1.) DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA?

Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojemu bi se polazilo od odgojno-obrazovnih ciljeva: autonomije, samoostvarenja, upravljanja samim sobom, samokritičnosti, komunikacije, interakcije, i sl. U takvom modelu za rano obrazovanje, djeca i njihove obitelji, utkane su u kontekst vrtića. Polazi se od humanističko-razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da isti podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Osnovni organizacijski oblik za provođenje programa predškolskog odgoja je dječji vrtić. Stoga vrtićka institucionalna sredina, za razliku od obiteljske, mora biti stručno i profesionalno vođena i organizirana. Profesionalno osposobljeni odgojitelji moraju brinuti da u organiziranju života i rada u skupini djece osiguravaju uvjete za razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece. Odgojitelji postaju zajednički tim unutar skupine, oni grade zajedništvo između djece, drugih odgojitelja, roditelja i šire granice svoje zajednice. Razvijaju osjećaj pripadnosti jednom timu i vrtiću. To je zajednica u kojoj bi vladalo ozračje podrške i suradnje među djecom i odgojiteljima u čemu je uloga odgojitelja od velike važnosti. Takvo okruženje se stvara jačanjem socijalnih vještina i odnosa unutar grupnog okruženja. U modelu dječji vrtić kao dječja kuća posebno se ističe važnost odgojiteljeve osobnosti i potrebe za osnaživanjem njegove osobnosti i stjecanje povjerenja u sebe i druge u svom okruženju, posebice djecu u svojoj grupi ili okruženju. Stjecanje uzajamnog povjerenja jest temelj za razvoj odgojiteljeve osobnosti i razvoj njegove stručne kompetencije i stvaranje velikih postignuća. Važnu ulogu u izgradnji dječjeg vrtića kao djećje kuće imaju odgojitelji čiji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i neometan razvoj djeteta. Potrebno je da odgojitelj upozna djetetove sklonosti i sposobnosti kako bi ga moglo dalje poticati i razvijati. Zato je neophodno da odgojitelj uz aktivnog sudionika bude i promatrač jer je on nosilac vrijednosti i ideja, on je onaj koji neprekidno komunicira s djecom, ne toliko kao model, koliko kao prijatelj, vršnjak djeteta. Također je važno da odgojitelj bude "refleksivni praktičar", što znači da mora biti spreman istraživati i mijenjati vlastitu praksu i djelovanje u skladu s razvojem djece kao i nastojati svoje djelovanje usmjeriti u pravcu stvaranja dječjeg vrtića kao dječje kuće. Fizička organizacija prostora (organizacija materijala, poticajnog prostora i vremena za dječje aktivnosti) potiče socijalni razvoj, a bogatstvom materijala utječe se na tip vršnjačke interakcije. Prostor se smatra (pedagogija Reggio Emilije) "laboratorijem" u kojem se permanentno događaju procesi istraživanja djece i odraslih. Vrtići u Reggio Emile daju poseban značaj kreiranju prostora koji ih čini spremnijim za upoznavanje jednih s drugima. Djeca raspravljaju o svojim projektima, o čemu su razmišljala dok su radila na temi i onome što će raditi dalje.
1

Marija Montessori istiće važnost pripremljene i strukturirane okoline kao poticaja dječjeg spoznajnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Kako organizirati poticajni prostor u takvom modelu vrtića ovisi o mnoštvu čimbenika. U tom mnoštvu najvažnija je kvantiteta i kvaliteta materijalnih poticaja, raspored i način korištenja prostora, te odgojitelj, njegova vrijednosna orjentacija, znanje i akcija. Sve ovisi od toga koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, njegova psihofizičkog stanja, njegovih potreba, čuvstava i razvojnog koraka, odnosno od toga koliko je odgojitelj u stanju poštivati i uvažavati dijete, omogućiti mu slobodu u izboru aktivnosti, materijala, prostora i vršnjaka za igru i stvaralaštvo. Djetetu treba omogućiti slobodu u izboru materijala, partnera i prostora, čime dječji vrtić postaje dječjom kućom u pravom smislu te riječi, budući da djeca ondje osjećaju i obavljaju sve aktivnosti iz praktičnog života kao da su u svojoj vlastitoj kući. Organizacija fizičkog okruženja u modelu dječjeg vrtića kao dječje kuće ovisi i o kreativnosti, stručnoj i praktičnoj kompetenciji, te želji za novim i ljepšim, i ostalih djelatnika vrtića – stručnog tima. Promišljenom i fleksibilnom organizacijom omogućuje se svakom djetetu da sebe doživi u različitim odnosima s drugom djecom i njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju, te određuje skup mogućih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos djeteta prema okolini (razmještaj prostora u kojem se djeca kreću, igračke, različiti neoblikovani materijali) stvaraju uvjete za razvoj određenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju takvog modela vrtića treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora – fizičkog okruženja – razvija dječju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o različitim oblicima istraživanja i stvaranja, igranje itd. Djetetov prostor treba organizirati tako da meterijali u njemu: - pružaju autentičnu stvarnost – autentična spoznaja o prirodnim putevima - pružaju cjelovitu spoznaju autentičnog svijeta - omogućuju angažiranje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija - aktiviraju sva osjetila motoričkim iskustvom djeteta - da u komunikaciji s materijalima dijete samo određuje sadržaj, tempo, vrijeme, opseg načina učenja, čini proces učenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem - vođeno znatiželjom, dijete će postizati uspjehe u interakciji s materijalom, otkrivajući svijet mogućnosti i ograničenja, učvršćivati će pozitivnu sliku o sebi. Stalnost prostora i njegova rasporeda važni su za djetetov osjećaj sigurnosti. Međutim, to ne isključuje unošenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u objektu i oko njega. Što su djeca starija, to je poželjnije mijanjati raspored kutića ili centara aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvježio prostor u kojemu djeca borave.

2

Zato djetetu treba stvarasti situacije u kojima će moći aktivno djelovati, istraživati, otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamišljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronaći didaktičke pedagoški neoblikovane materijale za dječje djelovanje. Pri tom je važno da meterijala ima u dovoljnoj količini i da je funkcionalno raspoređen u dječjem prostoru. Takav stav odgojitelja pridonosi jačanju dječje inicijative, prirodne znatiželje, slobode izražavanja i stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te očuvanju djetetove spontanosti. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli.

3

te fizičke i psihičke mogućnosti. Upotrebljava se za sve čimbenike koji vode brigu o promjenama i razvoju predškolskog odgoja. Humanističko-razvojna koncepcija naglašava da su za razvoj predškolske djece bitne spoznaje da je dijete kvalitativno različito biće od odrasloga čovjeka. usmjeriti odgojitelja u izvođenju programa za odgoj i obrazovanje predškolske djece koji se zasniva na humanističko-razvojnoj koncepciji koju čine: 1. Humanističko-razvojna koncepcija polazi od ideje i vrijednosti demokratskih odnosa odgojitelja s djecom i drugim osobama u djetetovoj sredini. da je dijete vrijednost po sebi. a posebice na kreatore i realizatore programa obrazovanja djelatnika u predškolskom odgoju. spoznaje o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja djeteta predškolske dobi 3. spoznaje o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. te da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekovog životnog razvoja u kojemu se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obolježja. kao što mu naslov govori. ovaj dokument potiče slobodu izvršitelja programa u planiranju.) OBILJEŽJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE? Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predškolskog odgoja i predstavlja stručnu podlogu za provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. a također kao član obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti 2. programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa 3. demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao nositelji programa.2. 4 . koja se prihvaća u svojoj osobnosti. pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija 2. te stalno razvija njegovo samopoštovanje. Humanističko-razvojna koncepcija odgoja predškolske djece polazi od spoznaja i opredjeljenja: 1. da dijete ima posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta 3. zakonskih propisa i izradu različitih stručnih upita za neposrednu pedagošku praksu. da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. primjenu organizacijskih i drugih standarada. Cilj mu je. Širinom humanističkog pristupa i priznavanjem prioriteta zakonitostima i suvremenim znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece polazi od poštivanja slijedećih načela: 1. Primjena dokumenta zahtijeva sustavno praćenje i vrednovanje postignuća i promjena u pedagoškoj praksi. idea humanizma (dijete je vrijednost po sebi) 2. jer se na taj način omogućuje rana spoznaja vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnih ponašanja.

Oblikovanjem poticajne materijalne sredine.otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja kojim se svakom djetetu moraju osigurati povoljni uvjeti za razvoj već nakon prve godine života. Za odgojitelja je važno i stručno znanje. igrajuće se istražuje. izražavanja i stvaranja. pa na taj način u igri razvija intelektualne i druge mogućnosti. U takvoj interakciji dijete može razvijati različite vrste djelatnosti kao što su: životno-praktične i radne. što uvelike ovisi o aktivnostima samog djeteta te upućuje na značaj predškolskog odgoja u odnosu na odgoj u kasnijoj dobi. omogućavanjem i motiviranjem različitih aktivnosti prilagođenih stupnju razvoja i interesa djeteta. kao i pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji. eksperimentira s različitim materijalima. stoga dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju biti mjesta za igru djece. Usmjeravanje predškolskog odgoja mora podupirati: .Razvoj u to doba određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi.potrebu što većeg povezivanja obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja. mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe. istraživalačko-spoznajne. aktivnosti s kretanjem. U odgoju bitnu ulogu imaju motivacija odgojitelja i drugih odraslih koji komuniciraju s djecom. Na takve se načine. Igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. umjetničko promatranje. raznovrsne igre. može bogatiti i strukturirati njihovo iskustvo o sebi i svijetu. poticajnoj okolini. izborom i rasporedom igračaka i materijala za igru. zamišlja i kombinira ono što je doživjelo. te sudjelovanje roditelja u životu i aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja (suradnju s roditeljima) . Dijete. 5 . kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj. Igra je aktivnost po izboru djeteta koju ono prilagođava svojim potrebama i mogućnostima. omogućava djetetu stjecanje određenog iskustva. Važno je da dijete u oblicima izvanobiteljskog odgoja i života ima mogućnosti za uspješno uspostavljane emocionalnih i socijalnih veza.

Uz te vremenske uporišne točke odgojitelji trebaju imati sluha za njihove individualne ritmove. potrebama. Ne preporučuje se odlazak bez roditelja na duži boravak do 4. 1. godine života djeteta. spavanje. na jedenje. da se roditelj i odgojitelj pozitivno ocjenjuju. Roditelj trebe biti prisutan u odgojnoj skupini iz više razloga: roditelj je djetetu osoba od povjerenja.) TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAĆE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Programske zadaće za rad s djecom predškolske dobi se određuju. NAČELO – Za izgrađivanje slike o djetetu u skladu s izloženom humanističkom razvojnom koncepcijom potrebno je imati u vidu da su sve socio-emocionalne potrebe djeteta jednakog značenja i njihovo je zadovoljavanje preduvjet i spoznajnog i tjelesnog razvoja. i da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. 6 . da postoji vrijeme kada djeca dolaze u ustanovu. Teškoće u prvim danima imat će senzibilna djeca i ona koja imaju negativna iskustva sa odvajanjem od roditelja. a pogotovo na novu izvanobiteljsku sredinu. planiraju i provode u skladu s razvojnim karakteristikama.3. kada se igraju. igranje dok dijete ne stekne povjerenje u nas. NAČELO – Treba poštivati stalan zajednički ritam aktivnosti i odmora djece uz primjereno poštivanje individualnog ritma. 3. spoznaja o specifičnim zakonitostima i osobinama razvoja djeteta predškolske dobi i spoznaja o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. te stalno razvija njegov pozitivni identitet. interesima i sposobnostima djeteta predškolske dobi. pa će za potrebe neke djece pomicati vremensko obavljanje nekih aktivnosti. kada pospremaju igračke koje su upotrebljavali. Stvarati socio-emocionalnu vezu u programu s djetetom i ne forsirati dijete npr. kada se pripremaju za odmor. Odgoj predškolske dijece zasniva se na humanističko – razvojnoj koncepciji koju čine ideja humanizma. To znači da bi raspored dnevnih aktivnosti u programu trebao imati uporišne točke za vođenje pojedinih aktivnosti s djecom. NAČELO – Dijete ima ograničene mogućnosti prilegođavanja na promjene okoline. Važnu ulogu ima i roditelj. Polazišta humanističke koncepcije da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća po svojoj osobnosti. 2. da dijete ima i posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta. Dijete bi trebelo prvo dobro upoznati odgojitelja i novu okolinu prije nego što počne kontuirano dolaziti u tu sredinu. tj.

5. NAČELO – Odgojitelj treba osigurati uvjete i dalje poticati spontana i stvaralačka ponašanja uvažavanjem. prirode. društvenih i stolnih igara. biti zainteresiran za njegove potrebe. građenja. likovni. 8. Nemaju sva djeca iste potrebe u isto vrijeme. 9. NAČELO – Cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi šalje djetetu važne implicitne poruke o njemu samom i o drugima. ostvarivati i samoprocjenjivati zadaće odgojitelja. . Do kreativnih ponašanja dolazi i kroz komunikaciju i interakciju djece. svojim pozitivnim stavom. posramljenost. . 11. tjeskobu. S roditeljima treba surađivati zato što su roditelji i institucija primarnog mjesta djetetova življenja. 7. putem organizacije prostora.NAČELO – Odgojitelj i drugi stručnjaci trebali bi utvrđivati. dugo mirovanje. Često nismo svjesni utjecaja sebe na druge. otkrivati što izaziva njegovu znatiželju. djecu međusobno treba procjenjivati. higijene u kupaonici. poticati dječja pitanja. 10. glazbe. a budući da se odgoj ostvaruje kroz interakciju. obiteljske aktivnosti. pijesak i vodu. 12. NAČELO – Dijete treba štititi od djelovanja koja mogu izazvati trajniji strah. 7 . .NAČELO – Svi koji provode predškolski program trebaju primjenjivati fleksibilnu i elastičnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. NAČELO – Partnersrvo s roditeljima u odgoju djece – kvaliteta odnosa između roditelja i djece primarna je u odnosu. dosadu. Roditelji bi se trebali s odgojiteljem dopunjavati u odgoju i međusobno se uvažavati. 6. Ovaj pristup nam govori da trebamo dobro poznavati razvojne osobine određene dobi. dati prednost njegovoj inicijativi.NAČELO – Djelatnici s predškolskom praksom trebaju imati na umu da se određeni sklop razvojnih mogućnosti može poticati kod djece samo ako su ti poticaji usklađeni sa specifičnim zakonitostima razvoja. aktivnosti se trebaju raditi u malim skupinama.4. NAČELO – Individualni pristup djetetu znači promatrati dijete. Dječja kreativnost se pojavljuje tamo gdje postoji pozitivna emocionalna klima i tamo gdje je odgojitelj kreativan. onda i odnose između nas i djece. omogućavati djeci kontakt s djecom druge dobi. pretjerani osjećaj odgovornosti za uspjeh aktivnosti u kojima sudjeluje i dr. Svi trebaju biti jednako zastupljeni i trebaju se koristiti i ostale prostorije. NAČELO – Odgoj je sustvaralački međuljudski odnos između odraslog. Dijete vrtićke dobi treba imati kutić za početno čitanje i pisanje. pa odgojitelj cijelim svojim bićem utječe na dijete.

polazeći od temeljnih programskih zadaća. a to su polaženje i zadovoljavanje potreba djeteta. 8 . te zadovoljavanje potreba roditelja. te poboljšanje kvalitete njegova života. poticanje razvoja (cjelovitog.Ukratko – osnovna uloga odgojitelja je pozitivna stimulacija cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta kao individuuma. svih područja i pojedinačnih područja razvoja).

na smanjenu mogućnost aktivnijeg sudjelovanja stručnih suradnika u neposrednom radu s djecom.4. . Takav pristup. Dosadašnji razvoj predškolskoga odgoja porogramski je bio usmjeren prema razvoju cjelodnevnog primarnog programa. te osposobljavanje pojedinca za određeni stupanj vlastitog razvoja u cjelini. premda su dio njegovih prava na pravilan i neometan razvoj. bit takvog pristupa je u ostvarivanju funkcija: . njegovog pristupa u planiranju. praćenju i vrednovanju odgojno obrazovnog procesa kao specifičnog integracijskog dijela odgojno-obrazovnog sustava. Jednostavno su se najmanje uvažavale potrebe samog djeteta. ako ga na pravilan način uvažavamo. naglašava se potreba jasnijeg određenja djelatnosti predškolskog odgoja. planiranju. oblicima stručnog usavršavanja i doškolovavanja kao i ostvarivanjem interdisciplinarnog pristupa timskom djelovanju raznih profila stručnjaka za rad s predškolskom djecom u vrtiću.dopunjavanje obiteljskog odgoja. programitranju. odgojiteljima. čiji interes obuhvaća razvoj pojedinca u skladu s osobnim potrebama.pomoći roditeljima na brizi za sigurnost i odgoj djeteta. . prevelike radne organizacije. Posljedice takvog pristupa su bile velike: prevelik broj djece u odgojnoj skupini. Iako je programska osnova za rad bila osigurana stručno osposobljavanim kadrovima. sposobnostima. U odgojno-obrazovnom procesu treba omogućiti svakom djetetu najpogodniji program koji bi bio čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem u cjelini. praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću. mogućnostima. te kao socijalni zaštitni oblik bio primjeren potrebama zaposlenog roditelja. 9 . PROGRAMIRANJU. te na sporiji proces formiranja statusnog identiteta dječjeg vrtića i djelatnosti u cjelini. na izražajnije poboljevanje djece. PRAĆENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEČJEM VRTIĆU? Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih djelatnika odgojnoobrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu. roditeljima. može činiti osnovu kvalitetnog življenja pojedinca u njegovu okruženju.) RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU.osiguravanje uvjeta za optimalan djetetov razvoj. Suvremeno koncipiran odgojno-obrazovni sustav temelji se na razvojnom i integracijskom pristupu. a mora polaziti od općih postavki odgoja individualiteta. To je nadalje utjecalo na teže uspostavljanje suradničkih odnosa odgojitelja s djecom i njihovim roditeljima. Prema tome. a zdravstvena i odgojnoobrazovna su bile pod utjecajem tadašnjih gospodarskih mjera. prevladavanje jednog programskog oblika rada i loša opremljenost igračkama i drugim materijalom. osnovna funkcija vrtića bila je socijalno-zaštitna.

spoznajni i tjelesni razvoj. kojim se mogu i trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. 10 . praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa mora mu se osigurati pravo autonomnosti. S obzirom na cjelovitost razvoja.individualna primjerenost odnosi se na jedinstvenost i specifičnost svakog djeteta kao osobe Znanja o karakteristikama razvoja djece odgojitelj koristi da bi osigurao materijale i aktivnosti primjerene određenoj dobnoj skupini. Razvojno primjereni kurikulum mora odgovarati dobnom rasponu unutar skupine i primjenjuje se s obzirom na različite potrebe. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa treba se uvažavati djetetova dob. interese i razvojne razine svakog pojedinog djeteta. u prvom redu odgojitelj.Uz sav taj humanistički pristup odgoju. programiranju. kao i za stvaranje kraćih programa više usmjerenih na poticanje nekih razvojnih mogućnosti. ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih. treba poticati slobodu izvršitelja programa u planiranju. Isto tako je važno da stručni kolektiv. specifičnosti njegove razvojne mogućnosti i pojedinačne djetetove potrebe. samostalnosti i slobode u odnosu na ostale dijelove odgojno obrazovnog sustava. unapređuju socijalni. a ujedno i načinu planiranja. programiranja. interesa i iskustava. Razvojna primjerenost ima dvije dimenzije – dobnu i individualnu. te za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece. a istodobno treba trajno usklađivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa. programiranja. govorno. praćenju i vrednovanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. Na taj način se predškolski odgoj može razvijati kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sustava. socio-emocionalno. Kvalitetni predškolski programi osiguravaju okružje koje daje sigurnost. spoznajno. takva slika djetetovih potreba i mogućnosti jednako je važna za programiranje. emocionalni. a istodobno odgovaraju potrebama obitelji. kontinuiranih oblika odgoja. Drugim riječima. u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja ima cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. a u provođenju planiranja. njihovih mogućnosti. skrb. ali koji ipak utječu na razvoj djeteta u cjelini. --------------------------------------------------------------------------------------S obzirom na dosadašnje spoznaje o tome kako djeca uče neprimjereno je učenje na način školske nastave.dobna primjerenost odnosi se na znanje o tipičnom razvoju djeteta određene dobi i predstavlja okvir pomoću kojega odgojitelj priprema okružje . Programi moraju biti primjereniji dječjim potrebama. Takav program skrbi za sva područja djetetovog razvoja – tjelesno. .

navode se posljedice promjena u materijalnim. Djeca uče na pogreškama. Odrasli reagira brzo i izravno na dječje potrebe. . konkretizacija u orjentacijskom (tromjesečnom) planu – sklopovi aktivnosti (teme). Osnovni organizacijski oblik provođenja programa je dječji vrtić. Vrednovanje ostvarivanja plana i programa (tromjesečni plan i program). usmjeravanjem pažnje. Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom prostoru. kako). definira se način realizacije aktivnosti (gdje. Odrasli omogućuju djetetu uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške. Startegije planiranje i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću su: .dnevni plan – samo je nadopuna tjednog. . čime. U razvojno primjerenim programima odrasli osigurava raznolikost materijala i aktivnosti. socio-emocionalni razvoj. 11 . interakcije s drugom djecom i odraslima. Odgojitelj priprema okružje u kojem će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem raznovrsnim materijalima. Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponašanju u ravnoteži sa svješću odraslih o individualnim razlikama među djecom. te razvojne zadaće (po područjima: motorika. Primjereno planiranje programa temelji se na odgojiteljevu opažanju i praćenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta. organizacijskim i drugim uvjetima. dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti. specifičnosti u ponašanju djece. U biti. komunikacija). Odgojitelj treba biti spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobičajene interese i sposobnosti koje prelaze uobičajene okvire prosječnog razvoja. Važno je osigurati djetetu osjećaj uspjeha. posebni doprinosi pojedinog djeteta). osvrće se na ostvarene aktivnosti i sadržaje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni. Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokuša ponovo ili da pronađe druge mogućnosti.kratkoročno planiranje – tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (što) prema sklopovima aktivnosti iz orjentacijskog plana. komentira se brojno stanje skupine.dugoročno planiranje – tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednička bitna zadaća.Aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja utječe i na druge dimenzije.). a u odnosu na postavljene zadaće. Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mašte. planirani poticaji navode se unaprijed. želje i poruke te prilagođava svoje odgovore različitim stilovima i sposobnostima djece. i sl. jer je dijete cjelovita osoba i ma koliko neke osobine bile razvijene (preme standardima za dob). procjenjuju se postignuća djece. uvijek poticati daljnji razvoj osobina. projekti. spoznaja. poticajima za određenu aktivnost ili sklop aktivnosti. nude mogućnost izbora sudjelovanja u manjoj grupi ili samostalnu aktivnost. poticajnim pitanjima. navode se rezultati suradnje sa roditeljima. a dodaju se spontani poticaji za spontano nastale aktivnosti djece.

Važno je imati cjelovit uvid u djetetove specifičnosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omogućiti najpogodniji program odgoja i obrazovanja čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem. Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoći mu da samostalno gradi i stječe znanje.

12

5.) POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA ŽIVOTA U DJEČJEM VRTIĆU?
Potreba je stanje organizma ili socijalna situacija izazvana određenom neravnotežom, nedostatkom, koje pojedinac može, ali i ne mora biti svjestan. Potreba odražava manjak ili višak nečega što bi, da postoji u odgovarajućoj količini, pridonijelo dobru stanju organizma. Potrebe su pokretači našeg ponašanja, a želja ne mora biti identična s objektivnom potrebom. Osnovne (temeljne, opće) ljudske potrebe tipične su za sve pojedince neovisno o dobi, spolu i drugim obilježjima. To su primarne (osnovne) biološke i socijalne potrebe. Sekundarne potrebe su stečene i individualno različite, a predstavljaju interese, stavove i navike pojedinca. Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi određeni nedostatak, odnosno ima potrebe koje ne može zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba – stručnjaka za pojedino područje rada s djecom koja imaju teškoće u ponašanju, prilagodbi, tjelesnom funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izražavati kao potencijalne, prolazne ili trajne. Postoji nekoliko podjela potreba. Najopćenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser, predstavnici humanističke psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su: - fiziološke potrebe, - potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, - potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, te - potrebe za samoaktualizacijom. On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada određeni red. Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba: - potreba za preživljavanjem, - potreba za pripadanjem, - potreba za moći, PSIHIČKE - potreba za slobodom i POTREBE - potreba za zabavom. Osnovna uloga predškolskog odgoja je de pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Za odgoj predškolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete različito biće od odraslog čovjeka i da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekova razvoja gdje se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obilježja, fizičke i psihičke mogućnosti.
13

Za što bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je važna mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i njegova slika o tome što dijete može traje tijekom predškolskog perioda. Slika djetetovih mogućnosti i potreba važna je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Predškolsko dijete ima slijedeće osnovne potrebe: 1. osnovne tjelesne potrebe, čuvanje života i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u prirodi, . . .) 2. potreba za sigurnošću, nježnošću, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće 3. potreba za raznolikom stimulacijom koju omogućuje doživljajima i predmetima, bogata i promjenjiva okolina 4. potreba uzajamne komunikacije (koju omogućuje osjetljivost i aktivan odnos odraslig prema djetetu). Uvažavajući cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se izvanobiteljskom obliku predškolskog odgoja prigodom rješavanja određenih pitanja primjenjuju načela: - da je uvažavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini - socio-emocionalne potrebe su istog značenja kao i tjelesne, te je njihovo zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto. Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se može krenuti od toga da je već mala beba motivirana na neko ponašanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe. U početku su to one uglavnom za preživljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju, sigurnošću, zabavom, slobodom i moći. Djeca neprestano uče i usvajaju ponašanja koja ih vode do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjećamo, a tako i male bebe i dijete, jaku bol, a kada je zadovoljena osjećamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete uči. Najbitnije su fiziološke potrebe, a po Maslowljevoj teoriji, njihovo zadovoljenje je uvjet zadovoljavanja viših razina potreba: potreba za sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju, samopoštovanjem, poštovanjem, samoaktualizacijom. Važno je da su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Maslow nalazi čvrstu vezu između zadovoljenja potreba s razvojem nekih, čak brojnih, crta karaktera. Maslow nadalje smatra, kada je riječ o zadovoljenju potreba u djece, kako se susrećemo s teorijom po kojoj su crte karaktera naučene. Zadovoljenje potrebe za pripadanjem, ljubavlju i poštovanjem dovodi do razvoja svojstva kao što su emocionalna toplina, samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost.

14

-zaštite od nepovoljnih utjecaja okoline kao što su povrede. stvaranje složene i stimulativne sredine. organizacija i oblikovanje prostora. važna okosnica programskog usmjerenja je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života. uz poštivanje: -individualnog ritma (npr. omogućavanje djetetu lijeganje i ustajanje kada je to njegova potreba. mogućnost preoblikovanja prostora. Cjelokupni odgojno-obrazovni program osmišljen je s ciljem pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja ponajprije djetetovih tjelesnih potreba (za jelom. Organizacija života i rada u vrtiću zahtijeva stalan zajednički dnevni ritam aktivnosti i odmora djece. klizno vrijeme obroka s obzirom na dolazak u vrtić i potrebu djeteta. buka. te podrazumijeva kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. Organizacija uvjeta života u vrtiću ponajprije mora omogućiti zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta. stimulativne. a istodobno omogućava ostvarivanje pismenosti. Stoga. organizaciju i oblikovanje prostora u kojem dijete živi. za djecu uvijek nove. stvaranje složene. spoznajnih i drugih potreba djeteta. odmorom i kretanjem) kao preduvjet za zadovoljavanje socioemocionalnih. -omogućavanje i poticanje motoričke aktivnosti u skladu sa spontanim potrebama djeteta. -higijenskih uvjeta. bez obzira na druge. i samim time i vrijeme neometane dječje igre). a potom razvojnih (osnova humanističkog pristupa). a koje su gotovo istog značenja kao i tjelesne potrebe. njegovom fleksibilnom korištenju na razini vrtića i odgojne skupine (dostupnost sanitarnog čvora. zadovoljavanje djetetovaih potreba. a ipak predvidive okoline koja podržava i razvija spontano izražavanje djetetovih stvaralačkih mogućnosti. 15 .U zadovoljenju potreba bitni su materijalno-organizacijski uvjeti koji osiguravaju preduvjete za zadovoljenje potreba. fleksibilne organizacije vremena i aktivnosti. garderobnog prostora. korištenje u nove svrhe i da po želji djece postaju mjesto za igru i istraživanje). što dulji boravak djece izvan zatvorenog prostora.

uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . ovalnih oblika s nacrtanim nosom i očima 30 cm od dječjih očiju. ovisno o razvoju neuroloških struktura (mozak. godine života) Da bi se pratio razvoj djeteta treba polaziti od samih početaka i da bi se došlo do nekakve optimale. polutvrde i dobro konstruirane igračke da ih dijete može vidjeti. genetski) i okolinski utjecaji (učenje.24 mjeseca.3 godine. do 6. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . 9.4 godine. U razdoblju od 6 tjedana do 3. Razvoj je slijed promjena u osobinama. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 . Važno je pavremeno mijenjati njihove oblike i boje. Svaki razvoj mora imati svoje kriterije i uvjete koji pokazuju put ka pravilnom razvoju djeteta.dirati ili baratati s njima. 8.5 godina. itd.5 mjeseci treba u udaljenosti od djetetovih očiju oko 20 cm povremeno postaviti ogledalo. 3. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci. . živci). 2. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . prilagodljivije. 7.18 i 18 . Na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki. godine života. To se odnosi na psihološki razvoj djeteta u razdoblju od rođenja do 6. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta mogu se podijeliti prema dobi djece. Dječji razvoj je dinamičan. spretnije. u ovom smislu psihološkog razvoja.6. odgoj). udarati. što je domena područja praćena razvoja djece predškolske dobi.6 tjedana: . razvoju i zbivanju. od rođenja do polaska u školu: 1. odnosno svega onoga što vidno uvjetuje i predočava pravilne psihološke procese i osobine u njihovom nastanku. odnosno do polaska u školu. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 .6 godina. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . 6.Vizualna stimulacija – na desnom rubu dječjeg vidnog polja treba postaviti 80% vremena mobil od jakih kontrastnih boja. 16 .14 mjeseci. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . 10.8 mjeseci. ako dijete negativno ili uznemireno reagira na to treba pričekati.) KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA PERDŠKOLSKOG DJETETA? (psihofizičke osobine djeteta od 1. sposobnostima i ponašanju djeteta poradi kojih se ono mijenja te postaje sve veće. fleksibilan i odvija se u socijalnom kontekstu. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca. 4. 1. 5. te pokušati kasnije kada djete bude zrelije.Socijalna stimulacija – stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. najvišeg dostignuća nekog segmenta razvoja. društvenije. sposobnije.6 tjedana.uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .

Ne požurivati motoričke vještine – dijete se ne smije postavljati u nove položaje.Gotovo isti uvjeti i interakcije kao i u razdoblju od 3 mjeseca. organiziranja jednostavnih igara (ku-kuc. uspostavljanje veze na pogled.Obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom. glasanje (reagiranje glasom. tepanje. slaganje tornja).Osigurati prostor i odjeću koja ga ne sputava . treba pratiti govorom. čitanja sasvim kratkih priča. ali ne baš uvijek reagirati na zahtjev za interakcijom 5. govorom.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. ali uz više igranja.čim se dijete može okrenuti s leđa na bok treba mu osigurati površinu za igranje. te ono vježba i eksperimentira s novim aktivnostima. tepanjem. obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom te ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno – reagiranje na dječju inicijativu. . uspostavljanje veze na pogled. bez pomoći odraslog. uz uzimanje djeteta u ruke. jer dijete samo mora odlučiti kada je spremno za zauzimanje novog položaja. smješak.Omogućiti djetetu započinjanje interakcije. a kaka počne puzati ta površima treba biti veća. ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno. traženje i dobivanje pažnje odraslog. reagiranje i dolazak na plač i ostale ″pozive″. . zadovoljavanjem njegove trenutne potrebe. dodirom). Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca: .8 mjeseci: . zadovoljavanje djetetove potrebe. . Uvjeti psihološkog razvija djeteta od 5 . govora i razgovora.Na primjer. dodir.Omogućiti djetetu bogat socijalni život. naročito zajedničku. 4. ostavljanjem djeteta kada je umireno i zadovoljno. 17 . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . smiješak. 3. čak ni kada se pokaže javljanje tih novih pokreta. odnosno verbalizacijom svake radnje. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci: . 2.Osigurati adekvatne igračke – djetetu se daju takve igračke kojima može samo baratati. postupcima – reagiranjem na pozive djeteta.Svaku aktivnost odgojitelja i djeteta. . te uz osiguranje baratanja ili diranja igračaka u krevetu.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. te reagiranje na zahtjev odraslog.14 mjeseci: . . . postupcima – prihvačanjem bilo koje dječje inicijative uz reagiranje govorom ili igračkom.

18 . . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . predmete. punjenje i pražnjenje. odrasli treba prihvatiti komunikaciju.. Kada dijete dođe s pitanjem.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – omogućiti djetetu istraživanje prostora s bezopasnim i zanimljivim stvarima iz svakodnevne upotrebe. korištenje prijelaznog objekta. ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba. Umjesto upozorenja i zabrana učiti dijete kako može bezopasno obaviti željenu aktivnost pomoću demonstriranja jednostavnih radnji. postupno produžavanje boravka u jaslicama.Poticanje simboličke igre – odnosno igre u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi. te povremeno mijenjati materijale i igračke. jer je tada odgojitelj potpuno posvećen djetetovim akcijama i reakcijama. . ali ih proširivati novim rječnikom. da je samostalno u toj aktivnosti i da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odgojitelja ili drugog odraslog. . Ponašanja opasna za dijete i druge treba jasnim. željom za utjehom ili nekim komentarom.Potrebne su intenzivne interakcije između djeteta i odgojitelja – najbolji trenuci za intenzivan odnos s djetetom su: za vrijeme kupanja. dostupnost jednostavnih i bezopasnih stvari i igračaka koje omogućuju isprobavanje. životinja.18 i od 18 . izražavanje.Recipročno služenje igračkama – nakon intenzivne interakcije s odgojiteljem dijete se stavlja u prostor s adekvatnim igračkama 6.Olakšavanje odvajanja od roditelja – omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja. pojava. U toj fazi ne smijemo posramljivati dijete. te koje proizvode zanimljive zvukove i posljedice za dijete koje se njime bavi. Važna je optimalna količina novih doživljaja. a dječju radoznalost preusmjeriti na bezopasnu aktivnost. a što ne smije. Potrebno je da je dijete aktivno.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućiti djetetu razvijanje osjećaja vlastite sposobnosti. sastavljanje. eksperimentiranje. jednostavnim i dosljednim postupkom prekidati.Govor odraslih – svaka zajednička aktivnost djeteta i odraslog treba biti popračena govorom. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . .3 godine: . Jezik mora biti jednostavan. hranjenja ili mijenjanja pelena. .Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – stvarati uvjete za samostalnu aktivnost. upotrebljavati riječi koje dijete razumije. rastavljanje. Treba postaviti jasne i ralistične granice što se smije. U toj je fazi važno uočavanje i uvažavanje dječje inicijative. 7. boravak roditelja u jaslicama. ne pretrpavati okolinu. nego mu omogućiti isprobavanje granica do kojih može samostalno doći u svakodnevnim aktivnostima.24 mjeseca: .

jer se na taj način stvara ovisnost motivacije o vanjskim. te je potrebno stjecanje iskustva kroz sve senzorne puteve. gdje odgojitelj treba biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija. . ali treba biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar.Omogućavanje intelektualnog razvoja – važno je "mišljenje ruku". omogućavati uporabu govora u pričanju i prepričavanju doživljaja. odnosno poštivati inicijativu djeteta. ozljede ili neuspjeh. pri tome se mora paziti da mu pohvale ne postanu važnije od rezultata. Sredstva za igru trebaju biti takva da djecu asociraju na radnje odraslih. . u ovoj fazi odgojiteljevo obraćanje djetetu treba biti dulje i složenije. potporu ili pažnju ako je traži. Uvjeti psiholiškog razvoja djeteta od 3 . . . 8. odgojitelj ne mora biti stalno u interakciji s djetetom.4 godine: .Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućavanje doživljajauspjeha u aktivnostima.Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje djeteta . te podržavati radoznalost koja se u ovoj dobi naročito izražava u postavljanju pitanja "Zašto?". a ne iz usporedbe s drugom djecom. . . . ali i poticanje upotrebom govora. Omogućavanje doživljaja uspjeha iz rezultata aktivnosti. a ne unutarnjim potkrepljenjima. . 19 . odgojitelj mora biti model prihvatljivog ponašanja i izražavanja svih emocija.Poticanje simboličke igre – neophodno je da se odgojitelj pred djecom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima djeca već imaju iskustva. treba se koncentrirati na ono što dijete smatra važnim.Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti – osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svojeg djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost. odnosno na ulogu u igri.Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djece.Osiguravanje razvoja kontrole i izražavanje emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djeteta..Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh.Osigurati blizinu odraslog – kako bi se spriječile neugodne posljedice istraživanja.Poticanje simboličke igre – neophodno je da igri odgojitelja pred djecom prethodi zajedničko iskustvo djece o radu i aktivnosti odraslih.Govor odraslih – važno je da odgojitelj pokuša razumjeti što nam dijete želi reći.

kamenčići. bez tuđe pomoći. što bi bilo kad bi. .Kontrola impulzivnosti i razvijanje refleksivnosti – stvaranje navike kod djece da razmisle prije nego što odgovore. .Omogućavanje osjećaja vlastite efikasnosti (kompetentnosti) – djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima.9. . razvijati kod djeteta "unutarnji" osjećaj uspjeha. . nestereotipne uloge u igri uz veliko bogatstvo materijala za igru. susreti i dr. . štapići. 20 . spajanje. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 .Omogućavanje intelektualnog razvoja. igranje materijalom: zrnca. boji. za pravljenje hrpica.Poticanje simboličke igre – omogučiti djeci uočavanje raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnim situacijama (posjete. slaganje. . odnosno stvaranje perciptivnih predodžbi kroz sve senzorne kanale – za to je potrebna primjena konkretnog materijala. . bez unutarnjeg pravog doživljaja. treba umanjiti važnost pohvale. . . razdvajanje. traženjem da zamisle kako bi još. nego i u aktivnom pričanju i prepričavanju. omogućavanje aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza). tj. čepovi. pločice nejednake veličine za slaganje po redosljedu. krugovi. baratanje predmeta za stvaranje pojmova (količine.Osiguravanje razvoja inicijative – davanje slobode za istraživanje i eksperimentiranje. naročito kod djevojčica.Poticanje maštovitosti i kreativnosti u izmišljanju – davanje ideja za variranje. jako je važno da se točno odrede granice između zbilje i mašte te da dijete ne izgubi pojam o toj granici. jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo vanjskim pohvalama.Osiguravanje razvoja kontrole emocija – omogućiti da izraze i prepoznaju svoje emocije.5 godina: . Odgojitelj treba nastojati što više naglasiti vrstu uspjeha. doživljaj uspjeha dijete postiže i iz pohvale odraslog. . itd. odnosa). . promatranje. . uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju na dječja pitanja. da verbalno izraze što osjećaju.Omogućiti aktivnu upotrebu govora – ne samo u pasivnom slušanju. redanje (pojmova broja i količina). tj.Koristiti socijalne igre kod postavljanja granica neprihvatljivog ponašanja – i objašnjenja razloga za to na djetetu prihvatljiv način. omogućiti raznolike i nove. plodovi. . doživljaj uspjeha dijete može imati onda ako uvidi da je nešto postiglo svojim zalaganjem. stavljanje u skupove. kako bi drukčije.). . kako se osjećaju i da pokušaju analizirati zašto se tako osjećaju (uz pomoć odgojitelja koji im pitanjima razjašnjava unutarnje doživljaje). .

prisutna je i dalje igra uloga.poticanje djetetovog govora je vrlo važno jer već koriste sve vrste rečenica.omogućiti i poticati djecu na suradnju s drugom djecom. ali još uvijek vole prisutnost odrasle osobe.6 godina: Kod djece te dobi znatno je vidljiv pomak u svim aspektima optimalnog psihološkog razvoja . . 21 . osnove gramatičke srukture i sl. pružiti im materijale za konstrukciju. apstraktnih pojmova. uzimanju zaštitničkog odnosa prema mlađima. gdje bolji i dominantniji preuzima inicijativu. pojava empatije i simpatije je dominantna. ali vrlo često ljutnjom reagiraju kada im se ometaju planovi i kada im se ne priznaje njihova inicijativa (podsmjehivanje. te treba: . poticati stvaralačku igru u kojoj se često igračke koriste na novi način. lica. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . . psovanje. . na stvaranje prijateljstva.djeca izražavaju emocije na socijalno prihvatljiv način.10.omogućiti društvene i sportske igre sa što većim brojem djece ili odraslih. ruganje). spremanju na spavanje). ruku. hvalisanje. djeca su sve više samostalnija u obavljanju nekih životnih radnji (pranju zuba. oblačenju i svlačenju.

trebali bi omogućiti djeci veću slobodu u izboru aktivnosti. organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna pravilno postupati s djecom. a dijete ovladalo nekim temeljnim sposobnostima značajnim za kasniji život i djelovanje u ljudskoj zajednici. To je najbolje razrađena cjelina jer čini osnovu odgojnog rada – odgoj s djecom. Izbor aktivnosti. Djeca bi u jaslicama trebala imati prilike i mogućnosti naći sve ono što im je potrebno da rastu psihofizički i oblikuju se u socijalnom i humanom pogledu. Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja potreban je određeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije. Temelj procesa njege. Jaslice bi trebale biti "produžena ruka" majke i oca. Postupci odgojitelja u skaldu s intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji.) NEODVOJIVOST NJEGE. da se svako dijete koje se u njima nalazi potvrđuje kao ljudsko biće u pogodnoj atmosferi sigurnosti i emotivne povezanosti s odraslom osobom. 22 . Sve je više male djece koju roditelji povjeravaju dječjim jaslicama i to u dobi od navršane prve do navršene treće godine života. To je šest postupaka u kojima je naglasak na ublažavanju rastanka djeteta od roditelja. Razvoj govornog izraza djece ovisit će o uspješno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provođenju neverbalne i verbalne komunikacije između odgojitelja i djeteta. Odgojitelj pomoću protokola može procijeniti svoje postupke. peta. To znači da pored uobičajene tjelesne njege. artikulirati svoje postupke. da zadovoljava svoju potrebu za djelovanjem. jaslice preuzimaju i obvezu pružanja poticaja za razvoj dječjih potencijala. Izrađen je protokol koji predstavlja hipotezu – on odgojitelju može biti model kako treba postupati. Četvrta. Treća je cjelina njege i hranjenja djeteta. uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna – odgojitelj stalno bira svoju ulogu i koja će to biti. Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. istraživanjem.7. U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija prilagodi djetetu. šesta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajedničke aktivnosti djece i odgojitelja. ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA? Dječje jaslice su jedna od prvih dječjih potencijalnih sredina. dakle u vrijeme kada je intenzitet rasta i razvoja vrlo izrazit. Pasivnost djeteta je najkarakterističniji znak odgojiteljeve neuspješnosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim životnim situacijama). odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih podtupaka odgojitelja. uvažavajući njihovu dob i situaciju. kada zna pravilno. prvim načinima istraživanja u društvu druge djece koja će svakom pojedincu biti i dobro došli poticaj. Protokol je podijeljen u sedam cjelina. kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama. a ne dijete njoj.

U takvom jasličkom okruženju djeca će se slobodno kretati i istraživati. komunikacije s odraslom osobom može se očitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u verbalnu komunikaciju. u ovoj aktivnosti. i u ovoj dječjoj dobi. najčešće imitira. To okruženje treba biti sigurno. te svi moraju surađivati. zatim u aktivnosti malih grupa. Simbolička igra javlja se pri kraju senzomotoričkog razdoblja. Vrijednost simboličke igre je i u tome što dijete samo organizira aktivnosti. U prikupljanju podataka o djetetu uključeni su roditelji. u paru i promatrano dijete samo sa sobom. U mlađim grupama to su uglavnom neverbalne akcije djeteta upućene odgojitelju. Suradnja obitelji i institucije je nužna za postizanje optimalnih rezultata. njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (biološke i one za sigurnošću). a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta. Okružje će povezivati djecu. u jaslicama će biti kreativna djeca.Za razvoj govora odlučujuću ulogu ima odrasla osoba – odgojitelj. djeca koja brzo uče i vesele se samostalnim pokušajima. najvažnije je stvoriti djetetu potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. ali im istodobno i omogućivati osamu. i važne su reakcije odgojitelja na neverbalne i verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete. Socijalni odnosi među djecom u trećoj godini života u stalnim odgojnim grupama mnogo su brojniji i složeniji. Djeca najviše komuniciraju s odgojiteljem. Govorna komunikacija nužna je i sastavni je dio simboličkih igara. odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. Komunikaciju u mlađim i srednjim jasličkim grupama uglavnom uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraćaju njemu. Cjelovit pristup njege i odgoja djece u jaslicama podrazumijeva povezivanje svih sastavnica. nedostatak poticaja. 23 . poticati ih na interakciju. Ako odrasli koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu poštuju tu činjenicu. Činjenica je da je dijete najvažnije u odgojnoobrazovnom procesu. biti fleksibilni i otvoreni prema potrebama djeteta. ali su sva jednako vrijedna. uredno i primamljivo djeci koja su u središtu cjelovitog pristupa. Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jasličkim prostorima. samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva određenu i raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti. vježbati će svoje sposobnosti i vještine. nesmetano će se provoditi aktivnosti. prerađuje. da je svako dijete različito. rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. U jaslicama. bilo da su inicirane od djece ili odgojitelja. Prve manifestacije simboličke igre najčešće su događaji neposrednog djetetovog iskustva. Odgoj i njegu djece u jaslicama nije moguće promatrati bez odgoja i njege djece u obiteljskom domu.

MATERIJALA I VREMENA ZA DJEČJE AKTIVNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Organizacija prostora. Oblikovanje prostora u funkciji razvoja. te da 24 . odnosno da njegov odgovor ne bude obavezno u skladu s očekivanjem. ostvarivanja. odnosno da bi ono bilo dosljedna poticajna sredina. stvaranje. poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. Dijete iz prostora u kojem živi prima važne poruke o sebi i drugima.8. Pružanjem poticaja pružamo i priliku da dijete na njih odgovori ili ne odgovori. Vrtić i dobar odgojitelj imaju uvjete za ostvarenje više raznovrsnih poticaja za dječje slobodne aktivnosti. Dijete ih može koristiti u naučenom značenju kao didaktičke igračke. učenja i aktivnosti djeteta. Poticaji imaju vrijednost pokretača. bitni je aspekt programiranja. izazova za upoznavanje s nečim. otkrivanje. Prostor. odnosno onim što može odušaviti i djecu onda će njegovo oduševljenje prelaziti na djecu. ali ako mu u nekim trenutcima odgovara da u njima vidi simbole za nešto drugo. Ako je odgojitelj sposoban da se oduševljava djecom. Organizirane posjete kao dio direktno vođenog rada pokazale su se kao vrlo poticajne za dječje slobodne aktivnosti. zato što je vrtić u pravilu namjenski organizirana pedagoška sredina. pa tako i prostora. Poticaji su važni elementi djelovanja iz sredine na razvoj pojedinca. i namjera im je da potiču dječju akciju organiziranja prostora i vremena koji pripadaju samo njima. za traženje. osobito je važan njegov pristup djeci. poticaje i ograničenja. namještaj. Prostor. za istraživanje i otkrivanje. sredstva i igračke u vrtiću trebaju biti pažljivo i stručno odabrani. a njemu samom pružiti poticaj. Organizacija prostora je priprema fizičke sredine djeteta -materijalnog konteksa. Poznate su nam i didaktičke igračke koje su date s mogućnošću prethodnog spontanog manipuliranja. Velik poticaj na djecu ima odgojitelj. praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. predmeti i materijali za aktivnosti djece se trebaju strukturirati uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti. shvaćajući kao akciju i interes djeteta za djelatnosti drugih. jer kroz materijalnu okolinu dijete prima informacije o sebi i drugima. alat. Organizacija rada vrtića.) ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA. istraživanje. nužno je da se svako dijete u svakom trenutku poduzimanja konkretne odgojno-obrazovne akcije u vrtiću osjeća nesputanim i sigurnim. nema nikakvog razloga da se to spriječava. riješavanje uočenog ili mentalno nastalog problema. Poticajno djeluju na razne vrste pitanja. usklađeni s dječjom razvojnom dobi i i potrebom. predmete. Odgojitelj mora biti osjetljiv na to da svako dijete pokrene na akciju. Poticaji mogu biti vezani uz nove igračke. Da bi djelovanje vrtića bilo što efikasnije. materijala i vremena u dječjem vrtiću reflektira se na odgojni proces i na razvoj djeteta. mora biti prilagođena potrebama djece. bezvrjedni i otpadni materijal iz kojeg će djeca odabrati nove simbole za igre ili će dio tog materijala koristiti za radne aktivnosti.

Materijale je nužno obogaćivati – dodavati nove. penjalice. Spoznajnom i funkcionalnom razvoju djece posebno mogu pridonijeti predmeti s kojima će djeca eksperimentirati (magneti. voda. ali i neoblikovanim materijalima. . mogu nastati situacije kada treba učiniti ustupak snažno motiviranim dječjim spontanim interesima. frizera. pošte. a i roditelj i svi su u interakciji i komunikaciji. dekora. pijesak. pozitivnu sliku o sebi i drugima. I u vrijeme slobodnih aktivnosti mogu nastati potrebe individualnih ili grupno usmjerenih pedagoških akcija. U cjelodnevnom boravku djeteta u vrtiću određeni vremenski isječci omogućuju najviše slobodnih aktivnosti. Samo u takvim situacijama djeca mogu biti pravi akteri mjenjanju svoje sredine. Prostor je mjesto gdje se svjesno igraju odgojitelj i djete. glazbeni. Vanjski prostor ne može biti organiziran isto kao i unutrašnji. igru. . Organizacija fizičkog okruženja (poticajnog prostora) razvija kod djece osjećaj sigurnosti. likovni. ljekarne. . građevni. Oblikovanje prostora služi kao poticaj i izazov djetetu i odgojitelju: potiče na kreativnost i stvaralaštvo. odjeću. .) oni se formiraju ovisno o dječjim interesima i željama. raspoređeno između slobodnih i direktno vođenih aktivnosti ne može i ne smije biti direktno razgraničeno. prirode. . stvaranja. U prostorijama za dnevni kontakt djece postoje organizirani tzv. spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja. Kutići se oblikuju različitim meterijalima – već gotovim kompletima i igračkama. . . . . Teško je nabrojati sve što bi maštoviti odgojitelj mogao ponuditi kao poticaj. vode i pijeska. . Bitno je da se uvijek ide na ruku dječjoj inicijativi i slobodi.svaka situacija sadrži u sebi potencijalne odgojno-obrazovne razvojne efekte koji naravno ne moraju biti istovjetni za svako dijete. prirodnine. samostalnost. a time i mijenjanju i razvijanju samih sebe. 25 . . trgovine. prostor namjenjen prometnom odgoju i vanjski kutić prirode. vaga. Oblikovanje vremena i prostora mora uključivati i dječju inicijativu dinamikom traženja.). . . kutići (obiteljski. tobogani. otkrivanja. manipulativni. kao što i u vrijeme vođenih aktivnosti. Ukupno vrijeme. motorički razvoj. tkaninu.). . . trebao bi sadržavati igrališni dio (pješčanici. inicijativu. dodavati i neupotrebljive kućanske aparate. klackalice. pješčani sat. a maštovito dijete dopuniti i pretvoriti u pogodne simbole. termometri.

Djeca su jedno drugom poticaj. To je važan doprinos stvaranju slike o sebi.) RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDŠKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGOJITELJA? U literaturi se navode različite definicije pojma slika o sebi. Roditelji i najbliži daju prvi materijal koji predstavlja osnovu daljnjeg razvoja pojma o sebi. ono postaje svjesno sebe. U suživotu se izražavaju (ne)prijateljski osjećaji. i stječu sliku što sve mogu učiniti i ostvariti. voljeno. kada se radi o spoznavanju svoga "ja" dijete je prepušteno samom sebi. Lice govori svakom djetetu je li prihvaćeno ili odbačeno. bilo da ju dijete prihvaća ili ne. Integracija pojedinca s grupom jedan je od primarnih zahtjeva za dijete s dolaskom u vrtić. Otkrivaju mogućnost kontrole vlastitih djelova tijela. inspiracija i izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. Spoznaja sebe težak je i kompleksan zadatak. jer gubitak individualnosti na širem društvenom planu znači gubitak samostalnog odlučivanja i odgovornosti.9. Važna je spoznaja svijeta. ali je pitanje koliko je u toj spoznaji prisutno djetetovo "ja" i što je s djetetom u tom svijetu. ogledalo koje im šalje i prima poruke o njima samima. Djelovanje djece unutar skupine ima neke prednosti u oslikavanju osobnosti i slike o sebi. ali u najgoroj varijanti ne 26 . Jedna od njih je ta da je slika o sebi ili self koncept sistem pojmova koji su jednoj osobi dostupni prilikom pokušaja da sebe opiše i da definira svoja unutrašnja stanja. Tokom vremena odgojitelj mora biti osjetljiv da integracija djece ne bude na štetu djetetove individualnosti i spontanosti. Djetetova spoznaja svijeta nije samostalna. Djetinstvo postavlja prve konture (naznake) slike o sebi koja će sadržavati pozitivno/negativno lice/naličje. ali može biti i rizik. fizičkoj i socijalnoj sredini. Pojam o sebi formira se u interakciji s drugim ljudima. Međutim. Odgojitelj mora biti osjetljiv za potrebe svakog djeteta. dok istovremeno znaju mnogo o svojoj fizičkoj i društvenoj okolini. njegovih djelova i mogućnosti korištenja (otkriće sebe kao "ja" i što taj "ja" sve može učiniti i ostvariti). već je dijete u tom procesu okrenuto odraslima koji su dobri partneri u spoznavanju vanjskog svijeta. Odrasli moraju utjecati na djetetovo formiranje svijesti o sebi. Boravak djece u vrtiću može biti poticaj individualnosti. Među predškolskom djecom ima mnogo djece koja ne znaju svoju boju kose ili očiju. njegovih interesa i osjećaja. U djetinjstvu je važno da slika o sebi (i to pozitivna) bude poticaj daljnjem razvoju i ostvarivanju sebe i vlastite slike o sebi. rivalstvo koje neće i ne može dugo trajati. Svijest i slika o sebi počinju se oblikovati u najranijem djetinjstvu otkrivanjem i istraživanjem vlastitog tjela. otkrivaju vlastito "ja". U svakodnevnom pedagoškom radu u dječjim vrtićima vodi se računa o djetetovim znanjima o vanjskom svijetu. S obzirom na reakcije odraslih na dijete.

emocije. Dolaskom djeteta u vrtić važno je da ga odgojitelj primjeti da je došlo. morala bi biti bez omalovažavanja cjelokupne osobnosti. . znanja o socijalnom ponašanju. što su one bogatije. Tako često djeca prihvaćaju i ponavljaju najnametljiviji odgovor nekog djeteta. kao i mogućnosti emocionalne. osjećaj topline i poštivanja. svijest o psihološkom "ja" – misli. odgajatelj često registrira samo one odgovore koje želi čuti. tj. socijalni aspekt – dijete inspiracije o sebi dobiva od ljudi iz svoje okoline. 4. 27 . emocionalni aspekt . Stoga je jako bitno da odgojitelj posjeduje senzibilitet za djecu koja nisu dovoljno glasna i nametljiva i za onu koja misle drugačije. dopustiti djeci da promatraju kako bi se prilagodili novoj situaciji. Podrška ne smije biti kritična. važno je da odgojitelj ostvari kvalitetnu komunikaciju s djetetom. reakcije drugih. treba stvoriti ugodnu atmosferu u skupini. osloviti ga imenom. pružanje podrške dječjem JA. Ono što se u komunikaciji s roditeljima utemelji. Povučenu djecu poticati i isticati među vršnjacima i davati takvoj djeci pažnju. Komentirati novosti o izgledu. funkcije i svojstva. . 3. ali nije nemoguće. svijest o socijalnom "ja" – spoznaja o pripadnosti skupini. svijest o aktivnom "ja" – tipična ponašanja. pri tome gledati djetetu u oči. i tek onda unutrašnji doživljaji 3. želje. onda se prvo izdvajaju znanja o fizičkom identitetu. kognitivni aspekt .(ja je objekt koji dijete spoznaje) 2. potrebe. Osigurati djeci jednoznačne i jasne poruke s pozitivnim konotacijama. . zato polazak u vrtić za neku djecu znači šansu za promjenu u smislu korekcije slike o sebi. niti usmjerena na određeno ponašanje. Odgojitelj bi svako dijete trebao pozdraviti ulaskom u vrtić. Pri razgovoru odgojitelj se trba spustiti na dječju razinu (fizički). 2. Za stvaranje bolje komunikacije između djeteta i odraslog/odgojitelja potrebno je stvoriti mogućnosti i uvjete koje će djeci omogućiti upoznavanje vlastitog tijela. vlastite sposobnosti i mogućnosti. kasnije se teško mijenja. Vršnjaci predstavljaju značajnu novost za dijete. ne koristiti zapovijedi.govoti ništa. jer dijete tako uči kontakt očima s drugim ljudima. Odgojitelj se treba obraćati grupi i svakodnevno provoditi aktivnosti koje doprinose upoznavanju sebe. Elementi opće slike o sebi: 1. Osnovna obilježja procesa spoznaje su: 1.ako proces analiziramo kronološki. socijalne i intelektualne funkcionalnosti. dijete će imati više podataka za formiranje slike o sebi. jer time se djetetu pruža pozitivna pažnja i osjećaj važnosti. svijest o fizičkom "ja" – imenovanje svojih djelova tijela. Tijekom svog rada u grupi. Odgojitelj bi trebao biti osjetljiv na dječju potrebu za pažnjom. Svaki novi susret s ljudima je šansa za promjenu.

Odgojitelj će nastojati ulijevati djetetu osjećaj sigurnosti i ohrabrivati ga tijekom boravka u skupini. osobito u igri sa starijom djecom. više brižna nego nebrižna. vrijedno truda.prihvaća sebe takvim kakvim jest .povećanju vjerojatnosti uspješnog nošenja sa stresom u životno nepovoljnim uvjetima. Za poticanje pozitivne slike o sebi kod djeteta važna je odgojiteljeva osobnost i stručnost. Kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka. razvija se odrastanjem i pod utjecajem je kognitivnih i socijalizacijskih varijabli. . imati sposobnost gledanja stvari s tuđeg stanovišta. Šestogodišnje dijete razlikuje psihološko (unutarnje) od fizičkog (pojavnog) "ja". počinje se razvijati i svijest o socijalnom "ja". nego počinju i vrednovati te informacije.razvoju emocionalne stabilnosti .samopouzdanju. Samovrednovanje. zna što može. 28 .boljem školskom uspjehu. obično do prvih nesuglasica – ali nam pokazuju razvoj svijesti o pripadanju). povjerenju u druge . promatrati druge ljude kao potencijalno prijateljske i vrijedne truda. trebao bi podržavati demokratske odnose u skupini.poznaje sebe. uz svijest o fizičkom i aktivnom "ja".pozitivnom odnosu preme drugome. više uravnotežena nego neuravnotežena. Ako su u cijelosti dječja iskustva iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec. Ono mora prepoznati da je cijenjeno. Često ih zna precjenjivati. više ugodna nego neugodna. Dijete mora vjerovati odgojitelju i članovima skupine kako bi mogao otvoreno izražavati svoje osjećaje.Pozitivna slika o sebi doprinosi: . zna svoja ograničenja. Uključenost u socijalno okruženje potiče djecu da se uspoređuju s drugom djecom kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. kao i znanje o sebi . djeca ne samo da počinju razumijevati sve više o sebi. Odgojitelj bi trebao biti optimističan. njegovi će osjećaji prema sebi i svijetu biti pozitivni. samopoštovanju . To je vidljivo iz njihovih izjava (npr. a djecu doživljavati kao individue sposobne činiti nešto zbog sebe samih (unutrašnja motivacija) i vrijedne kao osobe. Karakteristike djeteta koje ima pozitivnu sliku o sebi: . Odrastajući. da su mu drugi skloni i da ga podržavaju. zna loše strane . "Ovo je moj prijatelj" – ta prijateljstva su kratkog vijeka.voli sebe Trogodišnje dijete ima jasnu predodžbu o fizičkim mogućnostima na osnovu vlastite provjere iz aktivnosti. ali ih drži u čvrstoj vezi i negira mogućnosti njihovog nesklada (nesklada motiva i osjećaja s jedne strane i ponašanja s druge strane).

Pod pojmom projekta razumjevaju se različiti oblici integriranog učenja i istraživanja djece i odgojitelja. da djeca razvijaju određene potencijale i sposobnosti. 29 . odnosno u kontekstu koji za njega ima smisla.10.stjecanje određenih znanja i predodžbi. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu da djeca steknu određena znanja i predodžbe. Neka će djeca do toga doći spontano. Tema projekta mora biti važna djetetu. Tijekom rada na projektu odgojitelj može pomoći djeci da formuliraju što bi sve radom na projektu mogli i željeli doznati. dijete širi svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti. užu ili širu. gdje se doživljajno uči. aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti. Osnovna mu je pretpostavka da radeći na nekom projektu. U njemu dolazi do povezanosti i ispreplitanja niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koja potiču gotovo sva područja dječjeg razvoja. a danas ga nalazimo u praksi predškolskog odgoja gotovo svih europskih zemalja.razvijanje određenih potencijala i sposobnosti te usvajanje određenih vještina. Rad na projektu poduzimaju djeca u suradnji s odgojiteljem. promatrajući. a po mogućnosti se nastoji uključiti roditelje. te usvoje određene vještine da se potakne uspješniji socio-emocionalni razvoj djece. moraju biti inicijatori projekta. Omogućuje djetetu učenje na pripodan način. sklop aktivnosti vezan uz određenu tematiku. dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu. a ne odgojitelj. a neke će potaknuti vješte. kako bi došli do željenog spoznajnog cilja. Program se osmišljeno počeo koristiti u Italiji. pitajući. Djeca. "Reggio pedagogiji". te samostalno razmišljajući i zaključujući. te u situacijama u kojima je motiviran za traženje odgovora u skladu s vlastitim stilom učenja. djelatnike vrtića i širu društvenu sredinu. . . ali nenametljive intervencije odgojitelja. Ovaj oblik rada je naročito pogodan u radu s darovitom djecon jer omogućava zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba darovite djece unutar skupine. u tzv. tijekom određenog vremena. a istodobno i druga djeca imaju veće mogućnosti za razvoj svojih potencijala. djecu uči kroz aktivnosti koje oni doživljavaju kao važne. istražujući i poduzimajući određene aktivnosti.) DJEČJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA? Rad na projektu jedan je od oblika integriranog kurikuluma. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu: .poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta. to je plan aktivnosti. Postizanje ovih kao i ostalih ciljeva kroz rad na projektu bit će moguće samo ako odgojitelj-voditelj projekta sam uspješno svlada jednu važnu vještinu – da sve što on smatra važnim za dijete. U najopćenitijem smislu.

Rad na projektu može se provoditi na različite načine. te uvažavati sugestije koje su dali i inicijativu koju su pokazali. Moguće je da se tijekom rada na projektu. Projektno planiranje zahtjeva dinamičnost. cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed sastaviti. kako tražiti njihova rješenja. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djecu. a one povećavaju kvalitetu rada na projektu i vode željenom cilju. Izvođenje projekta . fleksibilnost. Ali mora o urađenome porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada. Zatim treba izraditi plan projekta. Ipak. Postoje brojne aktivnosti koje djeca mogu raditi tijekom rada na projektu. istraživanje. posebno o ulozi odgojitelja. promjene u procesu. ali će dobar odgojitelj znati zadržati njihovo zanimanje do realizacije projekta. različitost rješavanja. Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme. područja koje će se u projektu obrađivati. Na kraju rada na projektu provodi se vrednovanje. Rad na projektu je vrlo neuobičajen način oblikovanja pedagoškog procesa. Upravo suprotno – rad na projektu ima određenu strukturu i zadane etape rada. neponovljivost. jer djeca tijekom rada daju stalno nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan projektnih aktivnosti.rad na projektu odvija se kroz razgovore i velik broj različitih aktivnosti. klasificiranje. tj. Djecu se ne smije prisiljavati.Kad god je to moguće tijekom rada. sudionike treba poticati da predlažu što i kako dalje. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan ustanova. Dobar odgojitelj promatrajući djecu i njihovu zainteresiranost za rad pomoći će im usmjeravajući njihov rad. djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti. identificiranje. prigodno koncipiran. korisno je organizirati posjet raznim mjestima. Plan projekta izrađuje se u suradnji s djecom. bilježenje. to su sakupljanje. dobro je da odgojitelj odredi i cilj projekta – ono što radom na projektu djeca moraju postići. Kako bi ostvarila cilj projekta. što ne znači da je taj rad nestrukturiran i stihijski. je li postignut postavljeni cilj. te šire njihovu spoznaju. te vježbanje komunikacijskih vještina. bilo spontano ili uz pomoć odgojitelja. isto tako. Kad se odredi tema projekta. Rad na projektu započinje određivanjem teme projekta. Odgojitelj procjenjuje koliko je tema projekta obrađena. 30 . rješavanje. kako samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama.. promatranje. a koje potiču razvoj njihovih sposobnosti i vještina. Važno je da se kao tema projekta uzme ono za što su djeca pokazala zanimanje. On narušava brojne opće-prihvaćene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi. Tijekom provođenja nastoji se ostvariti plan. formira cilj novog projekta.

tko im može pomoći izvan vrtića. umije i što ga interesira. Vrednovanje postignuća: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. Određivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. Tema projekta mora biti važna djetetu. objašnjavaju.U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redosljedom: 1. te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili. Razgovorom ih se potiće na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem. identificiraju. 31 . što sve mogu učiniti. ono što radom na projektu djeca moraju postići. ako imaju mogućnosti izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina. tj. 5. razumijevanjem i interpretacijom dječjih aktivnosti moguće otkriti što dijete zna. onda je moguć ovakav način rada – rad na projektu. klasificiraju. 2. kao i način bilježenja aktivnosti. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima. Radeći na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju. promatraju. te da je pažljivim promatranjem. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. 3. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti. koliko im je bilo zanimljivo. Provođenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. a to su da se sa svakim djetetom bez obzira na dob treba ponašati kao s razboritom osobom. vještina i znanja. Ne izrađuje se cjelokupni plan. Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele. itd. bilježe. U radu na projektima dolazi do izražaja naših temaljnih načela. aktivnosti i igara koje su im zanimljive. Određivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj određuje cilj. što im je bilo najteže. Izrada plana projekta: -izrađuje se u suradnji s djecom. ako je djeci na raspolaganju velik izbor materijala. istražuju. vježbeju komunikacijske vještine. a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom. Nastoji se ostvariti plan. 4.). Ako je postignuto poticajno ozračje u skupini i u vrtiću.

sekvence učenja ne bi se trebale cjepkati prema umjetno stvorenom rasporedu. te na temelju toga stvaraju zajedničko razumjevanje koje utječe na ono što će odabrati i ponuditi djeci kako bi poduprli njihovo daljnje istraživanje i učenje. izdvojeno područje razvoja. Odgojitelj treba svoju ulogu stalno usklađivati sa trenutnim potrebama i interesima djece nudeći im potrebnu asistenciju za sve sofisticiranije interakcije. potičući ih da preuzmu što više odgovornosti za svoje učenje. te za planiranje novih iskustava i aktivnosti. Za ovaj kurikulum je važno da odgojitelj prati rad i aktivnost djeteta. Tako bi odgajatelji trebali poznavati i 32 . već i važnost sudjelovanja djece u planiranju kurikuluma i njegovu razvijanju. naglašava se važnost timskog rada odgojitelja s djecom. dokumentiranjem njegovih aktivnosti. Vrijeme bi trebalo biti fleksibilno raspoređeno. holistički) treba skrbiti za sva područja razvoja i odgovarati prirodi učenja djeteta. Zbog toga bi odgojitelj trebao dobro razumjeti i upoznati individualna umjeća i sposobnosti svakog pojedinog djeteta i koristiti različite strategije kako bi primjereno podržavao učenje svakog djeteta posebno. Dokumentacija je snažno obrazovno oruđe. Aktivnosti bi trebale integrirati različita područja znanja. upotrijebiti za daljnje planiranje svoga rada. odgojitelj promatranju djece zapravo pridodaje pedagošku dimenziju. već je odgojitelju i djeci dana mogućnost da ga stvaraju i stalno razvijaju. Druženje za učenje i samostjecanje iskustva učenja trebalo bi biti konkretno i zanimljivo za dijete. Učenje i razvoj predškolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. Kako odgojitelj slijedi dijete. a ne plan. preporuča se međusobno druženje djece različite dobi i sposobnosti. Nakon promatranja aktivnosti djece. Naglašava se važnost kvalitetnog odnosa odgojitelja i djeteta. planiranje aktivnosti u doslovnom smislu ne postoji. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja utječe i na druge dimenzije. Promišljanjem načina na koje će informacije dobivene o djetetu. pa bi bilo neprimjereno umjetno odvojiti područja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na pojedino. te odgojitelja i stručnog tima. da ih nastoji što bolje razumjeti i da prikuplja raznovrsnu dokumentaciju koju koristi za bolje razumjevanje djeteta. Zato se usprkos različitosti modela koji naglašavaju važnost integriranja sastavnica kurikuluma drži da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan.) INTEGRACIJSKI PRISTUP UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU? Integracijski pristup učenju u dječjem vrtiću (objedinjen.11. Nova iskustva pripremaju se na osnovi refleksije onoga što se već događalo. odgojitelji raspravljaju i zajednički intepretiraju svoja zapažanja. odgojitelja međusobno. U novim promišljanjima integralnog predškolskog kurikuluma ne naglašava se važnost samo integracijske prirode.

. Ciljevi kurikuluma koji integracijski pristupaju učenju u dječjem vrtiću uključuju: . 33 . već obratno su jako vrijedna jer dijete misli i traži što inventivnija pitanja. Odgojitelj tome pridonosi svojim govorom i imenovanjem predmeta i instrumenata kao i samim djelovanjem.poticanje učenja u svim područjima. pokušaj drugačije!.kroz vlastite aktivnosti.prednosti i nedostatke različitih skala procjena. i to objedinjeno. Pri odgovaranju treba se znati da su djeca uvijek bliža odgovoru akcijom ili gestom. Sadržaji učenja trebaju proizlaziti iz različitih područja povezanih zajedničkom temom koja djecu zanima. dijete se trudi smisliti što teži odgovor. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva područja razvoja djeteta. Treba pustiti djeci da uče metodom pokušaja i pogrešaka. primjenjivati ih.od odraslih.razvijanje samopoštovanja i pozitivnih emocija prema učenju.osjetljivost za individualne razlike u sposobnostima i interesima djece. u vidu igre. . ali drugi način dovodi do više iskustava i dragocjene radosti otkrivanja. Dijete uči: . te analizirati dobivene informacije radi unapređenja rada s djecom i roditeljima. Podučavanje brže vodi cilju. Pitanja u praksi – odgojitelj češće postavlja pitanja iako bi trebalo biti obrnuto. Opravdan je u smislu: potraži!. Integracijsko učenje = proces učenja neke tematike koji nastoji omogućiti učenje na više ili na svim područjima razvoja.od okoline bogate poticajnim materijalima. . dječja pitanja pružaju odgojitelju korisne obavijesti o djetetu. . . Pitanja koja ne idu uobičajenim smjerom odgojitelj-dijete. Težimo da govorni aspekt koji je dio ili pratnja praktičnog djelovanja postane njen prethodnik ili usmjerivač. Nalog pripada u repertoar poticaja odgojitelja ako je dat u pravo vrijeme i na pravi način.kroz spoznaje druge djece. Pomoć djeci pri učenju – pružanje modela djelovanja gdje i dijete sudjeluje.

pomoć u nevolji – samo su neki od znakova po kojima dijete može zaključiti da je voljeno.12. Najčešće djetetove reakcije su povećana agresija ili pasivno ponašanje. Odgojitelj treba pozitivno utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu. Nježan dodir po kosi. To su nova djeca. odgojitelj je djetetu. pasivno ponašanje). Sve teškoće koje dijete proživljava dolaskom u vrtić utječu na njegovo ponašanje. uz roditelja. ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju odgojitelja – njegovu pomoć. O djetetovu temperamentu i djetetu samom ovisi kako će se brzo prilagoditi. Mnoga se djeca nauče ophoditi i igrati s vršnjacima u vrtiću i bez posebne odgojiteljeve pomoći. smiješak odobrenja. Također je važna odgojiteljeva osjetljivost na dječje signale. Stoga. agresija. On 34 . Svojim ponašanjem. Voljeno dijete i samo će naučiti voljeti i pokazivati ljubav drugima. Potrebno je poticati djecu na brižnost. spavanje).) DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA? Djetetu je potrebna ljubav odraslih. To je adaptacijsko razdoblje – razdoblje uspostavljanja socioemocionalne veze s odgojiteljem. prvi učitelj socijalnih odnosa. Djeca u trećoj godini nemaju razvijene socijalne vještine za sklapljanje prijateljstva i druženje s drugima. da pomaže u uključivanju djeteta u kontakt i igru s drugom djecom. čestitost. a druga reakcija u vanjskomu ponašanju (plač. Ona su još orjentirana sama na sebe. ona postaje manje fizička veza jer je djetetu dovoljno da zna da je odgojitelj prisutan. stječe prijatelje i uči se socijalizaciji. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. pjevanjem odgojitelja. sramežljiva. osigurati mogućnost interakcije s djecom i odraslima. A upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva. na dječja ponašanja i dječje reakcije. I to na taj način da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama. da djeca nauče sama riješavati međusobne konflikte. osobito voditi računa o osobinama kritičnim za pojedinu dob. odgojitelj je taj koga će dijete vidjeti u pauzama između dva plača. Uloga odgojitelja je da pomogne djeci u razvijanju svojih socijalnih vještina vezanih za prihvaćanje svojih vršnjaka. Stoga je uloga odgojitelja da razvija bazične socijalne vještine. Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutrašnju vezu između odgojitelja i djeteta. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana. spremnost na razgovor. te osjetiti ugodnu i veselu atmosferu koja se postiže veselim dječjim pjesmicama s kazeta. Za dijete je vrtić/jaslice nova sredina. biti dosljedan u svojem ponašanju i unositi humor u govor i obraćanje s djecom. njegovo nasmiješeno lice i zaigranu djecu. te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i učestaliji. Bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih čini temelje na kojima će dijete tijekom života graditi odnose s drugim osobama.

2. Poruke za mijenjanje ponašanja – povremeno U socio-emocionalni razvoj spada: . . . Time on pruža djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. Ti si se zaista trudio. . Pozitivne poruke za postojanje (npr. U tom kontekstu treba razvijati socijalne vještine (komunikativnost. . empatičnost. Pozitivne poruke za postupanje (npr. dobro si to učinio) grade u djetetu osjećaj kompetentnosti.potiče razvoj dječje samostalnosti.individualni pristup. razvojne razine i svoje individualnosti. znojenje dlanova) Djeca svoje potrebe ne zadovoljavaju samo kroz susretanje sa sobom i svojim vršnjacima. . ali se i prilagođavaju jedni drugima. emocionalne topline.važna socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta. 35 . nego i kroz cjelokupni obiteljski i vrtićki kontekst. Ti si važan što postojiš) osnova su za izgradnju pozitivne slike o sebi. pokušaj još jednom. stisakom ruke. Emocije doživljajem (osjećanje osjećaja. odnose u kojima svi sudionici zadovoljavaju svoje potrebe. .zadovoljavanje emocionalnih potreba. On sam je osoba puna strpljenja. suradnja. a svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini. suho grlo. ja ću ti malo pomoći. prilagođavanje) koje omogućuju kvalitetne odnose. zagrljajem. plakanje. Fiziološkim promjenama u tijelu (blijedo lice. 3. Tri vrste poruka: 1. nježnosti. . hrabri dijete (ti to možeš.briga o drugima. Djetinjstvo će biti kvalitetno ako bude ispunjeno djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost.poruke za poticanje samopouzdanja.dijeljenje Emocije su uzbuđeno stanje organizma koje se manifestiraju na 3 različita načina: 1. . razlike. upućuju se neverbalno osmijehom. . Emocionalno ponašanje (smijeh. recipročnost.). zdravo okruženje i ugodnu atmosferu. .izražavanje osjećaja. Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta. osjetljivosti i usmjerenosti na druge – dijete. crvenilo. vedrine. osjećanje straha i tuge) 2.sporovi. udaranje srca. drhtanje) 3.

već je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vještina u svakodnevnom životu. Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog i emocionalnog. te nekoliko cjelovitih metoda i tehnika rada.) PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati samo znanje i vještine. Integralna metoda u sebi obuhvaća teoriju razvoja potreba. komunikacije i učenja. Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena. te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu. Cilj primjene je prevencija poremećaja u ponašanju i osobnosti. Uspjeh jamči stalno educiranje i timski rad odgojitelja. 36 . Otvorena je. što se očituje u činjenici da je otvorena za mogućnost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. polazeći najprije od sebe. Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi. rješavanje konflikata bez poraženih. Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko različitih teorijskih utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika rada. kompetentnosti djelotvornih ponašanja. Ona omogućuje uspješnu integraciju teorije i prakse. Cilj strukturalnih procesa je strukturiranje vrtićke skupine kao okruženja u kojemu je omogućeno optimalno zadovoljavanje psiholoških potreba. jer je dijete biće koje se neprestano razvija i mijenja. Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim karakteristikama. bitno stavranje optimalnog okruženja za ostvarivanje svih psihičkih potreba djeteta. Komunikacijski procesi vode učenju jezika čiste komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke.. te ukupnog razvoja djeteta. komunikacijski i akcijski.13. stručnih suradnika i roditelja. socijalnih vještina. Ova metoda ima humanistički pristup – uvaživanje i poštivanje potreba. akcijsku i emocionalnu komponentu. diskusija. Procesi primjene integralne metode su strukturalni. Nastoji se uključiti roditelje i proširiti je na obiteljski kontekst. Primjena integralne metode u predškolskoj ustanovi u radu s djecom predškolske dobi i njihovim radom zamišljena je kao proces. aktivno slušanje. identifikacija. imitacija. spontana kreativnost se podržava. Ova metoda zove se i razvojna. Fenomenološka je. Primjenom integralne metode u predškolskoj ustanovi predškolski odgoj pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. prihvaćanje različitosti. stalna promjena koja ide "iznutra prema van". stoga što je u fokusu svih postupaka.

14.) ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
Odgojitelj bi trebao biti kreativan, osoba s osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje. Morao bi biti maštovit, imati smisla za humor, dosjetljiv ili s nekim drugim osobinama kao što su fluentnost, divirgentnost, prijemljivost za nova rješenja. To su poželjne značajke za brojne djelatnike, pa i odgojitelja kao važnog činitelja dječje stimulativne okoline. Odgojiteljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da dijete ima pravo biti ono što jest, te da dijete treba i ima pravo korištenja svoga iskustva na vlastiti način i da tom značenju pridoda značenje koje se njemu čini odgovarajućim. Koliko će se odgojiteljeva kreativnost uistinu reflektirati na dijete ovisit će o tome koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, aktualne cjelokupne situacije oko djeteta i njegova psihofizička stanja. Međutim, nisu samo odgojitelji nositelji poticajne inicijative za kontakt i interakciju s djecom, to su i djeca sama. Rastom i razvojem jača usmjerenost prema drugom djetetu, no poticajnost odgojitelja ostat će važan činitelj i onda kada odgojitelj djeluje na širokoj periferiji prostora dječje spontane akcije. Uloge odgojitelja u svim aktivnostima djece su višestruke i raznovrsne. Suvremane uloge odgojitela su da je odgojitelj: -opskrbljivač- materijalima tako i idejama relevantne za dječje djelovanje, te dodaje nove, -pomagač- samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno, uvijek u zajedništvu s djetetom, -suigrač- partner u igri, najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca, -aktivni promatrač- djece u aktivnosti, mentalno je uključen u djelatnosti, zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja, socijalne interakcije, načina rješavanja problema, istraživanja, izražavanja, . . . , -poticatelj (motivator)- nudi izbor različitih sadržaja, aktivnosti, dodatno potiče nesigurnu djecu, prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana, -usmjerivač- fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju i zaključivanju, te usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ako je to iz nekog razloga nužno, -procjenjivač (evaluator)- na temelju dječjih aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni, socijalni i motorički razvoj djeteta, -planer- jer planira mjesto i vrijeme, dakle vremenski i materijalni aspekt aktivnosti. -voditelj- u svakodnevnim aktivnostima
37

U složenoj dinamici odgojno-obrazovnog procesa ove se uloge odgojitelja kombiniraju, a ponekad i preklapaju. Uloga odgojitelja u aktivnostima djece je neizravna. Ona se očituje kroz organizaciju poticajnog prostora. Ako odgojitelj uzima za pravo da prostor uređuje i opskrbljuje isključivo unaprijed, prema svojim idejama, ne osvrćući se na stvarne poterbe djece, izlaže se riziku da ga djeca ne prihvate. Zato odgojitelj promatrajući učestale aktivnosti koje su djeca u određenim prostorima inicirala, treba im pomoći u realizaciji njihove ideje. Tako će se djeca osjećati važnima, stvarati pozitivnu sliku o sebi, a istovremeno će imati prostor koji će biti njihov i po nijhovoj mjeri. Pružajući djeci mogućnost izbora, ona se uče da birajući svoje aktivnosti preuzimaju odgovornost i posljedice te aktivnosti, bila ona za njega ugodna ili neugodna, te grade svoj odnos prema njoj. Dodajući im mogućnost da biraju, dajemo im pravo i mogućnost da zadovolje, ne samo svoje tjelesne potrebe, već i one koje ih formiraju kao osobe, te potrebe za ljubavlju, moći, zabavom i slobodom i to u trenutku kad dijete osjeti potrebu, a ne kad smo mi pretpostavili da mu treba. Odgojitelj svojom ulogom i svojim postupcima u aktivnostima djece treba poticati razvoj individualnosti, osobnosti, pozitivne slike o sebi, kreativnosti, osjećaja slobode i treba poticati razvoj cjelovite osobnosti djeteta. Poštujući polazišta, spoznaje i opredjeljenja humanističke razvojne koncepcije odgoja predškolske djece, odgojitelj prihvaća svako dijete kao vrijednost po sebi u svojoj osobitosti, te kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti; poštuje prava djeteta; uvažava dječje dostojanstvo, te stalno razvija pozitivni identitet (samopoštovanje). Čineći to, pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života, pridonosi općem cilju predškolskog odgoja -omogućavanju osobnog razvoja djeteta, te razvoju socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgojitelja. Odgojitelj pristupa djeci tako da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podržavano. Nastoji ostvariti sklad svojih riječi i djela. U radu uvažava individualne karakteristike i potencijale svakog pojedinog djeteta, daje djeci jasne upute i postavlja stabilne granice između poželjnog i nepožaljnog. Neovisno o temi, nastoji djetetu pružiti cjeloviti doživljaj, a u aktivnost i život djece u vrtiću uključiti roditelje i širu društvenu zajednicu.

38

15.) DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito manifestiraju. Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim teškoća u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca. Posebne potrebe imaju ona djeca u čijem se razvoju uočavaju: -fektori rizika koji mogu dovesti do problema, -privremeni ili trajni zastoj, -nazadovanja, -ubrzanja u nekom područjurazvoja ili u cjelina. Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajućim uvjetima i u redovnoj predškolskoj ustanovi. U stručno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu pažnju odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomoć osposobljenih stručnjaka: pedagoga, psihologa, defektologa, zdravstvenih i socijalnih djelatnika, fizioterapeuta, te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost ili darovitost. Predškolska ustanova mora izaći u susret roditeljima koji imaju dijete s nekom od posebnih potreba. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta je osnovna zadaća koja proizlazi iz programskog usmjerenja u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ukoliko u ovom kontekstu dijete s posebnim potrebama tretiramo kao dijete sa "specifičnostima" ili različitostima, predškolski odgoj ima zadaću naći načine pronalaženja optimalnih odgojnih postupaka za stimuliranje optimalnog psihofizičkog razvoja svakog takvog "posebnog" djeteta, te njegova integriranja u zajednicu vršnjaka. U programskom usmjerenju razlikuju se tri vrste posebnih potreba: - potencijalne – rizični faktori, nepovoljni okolinski uvjeti, - prolazne – krizna razdoblja u životu djeteta, razvojne teškoće, reakcije na situaciju u okolini, - trajne – teškoće u razvoju, identificirana darovitost, jasna simptologija. Među djecu s posebnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima opće i specifične probleme u učenje, koja kasnije bivaju neuspješna u školi.
39

Ne isticati posebne potrebe pred djetetom – dijete treba razviti pozitivnu sliku o sebi. 40 . Prije prijema djeteta s teškoćema u razvoju u dječji vrtić. Samo dijagnostički obrađeno dijete može biti primljeno u dječji vrtić. Kratkotrajni boravak u vrtiću poželjan je samo s aspekta socijalizacije. Za bilo koju vrstu mentalne retardacije. a ne vrtićki.sebičnost .razmaženo dijete – često je to dijete koje se ponaša agresivno ili hiperaktivno . kontroliranost u ponašanju . Pojedine posebne potrebe često ne dolaze same. Potreba sa psihološkog stajališta je nedostatak nečega o čemu ovisi opća dobrobit ili neki aspekt opće dobrobiti jedinke. ali zahtijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih. Uvijek kad nismo sigurni u pogledu određenog metodičkog postupka ili okvirne "dijagnoze" problema. Treba individualizirati pristup u odgoju kako bi odgojitelj mogao zadovoljiti dijete s posebnim potrebama.mucanje . Pojedina ponašanja mogu zavarati.Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca.laž – izmišljanje je normalno kod djece .neposlušnost .agresivno dijete – ponašanje kojemu je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu . a što u većoj ili manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj.povučeno dijete – suzdržanost u iskazivanju emocija. poželjni su drugi programi.enureza – mokrenje tijekom dana ili noći u odjeću ili krevet nakon 4. Za takvu djecu kažemo da imaju posebne potrebe. odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom. Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uopće zadovoljiti određenu potrebu.plašljivo dijete – strah . odgojitelj treba biti otvoren i fleksibilan. emocije . agresivno ponašanje često je povezano s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem. Potrebna im je velika humana i profesionalna pomoć. logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima. tako "razmaženo" dijete može prividno pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta.ljutito i bijesno dijete – potrebno je osvijestiti osjećaje. Najčešće posebne potrebe kod djece predškolske dobi: . godine.dijete s poremećajem pažnje – teškoće s održavanjem pažnje . npr. ili 5. treba konzultirati psihologa. treba procjeniti vrstu u stupanj oštećenja.

metode i načini rada i pomagala. razvoju samosvjesti. prioritetna je zadaća svakog vrtića i njegovih djelatnika. a to su poučavanje i komunikacija (socijalizacija.uređenje prostora mora biti prilagođeno djeci s posebnim potrebama. glazbenom. izbor vremena i načina odmora i jela. ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba. Na osnovu temeljitog poznavanja karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potiče dijete na aktivnost i razvija interes za istraživanjem novog u okolini. arhitektonsko prilagođavanje prostora. Prilagođavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. U radu s djecom. samopouzdanja i samopoštovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralačkih potencijala djeteta. . nabava specifične opreme. animacija. druženje) za čije se uspješno djelovanje pažljivo odabiru sadržaji. . modificiranje postojećih programa i uvođenje sadržaja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj razvojnih smetnji. spriječavanje prerastanja takvih pojava u smetnje. . Prostor vrtića daje djeci određene poruke i zato je važno da se oprema sobe dnevnog boravka i didaktička sredstva prilagođavaju djetetu s posebnim potrebama. odnosno predškolska ustanova svojim obilježjima može djelovati stimulirajuće na razvoj djeteta ili sprečavati djelovanje onih čimbenika koji nepovoljno djeluju na razvoj. tjelesnom. Može imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka između dječjih potreba i mogućnosti. Stvaralaštvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim područjima: likovnom. tj. "fleksibilnu" organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. Evidentira ponašanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u skupini ističući pritom pozitivne učinke integracije. uočavati dobre osobine i sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete. Važno je kod djece s posebnim potrebama izbjeći etiketiranje. Obiteljska sredina. govorno-scenskom.Individualni pristup svakom djetetu znači preventivno djelovanje. pa tako i s djecom s posebnim potrebama. te kadrovske promjene. Odgojitelj se može posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne narušavaju odgovarajući uvjeti rada s cijelom skupinom. U stvaranju preduvjeta za uključivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam dječjeg vrtića potrebne su i neke promjene: . 41 . posebna pozornost se posvećuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi. u kojem se poštuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti. Te ima dvije značajne zadaće. pravo na zajedničke igre i povremene osame. Dijete je vrijednost po sebi.

U neposredno odgojno-obrazovnom radu suvremeni odgojitelj: metodički je kreativan. Uz poznavanje djeteta i njegovih potreba. s ciljem integrativnog djelovanja na cjelokupan razvoj. Cilj je ponajprije kvalitetno zadovoljavanje djetetovih tjelesnih potreba za jelom. Osnovna polazišta za rad s djecom predškolske dobi. . znanje te zadovoljavanje osobnih potreba u međusobnim interakcijama. koristi suvremene izvore spoznaja za poticanje djetetova općeg psihofizičkog razvoja. ističu na prvo mjesto uvažavanje i poštivanje djetetovih potreba i razvojnih mogućnosti. 42 . Ove postavke od odgojitelja zahtjevaju određena znanja o dječjem razvoju i potrebama djeteta predškolske dobi. U tom kontekstu govori se o organizaciji prostora. stručnim materijalima.16. prihvaćanjem drugih. Odgojitelj utječe na djecu svojom osobnošću: toplinom. brigom za druge. individualne razlike i karakteristike svakog pojedinog djeteta. spoznajnih i drugih potreba. primjenjuje suvremene oblike i metode rada. prepoznavanje trenutka spremnosti djeteta za usvajanje nečeg novog. Razlikuju se spontane i planske aktivnosti. kao preduvjeta za zadovoljenje socio-emocionalnih. poticanje i razvijanje u duhu humanističkih vrijednosti. Odgojitelj mora posjedovati stručnu naobrazbu. posebice prava djeteta i brine za zdrav okoliš. kretanjem. uspješan je u stručno-pedagoškom radu i permanentno se stručno usavršava. Druga važna okosnica u programskom usmjerenju je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života i zadovoljavanje djetetovih potreba. njihovo zadovoljavanje. fleksibilnoj organizaciji vremena. rezultat čega je stjecanje neposrednih iskustava.) OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOG ODGOJITELJA? Suvremen i kvalitetan odgojitelj je uspješan u neposrednom odgojnoobrazovnom radu s djecom. literaturi. načinima opažanja djetetovog ponašanja: vještine prepoznavanja pogodnog trenutka za uspostavljanje povjerenja i prijateljstva s djetetom. njegovim razvojnim mogućnostima. važna je odgojiteljeva motivacija za rad s djecom. U objema odgojitelj rukovodi aktualnim djetetovim potrebama. surađuje s odgojiteljima. Tijekom svih aktivnosti osigurani su uvjeti za aktivno stupanje djece u interakciju s materijalom. stvaranje osjećaja sigurnosti. dostupnost edukaciji. odnosno stručnim suradnicima. . pomaganje djetetu u stvaranju pozitivne slike o sebi. roditeljima te predstavnicima vrtićkog društvenog okruženja. socijalnom okolinom. o aktivnostima. . o stvaranju složene stimulativne sredine. promiće ljudska prava. naglašeno u programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja. postiže rezultate u odgojno-obrazovnom radu s djecom. seminarima. odmorom.

komentator tj. –Razina razumijevanja djece.U obavljanju odgojiteljskih dužnosti pomaže timski rad u kojem odgojitelji razmjenjuju informacije. Uspješan odgojitelj je svjestan razlika u razmišljanju djece. objašnjava sve nejasnoće. ima uvid u vlastiti rad. pedagoška i moralna zrelost.uspješan odgojitelj inicira aktivnosti koje su kreirane tako da jačaju dječje sposobnosti rezoniranja i rješavanja problema. optimističan. koristi različite materijale. On je i refleksivni praktičar.uspješan odgojitelj koristi svoja znanja o dječjem razvoju za kreiranje okruženja na način koji olakšava razvoj djece. –Razina promoviranja dječjeg razvoja i učenja. 2. stvara i podržava prigode za uspjeh djece. te da poštiva osobnosti mladih. razumije centralnu ulogu igre u dječjem razvoju. koristi različite metode kojima pomaže djeci u otkrivanju i izražavanju svojih ideja o onome što spoznaju. ali i vrlo odgovoran i zato je jako važno kako on obavlja taj izuzetno časni i humani posao. podupire i potiče cjelovit razvoj djeteta. prijateljske i vrijedne truda. koristi svoje znanje o dječjem razvoju za razumijevanje djece kao individue i za planiranje u suglasju s dječjim individualnim potencijalima i potrebama. Postavlja pitanja koja motiviraju djecu. dobro odgojen s lijepim vladanjem. prepoznaje i kapitalizira različitosti i sličnosti djece svoje skupine. čvrst karakter da vlada svojim postupcima.uspješan odgojitelj zna kako se djeca razvijaju i uče. prepoznaje i kreira nove odgojne situacije. Odgojitelj je razborit. izaziva. logopeda. Uspješnost odgojitelja promatra se na tri razine: 1. druge ljude vidi kao osobite. Potrebna mu je široka etička. pitanja su otvorena prema dječjem mišljenju. pažljivo sluša što djeca govore ili ne govore. 3. Omogućuje djeci učenje osobnim tempom bez nametanjaosobnog stila učenja. 43 . s pozitivnim stavom prema svijetu. stalno isprobava i pronalazi nove mogućnosti odgojnog djelovanja. potiče ih na govor. reagira na to. Kreira sredinu koja pruža brojne mogućnosti za eksperimentiranje predmetima. dobar organizator i isto tako treba dobro poznavati psihofizičke karakteristike i sposobnosti djece ove dobi. pružaju podršku. Suvremeni odgojitelj je animator (umije zainteresirati dijete). –Razina strategije podučavanja. i ako još radi s ljubavlju uspjeh neće izostati. primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama. Posao odgojitelja je jako lijep. ocjenjivač. da ima razvijen osjećaj odgovornosti i dostojanstva. iskazivanje ideja i postavljanje novih pitanja. idejama i aktivno konstruiranje svoga znanja. terapeut. ravnatelja). strategije. pedagoga. opservator. U tom smislu je važno i partnerstvo odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću (psihologa. promatra djecu. metodičar.

suigrač – partner u igri (najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca). dodatno potiče nesigurnu djecu. 44 . uvijek u zajedništvu s djetetom. dodaje nove ideje. načine rješavanja problema. kongruentnost aktivnosti s obzirom na dječje razvojne mogućnosti. kao refleksija na postojeće stanje i postavljanje hipoteza što i kako dalje da bude još bolje. materijale i sadržaje. vremenske. usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ali smo ako je to iz nekoga razloga nužno. prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana. zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja. socijalni i motorni razvojni stupanj djeteta. izražavanja. voditelj – sam organizira mjesto. dječjeg interesa i potrebe. pomagač – samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno. usmjerivač – fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju. eksplotaciji. istraživanja.SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA: - - - - - opskrbljivač – priprema materijale i ideje relevantne za dječja djelovanja. socijalne interakcije. procjenjivač (evaluator) – na temelju dječje aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni. zaključivanju. planer – prirodno izrasta iz uloge promatrača prostorne. poticatelj (motivator) – nudi izbor različitih aktivnosti. promatrač – mentalno je uključen u djelarnost. materijalne organizacije i sadržaja aktivnosti radi daljnjeg unapređivanja.

Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji. sposobnosti i interesi. a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda. ostaviti dovoljno dugu stanku za primanje poruke. onako kako se mijenjaju djetetova znanja. ako odgovata njegovoj mentalnoj slici koju je usvojilo neposrednim iskustvom s tim predmetom prije. nužno je uskladiti verbalne postupke i neverbalne signale (usmjeriti pogled prema djeci). Slikovnica utječe na govorni. govoriti glasno. već ponajprije estetsku i doživljajnu. njegove slike i simbola.) DIJETE I SLIKOVNICA? Slikovnica je. Postupci koje odgojitelj primjenjuje za uspostavljanje 45 .17. Slikovnica često djetetu pruža mogućnost da se druži s drugom djecom. Do kraja 2. te izraz lica mora biti u skladu sa značenjem poruke. te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izučavanju dječje književnosti. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga. mogu zajedno listati i komentirati slike. naglasiti pojedine riječi (značajne za razumjevanje poruke). nema sumnje. pomoć i poticaj odrasle osobe. treba imati prethodno stečeno iskustvo sa vizualnim kodom slike i onim što je na slici prikazano. No. tj. koju vodi odgojitelj s grupom djece. intelektualni i socio-emocionalni razvoj predškolskog djeteta. otkrivanje onoga što je u stvarnosti nedokučivo. godine dijete je steklo iskustvo s vanjskim kodom slike. a to znači pažljivo listati. a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu. razumjevanje govora odraslog izvan konteksa. Slika više ne pomaže primarno shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj. Namjenjena je malom djetetu. No u slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. razvilo unutarnje mentalne slike i shvatilo razliku između predmeta. Slikovnicu čini serija slika koje u početku imaju funkciju reprezentacije poznate stvarnosti. Sa nepune dvije godine (18 mjeseci) dijete će prepoznati predmet na slici pod uvjetom da je realistično prikazan. upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana priča. nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjarena. proraditi svoja iskustva i doživljaje. potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati slikovnicu na mjesto koje smo odredili za to. Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezivajući ih s onim što vidi u okolini. U dječjem vrtiću djecu učimo pravilnom odnosu prema slikovnici kao knjizi općenito. prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo će mu biti najdraža knjiga. Kod aktivnosti sa slikovnicom. godini dijete uočava odnose među prikazanim objektima. Da bi dijete moglo dekodirati sliku ono mora doći do određenog stupnja mentalnog razvoja. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem. U 3.

te paralelnim aktivnostima omogućiti razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo 46 . . . . Za djecu jasličke dobi slikovnica mora biti realističan način prikazivanja predmeta (fotografije). psihologa. plastificiranih materijala ili tvrdog kartona bez oštrih rubova. koje odrasli prate govorom. . Izrađene od tkanine. priče govore o životinjama. životu ljudi i djece i sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu.razmjene dojmova s djecom su: komentar. dijete prstom pokazuje sliku i pita što je to. na izražavanje mišljenja. pedijatra. naročito u prvoj godini. te su često djelo cijelih autorskih timova. Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar. likove životinja. ilustratora i drugih srtučnjaka koji su sudjelovali u njihovu nastajanju. poćinje se razlikovati dobro i zlo. U trećoj i četvrtoj godini života slikovnice postaju složenije. Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti. urezane su ili oblikovane prema nekom liku na slici. uživljavanje u situacije drugih. Osim što utječe na govorni razvoj.). psihoterapeuta. . . Kada dijete već u drugoj godini oponaša čitanje (lista i nerazumljivo govori) to je znak da je dijete ponašanje odraslog prenijelo u svoju igru i obogatilo simboličku igru koja je jedan od temelja razvoja apstraktnog mišljenja. Manjem djetetu trbaju slikovnice s više slika i malo teksta. zbivanjima u okolini. pjesmice. . Dijete se počinje zanimati za radnje koje pokazuju različite postupke u određenim situacijama. Značajke dobre slikovnice su da mora biti kvalitetna i likovno i literarno. ilustratora. trube. spužve. glasanje životinja. Upravo imenovanje tih pojmova. automobile. slikovnica potiče djecu na razgovor o osobnom iskustvu. poželjno od nepoželjnog. a crteži moraju imati određenu umjetničku vrijednost. Dijete uči govor govoreči. komentari dječjih izričaja o slici i impulsi za slobodan izričaj. a govore o svakodnevnom životu i problemima na vrlo suptilan način. . pitanja o sebi. U starijoj predškolskoj dobi djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. Zajedničko čitanje slikovnica često se. preko igračke i slike stvara predodžbu o predmetu i kasnije pojam koji je osnova apstraktnog mišljenja. a mogu se slagati u razne oblike (kućice. igračka) pomoći će djetetu u razvoju mišljenja jer od realnog predneta. jezik treba biti prilagođen određenoj dobi. Posebno kvalitetne slikovnice koje se posljednjih godina pojavljuju često se nazivaju "problemske slikovnice". vrtuljke. navedena na naslovnici. . svodi na pokazivanje slika. pogleda usmjerenog prema djeci. . objašnjenje i prisjećanje istih stvari iz okoline (npr. treba uvažavati dječje pokušaje komunikacije. pedagoga. Kod dobrih slikovnica u pravilu su imena autora. emocija. uočljivo prikazivati radnje s kojom dijete ima iskustva iz neposrednog života. . govoriti polako i razgovjetno. . potiče razvoj mašte. sadržavati samo osnovne boje i ne puno detalja jer odvlače pažnju djeteta. basne i bajke. zvečke. Poželjno je da te slikovnice proizvode nekakve ugodne zvukove. opušten. mora komentirati radnje i slike radi lekšeg razumjevanja.

Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa. dramatizacija. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana života djeteta. ljubavlju). agresivnih promjena. povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. pritom radi grimase. Dakle. Postavlja se pitanje što je bolje. to svakako treba činiti. 47 . Dok se djetetu koncentrirano čita valja isključiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu činiti nervoznim i dijete i odraslog. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismanosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. igrom. jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu. a sve to pričanje čini zanimljivijim za dijete. ali i za razvoj mašte. Pritom je svakako važno što dijete više voli. U svijetu su posebnu pozornost izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima. sigurnošću. stanke su dobrobošle kako bi dijete imalo vremena za razmišljanje. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati djetetu do znanja da je ono što će zajedno raditi odraslom važno. I čitanje priče iz slikovnica ima svojih prednosti. Dobro je da djeca govore o svojim osjećajima vezanim uz priču. gestikulira. spoznaje i stvaralaštva. ples i sl. ali koje je bilo zanemareno od okoline. Brojna su znanstvena istraživanja pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom. a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja. Čitanje ili prepričavanje literarnih djela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora. Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje. čitati ili pričati djetetu. i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje. i ne valja ih siliti na puko prepričavanje radnje. Čitanje i pričanje zahtijevaju i neka umijeća. crtanje. ritam mora biti nježan. Valja prilagoditi glasnoću. Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. igra lutkama. zdravljem. pamćenje i preradu onoga što čuje. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem. znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta. Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča.). A one se razvijaju od rođenja. odmorom.izražavati u tom kodu. ne čitati preglasno ili pretiho. bez naglih. čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. najbolje je ako se odgovori ugrade u sam nastavak priče.

smrt drage osobe) i dr. ona je stvaralačka aktivnost. Igre lutkama mogu biti od pomoći i služiti kao predterapijsko sredstvo očuvanja psihičkog zdravlja predškolske djece. Omogućava djetetu da iznosi svoj doživljaj svijeta. Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti. rođenje brata ili sestre. . Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre koje su oblik interpretacije stvarnosti. Kroz simboličku igru dijete prenosi svoja spoznajna i emotivna iskustva na svoj zamišljeni plan. pokreće njegov misaoni. životinjama. fantastike. u prometnom i zdravstvenom odgoju može pomoći u prevladavanju teških i stresnih trenutaka (bolest. lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki. biljaka i predmeta. puž i medo. fantazijski i emocionalni svijet. Lutka pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet i razvija maštu. satire. riječima izražava svoje misli i osjećaje. mjesec i zvijezde. slobodnija jer to ne govore oni već njihove lutke. omogućava mu da sve bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. važnija. životinja. 48 . prijateljstvo. Dijete se identificira sa lutkom. a ne imitacije. .) DIJETE I LUTKA? Od svih grana scenske umjetnosti. pa lutka može okupiti dijecu na aktivnost. . U ruci djeteta svojim oživljavanjem nudi djetetu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji ono samo stvara u igri. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta. može ohrabriti. pospremanje sobe. Lutka dovodi dijete u stanje uzbuđenosti. . Dijete sa scenskom lutkom u ruci manipulira kako god želi. Lutka utječe na djetetov intelektualni razvoj i ono može spoznavati o biljkama. može poticati djecu na pranje ruku. slobodne. spontanija. Zakočena. Igre s lutkom pomažu djeci da usvoje početne matematičke pojmove. . dobrotu. hrabrost. Po svom karakteru igre s lutkom su i govorne igre i istinski pridonose razvoju govora. Igre sa scenskim lutkama u dječjem vrtiću. stvaralačke igre. razigranosti. može razveseljavati djecu. najčešće su spontane. Zato je kazalište lutaka tako blisko djeci. te na razvoj pozitivnih crta osobnosti: pravednost. a može i biti lutka sveznalica. Dijete govorom. Svijet lutaka je svijet poezije. lutkina "riječ" djeluje na dijete snažnije od odgojiteljeve. da postaje svjesno svog mišljenja i ponašanja. čudesnih prizora. . svijet koji ne poznaje granice između ljudi.18. Dijete može u igri uspješno djelovati na drugo dijete da se oslobađa egocentričnosti. Kod te lutke se u likovnom i tematskom pogledu poštuje da je lutka svedena na simbol. utješiti. Utječu i na razvoj socijalizacije. humora. radu ljudi. potištena i pretjerano sramežljiva djeca takvom igrom postaju hrabrija.

što može istraživati njezina fizička svojstva. Igre scenskom lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj u suradnji s djecom povremeno ocrtava okvir igre u kojem su djeca obavezana brinuti se jedni o drugima. u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim područjima. Govor u igri sa scenskom lutkom mlađeg predškolskog djeteta često je nejasan sa zastajkivanjem i pomaganjem. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre. Mlađa djeca igraju se individualno. 49 . Igre scenskom lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije. dominantna je motorička komponenta. Djeca se međusobno potiču i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne. pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne. u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci. mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo. rasteže. . s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. . npr. Dijeca starije predškolske dobi. Zamisli i ideje u igri su mu nestalne. sjeda u raketu. . utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti. doživljaje i znanja. Starija djeca u igri sa scenskom lutkom smanjuju motoričku aktivnost. Upotrebljava sve složenije gramatičke strukture koje su u skladu s razvojem njegova mišljenja. ali i tuđim stvaralaštvom. prevrće ju. Logički osmišljavaju pokrete lutke. ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva. Lutka ja u sredistu njegove igre. te bogatstvo igre ovisi o tome. Jedna od specifičnih vrijednosti igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim. paralelno jedni s drugima i postepeno uspostavljaju suradnju prema dobi i socijalnoj zrelosti. Ova igra socijalizira dijete. Stvara imaginarne predmete dok se igra s lutkom tako što ih imenuje. Imenuje i neke složenije radnje koje lutka izvodi. mogu pomoći djetetu pri usvajanju početnih matematičkih pojmova. Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost. Lupa s njom. kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. Igra postaje namjenjena stvaralačkom scenskom izrazu.Djeca mlađe predškolske dobi. Mlađa djeca živo manipuliraju sa scenskom lutkom. te da svoje individualno zadovoljstvo koje im igra pruža podijele s drugima. Igre lutkama mogu utjecati i na širenje znanja djeteta iz područja prirode i društvenog života. služi se pokretima. Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo.

metale i sl. stilizirana. ali i druge suhe plodine. Mogu se uputrijebiti četke. solidarnost. samo izrađuje svoju lutku za igru. Igre djece s lutkama snažno angažiraju dijete kako intelektualno tako i emotivno. Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. lagan i pokretan paravan prilagođen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta osobnosti. izražajan govor. mora imati jednostavne pokrete. lutkama. granje. kazališne lutke sjene. pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti. kao i na čist. Scenski prostor bi također trebao biti jednostavan. 50 . pravednost i suradnju. Prikazuje djeci mogućnosti svake pojedine lutke. čitka. te marionete u najjednostavnijoj formi. Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost. kutije. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu. Lutka namjenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška. stiliziran. te izaziva vedro raspoloženje i želju za igrom. Izradu mogu potaknuti i djetetova likovna aktivnost. dijete spontano i neposredno preko lutke izražava svoj intimni doživljaj svijeta.Lutke možemo napraviti od različitih prirodnih materijala. Motivira djecu na igru razgovorom. plesom. a osobito razvoju govornog stvaralaštva. Najbolje su tikve. plošne lutke. lutke na prstima. npr. rukavice. nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova. ni prevelika. U ovim igrama otkriva se osobnost djeteta. predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu. poetična. ginjoli lutke. U likovnom pogledu lutka je jezgrovita. glazbom. drva. zagonetkama ili potiče djecu svojom igrom.

ali malo ih je dalo određenu definiciju. Kreativnost je središte naše individualnosti. njena organizacija i odgojitelj kao mikročimbenik u njoj. Kreativnost podrazumjeva igranje i eksperimentiranje. Uloga odgojitelja je da sasluša dijete. Ako polazimo od toga da je svako dijete jedinstveno. misle ili osjećaju je novo. zatim predškolska ustanova. grupa (zajedničko življenje s drugom djecom). kulturi. socijalnoj i obrazovnoj sredini u kojoj čovjek živi. igra između reda i kaosa.koja se izražava u brojnosti ideja koje čovjek ili dijete može dati o jednom pitanju. izlaženje iz rutine. -sloboda. orginalnosti i osobnosti. Moramo upoznati dječju dušu i svijet da bi im mogli pomoći u razvoju kreativnosti. Sve što čine. univerzalno obilježje čovjeka. Kreativnost ili stvaralaštvo je jedno svojstvo. Za kreativnost je bitno da ima oznake pripadnosti. materijali. pokušaj i pogrešku. koja se različito distribuira.znači stvaranje jedinstvenih i neobičnih ideja. potencijal ili osobina čovjeka. Obitelj je osnovni i prvi čimbenik koji utječe na razvoj kreativnosti djece. Kreativnost ili stvaralaštvo pripada svim područjima ljudske djelatnosti. -emocionalnost. jer bez nje nema pravog stvaralaštva. Najvažnija za stvaralaštvo je sloboda. napuštanje starih pravila. da njeguje njegovu spontanost i stvara okvire za njegova otkrića. kao i sve ostale osobine čovjeka ovisno o karakteristikama osobe. Djeca eksperimentiraju sa svime što im je na dohvatu. a to daje proizvod. -smisao za humor. neponovljivo i različito od druge djece. o društvu. stalno stvaraju nešto novo. -fleksibilnost. prostor. -originalnost ili izvornost. ona je snaga koja potiče razvoj našega JA. te povezivanje i kombiniranje ideja na neobičan i jedinstven način. Znanstvenici su došli do spoznaje da je kreativnost opća ljudska i životna osobina. Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. Odgojitelj ga i treba tako doživljavati. vrijeme rada. sigurnost.19. Za razvoj i jačanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete.) DIJETE. otkrivanje novih veza. Sva su djeca kreativna ako im mi to dopustimo. umjetnici i praktičari. respektirati ga i pomoći mu da se i dalje u tom smjeru i smislu razvija. predmetu ili rješenju problema. razaranje i promjenu. Kreativna je igra. 51 . Glavne značajke kreativnosti su: -fluentnost. KREATIVNOST. odgojitelj-roditelj). Djeca žive kreativno. Kreativnost je rađanje nove ideje. razumijevanje. ponuda. onda je za predpostaviti da je njegov način promatranja i doživljavanja svijeta i stvaralačkog izražavanja također jedinstven i različit. sloboda. ODGOJITELJ? Što je kreativnost? Pitanje na koje su pokušali odgovoriti mnogi znanstvenici. -spontanost.

U trćoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije. Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omogućiti kreativnost u svim područjima razvoja tijekom svih aktivnosti. -učenje pronalaženja mnogo odgovora na jedan problem – razvoj divergentnog mišljenja. nadograđuje i provjerava. preuzima razborit rizik. autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podršku kao osnovu za razvoj kreativnosti pojedinca (ne onemogućava. izmišljati nove igre. materijala. više voli raditi samo. vidi nove situacije. običnim riječima. vrlo brzo uči iz pogrešaka. Djeca uživaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist. . namjene. predmetima i da ih povezuju u nove. mislima. dopunjuje. Treba poticati djecu da se igraju idejama. djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati korestići svoj kreativni sustav. voli eksperimentirati. kombinacije običnih predmeta. iskušava nove stvari. možemo ih naučiti procesu Brainstorminga (oluji mozgova). Baveći se djecom imamo priliku raditi stvari koje odrasli više ne rade. 2. uključujući: -učenje da se dobro osjećaju sa samim sobom. ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili specifično izvođenje neke aktivnosti). o svemu što ga okružuje pronalazi igračke.Stvaralački se proces kod djece može promatrati u tri etape: 1. U drugoj etapi dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja tog predmeta. Malu djecu može se potaknuti da budu kreativna na nekoliko načina. oblika. 52 . Djeca mnogo lakše nego odrasli vide nove veze. . U prvoj etapi dijete istražuje. neprilagođava se grupicama. Vrtić mora biti mjesto kreativnog življenja. gdje dijete osjeća samopouzdanje i temeljno povjerenje. kako izgleda. jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru. glasa. a time iznova oživljavamo svoju kreativnost. Odgojitelj treba naći vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. 3. pravila upotrebe. Kreativnost smatramo vrlo značajnom komponentom darovitosti. U vrtiću u kojemu se odgojitelj dobro osjeća i djeca će se dobro razvijati. U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne važnosti jer stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja će se prepoznati i koja će poticati takvo djelovanje djece najviše pridonosimo razvoju stvaralaštva. promatra i proučava od čega je nešto. ima smisao za humor. Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabljuje okružje koje mu pruža osjećaj sigurnosti. . neprestano ispituje zašto. Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati. to je zabavna aktivnost koja ohrabljuje djecu da se usredotoče na komponentu razmišljanja proširujući svoje spoznajne mogućnosti. pokreta. izražava vlastite ideje. Drugi je način aktivnost opuštanja. nema predrasuda. da prihvate sebe bez obzira što su drugačiji od drugih. neobične kombinacije. što se može raditi s tim predmetom ili materijalom. Ta tehnika razvija kreativnost.

što se najčešće stječe u obrazovnim institucijama. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najviše moguće – razvijati svoju profesionalnu kreativnost – opći stav odgojitelja: "Hajde. omogućiti veliku raznovrsnost materijala. 2.-razvoj individualnosti. ali sa što manje intervencije (samostalno donošenje odluka). Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. koja stvara atmosferu međusobnog povjerenja. Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu očituje se u stvaranju takve mreže interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece među sobom. koja priznaje i podržava različitost i individualnost svakog djeteta. 53 . ideja i dovoljno vremena za kreativne aktivnosti. 3. 5. -razvoj novih sposobnosti i vještina. tolerancije i uvažavanja. ponuditi poticaje kad je potrebno. 4. koja podržava kreativne izraze svakog djeteta. koja dopušta stanovitu slobodu i spontanost u izražavanju. Opća usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece: 1. "Zašto ne!". U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna. odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati). proces je bitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo provjeriti. Kreirati klimu koja ohrabljuje djecu da sebe doživljavaju kreativnima (živjeti s određenom količinom neurednosti). Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja. pokušaj to!". Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike važnosti.

poboljšati suradnju stručnjaka i roditalja i omogućiti roditeljima sudjelovanje u životu i aktivnostima djeteta u jaslicama / vrtiću. jer nam upravo oni mogu ukazati put kojim ćemo pristupti i pomoći njihovom djetetu. kako treba izgledati rastanak. da ga osoblje upozna kao pojedinca sa svim njegovim potrebama i osobinama. Uloga odgojitelja je da pomogne roditeljima (upute se daju na roditeljskom sastanku). zajednički izleti. vrijeme ostajanja. tj. . 54 . Jedna od temeljnih programskih zadaća koja je naročito važna u razdoblju adaptacije i koja pridonosi povoljnom i cjelovitom razvoju djeteta je partnerstvo odgojitelja i roditelja. . te se već tu s roditeljima može dogovoriti zajednička strategija. tko će biti s djetetom. . . Upoznajemo ih s oblicima suradnje s njima (roditeljski sastanci.) ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIĆA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA? Razdoblje adaptacije je razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze između odgojitelja i djeteta. Drugi roditeljski sastanak roditelje upoznaje s odgojno-obrazovnim procesom.20. sudjelovanje na projektima. Na početku školske godine organizira se roditeljski sastanak roditelja novoupisane djece gdje se roditelji upoznaju s osobnom kartom jaslica / vrtića (tko tu radi. . ne samo u jaslicama / vrtiću. te najuobičajnije reakcije.) . boravak roditelja u skupini.Polaskom u jaslice / vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svom životu. o aktivnostima kojima ćemo poticati cjelokupni razvoj djece. . Roditelje treba unaprijed upozoriti na razdoblje prilagodbe i teškoće s kojima će se dijete suočiti. da se doznaju svi faktori koji mogu otežati prilagodbu. . Osnovni podaci o djetetu dogovaraju se inicijalnim intervjuem kojeg provode članovi stručnog tima. Dogovara se datum prvog dolaska. Treba im reči da očekujemo suradnju. uključivanje u neposredni rad. U dječjem vrtiću "Srednjaci" roditeljima su otvorena vrata vrtića dva dana tijekom petog mjeseca kako bi se mogli upoznati s institucijom u koju će dovoditi svoje dijete. Prije nego dijete uđe u jaslice / vrtić potrebno je. radno vrijeme. . materijalni uvjeti. prostorna organizacija. proslave. individualni razgovori. ciljevi odgojno-obrazovnog rada). kako da se pomogne djetetu. koja je njihova uloga. roditeljski kutić. Potrebno je što više povezati obiteljski i izvanobiteljski odgoj djeteta. te im valja sa svih gledišta opisati kako će teći boravak djece u jaslicama / vrtiću. Roditelji moraju uvidjeti da su jaslice / vrtić institucija koja stručno radi s djecom i koja je zainteresirana za zdrav dječji razvoj i napredovanje. dajemo im informacije o razvojnim karakteristikama djece. Prije nego dijete dođe u jaslice / vrtić potebno je obaviti neke pripreme. . nego i u obitelji.

djeca). Kad dijete ovlada govorom toliko da može komunicirati s bilo kim. frustirano i preprašeno. Ako ta napeta i intenzivna emocionalna stanja dugo traju.One dane kada dolaze nova djeca odgojitelji posebnu pažnju posvjećuju uređenju prostora. te će se povremeno i samo uključiti u aktivnosti. s vremenom će shvatiti da on nije opasan. Za pokušaj uspostavljanja kontakta valja planirati sadržaje koje djeca znaju još od kuće. a ponekad ekstremne neprilagođenosti i šokove. usvaja ili usavršava (dijete koje je upravo skinulo pelene poćinje mokriti u gačice). Prilagodba djeteta ovisi o individualnim karakteristikama pojedinog djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. pa i roditelj. poljupcem ili sl. pasivno je. Kako će dijete prihvatiti jaslice / vrtić u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema jaslicama / vrtić. zdravlje). Kada takvo dijete vidi kako se odgojitelj igra s drugom djecom. Odgojitelj djeteta u adaptaciji treba biti obziran. Adaptacijsku krizu lakše će preboljeti dijete 55 . Uspostavljanje komunikacije s odgojiteljem jedan je od prvih uvjeta. kao adaptacijska kriza neka djeca su sklonija rekacijama na fiziološkom planu (ishrana. prilagođuju novoj situaciji. počinje opadati i srah od odvajanja i strah od stranih osoba (2. Kada dijete prvi put dolazi u vrtić osjeća se izgubljeno i bespomoćno. što najčešće izaziva emocionalne teškoće. pa će takav odgojitelj uplakano dijete pokušati umiriti nježnim kontaktom. To razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije možemo nazvati adaptacijom. jer je jednogodišnje dijete nesposobno dugo boriti se s napetim stanjima – nešto mora puknuti ako se djetetu na vrijeme ne pomogne. ali neka će djeca odbijati kontakt s odgojiteljem i on će to poštivati. Protestiranje i plakanje su tipične reakcije vezane uz strah od odvajanja i strah od stranih osoba. Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se način njegova življenja. Česti privremeni poremećaji u ponašanju kao rekacija na polazak u jaslice su: regresija – javlja se u onom ponašanju koje dijete upravo intenzivno razvija. Na osnovi te komunikacije stvara se socio-emocionalna veza djeteta i odgojitelja. (ljudi. Glazba mora biti umirujuća i vesela. a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač. oni ne govore njegovim jezikom. šapatom. Takve pojave jako uznemirju roditelje pa ih je potrebno upozoriti na njih. tj.. jasno nam je zašto se u tom razdoblju adaptacije osjeća tako zbunjeno. pasivnost). dijete može postati apatično – takvo dijete ništa ne zanima. Prilagodba djece ovisi o temperamentu dijece i iskustvu do prije dolaska u jaslice / vrtić. spavanje. Vrijeme je to u kojem se dijete i odgojitelj. frustracije. temelja za uspješno uključivanje djeteta u skupinu. privremeni se poremećaji mogu pretvoriti u trajnije. Na vidno mjesto stavljaju igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće i one za koje je roditelj rekao da se dijete voli igrati. Čemu se sve dijete mora prilagoditi. godina života). Dijete dolazi u novu situaciju gdje mu je sve nepoznato. agresivnost.

presvlačenje. Odgojitelj zadovoljava osnovne tjelesne potrebe i čuva djetetov život i zdravlje. tijesto. Iako su u razdoblju adaptacije socio-emocionalne potrebe naglašene. te osigurava aktivnosti na zraku). likovni materijali i dr. zadovoljava potrebu djeteta za uzajamnom komunikacijom. Aktivnosti koje odgojitelj provodi u razdoblju adaptacije su od posebnog značaja – to mogu biti aktivnosti sa scenskom lutkom. 56 . Novo se dijete prihvaća onakvo kakvo jest. Također je bitno da roditelji surađuju s odgojiteljima. te je tu potrebno strpljenje odgojitelja. aktivnosti s pokretom uz glazbu. pružiti informaciju roditeljima i surađivati s njima. Pasivno. omogućava djetetu kontakt s prijelaznim objektom. hranjenje. Djeca koja burno reagiraju dobivaju više i češće pažnju odgojitelja pa njihova adaptacija traje kraće jer se prije uspostavlja socio-emocionalna veza. nježnošću i ljubavlju (npr. Pokušati uspostaviti kontakt ali oprezno. ne suviše nametljivo.roditelja koji smatraju da je to što ono odlazi u jaslice / vrtić normalna stvar. zadovoljava potrebu za raznolikom stimulacijom (npr. Posredna nježnost odgojitelja. tjelesne aktivnosti i aktivnosti s materijalima kao što su pijesak. zadovoljava potrebe za sigurnošću. Najčešće zajedničke aktivnosti odgojitelja i djeteta su svakodnevne životne situacije (prematanje. voda. odgojitelj treba obratiti pozornost i na zadovoljavanje svih ostalih potreba. To su aktivnosti koje pomažu djetetu jer mu pružaju psihološko rasterećenje. povučeno dijete teže uspostavlja kontakt s okolinom pa će razdoblje adaptacije takvog djeteta trajati duže. nudi mu utjehu). voda. ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem. nudi djetetu razne materijale kao što su pijesak. U prikladnom trenutku potaknuti dijete da se priključi odgojitelju u aktivnosti. Odgojitelj mora dobro poznavati pozitivne i negativne čimbenike koji utječu na duljinu trajanja adaptacijskog razdoblja kako bi znao reagirati. igra).

igre i sredstva moraju biti pregledno složena i na dohvat djece. . a potiće i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta. vještina i navika potrebnih za djetetov daljnji razvoj i uspješno uključivanje u program prvog razreda osnovne škole. Ciljevi programa predškole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i poticanje svih aspekata djetetova razvoja. omogućavanja stjecanje iskustva o međusobnim različitostima. Odgojitelj omogućava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole – usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblačenje. djetetova doživljaja svijeta. . radni odgoj – stvaranje radnih navika. nadređeni i podređeni pojmovi).) ULOGA ODGOJITELJA U PROVOĐENJU PROGRAMA PREDŠKOLE? Predškola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu školu. tjednom planu aktivnosti i dnevnim poticajima u sobi dnevnog boravka. Ona je obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaćena temeljnim vrtićkim programom. u trajanju od 150 do 170 radnih sati. on je obvezan organizirati predškolu i biti nositelj provedbe njezina programa. Neka opća "psihička" priprema za školu obuhvaća (uz navedeno) adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja i promatranja. Plan i program rada predškole potrebno je dokumentirati i pripremiti u tromjesječnom planu i programu odgojnog sustava.). . ispred – iza) i vremenskih odnosa (gledanje na sat.). Upoznavanje sa osnovnim socijalnim vještinama. Djeca sama mogu sudjelovati u izrađivanju igara za kutić početnog čitanja i pisanja. te stjecanje osnovnih znanja. poticanje djece na šetanje po gradu i upoznavanje grada. hijerarhiji i sl. gore – dolje. kupovine u svrhu razvoja orjentacije i socijalnih vještina. njegovanje kulturnog ponašanja (za stolom. održavanje osobne higijene. razvrstavanja stečenih znanja (npr. .). 57 . shvaćanje prostornih odnosa (lijevo – desno. U kutiću. kulturno pozdravljanje obraćanje starijima i sl. pojam jučer – danas – sutra. te upućivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada. obuvanje.). adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo riječnika.21. . Tamo gdje postoji vrtić. . te vještina snalaženja u prometnim situacijama. te društvena priprema djeteta za osnovnu školu. Dio je odgojno-obrazovnog sustava namjenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu školu. utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jačanja pozitivne i realne slike o sebi. Vrijeme provedbe programa predškole predviđeno je od listopada do svibnja tijekom školske godine. sposobnost klasifikacije (po klasama. Isto tako u kutiću za početno čitanje i pisanje mogu se nalaziti i radni listovi koje dijete uz pomoć odgojitelja ispunjava. potrebno je organizirati kutić početnog čitanja i pisanja koji je opremljen raznolikim materijalima i didaktičkim igrama. Rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja.

i te glasove ponovno sastaviti u riječ – time odgojitelj dijete uvodi u svijet slova. sa svakim od njih. Odgojitelj treba organizirati igre istraživanja i eksperimenitiranja radi uočavanja svojstva nekih materijala i klasifikacije predmeta. -razumijevanje potreba.Odgojitelj bi trebao organizirati posjet školi i knjižnici radi boljeg upoznavanja tih ustanova. Srtučni profil odgojitelja predšole treba obuhvaćati: -poznavanje mogućnosti djece u šestoj godini života. Prilikom igara u kutiću za početno čitanje i pisanje. -uspostavljanje suradničkog odnosa s roditeljima polaznika predškole. tjelesnom razvoju. želja. U sobi dnevnog boravka oraganizirati mali razred. -osposobljenost za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji su na bilo koji način vezani uz predškolu i mogu pridonijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu. Ne daje nikakve konačne prosudbe o djetetu. -poznavanje izvedbenog programa kojim će se djeci omogućiti cjelovit razvoj. mogućim razvojnim zaprekama ili posebnim talentima. kao i sa skupinom u vezi sa zajedničkim interesom ili zajedničkim aktivnostima. Tijekom ostvarivanja izvedbenog programa odgojitelj će bilježiti važne napomene glede izvedbe programa. da je svaku riječ moguće rastaviti na glasove. sudjelovanju pojedinog djeteta. razgovarati o posjetu prije i nakon posjeta. Na kraju rada predškole odgojitelj roditeljima daje svoje mišljenje o tome u čemu se dijete pokazalo uspješnim i na koji način. tegoba i mogućih problema svakog djeteta. -upoznavanje i prihvaćanje novih znanstvenih spoznaja. Odgojitelj je temeljni i neposredni izvršitelj i kreator izvedbenog programa. mogućim problemima. Prava i obveze treba naglasiti jer su one dio aktivnog pripremanja za osnovnu školu kao novi sustav prava i obveza. odgojitelj želi osvjestiti djetetu da se svaka riječ sastoji od slova. Posjet je potrebno planirati. To praćenje počinje dobivanjem prvih informacija od roditelja u prvim susretima. Isto tako odgojitelj putem vježbi grafomotorike (radni listovi) u vrtiću priprema dijete za školu na zanimljiv i zabavan način. organizirati. Odgojitelj koji provodi program predškole treba jasno dati do znanja svakom polazniku da je dobrodošao i da je prihvaćen kao ravnopravni sudionik. u svakoj će prigodi podržavati i poticati dječju 58 . Odgojitelj prati dječji napredak. -uspostavljanje sklada s djecom. -poznavanje i odabir načina i sredstava koji će imati najbolje učinke u razvojnom poticanju djece. Tijekom rada u predškoli odgijitelj će nastojati pomoći nesigurnoj djeci i onoj s posebnim potrebana. ponajprije s roditeljima polaznika predškole. osjećaja. To su osnovni podaci o zdravlju. kao i primjedbe važne za poboljšanje njegova rada. postupno i sistematično. s jednakim pravilima i obvezama glede uporabe prostora i sredstava koje treba čuvati. Rad na razvoju grafomotorike potrebno je rasporediti kroz cijelu godinu.

defektologa. te će nastojati da svaki polaznik iskuša i razvija svije psihofizičke snage i potencijale. uočavanju socijalnih situacija. Kreativnost se očituje najviše u originalnosti rješenja. organiziranje informacija. Darovitost. metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamćenja).) POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI? Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. psihologa. bolje. omiljenosti i popularnosti u grupi. neuobičajenim pitanjima i odgovorima. odnosno izuzetno razvijene potencijale. rano čitanje. kvalitetniji odgovori na pitanja. brže. raznim oblicima umjetničkog izražavanja.kreativnost i inicijativnost. . znanja. imaju veliku radnu energiju (ustraju na problemu bez umora). Specifične količine osobnosti manefestiraju se u velikoj motivaciji za rad. lakoća izražavanja. većina ljudi pritom misli na izuzetne sposobnosti. . Nadprosječne sposobnosti mogu se prepoznavati u rješavanju problema i testova intelektualnih sposobnosti. osobine ličnosti. primjena prije stečenog znanja u novim situacijama. uspješnije. -kvalitativne razlike. to su djeca koja nešto rade prije. drugačije od večine vršnjaka. znatiželju). govoreći o darovitosti. kojima će upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost. bogat rječnik. formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama. više.(smislenija i kvalitetnija pitanja. Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati. 59 . Darovito predškolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva dodatnu pažnju odgojitelja i pomoć osposobljenih stručnjaka (pedagoga. školskom uspjehu. brzo usvajanje novih i neobičnih pojmova. onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma. te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost i darovitost). brzini i kvaliteti prerada informacija. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. imaju interes u radu.). pamčenju i količini znanja. originalnom načinu rješavanja problema. kreativnost. Znakovi nadarenosti kod predškolskog djeteta su: -vanjsko ponašanje(znatiželja. . učenje bez direktnog poučavanja. imaju specifične interese (oduševljeni su problemima. 22. dobro pamćenje. osiguravajući djeci širok opseg iskustva. razumijevanje i baratanje brojevima. pa se darovitost može odrediti kao sklop urođenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omogućuju da u jednom ili više područja aktivnosti dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. entuzijazam. Međutim. dobra memorija za melodije i slušanje uputstva. količini i kvaliteti ideja. poptavljanje pitanja. tjelesnim sposobnostima. Daroviti: su izrazito usmjereni cilju (žele riješiti problem i u nepovoljnim uvjetima). Dakle. te uvjete za razvoj vještina. stavova.

Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjećajem odgovornosti i nezavisnosti. Odgojitelj u dječjem vrtiću se brine i za zadovoljavanje specifičnih potreba darovitog djeteta. Specifične potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s vršnjacima prema kronološkoj dobi– nije ih poželjno izdvajati od vršnjaka, već ih naučiti suradnji s njima, naučiti ih da cijene i manje uspješne, a zauzvrat će biti cijenjeni i prihvaćeni; -kontakti s vršnjacima prema intelektualnoj dobi– zbog stimulativnosti, zbog toga što se djeca međusobno potiću, i dobri su za izbjegavanje osjećaja da je "drugačije". Darovito djete ima potrebu raditi u obogaćenim i proširenim odgojnoobrazovnim programima. Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u učenju. Darovita djeca sklona su prihvaćanju izazova sve do točke moguće pogreške. Darovita djeca imaju potrebu za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta. Nezgodna ponašanja darovitog djeteta su dosada, nemir, agresivnost, nestrpljivost, frustriranost i pretjerana osjetljivost, monopoliziranje odraslih. U radu s darovitima bitno je identificirati ih, pružiti odgojno-obrazovnu podršku njihovom razvoju, a potom i profesionalnom razvoju i angažiranju. Osnovno načelo u radu s darovitima je individualizirani i diferencirani način rada u skupini i izvan nje. Podnačela su: poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti, uvažavati specifične dječje interese i omogućiti da ih zadovoljavaju i produbljuju, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima i na način koji mu najbolje odgovara, organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa, postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima, osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu, osigurati više vremena za rad, stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja, ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje. Primjena navedenih načela u radu provodi se pomoću slijedećih principa: izbjegavati biti krut, nefleksibilan u radu, ne učiti djecu ono što već znaju, ne očekivati da dijete bude darovito u svakom pogledu, ne dopustiti da se uključe u više aktivnosti no što ih može uspješno riještiti, ne dopustiti da pretjerano okupira pozornost odgojitelja, ne previše pomagati darovitom djetetu, ne dopuštajte prazine u učenju i ponašanju, ne omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu, ne uspoređivati ga, ne izrabljivati talente darovitog djeteta. Temeljeni pristup u radu s darovitima je: rad na projektu, rad u maloj skupini, individualni rad, ostale izvan vrtićke aktivnosti i dodatna sredstva – materijali.

60

23.) AKTIVNOSTI IZRAŽAVANJA OSJEĆAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju osobnosti. Emocionalni razvoj rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegovih socijalnih učenja. U izražavanju osjećaja odgojitelj mora biti model djeci, bitno je poticati emocionalnu inteligenciju djeteta. Odgojitelj treba pomoći djetetu u izražavanju njegovih osjećaja i briga, a to znači, pružiti im dovoljno vremena, empatije i podrške. Odgojitelji moraju slušati, suosjećati i pomagati djetetu u razumijevanju svojih misli u igri, a jednako tako i u verbalnim razgovorima. Emocionalne sposobnosti: - identificiranje i označavanje osjećaja – prepoznavanje osjećaja u različitim situacijama, nazivanje emocija pravim imenom; - izražavanje osjećaja – iskazivanje osjećaja riječima, neverbalno, minikom, gestama; - procjenjivanje intenziteta osjećaja – utvrditi koliko je jak osjećaj koji je dijete obuzeo, povezivati procjenu sa izražavanjem osjećaja i identifikacijom; - upravljanje osjećajima – kontrola osjećaja i zatomljivanje nepoželjnih ispoljavanja osjećaja (npr. fizičku agresiju); - upravljanje osjećajima – uviđanje što je u pozadini osjećaja, pronalaženje načina za nošenje sa strahovima, tjeskobama, bijesom i tugom. Kongvitivne sposobnosti: - empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i briga i sagledanje situacija iz njihove perspektive, poštovanje razlike u stavovima drugih; - otkrivanje sebe – izgrađivanje povjerenja u odgojitelja i skupinu, te bez opasnosti govoriti o unutarnjim osjećajima; - prihvaćanje samog sebe – poznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Ne izraženi osjećaji gomilaju se, te mogu biti izraženi eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponašanjem. Pokazivanje osjećaja je nešto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na pokazivanje osjećaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujuć, odgojitelj mora ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca rađaju sa sposobnošću da razviju moralno ponašanje.
61

Djeca se uče služiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im komunikacija pruža praksu u upotrebljavanju i služenju riječima koje su povezane s njihovim motivacijama i osjećajima. Kada čuju druge kako se služe riječima za izražavanje emocija i ona će sama to pokušati. Četiri su osnovne emocije: tuga, sreća, ljutnja i strah, te je potrebno učiti djecu kako ih prepoznati. - Tuga - javlja se u vezi s gubitnok nećega čemu smo težili ili nečega što smo cijenili, posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge. - Sreća ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije. - Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja. - Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u situacijama opasnog objekta ili prijetnje; ključni momenat je nedostatak moći, to je aktivna emocija. Aktivnosti za izražavanje osjećaja su npr.: - "Govorimo tijelom" - izražavanje emocija tijelom; - "Šta napraviš kad si ljut" - suočavanje s različitim emocijama; - "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti; - "Čarobni štapić" - poticanje djeca na iskazivanje sreće. Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomoću kojih kongitivna inteligencija može više ili manje doći do izražaja. Poticanje djece na slobodno izražavanje emocija na različite načine pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumjevanju svojih i tuđih emocija. Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima ova dva uma su u ravnoteži, no čim emocionalni um postane jači od racionalnog čovjek je u "vlasti" emocija.

62

Odgoj ne počinje u dječjem vrtiću. Na njoj je potrebno raditi i prije samog dolaska djeteta u vrtić. Prema programskom usmjerenju poštuje se dijete i roditeljska sredina. kakav nam je danas bio dan. 63 .). . a to može samo pozitivno djelovati na djetetovo prihvaćanje predškolske sredine. kutić za roditelje (informacije o pravilima ponašanja. roditeljski radionički sastanak. . Važno je roditeljima prezentirati vrtić kao stručnu ustanovu koja se brine za dobrobit djece. razne zajedničke aktivnosti. Suradnički oblici – roditelj volonter u skupini. svakodnevni dogovori i razgovori. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije cjelovitog djetetovog razvoja. te se njihovo partnerstvo temelji na komunikaciji. crteži. Stvara se odnos međusobnog poštovanja i zajedništva. Odgoj i obrazovanje u vrtiću trebao bi biti dio jedinstvenog. posjete različitim mjestima. što je temelj partnerskog odnosa. Na taj će način roditelji steći povjerenje u ustanovu i njene djelatnike. tolerancija i sposobnost razmjene informacija. već u obitelji. Informativni oblici – časopisi za roditelje i djecu. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja roditelja i odgojitelja. roditelj gost u skupini. 2. stoga se pruža roditeljima mogućnost sudjelovanja u svim aspektima programa. Partnerski odnosi se ostvaruju kroz raznolike oblike suradnje s roditeljima: 1. posjete obitelji. Komponente partnerstva su povjerenje. Odgoj djece u vrtiću nije moguće promatrati bez odgoja djece u obitelji. otvorenost. koja poštuje drugoga i sposobna je razumjeti ga. tj. individualni razgovori. odgoj djeteta.24. izložbe. 3. . roditeljski sastanci. Partnerstvo odgojitelja i roditelja je nužnost jer bez njega nije moguće pridonositi povoljnom i cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Zajednička uloga odgojitelja i roditelja kao partnera je odgoj i obrazovanje djeteta. izjave. iskrenost. Veliki dio partnerstva vrtića s okružjem je partnerstvo s roditeljima. plakati. Odgojitelj bi trebala biti osoba koja je dovoljno stručna i sigurna u sebe i svoje sposobnosti.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE? Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolskog djeteta gleda na dijete kao vrijednost po sebi koje se prihvaća u svojoj osobnosti i kao člana obitelji s njenim osobnostima i sustavom vrijednosti. Posebni oblici – blagdanske radionice. roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta. pregled dnevnih aktivnosti. objektivnost. Partnerstvo roditelja i odgojitelja je jedna od temeljnih programskih zadaća.

glavni dio je radničkog tipa. radionice. prepoznavanju svojih i djetetovih potreba. sadržaj rada vrtića. Partnerstvo se temelji na komunikaciji. Prije samog roditeljskog sastanka treba promisliti susret (konzultirati se s kolegicom oko teme i strukture).) i aktivnosti nakon susreta (što je bilo dogovoreno). informativnog tipa. pripremiti roditelje (obavjest sa svim potrebnim informacijama).Znajući to. i kao takav je odgovoran za kreiranje stvaralačke atmosfere. Posredno i neposredno sudjelovanje roditelja u radu vrtića. ako se treba priopćiti nešto negativno – ako postoji neki problem). Dobar vrtić stalno potiće roditelje da svoje ideje i primjedbe o odgoju stalno istiću odgojiteljima (pismeno ili usmeno). ukoliko inicijativa nije obostrana. ali profesionalnu atmosferu i dobar odnos). završni dio (što je dogovoreno). 64 . Roditeljski sastanak ima nekoliko faza. pismeno o djetetu. 3. osnovne aktivnosti djece. religijskim ili inim značajkama. rasprava. uspostaviti opuštenu. Kako programsko usmjerenje poštuje dijete i roditeljsku sredinu. Obostrano informiranje – usmeno. ali i grupe djece s istim ili sličnim kulturnim. glavni dio (odvija se po principu + . predavalačkog tipa. Davanje znanja roditeljima – potrebnih za odgoj djece. . te potiće odgojitelje na stalnu komunikaciju s roditeljima. komunikacijskog tipa. roditelji trebaju s odgojiteljima imati zajednička polazišta kao temelj. . 2. razvojne potrebe. oglednog tipa. Odgojitelj kao profesionalac je inicijator suradnje s roditeljima. Cilj suradnje s roditeljima je osvješćivanje znanja o sebi kao roditelju. Individualni razgovori također imaju faze – uvodna (pozdrav. Individualni razgovori dogovaraju se s roditeljima jednog djeteta. aktivnosti na dan održavanja susreta (prostor i sl. Roditelj je kompetentniji u poznavanju svog djeteta. dogovara se vrijeme – to nisu svakodnevni dogovori i razgovori. odgojitelj prihvaća roditelja kao djetetovog prvog odgojitelja. . a u završnom dijelu radnog sastanka iznosi se zaključak. ogledni rad odgojitelja s djecom pred roditeljima ili video snimka. u integralnoj metodi roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta i tako postoje tri pravca djelovanja na roditelje: 1. Roditeljski sastanci mogu biti: druženje djece i roditelja. a da bi ona bila uspješna. početni – uvodni dio radnog sastanka može biti neka igra. odnosi se na psihofizičke osobine djece određene dobi.+. Prije samog sastanka priprema odgojitelja.

od programiranja. Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za kvalitetu procesa rada u vrtiću. stručnog unapređivanja i usavršavanja. tako podižući kvalitetu rada i zajedničkog življenja djece i odraslih u dječjem vrtiću. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja članova stručno-razvojne djelatnosti i odgojitelja. -povezuje stručno usavršavanje odgojitelja s unapređivanjem odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima. ostvarivanja. Važno je da odgojitelj i članovi stručno-razvojne djelatnosti u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. socijalni djelatnici i drugi vanjski suradnici. pedadog. područja razvoja djeteta i funkcionalno prostorno i materijalno okruženje). -organizira stručno usavršavanje izvan ustanove. Stručni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraživanja odgojne prakse. te zajedno s odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu. itd. *Pedagog: -pomaže i surađuje s odgojiteljima u unapređivanju funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa. -osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina. -potiče timski pristup u planiranju. Zajedničkim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija dječjeg vrtića.25. čine: ravnatelj. ocjenjivanja postignutog. Članove srtučno-razvojne djelatnosti u predškolskoj ustanovi. *Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaća u odgojnim skupinama.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I ČLANOVA STRUČNO – RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Odgoj i obrazovanje u vrtiću treba biti dio jedinstvenog. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja. odnosno djećjem vrtiću. -doprinosi zaživljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom procesu (povezanost potreba. 65 . -potiče stručne djelatnike na uključivanje u sve oblike stručnog usavršavanja. provedbi i valorizaciji odgojno-obrazovnog procesa. itd. praćenja. -osigurava sredstva za što funkcionalnije praćenje i dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa. defektolozi raznih profila. psiholog. prava. viša medicinska sestra. Svaki od članova stručno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog odnosa s odgojiteljem: *Ravnatelj: -potiće timski pristup svih segmenata rada vrtića. do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtićkim.

akcija u praksi. a stručni suradnici posvećuju pozornost kvaliteti odgojnoobrazovne akcije.-pruža podršku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba djeteta s posenmim potrebama. Tako se odgojitelj osposobljava za istraživanje i evoluiranje vlastite prakse. sadržaje i oblike stručnog usavršavanja. Prateći djecu u njihovom djelovanju stručni tim i odgojitelji. Ta je slika važna za njihov zajednički rad na programiranju. sredstva i način. Odgojitelj i pedagog trebaju blisko surađivati u akcijskom istraživanju. ima ulogu medijatora koji je u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljem i potiče njegovu samorefleksiju. Izgrađivanje refleksivnog praktičara temelji se na samokritičnosti svih sudionika. postupke. kao i pravodobno poduzimanje pravilnih radnji za stvaranje slike o djetetu i njegovim mogućnostima. Tu je jako važno stručno znanje. sadržaje. *Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih bioloških potreba djeteta. odnose između odraslih i dijece i dijece međusobno. *Defektolog: -pomaže odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s posebnim potrebama. U procesu promatranja. U zajedničkoj raspravi ohrabruju dijalog. tj. sveukupne uvjete razvoja djece u dječjem vrtiću. Stručni suradnici imaju zadatak odgojitelju pružiti pomoć da on sam odluči kako će raditi. -pomaže i surađuje s odgojiteljem u kreiranju individualiziranih zadaća za pojedino dijete. planiranju. a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije vezane za njihovo kvalitetno i pravovremeno zadovoljavanje. mogućnost prepoznavanja djetetovih raznovrsnih potreba. samoprocjenjuju zadaće odgojitelja. itd. kritičko sagledavanje vlastite akcije i značenja koja imaju za druge. -pomaže odgojitelju u usklađivanju prostorno-materijalnih uvjeta i specifičnih potreba djeteta s teškoćama u razvoju. što predstavlja prvi korak prema refleksivnom praktičaru. analiziranja i osvješćivanja svojih pogrešaka u radu. tj. odgojne situacije. Od pedagoga kao i od odgojitelja zahtjeva se samorefleksija vlastitog rada. ostvaruju. Pedagog – istraživač je od početka uključan u sve etape akcijskog istraživanja. razmjena mišljenja. a ne određivati što će raditi. U odgoju bitnu motivaciju za rad s djecom imaju i drugi suradnici. Odgojitelj praktičar određuje što. Odnos pedagoga istraživača i odgojitelja praktičara je demokratski. raspravljanja i primjedbe na osnovi čega se stvaraju nove hipoteze i prijedlozi koji 66 . ostvarivanju i vrednovanju različitih oblika odgojno-obrazovnog rada. on je sudionik u akciji s odgojiteljem i vanjski promatrač interakcije odgojitelj – dijete. procjenjuju razvojne potrebe i mogućnosti djeteta. odgojitelju je potrebna pomoć članova stručno razvojne djelatnosti. itd. Pedagog u zajedničkoj raspravi s odgojiteljem analizira učinke uvedenih promjena. tj. itd. Odgojitelji u suradnji s drugim stručnjacima utvrđuju. kako. Stručni suradnici predlažu cilljeve i zadatke.

suradnju stručnjaka i roditelja. .će se u idućoj akciji provesti. Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja i drugih stručnjaka mora biti usmjereno na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija bila ostvarena kao odgojna. ostvatit će se osnovna uloga predškolskog odgoja. a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija.što veće povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja djeteta. . Tako se odgojitelj osposobljava za kritičko razmišljanje o svojoj praksi i da svoju refleksiju artikulira sebi i raspravi s drugima što se smatra emocionalnom značajkom refleksivnog praktičara. tj. 67 .široko postavljen opći. te uključivanje roditelja u život i aktivnosti djeteta i u sve oblike izvanobiteljskog odgoja. Takvo će partnerstvo utjecati na cjelovit razvoj osobnosti djeteta i kvalitetu njegova života. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti traži veliko povjerenje. izrazitu otvorenost i toleranciju. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti trebalo bi se usmjeriti na: . otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja.

Samo ekološki osvještena okolina ugradit će u dijete ekološko razmišljanje. 68 . Predškolska institucija i odgojitelji postavljaju i osiguravaju određeni kontinuitet u razvoju ekološke osjetljivosti. s jedne strane je usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponašanja prema okolišu. Ekološki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekološke osjetljivosti i komunikacije djece i odraslih. Zadatak ekološkog odgoja na razini srjecanja vještina je razvijati vještine prepoznavanja. kolektivnom traganju za strategijama rješavanja problema. a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugrožavanja i u zaštiti okoliša). motivaciju i vještine da individualno i u zajedništvu djeluje u cilju rješavanja postojećih problema i prevencije novih. Ekološka dimenzija odgoja jedna je od aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanističko-razvojne koncepcije predškolskog odgoja. i to polazeći od razvojnih mogućnosti i stvarnih ekoloških iskustava djeteta. u akciji i u življenju.) EKOLOŠKI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI – ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU? Ekološki odgoj. postupaka i akcija koje dijete stječe i razvija pod utjecajem nenamjernih odgojnih čimbenika. Djeca mnogo uče oponašanjem odraslih. Međutim. razvoju populacije koja brine o okolišu i ne zanemaruje njegove probleme. Da bi se to postiglo. poticanju emocionalnog pristupa problematici. te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi. aktivno istraživanje i rješavanje djeci bliskih ekoloških problema. sprečavanja i ispravljanja zlouporabe okoliša. pozitivno emocionalno ozračje. te stjecati praktično iskustvo u rješavanju problema. te je prevladavanje tog problema moguće samo ako se problematici okoliša pristupi više sa stajališta odgoja nego samo sa stajališta stjecanja znanja. Cilj ekološkog odgoja je razumjevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti. te na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koji počinje u prirodnoj znatiželji. ekološki odgoj mora započeti u najranijoj dobi djetetova života i trajati cijeli život.26. nastavlja se na dječjim akcijama i završava "AHA!" doživljajem. Stoga je cilj ekološkog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti čovjeka i okoliša. koja je uloga stručnjaka. stavove. Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke". Zadatak ekološkog odgoja na razini stjecanja znanja je pružiti djeci i mladima temeljna znanja o problemima okoliša (o tome kako oni nastaju. kao namjerni utjecaj na razvoj ekološke svijesti pojedinca. postavlja se pitanje kako maloj djeci približiti razumjevanje potreba našeg okoliša. Oni trebaju konkretna iskustva. koja ima znanja. Stoga se učenje mora temeljiti na istraživanju i temeljitom znanju o problematici. kako se mogu riješiti. stoga poruke koje im upućujemo moraju biti promišljene i usmjerene na razvoj ekološke svijesti. a s druge strane na ispravljanje već usvojenih pogrešnih gledišta.

Ekološki odgoj počinje još u obitelji. brinuti se o biljkama i životinjama u vlastitom domu i izvan njega. Sadržaji ekološkog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. -aktivnosti koje veličaju okoliš ili podučavaju o okolišu. s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece predškolske dobi. eko memory. Zatim stvara psihološko ozračje da zapaža i podrži dječji interes za spoznavanjem i istraživanjem. To je stoga jer se unutar odgojno-obrazovnog sustava potiču dječje aktivnosti. postavljanje hipoteza. upoznavanje s opasnom otpadom i znakovima opasnosti. kao i putem svih mogućih načina izražavanja onoga što se u tim procesima doživjelo i iskusilo. što se zbiva sa smećem. Vrste aktivnosti predškolskog djeteta u vrtiću koje se mogu provoditi u ekološkom odgoju: prepoznavanje različitih vrsta otpada. da verbalno komentira nakon stvaranja opisanih uvjeta i pomnog promatranja djece u akciji. Ekološki pojmovi najlakše se. . suradnja i sloboda u iznošenju osobnih ekoloških viđenja i uvjerenja. 4. . Tako se na tržištu pojavio velik broj igračaka kojima je cilj da osim zabave pruže i obavijest o okolišu i djelotvornom načinu njegova očuvanja. povećanje znanja o ekološkim problemima. ovladavaju izravnim iskustvom. recikliranje papira. 5. Kada se radi o mlađoj djeci. igru ili kroz projekt istrašujemo. diviti se. tj. naglasak je na razvijanju vještina očuvanja okoliša u svakodnevnom i djeci bliskom okruženju. -aktivnosti kojima se istražuju problemi okoliša. istraživanjem i ispitivanjem okoliša. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za ekološki odgoj podrazumijeva: razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu. Odgoj i obrazovanje utječu na razvoj ekološke osjetljivosti djece. stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša. razvija se ekološka kritičnost i stvaralaštvo. . npr. omogućava se susret s različitim ekološkim ponašanjem i mišljenjem. samostalnost. Odgojitelj osigurava raznovrstan okoliš gdje će dijete izazvati na promatranje. -konstrukcijske aktivnosti. 3. 69 . -aktivnosti uljepšavanja okoliša. govorimo o konkretnim sadržajima i ukupnih odgojnoobrazovnih nastojanja kojima se kod djece i odraslih razvija ekološka osjetljivost i ekološka svijest. upoznavanje odlagališta. Potrebno je urediti i kontinuirano dopunjavati kutiće koji su dizajnirani tako da djeci omogućuju konkretno istraživanje i rješavanje problema i igru. ispitivanje. Ovisno o dobi djece nudi nam se mogućnost da kroz slikovnicu. -praktične aktivnosti u okolišu. Te aktivnosti bi mogli svrstati u pet kategorija: 1. Isto tako i igračka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja može nositi ekološku poruku. istraživanje i eksperimentiranje. uočavajući s djecom njenu ljepotu. te zajedno s djecom treba često boraviti u prirodi. što je otpad i kako nastaje. njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu. Kada govorimo o ekološkim aktivnostima. 2. razna lota i društvene igre s pravilima. razvijanje ekoloških vještina.

odgovornost. tj. Zato se nove metode odgoja moraju temeljiti na dječjoj aktivnosti. Potrebno je poticati komunikaciju jer je ona bitna za socijalizaciju. ruke" – kognitivno. mir s drugima (prijateljstvo. suradnji. Samospoznavanje prvi je korak u odgoju za mir. intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. solidarnost). Odgoj za mir i toleranciju treba počivati na nekoliko vrsta odgojiteljevog ponašanja. Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju humanizacije međuljudskih odnosa. te da bi se usvojio određeni kodeks ponašanja nije dovoljno da se djeca upoznaju s važnošću odgoja za mir već je potrebno da ga primjenjuje u svakodnevnom životu. afektivno. drugi je oblik savjetovanje i poučavanje putem ponašanja i posljedica što ih možemo doživjeti. Ono vodi boljoj samokontroli i lakšem razumjevanju drugih. U radu treba polaziti od dječjeg iskustva. Aktivne metode moraju voditi računa o dječjem interesu. inicijativa.Odgoj za mir i toleranciju je težak i odgovoran čin jer zahtjeva od odgojitelja da i sami budu osobe pravednog mira. poštovanje i razumjevanje drugoga. Ovako se pokreću i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrađuju novi pogled. tjelesne i intelektualne mogućnosti. kritičnost. da razvijaju međusobnu suradnju i pomaganje. mir s prirodom. Ono je to koje se treba respektirati. Dijete mora biti u centru odgojnog rada. Da bi se netko zalagao za mir. psihomotorno – odgoj i obrazovanje moraju angažirati cjelokupnu osaobu. Da bi se utjecalo na stavove djece. da shvati važnost vlastitog djelovanja i stavova prema sebi. Cilj je da dijete vidi vlastito ponašanje i svoj odnos s drugima. jer je to osjećaj da i drugi trebaju živjeti i da najbolje žive u slobodi. Zadatak je svih da se zalažu za unutrašnji mir (uključivanje u skupinu. pri čemu uloga igre dobiva istaknuto mjesto. U radu treba primjenjivati metode koje će kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi. Tolerancija je prva ljudska oznaka takvog mira. prihvaćanje drugih). vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. socijalnih. Važno ja da svako dijete ima priliku iznjeti svoje mišljenje i biti u situaciji da sluša i prati poruke drugog. 70 . S ciljem razvijanja kvaliteta osobnosti kao kreativnost. te u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. srce. tolerantnost i suradništvo potrebno je angažirati djetetove "glavu. interakciji i međuodnosu svih sudionika odgojnog procesa i treba angažirati cjelu osobnost. a u sebi uključuju zadovoljavanje bioloških. kojeg se treba poznavati da bi mu se prilagodio način rada. Prvi je oblik isijavanje pravednog mira. te se suvremeni odgoj mora temeljiti na sudjelovanju. Odgoj za mir uključuje razvijanje solidarnosti s različitim skupinama i pojedincima. Vrijednosti za koje se zalaže suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba. psiholoških. suradnju i toleranciju mora razumjeti zašto je to važno.

71 . Temeljni postulat odgoja za održivi razvoj. pa tako i ekološkog odgoja i odgoja za mir i toleranciju je: živjeti u skladu s prirodom.Danas se pojam ekološki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za održivi razvoj. Zato nam je potreban odgoj i obrazovanje koji promiču vrijednosti mira. odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje ravnoteže u kojoj se može razvijati svaki čovjek. demokracije i zaštite ljudskih prava. ali i globalna zajednica. nenasilja. tolerancije. kako bi se naglasila međuovisnost čovjeka i prirode. ljudima i samim sobom.

dijete se također mijenja. ostvaruje se nešto što nije unaprijed zamišljeno tijekom aktivnosti. uložiti više ili manje snage da se stisne. o odnosima. 4. kako izgleda. potrga.razina –Rukovanjem predmetima. drugačije. raširi. vida i njuha dijete počinje prikupljati podatke o svijetu u kojem živi. mijenja i uči. prostor i raznovrsne materijale između kojih svako dijete može birati i naći ono što je u skladu s njegovim aktualnim potrebama i mogućnostima. tanko-debelo. Angažirajući osjetila opipa. djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za djelovanje dovode do nastajanja i uočavanja problema i njihovog rješavanja.razina -Djelovanjem predmeta na predmet. vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti. klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju (veliko-malo.razina -Postavljanjem predmeta u međuodnose. kreativno. prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom. što se s njim može raditi. odložiti na veću ili manju udaljenost.. isprobavanje. U istraživačkim aktivnostima predškolske djece može se govoriti o više razina dječjeg rješavanja problema: 1. intrizična motivacija.dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela koristeći neke predmete kao dodatne instrumente. Dijete manipulira predmetima. Motivacija za istraživanjem potiče iz djeteta i iz njegove okoline. skladno-neskladno. stvara nešto novo.. sluha.).razina -Dinamika strukturiranja i restrukturiranja prostora. Intenzivno istraživanje okoline i to baratanje. Dijete uči o svojstvima predmeta.počinje postavljanjem predmeta u međuodnose (djeca koja su u jednom dijelu sobe stvarala kaos povući će se u drugi središnji dio ili će pomicati i sami raspoređivati dijelove namještaja). Dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja predmeta. tj. Registrirajući pojave i promjene nastale njegovim djelovanjem i otkrivanjem novih kvantitativnih i kvalitativnih struktura. te problemi nužno mijenjaju značaj i smjer. Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne elemente). te dijete stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe.proizlazi iz uspostavljanja odnosa između sebe.grupiranje. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu. .) ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE? Dijete poćčnje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja. 3. Rani istraživački doživljaji i aktivnosti dovode do prve selektivnosti na osnovi osjećaja ugode i traženja da se ono ponovi i produži.). istraživanje predmeta i materijala dio je istraživačkih svojstava koja djeca spontano iskazuju. 2. dječje postavljanje predmeta u međuodnose. uzrocima i posljedicama. Dijete se razvija. proučava od čega je nešto. zgužva i sl.27. okusa. privući magnetom) nego zašto (npr. Češće se bavi pitanje kako (npr. a na to ga potiče motivacija iznutra. magnet 72 .

slagati. savijati. Važan činitelj dječje stimulativne okoline je odgojitelj. . veličina. strukturiranja i izražavanja. prazniti. On osigurava raznolikost materijala. pojava. . ogledalo koje im šalje i prima slike o njima samima. voda. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja. radost. glina. Djeca su jedni drugima poticaj. iskazuje domišljatost. U dječjem vrtiću provode se ove istraživačke aktivnosti: 1. te što su dječje aktivnosti spontanije i slobodnije. govorno označavaju elemente djelovanja. Ona ovisi o djetetovim iskustvima sa stvarnim predmetima. često riječima prate akciju. ushićenje. potiče djelovanje. okružje stimulativnije. negodovanja. Odgojitelj može olakšati i potaknuti dječja uklapanja u riječi u praktično djelovanje s okolinom i to u prenošenju s akcijskog tj. oblik. Razvojem govora razvija se i suradnja među djecom.istraživačko manipuliranje predmetima – bacati. 73 . tijesto. Situacije koje pridonose razvoju mašte su: istraživačke aktivnosti.privlači). prometnih sredstava. to je veća mogućnost za izražavanjem emocija ugode ali i rasterećuje od neugode. magnet ima posebno ljepilo). a na odraslima je da mu osiguraju raznolike poticaje. . Jača njegova osobna sigurnost i samopotvrđivanje. Tijekom širenja i razvoja istraživanja javlja se simbolizacija. U početku istražuje svoje tijelo i tako razvija sliku o sebi. ushićenja. Sami si doziraju teškoće. situacijskih pomagala i alata za rad ljudi. Traži prijateljevu pomoć u djelovanju. mješovitog akcijskog govornog plana na verbalni. Djeca zaokupljena djelovanjima manje su agresivna i nema sukoba.razina -Mašta. U istraživačke aktivnosti dijete unosi emocije. osvještava probleme i partner je u akciji djeteta. ljutnju. prirode-biljaka i životinja. . disciplinu. društvenih zbivanja u okolini. Tada se javlja igra "kao da" u kojoj dijete svjesno koristi simbole – zamjene za stvarne predmete. U nekoj djelatnosti dijete razvija pažnju. . težina. Budući da dijete počinje istraživati čim se rodi i pri tom angažira osjetila te tako prikuplja podatke o svijetu. Uči se nošenju s frustracijom. rastavljati. puniti. . 2. 5. te razvijaju i individualni stil rada. inspiracija.upoznavanje nekog ili nečeg – igrač. pijesak. predmet. izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. Pored iskustveno doživljajnog aspekta dječje djelovanje ima i relaksacijski i terapijski učinak npr. Kada dijete pokuša označiti uzročnost svoje radnje to ponekad čini na razini magije i mašte (npr.stvara se i razvija na temelju iskustva djelovanja. Istraživačke aktivnosti pridonose i razvoju govora djeteta. aktivnosti otkrivanja.promatranje jednostavnih poslova odgojitelja i odraslih. raznovrsnost i maštovitost. U igrama istraživanja i simboličkoj igri iskazuje se i razvija djetetova osobnost. nizati – iskustva o osobinama predmeta i raznog materijala – boja. 3.

glumcem. sol. čekići. kazališta. pijesak okupljaju više djece i o tome ovisi količina ponuđenih elemenata.voda.4. obogaćuje njihovu spoznaju i pokreće prena višim nivoima. pijesak. . . tvorevine od brašna (tijesto i tjestenina).igračke i predmete za igre (lutke. botanički i zoološki vrtovi. opernim ili baletnim umjetnikom. more. knjižnice. . obrtničke radionice. . . TV.istraživačke aktivnosti u užem smislu. Korisni su i povremeni razgovori u susretima sa slikarom. Istraživanja. pilice. otkrivanja i oblikovanja imaju svoj razvojni slijed. Uloga odgojitelja u istraživačkim aktivnostima djece je da osigura prostor. boja i bojenje. klješta. klepsidre. istovrsnost i raznovrsnost ponude može se uspješnije rješavati praćenjem zainteresiranosti djece za pojedine elemente istraživanja kao i znalačkim pretpostavljanjem razvoja. pošte. lupe.šetnje. te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj biljaka . granulati od različitih materijala.mehanizmi i djelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava. posjeti. plastelin. piljevina. radio. jezera. Od jednostavnijeg ka složenijem ostvarenju. bare. susreti s ljudima različitih profesija i stvaraocima. Pri ponudi ovih materijala važno je zaštititi djecu od mogućih ozljeda i voditi računa o elementarnoj zaštiti prostora dječjeg djelovanja. 5. namjenski konstruiran didaktički materijal). potoci. . livade. škole. knjige. Tijekom rada on potiče djecu. oranice. razne vrste zemlje i tla. prometnikom. . parkovi. . šećer. dječjim književnikom.odloženi i otpadni predmeti. službe javne sigurnosti.rastresiti meterijali – brašno. .radni instrumenti i predmeti kao vage. rijeke. crkve.audiovizualna sredstva i dr. materijale i neometano odvijanje aktivnosti. 74 . . za stvaranje efekta svjetlosti i elektriciteta. slikovnice.sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje zvukova. te prateći interese djece. Objekt istraživačkih potreba djece postaje i prirodno i društveno okružje u obliku posjeta odgojitelja i djece kao što su npr. tržnice. učiteljem i roditeljem koji je pripadnk nekih zanimanja da djeci pokažu nešto iz svog djelotvornog rada. šume. . odgojitelj nudi predmete dječjih akcijskih istraživanja: . . voda. . tvornice. . . . građevni i konstruktivni elementi.raznovrsne prirodnine i proizvodi iz djeci dostupne okoline. glina. glina. Vodeći računa o psihofizičkim mogućnostima. zdravstvene ustanove. Veselje izaziva i gostovanje kazališta lutaka i dječjih kazališta. trgovine. usmjerava ih.magneti s brojnim predmetima koje privlači ili ne privlači. polja. . muzeji. . izleti. izvijači. kiparom. Atraktivni materijali kao tijesto. .

Odgojitelj kao sudionik u dječjim akcijama postaje i sam duševno bogatiji dječjim orginalnim djelovanjem i ostvarivanjem. promatrajući životinje na jezeru. i istraživačkim aktivnostima. . preradi i izražavanju dolazi do izražaja spontanost koju odgojitelj na različite načine dopunjava i potiče inicijativama čija će se vrijednost sastojati u kongruentnom uključivanju u interakciju s djecom. Te djetetove aktivnosti omogućuju svestraniji razvoj djeteta jer bogate i srtukturiraju djetetovo iskustvo o sebi i svijetu i uče načine rješavanja vlastitih i zajedničkih problema i zadaća. .Djeca istražuju i u vanjskom prostoru igrajući se u pješčaniku. među ostalim. Demokratski odnosi u odgoju predškolske djece podržavaju aktivnu i stvaralačku prirodu djeteta. 75 . igrom u šatoru. . penjanjem na penjalicu. spuštajući se niz tobogan. Dijete ima mogućnost baviti se. Inicijativa odgojitelja isprepliće se s dječjom i potiče dječju volju. U dječjem istraživanju i otkrivanju.

O spontanim aktivnostima djece odgojitelj bilježi: koje je dijete nešto posebno učinilo i što je to. tako da se kod zadovoljavanja jednog cilja može postaviti novi. Te aktivnosti procjenjuje prema postavljenim zadaćama rada. Odgojitelj svakodnevno. U tom planu zadovljen je princip individualiteta za svako dijete i evidentirane su razvojne potrebe. odgojitelji upoznaju sposobnosti. Na osnovi promatranja i praćenja djece. čega se najčešće igra. a to je osnova za određivanje sljedećeg stupnja. Na osnovi tog znanja formuliraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. te sakupljaju mnoštvo informacija o djetetu. bilježi konkretno što je kod djece uočio. interesa. a koja obogaćujući aktivnost.) PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA DJECE? Humanistički pristup praksi predškolskog odgoja zahtijeva od odgojitelja svakodnevno praćenje aktivnosti djeteta. Na taj način otkriva interes djeteta (čime je nejduže zaokupljen. Otkriti interes djeteta najčešće znači otkriti njegov aktualni stupanj razvoja. koliki su njihovi kapaciteti. zapažanja. 76 . Odgojitelj prati rad i aktivnosti djeteta i nastoji ih što bolje razumjeti. Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima. tj. što treba mijenjati. treba li aktivnost ponavljati i sl. vrlo važno je promatranje djece. o čemu razgovara s drugom djecom). vodi bilješke o aktivnostima i ponašanju djece. što dalje treba raditi. Odgojiteljevo promatranje i bilježenje je najvažniji čimbenik dobrog planiranja. Te se bilješke zapisuju u dnevnik rada. te tako prikuplja raznovrsnu dokumentaciju. u knjigu pedagoške dokumentacije skupine. Izvedbeni plan treba sadržavati kratku informaciju o svakom djetetu koje će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli i inicijali) kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). U dnevnik rada unosi i zapažanja o specifičnim djetetovim ponašanjima. te bilježi aktivnosti koje su djeca spontano ostvarila. Tako odgojitelj doznaje sve što djeca mogu. Pri radu na projektu. onoga što će dijete moći savladati ili posići. na osnovi praćenja i promatranja djece u aktivnostina. Kad se rade izvedbeni planovi korisno je imati popis ciljeva i djece u skupini. ozračju i raspoloženju pojedinog djeteta. bilježenje njihovih razgovora. što radi. potrebe i interese svakog djeteta. tj.28. koliko i koja su ga djeca slijedila samo izvršavajući zadatke. na temelju čaga se zajednički određuje tema projekta. odgojitelj procjenjuje planirane aktivnosti: procjenjuje da li je i do koje mjere aktivnost doprinjela ostvarivanju postavljenih zadaća. na osnovi kojih utvrđuje potrebe i interese djeteta. Promatranje treba biti trajna aktivnost.

Te procjene se koriste za prilagodbu kurikuluma zbog udovoljavanja razvojnim potrebama djeteta. Znanja o stvarnom razvojnom stupnju i aktualnim potrebama djece važna su za kreiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog programa. izjave djece i njihove interakcije u bilježnicu. glinom.). Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnog interesa i razvojnog napretka svakog djeteta. Na osnovi bilješki i dokumentacije odgojitelj razgovara sa stručnim timom. Odgojitelj uči o temi koja će se istraživati. . drvom. tako da se dječji razvoj može procijeniti i na osnovi podataka iz odgojiteljevih dnevnih zapažanja i anegdotskih bilježaka o djeci. Praćenje i promatranje treba biti ciljano i sistematizirano. plastikom. snimanjem na magnetofon. Prije sam kratke informacije dobivene promatranjem pisala na papiriće. te tako uče i djeca i odgojitelji. sada bilježim zanimljivosti dobivene promatranjem. . Promatranjem i praćenjem dječjeg razvoja u svakodnevnim aktivnostima može se procjeniti djetetov napredak i njegova postignuća. za komunikaciju s djetetovom obitelji i za vrednovanje djelotvornosti programa. te je potrebno sakupiti mnoštvo informacija i predočiti si sliku djeteta. njihovih razgovora. pitanja. raspraviti s djecom što sve djeca mogu. To je osnova za novi tromjesečni plan. Za svako dijete su evidentirane razvojne potrebe nakon promatranja. praćenja i procjenjivanja prema interesima i prijedlozima djece. U takvom planu je zadovoljen princip individualizacije. kasetofon. Vještinu objektivnog promatranja treba neprestano učiti i usavršavati. 77 . Svaki se korak u istraživanju mora pažljivo bilježiti.što ih sve zanima. zanimanja. što rade i istražuju. kako djeca razmišljaju. promatranje djece je vrlo važno i temelji se na pozornom slušanju djece. Pri izboru teme projekta. Materijal je opsežan i zahtjeva puno vremena i truda. Treba biti dovoljno određenih individualnih aktivnosti da bi procjena bila objektivna. . Ne postoji model primjenljiv za svakog odgojitelja. Ali nemoguće je sve evidentirati. Individualnim pristupom procjenjuje se da li je potrebno i dalje podržavati interes djece. žicom. zapažanja koja valja zabilježiti zapisivanjem. Odgojitelju je to posebno važno jer mu bilješke pomažu u procjeni i interpretaciji zašto je nastao zastoj i kako probuditi daljnji interes djece prilikom rada. što zapažaju i kako se izražavaju u različitim medijima – jezicima ili načinima izražavanja (crtežom. kako pristupiti temi koju su raspravili s djecom. Odgojitelj svakodnevno prati i promatra djecu u odgojno-obrazovnom procesu. Postoji instrumentarij za promatranje i praćenje "korak po korak". videokamerom kako bi odgojitelji imali dokumentaciju o izboru i tijeku rada.

te da sa tog gledišta shvati i intepretira svoje postupke i akciju. Uspješnost aktivnosti procjenjuje se prema interesima djece. igre i učenja predškolske djece. rutine i različiti događaji ometaju odgojitelja i onemogućavaju ga u stvaranju pravilne slike o svom radu. Refleksivni praktičar istražuje svoju praksu.te na osnovi njihovih prijedloga. kada postane refleksivni praktičar. razmjenu mišljenja svih 78 . Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odlučujućeg značenja. očekivanja i predviđanja o mogućnostima učenja i razvoja djece u odgojnim skupinama predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj. Stvarne promjeme će se dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji. mora o njima raspravljati s kolegama (nakon provedenih aktivnosti. Refleksivni praktičar mijenja raspored osnovnog namještaja u svojoj sobi dnevnog boravka i planira aktivnosti na temelju pažljivog praćenja. Pogreške su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmišljanje i refleksiju o tome zašto određeni prijedlozi pretoćeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i što je tome uzrok. potvrđuje ih ili odbacuje. Zbog toga se pokušava osposobiti odgojitelja da sebe zamisli u ulozi djeteta. tj.) ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ? Dječji vrtić je postao mjesto življenja. Prijedloge koje daju djeca ili ideje koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje će se provjeravati u praksi. izgrađuje postupke kojima provjerava teorijske hipoteze.pomagač i to na način da identificira nesklad između odgojiteljevih namjera. stavova i riječi i same realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. kroz dijalog. Njegov stav. stoga se aktivnosti bolje provode u manjim grupama. Uska povezanost s praksom navike. Dječje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su kakva je odgojna implicitna pedagogija. Refleksivni odgojitelj mora razmišljati i vidjeti na drugačiji način svakodnevno okruženje i djecu u grupi i ustanovi. Odgojitelj refleksivni praktičar stalno vrši samoevaluaciju svoga rada. Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada. te postavlja nove. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova. bez straha od pogreške. tj. odgoj i obrazovanje djece. Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktičar potrebna mu je pomoć u procesu promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvješćivanja svojih pogrešaka. U tome mu pomaže pedagog . na osnovi čega donosi nove prijedloge za aktivnosti. promatranja i procjenjivanja interesa djece i njihovih mogućnosti.29. te se vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece i njihovih interesa.

praćenje i analiza odgojnoobrazovnog procesa. Ono mora biti poticajno. One su uglavnom dovršene i definirane i teško se mogu mijenjati. Odgojitelj refleksivni praktičar je onaj koji je sposoban mijenjati i unapređivati svoju odgojno-obrazovnu praksu. 79 . Istodobno je to druga značajka teorije: djeca uče čineći i sudjelujući i nikakve priče odgojitelja ne mogu zamijeniti njihovo izravno iskustvo. inkluzija djece različitih etničkih. drugačije se promatra suradnja s djecom i s roditeljima. ova teorija se stvara i razvija na temelju istraživanja i prakse. One su međusobno vrlo različite iako imaju i nešto dodirnih točaka. U dijalogu s drugim sudionicima odgojitelj treba otkrivati što to djeca objašnjavaju često drugačije nego je on to zamislio. te mora mijenjati to okruženje i istraživati ga. Obje imaju vrlo argumentirano obrazloženje svojih postavki koje su njihovi sljedbenici ne samo prihvatili. usmjeren je na dijete i omogućava razvoj svih dječjih potencijala. a ne samo deklarativno. nego ih vrlo uvjerljivo i uspješno provode u svakodnevnoj praksi. te se drugačije vrši i promatra planiranje. Dokaz takvog stajališta jest činjenica da vas dijete stalno iznenađuje svojim mogućnostima. Obje su uspješne i rasprostranjene po cijelom svijetu. U takvoj zajednici. zanimljivo i raznovrsno kako bi djeca uvijek imala nešto zanimljivo činiti i sudjelovati u aktivnostima. Montessori ili Waldorf. kao i djece s teškoćama u razvoju događa se prirodno ako su posebice odgojitelji ali i ostali članovi stručnog tima zbiljski i istinski prihvatili ovu djecu. posebice neke temeljne odrednice. Za razliku od navedenih. Odgojitelj refleksivni praktičar ima sposobnost smouvida i samoprocjene svoga rada i vrijednosti koje zastupa. uvijek otvoreno i spremno za dopunu ili doradu već stečenih spoznaja o njemu. Ovakav pristup reflektira se na cjelokupnu odgojno-obrazovnu praksu. što znači da nema unaprijed stvorene i razrađene teorije koja se samo primjenjuje u praksi. Dobno mješovite grupe su treća značajka ove teorije. U teoriji "dječji vrtić kao dječja kuća" posebna se važnost daje djetetu u grupi i ustanovi u kojoj djeca uče i žive. One su najsličnije prirodnoj zajednici.suradnika stvarajući tako nove hipoteze i prijedloge koji će se pri idućoj akciji provesti). Svaki bi se trebao zapitati što u njegovoj akciji i uvjetima u kojima se realizira treba mijenjati i kako da ga djeca bolje razumiju i reagiraju. nastoje objasniti odgojnu praksu i dijete u njoj – kroz prizmu svojih teorijskih postavki. nego cjelovito. aktualnih funkcija i sposobnosti. Dijete se nastoji vidjeti ne kroz prizmu neke teorije. velikoj brižljivoj obitelji u kojoj se svako brine o svakome na jedan prirodan način. vjerskih grupa i zajednica. Velike ili već poznete teorije kao npr. Glavna značajka ove teorije je da se stalno razvija i nikad neće biti zatvorena niti dovržena jer se kontinuirano otkrivaju nove spoznaje o djetetu i odgojnoj praksi.

dijete mora znati odgoditi ispunjenje svojih želja. te da se. Razvoj socijalne kompetencije odvija se kroz razvoj sastavnica socijalne kompetencije: regulacije emocija. ponaša primjereno. empatija. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama kako bi uživala u drugima. dok je prijateljstvo dijaloški odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje dijece.30. a pojačavaju se iskustvom: ljubaznost. Vršnjački status je jednosmjeran i mjeri razinu u kojoj vršnjačka skupina simpatizira neko dijete. kad dođe na njega red. Da bi uspješno svladalo to umijeće. Vršnjački status odnosi se na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju njihovi vršnjaci. Dio odgojiteljeve uloge u pospješivanju socijalne kompetencije je pomoć djeci. ali i za odgađanje spontanih reakcija prema potrebi. Premda određenja socijalne kompetencije variraju. konstruktivno usmjeriti i regulirati svoje emocije. zajednicama i širem društvu kojem osoba pripada. Razlikujemo dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost i prijateljstvo. suosjećajnost. te postići dobre razvojne rezultate koji omogućuju zadovoljno i kompetentno sudjelovanje u grupama. te kako podnijeti samoću i kako razvijati prijateljstva. Socijalno kompetentna mala djeca su ona koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve interakcije unapređuju osobnu kompetenciju. najčešće se vrte oko pojedinačne sposobnosti iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. Socijalno kompetentna mala djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik. no prijateljstvo se razlikuje od vršnjačkog statusa po smijeru i specifičnostima. Važno postignuće u ranom dijetinstvu jest razvoj sposobnosti regulacija emocija. prepoznati opasnost. prevladati strah i tjeskobu. Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. Takve im sposobnosti 80 . shvatiti da je čekanje na red očekivano i normalno. Uloga odgojitelja u razvoju dječje socijalne kompetencije je podržavanje dječjeg socijalnog razvoja.) RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA? Socijalna kompetencija je pojedinčeva sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. Razvijanje dječje socijalne kompetencije u predškolskom razdoblju je važno jer socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi. socijalnih znanja i razumijevanja. Kompetentan pojedinac je osoba koja može iskoristiti poticaje iz okružja i svoje osobne. socijalnih umijeća i socijalnih dispozicija (uče se iz modela. velikodušnost. a ona se definira kao sposobnost reagiranja na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi se ostavilo prostora i za spontane reakcije. suradništvo i odgovornost).

Ima problema koji se nemogu riješiti u grupi već zahtjevaju stručnu pomoć kao problem stidljivosti. Mnoga mala djeca izbjegavaju vršnjake s tjelesnim manama. Roditelji i odgojitelji obavezni su pomoći djeci. rane teškoće u socijalizaciji povezane su s njihovom nesposobnošću da se izdignu iznad fizičke pojavnosti svojih vršnjaka. Emocionalni i socijalni kontekst nužan za optimalan tazvoj. optimalna intervencija odgojitelja potiče dječju kompetenciju. Ako vršnjaci odbace neko dijete. npr. Omiljena djeca znaju bolje i jasnije priopćiti svoje namjere. pregovarala ili se pogađala u sukobu s vršnjacima. Djeca većinom spontano prevladaju stidljivost pa je nepotrebno. čije je obilježje kulminacija intenzivne skrbnosti i intenzivna nadzora kao i dobra komunikacija i toplina. Socijalno kompetentna. ispitivati motive koji stoje u pozadini odbijanja druge djece kako bi naučila cjeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju. 81 . izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih. teškoće socijalizacije prigoda su za poduku. Sramežljivost. Treći je problem usamljenost. Odgojitelj mora uvažavati načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: dječji osjećaji zaslužuju poštovanje. a možda i nepreporučljivo požurivati sramežljivu djecu. Jedan od najvažnijih utjecaja na dječji socijalni razvoj jest iskustvo u obitelji. te im otvoreno izraziti svoje osjećaje. za njega je izgubljen bitan izvor socijalnih informacija. interakcija između odgojitelja s djecom model su socijalne kompetencije. vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije. no važnu ulogu imaju i vršnjaci. socijalno se ponašanje razvija u zatvorenom krugu. Alternativni roditeljski odgoj u predškolskoj dobi. povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice. Dijete koje prati od kroničnog i snažnog osjećaja usamljnosti u stanju je emocionalnog stresa.omogućuju da riješe uobičajene sukobe koji se javljaju u igri. no odgojitelji mogu odigrati važnu ulogu u oblikovanju djetetova iskustva s vršnjacima. zahtjevnosti i komunikacije. stvorit će se kroz komunikaciju skrbnosti i nadzora. no ne znači da im odgojitelji ne bi trebali pomoći da prevladaju sramežljivost. važni odnosi zahtjevaju sadržajnost. hrabrenja. Teorije o tome zašto djeca iskazuju neprimjerenu agresiju dijele se na dvije kategorije – teorije deficita i teorije suficita. očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. neka djeca još nisu postigla dovoljnu kontrolu poriva da bi se uspješno naizmjence uključivala u razgovor. samostalna djeca najčešće potječu iz obitelji u kojima se mješaju toplina i nadzor i vlada ravnoteža između bliskosti i rezerviranosti. Za neku djecu. Drugi je problem agresivnosti – jedan od najvećih problema s kojim se odgojitelj mora pozabaviti. socijalna kompetencija kulturološki je određena. Djeca u vrtiću pokazuju razne probleme u socijalizaciji koji mogu imati razne uzroke.

3. Pozivanje na temeljna pravila – u prosocijalnom ozračju ograničenja.to je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgijitelja – da djeci pomogne steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati ozbiljnu i neozbiljnu situaciju. 8. 7.otvorenost je sposobnost odgojitelja da pošteno i bez predrasuda priopći roditeljima vlastita stajališta i da slušaju stajališta djece i roditelja.zadovoljavajući odnosi s vršnjacima se izgrađuju pomoću niza socijalnih interaktivnih umijeća. a time bi se učili odgovornosti i razboritosti. Pojačavanje prosocijalnih umijeća . Cilj svih ovih načela i strategija je socijalno kompetentno dijete.autoritet i povjerenje jačaju kada odgojitelji svoja očekivanja izražavaju jednostavno i izravno. Uspostava autoriteta i povjerenja . Pomoć djeci u prevladavanju nedaća .kada se odrasle osobe odnose prema djeci kao da ih smatraju sposobnima da se upuste u socijalne sukobe i riješe problem na razborit način. 10. Pozitivno etiketiranje dječjih karaktera . Poštivanje dječjih osjećaja . rješavaju djecu prilika da se služe svojom glavom i zdravim razumom. poglavito ako je stidljivo ili nesnalažljivo u društvu sve dok njegovo ponašanje ne predstavlja opasnost i ne smeta drugima. Socijalno kompetentno dijete se upušta u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima.kada odrasle osobe same donose većinu odluka i pravila. Obraćanje dječjem zdravom razumu . 6. koja iziskuju kontrolu emocija i poriva. Postignuće takve kontrole zahtjeva podršku i vodstvo roditelja i odgojitelja. a povjerenje u odraslu osobu se temelji na tome koliko djeca smatraju da odrasla osoba misli to što kaže. 5. očekivanja i pravila vrijede za sve u skupini. Kroz takve interakcije poboljšava vlastitu kompetenciju. 82 . Poboljšano ovladavanje porivima . Otvorena komunikacija s roditeljima . Uvažavanje individualnih razlika . i djeca će sebe doživljavati razboritima i razumnima.pomaže odgojitelju da na dijete reagira pozitivnije što povećava izglede da će se dijete morati poslužiti svojim nerazvijenom socijalnim umijećima. 4. 9. 2.Djelotvorne strategije za poticanje socijalnog razvoja: 1.trebalo bi dopustiti da u određenoj mjeri dijete donosi vlastite odluke.uz jasno davanje na znanje što se od njih očekuje i kakvo je ponašanje poželjno pridonosi zaštiti dječje samostalnosti i integriteta (smanjena je vjerojatnost da će se djeca inatiti i opirati normama ponašanja kako bi sačuvala svoj integritet).

obale rijeka.usklađuje svoje ponašanje s tuđim tako što nalaze zajednički jezik. S djecom predškolske dobi posjećujemo prirodne znamenitosti. pa su mogući i različiti pristupi djeteta istom djeliću okoline. podataka s opisnim tekstovima. knjižnice. te kulturološki razvoj. a koji su važni za spoznajno-doživljajne odnose. ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti. audio i video kazetama. što bi moglo dopunski poslužiti u raznovrsnim preradama i izražavanjima. parkove. stihovima. mora. voćnjake. vrtove. Dalje posjećujemo tržnice. Takvi su posjeti važni zbog dječjeg burnog razvoja i mijenjanja. seoska dvorišta. proizvodne objekte. ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe o dostipnoj i optimalnoj vrijednosti onoga što će se posjetiti. zdravstvene ustanove. ribnjake. livade. slikovnim elementima. materijalnim uvjetima. emocionalni i socijalni. ljekarne. različita čuvstvena reagiranja. Dijete akumulira iskustva koja će se obogaćivati preradama i ekspresijom u različitim vidovima. tjelesnog razvoja i boravka na zraku traži izlazak u vanjski prostor. Odgojitelj mora biti posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obaviješten o mjestu posjeta. koji nastaju u danim uvjetima. raspoloživu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost objekta koji žele posjetiti i mogućnostima zaštite djece prilikom posjeta. Odgojitelj će po potrebi pojednostavniti odgovore prilagođavajući ih stvarnim 83 . razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. Djeca moraju više puta posjećivati isto mijesto. trgovine. iskustva i načini izražavanja. pjesmicama i dr. šume.. no naravno nije moguće predvidjeti što će ih djeca pitati. 31. . . Potrebe djeteta za bogaćenjem. povrtnjake. različita čuvstvena reagiranja. te razgovor s roditeljima. upoznavanjem novoga i istraživanjem nije moguće zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predškolskoj ustanovi. zdravstvene i redarstvene postaje. banke. Broj posjeta koje organizira predškolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece. kupališta. farme. Različite životne zajednice u svijetu prirode i društva moguće je upoznati u njihovom prirodnom okruženju s dinamikom odnosa i zbivanja. turističke i športske objekte. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet. osobito prema dječjoj radoznalosti. Odgojitelj može organizirati sakupljanje mapa. polja. kazališta. pa su mogući različiti pristupi djeteta. Stoga se organiziraju posjeti djece raznim mjestima u okolini. botaničke i zoološke vrtove. Izbor sadržaja može provesti ustanova u cjelini. iskustva i načini prerade i istraživanja. Dobro je reći kakav se odnos od njih prema djeci očekuje. te o tome obavijestiti osoblje. .) POSJETI S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Posjeti s djecom predškolske dobi su važni zbog burnog dječjeg razvoja i mijenjanja. Djeca ostvaruju interakciju s okolinom što se odražava na njihov spoznajni. Potreba kretanja. pošte. Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje će se posjetiti.

neka na poštanskom šalteru zatraži tiskanicu. nakon posjeta zoološkom vrtu ili lovačkom muzeju posjetiti trgovinu ptica. govorno i tjelesno izražavanje. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji. čuditi se. Omogućiti djeci da i aktivno sudjeluju npr. Prerada doživljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. pa biljnu ljekarnu. njihovo upoznavanje. U tijek pripreme. pripada i podsjećanje na ponašanje putem. Javljaju se razlike u preradi koje proizlaze iz činjenice što su različita djeca različito osjetljiva prema doživljenim detaljima. To može biti motivacija za glazbeno. Može se jedino ponoviti posjet istom segmentu kako bi djeca potvrdila i proširila opseg prerade. Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponašanje u određenoj situaciji. Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opažaju ono što je cilj posjeta ali i sve drugo što ih zanima. kao i sam odlazak do destinacije posjeta. 84 . Posjet omogućuje upoznavanje što rade ljudi. likovno. sredstva rada. Treba se prilagoditi dječjem interesu. obraćati im pozornost na bitne stvari. Dječja mašta mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom spoznajnom iskustvenom sklopu. stavove. Posjet likovnom izložbenom prostoru mora se dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom. slikarom) po mogućnosti u njihovom radnom ambijentu. te ih poticati da postavljaju pitanja o onome što ih zanima kompetentnim osobama. Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad grupa šeta pješice i kada se koristi neko vozilo. Također nije isto posjećuju li djeca mjesto prvi put ili su već tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. ne bi trebalo forsirati novi. neka osjeti težinu kacige vatrogasca ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba. radnu okolinu. kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje će se zateći na mjestu posjeta.dječjim mogućnostima poimanja. govorno pratiti situacije i obrazložiti ponašanje prema prometnim pravilima. te da sami objašnjavaju i zaključuju. Treba se dogovoriti što će se djeci demonstrirati i što bi oni mogli sami iskušati manipuliranjem i pokretanjem. zajedno istraživati. Ako su djeca umorna ili zasićena posjet neće imati učinka. A ako su djeca još uvijek intenzivno angažirana preradom iskustva u koja je uključen prethodni posjet. nakon posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu.

Šetnje starije predškolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta. Na šetnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i životinjskom svijetu. u grupi. Kretanje u grupi zahtijeva hodanje u parovima i određeni red. npr. obližnji šumarak ili šumu. Svaka šetnja ima posebnu vrijednost za razvijanje sposobnosti uočavanja. u park. Izvode se u neposrednoj blizini dječjeg vrtića. igrama oponašanja i slično. Upozorit će ih na načine kretanja i na ponašanje na ulici. didaktičke igre. Prije svake šetnje odgojitelj treba provjeriti jesu li djeca prikladno obućena i obuvena u skladu s vremenskim prilikama. Hodanje u parovima traži se samo za vrijeme kretanja ulicom. igrama i svojim zapažanjima na šetnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. Neke doživljaje izražavaju u raznovrsnim aktivnostima. ta da svi zajedno prelazimo ulicu. igre loptom. Na šetnju odlazi grupa zajednički. Preporučije se da su s djecom mlađe predškolske dobi na šetnji dva odgojitelja. opisima. odgojitelj organizira raznovrsne pokretne igre. npr. Boravak na svježem zraku za vrijeme šetnje u svako godišnje doba povoljno utječe na zdravstveno stanje djece i na njihov tjelesni razvoj. što predškolsku djecu umara. Odgojitelj djecu priprema za šetnju. Za vrijeme šetnje djeca mogu razgoverati. pravila hodanja ulicom. sadržaju i organizaciji najjednostavniji oblici neposradnog upoznavanja okoline. na dječje igralište. a imaju određen cilj. zapažanja i za buđenje dječje radoznalosti.32. obavezno stanu i pričekaju odgojitelje i ostalu djecu. posebno onu mlađe dobi. 85 . Zato odgojitelj vodi djecu na mjesta gdje se mogu poigrati i razonoditi. a mlađe predškolske djece od 10 do 15 minuta. obližnji trg i slično. igre s prirodnim materijalima. te usvajaju da na rubu pješačke staze. Odlazak u šetnju djeci je radostan doživljaj. postavljanju zagonetki. Šetajući djeca usvajaju naviku kretanja na ulici. Prve šetnje mlađe predškolske djece organiziraju se tek pošto su se djeca međusobno upoznala. užetima i rekvizitima što su ih djeca ponjela sa sobom. O doživljajima. S djecom predškolske dobi preporučuju se kratke šetnje.) ŠETNJE I IZLETI DJECE? Šetnje u prirodu predškolske djece po svom su trajanju. srednje 20 minuta. Za vrijeme boravka na zraku na mjestu planiranom kao cilj šetnje. Prije polaska odgojitelj će s djecom razgovarati i najaviti im odlazak u šetnju i mjesto šetnje. Na mjestima gdje nema opasnosti od prometa i gdje su samo pješačke staze dopušta se djeci slobodnije hodanje. crtežima. a podsjetit će ih i na objekte promatranja. ali ne mogu vikati i bučiti. U toku šetnje djeci je potreban kraći odmor koji sadrži izmjenu aktivnosti. Već u mlađoj predškolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u grupi. ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. prije prelaska ulice.

2. Imaju pedagoško opravdanje i vrijednost.Osim pedagoškog karaktera šetnja ima i rekreativno-zabavni karakter. Preporučljivo je da se izleti organiziraju po mogućnosti u svako godišnje doba na ista mjesta kako bi djeca doživjela kontinuitet promatranih pojava ili promjena. 3. etapa – korištenje doživljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu. Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogućnosti djece u skupini. igru. Odgojitelj određuje odgojno-obrazovne zadatke izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću i konkretnim planom rada svoje odgojne skupine. U dječjim vrtićima izleti se organiziraju kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni. etapa – priprema djece i roditelja. Izleti u neposrednu okolicu prirode provode se sa srednjom i starijom predškolskom djecom. te tako utvrđuju i proširuju stečena iskustva. Odgovornost za pripremu i izvođenje nosi odgojitelj. etapa – izvođenje izleta. Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. Za predškolsku djecu pogodnija su putovanja autobusom. zna što će djeca tamo vidjeti i kako će se doživljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Izleti u predškolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe dnevnog boravka upoznaju prirodu. eksperimentiranje i provjeravanje. U praksi je dječjih vrtića uobičajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece. On planira mjesto i vrijeme izleta i određuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. etapa – organizacijske pripreme za izlet vrši odgojitelj. Zbog toga odgojitelj prethodno upoznaje mjesto predviđeno za izlet. rad ljudi. promet. Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. U slučaju ružnog ili kišovitog vremena izlet treba odgoditi. Sve te detalje mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvođenje izleta. Odgojitelj zna zašto je izlet predviđen baš u to vrijeme i na tom mjestu. okolinu. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti mjesto gdje će djeca ručati i mjesto gdje će se djeca poslije ručka odmoriti. 4. Priprema za izlet ima nekoliko etapa: 1. mogućnost prijevoza i sl. Za vrijeme šetnje djeca imaju mnogo mogućnosti samostalnog pronalaženja objekta i pojava za promatranje. kulturno-povijesne spomenike i sl. jer olakšavaju dolazak na odredište i manje zamaraju djecu. pripremiti se za rukovođenje promatranjem i za objašnjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi. i što treba ponijeti s obzirom na teren. Odgojitelj predviđa što će sve djeca promatrati i što mogu skupiti ovisno o godišnjem dobu. Mlađa predškolska djeca u pravilu ne sudjeluju u izletima ostalih grupa u dječjem vrtiću. trajanje izleta. Potrebno je upoznati teren za igru. Na roditeljskom sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagošku vrijednost izleta 86 . uvjeti djećjeg vrtića.

Kada su stigli na cilj. U dječjem vrtiću nastavljaju se promatranja donešenih predmeta i razgovara se o onome što su djeca vidjela i doživjela. modeliranjem. u koje će se povremeno uključivati i odgojitelji. a mogu se pozvati i roditelji. U predškolsko doba nije potrebno suviše izleta.i njegovu potrebu. odlaze promatrati predviđene objekte ili pojave. odgojitelj dopušte djeci da se najprije odmore i snađu u novom prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. U nekim aktivnostima djeca izražavaju doživljaj izleta slikom. Priprema stvara vedro raspoloženje kod djece što pozitivno utjeće na razvoj i govor djeteta. uspoređuje pojave. izvodi jednostavne zaključke i potiče djecu na mišljenje. raspored dana i života djece u vrtiću. Na izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove. Nakon stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sređuju i proširuju na zanimanjima ili projektima. Izleti u predškolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red. kretanjem ili verbalnim opisivanjem. ali je vrijednost stečenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj postavlja djeci pitanja. Odgojitelj ih upoznaje kamo će ići i što će tamo vidjeti. Tek nakon kraćeg odmora ispunjenog vedrom igrom. Djecu također treba pripremiti. Nakon završenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre. Treba ih upozoriti na ponašanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. ali ni bez njih ne može dječji vrtić potpuno ostvariti zadatke programa odgojno-obrazovnog rada. 87 . S povratkom kući ili u dječji vrtić izlet nije završen.

te u kojima će zadovoljiti svoje opće i specifične potrebe koje su pretpostavka cjelokupnom razvoju njegove osobnosti. kako u zadovoljavanju osnovnih potreba. da se svako dijete osjeća kao pripadnik odgojne zajednice. odgojitelji počinju s odgojnom grupom. Puno je načina na koje se može stvoriti zajednica u grupi. Sposobnost socijalne osjetljivosti može se razviti poučavanjem. Uloga odgojitelja je pobrinuti se.33. a djeca neoštećena integriteta će čuvati tuđi integritet. roditelje i odgojitelje te širi kontekst odgojno-obrazovne institucije i društva. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama. te kako steći prijatelje. Vrlo važno postignuće u ranom djetinjstvu je razvoj sposobnosti u kontroli emocija. tako i u zadovoljavanju emocionalnih potreba. intelektualne. pa tako i druge djetetu važne osobe moraju djetetu dati do znanja da je vrijedno onakvo kakvo jest. Malo će dijete. U želji da izgrade zajednicu za zajednički život djece. Zdrav i razvijen osjećaj samosvijesti dovodi dijete do zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. ali i s odraslim osobama. pažena djeca će skrbiti za druge. potencijalno sposobnog i kreativnog subjekta. kako prevladati strah. jer djeca kopiraju i oponašaju odrasle osobe koje ih okružuju. emocionalne. psiho-socijalno i odgojno biće. tj. Dijete je ljudsko i društveno biće. a ujedno i rade na izgradnji zajednice koja bi obuhvatila djecu. Samosvijesno dijete 88 . Uvažavana djeca će uzvratiti uvažavanjem. kao cjelovito biološko. To su dva osnovna potkrepljenja za razvoj dječje samosvijesti. Na dijete treba gledati holistički. socijalne i druge potencijale. Odgojitelji.) POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEČJE KOMPETENCIJE? Socijalna kompetencija je sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih i recipročnih odnosa djeteta s vršnjacima. To je prvi i najkrupniji korak u pomoći djeci da postignu socijalnu kompetenciju i socijalno samopouzdanje. Socijalno kompetentna djeca su ona djeca koja se upuštaju u zadovoljavajuću interakciju sa svojim vršnjacima. što znači da se vještina socijalne komunikacije može naučiti. Kako bi se te osobine mogle razvijati djeci trebaju odrasli koji se ponašaju ljudski i društveno. Dijete s visokim stupnjem samosvijesti na neuspjeh neće reagirati dramatično doživljavajući čitav svoj identitet kao neuspjeh. kako uživati u drugima. ali će i postepeno učiti kroz komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima. Nužno je da odgojitelj usmjeri odgoj predškolaca u pravcu kreiranja takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima će dijete uspješno razvijati svoje tjelesne. kako podnjeti samoću. trebati pomoć odraslih. Socijalno sazrijevanje počinje i nastavlj se tokom čitavog ranog djetinjstva. te moraju "vidjeti" i potvrđivati dijete.

te time odrediti naše granice. Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da djeca koja su povučena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. Isto se mora istaknuti da miješanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne blagodati. dovode odgojitelje u idealan položaj u kojemu mogu unaprijediti dječji socijalni razvoj. istraživanja pokazuju da su djeca više izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno. Optimalna intervencija odgojitelja potiče socijalnu kompetenciju. bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji članovi grupe. To je prvi jezik kojim djeca počinju govoriti. Spontane i neizbježne teškoće socijalizacije. Za zdrav i harmoničan razvoj potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. Interakcija između odraslih i djece uzajaman je proces učenja u kojem je stupanj ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. Osim toga. Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika za pružanje i primanje pomoći. Ono što se nauči o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom mješane dobi. razlikuje se od onoga što se uči u grupama iste dobi. Premda je intervencija u takvim situacijama važan dio uloge odgojitelja. te jedno i drugo na svoj način pridonosi djetetovu razvoju. ne bi ih se trebalo. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi. Važnost interakcije u grupama s djecom mješane dobi ne odriče važnost interakcije između djece iste dobi. Djeca koja imaju problema u odnosima s vršnjacima često ostvaruju i održavaju kontakte s mlađom ili starijom djecom. Osobnim jezikom možemo izraziti naše osjećaje. odgojitelj omogućava djeci postavljanje granica. potpuno eliminirati. češće intervencije nisu nužne i poželjne. Kako bi podržao razvoj dječje kompetencije. a vjerojatno ih se i ne može. Sukobi su neizbježni između članova bilo koje stvarno suradničke skupine djece. nego u grupama iste dobi. Načelo optimalne intervencije može se izraziti na slijedeći način: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako česta da djeca malo kad dobiju priliku sama rješavati svoje 89 . reakcije i potrebe. Poput svih umijeća i socijalna se poboljšavaju praksom. Odgojitelj treba odgajati djecu s naglaskom na osobnu odgovosnost (odgovornost za vlastiti život) jer će tako djeca razviti visok stupanj društvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima). Vjerojatno će djeca poboljšati svoje socijalno umijeće budu li imala prilike vježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine. a uz to tu je i dodatna prednost šireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama. a da bi ga razvilo nužni su mu odrasli.ima visok stupanjsamopoštovanja.

.očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. Načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: . da djeci pomognu steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati između ozbiljne i ne tako ozbiljne situacije. Za neku su djecu prijetnje znak da je odgojiteljev autoritet slab. pravila i očekivanja vezanih uz sudjelovanje u životu skupine). i da je ono vrijednost po sebi koju odgojitelj prihvaća u svojoj osobitosti i kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti.socijalna kompetencija je kulturološki određena (djeca odrastaju u raznim kulturama koje propisuju što i kako se nešto smije ili nesmije). Kad je riječ o prijetnjama valja reći da je teško smisliti prijetnju koja bi odgovarala težini nepoželjnog ponašanja. Nekih postupci ne postižu odgojnu svrhu. .probleme.poštivanje dječjih emocija. . U promatranju djece 90 . Odgojitelj razvija kompetenciju djeteta odgajajući ga po načelima humanističke razvojne koncepcije. poslije se nećeš moći igrati svojim omiljenim kockicama). prazne prijetnje (ako se sad ne pridružiš nama. a i imaju negativne učinke: npr. Odgojitelji odgojno djeluju na dječje osjećaje i emocije načinom na koji reagiraju na njihova očitovanja. Ako se neko dijete požali da ga neko drugo dijete ne voli.izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih (ozračje skupine najbolje je ako ga obilježava neposredna i izravna komunikacija odraslih i djece u svezi normi. ali i podsjetiti da ima još prijatelja.važni odnosi zahtijevaju sadržajnost. U prethodnom tekstu predočili smo dokaze da predškolsko razdoblje predstavlja kritično razdoblje za razvoj socijalne kompetencije: propuste li djeca taj vlak. ali dovoljno česta.interakcija odgojitelja s djecom model je socijalne kompetencije. . Promišljene odluke o tome kad se držati po strani i dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umiješati. Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar grupe i stalno prati napredak svakog djeteta. Stoga je primjereno da odgojitelji ocjenjuju djetetovu socijalnu kompetenciju tijekom tog razdoblja. . kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na djetetove interaktivne stilove. ovise o pozornom promatranju interakcija. mogu imati doživotne posljedice. odgojiteljica može priznati da to nije ugodno. ili mu može dati do znanja da je njoj drago da je i on dio njezine grupe. kako nijedno dijete ne bi postalo žrtvom negativnog začaranog kruga. To je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgojitelja. Npr. . a to znači da je u središtu odgoja dijete. malu djecu vršnjaci ne moraju baš uvijek simpatizirati ili prihvaćati.socijalno ponašanje razvija se u zatvorenom krugu (individualni obrasci socijalnog ponašanja izazivaju reakcije drugih koje potiču još više takvog ponašanja i učvršćuju ga).

Shvatimo li da motivacija dolazi iz našeg svijeta kvalitete i kada shvatimo kako to funkcionira. ali samo na kratko vrijeme. prijetnja. a ta vještina je potrebna za samopomoć. a taj je . jer analiza dolazi iznutra.omogućiti djetetu da iskusi taj svijet. uspoređivanje. Trebamo upamtiti.) ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMOĆ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Dječji je svijet prostor neslućenih mogućnosti.moramo imati na umu da je dječja dob važan čimbenik u donošenju odluka o tome treba li socijalno ponašanje nekog djeteta podobnije promatrati (pratiti). Najčešća nedjelotvorna ponašanja koja odrasli koriste kada pokušavaju pomoći su: zanovijetanje. informira. vikanje. Ono što odrasli nazivaju pomoć. kritiziranje. 34. s četiri godine one su još nejake. Zadatak odgojitelja je da djeci pomogne da postanu odgovorni i samostalni. a ne iz nekog vanjskog izvora. To su osnovna pitanja koja odgojitelji. govori im ono što ih zanima te pomaže u traženju odgovora usmjeravajući ih kako pronaći pomoć i kome se obratiti. Ova su pitanja srž samoprocjene. On djecu potiče. a čvrsto staju na svoje noge sa šest ili sedam godina. DONOSI LI MOJE PONAŠANJE TO ŠTO ŽELIM. laganjem. ignoriranjem ili ljutnjom. Često ponašanja odgojitelja. pruža nam se prilika da to saznanje iskoristimo i pomognemo djeci da si sama pomognu. Jedan od razloga zašto se tako ponašamo prama djeci jest taj. Samoprocjena je najdjelotvorniji naćin motiviranja promjene u ponašanju. odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje. Zbog toga djeci treba pomoći da nauče razviti odgovorna ponašanja koja će im omogućiti zadovoljenje svih potreba. propovijedanje. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga mora iskusiti i upravo tu leži zadatak odraslih. vikanjem. batine. a to je najbolje ostvariti primjerom i izborom djelotvornih i neprisiljavajućih ponašanja. ŠTO RADIM KAKO BI POSTIGLA TO ŠTO ŽELIM. odaje priznanje. a da pri tome ne ometaju zadovoljenje potreba drugih. možemo evaluirati sami sebe. roditelja i drugih odraslih koji žele pomoći djeci uopće nisu djelotvorna. samostalnosti i uspjeha. odgovornosti. Pitanja koja možemo postaviti samome sebi: ŠTO ŽELIM. kažnjavanje ili optuživanje. zdrave slobode. 91 . da baš kao i odrasli i djeca imaju loše dane. što su takvi prisiljavajući postupci ponekad djelotvorni. burnim reagiranjem. što rezultira povlačenjem djece. uništavanjem predmeta. prijateljstva. često je nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako roditelji. Kada shvatimo da smo motivirani iznutra. Začetak nekih socijalnih kompetencija javlja se s tri godine. Svi mi nastojimo da "stvarni svijet" bude što više nalik savršenom svijetu (ili svijetu kvalitete) iz naše glave. Samoprocjena je zapravo postavljanje pitanja samome sebi i davanje iskrenih odgovora. Takvi postupci najčešće pogoršavaju odnose s djecom i povrijede ih. Treba ga naučiti kako ući u svijet sreće. te uključuje usmjeravanje pažnje na vlastitu percepciju na razini vrijednosti.

Mi možemo još pripomoći formirajući pano sa slikama uspjeha kojeg čine slike djece pored onoga što su napravili dobro. iznutra. Tako ih učimo povezivati osjećaje s onim što rade. npr. te pokazavanje najboljeg puta do odgovora koji žele. izradom popisa ljudi koje voli. te im pomoći razviti što veći spektar djelotvornih ponašanja kojima će uspješno zadovoljiti svoje potrebe (npr. dijete koje se ponaša neprimjereno (agresivno) možemo preusmjeriti na aktivnost koja mu omogućuje da zadovolji baš onu nezadovoljenu potrebu koja je izazvala neprimjereno ponašanje). Pomaganje djeci da si sami pomognu jako se razlikuje od tradicionalne metode prema kojoj djeci govorimo što i kako treba raditi. kompromisi. te proanalizirati sebe i svoje postupke. Treba im postavljati pitanja koja će ih dovesti do njihove samoprocjene. tužni. nego iz kritiziranja. Treba odati priznanje kada djeca koriste djelotvorna ponašanja kao što su: odgovorno ponašanje. te kako onda izgledamo (lica u ogledalu). Osjećaj sreće povezuje se sa zadovoljenjem svojih potreba. Ona je najdjelotvotniji način motiviranja promjene u načinima ponašanja. radosni. moji izbori. odnosno to je pružanje informacija o onome što žele znati. Eliminiranje ovog tradicionalnog načina pomoći koji prisiljava djecu da rade nešto što odrasli misle da trebaju. postavljanje ciljeva. te izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva. zahtjeva veliki napor i rad na sebi. i slično. Kada im pružimo priliku da se sami pogledaju veća je vjerojetnost da će promjeniti svoje ponašanje. što činim iz zabave. Naučiti ih da svako ponašanje ima i posljedice. odnosno da si sama pomognu doći do tog cilja. stvari koje činim dobro. Ako želimo pomoći djeci da postanu odgovorna i samostalna. moramo ih voditi koristeći djelotvorna neprisiljavajuća ponašanja. jer analizira ponašanja. Informiranje se odnosi na pomaganje djeci da odu tamo gdje žele. Djeca nauče više iz primjera. 92 . održavanje obećanja. Kroz različite aktivnosti moguće je upoznati dijete s osnovnim potrebama koje će ih motivirati kroz cijeli život. Nakon signala odabire ponašanje. poticanje i odavanje priznanja. ili ljuti. a ne kao izvanjski utjecaj. a to su: informiranje. kako znamo da su sretni.roditelji i drugi odrasli trebaju postaviti prvo sebi. Djeci treba pomoći da nauče kad izabrati ponašanje koje će ih dovesti do toga da se osjećaju sretni i zadovoljeni. dolazi iz djetetove glave. Kroz ove se aktivnosti razvija slika o sebi što je vrlo važno u odgoju za samopomoć. U ovom slučaju negativni signali su poruka koju dijete dobiva kad ne dobiva ono što želi. pregovaranje. donošenje odgovornih odluka. Pomažu djeci da se osjećaju sposobna. kompetentna. Kroz aktivnosti razgovaramo s djecom o osjećajima. Djecu učimo prepoznati pozitivne i negativne signale koje dobivaju. Odgojitelj koji potiče djecu primjećuje i pozitivno komentira i male stvari. Djecu možemo naučiti samoprocjeni pitajući ih koliko su zadovoljni nečim što su uradili ili nacrtali. dopušta djeci da primijete kako obraća pažnju na njih i da mu je važno što ona govore. vođenje računa o sebi i drugima. kako bi mogli na osnovu toga krenuti u odgajanje djece za samopomoć.

možemo ih informirati o onome što žele znati. pregovaraju. njihovu vlastitu ljubav za sebe i snove koji će učiniti njihovu dugotrajnu potragu za srećom vrijednom truda. kada vode računa o sebi i drugima. kada su fleksibilna i postižu kompromise. 93 . kada se odgovorno ponašaju.Važno je djeci odavati priznanja kada koriste uspješna djelotvorna ponašanja. poticati ih kroz težak proces odrastanja i odati im priznanje za njihova djelotvorna i uspješna ponašanja. tj. Istinski biti uključen u dječje aktivnosti. Naša uloga u životima djece je da im pomognemo pronaći njihovu unutarnju snagu. jer i dijete i odrasli imaju svoje predodžbe o odnosima između njih samih. radnje i ponašanja znači provoditi vrijeme s djecom i razgovarati o stvarima koje su njima važne. U odgoju za samopomoć cilj nam je odgojiti djecu koja će si sama pomoći postati samostalna i odgovorna za ono što rade i za svoju sreću na dulji rok. Najbolja pomoć koju im možemo pri tome pružiti je ta da se ponašamo kao uspješni voditelji. Uključenost može biti teška i komplicirana. što znači da je potrebno djelovati i aktivirati se. U odgoju djece za samopomoć nužna je uključenost.

) LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDŠKOLSKE DJECE? Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. Zimovanja su oblik organizacijskog višednevnog boravka u prirodi. upućuje ih se na ostale prostorije koje će koristiti.). Roditelje se informira o mjestu boravka. Međutim. što će ponijeti. opremljenosti objekta. te o aktivnostima koje će se provoditi. zaštite i pomoći kada mu je potrebna. Odgojitelj informira djecu o kućnom redu i rasporedu dana. o gradu ili mjestu boravka. kako će to izgledati. Nakon toga slijedi sastanak s roditeljima. bolesti na koje treba pripaziti. o moru. broji dane do polaska na kalendaru. odgojiteljima i stručnim suradnicima. sa smještajem u čvrstim objektima. . Zajedno s djecom planira što će raditi. mjestu i danu polaska. smještaju djece (adresa. Važno je voditi računa o dobi djece. o ljudima. Odgojitelj djeci daje što više mogućih informacija o ljetovanju ili zimovanju. Za uspješno organiziranje ljetovanja i zimovanja predškolske djece potrebno je već par mjeseci unaprijed započeti s pripremema. razgovara o tome što im je sve potrebno i zašto. i to najčešće u planinama. Po dolasku. Odgojitelj već tijekom priprema za ljetovanje ili zamovanje dijete ohrabruje na odvajanje. te se zajedno s njima priprema za aktivnosti. djeca se smještaju po sobama. sa sigurnim komunikacijama. zimovanja se mogu provoditi i u primorskim krajevima. te je potrebno voditi brigu o klimatskim uvjetima (prednost stabilniji klimatski uvjeti) i naposlijetku o pravodobnoj i pravilnoj pripremi opreme. rijeke ili u planinama). skuplja materijale i igračke. . trajanju boravka i cijeni boravka). Najprije je potrebno pravodobno obavijestiti roditelje (npr. na sve oblike samostalnog ponašanja. priča im sve što zna o odmaralištu. a sam predmet promišljanja je kako uspješno osmisliti i provesti višednevni boravak djece u novom okruženju. o planinama i sl. pita ih što bi oni željeli. jer što su djeca mlađa mjesta ljetovanja i zimovanja moraju biti bliža. tj. te im skreće pozornost na odrasle u odmaralištu koji brinu o njima. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom što će taj dan raditi. telefonski broj). što znači u uvjetima bez snijega. te prikuplja potrebne podatke o djeci i roditeljima (adresa. uz jezera. brojevi telefona.35. Odgojitelj proučava plan ljetovanja ili zimovanja. dobro osmišljenim plakatima na oglasnim pločama sa osnovnim podacima o mjestu boravka. dakle na snijegu. . te stimulira sve što potkrepljuje pozitivnu sliku djeteta o sebi uz jasno naglašavanje spremnosti pružanja sigurnosti djetetu. 94 . Djeca predškolske dobi ljetuju u ljetnim mjesecima izvan mjesta stalnog boravka (na moru. da su sva djeca smještena na istom mijestu.

Planirane sadržaje i aktivnosti treba organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. ali i potrebama. savladati i naučiti što kasnije mogu primjeniti u svakodnevnom životu. njihovom odmoru. . uz jezero ili rijeku. dio sadržaja aktivnosti treba biti vezan uz vodu. a dio uz otvorene sportske površine u prirodi. mogućnost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u mjestu stanovanja nemaju uvjete. razvijati kreativnost. -LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore. svježem zraku (što pridonosi unapređivanju zdravlja). osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim uvjetima što pozitivno utječe na unapređivanje njihova zdravlja i na poboljšanje cjelokupnog organizma. Ako se ljetovanje provodi na moru. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. igre uz korištenje prirodnih prepreka i terena. obuka neplivača. i tako unaprijede razvoj svog organozma. zabavi i dječjem odmoru.aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: prirodni oblici kretanja. -ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore. šetnje. Sve aktivnosti podređene su razonodi. provođenje većeg dijela vremena na čistom. osobito aktivnim odmaranjem u prirodi. Razlikujemo sljedeće sadržaje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju: . Sadržaji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provođenje aktivnosti na sportskim terenima. .na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja. izleti. Na zimovanju djeca mogu mnogo saznati.aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi. "orijentacijcko" pješačenje. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. Realizacija predviđenih aktivnosti i sadržaja treba biti podređena zajedničkoj razonodi djece. pokretne igre. klizanje na 95 .Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. ali i njihovom obrazovanju. zelenim površinama. u prirodi. Kao sadržaji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti: . natjecanja. igre na snijegu. boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom što djeci omogućuje spoznavanje i doživljavanje prave vrijednosti života u kolektivu. sanjkanje na ravnom i niz brijeg.aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi. njegovati inicijativu drugih. U izboru sadržaja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima života i rada u ljetovalištu. samopouzdanje i samostalnost. Prednosti organizacijskog zimovanja su višestruke: boravak djece u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. igre u vodi. aktivnosti na ledu bez klizaljki. uz vodu i u vodi. interesima i željama djece. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. rekreativne aktivnosti.

igrei zadaci u rukovanju. -da aktivnim odnosom u prirodi zadovolje svoje interese. 96 . te sabire zapažanja odgojitelja. skidanju i pospremanju odjeće i obuće. Osnovne vrijednosti koje odgojitelj može i treba afirmirati tijekom sudjelovanja djeteta u takvom programu su zadaće u vezi općeg razvoja djeteta. kvizovi znanja. Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. ali istovremeno predstavljaju priliku za savladavanje tih problema. roditelja i dojmove djece. sniježno gradilište. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. socijalne i humane navike i staknu nova znanja. Specifičnosti višednevnog boravka djeteta izvan obiteljskog doma nose izvjesne teškoće i opasnosti za dijete. -da se maknu iz svakodnevne sredine i okrenu prirodi. slikanjem ili modeliranjem. -da se bave aktivnostima za koje u vrtiću ili kod kuće nemaju uvjeta. izleti. Ljetovanja i zimovanja su djeci višestruko korisna jer im omogućavaju: -da na organiziran i zdrav način provode slobodno vrijeme. razvijati kreativnost. Po povrtku djece s organiziranog višednevnog boravka potrebno je s djecom preraditi doživljaje i osjećaje. njegovati inicijativu drugih. Bavljenje različitim sadržajima i aktivnostima na snijegu i ledu. -da u krugu svojih vršnjaka dožive i spoznaju život u kolektivu i sve što ga prati. natjecanja. samopouzdanje i samostalnost. Sve aktivnosti podređene su razonodi. prikazivanje filmova i dijapozitiva. Od najranijih dana djeca se na vlastitom iskustvu uče da je aktivni odmor najprirodniji i najbolji način odmaranja. uz vodu i u vodi djeci omogućuje zadovoljavanje bioloških potrebe za kretanjem. -da obogata svoja iskustva. likovno izražavanje crtanjem. radne. šetnje. dječji plesovi. tjelesne aktivnosti uz glazbu. skijanje. zabavi i dječjem odmoru. odgojitelj valorizira program. hodanje na skijama.ledu. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. odijevanju. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca.u zatvorenom prostoru: elementarne igre. . želje i potrebe i tako unaprijede svoje zdravlje.

Postoje i mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da se djeci pomogne da socijalno sazru. ako se oni ne riješe na vijeme mogu se namnožiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. tj. a stariji poučavajući svoje mlađe prijatelje organiziraju svoje znanje i potvrđuju kompetenciju. Općenito je u mješovitoj dječjoj skupini razlika djece u godinama između dvije i tri godine. Grupe iste dobi se općenito smatraju standardnim načinom formiranja grupa. ali i djeca koja nisu iste dobi. odnosno isprobavati različite uloge s raznim dobnim ljudima. isprobavati različite uloge s ljudima raznih dobi. Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom. 97 . Kroz njih se može pratiti kako ideje jednog djeteta potiču na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta. odnosno kako se početni iskaz širi. Prigode za takvu interakciju dostupne su isključivo u mješovitim dječjim skupimana. suradnički rad i još neka druga socijalna umijeća dolaze više do izražaja u mješovitim dječjim skupinama. partnera ili više njih koji će sudjelovati s njim u aktivnosti. Dijete koje ima probleme s disciplinom ili ponašanjem često je od svojih vršnjaka odbačen pa tako biva odsječen od druženja i socijalno povratnih informacija nužnih za trajni razvitak socijalnih umijeća. Pri tom u njegov izbor mogu ući vršnjaci. Intelektualni razvoj. vodstvo. odnosno mlađi ili stariji prijatelji. obogaćuje. Istraživanja su pokazala da su djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. Dijete spontano bira vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti. odgojitelja i roditelja. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. Tako djeca različite starosti izmjenjuju svoja iskustva. nego u grupama iste dobi.36. koji je prisutan u međusobnoj interakciji djece različite dobi. Skrbnost. posebno u ranom djetinjstvu.) ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA DOBNO MJEŠOVITE DJEČJE SKUPINE? Vrtić je mjesto i oblik zajedničkog življenja djece. pojašnjava i na kraju prihvaća od čitave grupe koja u njemu sudjeluje. dobro se očituje razvojem zajedničkih projekata. ali to nije jedini način. mlađi uče od starijih. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Grupiranje djece tako da se obuhvati što veći raspon godišta vraća nas u dane škola s jednim razredom i više naraštaja. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. Takav ustroj ima stanovite prednosti za dječji socijalni i intelektualni razvoj. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima.

One potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. i socijalna se poboljšavaju praksom. Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima će se moći odvijati interakcija djece mješovite dobi.organizirati skupinu koja će svojim polaznicima pružiti različite mogućnosti za doživljaje i igru.Pozitivni efekti zajedničkog druženja djece u mješovitim skupinama primjećuju se i na planu njihovog socijalnog razvoja. odnosno rado prihvaćaju skrb svojih starijih prijatalja. Socijalna umijeća i dispozicije. druženje i učenje. 98 . Grupe djece mješovite dobi osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u život svoje odgojne skupine. sitnih postupaka u igri i u radu. ali i iste dobi. kao što su pružanje pomoći. osiguravanje vodstva. . fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom materijala omogućiti djetetu. pa do svakodnevnih. Mješanje djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati i ostvariti. što pogoduje razvoju zajedništva.pažljivo promatrati učestale aktivnosti. s kojima se inače vole družiti. Stoga. Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mješovite dobi. bez obzira na to jesu li malađi ili stariji članovi grupe. a koja se može prepoznati već u vrijeme prolagođavanja novog djeteta na vrtić. koji prate dječja zanimanja. ali i velik izazov.realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i interesima djece. . koje su djeca u određenim prostorima sama inicirala. Jedna od prednosti mješovitih skupina je i ta da djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem nekoliko godina. Starija djeca se vole brinuti o mlađoj. osmisliti i ostvariti vrtićko okruženje koje će svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovitom dobi.: . Jedni i drugi pri tom doživljavaju prirodnost bivanja s drugima. i to svakom pojedincu. Mlađa djeca osjećaju se zaštićenima. ljubavi prema drugima) moraju se prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva. te iskazivanje altruizma (nesebičnosti. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. odnosno interesnih kutića s mogućnošću njihovog polifunkcionalnog korištenja uz nabavu potrebnih materijala. Poput svih umijeća. Vjerojatno će djeca pospješiti svoju socijalnu umješnost budu li imala prilike uvježbati široki raspon socijalnih ponašanja. suradnički rad. možda nije slučajnost da dokazi ukazuju na to da će socijalni razvoj biti ubrzan u grupama s djecom različite dobi u odnosu na one iste dobi. npr. .rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih. kako bi im mogli pomoći u realizaciji njihove ideje. Složen je odgojiteljev zadatak. igrajući pri tom razne zaštitničke uloge i razvijajući osjećaj strpljivosti i odgovornosti.

a posebno za djecu koja imaju ograničeno iskustvo. jačina stresa i vrijeme potrebno za uspješnu prilagodbu može se jednostavno odraditi ako odgojitelji planiraju i rade zajedno na uvođenju ugodnih prelazaka. Takva suradnja je dobro došla odgojitelju u čiju skupinu će se dijete uključiti jer će takvo dijete biti bolje pripremljeno i manje preplašeno. Odgojitelj od kojeg dijete dolazi također ima koristi od održavanja stručnih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadaću jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi. 37. bilo bi dobro organizirati da u jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Prilikom prelaska u vrtić odgojitelj s njima ostaje i dalje pa se tako djeci olakšava prelazak.slijedeće godine ćeš biti u dječjem vrtiću i neće ti se dopustiti da to radiš. . Primjereniji pristup je omogućiti djeci iskustva iz prve ruke.) POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEČJI VRTIĆ? Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrtić često dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog boravka. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih. Cilj predškolskog odgoja je pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Prelazak djeteta iz dječjih jaslica u dječji vrtić u trećoj godini života može izazvati stres.u vrtiću ćeš se morati koristiti čašom kao veliki dječak. te pribilježiti sličnosti i razlike na koje će djecu pripremiti. Posjeti mogu biti dogovoreni za djecu i roditelje. Međutim. Da se osiguraju uspješni prijelazi valja održavati komunikaciju i suradnju između osoblja različitih programa. Odrasli koji posredno ili neposredno sudjeluju u provođenju odgojnoobrazovnog procesa trebaju znati da formiranje mješovite skupine nije samo po sebi cilj. prvenstveno posječujući novu vrtićnu prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja.bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš to morati znati kada počneš ići u stariju skupinu. Nažalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim životnim promjenama. Djetetu 99 .izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim aktualnim razvojnim potrebama. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre. Dvoznačna upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju povećanom uznemirenošću u odnosu na promjenu. Prijelazi djece mogu biti olakšani ako odgojitelj u jednom programu kao što je jaslički rade zajedno s odgojiteljima gdje će djeca ići u dječji vrtić. odnosno interesu. Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima: . .

Kao rezultat javne rasprave donešen je Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima. Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrtić je: . onda ne bi smjelo biti dijeljenja djece različitog religijskog podrijetla.bezbolna separacija i bolja adaptacija. U konkretnoj odgojiteljskoj praksi posebno treba pripaziti na to da se djeca koja pripadaju nekoj nekatoličkoj vjerskoj zajednici ne bi u svojim vjerničkim iskustvima osjetila zapostavljena ili nedovoljno vrednovana. ne samo profesionalne nego i specifične općeljudske i duhovne vjerničke kvalitete. . bitno je omogućiti djetetu aktivnosti u skladu s njegovim interesima i zakonitostima njegove razvojne dobi. ako ništa drugo. pripovjestima iz Starog zavjeta i iz Isusova života. nego se djeca. poteknuti uvođenjem vjeronauka u osnovne i srednje škole. Vjerski sadržaji su u skladu sa sadržajima i zbivanjima koja se događaju u djetetovu okruženju. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji i stručni suradnici u tim ustanovama. odgajaju učenjem jednostavnih molitava. te stjecanje povjerenja. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji o tome daju pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove. uz osnovnu imitaciju u obiteljskom ozračju. Radi individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja. 38. koji je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem. pokrenuli su pitanje uvođenja vjerskog odgoja u javne vrtiće. da upozna žive oblike kršćanskih običaja.) PREDŠKOLSKO DIJETE I VJERONAUK? Na početku demokratskih promjena roditelji.treba osigurati vrijeme za razgovor o vlastitim osjećajima i nazočnost osjetljive odrasle osobe koja će ih slušati i pripremiti za uzbuđenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja. ali se od njih očekuju. Tako je vjerski odgoj po prvi puta dobio pravni položaj. objašnjenjima osnovnih crkvenih obreda kojima djeca prisustvuju i prvim usmjerenjima moralnog života na temelju božanskog zakona. Djetetu treba omogućiti aktivan pristup oblicima kršćanskog života. Uglavnom se može reći da gotovo sve predškolske ustanove ostvaruju nešto od vjerskog odgoja. U dječjim vrtićima odgoj u vjeri ne provodi se na posebnim satovima vjeronauka. a da bi dijete to postiglo potrebno ja da doživi kako kršćani slave posebne blagdane. prateći ujedno ciklus liturgijske godine.osigurati programski kontinuitet i omogućiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve dobne skupine. sadržajima i svrsi koje su dužne roditeljima pružiti prosvjetne i crkvene vlasti. Ako su vjera i kultura međusobno jedna na drugu upućene.onda barem obilježavaju blagdane. uz prethodno obavještavanje roditelja o cilju. . da opaža kako se kod blagdana i običaja za 100 . te potpisivanjem Ugovora. dvostruko ozakonjen.

U pedagoškom pristupu ovom projektu. Dijete živi u krugu svoje obitelji i svoje skupine u vrtiću. 2. te se tako povezuje pojam vjere sa životom.određene iskaze koriste znakovi i simboli. ljubavi i optimizma. Dijete živi u krugovima prostora i vremena koji se prožimaju s krugom liturgijske godine. zahvalnosti. Npr. U vjerskom odgoju predškolske djece naglasak je na dva osnovna načela: 1. od 10-12 mjeseca otkrivat će se svijet jeseni i adventa s 101 . Cilj vjerskog odgoja je odgajati religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote utemeljene na Evanđelju. oblike i načela rada s djecom predškolske dobi. Na taj način dijete stječe iskustvo za napredovanje u kršćanskom zajedništvu i u sudjelovanju u različitim oblicima kršćanskog zajedništva. Osnovna zadaća vjerskih sadržaja je razvijanje osjećaja sreće. Načelo slobodnog izbora – znači pištivanje i uvažavanje različitih konfesija. Vjerski odgoj predškolske djece je važan jer na neki način odlučuje o vjeri u životnim dobima koja slijede nakon djetinjstva. te je to odgoj koji razvija osjećaj povjerenja. tradiciji i brojnim dokumentima crkvenog učenja. Predškolski vjerski odgoj je prvi stipanj na putu cjelokupnog uvođenja u kršćanstvo. da iskusi kako ljudi nastoje u molitvi izraziti svoju vjeru. polazi se od razmišljanja o položaju i situaciji djece koji bi se mogao izkazati simbolikom krugova. te osjećaj zadovoljstva i životne radosti. Načelo integrativnosti – upućuje na uključivanje u već postojeće programe. a sve u krugu vremena koje se zove godina. Za sve te zadatke najvažnija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojno-obrazovne ustanove. davanja samog sebe. Osnovno polazište za vjerski odgoj nalazi se u Svetom pismu. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zavičaja. U dječjem vrtiću cilj je proširivanje i obogaćivanje dječjeg iskustva vjerskim sadržajima bliskim tradiciji naroda. pa je zato potrebno da dijete doživi Bibliju kao posebnu knjigu u kojoj će naći propovjedanje o Bogu i ljudima. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se neprestano razvija osjećaj vjere i njezina praksa. Tako koncipiran program vjerskog odgoja treba biti lišen svake vrste prisile na dijete ili roditelje. a vjera se izražava osjećajima i djelima. te zahtjeva jasnije definiranje programa katehetskog odgoja i obrazovanja djece. jer vjerski život iz njihove obitelji jest isčeznuo. suosjećanja i suradnje s bližnjima. jer obitelj je pozitivno okruženje u kojem se ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlače najmlađe. te moraju pobuđivati vjeru djeteta u sebe i druge ljude. a to je korak dalje u cjelovitom poimanju opće kulture. i mora se zasnivati na suradnji. Crkveni život zasniva se na Biblijskoj poruci. domovine). Velik broj djece zbrinut u vrtićima nema osnovna vjerska iskustva.

) ODGOJITELJ I UBLAŽAVANJE STRESA KOD DJECE? Pod stresom se obično podrazumijeva intenzivan i nenadan događaj koji nadmašuje sposobnost djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva. Dobro je s djecom izmišljati i dovršavati priče na drugačiji način. znanja. od 5-7 mjeseca bit će sigurno tema – slika stvaranja koja obuhvaća zemlju. iskrivljavanja elemenata ili sadržaja traumatskog događaja. o strahovima i iskustvima drugih ljudi. te je zato bitno prepoznati znakove stresa. Tehnike opuštanja i samosmirivanja među najvažnijim su psiholiškim vještinama koje dijete može naučiti. Različiti su načini na koji djeca koja su doživjela traumu ponovno proživljavaju dramatična 102 . Stres kod čovjeka može se odrediti kao sklop emocionalnih. izmišljati strašne pokrete. Stres može biti jednostavan i složen. akutan ili kroničan. karakteristika okoline u kojoj se događaj zbio ili u kojoj osoba boravi.blagdanom Božića. Kod male djece će najvjerojatnije doći do regresije na raniju razvojnu fazu. Odgojitelj treba pričati s djetetom o njegovom strahu. Stres kod djeteta može biti uvjetovan traumatskim događajem. tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad se neki događaj procjenjuje uznemirujućim. a stresor ili izvor stresa su vanjski događaji. glumiti strah. Dnevne rutine pomažu djetetu da se osjeća sigurnije i pridonosi osjećaju da ono nadzire situaciju. igrati se pantomime s djecom. Stres je unutrašnje stanje ili doživljaj. Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti. igrati se i izmjenjivati uloge. Mješovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom često biraju mlađu djecu kako bi njihov socijalni položaj bio viši. nebo. 39. odgojitelj prvenstveno treba spriječiti pogoršanje stanja i smjesta zvati stručnjake da provedu psihološku kriznu intervenciju. . te zajedno pronalaziti igračke i slike zastrašujućeg objekta i o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. . te dijeluju kao lijek za određene stresne situacije. Dijete pod stresom se manje uključuje u aktivnosti koje mu inače pričinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo moguće zastrašujuće situacije. Posttraumatski stresni događaj kod djece sliči onima kod odraslih. . učiti relaksaciju i vježbe disanja. Kod djece se često javlja poremećaj prisjećanja.

no može se puno zaključiti iz njihovih crteža ili prilikom dramatizacijske igre. procjena mogućnosti utjecaja na događaje. tjelesnom i socijalnom planu ponašanja). poplavi ili potresu. Za razliku od odraslih osoba djeca. Umjetnost katkada pomaže djeci da progovore o stvarima o kojima se inače ne bi usudili pričati. to je opća reakcija ljudskog organizma na stres) i vlastite mehanizme (oni su osobni. te način suočavanja. gubitka doma u požaru. jer njegova izvanjska smirenost može prikrivati unutarnju buru. često je teško razlučiti što je zapravo prava trauma. Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "preraštene" strahove. kognitivnom. primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja. Ako dijete govori o onome što se dogodilo u početku će se uznemiriti. Tako razlikujemo vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni. Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji način utječe na ublaživanje stresa i njegovih loših posljedica za dijete. Aktivan način nošenja sa stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. naročito mlađa.iskustva. Dobro je da dijete o stresu priča čak iako se čini mirnim. Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki izoliran događaj. te izazivati nove i specifične strahove od "stvari" koje ga podsjećaju na traumatski događaj. Prije samog postupka pomoći treba napraviti slijedeće: prikupiti podatke o traumatskom događaju. pojačavati postojeće aktualne strahove. a to su: osobine pojedinca. trupu ili nogama) i provoditi s njim vježbe opuštanja. Aktivni način pomaže oslobađanju energije napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti. Na posljedice stresnog doživljaja utjeću neki osnovni elementi. rukama. 103 . većina psihologa i psihijatra složit će se da je djeci koja su izložena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna profesionalna pomoć. Djeca pokazuju izuzetnu uznemirenost i strah na podražaj koji izravno ili neizravno podsjeća na traumu. utvrditi simptome i utvrditi pridružene smetnje. Te vježbe su osobito važne ako se dijete tuži na stres. procjena važnosti i značenja događaja. ramenima. Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suočavanje sa stresom. No. ljuto ili uplašeno. kako ima pravo osjećati se tužno. Međutim. no dugoročno će mu to pomoći jer će se tako ublažiti posljedice stresa. napetost ili bolove jer se na taj način proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje. ne mogu jasno i toliko živo opisati ono što im se dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze. Djetetu treba pružiti podršku potvrđujući kako su njegovi osjećaji opravdani. a dijelimo ih na aktivne i pasivne. Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potražiti stručnu pomoć. Odrasli bi trebali pomoći djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potištenost (napetost u vratu. Dugoročne posljedice trauma i stresa mogu se ublažiti ako se djetetu pomoć pruži neposredno nakon stresnog ili traumatskog događaja. osobine samog događaja. smrt člana obitelji ili boravak u bolnici. a uključuju reakcije na emocionalnom.

na ulici. biti s nekim koga volimo. Izvori slavlja su potrebe za sigurnošću. darove. Kad nešto slavi čovjek se želi osjećati prihvaćenim. pobjede. ljubavlju i pripadanjem. omogućuje zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i čuva djetetov život i zdravlje. vrtićima. u ustanovama. voljeno i slobodno izražava emocije i interese. u skupini druge djece ili odraslih. Ugodni osjećaji koji će dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni. sudjelujući s drugima u slavlju. gdje se dijete osjeća sigurno. Potreba za slavljem je u svima nama. zaštićeno. učilištima. Zadovoljavajući potrebu za pripadanjem i ljubavlju. naciji. želi primati i davati izraze ljubavi i odanosti. . Trenutni dobici odnose se na osjećaje radosti i uzbuđenja. Obogaćujući tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u dječjim skupinama i u obitelji pridonijet ćemo kvalitetnom odrastanju djeteta. vojarnama. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle. Slavi se u obiteljskom domu. dijete kao i odrastao čovjek traži svoje mjesto u obitelji. te zadovoljava potrebe za sigurnošću. . Oni se ponavljaju i prenose s naraštaja na naraštaj i čine dio obiteljskog. . na 104 . bijeg od svakodnevice. civilizaciji. tradiciji. prihvaćeno. slavne među sobom. tko nam je sličan. Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidašnjih nezadovoljstava. kulturi. . u kraju u kojem živi. tko nam je privržen. a njegova slika o sebi i drugima bit će pozitivna. u svojoj domovini. Svaki blagdan ima svoj smisao i poruku. Ublažavajući stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta. . vjeri i jeziku. Pozitivno samo poimanje nužno je za zdrav rast i razvoj djetetove ličnosti. ono će se osjećati vrijednim zbog pažnje drugih. nacionalnog ili civilizacijskog pamćenja povijesti i nasljeđa.Odgojitelj treba osigurati okruženje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima. Ako su zadovoljene potrebe za sigurnošću. Boga. Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojem pripadamo.) BLAGDANI I SVEČANOSTI U PROGRAMU DJEČJEG VRTIĆA? Blagdani pobuđuju u nama osjećaj pripadnosti povijesti. bude li dijete aktivno u blagdanskim događanjima i bude li imalo ugodne osjećaje u vezi s tim. Ljudi slave od svojih početaka: događaje. crkvama. izmjenjujući čestitke. To ostvaruje djeleći radost s drugima. prirodu. nježnošću i ljubavlju. ljubavlju i pripadanju. Emocionalno značenje blagdana smatramo temeljnim i vrlo je važno da se osnovna poruka zadrži. Svrha je biti u blizini drugih. . odrasli i starci. Slave djeca. 40. Razlog za slavlje nalaze čak i tužni i bolesni. Slavi se u ratu i miru. Način na koji se slavi i posebnosti u tim načinima dio su onoga što zovemo "korijenima" ili pripadanju.

dobici i gubici. ljubeći ga i smijući se. Djetetu valja dopustiti da traži ljubav. Dijete svoje aktivnosti povezuje uz vrijeme: u vrtić se ne ide nedjeljom. Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doživljava i iskazuje autentične osjećaje. određuje i našu pripadnost narodu. aktivnosti. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima. svoje znanje o tome što smije. ples i pjesmu. podijeliti s njima radost Božića. lijepo. Božić je vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. kulturi i obitelji. sretni se sjećaju djetetova iznenađenja i sreće kada je otvorilo dar. Glazba je karakteristična za pojedine krajeve. svoj san. glazba koju izvode djeca ili druga glazba. što je dobro. opominjujuće. te da se pritom ne osjeća krivim i nebude isključen iz blagdanskih zbivanja. Blagdanski osjećaji se pojavljuju prije slavlja. Blagdanska glazba može biti klasična. da iskazuje ljutnju ako je osjeća. Trajni dobitak je pamćenje ugodnih osjećaja. svoje navike. trajanje i kraj.opuštanje. . To utječe na njegove odluke što slaviti. a kad slavlje prođe. Osjećaje za vrijeme slavlja i osjećaje prema drugima dok slave ili daruju. kako i kada. podijeliti i žalost zbog gubitka voljene životinje. te traju i nakon slavlja. a može se izvoditi sviranjem. Svaki događaj ima početak. Osjećaji radosti i veselja najčešći su osjećaji blagdanskih dana. Dijete ima potrebu iz obitelji donijeti samo priču o proslavi. Uskrsa. uspjesi i neuspjesi. koje želi pokazivati drugima ili podijeliti s njima mogućnost njihova korištenja. čovjek nosi iz djetinjstva. . te ugode vezane za jelo. proslaviti sa svojim prijateljima rođenje brata ili sestre. onoga što im je prethodilo i onoga što ih je pratilo. svoj rođendan. pažnju. da bude tužno. Djeca među svoje vršnjake dosnose iskustva i sadržaje obiteljskih slavlja. pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala. razgovori i stvaralaštvo. dok neko drugo dijete želi elemente obiteljskog slavlja prenijeti i u vrtić. brigu i darove. ljeto je vrijeme kad se ide na more. Svako dijete s onim što 105 . dobra i loša djela. rizično. loše. Dijete ima potrebu svoje osjećaje prenositi iz obitelji na skupinu vršnjaka u vrtiću. Načini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. Blagdane i slavlja čine rituali. Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom. Ono donosi i svoju neprospavanu noć. poznati i one za koje se malo čulo. s drukčijim mislima i osjećajima prema sebi i drugima. Dijete u vrtić donosi iz obitelji predmete od kojih se ne želi odvajati. osim što određuje neke naše nakane i oblikuje naše stavove. strah od neugode ili boli. duhovne. utješne i više toga istodobno. crkvena. a što ne smije. obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne. dok se blagdan isčekuje i priprema. Što su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u njima to će ono lakše spoznati i pamtiti proticanje vremena. narodna. Ima djece koja u vrtiću imaju potrebu slijediti kompletne načine slavlja naučene u obitelji. Obiteljsku povijest čine dobri i loši ljudi. pjevanjem ili samo slušati. Obiteljska poruka koju pamtimo. Radost roditelji osjećaju i iskazuju čestitajući djetetu. . radosno. U trenutcima slavlja dijete je drukčije odjeveno i uređeno.

Budući da djeca o njoj donekle ovise. Pravila i elementi rituala se slijede i poštuju. 106 .jest i s onim što donosi iz obitelji utjeće na druge kao što i drugi utjeću na njega: podrškom. kulturom. Obuhvaćaju kraće ili dulje razdoblje. Smisao njegova stvaralaštva je igra i izražavanje. U aktivnostima prije slavlja. Njemu nije važno da postigne rezultat. Neki od tih trenutaka zajednički su mnogim ljudima i zemljama. tijekom slavlja ili nakon njega može sudjelovati svako dijete. Neki su važni samo manjem broju ljudi i vezani su za neki kraj ili podneblje. suosjećanja i podrške. Naše stvaralačko biće pridaje blagdanskim trenutcima i nešto osobno i jedinstveno. Oni su ukorjenjeni u običajima obitelji. koji daje dopuštenje za slobodno iskazivanje osjećaja. zadovoljstvo i ugodu. pospremanjem i čišćenjem u danima slavlja dominantno su orjentirani na osobno i dječje stvaralaštvo. Propisana su običajem i čine ritual koji pripada određenom kraju. U životu postoje propisana opća i poznata pravila o tome kako se treba ponašati. kraja ili skupine. Kada dijete u ranom dijetinjstvu stvara. odbijanjem i ignoriranjem. poglavito u malog djeteta. ono se igra i zaokupljeno je samo procesom stvaranja. vrstu ponašanja i ponavljanje ponašanja. . U njima svi sudjeluju. materijalnim mogućnostima. . -VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. Blagdanski rituali imaju duboki smisao i emocionalno značenje. svaki rođendan poseban i neponovljiv. uzajaman je i ponovljiv u svom većem dijelu. Da bi se djeca prije. običajima. a njihovo mijenjanje većinom izaziva zbunjenost. Odgojitelji su dužni u vrtiću stvoriti blagdansko ozračje. obitelji ili skupini ljudi. Odgojitelji koji nisu opterećeni pripremama jela. a neki su posve osobni i događaju se zbog jednog čovjeka. Načini na koje se priprememo za slavlje i na koje slavimo nisu određeni samo tradicijom. razumijevanja. prihvaćaju ih i obnavljaju uz nužan dio slavlja. zaboravlja na vrijeme i događaje u svojoj okolini. Rituali su dio običaja. U njemu se gotovo sve zna unaprijed. Većina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je među vršnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog člana skupine. Odrasla osoba potiče izraze naklnosti. ono čime je svaki Božić. ona mora biti sudionik slavlja koje zna i želi zaštiti dijete kada mu je potrebno. a običaji su predajom i ponavljanjem utvrđeni oblici ponašanja i djelovanja. poticajem. . Ta pravila određuju slijed zbivanja. za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjećala i odrasla osoba mora iskazivati svoje vesellje. radost.

zbog nečije naklonosti. . . slijed ili sadržaj. Nikole. Prvi dan godišnjeg doba. zbog nekog tajnog uspjeha. 4.pokladna veselja (karneval). vjerski blagdani i slavlja: .blagdani uskrsnog doba su: Uskrs. slavlja prirode: su međunarodni praznici: - Dan planeta zemlje.lokalne svetkovine: sv. spontana slavlja: . Duje u Splitu itd.važne godišnjice.blagdani božićnog doba su: blagdan sv. praznici. One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije: . . blagdan sv. Tjedan hrane. . mjesto. . .blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa. Dijete može izazvati svoju radost zbog prvog kestena. . Dan kruha. 107 .Dan državnosti. prvog pečenog kukuruza u jesen. . .dobivanje posla.nemaju unaprijed određeno vrijeme. Lucije. utemeljena u nekim kulturološkim vrijednostima ili događajima: .preseljenja. obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih događaja: odvijaju se u obitelji. među prijateljima ili u dječjoj skupini.Dan domovinske zahvalnosti. .majčin dan. .rođenje brata ili sestre.blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Dušni dan. domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave: .Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na šest skupina: 1. godine povijesnih događaja. Izazvana su osjećajima što nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo. 3. Badnjak i Božić. 6. 5.Novogodišnja slavlja.proslave rođendana.Valentinovo. narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobičajana su pojedinom narodu. 2.Narodna slavlja. . .

znatiželju i stvaralaštvo. Igra je dinamična i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci potrebno kretanje i česta promjena aktivnosti. fiktivna. životna potreba djeteta i njegova urođena osobina. . Ona potiče na pozitivne osobine djeteta. ono kroz igru upoznaje. -Funkcionalna igra. hvata. ona potiče na govornu komunikaciju. dijete u igri. povlači se. prostorno i vremenski izdvojena. jer je igra njegova prirodna. otkriva. Osim mentalnih. stječe prijatelje. perceptivnim). To je osnovna djelatnost djece.je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim. . U igri dijete je sretno. svrsishodna. jer ona ciljeve i smisao ima u samoj sebi. simbolička igra i igra s pravilima. Upravo u igri. dijete samo određuje pravila. a sloboda u igranju pruža djetetu posebne užitke koji ga uče samostalnosti i osiguravaju mu doživljaj zadovoljstva vlastite aktivnosti. smanjuje nezadovoljstvo. dijete emocionalno sazrijeva.) ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA? Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. osnovna životna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. Igra je dobrovoljna. Dijete predškolske dobi ima potrebu za igrom. smisao samoj sebi. S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije. Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti. razvija i tjelesne sposobnosti. cilj i svrha tj. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biološkoh potreba. 108 .41. igra ga socijalizira. gura. razvojna. osjetilnim. reproduktivna. Igrajući se dijete stječe znanja i uči ponašanja. rasterećuje ga i ispunjava mu želje. razvije maštu. U igri ono skakuće. Dijete u igri dolazi u različite socijalne kontakte. pokretne igre uz korištenje rekvizita. slogovima i riječima. a s druge osobitosti objekta. To su senzomotorne aktivnosti. . Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najčešće se u literaturi razvrstava u tri kategorije: funkcionalna igra. penje. budući da igra nema ciljeve kojima služi i nema neuspjeha. igre s predmetima i materijalima. te igre glasovima.

pojave ili stvari pomoću riječi. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz poštivanje pravila. ali ipak vezano za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta. a zadržavaju se tijekom cijelog života. maske ili igraćke. manualne i manipulativne odnose s predmetima. Sve je izmišljeno. To su igre senzomotoričkim kombinacijama ili intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natječu. do 7. S obzirom na ograničene sposobnosti djeteta ove dobi (ograničene u smislu mogućnosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadržavaju i perceptivnu i funkcionalnu sličnost s realnim predmetima. odgojitelje ili druge osobe. Promjene se događaju u četvrtoj godini kada je postignut određen razvoj simboličke sposobnosti djece i sada 109 . do 11. -Igre s pravilima. određena lica. Igre obitelji često pokazuju odnose i stavove u obitelji.igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete nešto uvježbalo. jesu simbolički supstituti realnih predmeta. koje dijete koristi u igri. dijete čini pokret kao da hrani lutku.dijete zatječe u već gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom kulture. . godine. One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno. Najčešće su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta lutaka). . između njezinih članova ili prema djeci.igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed data i ugrađena u samu strukturu igre. ali sudjeluje i u stvaranju novih. U svakodnevnoj igri djeca često traže dramatizaciju. kretanja ili zvukova. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog mišljenja imaju simboličke igre u kojima dijete proživljava svijet odraslih stvarajući razne zamišljene situacije. za stjecanje znanja i vještina. često preko posrednika: lutke. Realistične igračke u ovoj dobi omogućavaju da igra bude maštovitija. i u tom oponašanju otkrivaju teškoće i probleme situacija kojima su zaokupljena. pokreta. Tri su vrste igara s pravilima: . Djeca oponašaju svoje roditelje. a u ruci nema ništa). igraju se predstava u svim oblicima.je organizirana igra u kojoj se igrači prenose u neke određene situacije. Krajem druge godine većina igračaka. Definicija simboličke igre pokazuje da se predškolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili pojavom. Što je dijete manje treba mu više igračaka koje mogu zamijeniti stvarne predmete u igri što sličnijih realnom predmetu. Praćenjem određenih situacija u igri može se pomoći djetetu ako se osjeti potreba. S razvojem apstraktnog mišljenja sve su izraženije maštovite igre bez igračaka koje zamjenjuju konkterne predmete (npr. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece.-Simbolička igra. Za njih Piaget kaže da se rijetko javljaju u dobi od 4.igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre. Sutton-Smith ističe da su igračke u prvoj godini života djeteta oruđe pomoću kojeg dijete uči motoričke. a istodobno su i posrednici kulture. godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7.

ponekad zbog njihove zagađenosti i prljavštine. omogućuje mu iskazivanje sposobnosti. posebno kod utjecaja na razvoj djece. u koje se predškolska djeca snažno uživljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno okupiraju. kao metoda rada. vodom i zemljom. razni materijali. 110 . Igra pomaže svakom djetetu da se afirmira među drugom djecom. suigrači) i spremnosti sudjelovanja u njoj. Djeca se sve ranije susreću s kompjutorima. potrebna je kvalitetna sredina. Igra je jedno od vrlo učinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta.igračke supstituti imaju nešto drugačiju i složeniju funkciju u igri. Igrom dijete uči o okolini i ljudskim odnosima. prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu). Današnji uvjeti rasta i razvoja djeteta ograničeni su životnim prostorom za igru i kretanje (skučeni prostor. One sada samo pomažu u provođenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. ponekad čak tako različite da odrasli vrlo teško može otkriti njihovo igrovno značenje. Takve raznolike situacije omogućuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta. A briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igračke. da ih usmjerava u pozitivnom smjeru. prostor. Igra snažno budi i razvija sve psihičke i tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina. ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima i metodama rada. Pozitivan stav odraslih prema važnosti dječje igre rezultirat će njihovom brigom za nju. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre. ali i da utjeće na razvoj smjelosti. samoinicijativnosti. Danas se sve više zapostavljaju igre pijeskom. spretnosti. Zato tek sada djeca mogu koristiti različite predmete i različite aktivnosti kao zamjene za realne. pa do odnosa prema odgojitelju. U igri se dijete susreće ili sukobljava sa nizom situacija. počevši od uvažavanja suigrača. vrijeme. samopouzdanja i kooperativnosti. bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih. Tek u ovoj dobi igračke mogu biti vrlo stilizirane i maštovite. te igrom dijete može rješavati sukobe (ono se suočava. a ponekad i zbog toga što se smatra da takva igra nije potrebna jer su djetetu na raspolaganju različite druge igračke. da bi moglo razvijati svoje potencijale. sklonosti. Pomoću igre nam je omogućeno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i jednostavan način. Takvo značenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali. pozitivne i negativne doživljaje. sve manje zelenih i slobodnih površna). ali nema svaka isto terapijsko značenje. Sa zdravstvenog aspekta igra je sredsatvo za postizanje psihičkog zdravlja i terapija. Igra. snalažljivosti u određenim situacijama i čitav niz drugih karakteristika. Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno.

42. intenzivna skupna interakcija i sl. više se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i kvalitete. zajednički i organizirano planirali. pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. kako podijeliti dužnosti. razmjena ideja. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer omogućuje percepciju vlastitog i tuđeg rada. a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnjim u radu drugih odgojitelja. spoznaju o tome što kolege rade. kada. Odgojitelje motivira angažiranje u zajedničkim programskim interesima.) TIMSKI RAD ODGOJITELJA? Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje na osnovi kojih se može s velikom sigurnošću ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima iznimno značajne pedagoške prednosti jer složenost poslova prelazi sposobnosti jednog čovjeka. Osim toga u malim skupinama postoje daleko veće mogućnosti za međusobno zbližavanje između odgojitelja. gdje. Osnovne pretpostavke za uspješan timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi članova tima. kako ih postići. Organizacija i planiranje rada jednog tima uključuje pitanja vezana za ciljeve koje tim želi postići (npr. Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja članova. Timski rad omogućuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada. bolje rezultate rada predškolske ustanove. misle i osjećaju. Pored interpersonalnih odnosa nužno je imati na umu stručni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku. Vrlo važan moment je i definiranje termina zajedničkih susreta i diskusija. što vodi isključivo ka uspjehu. tko je odgovoran za pojedine odluke). Osnovna obilježja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija. interese i individualne mogućnosti. izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad koji odgovara potrebema i mogućnostima djece. te uspoređuju sa osobnim projekcijama. te angažiranje stručnog tima u zajedničkom 111 . Pri timskom radu bolje se uočavaju sposobnosti i mogućnosti odgojitelja kao i njihov rad. Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surađuju i koordiniraju svoje napore da bi koristeći svoje stručne i pedagoške kvalitete. O tome se treba posebno voditi računa pri formiranju samog tima.

kada pojedinac zna stvarno ocjeniti svoje snage i sposobnosti. odnos kooperativnosti i koordiniranosti u radu.zahtjeva opremljenost predškolske ustanove različitim klasičnim i suvremenim sredstvima. .mora biti kvalificiran za jedno stručno područje jer znanje jednog područja stvara jedan neophodan zdrav osjećaj vrijednosti. a u procesima sukoba mišljenja čuva nas od osjećaja manje vrijednosti i osjećajnih reagiranja. . . Preduvjeti za uspješan timski rad: . omogućuje orijentiranje na analizu realnih mogućnosti za zajedničku suradnju. služi jednom specifičnom zadatku. Timski rad odgojitelja. 112 . puno se diskutira i svi članovi tima sudjeluju u diskusiji koja uvijek ostaje na razini zadataka koji su pred timom.timski rad je visokostrukturiran. Idealan tim pokazuje slijedeće karakteristike: . tj. prihvaćanje stavova drugih i u njima razmjeniti mišljenja. Timski rad je čest oblik u radnim i drugim životnim situacijama kada priroda zadatka ili posla zahtjeva sudjelovanje više ljudi ili suradnika. Timski rad je pogodan oblik za upoznavanje i usvajanje brojnih pravila socijalnih ponašanja. zavisi od kontinuiranih komunikacija među članovima i njihove kooperacije. utvrđenih procedura. aparatima i materijalima za učenje.svaki se suradnik mora staviti na raspolaganje u timu i zadatku sa svom svojom snagom i sposobnostima. tj. spremnost na davanje. ali i sposobnosti kolega u timu. Osnovni uvjet za uspješan timski rad je socijaliziran način ponašanja. Opće karakteristike timskog rada: . te se potruditi spoznati teškoće koje drugi imaju (kad je potrebno savjetovati kolegu). primanje. svaki prijedlog se ocjenjuje i eventualno prihvaća. .svaki član tima mora biti uvjeren u vrijednost timskog rada i mora vjerovati u sebe i svoju sposobnoist rada u timu.napori u timskom radu imati će uspjeha samo onda kada svaki član tima razumije problem koji se treba rješiti. . mogućnosti transfera tuđe prakse u vlastitu s ciljem podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. podjela rada precizno je utvrđena. odgovornost vrtića. . dakle.sudionici diskusija slušaju jedni druge. toleranciju. Na taj se način gradi odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu. pa i šire sredine.vlada radna atmosfera. .timski način rada traži takve prostorije koje mogu služiti u različite svrhe i koje se mogu mijenjati prema dječjim potrebama. U timu članovi moraju imati povjerenja jedni u druge. ne dozvoljava odstupanja od predviđenih. tj. . .planiranju obrazovne strategije.

kritika je često otvorena i ne shvaća se kao osobni napad. okruženja koje će voditi emancipaciji.sukobi se iznose.razvoj kreativnosti. Posebice se ističe: . . socijalnog psihologa koji je ovu teoriju razvio i godinama je primjenjivao u društvenim eesperimentima i SAD-u.) AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE ODGOJITELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI Koncepcija akcijskog istraživanja potječe od Lewina. s namjerom stvaranja uvjeta tj. znanju i sposobnosti mjeri se vodstvo.važnost institucijskog konteksa.razvoj praktičkne kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog praktičara.usmjerenost na razvoj samostalnosti.usmjerenost na dijete i interakciju među vršnjacima. S takvog se stajališta izlažu mnoge značajke humanistički usmjerenog kurikuluma. akcije i evaluacije rezultata akcije.razvoj suradnje s roditeljima. Jedan od ciljeva akcijskog istraživanja trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoćom višu razinu. . Akcijski pristup istraživanju je izravno. Akcijsko istraživanje jest temeljna odrednica gradnje humanistički usmjerenog kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse. 113 . podjele se funkcije i pojedinačni zadaci. U praksi proces počinje time što se procijeni da je potrebno ili poželjno uvesti neka poboljšanja ili neke promjene. . koja će omogućavati i podržavati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskim ustanovama.prije nego što se započne s izvršavanjem zadataka. slobode i autonomije djeteta. prema postavljenom zadatku. participacijsko i suradničko promatranje i mijenjanje odgojne prakse. - 43. Kasnije su akcijska istraživanja korištena u različite svrhe i na različite načine. Istražujući odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih istraživanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije.razmimoilaženja su u mišljenju otvorena i opravdana i ne potiskuju se protivna mišljenja. . uvijek je u prvom planu rješenje postavljenog zadatka. Osnovna značajka njegovog modela akcijskog istraživanja jest istraživanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka stepenica sačinjena od planiranja. . . nema borbe za prestiž i zlouporabe vlasti. . a ne manipulaciji djece i odgojitelja.

Drugim riječima. sudjelujuće promatranje. Temeljna značajka akcijskog istraživanja je zajedničko istraživanje odgojnoobrazovne prakse svih djelatnika u ustanovi i istraživača. koji se postupno pokazuje nedovoljnim u proučavanju čovjeka u kontekstu njegova djelovanja). a to je traganje za problemom (ne isključuje kvantitativne pokazatelje). 4.(do 70-tih koristio se kvantitativni.pažljivo snimanje onog što se događa i istodobno bilježenje. ali se u procesu akcijskog istraživanja ta teorijska stajališta uvijek dorađuju. ima ulogu medijatora koji u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljima potiče njihovu samorefleksiju. tj. klasični metodološki pristup. Akcijsko istraživanje se uvijek provodi na demokratski način (misli se na demokratski odnos istraživača i praktičara). tj. 2.Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako).odgovarajući na pitanja "što se ovdje događa" pomaže da se spozna srž odgojne prakse kako bi se bolje razumjela i istodobno mijenjala (spoznaje objektivnu stvarnost). istraživačteoretičar može imati svoju teoriju koju želi primjeniti u praksi. te prikupljanje drugih relevantnih podataka (audio-snimke.akcijsko istraživanje je istodobno i akcija (u smislu unapređivanja) i istraživanje (spoznavanje učinaka tih akcija.u zajedničkoj raspravi. Ova metodologija obvezatno uključuje: . Akcijsko istraživanje je put istodobnog proučavanja i mjenjanja pedagoške prakse.).intenzivno i dugotrajno participiranje istraživača u praksi. Pedagog istraživač . 1. deskriptivne statistike). a ne znanje (što). 3. sumarnih tablica. tj. tj. . analizi o učincima unesenih promjena.naknadna analitička refleksija o dokumentiranim snimkama i izvješće (pomoću detaljnog opisivanja u obliku analitičkih karata. akcija u praksu. On je sudionik u akciji s odgojiteljima te je i vanjski promatrač interakcije odgojitelj-djeca. Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje događaja koje se želi istražiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja. Pedagog je od početka uključen u sve etape akcijskog istraživanja. Kvalitativni pristup ima jedno bitno obilježje. promjena). Pedagog pokretač akcijskog istraživanja . Pedagog u istraživanju odgojne prakse . . tj. Obilježje kvalitativnog metodološkog pristupa . Primjenjuje se tzv. 114 . audio-videosnimke i dr. tj. ne stavlja u prvi plan programske sadržaje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra ga kao konstruktivnog stvaratelja svog općeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja osnovnih razvojnih potreba i interesa. Na taj se način osposobljavaju za istraživanje i evaluiranje vlastite prakse. u potpuno prirodnim uvjetima. Akcijsko istraživanje integrira proces transformacije i generiranja teorije.

a drugi je boravio na igralištu ili u dvorani s ostalom djecom. No u početku istraživanja odgojitelji su preferirali dugotrajne pripreme i pozivali su svu djecu i nezainteresiranu. tj. da kritički sagleda vlastite akcije i značenja koje oni imaju za druge. 3. Misliti na osobnu praksu i praksu drugih znači kritički preispitati i mijenjati odnose koji u njoj vladaju i na osnovi toga graditi kritičku teoriju prakse i praktičnu teoriju. 2. 115 .frontalni rad sa svom djecom i dugotrajna priprema. cilj i zadaci istraživanja. da bi na kraju istraživanja samo pokazali slikovnicu i djeca bi se sama zainteresirala jer je slikovnica prirodni motiv za okupljanje na aktivnost. partnerski odnos i kontinuiraniji komunikacijski proces. . te da bi pripremio prostor za izvođenje aktivnosti.dominira odgojitelj dok djeca pasivno primaju poruku.sva djeca ne vide sliku-temu pa su nezadovoljna i sl. Cilj istraživanja je da se timskim radom s odgojiteljima analizira i utvrdi konkretno stanje u aktivnostima razgledavanja. slikovnice). Značajke aktualnog stanja u praksi su: . Promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji aktivnosti – u početku su odgojitelji organizirali aktivnosti kada je u grupi bilo najviše djece i rad su provodili sa svom djecom istodobno (frontalno što ne osigurava dobru vidljivost ni aktivnu uporabu govora). Procjena aktualnog stanja u praksi. doručka ili kad bi u grupi bila oba odgojitelja pa je jedan s manjom grupom djece provodio aktivnost. . tj. Manja grupa djece omogućuje ravnopravnost. Odgojitelj je provodi da bi upoznao djecu s temom. (npr.Izgrađivenje refleksivnog praktičara temelji se na dobrovoljnosti i samomotiviranosti svih sudionika u akcijskom istraživanju. Na početku istraživanja odgojitelji nisu pridavali pozornost organizaciji materijalnog konteksta i to zbog frontalnog pristupa radu. uočavati potrebe za unošenjem promjena. -Kvalitativna analiza snimaka aktivnostiPregled promjena nastalih u aktivnosti tijekom istraživanja: 1. Pri kraju iztraživanja aktivnost se organizirala u vrijeme jutarnjeg okupljanja tj. Promjene nastale u pripremi za aktivnost – priprema za aktivnost potrebna je radi uvođenja djece u zajednički rad s odgojiteljem. za alternativne aktivnosti djece. U daljnjoj fazi istraživanja pokazalo se da je potrebno osigurati materijalni kontekst i da je najkompatibilniji s komunikacijom o slikovnici i o materijalu za likovne aktivnosti. ciklički ih unositi i procjeniti učinke tih promjena. Ovakvi organizacijsku uvjeti su se pokazali optimalnima. Promjene u organizaciji materijalnog konteksta – materijalni kontekst je organizacija uvjeta u kojima se odvija komunikacija o toj temi. Od pedagoga se također zahtjeva samorefleksija vlastitog rada. To je suština akcijskog istraživanja.

npr.komunikacija o slici provodila se u nepovoljnoj klimi s čestim prekidima. Najvažniji je cilj akcijskog istraživanja da sam odgojitelj postigne takav stupanj osobnog razvoja da se njegove želje i ciljevi u odnosu na odgojnoobrazovni proces postupno pretvaraju u praksu i da se on doista mijenja. izostanak materijalnih poticaja za istodobne alternativne aktivnosti djece i aktivnost se provodila u vrijeme najvećeg broja djece u grupi. . . a ne da to samo ostane teorija o akciji. dugotrajna organizacijska priprema za aktivnost. Tijekom istraživanja došlo je do promjena u radu odgojitelja. pokazatelj uspješnosti ostvarenih zadataka. Stvaranje povoljnih uveta i primjena postupaka odgojitelja pozitivno se odražava na razvoj sposobnosti razumjevanja slike djece. razumjelo i reagiralo na poruku. povećala se dječja inicijativa za uspostavljanje razmjene informacija s odgojiteljem. zadovoljavanja djetetovih potreba. 116 .nedovoljnom usklađenosti neverbalnog s verbalnim ponašanjem odgojitelja zanemarivele su se nužne stanke da bi dijete primilo. promjenili su se uveti za odvijanje komunikacije i dr. Akcijsko istraživanje je temelj rada odgojitelja u vrednovanju i planiranju odgojno-obrazovne prakse. prava i poticaj je za buduće smjernice u planiranju orjentacijskog plana odgojno-obrazovnog procesa. interesa. da se želje u odnosu na odgojno-obrazovni proces doista i ostvaruju.-ZaključakNa početku istraživanja prevladavalo je: .frontalni način rada.

makar se radilo i o bezazlenom povodu. ponovo razbuktao. preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do eskalacije sukoba. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima. Konflikt će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba. Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom integriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina. Riječ je o vrlo čestoj univerzalnoj pojavi koja se očituje unutar samog čovjeka ili između dvoje ili više ljudi. Konstruktivno rješavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama tako i o potrebama i željama druge strane. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih. jasno izražavanje želja i potreba. a ne na sudionike. 117 . Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan. za njihovo efikasnije rješavanje značajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. stalno prisutan. Različiti načini sučeljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina. To su istinsko slušanje. iako pritajen. odnosno naučenih oblika ponašanja. uspješnijih rješenja. Naime. vještina pregovaranja i dr. on je. ponašanja i čuvstva. Nerazrješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe. Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu kao nečemu dobrom ili lošem započinje već u najranijem djetinjstvu. kako bi se prvom prilikom. do neurotskih i psihosomatskih poremećaja.) ODGOJITELJ I RJEŠAVANJE SUKOBA? Sukob je pojam koji označava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije. očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja.44. nelagode. zabrinutosti. Uz poznavanje uzroka sukoba. on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnijih rješenja.

prije nego što počneš govoriti.saznajemo želju. a ne na sudionike. što ne prihvaća.saznajemo koja potreba nije zadovoljena. Sukob će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem.korak – Što si napravio? Što bi napravio? . Stoga je važno da to prihvate i odgojitelji i roditelji. a ne što da ne radi. reci to otvoreno. Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponašanja. Kada dođe do više problematičnih situacija odgojitelj 118 . a da ne ovisi o drugima i o situaciji. Poučavamo ga da kaže onome tko ga ugrožava. te što će se dogoditi ako ih ne zadovolje ili ako ih zadovolje ugrožavajući drugu osobu. ali tražiti djetetov pristanak. te da preuzmu odgovornost za svoj udio u oblikovanju djetetova okruženja i razvoja. Osnovni koraci za rješavanje sukoba: 1. Nakon toga razgovora dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rješavanje sukoba. tako da djetetu kazuju što da radi. Da bi smanjili broj konfliktnih situacija među djecom u skupini. Pričekaj dok jedno dijete dovrši što govori. Što više odrasli potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema to će djeca biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnima za kreativno rješavanje sukoba. odnosno kojim ga oblicima ponašanja trebamo poučiti. valja ponuditi svoje ideje. Odrasla osoba vodi dijete zadovaljavanju potreba tako da ono samo rješava problem. ako su djeca bila prijatelji prije sukoba. 5.Djeca nauče i koriste ove vještine kad su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja. 4. te što i kako želi važno je da i mi komuniciramo jasno govoreći djeci. svoj izbor. Dobro je pravila napisati na veliki list papira koji će služiti kao podsjetnik.saznajemo u čemu je problem.). te ako djeca znaju kako treba rješavati sukob ili ako imaju nekoga tko će im u tome pomoći. u kojoj ono jasno kaže što ga smeta. poželjno je da odgojitelj zajedno s djecom postavi pravila povašanja (npr.korak – Što bi ti s tim radio? .pronalazimo izbor.samovrednovanje izbora: 6. Ako te netko ili nešto naljuti.korak – Procjena ponašanja koja bi napravio . Dok dijete poučavamo takvoj komunikaciji. Lutka vodič se može koristiti i za rješavanje sukoba. a ako dijete ne uspije pronaći izbor. Pitanjima ga potiče da samo smisli što činiti. To je lutka pomoću koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psihološke potrebe koje imaju.korak – Što se dogodilo? . Pravila trebaju biti postavljena na pozitivan način. saznati kako ih zadovoljavaju. a ne kritika i natjecanje.korak – Što želiš? . Prvo razgovaramo samo s djetetom koje osjeća problem i poučavamo ga kako će samo zadovoljiti potrebe. Sukobe s djecom u drigoj i trećoj godini života ne rješavamo pomoću lutke. Takav pristup uči dijete da naš život ovisi o nama samima i o tome što ćemo činiti. ako postoji smirivanje izraženih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje. 2.korak – Kažemo svoju ideju uz pristanak djeteta. 3.

tako da se novi naraštaji tijekom primarne socijalizacije uče suradnji umjesto natjecanju. načinu na koji komuniciraju. po "dopuštenim" i "zabranjenim" i omiljenim temama. da se u sukob uđe i iz njega izađe bez korištenja sile.) SUVREMENA KONCEPCIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA ODGOJITELJA? Početkom pedagoške godine odgojitelj izrađuje individualan plan stručnog usavršavanja. Prepoznaje se po razini aktiviteta djelatnika svakog pojedinog vrtića. Stručno usavršavanje odgojitelja djece predškolske dobi profesionalna je obaveza i interes ne samo njih samih nego i stručnih suradnika koji rade u vrtićima. te njegovom suradnjom s drugim odgojiteljima. Vizija stručnih suradnika i ravnatelja dječjeg vrtića o tome koje promjene treba unijeti u postojeće stanje radi podizanja kvalitete rada s djecom i roditeljima.treba zamrznuti trenutak. vremenu koje provode zajedno i otvorenosti koju iskazuju jedni prema drugima. pa do međunarodnog razumijevanja i suradnje. Važan čimbenik odgojiteljeva stručnog usavršavanja je vrtićki kontekst koji čine opće vrtićko ozračje. Povezanost općeg vrtićkog ozračja i sadržaja i načina 119 . Obnavljanje već stečenih i stjecanje novih znanja u najvećoj se mjeri odvija u okviru odgojiteljeva radnog vremena i u prostorijama dječjeg vrtića. uvažavanje drugoga umjesto doživljavanja sebe kao jedinog pažnje vrijednog subjekta. te stručna kompetentnost njegovih djelatnika. također može biti manje ili više neovisan čimbenik procesa stručnog usavršavanja. Oni umnogome utječu na efikasnost različitih oblika stručnog usavršavanja odgojitelja. Ono obuhvaća širok raspon sadržaja. skupiti svu djecu na tepih i riješiti jedan problem s djetetom pred svima. cjelokupna kvaliteta rada u dječjem vrtiću. Ti odnosi kreću se u rasponu od tradicionalnih. Opće vrtićko ozračje čine odnosi koji u njemu vladaju. Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rješavanje sukoba. te na primjenu i razmjenu znanja i vještina koje svaki odgojitelj ima i koje u svojem radu koristi. društvenoj i nacionalnoj razini. odnosno u svakodnevnim situacijama u obitelji i vrtiću. dok se njegova uporaba u cjelini odvija u dječjem vrtiću tijekom odgojiteljeve interakcije s djecom i njihovim roditeljima. Djeca trebaju usvojiti predpostavke. nenasilno! 45. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rješavaju sami. Odgojitelji trebaju djeci pružiti pomoć pri rješavanju konflikta. zatvorenih i kompetitivnih do kolegijalnih. Odgojitelj je obvezan permanentno se stručno usavršavati sukladno zakonu i aktu koje donosi ministar prosvjete i sporta. onih koji njima upravljaju i onih koji njihov rad unapređuju na znanstvenoj. od onih vezanih uz odnose među pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta. otvorenih i suradničkih odnosa. upoznavanje ljudskih prava i sloboda. Nenasilno rješavanje sukoba segment je šireg pristupa socijalizaciji djeteta koa prosocijalne osobe. običajima koje imaju. sreći s drugima umjesto sreći na račun drugih.

Vrtićki kontekst uvjetuje efikasnost stručnog usavršavanja. igra (suradnička. potpora i nadzor. vođena fantazija i sl. Njezina je funkcija: poučavanje. . Taj oblik odgojiteljevog usavršavanja efikasan je u vrtićima u kojima i inače postoji spremnost za razmjenu iskustva i znanja.) pomaže osvješćivanju vlastitih postupaka u radu s djecom i u komunikaciji s drugima. Uspjeh supervizije kao oblika stručnog usavršavanja ovisi o: .osobnoj i stručnoj kompetentnosti supervizora u odnosu na područje rada koje se supervizira. .stručnog usavršavanja je dvosmjeran. Također postoji i dio poželjnih znanja i vještina za koje odgojitelj ne zna da postoje i da ih je korisno usvojiti. Svaki odgojitelj u svom radu može prepoznati što je to što on zna raditi i što je to što ne zna. a prilično je neefikasan u vrtićima 120 . te učenja kroz vlastito djelovanje i jačanja kompetencija.međusobnoj spremnosti na suradnju supervizora i superviziranog. Od stručnjaka u predškolskom odgoju očekuje se cjeloživotno obrazovanje. Odgojiteljevu profesionalnu kompetentnost (koju sačinjavaju njegova osobnost. podupirućih i nadzornih funkcija supervizije. odgojiteljska vijeća i supervizije. no postoje i dijelovi njegove profesionalne uloge koje obavlja dobro. Komunikacija odgojitelja s drugim odgojiteljima i stručnim suradnicima omogućava sagledavanje opsega mogućih znanja i vještina.spremnosti superviziranog na otvorenu raspravu o svojem radu i o problemima na koje u radu nailazi. Proces osvješćivanja odgojiteljevih profesionalnih kapaciteta odvija se u njegovoj interakciji s djecom. znanja i vještine) treba sagledavati kao dinamičnu kategoriju. roditeljima i drugim odgojiteljima. Potrebno je voditi računa o ravnoteži između poučavajućih. iskustva. Radionice i supervizije su najpogodniji oblici stručnog usavršavanja odgojitelja u svrhu osvješćivanja stavova i ponašanja. participativnim i anticipativnim metodama rada. grupni rad i dr. stručne sastanke. Supervizija predstavlja profesionalni dijalog između stručnog suradnika i jednog ili više odgojitelja. ali i odgovarajući oblici stručnog usavršavanja utječu na prirodu i dinamiku odnosa među odgojiteljima i vrtićkim djelatnicima u cjelini. kako bi se oni osposobili za primjenu istih metoda u radu s djecom i roditeljima. te tijekom njegovog individualnog i grupnog stručnog usavršavanja. Odgojitelji se mogu stručno usavršavati u vrtiću kroz radionice. interaktivnim. a da nije svjestan koja znanja i vještine pritom koristi. U raznim oblicima stručnog usavršavanja odgojitelja koriste se različite strategije rada temeljene na suradničkim. Tijekom rada s djecom odgojitelj može dobiti odgovore na pitanja o svojim znanjima. igra uloga.) ima istaknuto mjesto jer uz druge strategije (rad u parovima. te daje odgovor na pitanje o tome što još odgojitelj treba naučiti. Iako se radi o odraslima.

ekonomska. te razmjenu iskustva. proces pružanja i dobivanja potpore. obilježja manjeg broja djece u skupini ili pojedinog djeteta (razvojna posebnost. Sve će to pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju djeteta i kvaliteti njegova života (osnovna uloga predškolskog odgoja). posebnost obiteljskog konteksta). Percepcija i očekivanja od grupe razlikuju se od pojedinca do pojedinca i zato je važno na početku jasno reći ciljeve rada grupe kako bi se uklonili mogući nesporazumi. Poznavanje bitnih i specifičnih obilježja rada s djecom i roditeljima na razini pojedine skupine ili cijelog vrtića mogu i sami po sebi biti dovoljan kriterij za izbor područja i sadržaja odgojiteljskog stručnog usavršavanja. formalni. ili iz posebnosti organizacije rada i materijalnih uvjeta rada. tradicijska. kulturološka obilježja okruženja). reguliranog i kontroliranog procesa bez vizije poželjnog i/ili željenog stanja. kvalitetu rada i odgojiteljevu percepciju osobne spremnosti za rad i radne učinkovitosti. socijalna.u kojima su stručni suradnici ili odnosi među odgojiteljima tradicionalni. 121 . te bez stalne spremnosti za uočavanje promjena u kontekstu u kojem se rad odvija. obilježja dobi djece s kojom se radi. U kontekstu dječjeg vrtića očekuje se da različiti sadržaji i oblici stručnog usavršavanja odgojitelja rezultiraju pozitivnim promjenama u odnosu na opće vrtićko ozračje. Stručno usavršavanje nema obilježja osmošljenog.zatvoreni i kompetitivni. a njezina je funkcija omogućiti sudionicima: proces iskustvenog učenja. Radionica je oblik iskustvenog učenja u grupi koja polazi od okolnog doživljaja. Zahtjevi za pojedinim temama stručnog usavršavanja mogu proizlaziti iz: posebnosti općeg društvenog konteksta (opća društvena.

). griženje. Ta definicija uvijek sadrži društvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka konkretnoj situaciji. ili neprijateljska (agresija namjenjena nanošenju boli ili štete). čupanje. tužakanje. prijetnja. .Agresija može biti namjerna (neprijateljska). tjelesna tj. tučnjava. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je. Ona se često naziva i neprijateljskom (npr. Često je prisutna u dječjem životu kad dijete traži pažnju. vrijeđanje) od fizičke (udaranje. Pri tome je agresivnost dječaka učestalija i stabilnija.) ODGOJITELJ I AGRESIVNO DIJETE? Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. . nazivanje pogrdnim imenima. Upravo zato je neobično važno da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude promišljena i adekvatna. premlaćivanje). tužakanje). Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje. U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizirala kao osobina ličnosti. Agresija se može odrediti kao svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li namjera do kraja ostvarena. Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci. radi pribavljanja nečega). Agresija može biti verbalna (zadirkivanje. U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica. instrumentalna (udaranje. kojim 122 . i sl. Ta djeca najčešće takvim svojim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih ili neku prednost i povlasticu. Radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju. odnosno neposredno uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom. povlačenje za kosu. otimanje autića drugom djetetu.46. psovanje.

* Odgojitelj podučava djecu tehnikama rješavanja preblema. umjesto prema vanjskom očitovanju kroz ponašanje. 123 . socijalni i kognitivni uzroci. koje ne uključuju tjelesno nasilje. spavanje).Potisnuta agresivnost se okreće prema unutra (progutan odgovor. U obitelji agresivne djece vladaju odnosi prisile. progutana uvreda ili psovka). Za kontroliranje dječje agresivnosti odgojitelji i drugi stručnjaci upotrebljavaju različite metode. . radost. .Pasivana agresivnost (odbija hranu. što znači da članovi obitelji upravljaju jedni drugima pomoću različitih oblika agresivnog ponašanja. primjerice u moralnom rasuđivanju i empatiji. Tim postupkom djeca uče da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere različite strategije rješavanja problema i da ga zatim rješavaju po unaprijed načinjenom planu. Budući da je tijekom životnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina. i to pomoću izravnog oponašanja nasilnog ponašanja. čupanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid. Jak strah od kazne. poput prijetnji i naredbi. čije su najuobičajnije forme u predškolskoj dobi: griženje noktiju. onda kada je nužno održati disciplinu. Odgojitelj podučava djecu promatranju stvari s gledišta drugog djeteta i uživljavanju u njegove emocionalne reakcije. Na agresiju djeluju i socijalni faktori među kojima se najčešće spominju principi socijalnog učenja i to potkrepljivanje. Time se ljutnja postepeno zamjenjuje empatijom što dovodi do smanjenja ili sprečavanja agresije. Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi. tuga. predmeta ili životinje. Čini se da agresivna djeca imaju stanovite teškoće u kognitivnom području. također je jedno od agresivnih ponašanja. Spolne razlike u agresivnosti objašnjavaju se činjenicom da dječaci za takva ponašanja očekuju manje neodobravanja te da ih ne brinu moguće pokude. Kao uzroci agresije u literaturi se navode biološki. koje održava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah. ljutitost). kazna i učenje opažanjem.dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na štetu druge osobe. ona se često tumači biološkim činjenicama. Takva djeca teško tumače socijalne znakove i često pripisuju neprijateljske namjere drugoj djeci. Dosljedno primjenjuju kazne. * Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne djece vjerojatno drugačiji od onih u neagresivne djece. Gledanje nasilja na televiziji također povećava vjerojatnost dječjih agresivnih postupaka. Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju. pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje.Autoagresija ili samopovrijeđivanje. .Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću. * Oni zamjenjuju negativne izjave. . s "teškim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima dominacije.

baš kao i sa svom drugom. U situacijama kada agresivno ponašanje već traje odgojitelj djeluje prema njegovom što bržem zbrinjavanju: provodi poseban ritual unaprijed dogovoren s djecom kako bi privukao dječju pozornost tijekom agresivnog ponašanja (npr. nema želju izraziti što osjeća. sustavnu izgradnju profesionalnog pouzdanja.U preventivne svrhe. fizički zaustavlja agresivno ponašanje (samo ako pri tome u potpunosti vlada svojim emocijama i tijelom). nasilno i destruktivno ima duboke osjećaje ljutnje. Agresivan čin razumijeva destruktivno ponašanje. boji se da će ostati bez energije koju je sakupilo za destruktivno ponašanje. Ukoliko su djeca manja nudi im izbor jer raspolažu manjim brojem ponašanja u svom ponašajnom sustavu. promatrači. O onim razimana samog sebe koje poznaje nema dobro mišljenje. Odgojitelj daje mogućnost svim sudionicima situacije iskazivanje svojeg viđenja. nego čeka da ih sama predlože. a odgovarajući odgojni postupci su složeni i zahtjevaju stalno i sustavno stjecanje novih spoznaja iz ovog područja. Zato je važno da odgojitelj: nudi agresivnoj djeci ekspresivne materijale koji pružaju psihološko rasterečenje. te da potiče unutrašnji govor djeteta jer je on važan u regulaciji vlastitog ponašanja djeteta. počinitelji. -ODGOJITELJ I AGRESIVNOSTPred odgajateljem koji se suočava s agresivnim djetetom nalazi se niz izazova. Povrijeđenih je osjećaja i često difuznog doživljavanja samog sebe. Djeci ne nudi rješanja. usvajanje vještina djelotvorne komunikacije s djecom. odgojitelj poštuje polazišta. nasigurnosti i tjeskobe. Dijete koje se ponaša neprijateljski. odgojitelj). U radu s agresivnom djecom. te kroz neko vrijeme prati djecu kako to rade. Zajedno s djecom utvrđuje činjenice (tko je što učinio) i kako su se osjećali (ugroženi. Potiče djecu na izrađivanje plana izlaska iz situacije rješavanje problema. 124 . odbačenosti. radi smanjenja mogućnosti pojave agresivnog ponašanja dobro je slijediti uobičajene komunikacijske standarde u radu s predškolskom djecom. jer ako to učini. razgovara s djecom nakon što je ponašanje zaustavljeno (u većoj ili manjoj grupi djece ili individualno). kao i vještinu samokontrole. Važno je imati na umu da suočavanje s agresijom i nasiljem može dovesti do toga da se i iskusni sturčnjak osjeti bespomoćnim i nevještim. da kroz svakodnevne situacije razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. glasno pljeskanje rukama). da omogućava djetetu aktivnosti koje utječu na senzoričku integraciju. spoznaje i opredjeljenja humanističke-razvojne koncepcije i na taj način pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života.

Agresija nije osjećaj. već usmjeravati dijete i dopustiti mu da samo riješi problem. odnosno pojačava i započinje agresivni stil komunikacije s djetetom kojim se samo utvrđuje ovaj nepoželjan oblik ponašanja. a tako i nad situacijom. Pri tome je važno na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije. ali bez ograničavanja drugih u ostvarivanju svojih potreba. Dakle. rješavati konfliktne situacije neophodna mu je pomoć. Prosocijalno ponašanje se može odrediti kao svaka reakcija izvedena s namjerom da se učini dobrobit nekoj drugoj osobi. tako i s pojedinim djetetom. slijede odgojiteljovo ponašanje kao model. odnosa prema agresivnom ponašanju vršnjaka). To ne znači da odgojitelj treba rješavati teškoće umjesto njega. straha ili osujećenosti. -Važno je zadržati kontrolu nad samim sobom. Kroz ovladavanje socijalnim vještinama dijete se uči zadovoljiti svoje potrebe. te je važno da odrasli zadrže kontrolu i mir. -Svi postupci i metode trebaju biti nezastrašujući za dijete i imati jasnu strukturu i pravilo. Programi učenja socijalnih vještina najčešće su namjenjeni učenju prosocijalnog ponašanja. agresivno ponašanje je najčešće i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta. Istodobno se tako pokazuju djeci da agresivni modeli ponašanja nisu prihvatljivi i poželjni (djeca u pravilu. Posebenu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjećaja. -Načela stručnog postupanja s djecom koja iskazuju agresivno ponašanjeIskustva u radu s agresivnom djecom sažeta su u tri temeljna načela koja je dobro imati na umu u neposrednom radu: -Uvijek treba reagirati na agresivna ponašanja kod djece. Naime. -U slučaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponašanje. Djeca postoje agresivna kada ne raspolažu s konstruktivnim načinima iskaznivanja ljutnje. radi se o ponašanju koje ne donosi izravnu korist pojedincu koji ga očituje. Da bi se dijete naučilo nenasilno. već očitovanje osjećaja. već dobrobit osobama prema kojima je usmjereno. Upravo je prosocijalno ponašanje to koje se nastoji razviti kod djece već u najranijoj dobi i njegov razvoj jedan je od ciljeva odgoja za humane vrednote. krug agresivnosti se nastavlja. a netko pobijediti. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se odnose na: 125 . bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena. te pomogućnosti djelovati preventivno kako u odojnoj skupini. kao temeljnog koraka u smanjivanju i spriječavanju agresivnosti. Važno je shvatiti da u konfliktu ne mora nužno netko bit poražen. jer se tako prekida lanac ugrožavanja i štete koju takvo ponašanje nosi sa sobom.

učenje samokontrole. koji nije koristan za djetetov razvoj. Povlačenje. ispitivanje. isprobavanje.osjetljivost na kritike i neuspjehe. a može odražavati i trajno djetetovo obilježje. te se na nju ne treba i ne može utjecati. . .. važna je iskrenost i adekvatnost). dakle. Nije nam cilj svako dijete izvući iz povučenosti. Neka djeca međutim zadržavaju povučenost prema svijetu i drugima. . 2. Neka djeca (npr. Njegova početna povučenost postupno će se preobratiti u znatiželju. Stečena (naučena) povučenost – koja je rezultat okolnih odgojnih utjecaja (u obitelji se npr. Svako dijete predškolske dobi može se tako ponašati u razdoblju prilagodbe.učenje pozitivnih načina iskazivanja osjećaja. kao trajan i pasivan način reagiranja. 47. . . darovita) imaju potrebu za 126 . Genetski uvjetovana (naslijeđena) povučenost – koja je dio nečijeg temperamenta. može biti često ponašanje.zaokupljenost analiziranjem samoga sebe.) ODGOJITELJ I POVUČENO DIJETE? Povučenost (introventiranost) je psihološki pojam koji označava sklonost pojedinca da se povlači u sebe i izbjegava socijalne kontakte. Postoje dva tipa povučenosti: 1.suzdržanost u iskaznivanju emocija. .kontroliranost u ponašanju. . Potiče ili nagrađuje poslušnost i neiskazivanje osobnih želja i potreba). aktivnost.prepozvanje osjećaja (verbaliziranje od strane odgojitelja. . može biti samo privremena djetetova reakcija. Introvertiranost se očituje kao: .

tada odgovara kratko sa "da". . . .zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno. . .ne može provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima. . povučeno dijete u dječjoj skupini se: . te provođenje igara koje potiću razvoj pojma o sebi.povremenim usamljivanjem i to im valja omogućiti bez straha od razvijanja "nesocijalnosti". za zabavom i moći. ali zato sluša. "ne znam".ne uključuje u socijalnu igru i kontakte s drugima.ne stjeće sliku o sebi kao o osobi koja uspješno kontaktira s drugima.provođenje opuštajućih aktivnosti. Takvo.daje fizičke izraze ljubavi. .uključivanje povučenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece. .ne može zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaćenosti.vrlo pažljiv pristup.traži malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba.nema priliku stjecati socijalna iskustva i učiti iz zajedničkih akcija. . odabire mirnu i sigurnu aktinost. prihvaća dijete uz tolerantan stav. samostalnost i razvoj osjećaja uspješnosti. pa se i tada dogodi da ne reagira na tuđi poziv za kontaktom. . . "ne".kada se igra.ne koristi tipične vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj. reducira iskaze ili prikriva stvarni osjećaj (npr. relaksirajući dijete. . -Odnos odgojitelja prema povučenom djetetuKroz interakciju s djetetom: .usporeno je u večini društvenih kontakata. koja ne zahtjeva kontak s drugima. besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom od drugih. ali i potiće nezavisnost. . uvođenje fantazija (ako je dijete starije dobi). .kontrolira izražavanje osjećaja. ili uopće ne odgovara. . . .ne uči rješavati socijalne probleme niti sukobe.čini se kao da nema prijatelja.neugodno se osjeća kada glasno mora nešto izreći.promatra. za ljubavlju. Dijete kojemu je povučeno ponašanje postalo uobičajen odgovor na zbivanja u dječjem vrtiću: . blijedim osmjehom se može i ljutiti i iskaznivati veliku radost). 127 . odgojitelj govori vrlo malo.čeka da drugi započne kontakt.

pronalazi način da dijete samo.govori djetetu o prednostima suradnje i zajedničke igre. Kroz predmete. ne samo s povučenim djetetom nego i prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu.nastoji u skupini uvijek imati nešto čega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili nešto posebno privlačno što pobuđuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost. npr. pregleda i dobro upozna sve što je u sobi kako bi pronašao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti most za kontakt s drugima).diskretno nagrađuje dijete za svaki i najmanji pokušaj komunikacije s drugima (smiješkom. .ne radi ništa umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima. nego svako dijete predstavlja njemu "Ivane. Kroz poželjne odgojiteljeve poruke i poticaje: . nego i prema drugima).organizira prostor tako da je u njemu uvijek moguća barem jedna usamljena aktivnost. dođi se upoznati s Filipom".u zajedničkim aktivnostima potiče djetetov govor. treba mu dati priliku da to učini ili kaže kada ono bude spremno. tako s nekim nešto radimo. . on nam može pomoći. .izabire priče. Kroz komunikaciju s drugom djecom i pred njima: . . . . . slikovnice i doživljaje s usamljenim likovima koji na kraju nađu put k drugima. .trudi se biti i sam društven i vedar u kontaktu. ako ne učini ili ne kaže to odmah. .roditeljima djeteta predlaže da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u skupini najmanje djece.bojažljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije moguće napraviti grešku (i to po potrebi i naglašava).kada dijete ne može samo. ili uz njegovu pomoć.održava raspored namještaja i predmeta kao na početku. tihom pohvalom). nego s radošću dopušta da ga dijete samo odbaci. sredstva i meterijale: . ali ne dovodi povučeno dijete u situaciju da govori prvo ili zadnje.dijete koje je prvi put u skupini ne predstavlja drugoj djeci "Djeco ovo je Filip". . služi mu kao dodatak "štap" i taj odnos ne napušta on. Pušta dijete da to učini svojim ritmom i načinom. 128 .Kroz organizaciju prostora i aktivnosti: .

Izraz je velikog 129 . koje poboljšavaju komunikaciju odgojitelja s djecom. ne ugrožavajući drugoga. ali ne neprijateljski. Posebno komunikacija s djecom. kao i odgojitelj s njima. stoga ga je teško kontrolirati i mjeriti. a jedna od osnovnih značajki komuniciranja u prostoru socijalnih interakcija jest njegova spontanost. komunikacijska umijeća koja su vrlo značajna u njegovu cjelovitom i profesionalnom radu. roditeljima i ostalima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. Odgojitelj je svojim komuniciranjem model za komunikaciju djece. su: 1. Komunikacija je zbivanje dvosmjernog tipa. Za uspješnu vještinu komuniciranja treba dakle posjedovati vještine slušanja. odlučno. cijeniti svoje sposobnosti. roditeljima i ostalima. pogotovo s mlađima od njega. To je jedna od onih velikih vrijednosti koje djetetu dajemo za cijeli život. Dijete ili roditelj može s lakoćom razgovarati s odgojiteljem. koje mora posjedovati u svome radu je i komunikacija. a uključuje nastojanje razumijevanja misli i osjećaja druge osobe i odgovor na djelotvoran način. sugovornici trebaju imati veliko poštovanje jedni prema drugima kao osobi.. Da bi se ovo dijete uklopilo u skupinu vršnjaka i slobodno komuniciralo sa svojom okolinom. Međusobno povjerenje – Čak i onda kada se ne slažu.) KOMUNIKACIJSKA UMIJEĆA ODGOJITELJA? Komunikacijski je proces utemeljen na otvorenosti ljudi za komuniciranje. promatranja. mora ovladati socijalnim vještinama. 48. Kroz njih će naučiti boriti se za sebe i svoje potrebe. ponašati se čvrsto. te vještine prenošenja svojih ideja i osjećaja drugima. Odgojitelj mora imati tzv.omogućuje mu druženje i igru s djecom različite dobi. Najznačajnije komunikacijske komponente i umijeća. razumijevanja poruka drugih. Uzajamnost – Svi uključeni u komunikaciju imaju jednak udio u njoj i svi su u njoj ravnopravni. 2. Jedna od osnovnih i značajnih osobina odgojitelja.

grafičke i taktilne oblike komunikacije. jer mu oni mogu također pružiti pomoć i utjehu. jer dijete ima potrebu za odraslom osobom koja će mu davati podršku i savjete. Pravo razumijevanje postiže se onda kada odgojitelj odgovara na stvarno značenje dječjih riječi. uživiti se. dječji razvoj sposobnosti komuniciranja može biti usporen. tj. Bitno je da se dijete koje je doživjelo stresne događaje pomiri sa vlastitim iskustvima. objašnjavati). moći podnijeti jake osjećaje druge osobe. što znači da se dekodiraju i provjeravaju informacije dobivene od djeteta tako da mu se šalje poruka o tome kako smo je čuli i razumjeli. ne kritizirati. nedruželjubivost. Zajednički razgovori djece i odgojitelja moraju biti opuštajući za dijete. Izravnost i sažetost – Odrasli trebaju govoriti jasno koristeći "ja" poruke. Ne pretpostavljati unaprijed – U komunikaciji lako i često može doći do nerazumijevanja. posebno nakon prvog slušanja. 10. Uče komunicirati s obitelji i širom okolinom. Prednost – Da bi se postiglo zajedničko razumijevanje u komunikaciju je potrebno uložiti vrijeme i trud (postavljati pitanja. raspored sjedenja. 8. napadi bijesa. Otvorenost – Svi uključeni u komunikaciju trebaju pokušati vidjeti stvari iz sugovornikove perspektive. Pažljivo slušanje – Kada netko govori slušatelj treba pažljivo slušati sugovornika do kraja. Komunikacija može biti vrijedna za dijete koje je doživjelo stresne događaje ukoliko ima moralnu podršku. pa njegov razvoj biva ovisan o pažnji i skrbi koju dobiva. djetetu se proširuje i sposobnost izražavanja misli i osjećaja. pa je moguć niz anomalija i ponašanja – povlačenje u osamu. stoga je treba stalno prakticirati. To znači da kažu ono što misle bez okrivljavanja i optuživanja drugih.nepoštovanja kada odrasli razgovaraju o djetetu pred njim kao da nije prisutan. čak onemogućen. te da se počne odvajati od bolnih sjećanja i okretati se prema budučnosti. Zbog raznih trauma. pogled. 7. Neophodna je moralna podrška i prijateljstvo skupine djece s kojom dijete boravi. da je sve potpuno shvatio. Pitanja odraslog mogu biti zatvorenog 130 . 6. Razumijevanje – Međusobno razumijevanje je moguće čak i onda kada nam se riječi i izrazi ne čine jasnima. Razvojem. te mogućnost da nekome kaže kako se osjeća. osobu kojoj se može povjeriti i koja mu može pomoći. 5. izraz lica. odgojitelj treba paziti na ton glasa. 3. šale i smijeh. Raznovrsnost – Za uspješnu komunikaciju potrebno je upotrijebiti verbalne. Većina komunikacije je neverbalna komunikacija. Djeca relativno brzo ulaze u mrežu odnosa sa ljudima različite starosti. U komunikaciji odgojitelja i djece. pismene. a ne na djetetovo nespretno izražavanje. prihvaćati. suosjećaja. auditivne. 4. 9. tako da je bitno da je komunikacija onog tko komunicira s djetetom ohrabljujuća za dijete. To se odražava u govoru tijela. U komunikaciji s djecom važno je moći biti dobar slušatelj – biti pun razumijevanja. Aktivno slušanje – To je tehnika prihvaćanja u kojoj se ne samo sluša nego aktivno sluša. Dobar sugovornik nikad neće misliti. Malo dijete usmjereno je na obitelj i ljude koji o njemu brinu.

tipa. Otvorena pitanja omogućuju izražavanje vlastitih ideja. potiće. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim sličnostima i razlikama). jer nameću očekivane odgovore.) PRAVA DJETETA? Cilj: izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava. konstatacije i potrebe. o jednakosti svih ljudi. Ona pokazuju zainteresiranost i brigu za dijete. Usvajanje i njegovanje temeljnih humanih vrijednosti. Zadaci: 1. pravednosti. koja štiti svoja prava i prava drugoga. pitanja zatvorenog tipa nužna su za saznavanje činjenica o nečemu. Usmjerena pitanja nameću odgovore i treba ih izbjegavati. Četiri razine: (aspekti) – sva četiri područja međusobno su povezana i uvjetuju se 1. razgovor o osjećajima. pravdi i slobodi. Podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina osoba. Razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina. činjenicu da ih nastojimo razumijeti. on treba potaknuti dijete da i ono postavlja pitanja. koja treba izbjegavati jer su odgovori kratki i nepoticajni za daljnje komuniciranje. 49. o pravdi. o miru. onda kada odgajatelj vidi i čuje dijete. 2. 4. onda kada ga ohrabljuje. pa ih je poželjno kombinirati sa pitanjima otvorenog tipa. o supostajanju žive i nežive prirode. Osim što odgojitelj postavlja pitanja djetetu. te se kao odgovorni građanin zalaže za demokratsko društvo temeljeno na jednakosti. 5. 3. o međuovisnosti svega i svih na Zemlji. informira i odgovara na dječja pitanja. pitanja. ali s druge strane ista pitanja omogućuju saznavanje bitnih podataka koji nas zanimaju. Razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića. S druge strane. Tek tada je komunikacija dvosmjerna. PODRUČJE JA – afirmacija pojedinca 131 . ne nameću poželjne odgovore. bori se protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalaže se za mirno rješavanje sukoba. U svakom trenutku odgojitelj mora čuti dječje izjave. a nisu ni poticajna. o živoj i neživoj prirodi. Pitanja treba postavljati jedno po jedno s dovoljnom stankom da se dijete ne bi zbunilo.

2. različite životne uloge. te razvoja pojedinca i cjelokupne zajednice. razina – CJELOKUPNO OZRAČJE – čine odnosi između djece. razina – PLANSKI STVORENE SITUACIJE – koje se u predškolskoj ustanovi organiziraju s ciljem usvajanja elementarnih znanja. te drugog osoblja u ustanovi. djece i odgojitelja. • vještine komuniciranja. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja provodi se na tri razine: 1. ali zahtijeva i ODGOVORNOST za vlastite postupke. socijalne. PODRUČJE JA I DRUGI – • upoznavanje i osvještavanje osobina drugih. • upoznavanje i razlikovanje ljudskih i dječjih prava. • spoznaja o međusobnoj povezanosti svega na svijetu. razvijanja stavova i poticanja socijalno prihvatljivog ponašanja. povjerenje i optimističan pogled na svijet. • uspostavljanje odnosa s drugima. • shvaćanje međuovisnosti svih živih bića • njegovati nadu. PODRUČJE MI – pripadnost zajednici • osvještavanje mira kao pretpostavke života i sklada zajednice. 2. shvaćanje i prihvaćanje PRAVILA zajedničkog života. 3. 132 . • mirno rješavanje sukoba.• upoznavanje i osvještavanje sebe kao osobe. 4. razina – SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE – tijekom svakodnevnih situacija dijete zadovoljava svoje osnovne biološke. PODRUČJE SVIJET KAO CJELINA – • shvaćanje međuovisnosti svih ljudskih bića. 3. stjecanja vještina. intelektualne. • zajednica koja svojim članovima osigurava određena PRAVA. emocionalne i druge potrebe. te između osoblja i roditelja. • upoznavanje i osvještavanje sebe u odnosu na druge. Demokratski odnos odgojitelja s djetetom i drugim odraslima u djetetovoj sredini omogućuje spoznaju vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnog ponašanja. • upoznavanje. tj. Te situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju kontinuirano. • upoznavanje i osvještavanje sličnosti i razlika među ljudima. • upoznavanje i osvještavanje sebe kao pripadnika različite skupine.

otmice. • pravo na odgovarajući životni standard. 4. prostitucije. • aktivno sudjelovanje u životu zajednice. • pravo na igru. slobobu misli. zanemarivanja. PRAVA SUDJELOVANJA • uključenost djece u donošenju odluka. dječjeg rada. zabrana. • pravo na prehranu. 133 . slobodu izražavanja. 2. kulturne aktivnosti. 3. RAZVOJNA PRAVA • pravo na obrazovanje. droga. alkohola. PRAVA PREŽIVLJAVANJA • pravo na život. ZAŠTITNA PRAVA • prava na zaštitu od zlostavljanja. smještaj. duhana. • zaštita djece izbjeglica. slobodu druženja. informacije. • pravo na slobodno vrijeme. izrabljivanja. zdravstvenu pomoć. prognanika. mučenja.-VRSTE PRAVA DJETETA1. djece u oružanim sukobima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful