gdje će djeca ići u dječji vrtić. Prilikom prelaska u vrtić odgojitelj s njima ostaje i dalje pa se tako djeci olakšava prelazak. Posjeti mogu biti dogovoreni za djecu i roditelje. bilo bi dobro organizirati da u jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. .u vrtiću ćeš se morati koristiti čašom kao veliki dječak. a posebno za djecu koja imaju ograničeno iskustvo.) POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEČJI VRTIĆ? Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrtić često dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog boravka. Primjereniji pristup je omogućiti djeci iskustva iz prve ruke.izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim aktualnim razvojnim potrebama. te pribilježiti sličnosti i razlike na koje će djecu pripremiti. Prelazak djeteta iz dječjih jaslica u dječji vrtić u trećoj godini života može izazvati stres. odnosno interesu. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih. Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima: . Djetetu 99 . Odgojitelj od kojeg dijete dolazi također ima koristi od održavanja stručnih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadaću jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi.bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš to morati znati kada počneš ići u stariju skupinu. prvenstveno posječujući novu vrtićnu prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja. Da se osiguraju uspješni prijelazi valja održavati komunikaciju i suradnju između osoblja različitih programa. Dvoznačna upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju povećanom uznemirenošću u odnosu na promjenu. Međutim.

Radi individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja. Djetetu treba omogućiti aktivan pristup oblicima kršćanskog života. sadržajima i svrsi koje su dužne roditeljima pružiti prosvjetne i crkvene vlasti. pokrenuli su pitanje uvođenja vjerskog odgoja u javne vrtiće. pripovjestima iz Starog zavjeta i iz Isusova života. poteknuti uvođenjem vjeronauka u osnovne i srednje škole. Vjerski sadržaji su u skladu sa sadržajima i zbivanjima koja se događaju u djetetovu okruženju. dvostruko ozakonjen. . Tako je vjerski odgoj po prvi puta dobio pravni položaj.osigurati programski kontinuitet i omogućiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve dobne skupine. . objašnjenjima osnovnih crkvenih obreda kojima djeca prisustvuju i prvim usmjerenjima moralnog života na temelju božanskog zakona. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji o tome daju pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove. Ako su vjera i kultura međusobno jedna na drugu upućene. ne samo profesionalne nego i specifične općeljudske i duhovne vjerničke kvalitete. ako ništa drugo. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji i stručni suradnici u tim ustanovama.) PREDŠKOLSKO DIJETE I VJERONAUK? Na početku demokratskih promjena roditelji. Uglavnom se može reći da gotovo sve predškolske ustanove ostvaruju nešto od vjerskog odgoja. onda ne bi smjelo biti dijeljenja djece različitog religijskog podrijetla. U dječjim vrtićima odgoj u vjeri ne provodi se na posebnim satovima vjeronauka. prateći ujedno ciklus liturgijske godine.treba osigurati vrijeme za razgovor o vlastitim osjećajima i nazočnost osjetljive odrasle osobe koja će ih slušati i pripremiti za uzbuđenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja.onda barem obilježavaju blagdane. da upozna žive oblike kršćanskih običaja. a da bi dijete to postiglo potrebno ja da doživi kako kršćani slave posebne blagdane. uz osnovnu imitaciju u obiteljskom ozračju. koji je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi. te potpisivanjem Ugovora. bitno je omogućiti djetetu aktivnosti u skladu s njegovim interesima i zakonitostima njegove razvojne dobi. uz prethodno obavještavanje roditelja o cilju. te stjecanje povjerenja. 38. ali se od njih očekuju. U konkretnoj odgojiteljskoj praksi posebno treba pripaziti na to da se djeca koja pripadaju nekoj nekatoličkoj vjerskoj zajednici ne bi u svojim vjerničkim iskustvima osjetila zapostavljena ili nedovoljno vrednovana. da opaža kako se kod blagdana i običaja za 100 .bezbolna separacija i bolja adaptacija.upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem. Kao rezultat javne rasprave donešen je Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima. Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrtić je: . nego se djeca. odgajaju učenjem jednostavnih molitava.

polazi se od razmišljanja o položaju i situaciji djece koji bi se mogao izkazati simbolikom krugova. pa je zato potrebno da dijete doživi Bibliju kao posebnu knjigu u kojoj će naći propovjedanje o Bogu i ljudima. zahvalnosti. Cilj vjerskog odgoja je odgajati religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote utemeljene na Evanđelju. Osnovna zadaća vjerskih sadržaja je razvijanje osjećaja sreće. Načelo slobodnog izbora – znači pištivanje i uvažavanje različitih konfesija. od 10-12 mjeseca otkrivat će se svijet jeseni i adventa s 101 . U vjerskom odgoju predškolske djece naglasak je na dva osnovna načela: 1. Crkveni život zasniva se na Biblijskoj poruci. Dijete živi u krugu svoje obitelji i svoje skupine u vrtiću. Predškolski vjerski odgoj je prvi stipanj na putu cjelokupnog uvođenja u kršćanstvo. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se neprestano razvija osjećaj vjere i njezina praksa. Vjerski odgoj predškolske djece je važan jer na neki način odlučuje o vjeri u životnim dobima koja slijede nakon djetinjstva. oblike i načela rada s djecom predškolske dobi. Za sve te zadatke najvažnija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojno-obrazovne ustanove. suosjećanja i suradnje s bližnjima. te moraju pobuđivati vjeru djeteta u sebe i druge ljude. U dječjem vrtiću cilj je proširivanje i obogaćivanje dječjeg iskustva vjerskim sadržajima bliskim tradiciji naroda. 2. jer obitelj je pozitivno okruženje u kojem se ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlače najmlađe.određene iskaze koriste znakovi i simboli. davanja samog sebe. te zahtjeva jasnije definiranje programa katehetskog odgoja i obrazovanja djece. a to je korak dalje u cjelovitom poimanju opće kulture. domovine). a vjera se izražava osjećajima i djelima. a sve u krugu vremena koje se zove godina. te je to odgoj koji razvija osjećaj povjerenja. te osjećaj zadovoljstva i životne radosti. Npr. jer vjerski život iz njihove obitelji jest isčeznuo. ljubavi i optimizma. Osnovno polazište za vjerski odgoj nalazi se u Svetom pismu. te se tako povezuje pojam vjere sa životom. Tako koncipiran program vjerskog odgoja treba biti lišen svake vrste prisile na dijete ili roditelje. U pedagoškom pristupu ovom projektu. Velik broj djece zbrinut u vrtićima nema osnovna vjerska iskustva. Na taj način dijete stječe iskustvo za napredovanje u kršćanskom zajedništvu i u sudjelovanju u različitim oblicima kršćanskog zajedništva. Dijete živi u krugovima prostora i vremena koji se prožimaju s krugom liturgijske godine. i mora se zasnivati na suradnji. da iskusi kako ljudi nastoje u molitvi izraziti svoju vjeru. tradiciji i brojnim dokumentima crkvenog učenja. Načelo integrativnosti – upućuje na uključivanje u već postojeće programe. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zavičaja.

od 5-7 mjeseca bit će sigurno tema – slika stvaranja koja obuhvaća zemlju. Kod male djece će najvjerojatnije doći do regresije na raniju razvojnu fazu. znanja. glumiti strah. tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad se neki događaj procjenjuje uznemirujućim. o strahovima i iskustvima drugih ljudi. učiti relaksaciju i vježbe disanja. 39.) ODGOJITELJ I UBLAŽAVANJE STRESA KOD DJECE? Pod stresom se obično podrazumijeva intenzivan i nenadan događaj koji nadmašuje sposobnost djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva. Dnevne rutine pomažu djetetu da se osjeća sigurnije i pridonosi osjećaju da ono nadzire situaciju. Mješovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom često biraju mlađu djecu kako bi njihov socijalni položaj bio viši. Kod djece se često javlja poremećaj prisjećanja. te je zato bitno prepoznati znakove stresa. Stres kod djeteta može biti uvjetovan traumatskim događajem. .blagdanom Božića. igrati se pantomime s djecom. odgojitelj prvenstveno treba spriječiti pogoršanje stanja i smjesta zvati stručnjake da provedu psihološku kriznu intervenciju. . a stresor ili izvor stresa su vanjski događaji. Odgojitelj treba pričati s djetetom o njegovom strahu. karakteristika okoline u kojoj se događaj zbio ili u kojoj osoba boravi. . Stres može biti jednostavan i složen. igrati se i izmjenjivati uloge. Posttraumatski stresni događaj kod djece sliči onima kod odraslih. Različiti su načini na koji djeca koja su doživjela traumu ponovno proživljavaju dramatična 102 . iskrivljavanja elemenata ili sadržaja traumatskog događaja. akutan ili kroničan. te dijeluju kao lijek za određene stresne situacije. Dobro je s djecom izmišljati i dovršavati priče na drugačiji način. Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti. izmišljati strašne pokrete. Stres kod čovjeka može se odrediti kao sklop emocionalnih. Stres je unutrašnje stanje ili doživljaj. Tehnike opuštanja i samosmirivanja među najvažnijim su psiholiškim vještinama koje dijete može naučiti. Dijete pod stresom se manje uključuje u aktivnosti koje mu inače pričinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo moguće zastrašujuće situacije. te zajedno pronalaziti igračke i slike zastrašujućeg objekta i o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. nebo.

Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki izoliran događaj. Tako razlikujemo vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni. Međutim. Za razliku od odraslih osoba djeca. Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji način utječe na ublaživanje stresa i njegovih loših posljedica za dijete. trupu ili nogama) i provoditi s njim vježbe opuštanja. Dugoročne posljedice trauma i stresa mogu se ublažiti ako se djetetu pomoć pruži neposredno nakon stresnog ili traumatskog događaja. Na posljedice stresnog doživljaja utjeću neki osnovni elementi. ramenima. te izazivati nove i specifične strahove od "stvari" koje ga podsjećaju na traumatski događaj. Umjetnost katkada pomaže djeci da progovore o stvarima o kojima se inače ne bi usudili pričati. ljuto ili uplašeno. Aktivan način nošenja sa stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. procjena mogućnosti utjecaja na događaje. te način suočavanja. Ako dijete govori o onome što se dogodilo u početku će se uznemiriti. pojačavati postojeće aktualne strahove. a to su: osobine pojedinca. napetost ili bolove jer se na taj način proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje. Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potražiti stručnu pomoć. no dugoročno će mu to pomoći jer će se tako ublažiti posljedice stresa. a dijelimo ih na aktivne i pasivne. No. ne mogu jasno i toliko živo opisati ono što im se dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze. Dobro je da dijete o stresu priča čak iako se čini mirnim. tjelesnom i socijalnom planu ponašanja). no može se puno zaključiti iz njihovih crteža ili prilikom dramatizacijske igre. kognitivnom. primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja. većina psihologa i psihijatra složit će se da je djeci koja su izložena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna profesionalna pomoć. osobine samog događaja. Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suočavanje sa stresom. Djeca pokazuju izuzetnu uznemirenost i strah na podražaj koji izravno ili neizravno podsjeća na traumu. kako ima pravo osjećati se tužno. Prije samog postupka pomoći treba napraviti slijedeće: prikupiti podatke o traumatskom događaju. gubitka doma u požaru. Aktivni način pomaže oslobađanju energije napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti. smrt člana obitelji ili boravak u bolnici. jer njegova izvanjska smirenost može prikrivati unutarnju buru. često je teško razlučiti što je zapravo prava trauma. utvrditi simptome i utvrditi pridružene smetnje. Te vježbe su osobito važne ako se dijete tuži na stres. poplavi ili potresu. to je opća reakcija ljudskog organizma na stres) i vlastite mehanizme (oni su osobni. Djetetu treba pružiti podršku potvrđujući kako su njegovi osjećaji opravdani. 103 . procjena važnosti i značenja događaja. Odrasli bi trebali pomoći djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potištenost (napetost u vratu.iskustva. rukama. naročito mlađa. Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "preraštene" strahove. a uključuju reakcije na emocionalnom.

a njegova slika o sebi i drugima bit će pozitivna. Izvori slavlja su potrebe za sigurnošću. nacionalnog ili civilizacijskog pamćenja povijesti i nasljeđa. slavne među sobom. Slavi se u obiteljskom domu. vojarnama. prihvaćeno. To ostvaruje djeleći radost s drugima. Trenutni dobici odnose se na osjećaje radosti i uzbuđenja. zaštićeno. . bijeg od svakodnevice. Ugodni osjećaji koji će dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni. Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojem pripadamo. . 40. učilištima. na ulici. Emocionalno značenje blagdana smatramo temeljnim i vrlo je važno da se osnovna poruka zadrži. pobjede.Odgojitelj treba osigurati okruženje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima. te zadovoljava potrebe za sigurnošću. . darove. crkvama. u svojoj domovini. Svrha je biti u blizini drugih. izmjenjujući čestitke. civilizaciji. Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidašnjih nezadovoljstava.) BLAGDANI I SVEČANOSTI U PROGRAMU DJEČJEG VRTIĆA? Blagdani pobuđuju u nama osjećaj pripadnosti povijesti. Obogaćujući tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u dječjim skupinama i u obitelji pridonijet ćemo kvalitetnom odrastanju djeteta. sudjelujući s drugima u slavlju. bude li dijete aktivno u blagdanskim događanjima i bude li imalo ugodne osjećaje u vezi s tim. tko nam je privržen. Ljudi slave od svojih početaka: događaje. Potreba za slavljem je u svima nama. naciji. Oni se ponavljaju i prenose s naraštaja na naraštaj i čine dio obiteljskog. ono će se osjećati vrijednim zbog pažnje drugih. tradiciji. kulturi. Način na koji se slavi i posebnosti u tim načinima dio su onoga što zovemo "korijenima" ili pripadanju. ljubavlju i pripadanju. voljeno i slobodno izražava emocije i interese. . Zadovoljavajući potrebu za pripadanjem i ljubavlju. tko nam je sličan. vrtićima. Ublažavajući stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta. odrasli i starci. biti s nekim koga volimo. Boga. Kad nešto slavi čovjek se želi osjećati prihvaćenim. u skupini druge djece ili odraslih. Razlog za slavlje nalaze čak i tužni i bolesni. gdje se dijete osjeća sigurno. Slavi se u ratu i miru. u ustanovama. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle. nježnošću i ljubavlju. Pozitivno samo poimanje nužno je za zdrav rast i razvoj djetetove ličnosti. dijete kao i odrastao čovjek traži svoje mjesto u obitelji. Svaki blagdan ima svoj smisao i poruku. omogućuje zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i čuva djetetov život i zdravlje. Slave djeca. želi primati i davati izraze ljubavi i odanosti. na 104 . . . u kraju u kojem živi. vjeri i jeziku. ljubavlju i pripadanjem. Ako su zadovoljene potrebe za sigurnošću. prirodu.

onoga što im je prethodilo i onoga što ih je pratilo. Blagdane i slavlja čine rituali. dok neko drugo dijete želi elemente obiteljskog slavlja prenijeti i u vrtić. da bude tužno. . svoj rođendan. obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne. rizično. te ugode vezane za jelo. trajanje i kraj. Dijete ima potrebu svoje osjećaje prenositi iz obitelji na skupinu vršnjaka u vrtiću. Dijete u vrtić donosi iz obitelji predmete od kojih se ne želi odvajati. crkvena. koje želi pokazivati drugima ili podijeliti s njima mogućnost njihova korištenja. pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala. opominjujuće. Radost roditelji osjećaju i iskazuju čestitajući djetetu. dobra i loša djela. aktivnosti. ljubeći ga i smijući se. pažnju. Dijete ima potrebu iz obitelji donijeti samo priču o proslavi. Glazba je karakteristična za pojedine krajeve. poznati i one za koje se malo čulo. . Načini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. dobici i gubici. Svaki događaj ima početak. .opuštanje. lijepo. svoj san. narodna. ljeto je vrijeme kad se ide na more. sretni se sjećaju djetetova iznenađenja i sreće kada je otvorilo dar. podijeliti s njima radost Božića. kulturi i obitelji. Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom. podijeliti i žalost zbog gubitka voljene životinje. a može se izvoditi sviranjem. strah od neugode ili boli. da iskazuje ljutnju ako je osjeća. Djeca među svoje vršnjake dosnose iskustva i sadržaje obiteljskih slavlja. osim što određuje neke naše nakane i oblikuje naše stavove. Djetetu valja dopustiti da traži ljubav. određuje i našu pripadnost narodu. To utječe na njegove odluke što slaviti. brigu i darove. pjevanjem ili samo slušati. a kad slavlje prođe. što je dobro. duhovne. U trenutcima slavlja dijete je drukčije odjeveno i uređeno. čovjek nosi iz djetinjstva. Svako dijete s onim što 105 . utješne i više toga istodobno. a što ne smije. razgovori i stvaralaštvo. Dijete svoje aktivnosti povezuje uz vrijeme: u vrtić se ne ide nedjeljom. proslaviti sa svojim prijateljima rođenje brata ili sestre. Uskrsa. Što su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u njima to će ono lakše spoznati i pamtiti proticanje vremena. Blagdanski osjećaji se pojavljuju prije slavlja. Blagdanska glazba može biti klasična. Osjećaji radosti i veselja najčešći su osjećaji blagdanskih dana. radosno. Osjećaje za vrijeme slavlja i osjećaje prema drugima dok slave ili daruju. Obiteljska poruka koju pamtimo. glazba koju izvode djeca ili druga glazba. kako i kada. dok se blagdan isčekuje i priprema. te traju i nakon slavlja. loše. Ono donosi i svoju neprospavanu noć. te da se pritom ne osjeća krivim i nebude isključen iz blagdanskih zbivanja. svoje znanje o tome što smije. Obiteljsku povijest čine dobri i loši ljudi. Božić je vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. Ima djece koja u vrtiću imaju potrebu slijediti kompletne načine slavlja naučene u obitelji. svoje navike. uspjesi i neuspjesi. Trajni dobitak je pamćenje ugodnih osjećaja. ples i pjesmu. Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doživljava i iskazuje autentične osjećaje. s drukčijim mislima i osjećajima prema sebi i drugima. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima.

Neki su važni samo manjem broju ljudi i vezani su za neki kraj ili podneblje. U aktivnostima prije slavlja. svaki rođendan poseban i neponovljiv. pospremanjem i čišćenjem u danima slavlja dominantno su orjentirani na osobno i dječje stvaralaštvo. zadovoljstvo i ugodu. koji daje dopuštenje za slobodno iskazivanje osjećaja. 106 . Blagdanski rituali imaju duboki smisao i emocionalno značenje. običajima. Odgojitelji su dužni u vrtiću stvoriti blagdansko ozračje. Kada dijete u ranom dijetinjstvu stvara. za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjećala i odrasla osoba mora iskazivati svoje vesellje. . Naše stvaralačko biće pridaje blagdanskim trenutcima i nešto osobno i jedinstveno. prihvaćaju ih i obnavljaju uz nužan dio slavlja. Propisana su običajem i čine ritual koji pripada određenom kraju. Načini na koje se priprememo za slavlje i na koje slavimo nisu određeni samo tradicijom. Oni su ukorjenjeni u običajima obitelji. Smisao njegova stvaralaštva je igra i izražavanje. poticajem. odbijanjem i ignoriranjem. suosjećanja i podrške. Odgojitelji koji nisu opterećeni pripremama jela. uzajaman je i ponovljiv u svom većem dijelu. a neki su posve osobni i događaju se zbog jednog čovjeka. zaboravlja na vrijeme i događaje u svojoj okolini. U njemu se gotovo sve zna unaprijed. Ta pravila određuju slijed zbivanja. Budući da djeca o njoj donekle ovise. .jest i s onim što donosi iz obitelji utjeće na druge kao što i drugi utjeću na njega: podrškom. kulturom. U njima svi sudjeluju. -VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. Neki od tih trenutaka zajednički su mnogim ljudima i zemljama. vrstu ponašanja i ponavljanje ponašanja. Odrasla osoba potiče izraze naklnosti. Obuhvaćaju kraće ili dulje razdoblje. radost. Pravila i elementi rituala se slijede i poštuju. razumijevanja. Da bi se djeca prije. kraja ili skupine. obitelji ili skupini ljudi. Njemu nije važno da postigne rezultat. a njihovo mijenjanje većinom izaziva zbunjenost. tijekom slavlja ili nakon njega može sudjelovati svako dijete. . ono čime je svaki Božić. Većina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je među vršnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog člana skupine. materijalnim mogućnostima. ono se igra i zaokupljeno je samo procesom stvaranja. a običaji su predajom i ponavljanjem utvrđeni oblici ponašanja i djelovanja. U životu postoje propisana opća i poznata pravila o tome kako se treba ponašati. poglavito u malog djeteta. ona mora biti sudionik slavlja koje zna i želi zaštiti dijete kada mu je potrebno. Rituali su dio običaja.

.važne godišnjice. . . prvog pečenog kukuruza u jesen.blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Dušni dan. .lokalne svetkovine: sv.preseljenja.Narodna slavlja.blagdani božićnog doba su: blagdan sv.Dan domovinske zahvalnosti. Tjedan hrane. Nikole.majčin dan. zbog nečije naklonosti. . praznici. .proslave rođendana. 2.dobivanje posla. utemeljena u nekim kulturološkim vrijednostima ili događajima: . godine povijesnih događaja. obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih događaja: odvijaju se u obitelji. Dan kruha. Dijete može izazvati svoju radost zbog prvog kestena. . 4. Lucije. 6. među prijateljima ili u dječjoj skupini.rođenje brata ili sestre. slavlja prirode: su međunarodni praznici: - Dan planeta zemlje. 107 .blagdani uskrsnog doba su: Uskrs. slijed ili sadržaj. . mjesto. spontana slavlja: . One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije: .blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa. .pokladna veselja (karneval). 5. Izazvana su osjećajima što nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo. Duje u Splitu itd.Valentinovo. . .Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na šest skupina: 1. 3.Dan državnosti. Prvi dan godišnjeg doba. . blagdan sv.nemaju unaprijed određeno vrijeme. .Novogodišnja slavlja. domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave: . Badnjak i Božić. zbog nekog tajnog uspjeha. vjerski blagdani i slavlja: . narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobičajana su pojedinom narodu.

igre s predmetima i materijalima. Upravo u igri. To su senzomotorne aktivnosti. ono kroz igru upoznaje. stječe prijatelje. Ona potiče na pozitivne osobine djeteta. smanjuje nezadovoljstvo. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biološkoh potreba. smisao samoj sebi. budući da igra nema ciljeve kojima služi i nema neuspjeha. jer je igra njegova prirodna. To je osnovna djelatnost djece. a s druge osobitosti objekta.je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim. svrsishodna. cilj i svrha tj. prostorno i vremenski izdvojena. Osim mentalnih. životna potreba djeteta i njegova urođena osobina. rasterećuje ga i ispunjava mu želje. Igrajući se dijete stječe znanja i uči ponašanja. S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije. dijete u igri. dijete emocionalno sazrijeva. povlači se. U igri dijete je sretno. igra ga socijalizira. Dijete predškolske dobi ima potrebu za igrom.) ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA? Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. pokretne igre uz korištenje rekvizita. -Funkcionalna igra. simbolička igra i igra s pravilima. .41. otkriva. jer ona ciljeve i smisao ima u samoj sebi. Igra je dobrovoljna. penje. . osnovna životna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. U igri ono skakuće. osjetilnim. 108 . a sloboda u igranju pruža djetetu posebne užitke koji ga uče samostalnosti i osiguravaju mu doživljaj zadovoljstva vlastite aktivnosti. slogovima i riječima. ona potiče na govornu komunikaciju. razvija i tjelesne sposobnosti. perceptivnim). razvije maštu. Dijete u igri dolazi u različite socijalne kontakte. razvojna. fiktivna. Igra je dinamična i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci potrebno kretanje i česta promjena aktivnosti. gura. Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najčešće se u literaturi razvrstava u tri kategorije: funkcionalna igra. . te igre glasovima. reproduktivna. Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti. dijete samo određuje pravila. hvata. znatiželju i stvaralaštvo.

Za njih Piaget kaže da se rijetko javljaju u dobi od 4. To su igre senzomotoričkim kombinacijama ili intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natječu. između njezinih članova ili prema djeci. .igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete nešto uvježbalo. godine. jesu simbolički supstituti realnih predmeta. maske ili igraćke. koje dijete koristi u igri. manualne i manipulativne odnose s predmetima. Definicija simboličke igre pokazuje da se predškolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili pojavom. pojave ili stvari pomoću riječi. dijete čini pokret kao da hrani lutku. pokreta. ali sudjeluje i u stvaranju novih. Najčešće su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta lutaka). One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno. kretanja ili zvukova. Promjene se događaju u četvrtoj godini kada je postignut određen razvoj simboličke sposobnosti djece i sada 109 . . S razvojem apstraktnog mišljenja sve su izraženije maštovite igre bez igračaka koje zamjenjuju konkterne predmete (npr. -Igre s pravilima. često preko posrednika: lutke. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog mišljenja imaju simboličke igre u kojima dijete proživljava svijet odraslih stvarajući razne zamišljene situacije.dijete zatječe u već gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom kulture. igraju se predstava u svim oblicima. godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7. a zadržavaju se tijekom cijelog života. Realistične igračke u ovoj dobi omogućavaju da igra bude maštovitija. Praćenjem određenih situacija u igri može se pomoći djetetu ako se osjeti potreba. do 7.igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed data i ugrađena u samu strukturu igre. i u tom oponašanju otkrivaju teškoće i probleme situacija kojima su zaokupljena. odgojitelje ili druge osobe. a u ruci nema ništa). Igre obitelji često pokazuju odnose i stavove u obitelji. Krajem druge godine većina igračaka. S obzirom na ograničene sposobnosti djeteta ove dobi (ograničene u smislu mogućnosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadržavaju i perceptivnu i funkcionalnu sličnost s realnim predmetima. određena lica. Tri su vrste igara s pravilima: . ali ipak vezano za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta.je organizirana igra u kojoj se igrači prenose u neke određene situacije.igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre. a istodobno su i posrednici kulture. Djeca oponašaju svoje roditelje. za stjecanje znanja i vještina. U svakodnevnoj igri djeca često traže dramatizaciju. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz poštivanje pravila. do 11.-Simbolička igra. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece. Što je dijete manje treba mu više igračaka koje mogu zamijeniti stvarne predmete u igri što sličnijih realnom predmetu. Sutton-Smith ističe da su igračke u prvoj godini života djeteta oruđe pomoću kojeg dijete uči motoričke. Sve je izmišljeno.

Igra. sklonosti. vrijeme. ali i da utjeće na razvoj smjelosti. da ih usmjerava u pozitivnom smjeru. Zato tek sada djeca mogu koristiti različite predmete i različite aktivnosti kao zamjene za realne. Igra snažno budi i razvija sve psihičke i tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina. kao metoda rada. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre. spretnosti. ponekad čak tako različite da odrasli vrlo teško može otkriti njihovo igrovno značenje. sve manje zelenih i slobodnih površna). Takvo značenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali. samoinicijativnosti. da bi moglo razvijati svoje potencijale. vodom i zemljom. prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu). Igra pomaže svakom djetetu da se afirmira među drugom djecom. te igrom dijete može rješavati sukobe (ono se suočava. Djeca se sve ranije susreću s kompjutorima. ali nema svaka isto terapijsko značenje. samopouzdanja i kooperativnosti. potrebna je kvalitetna sredina. počevši od uvažavanja suigrača. omogućuje mu iskazivanje sposobnosti. bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih.igračke supstituti imaju nešto drugačiju i složeniju funkciju u igri. snalažljivosti u određenim situacijama i čitav niz drugih karakteristika. razni materijali. Igra je jedno od vrlo učinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta. pa do odnosa prema odgojitelju. posebno kod utjecaja na razvoj djece. a ponekad i zbog toga što se smatra da takva igra nije potrebna jer su djetetu na raspolaganju različite druge igračke. ponekad zbog njihove zagađenosti i prljavštine. prostor. A briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igračke. Takve raznolike situacije omogućuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta. Igrom dijete uči o okolini i ljudskim odnosima. U igri se dijete susreće ili sukobljava sa nizom situacija. Sa zdravstvenog aspekta igra je sredsatvo za postizanje psihičkog zdravlja i terapija. Tek u ovoj dobi igračke mogu biti vrlo stilizirane i maštovite. u koje se predškolska djeca snažno uživljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno okupiraju. Pomoću igre nam je omogućeno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i jednostavan način. 110 . Pozitivan stav odraslih prema važnosti dječje igre rezultirat će njihovom brigom za nju. pozitivne i negativne doživljaje. ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima i metodama rada. Današnji uvjeti rasta i razvoja djeteta ograničeni su životnim prostorom za igru i kretanje (skučeni prostor. Danas se sve više zapostavljaju igre pijeskom. suigrači) i spremnosti sudjelovanja u njoj. One sada samo pomažu u provođenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno.

tko je odgovoran za pojedine odluke). Vrlo važan moment je i definiranje termina zajedničkih susreta i diskusija. bolje rezultate rada predškolske ustanove. intenzivna skupna interakcija i sl.) TIMSKI RAD ODGOJITELJA? Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje na osnovi kojih se može s velikom sigurnošću ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima iznimno značajne pedagoške prednosti jer složenost poslova prelazi sposobnosti jednog čovjeka. a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnjim u radu drugih odgojitelja. gdje. što vodi isključivo ka uspjehu. više se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i kvalitete. Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surađuju i koordiniraju svoje napore da bi koristeći svoje stručne i pedagoške kvalitete. Organizacija i planiranje rada jednog tima uključuje pitanja vezana za ciljeve koje tim želi postići (npr. Timski rad omogućuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada. Osim toga u malim skupinama postoje daleko veće mogućnosti za međusobno zbližavanje između odgojitelja. kada. pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. O tome se treba posebno voditi računa pri formiranju samog tima. Pri timskom radu bolje se uočavaju sposobnosti i mogućnosti odgojitelja kao i njihov rad. te uspoređuju sa osobnim projekcijama. misle i osjećaju. kako ih postići. interese i individualne mogućnosti. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer omogućuje percepciju vlastitog i tuđeg rada. Odgojitelje motivira angažiranje u zajedničkim programskim interesima. zajednički i organizirano planirali. izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad koji odgovara potrebema i mogućnostima djece. te angažiranje stručnog tima u zajedničkom 111 . razmjena ideja. kako podijeliti dužnosti. Pored interpersonalnih odnosa nužno je imati na umu stručni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku.42. Osnovna obilježja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija. Osnovne pretpostavke za uspješan timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi članova tima. spoznaju o tome što kolege rade. Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja članova.

Na taj se način gradi odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu. služi jednom specifičnom zadatku. . odgovornost vrtića. tj. mogućnosti transfera tuđe prakse u vlastitu s ciljem podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. kada pojedinac zna stvarno ocjeniti svoje snage i sposobnosti. toleranciju. .napori u timskom radu imati će uspjeha samo onda kada svaki član tima razumije problem koji se treba rješiti. podjela rada precizno je utvrđena. prihvaćanje stavova drugih i u njima razmjeniti mišljenja. omogućuje orijentiranje na analizu realnih mogućnosti za zajedničku suradnju.vlada radna atmosfera. Preduvjeti za uspješan timski rad: . tj. svaki prijedlog se ocjenjuje i eventualno prihvaća. . utvrđenih procedura. Timski rad je pogodan oblik za upoznavanje i usvajanje brojnih pravila socijalnih ponašanja. aparatima i materijalima za učenje.planiranju obrazovne strategije. tj. Timski rad odgojitelja. Timski rad je čest oblik u radnim i drugim životnim situacijama kada priroda zadatka ili posla zahtjeva sudjelovanje više ljudi ili suradnika.svaki član tima mora biti uvjeren u vrijednost timskog rada i mora vjerovati u sebe i svoju sposobnoist rada u timu. odnos kooperativnosti i koordiniranosti u radu. .timski način rada traži takve prostorije koje mogu služiti u različite svrhe i koje se mogu mijenjati prema dječjim potrebama. .timski rad je visokostrukturiran. pa i šire sredine.sudionici diskusija slušaju jedni druge. dakle.svaki se suradnik mora staviti na raspolaganje u timu i zadatku sa svom svojom snagom i sposobnostima. primanje. Osnovni uvjet za uspješan timski rad je socijaliziran način ponašanja. . zavisi od kontinuiranih komunikacija među članovima i njihove kooperacije.mora biti kvalificiran za jedno stručno područje jer znanje jednog područja stvara jedan neophodan zdrav osjećaj vrijednosti. a u procesima sukoba mišljenja čuva nas od osjećaja manje vrijednosti i osjećajnih reagiranja. ali i sposobnosti kolega u timu. 112 . . spremnost na davanje.zahtjeva opremljenost predškolske ustanove različitim klasičnim i suvremenim sredstvima. . U timu članovi moraju imati povjerenja jedni u druge. Idealan tim pokazuje slijedeće karakteristike: . . Opće karakteristike timskog rada: . ne dozvoljava odstupanja od predviđenih. te se potruditi spoznati teškoće koje drugi imaju (kad je potrebno savjetovati kolegu). puno se diskutira i svi članovi tima sudjeluju u diskusiji koja uvijek ostaje na razini zadataka koji su pred timom.

razvoj suradnje s roditeljima. podjele se funkcije i pojedinačni zadaci. . Akcijsko istraživanje jest temeljna odrednica gradnje humanistički usmjerenog kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse.usmjerenost na razvoj samostalnosti. socijalnog psihologa koji je ovu teoriju razvio i godinama je primjenjivao u društvenim eesperimentima i SAD-u. Akcijski pristup istraživanju je izravno. Kasnije su akcijska istraživanja korištena u različite svrhe i na različite načine. nema borbe za prestiž i zlouporabe vlasti. s namjerom stvaranja uvjeta tj.razvoj praktičkne kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog praktičara. kritika je često otvorena i ne shvaća se kao osobni napad. U praksi proces počinje time što se procijeni da je potrebno ili poželjno uvesti neka poboljšanja ili neke promjene. Jedan od ciljeva akcijskog istraživanja trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoćom višu razinu. S takvog se stajališta izlažu mnoge značajke humanistički usmjerenog kurikuluma. znanju i sposobnosti mjeri se vodstvo. . akcije i evaluacije rezultata akcije. Istražujući odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih istraživanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije. .sukobi se iznose. koja će omogućavati i podržavati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskim ustanovama. prema postavljenom zadatku. Osnovna značajka njegovog modela akcijskog istraživanja jest istraživanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka stepenica sačinjena od planiranja. slobode i autonomije djeteta. . a ne manipulaciji djece i odgojitelja. uvijek je u prvom planu rješenje postavljenog zadatka. Posebice se ističe: . .važnost institucijskog konteksa. participacijsko i suradničko promatranje i mijenjanje odgojne prakse. . okruženja koje će voditi emancipaciji. .usmjerenost na dijete i interakciju među vršnjacima. 113 .prije nego što se započne s izvršavanjem zadataka.razmimoilaženja su u mišljenju otvorena i opravdana i ne potiskuju se protivna mišljenja. - 43.) AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE ODGOJITELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI Koncepcija akcijskog istraživanja potječe od Lewina.razvoj kreativnosti.

tj.). 1.pažljivo snimanje onog što se događa i istodobno bilježenje. Pedagog istraživač . tj. promjena). deskriptivne statistike). Primjenjuje se tzv. Pedagog pokretač akcijskog istraživanja . u potpuno prirodnim uvjetima. Akcijsko istraživanje se uvijek provodi na demokratski način (misli se na demokratski odnos istraživača i praktičara).Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako). Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje događaja koje se želi istražiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja. . tj.akcijsko istraživanje je istodobno i akcija (u smislu unapređivanja) i istraživanje (spoznavanje učinaka tih akcija. 2. Akcijsko istraživanje integrira proces transformacije i generiranja teorije.u zajedničkoj raspravi. tj. Ova metodologija obvezatno uključuje: . 4. 114 . koji se postupno pokazuje nedovoljnim u proučavanju čovjeka u kontekstu njegova djelovanja). Na taj se način osposobljavaju za istraživanje i evaluiranje vlastite prakse. a to je traganje za problemom (ne isključuje kvantitativne pokazatelje).odgovarajući na pitanja "što se ovdje događa" pomaže da se spozna srž odgojne prakse kako bi se bolje razumjela i istodobno mijenjala (spoznaje objektivnu stvarnost). akcija u praksu. .naknadna analitička refleksija o dokumentiranim snimkama i izvješće (pomoću detaljnog opisivanja u obliku analitičkih karata. tj. analizi o učincima unesenih promjena. ne stavlja u prvi plan programske sadržaje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra ga kao konstruktivnog stvaratelja svog općeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja osnovnih razvojnih potreba i interesa. Drugim riječima. ima ulogu medijatora koji u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljima potiče njihovu samorefleksiju. ali se u procesu akcijskog istraživanja ta teorijska stajališta uvijek dorađuju. tj. audio-videosnimke i dr. Akcijsko istraživanje je put istodobnog proučavanja i mjenjanja pedagoške prakse. Temeljna značajka akcijskog istraživanja je zajedničko istraživanje odgojnoobrazovne prakse svih djelatnika u ustanovi i istraživača.(do 70-tih koristio se kvantitativni. Pedagog je od početka uključen u sve etape akcijskog istraživanja. Pedagog u istraživanju odgojne prakse .intenzivno i dugotrajno participiranje istraživača u praksi. 3. sumarnih tablica. a ne znanje (što). sudjelujuće promatranje. Obilježje kvalitativnog metodološkog pristupa . te prikupljanje drugih relevantnih podataka (audio-snimke. Kvalitativni pristup ima jedno bitno obilježje. On je sudionik u akciji s odgojiteljima te je i vanjski promatrač interakcije odgojitelj-djeca. istraživačteoretičar može imati svoju teoriju koju želi primjeniti u praksi. klasični metodološki pristup.

Izgrađivenje refleksivnog praktičara temelji se na dobrovoljnosti i samomotiviranosti svih sudionika u akcijskom istraživanju. -Kvalitativna analiza snimaka aktivnostiPregled promjena nastalih u aktivnosti tijekom istraživanja: 1. a drugi je boravio na igralištu ili u dvorani s ostalom djecom. da bi na kraju istraživanja samo pokazali slikovnicu i djeca bi se sama zainteresirala jer je slikovnica prirodni motiv za okupljanje na aktivnost. Promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji aktivnosti – u početku su odgojitelji organizirali aktivnosti kada je u grupi bilo najviše djece i rad su provodili sa svom djecom istodobno (frontalno što ne osigurava dobru vidljivost ni aktivnu uporabu govora). Ovakvi organizacijsku uvjeti su se pokazali optimalnima. Procjena aktualnog stanja u praksi. No u početku istraživanja odgojitelji su preferirali dugotrajne pripreme i pozivali su svu djecu i nezainteresiranu. U daljnjoj fazi istraživanja pokazalo se da je potrebno osigurati materijalni kontekst i da je najkompatibilniji s komunikacijom o slikovnici i o materijalu za likovne aktivnosti. doručka ili kad bi u grupi bila oba odgojitelja pa je jedan s manjom grupom djece provodio aktivnost. Odgojitelj je provodi da bi upoznao djecu s temom. To je suština akcijskog istraživanja. . Misliti na osobnu praksu i praksu drugih znači kritički preispitati i mijenjati odnose koji u njoj vladaju i na osnovi toga graditi kritičku teoriju prakse i praktičnu teoriju. za alternativne aktivnosti djece.frontalni rad sa svom djecom i dugotrajna priprema. slikovnice). 115 . da kritički sagleda vlastite akcije i značenja koje oni imaju za druge. . te da bi pripremio prostor za izvođenje aktivnosti. Značajke aktualnog stanja u praksi su: . Pri kraju iztraživanja aktivnost se organizirala u vrijeme jutarnjeg okupljanja tj. partnerski odnos i kontinuiraniji komunikacijski proces. 2. Manja grupa djece omogućuje ravnopravnost. cilj i zadaci istraživanja. (npr. tj. Od pedagoga se također zahtjeva samorefleksija vlastitog rada. 3.dominira odgojitelj dok djeca pasivno primaju poruku. ciklički ih unositi i procjeniti učinke tih promjena. Cilj istraživanja je da se timskim radom s odgojiteljima analizira i utvrdi konkretno stanje u aktivnostima razgledavanja. uočavati potrebe za unošenjem promjena. tj. Promjene nastale u pripremi za aktivnost – priprema za aktivnost potrebna je radi uvođenja djece u zajednički rad s odgojiteljem. Na početku istraživanja odgojitelji nisu pridavali pozornost organizaciji materijalnog konteksta i to zbog frontalnog pristupa radu. Promjene u organizaciji materijalnog konteksta – materijalni kontekst je organizacija uvjeta u kojima se odvija komunikacija o toj temi.sva djeca ne vide sliku-temu pa su nezadovoljna i sl.

pokazatelj uspješnosti ostvarenih zadataka. izostanak materijalnih poticaja za istodobne alternativne aktivnosti djece i aktivnost se provodila u vrijeme najvećeg broja djece u grupi. Akcijsko istraživanje je temelj rada odgojitelja u vrednovanju i planiranju odgojno-obrazovne prakse. npr. dugotrajna organizacijska priprema za aktivnost. Stvaranje povoljnih uveta i primjena postupaka odgojitelja pozitivno se odražava na razvoj sposobnosti razumjevanja slike djece. . da se želje u odnosu na odgojno-obrazovni proces doista i ostvaruju. razumjelo i reagiralo na poruku. Tijekom istraživanja došlo je do promjena u radu odgojitelja. promjenili su se uveti za odvijanje komunikacije i dr.-ZaključakNa početku istraživanja prevladavalo je: . 116 . . povećala se dječja inicijativa za uspostavljanje razmjene informacija s odgojiteljem.frontalni način rada. interesa. zadovoljavanja djetetovih potreba. a ne da to samo ostane teorija o akciji.komunikacija o slici provodila se u nepovoljnoj klimi s čestim prekidima. prava i poticaj je za buduće smjernice u planiranju orjentacijskog plana odgojno-obrazovnog procesa.nedovoljnom usklađenosti neverbalnog s verbalnim ponašanjem odgojitelja zanemarivele su se nužne stanke da bi dijete primilo. Najvažniji je cilj akcijskog istraživanja da sam odgojitelj postigne takav stupanj osobnog razvoja da se njegove želje i ciljevi u odnosu na odgojnoobrazovni proces postupno pretvaraju u praksu i da se on doista mijenja.

117 . Riječ je o vrlo čestoj univerzalnoj pojavi koja se očituje unutar samog čovjeka ili između dvoje ili više ljudi. za njihovo efikasnije rješavanje značajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnijih rješenja. stalno prisutan. razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba. Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu kao nečemu dobrom ili lošem započinje već u najranijem djetinjstvu. očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja. Naime. kako bi se prvom prilikom. iako pritajen. vještina pregovaranja i dr. ponovo razbuktao. nelagode. uspješnijih rješenja. Različiti načini sučeljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do eskalacije sukoba. jasno izražavanje želja i potreba. on je. Uz poznavanje uzroka sukoba. ponašanja i čuvstva. Nerazrješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe. odnosno naučenih oblika ponašanja. a ne na sudionike. do neurotskih i psihosomatskih poremećaja. zabrinutosti. Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan. Konstruktivno rješavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama tako i o potrebama i željama druge strane. Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom integriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima. preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja.) ODGOJITELJ I RJEŠAVANJE SUKOBA? Sukob je pojam koji označava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije.44. makar se radilo i o bezazlenom povodu. Konflikt će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. To su istinsko slušanje.

Lutka vodič se može koristiti i za rješavanje sukoba. tako da djetetu kazuju što da radi.saznajemo koja potreba nije zadovoljena. Poučavamo ga da kaže onome tko ga ugrožava. Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponašanja. svoj izbor.korak – Kažemo svoju ideju uz pristanak djeteta.Djeca nauče i koriste ove vještine kad su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja. što ne prihvaća. a ne što da ne radi.pronalazimo izbor. prije nego što počneš govoriti.korak – Što želiš? . te što i kako želi važno je da i mi komuniciramo jasno govoreći djeci. u kojoj ono jasno kaže što ga smeta. Sukob će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. To je lutka pomoću koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psihološke potrebe koje imaju.korak – Procjena ponašanja koja bi napravio .korak – Što si napravio? Što bi napravio? . odnosno kojim ga oblicima ponašanja trebamo poučiti. ako su djeca bila prijatelji prije sukoba. a ako dijete ne uspije pronaći izbor. Ako te netko ili nešto naljuti. ako postoji smirivanje izraženih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje. Pravila trebaju biti postavljena na pozitivan način. te ako djeca znaju kako treba rješavati sukob ili ako imaju nekoga tko će im u tome pomoći. a ne kritika i natjecanje. Odrasla osoba vodi dijete zadovaljavanju potreba tako da ono samo rješava problem. te što će se dogoditi ako ih ne zadovolje ili ako ih zadovolje ugrožavajući drugu osobu. reci to otvoreno. Da bi smanjili broj konfliktnih situacija među djecom u skupini. 3. a ne na sudionike. Što više odrasli potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema to će djeca biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnima za kreativno rješavanje sukoba. Kada dođe do više problematičnih situacija odgojitelj 118 . Sukobe s djecom u drigoj i trećoj godini života ne rješavamo pomoću lutke. Takav pristup uči dijete da naš život ovisi o nama samima i o tome što ćemo činiti. Dok dijete poučavamo takvoj komunikaciji. saznati kako ih zadovoljavaju. Prvo razgovaramo samo s djetetom koje osjeća problem i poučavamo ga kako će samo zadovoljiti potrebe. Nakon toga razgovora dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rješavanje sukoba. Dobro je pravila napisati na veliki list papira koji će služiti kao podsjetnik. ali tražiti djetetov pristanak. poželjno je da odgojitelj zajedno s djecom postavi pravila povašanja (npr.korak – Što se dogodilo? . 4. valja ponuditi svoje ideje.korak – Što bi ti s tim radio? .saznajemo u čemu je problem. Pričekaj dok jedno dijete dovrši što govori. Stoga je važno da to prihvate i odgojitelji i roditelji. Osnovni koraci za rješavanje sukoba: 1. 2.samovrednovanje izbora: 6. 5. te da preuzmu odgovornost za svoj udio u oblikovanju djetetova okruženja i razvoja.saznajemo želju.). a da ne ovisi o drugima i o situaciji. Pitanjima ga potiče da samo smisli što činiti.

Odgojitelji trebaju djeci pružiti pomoć pri rješavanju konflikta.) SUVREMENA KONCEPCIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA ODGOJITELJA? Početkom pedagoške godine odgojitelj izrađuje individualan plan stručnog usavršavanja. odnosno u svakodnevnim situacijama u obitelji i vrtiću. Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rješavanje sukoba. pa do međunarodnog razumijevanja i suradnje. skupiti svu djecu na tepih i riješiti jedan problem s djetetom pred svima. Povezanost općeg vrtićkog ozračja i sadržaja i načina 119 . upoznavanje ljudskih prava i sloboda. uvažavanje drugoga umjesto doživljavanja sebe kao jedinog pažnje vrijednog subjekta. cjelokupna kvaliteta rada u dječjem vrtiću. Prepoznaje se po razini aktiviteta djelatnika svakog pojedinog vrtića. od onih vezanih uz odnose među pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta. vremenu koje provode zajedno i otvorenosti koju iskazuju jedni prema drugima. Nenasilno rješavanje sukoba segment je šireg pristupa socijalizaciji djeteta koa prosocijalne osobe. te stručna kompetentnost njegovih djelatnika. da se u sukob uđe i iz njega izađe bez korištenja sile. Stručno usavršavanje odgojitelja djece predškolske dobi profesionalna je obaveza i interes ne samo njih samih nego i stručnih suradnika koji rade u vrtićima. tako da se novi naraštaji tijekom primarne socijalizacije uče suradnji umjesto natjecanju. načinu na koji komuniciraju. također može biti manje ili više neovisan čimbenik procesa stručnog usavršavanja. te na primjenu i razmjenu znanja i vještina koje svaki odgojitelj ima i koje u svojem radu koristi. Obnavljanje već stečenih i stjecanje novih znanja u najvećoj se mjeri odvija u okviru odgojiteljeva radnog vremena i u prostorijama dječjeg vrtića. Ti odnosi kreću se u rasponu od tradicionalnih. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rješavaju sami. po "dopuštenim" i "zabranjenim" i omiljenim temama. dok se njegova uporaba u cjelini odvija u dječjem vrtiću tijekom odgojiteljeve interakcije s djecom i njihovim roditeljima. zatvorenih i kompetitivnih do kolegijalnih. Oni umnogome utječu na efikasnost različitih oblika stručnog usavršavanja odgojitelja. sreći s drugima umjesto sreći na račun drugih. Opće vrtićko ozračje čine odnosi koji u njemu vladaju. Djeca trebaju usvojiti predpostavke. nenasilno! 45. Važan čimbenik odgojiteljeva stručnog usavršavanja je vrtićki kontekst koji čine opće vrtićko ozračje. Odgojitelj je obvezan permanentno se stručno usavršavati sukladno zakonu i aktu koje donosi ministar prosvjete i sporta. otvorenih i suradničkih odnosa. onih koji njima upravljaju i onih koji njihov rad unapređuju na znanstvenoj. običajima koje imaju.treba zamrznuti trenutak. Vizija stručnih suradnika i ravnatelja dječjeg vrtića o tome koje promjene treba unijeti u postojeće stanje radi podizanja kvalitete rada s djecom i roditeljima. Ono obuhvaća širok raspon sadržaja. društvenoj i nacionalnoj razini. te njegovom suradnjom s drugim odgojiteljima.

te učenja kroz vlastito djelovanje i jačanja kompetencija. igra uloga. Komunikacija odgojitelja s drugim odgojiteljima i stručnim suradnicima omogućava sagledavanje opsega mogućih znanja i vještina. iskustva. te tijekom njegovog individualnog i grupnog stručnog usavršavanja.) pomaže osvješćivanju vlastitih postupaka u radu s djecom i u komunikaciji s drugima. Odgojiteljevu profesionalnu kompetentnost (koju sačinjavaju njegova osobnost. potpora i nadzor. grupni rad i dr. U raznim oblicima stručnog usavršavanja odgojitelja koriste se različite strategije rada temeljene na suradničkim. podupirućih i nadzornih funkcija supervizije. participativnim i anticipativnim metodama rada. Supervizija predstavlja profesionalni dijalog između stručnog suradnika i jednog ili više odgojitelja. Odgojitelji se mogu stručno usavršavati u vrtiću kroz radionice. Potrebno je voditi računa o ravnoteži između poučavajućih. Taj oblik odgojiteljevog usavršavanja efikasan je u vrtićima u kojima i inače postoji spremnost za razmjenu iskustva i znanja. Vrtićki kontekst uvjetuje efikasnost stručnog usavršavanja. igra (suradnička. a prilično je neefikasan u vrtićima 120 .spremnosti superviziranog na otvorenu raspravu o svojem radu i o problemima na koje u radu nailazi. Njezina je funkcija: poučavanje.) ima istaknuto mjesto jer uz druge strategije (rad u parovima. ali i odgovarajući oblici stručnog usavršavanja utječu na prirodu i dinamiku odnosa među odgojiteljima i vrtićkim djelatnicima u cjelini. interaktivnim. Od stručnjaka u predškolskom odgoju očekuje se cjeloživotno obrazovanje.stručnog usavršavanja je dvosmjeran.međusobnoj spremnosti na suradnju supervizora i superviziranog. vođena fantazija i sl. odgojiteljska vijeća i supervizije. te daje odgovor na pitanje o tome što još odgojitelj treba naučiti. Uspjeh supervizije kao oblika stručnog usavršavanja ovisi o: . roditeljima i drugim odgojiteljima. stručne sastanke. Tijekom rada s djecom odgojitelj može dobiti odgovore na pitanja o svojim znanjima.osobnoj i stručnoj kompetentnosti supervizora u odnosu na područje rada koje se supervizira. no postoje i dijelovi njegove profesionalne uloge koje obavlja dobro. Iako se radi o odraslima. Svaki odgojitelj u svom radu može prepoznati što je to što on zna raditi i što je to što ne zna. . Proces osvješćivanja odgojiteljevih profesionalnih kapaciteta odvija se u njegovoj interakciji s djecom. Također postoji i dio poželjnih znanja i vještina za koje odgojitelj ne zna da postoje i da ih je korisno usvojiti. znanja i vještine) treba sagledavati kao dinamičnu kategoriju. a da nije svjestan koja znanja i vještine pritom koristi. Radionice i supervizije su najpogodniji oblici stručnog usavršavanja odgojitelja u svrhu osvješćivanja stavova i ponašanja. kako bi se oni osposobili za primjenu istih metoda u radu s djecom i roditeljima. .

Poznavanje bitnih i specifičnih obilježja rada s djecom i roditeljima na razini pojedine skupine ili cijelog vrtića mogu i sami po sebi biti dovoljan kriterij za izbor područja i sadržaja odgojiteljskog stručnog usavršavanja. tradicijska. te bez stalne spremnosti za uočavanje promjena u kontekstu u kojem se rad odvija. kvalitetu rada i odgojiteljevu percepciju osobne spremnosti za rad i radne učinkovitosti. Zahtjevi za pojedinim temama stručnog usavršavanja mogu proizlaziti iz: posebnosti općeg društvenog konteksta (opća društvena.u kojima su stručni suradnici ili odnosi među odgojiteljima tradicionalni. posebnost obiteljskog konteksta). U kontekstu dječjeg vrtića očekuje se da različiti sadržaji i oblici stručnog usavršavanja odgojitelja rezultiraju pozitivnim promjenama u odnosu na opće vrtićko ozračje. ekonomska. te razmjenu iskustva. reguliranog i kontroliranog procesa bez vizije poželjnog i/ili željenog stanja. formalni.zatvoreni i kompetitivni. Sve će to pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju djeteta i kvaliteti njegova života (osnovna uloga predškolskog odgoja). Radionica je oblik iskustvenog učenja u grupi koja polazi od okolnog doživljaja. Stručno usavršavanje nema obilježja osmošljenog. 121 . obilježja dobi djece s kojom se radi. a njezina je funkcija omogućiti sudionicima: proces iskustvenog učenja. kulturološka obilježja okruženja). socijalna. Percepcija i očekivanja od grupe razlikuju se od pojedinca do pojedinca i zato je važno na početku jasno reći ciljeve rada grupe kako bi se uklonili mogući nesporazumi. proces pružanja i dobivanja potpore. obilježja manjeg broja djece u skupini ili pojedinog djeteta (razvojna posebnost. ili iz posebnosti organizacije rada i materijalnih uvjeta rada.

premlaćivanje). vrijeđanje) od fizičke (udaranje. Radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju. čupanje. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je. Ta definicija uvijek sadrži društvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka konkretnoj situaciji. nazivanje pogrdnim imenima. i sl. Agresija može biti verbalna (zadirkivanje. radi pribavljanja nečega). prijetnja. otimanje autića drugom djetetu. . U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizirala kao osobina ličnosti. kojim 122 . ili neprijateljska (agresija namjenjena nanošenju boli ili štete).Agresija može biti namjerna (neprijateljska). Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje. griženje. Često je prisutna u dječjem životu kad dijete traži pažnju. Upravo zato je neobično važno da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude promišljena i adekvatna. . tjelesna tj. tučnjava.). psovanje. Pri tome je agresivnost dječaka učestalija i stabilnija. Ta djeca najčešće takvim svojim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih ili neku prednost i povlasticu. U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica. Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci. Agresija se može odrediti kao svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li namjera do kraja ostvarena. povlačenje za kosu. Ona se često naziva i neprijateljskom (npr.) ODGOJITELJ I AGRESIVNO DIJETE? Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. tužakanje). odnosno neposredno uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom.46. tužakanje. instrumentalna (udaranje.

onda kada je nužno održati disciplinu. . * Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne djece vjerojatno drugačiji od onih u neagresivne djece. * Oni zamjenjuju negativne izjave. primjerice u moralnom rasuđivanju i empatiji. Time se ljutnja postepeno zamjenjuje empatijom što dovodi do smanjenja ili sprečavanja agresije. ljutitost). koje ne uključuju tjelesno nasilje. Čini se da agresivna djeca imaju stanovite teškoće u kognitivnom području. * Odgojitelj podučava djecu tehnikama rješavanja preblema. Gledanje nasilja na televiziji također povećava vjerojatnost dječjih agresivnih postupaka. . ona se često tumači biološkim činjenicama. 123 . . s "teškim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima dominacije. Spolne razlike u agresivnosti objašnjavaju se činjenicom da dječaci za takva ponašanja očekuju manje neodobravanja te da ih ne brinu moguće pokude. Kao uzroci agresije u literaturi se navode biološki. Takva djeca teško tumače socijalne znakove i često pripisuju neprijateljske namjere drugoj djeci. što znači da članovi obitelji upravljaju jedni drugima pomoću različitih oblika agresivnog ponašanja. socijalni i kognitivni uzroci. također je jedno od agresivnih ponašanja. umjesto prema vanjskom očitovanju kroz ponašanje. radost. i to pomoću izravnog oponašanja nasilnog ponašanja. Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi. Budući da je tijekom životnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina. Za kontroliranje dječje agresivnosti odgojitelji i drugi stručnjaci upotrebljavaju različite metode.Autoagresija ili samopovrijeđivanje. progutana uvreda ili psovka). čupanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid. poput prijetnji i naredbi. U obitelji agresivne djece vladaju odnosi prisile. koje održava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah. Jak strah od kazne. Dosljedno primjenjuju kazne.dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na štetu druge osobe.Pasivana agresivnost (odbija hranu. tuga. Na agresiju djeluju i socijalni faktori među kojima se najčešće spominju principi socijalnog učenja i to potkrepljivanje. Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju. spavanje). pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje.Potisnuta agresivnost se okreće prema unutra (progutan odgovor. kazna i učenje opažanjem. predmeta ili životinje. čije su najuobičajnije forme u predškolskoj dobi: griženje noktiju. Odgojitelj podučava djecu promatranju stvari s gledišta drugog djeteta i uživljavanju u njegove emocionalne reakcije.Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću. . Tim postupkom djeca uče da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere različite strategije rješavanja problema i da ga zatim rješavaju po unaprijed načinjenom planu.

te da potiče unutrašnji govor djeteta jer je on važan u regulaciji vlastitog ponašanja djeteta. O onim razimana samog sebe koje poznaje nema dobro mišljenje. počinitelji. Odgojitelj daje mogućnost svim sudionicima situacije iskazivanje svojeg viđenja. jer ako to učini. promatrači. nego čeka da ih sama predlože. Djeci ne nudi rješanja. nasigurnosti i tjeskobe. nema želju izraziti što osjeća. odgojitelj). Važno je imati na umu da suočavanje s agresijom i nasiljem može dovesti do toga da se i iskusni sturčnjak osjeti bespomoćnim i nevještim. kao i vještinu samokontrole. Zajedno s djecom utvrđuje činjenice (tko je što učinio) i kako su se osjećali (ugroženi. U radu s agresivnom djecom. odgojitelj poštuje polazišta. baš kao i sa svom drugom. radi smanjenja mogućnosti pojave agresivnog ponašanja dobro je slijediti uobičajene komunikacijske standarde u radu s predškolskom djecom. glasno pljeskanje rukama). -ODGOJITELJ I AGRESIVNOSTPred odgajateljem koji se suočava s agresivnim djetetom nalazi se niz izazova. fizički zaustavlja agresivno ponašanje (samo ako pri tome u potpunosti vlada svojim emocijama i tijelom). 124 . Dijete koje se ponaša neprijateljski. te kroz neko vrijeme prati djecu kako to rade. nasilno i destruktivno ima duboke osjećaje ljutnje. Agresivan čin razumijeva destruktivno ponašanje. usvajanje vještina djelotvorne komunikacije s djecom. Povrijeđenih je osjećaja i često difuznog doživljavanja samog sebe. spoznaje i opredjeljenja humanističke-razvojne koncepcije i na taj način pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. U situacijama kada agresivno ponašanje već traje odgojitelj djeluje prema njegovom što bržem zbrinjavanju: provodi poseban ritual unaprijed dogovoren s djecom kako bi privukao dječju pozornost tijekom agresivnog ponašanja (npr. a odgovarajući odgojni postupci su složeni i zahtjevaju stalno i sustavno stjecanje novih spoznaja iz ovog područja. da kroz svakodnevne situacije razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. sustavnu izgradnju profesionalnog pouzdanja. Potiče djecu na izrađivanje plana izlaska iz situacije rješavanje problema. da omogućava djetetu aktivnosti koje utječu na senzoričku integraciju. razgovara s djecom nakon što je ponašanje zaustavljeno (u većoj ili manjoj grupi djece ili individualno). Zato je važno da odgojitelj: nudi agresivnoj djeci ekspresivne materijale koji pružaju psihološko rasterečenje. Ukoliko su djeca manja nudi im izbor jer raspolažu manjim brojem ponašanja u svom ponašajnom sustavu.U preventivne svrhe. boji se da će ostati bez energije koju je sakupilo za destruktivno ponašanje. odbačenosti.

Važno je shvatiti da u konfliktu ne mora nužno netko bit poražen. Kroz ovladavanje socijalnim vještinama dijete se uči zadovoljiti svoje potrebe. Pri tome je važno na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije. -Važno je zadržati kontrolu nad samim sobom. odnosa prema agresivnom ponašanju vršnjaka).Agresija nije osjećaj. već dobrobit osobama prema kojima je usmjereno. te pomogućnosti djelovati preventivno kako u odojnoj skupini. a netko pobijediti. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se odnose na: 125 . radi se o ponašanju koje ne donosi izravnu korist pojedincu koji ga očituje. Djeca postoje agresivna kada ne raspolažu s konstruktivnim načinima iskaznivanja ljutnje. Dakle. Istodobno se tako pokazuju djeci da agresivni modeli ponašanja nisu prihvatljivi i poželjni (djeca u pravilu. jer se tako prekida lanac ugrožavanja i štete koju takvo ponašanje nosi sa sobom. već usmjeravati dijete i dopustiti mu da samo riješi problem. slijede odgojiteljovo ponašanje kao model. rješavati konfliktne situacije neophodna mu je pomoć. Programi učenja socijalnih vještina najčešće su namjenjeni učenju prosocijalnog ponašanja. To ne znači da odgojitelj treba rješavati teškoće umjesto njega. krug agresivnosti se nastavlja. ali bez ograničavanja drugih u ostvarivanju svojih potreba. te je važno da odrasli zadrže kontrolu i mir. straha ili osujećenosti. Naime. već očitovanje osjećaja. Upravo je prosocijalno ponašanje to koje se nastoji razviti kod djece već u najranijoj dobi i njegov razvoj jedan je od ciljeva odgoja za humane vrednote. Da bi se dijete naučilo nenasilno. tako i s pojedinim djetetom. odnosno pojačava i započinje agresivni stil komunikacije s djetetom kojim se samo utvrđuje ovaj nepoželjan oblik ponašanja. -U slučaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponašanje. Posebenu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjećaja. agresivno ponašanje je najčešće i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta. -Svi postupci i metode trebaju biti nezastrašujući za dijete i imati jasnu strukturu i pravilo. Prosocijalno ponašanje se može odrediti kao svaka reakcija izvedena s namjerom da se učini dobrobit nekoj drugoj osobi. a tako i nad situacijom. bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena. kao temeljnog koraka u smanjivanju i spriječavanju agresivnosti. -Načela stručnog postupanja s djecom koja iskazuju agresivno ponašanjeIskustva u radu s agresivnom djecom sažeta su u tri temeljna načela koja je dobro imati na umu u neposrednom radu: -Uvijek treba reagirati na agresivna ponašanja kod djece.

Svako dijete predškolske dobi može se tako ponašati u razdoblju prilagodbe. . Neka djeca (npr.prepozvanje osjećaja (verbaliziranje od strane odgojitelja. važna je iskrenost i adekvatnost). kao trajan i pasivan način reagiranja. isprobavanje. može biti samo privremena djetetova reakcija. .kontroliranost u ponašanju. . Potiče ili nagrađuje poslušnost i neiskazivanje osobnih želja i potreba). te se na nju ne treba i ne može utjecati. . koji nije koristan za djetetov razvoj. darovita) imaju potrebu za 126 .učenje pozitivnih načina iskazivanja osjećaja. aktivnost. Nije nam cilj svako dijete izvući iz povučenosti. . .. Postoje dva tipa povučenosti: 1. . 2. Genetski uvjetovana (naslijeđena) povučenost – koja je dio nečijeg temperamenta.) ODGOJITELJ I POVUČENO DIJETE? Povučenost (introventiranost) je psihološki pojam koji označava sklonost pojedinca da se povlači u sebe i izbjegava socijalne kontakte. Povlačenje. ispitivanje.osjetljivost na kritike i neuspjehe.učenje samokontrole.zaokupljenost analiziranjem samoga sebe. Introvertiranost se očituje kao: . dakle. a može odražavati i trajno djetetovo obilježje. Neka djeca međutim zadržavaju povučenost prema svijetu i drugima. može biti često ponašanje. 47. . Stečena (naučena) povučenost – koja je rezultat okolnih odgojnih utjecaja (u obitelji se npr. Njegova početna povučenost postupno će se preobratiti u znatiželju.suzdržanost u iskaznivanju emocija.

.kontrolira izražavanje osjećaja.čeka da drugi započne kontakt. koja ne zahtjeva kontak s drugima.ne uključuje u socijalnu igru i kontakte s drugima. ali zato sluša. .vrlo pažljiv pristup.ne stjeće sliku o sebi kao o osobi koja uspješno kontaktira s drugima.ne može zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaćenosti. relaksirajući dijete. . .čini se kao da nema prijatelja. odabire mirnu i sigurnu aktinost. . . 127 . . za zabavom i moći.traži malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba. Dijete kojemu je povučeno ponašanje postalo uobičajen odgovor na zbivanja u dječjem vrtiću: .ne uči rješavati socijalne probleme niti sukobe. prihvaća dijete uz tolerantan stav. odgojitelj govori vrlo malo. . za ljubavlju. .daje fizičke izraze ljubavi. . blijedim osmjehom se može i ljutiti i iskaznivati veliku radost). tada odgovara kratko sa "da".nema priliku stjecati socijalna iskustva i učiti iz zajedničkih akcija. . "ne znam". pa se i tada dogodi da ne reagira na tuđi poziv za kontaktom.povremenim usamljivanjem i to im valja omogućiti bez straha od razvijanja "nesocijalnosti".ne koristi tipične vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj. .promatra. uvođenje fantazija (ako je dijete starije dobi). "ne". reducira iskaze ili prikriva stvarni osjećaj (npr. te provođenje igara koje potiću razvoj pojma o sebi. Takvo. . . ali i potiće nezavisnost.kada se igra.provođenje opuštajućih aktivnosti. -Odnos odgojitelja prema povučenom djetetuKroz interakciju s djetetom: . .zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno. ili uopće ne odgovara. . povučeno dijete u dječjoj skupini se: . .ne može provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima.neugodno se osjeća kada glasno mora nešto izreći. besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom od drugih. samostalnost i razvoj osjećaja uspješnosti.uključivanje povučenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece.usporeno je u večini društvenih kontakata.

tako s nekim nešto radimo.ne radi ništa umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima. nego s radošću dopušta da ga dijete samo odbaci. . Kroz predmete.izabire priče. . ali ne dovodi povučeno dijete u situaciju da govori prvo ili zadnje.dijete koje je prvi put u skupini ne predstavlja drugoj djeci "Djeco ovo je Filip". dođi se upoznati s Filipom". nego svako dijete predstavlja njemu "Ivane.održava raspored namještaja i predmeta kao na početku. on nam može pomoći. služi mu kao dodatak "štap" i taj odnos ne napušta on. ili uz njegovu pomoć. treba mu dati priliku da to učini ili kaže kada ono bude spremno. .nastoji u skupini uvijek imati nešto čega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili nešto posebno privlačno što pobuđuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost. Kroz poželjne odgojiteljeve poruke i poticaje: .diskretno nagrađuje dijete za svaki i najmanji pokušaj komunikacije s drugima (smiješkom. pregleda i dobro upozna sve što je u sobi kako bi pronašao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti most za kontakt s drugima). ako ne učini ili ne kaže to odmah.roditeljima djeteta predlaže da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u skupini najmanje djece.organizira prostor tako da je u njemu uvijek moguća barem jedna usamljena aktivnost. .Kroz organizaciju prostora i aktivnosti: . ne samo s povučenim djetetom nego i prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu. . sredstva i meterijale: . . slikovnice i doživljaje s usamljenim likovima koji na kraju nađu put k drugima. .u zajedničkim aktivnostima potiče djetetov govor.pronalazi način da dijete samo. 128 . .trudi se biti i sam društven i vedar u kontaktu. . tihom pohvalom). Pušta dijete da to učini svojim ritmom i načinom. nego i prema drugima).kada dijete ne može samo. Kroz komunikaciju s drugom djecom i pred njima: .bojažljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije moguće napraviti grešku (i to po potrebi i naglašava). npr.govori djetetu o prednostima suradnje i zajedničke igre. .

komunikacijska umijeća koja su vrlo značajna u njegovu cjelovitom i profesionalnom radu. odlučno. Kroz njih će naučiti boriti se za sebe i svoje potrebe. promatranja. Najznačajnije komunikacijske komponente i umijeća. pogotovo s mlađima od njega. Međusobno povjerenje – Čak i onda kada se ne slažu. Komunikacija je zbivanje dvosmjernog tipa. su: 1. Da bi se ovo dijete uklopilo u skupinu vršnjaka i slobodno komuniciralo sa svojom okolinom. roditeljima i ostalima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. Uzajamnost – Svi uključeni u komunikaciju imaju jednak udio u njoj i svi su u njoj ravnopravni. sugovornici trebaju imati veliko poštovanje jedni prema drugima kao osobi. cijeniti svoje sposobnosti. koje poboljšavaju komunikaciju odgojitelja s djecom. Jedna od osnovnih i značajnih osobina odgojitelja. kao i odgojitelj s njima.) KOMUNIKACIJSKA UMIJEĆA ODGOJITELJA? Komunikacijski je proces utemeljen na otvorenosti ljudi za komuniciranje.omogućuje mu druženje i igru s djecom različite dobi. te vještine prenošenja svojih ideja i osjećaja drugima. ponašati se čvrsto. roditeljima i ostalima. koje mora posjedovati u svome radu je i komunikacija. Odgojitelj je svojim komuniciranjem model za komunikaciju djece. Izraz je velikog 129 . 48. mora ovladati socijalnim vještinama. 2. ne ugrožavajući drugoga. Posebno komunikacija s djecom. Dijete ili roditelj može s lakoćom razgovarati s odgojiteljem. razumijevanja poruka drugih. Odgojitelj mora imati tzv. Za uspješnu vještinu komuniciranja treba dakle posjedovati vještine slušanja. To je jedna od onih velikih vrijednosti koje djetetu dajemo za cijeli život. a uključuje nastojanje razumijevanja misli i osjećaja druge osobe i odgovor na djelotvoran način. a jedna od osnovnih značajki komuniciranja u prostoru socijalnih interakcija jest njegova spontanost. ali ne neprijateljski. stoga ga je teško kontrolirati i mjeriti..

pogled. Malo dijete usmjereno je na obitelj i ljude koji o njemu brinu. pa je moguć niz anomalija i ponašanja – povlačenje u osamu. 5. stoga je treba stalno prakticirati. 9. tako da je bitno da je komunikacija onog tko komunicira s djetetom ohrabljujuća za dijete. šale i smijeh. osobu kojoj se može povjeriti i koja mu može pomoći. 7. objašnjavati). Otvorenost – Svi uključeni u komunikaciju trebaju pokušati vidjeti stvari iz sugovornikove perspektive. 10. čak onemogućen. grafičke i taktilne oblike komunikacije. dječji razvoj sposobnosti komuniciranja može biti usporen. prihvaćati. nedruželjubivost. posebno nakon prvog slušanja. Dobar sugovornik nikad neće misliti. U komunikaciji s djecom važno je moći biti dobar slušatelj – biti pun razumijevanja. auditivne. 4.nepoštovanja kada odrasli razgovaraju o djetetu pred njim kao da nije prisutan. tj. moći podnijeti jake osjećaje druge osobe. raspored sjedenja. te da se počne odvajati od bolnih sjećanja i okretati se prema budučnosti. ne kritizirati. odgojitelj treba paziti na ton glasa. 6. Razvojem. Većina komunikacije je neverbalna komunikacija. Uče komunicirati s obitelji i širom okolinom. 8. 3. To znači da kažu ono što misle bez okrivljavanja i optuživanja drugih. Izravnost i sažetost – Odrasli trebaju govoriti jasno koristeći "ja" poruke. Pažljivo slušanje – Kada netko govori slušatelj treba pažljivo slušati sugovornika do kraja. Djeca relativno brzo ulaze u mrežu odnosa sa ljudima različite starosti. napadi bijesa. Ne pretpostavljati unaprijed – U komunikaciji lako i često može doći do nerazumijevanja. Bitno je da se dijete koje je doživjelo stresne događaje pomiri sa vlastitim iskustvima. Komunikacija može biti vrijedna za dijete koje je doživjelo stresne događaje ukoliko ima moralnu podršku. uživiti se. jer dijete ima potrebu za odraslom osobom koja će mu davati podršku i savjete. suosjećaja. djetetu se proširuje i sposobnost izražavanja misli i osjećaja. a ne na djetetovo nespretno izražavanje. da je sve potpuno shvatio. Zbog raznih trauma. U komunikaciji odgojitelja i djece. Zajednički razgovori djece i odgojitelja moraju biti opuštajući za dijete. jer mu oni mogu također pružiti pomoć i utjehu. Aktivno slušanje – To je tehnika prihvaćanja u kojoj se ne samo sluša nego aktivno sluša. Neophodna je moralna podrška i prijateljstvo skupine djece s kojom dijete boravi. što znači da se dekodiraju i provjeravaju informacije dobivene od djeteta tako da mu se šalje poruka o tome kako smo je čuli i razumjeli. Razumijevanje – Međusobno razumijevanje je moguće čak i onda kada nam se riječi i izrazi ne čine jasnima. Pravo razumijevanje postiže se onda kada odgojitelj odgovara na stvarno značenje dječjih riječi. To se odražava u govoru tijela. Pitanja odraslog mogu biti zatvorenog 130 . Prednost – Da bi se postiglo zajedničko razumijevanje u komunikaciju je potrebno uložiti vrijeme i trud (postavljati pitanja. te mogućnost da nekome kaže kako se osjeća. Raznovrsnost – Za uspješnu komunikaciju potrebno je upotrijebiti verbalne. pismene. izraz lica. pa njegov razvoj biva ovisan o pažnji i skrbi koju dobiva.

PODRUČJE JA – afirmacija pojedinca 131 . ne nameću poželjne odgovore. o miru. pitanja. pa ih je poželjno kombinirati sa pitanjima otvorenog tipa. 3.) PRAVA DJETETA? Cilj: izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava. potiće. Otvorena pitanja omogućuju izražavanje vlastitih ideja. onda kada odgajatelj vidi i čuje dijete. Pitanja treba postavljati jedno po jedno s dovoljnom stankom da se dijete ne bi zbunilo. 4. razgovor o osjećajima. Razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića. Usmjerena pitanja nameću odgovore i treba ih izbjegavati. Podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina osoba. Razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina. Zadaci: 1. Četiri razine: (aspekti) – sva četiri područja međusobno su povezana i uvjetuju se 1. o jednakosti svih ljudi. te se kao odgovorni građanin zalaže za demokratsko društvo temeljeno na jednakosti. o pravdi. bori se protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalaže se za mirno rješavanje sukoba. pravdi i slobodi. 49. činjenicu da ih nastojimo razumijeti. konstatacije i potrebe. Ona pokazuju zainteresiranost i brigu za dijete. 5. pitanja zatvorenog tipa nužna su za saznavanje činjenica o nečemu. Usvajanje i njegovanje temeljnih humanih vrijednosti. onda kada ga ohrabljuje. on treba potaknuti dijete da i ono postavlja pitanja. informira i odgovara na dječja pitanja. o supostajanju žive i nežive prirode. jer nameću očekivane odgovore. o međuovisnosti svega i svih na Zemlji. Osim što odgojitelj postavlja pitanja djetetu. U svakom trenutku odgojitelj mora čuti dječje izjave. S druge strane. Tek tada je komunikacija dvosmjerna. a nisu ni poticajna. o živoj i neživoj prirodi.tipa. koja treba izbjegavati jer su odgovori kratki i nepoticajni za daljnje komuniciranje. koja štiti svoja prava i prava drugoga. ali s druge strane ista pitanja omogućuju saznavanje bitnih podataka koji nas zanimaju. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim sličnostima i razlikama). pravednosti. 2.

• upoznavanje i osvještavanje sebe kao osobe. • shvaćanje međuovisnosti svih živih bića • njegovati nadu. • upoznavanje i osvještavanje sličnosti i razlika među ljudima. PODRUČJE SVIJET KAO CJELINA – • shvaćanje međuovisnosti svih ljudskih bića. stjecanja vještina. te razvoja pojedinca i cjelokupne zajednice. 2. • upoznavanje. • uspostavljanje odnosa s drugima. povjerenje i optimističan pogled na svijet. razina – PLANSKI STVORENE SITUACIJE – koje se u predškolskoj ustanovi organiziraju s ciljem usvajanja elementarnih znanja. te između osoblja i roditelja. 3. socijalne. Demokratski odnos odgojitelja s djetetom i drugim odraslima u djetetovoj sredini omogućuje spoznaju vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnog ponašanja. 2. razina – CJELOKUPNO OZRAČJE – čine odnosi između djece. • upoznavanje i osvještavanje sebe kao pripadnika različite skupine. PODRUČJE MI – pripadnost zajednici • osvještavanje mira kao pretpostavke života i sklada zajednice. • upoznavanje i razlikovanje ljudskih i dječjih prava. intelektualne. razina – SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE – tijekom svakodnevnih situacija dijete zadovoljava svoje osnovne biološke. • zajednica koja svojim članovima osigurava određena PRAVA. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja provodi se na tri razine: 1. • mirno rješavanje sukoba. • upoznavanje i osvještavanje sebe u odnosu na druge. PODRUČJE JA I DRUGI – • upoznavanje i osvještavanje osobina drugih. shvaćanje i prihvaćanje PRAVILA zajedničkog života. djece i odgojitelja. • spoznaja o međusobnoj povezanosti svega na svijetu. te drugog osoblja u ustanovi. emocionalne i druge potrebe. ali zahtijeva i ODGOVORNOST za vlastite postupke. 3. Te situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju kontinuirano. 132 . razvijanja stavova i poticanja socijalno prihvatljivog ponašanja. tj. 4. različite životne uloge. • vještine komuniciranja.

ZAŠTITNA PRAVA • prava na zaštitu od zlostavljanja. mučenja. • pravo na slobodno vrijeme. informacije. alkohola. • pravo na odgovarajući životni standard. prognanika. slobodu izražavanja. RAZVOJNA PRAVA • pravo na obrazovanje. 3. • zaštita djece izbjeglica. zanemarivanja. • aktivno sudjelovanje u životu zajednice. slobodu druženja. zdravstvenu pomoć. smještaj. dječjeg rada. 133 . zabrana. • pravo na igru. • pravo na prehranu. djece u oružanim sukobima. otmice.-VRSTE PRAVA DJETETA1. slobobu misli. droga. PRAVA PREŽIVLJAVANJA • pravo na život. prostitucije. 2. PRAVA SUDJELOVANJA • uključenost djece u donošenju odluka. 4. izrabljivanja. kulturne aktivnosti. duhana.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->