1.) DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA?

Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojemu bi se polazilo od odgojno-obrazovnih ciljeva: autonomije, samoostvarenja, upravljanja samim sobom, samokritičnosti, komunikacije, interakcije, i sl. U takvom modelu za rano obrazovanje, djeca i njihove obitelji, utkane su u kontekst vrtića. Polazi se od humanističko-razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da isti podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Osnovni organizacijski oblik za provođenje programa predškolskog odgoja je dječji vrtić. Stoga vrtićka institucionalna sredina, za razliku od obiteljske, mora biti stručno i profesionalno vođena i organizirana. Profesionalno osposobljeni odgojitelji moraju brinuti da u organiziranju života i rada u skupini djece osiguravaju uvjete za razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece. Odgojitelji postaju zajednički tim unutar skupine, oni grade zajedništvo između djece, drugih odgojitelja, roditelja i šire granice svoje zajednice. Razvijaju osjećaj pripadnosti jednom timu i vrtiću. To je zajednica u kojoj bi vladalo ozračje podrške i suradnje među djecom i odgojiteljima u čemu je uloga odgojitelja od velike važnosti. Takvo okruženje se stvara jačanjem socijalnih vještina i odnosa unutar grupnog okruženja. U modelu dječji vrtić kao dječja kuća posebno se ističe važnost odgojiteljeve osobnosti i potrebe za osnaživanjem njegove osobnosti i stjecanje povjerenja u sebe i druge u svom okruženju, posebice djecu u svojoj grupi ili okruženju. Stjecanje uzajamnog povjerenja jest temelj za razvoj odgojiteljeve osobnosti i razvoj njegove stručne kompetencije i stvaranje velikih postignuća. Važnu ulogu u izgradnji dječjeg vrtića kao djećje kuće imaju odgojitelji čiji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i neometan razvoj djeteta. Potrebno je da odgojitelj upozna djetetove sklonosti i sposobnosti kako bi ga moglo dalje poticati i razvijati. Zato je neophodno da odgojitelj uz aktivnog sudionika bude i promatrač jer je on nosilac vrijednosti i ideja, on je onaj koji neprekidno komunicira s djecom, ne toliko kao model, koliko kao prijatelj, vršnjak djeteta. Također je važno da odgojitelj bude "refleksivni praktičar", što znači da mora biti spreman istraživati i mijenjati vlastitu praksu i djelovanje u skladu s razvojem djece kao i nastojati svoje djelovanje usmjeriti u pravcu stvaranja dječjeg vrtića kao dječje kuće. Fizička organizacija prostora (organizacija materijala, poticajnog prostora i vremena za dječje aktivnosti) potiče socijalni razvoj, a bogatstvom materijala utječe se na tip vršnjačke interakcije. Prostor se smatra (pedagogija Reggio Emilije) "laboratorijem" u kojem se permanentno događaju procesi istraživanja djece i odraslih. Vrtići u Reggio Emile daju poseban značaj kreiranju prostora koji ih čini spremnijim za upoznavanje jednih s drugima. Djeca raspravljaju o svojim projektima, o čemu su razmišljala dok su radila na temi i onome što će raditi dalje.
1

Marija Montessori istiće važnost pripremljene i strukturirane okoline kao poticaja dječjeg spoznajnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Kako organizirati poticajni prostor u takvom modelu vrtića ovisi o mnoštvu čimbenika. U tom mnoštvu najvažnija je kvantiteta i kvaliteta materijalnih poticaja, raspored i način korištenja prostora, te odgojitelj, njegova vrijednosna orjentacija, znanje i akcija. Sve ovisi od toga koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, njegova psihofizičkog stanja, njegovih potreba, čuvstava i razvojnog koraka, odnosno od toga koliko je odgojitelj u stanju poštivati i uvažavati dijete, omogućiti mu slobodu u izboru aktivnosti, materijala, prostora i vršnjaka za igru i stvaralaštvo. Djetetu treba omogućiti slobodu u izboru materijala, partnera i prostora, čime dječji vrtić postaje dječjom kućom u pravom smislu te riječi, budući da djeca ondje osjećaju i obavljaju sve aktivnosti iz praktičnog života kao da su u svojoj vlastitoj kući. Organizacija fizičkog okruženja u modelu dječjeg vrtića kao dječje kuće ovisi i o kreativnosti, stručnoj i praktičnoj kompetenciji, te želji za novim i ljepšim, i ostalih djelatnika vrtića – stručnog tima. Promišljenom i fleksibilnom organizacijom omogućuje se svakom djetetu da sebe doživi u različitim odnosima s drugom djecom i njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju, te određuje skup mogućih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos djeteta prema okolini (razmještaj prostora u kojem se djeca kreću, igračke, različiti neoblikovani materijali) stvaraju uvjete za razvoj određenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju takvog modela vrtića treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora – fizičkog okruženja – razvija dječju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o različitim oblicima istraživanja i stvaranja, igranje itd. Djetetov prostor treba organizirati tako da meterijali u njemu: - pružaju autentičnu stvarnost – autentična spoznaja o prirodnim putevima - pružaju cjelovitu spoznaju autentičnog svijeta - omogućuju angažiranje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija - aktiviraju sva osjetila motoričkim iskustvom djeteta - da u komunikaciji s materijalima dijete samo određuje sadržaj, tempo, vrijeme, opseg načina učenja, čini proces učenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem - vođeno znatiželjom, dijete će postizati uspjehe u interakciji s materijalom, otkrivajući svijet mogućnosti i ograničenja, učvršćivati će pozitivnu sliku o sebi. Stalnost prostora i njegova rasporeda važni su za djetetov osjećaj sigurnosti. Međutim, to ne isključuje unošenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u objektu i oko njega. Što su djeca starija, to je poželjnije mijanjati raspored kutića ili centara aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvježio prostor u kojemu djeca borave.

2

Zato djetetu treba stvarasti situacije u kojima će moći aktivno djelovati, istraživati, otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamišljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronaći didaktičke pedagoški neoblikovane materijale za dječje djelovanje. Pri tom je važno da meterijala ima u dovoljnoj količini i da je funkcionalno raspoređen u dječjem prostoru. Takav stav odgojitelja pridonosi jačanju dječje inicijative, prirodne znatiželje, slobode izražavanja i stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te očuvanju djetetove spontanosti. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli.

3

programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. a posebice na kreatore i realizatore programa obrazovanja djelatnika u predškolskom odgoju. pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija 2.) OBILJEŽJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE? Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predškolskog odgoja i predstavlja stručnu podlogu za provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. Upotrebljava se za sve čimbenike koji vode brigu o promjenama i razvoju predškolskog odgoja. Humanističko-razvojna koncepcija naglašava da su za razvoj predškolske djece bitne spoznaje da je dijete kvalitativno različito biće od odrasloga čovjeka. demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao nositelji programa. primjenu organizacijskih i drugih standarada. zakonskih propisa i izradu različitih stručnih upita za neposrednu pedagošku praksu. spoznaje o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. Humanističko-razvojna koncepcija polazi od ideje i vrijednosti demokratskih odnosa odgojitelja s djecom i drugim osobama u djetetovoj sredini. da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. Širinom humanističkog pristupa i priznavanjem prioriteta zakonitostima i suvremenim znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta. da dijete ima posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta 3. različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa 3. a također kao član obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti 2. jer se na taj način omogućuje rana spoznaja vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnih ponašanja. usmjeriti odgojitelja u izvođenju programa za odgoj i obrazovanje predškolske djece koji se zasniva na humanističko-razvojnoj koncepciji koju čine: 1. te stalno razvija njegovo samopoštovanje. 4 . Cilj mu je. te da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekovog životnog razvoja u kojemu se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obolježja. ovaj dokument potiče slobodu izvršitelja programa u planiranju. spoznaje o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja djeteta predškolske dobi 3. Humanističko-razvojna koncepcija odgoja predškolske djece polazi od spoznaja i opredjeljenja: 1.2. idea humanizma (dijete je vrijednost po sebi) 2. kao što mu naslov govori. da je dijete vrijednost po sebi. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece polazi od poštivanja slijedećih načela: 1. Primjena dokumenta zahtijeva sustavno praćenje i vrednovanje postignuća i promjena u pedagoškoj praksi. te fizičke i psihičke mogućnosti. koja se prihvaća u svojoj osobnosti.

eksperimentira s različitim materijalima. Dijete. kao i pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji. Na takve se načine. omogućava djetetu stjecanje određenog iskustva. izražavanja i stvaranja. igrajuće se istražuje. Za odgojitelja je važno i stručno znanje. izborom i rasporedom igračaka i materijala za igru.otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja kojim se svakom djetetu moraju osigurati povoljni uvjeti za razvoj već nakon prve godine života. omogućavanjem i motiviranjem različitih aktivnosti prilagođenih stupnju razvoja i interesa djeteta. 5 . stoga dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju biti mjesta za igru djece. umjetničko promatranje. U takvoj interakciji dijete može razvijati različite vrste djelatnosti kao što su: životno-praktične i radne. može bogatiti i strukturirati njihovo iskustvo o sebi i svijetu.Razvoj u to doba određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi. raznovrsne igre. Usmjeravanje predškolskog odgoja mora podupirati: . kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj. Važno je da dijete u oblicima izvanobiteljskog odgoja i života ima mogućnosti za uspješno uspostavljane emocionalnih i socijalnih veza. pa na taj način u igri razvija intelektualne i druge mogućnosti. što uvelike ovisi o aktivnostima samog djeteta te upućuje na značaj predškolskog odgoja u odnosu na odgoj u kasnijoj dobi. zamišlja i kombinira ono što je doživjelo. Igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. istraživalačko-spoznajne. Igra je aktivnost po izboru djeteta koju ono prilagođava svojim potrebama i mogućnostima. te sudjelovanje roditelja u životu i aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja (suradnju s roditeljima) . mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe. Oblikovanjem poticajne materijalne sredine. U odgoju bitnu ulogu imaju motivacija odgojitelja i drugih odraslih koji komuniciraju s djecom.potrebu što većeg povezivanja obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja. aktivnosti s kretanjem. poticajnoj okolini.

igranje dok dijete ne stekne povjerenje u nas. interesima i sposobnostima djeteta predškolske dobi. Važnu ulogu ima i roditelj. To znači da bi raspored dnevnih aktivnosti u programu trebao imati uporišne točke za vođenje pojedinih aktivnosti s djecom. potrebama. a pogotovo na novu izvanobiteljsku sredinu. 2. Roditelj trebe biti prisutan u odgojnoj skupini iz više razloga: roditelj je djetetu osoba od povjerenja. pa će za potrebe neke djece pomicati vremensko obavljanje nekih aktivnosti. tj. kada se igraju. i da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. NAČELO – Dijete ima ograničene mogućnosti prilegođavanja na promjene okoline. Odgoj predškolske dijece zasniva se na humanističko – razvojnoj koncepciji koju čine ideja humanizma. kada se pripremaju za odmor.) TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAĆE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Programske zadaće za rad s djecom predškolske dobi se određuju. Ne preporučuje se odlazak bez roditelja na duži boravak do 4. 3. NAČELO – Treba poštivati stalan zajednički ritam aktivnosti i odmora djece uz primjereno poštivanje individualnog ritma. da postoji vrijeme kada djeca dolaze u ustanovu.3. NAČELO – Za izgrađivanje slike o djetetu u skladu s izloženom humanističkom razvojnom koncepcijom potrebno je imati u vidu da su sve socio-emocionalne potrebe djeteta jednakog značenja i njihovo je zadovoljavanje preduvjet i spoznajnog i tjelesnog razvoja. Dijete bi trebelo prvo dobro upoznati odgojitelja i novu okolinu prije nego što počne kontuirano dolaziti u tu sredinu. Polazišta humanističke koncepcije da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća po svojoj osobnosti. Teškoće u prvim danima imat će senzibilna djeca i ona koja imaju negativna iskustva sa odvajanjem od roditelja. planiraju i provode u skladu s razvojnim karakteristikama. 1. kada pospremaju igračke koje su upotrebljavali. Stvarati socio-emocionalnu vezu u programu s djetetom i ne forsirati dijete npr. 6 . na jedenje. da dijete ima i posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta. godine života djeteta. te stalno razvija njegov pozitivni identitet. Uz te vremenske uporišne točke odgojitelji trebaju imati sluha za njihove individualne ritmove. spavanje. spoznaja o specifičnim zakonitostima i osobinama razvoja djeteta predškolske dobi i spoznaja o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. da se roditelj i odgojitelj pozitivno ocjenjuju.

Ovaj pristup nam govori da trebamo dobro poznavati razvojne osobine određene dobi. aktivnosti se trebaju raditi u malim skupinama. Često nismo svjesni utjecaja sebe na druge. . Dijete vrtićke dobi treba imati kutić za početno čitanje i pisanje. 10. S roditeljima treba surađivati zato što su roditelji i institucija primarnog mjesta djetetova življenja. NAČELO – Odgoj je sustvaralački međuljudski odnos između odraslog. NAČELO – Dijete treba štititi od djelovanja koja mogu izazvati trajniji strah. pa odgojitelj cijelim svojim bićem utječe na dijete. Roditelji bi se trebali s odgojiteljem dopunjavati u odgoju i međusobno se uvažavati. otkrivati što izaziva njegovu znatiželju. omogućavati djeci kontakt s djecom druge dobi. 7 . . . Dječja kreativnost se pojavljuje tamo gdje postoji pozitivna emocionalna klima i tamo gdje je odgojitelj kreativan. djecu međusobno treba procjenjivati. posramljenost. 9. Nemaju sva djeca iste potrebe u isto vrijeme. 5. NAČELO – Individualni pristup djetetu znači promatrati dijete. prirode. 8. 6.4. dosadu. svojim pozitivnim stavom. onda i odnose između nas i djece.NAČELO – Svi koji provode predškolski program trebaju primjenjivati fleksibilnu i elastičnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. Do kreativnih ponašanja dolazi i kroz komunikaciju i interakciju djece. putem organizacije prostora.NAČELO – Odgojitelj i drugi stručnjaci trebali bi utvrđivati. pijesak i vodu. pretjerani osjećaj odgovornosti za uspjeh aktivnosti u kojima sudjeluje i dr. 7. glazbe. a budući da se odgoj ostvaruje kroz interakciju. građenja. poticati dječja pitanja. dugo mirovanje. Svi trebaju biti jednako zastupljeni i trebaju se koristiti i ostale prostorije. likovni. društvenih i stolnih igara. NAČELO – Odgojitelj treba osigurati uvjete i dalje poticati spontana i stvaralačka ponašanja uvažavanjem. NAČELO – Cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi šalje djetetu važne implicitne poruke o njemu samom i o drugima. tjeskobu. higijene u kupaonici. obiteljske aktivnosti.NAČELO – Djelatnici s predškolskom praksom trebaju imati na umu da se određeni sklop razvojnih mogućnosti može poticati kod djece samo ako su ti poticaji usklađeni sa specifičnim zakonitostima razvoja. ostvarivati i samoprocjenjivati zadaće odgojitelja. 11. NAČELO – Partnersrvo s roditeljima u odgoju djece – kvaliteta odnosa između roditelja i djece primarna je u odnosu. dati prednost njegovoj inicijativi. biti zainteresiran za njegove potrebe. 12.

a to su polaženje i zadovoljavanje potreba djeteta. polazeći od temeljnih programskih zadaća. 8 .Ukratko – osnovna uloga odgojitelja je pozitivna stimulacija cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta kao individuuma. te poboljšanje kvalitete njegova života. te zadovoljavanje potreba roditelja. svih područja i pojedinačnih područja razvoja). poticanje razvoja (cjelovitog.

4. a zdravstvena i odgojnoobrazovna su bile pod utjecajem tadašnjih gospodarskih mjera. Suvremeno koncipiran odgojno-obrazovni sustav temelji se na razvojnom i integracijskom pristupu. Prema tome. praćenju i vrednovanju odgojno obrazovnog procesa kao specifičnog integracijskog dijela odgojno-obrazovnog sustava. te na sporiji proces formiranja statusnog identiteta dječjeg vrtića i djelatnosti u cjelini. te kao socijalni zaštitni oblik bio primjeren potrebama zaposlenog roditelja. prevladavanje jednog programskog oblika rada i loša opremljenost igračkama i drugim materijalom. U odgojno-obrazovnom procesu treba omogućiti svakom djetetu najpogodniji program koji bi bio čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem u cjelini. . odgojiteljima. prevelike radne organizacije. čiji interes obuhvaća razvoj pojedinca u skladu s osobnim potrebama. .osiguravanje uvjeta za optimalan djetetov razvoj. osnovna funkcija vrtića bila je socijalno-zaštitna. Takav pristup. PROGRAMIRANJU. Posljedice takvog pristupa su bile velike: prevelik broj djece u odgojnoj skupini. oblicima stručnog usavršavanja i doškolovavanja kao i ostvarivanjem interdisciplinarnog pristupa timskom djelovanju raznih profila stručnjaka za rad s predškolskom djecom u vrtiću. sposobnostima. Jednostavno su se najmanje uvažavale potrebe samog djeteta.dopunjavanje obiteljskog odgoja. 9 . bit takvog pristupa je u ostvarivanju funkcija: . može činiti osnovu kvalitetnog življenja pojedinca u njegovu okruženju.) RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU. premda su dio njegovih prava na pravilan i neometan razvoj. roditeljima. te osposobljavanje pojedinca za određeni stupanj vlastitog razvoja u cjelini. naglašava se potreba jasnijeg određenja djelatnosti predškolskog odgoja. na izražajnije poboljevanje djece. na smanjenu mogućnost aktivnijeg sudjelovanja stručnih suradnika u neposrednom radu s djecom. praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću. ako ga na pravilan način uvažavamo. PRAĆENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEČJEM VRTIĆU? Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih djelatnika odgojnoobrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu. a mora polaziti od općih postavki odgoja individualiteta. Iako je programska osnova za rad bila osigurana stručno osposobljavanim kadrovima. planiranju. programitranju. Dosadašnji razvoj predškolskoga odgoja porogramski je bio usmjeren prema razvoju cjelodnevnog primarnog programa. mogućnostima. To je nadalje utjecalo na teže uspostavljanje suradničkih odnosa odgojitelja s djecom i njihovim roditeljima. njegovog pristupa u planiranju.pomoći roditeljima na brizi za sigurnost i odgoj djeteta.

Na taj način se predškolski odgoj može razvijati kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sustava. njihovih mogućnosti. kao i za stvaranje kraćih programa više usmjerenih na poticanje nekih razvojnih mogućnosti. samostalnosti i slobode u odnosu na ostale dijelove odgojno obrazovnog sustava. Programi moraju biti primjereniji dječjim potrebama. . Isto tako je važno da stručni kolektiv. programiranja. S obzirom na cjelovitost razvoja. Razvojno primjereni kurikulum mora odgovarati dobnom rasponu unutar skupine i primjenjuje se s obzirom na različite potrebe. 10 . Kvalitetni predškolski programi osiguravaju okružje koje daje sigurnost. kojim se mogu i trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. govorno. skrb. socio-emocionalno. ali koji ipak utječu na razvoj djeteta u cjelini. a u provođenju planiranja. a ujedno i načinu planiranja.dobna primjerenost odnosi se na znanje o tipičnom razvoju djeteta određene dobi i predstavlja okvir pomoću kojega odgojitelj priprema okružje . emocionalni. programiranju. unapređuju socijalni. praćenju i vrednovanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. spoznajno. interese i razvojne razine svakog pojedinog djeteta. kontinuiranih oblika odgoja. --------------------------------------------------------------------------------------S obzirom na dosadašnje spoznaje o tome kako djeca uče neprimjereno je učenje na način školske nastave. Drugim riječima. a istodobno treba trajno usklađivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa. Takav program skrbi za sva područja djetetovog razvoja – tjelesno. programiranja.individualna primjerenost odnosi se na jedinstvenost i specifičnost svakog djeteta kao osobe Znanja o karakteristikama razvoja djece odgojitelj koristi da bi osigurao materijale i aktivnosti primjerene određenoj dobnoj skupini. takva slika djetetovih potreba i mogućnosti jednako je važna za programiranje. a istodobno odgovaraju potrebama obitelji. u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja ima cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. spoznajni i tjelesni razvoj. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa mora mu se osigurati pravo autonomnosti. ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa treba se uvažavati djetetova dob. te za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece.Uz sav taj humanistički pristup odgoju. u prvom redu odgojitelj. interesa i iskustava. Razvojna primjerenost ima dvije dimenzije – dobnu i individualnu. treba poticati slobodu izvršitelja programa u planiranju. specifičnosti njegove razvojne mogućnosti i pojedinačne djetetove potrebe.

posebni doprinosi pojedinog djeteta). poticajima za određenu aktivnost ili sklop aktivnosti. uvijek poticati daljnji razvoj osobina. Važno je osigurati djetetu osjećaj uspjeha. Odgojitelj treba biti spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobičajene interese i sposobnosti koje prelaze uobičajene okvire prosječnog razvoja. Odgojitelj priprema okružje u kojem će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem raznovrsnim materijalima. Odrasli reagira brzo i izravno na dječje potrebe. . a u odnosu na postavljene zadaće. poticajnim pitanjima. U razvojno primjerenim programima odrasli osigurava raznolikost materijala i aktivnosti. navode se posljedice promjena u materijalnim. Odrasli omogućuju djetetu uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške. organizacijskim i drugim uvjetima. Djeca uče na pogreškama. . te razvojne zadaće (po područjima: motorika. osvrće se na ostvarene aktivnosti i sadržaje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni.dugoročno planiranje – tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednička bitna zadaća. želje i poruke te prilagođava svoje odgovore različitim stilovima i sposobnostima djece. navode se rezultati suradnje sa roditeljima. interakcije s drugom djecom i odraslima. jer je dijete cjelovita osoba i ma koliko neke osobine bile razvijene (preme standardima za dob). komunikacija). dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti. Startegije planiranje i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću su: . definira se način realizacije aktivnosti (gdje. usmjeravanjem pažnje.Aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja utječe i na druge dimenzije. Primjereno planiranje programa temelji se na odgojiteljevu opažanju i praćenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta. a dodaju se spontani poticaji za spontano nastale aktivnosti djece. projekti.kratkoročno planiranje – tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (što) prema sklopovima aktivnosti iz orjentacijskog plana. kako). Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokuša ponovo ili da pronađe druge mogućnosti. spoznaja. 11 . čime. komentira se brojno stanje skupine. procjenjuju se postignuća djece. socio-emocionalni razvoj. planirani poticaji navode se unaprijed. Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponašanju u ravnoteži sa svješću odraslih o individualnim razlikama među djecom. nude mogućnost izbora sudjelovanja u manjoj grupi ili samostalnu aktivnost. specifičnosti u ponašanju djece. Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mašte. Osnovni organizacijski oblik provođenja programa je dječji vrtić.). U biti. Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom prostoru. konkretizacija u orjentacijskom (tromjesečnom) planu – sklopovi aktivnosti (teme). i sl.dnevni plan – samo je nadopuna tjednog. Vrednovanje ostvarivanja plana i programa (tromjesečni plan i program).

Važno je imati cjelovit uvid u djetetove specifičnosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omogućiti najpogodniji program odgoja i obrazovanja čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem. Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoći mu da samostalno gradi i stječe znanje.

12

5.) POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA ŽIVOTA U DJEČJEM VRTIĆU?
Potreba je stanje organizma ili socijalna situacija izazvana određenom neravnotežom, nedostatkom, koje pojedinac može, ali i ne mora biti svjestan. Potreba odražava manjak ili višak nečega što bi, da postoji u odgovarajućoj količini, pridonijelo dobru stanju organizma. Potrebe su pokretači našeg ponašanja, a želja ne mora biti identična s objektivnom potrebom. Osnovne (temeljne, opće) ljudske potrebe tipične su za sve pojedince neovisno o dobi, spolu i drugim obilježjima. To su primarne (osnovne) biološke i socijalne potrebe. Sekundarne potrebe su stečene i individualno različite, a predstavljaju interese, stavove i navike pojedinca. Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi određeni nedostatak, odnosno ima potrebe koje ne može zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba – stručnjaka za pojedino područje rada s djecom koja imaju teškoće u ponašanju, prilagodbi, tjelesnom funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izražavati kao potencijalne, prolazne ili trajne. Postoji nekoliko podjela potreba. Najopćenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser, predstavnici humanističke psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su: - fiziološke potrebe, - potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, - potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, te - potrebe za samoaktualizacijom. On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada određeni red. Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba: - potreba za preživljavanjem, - potreba za pripadanjem, - potreba za moći, PSIHIČKE - potreba za slobodom i POTREBE - potreba za zabavom. Osnovna uloga predškolskog odgoja je de pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Za odgoj predškolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete različito biće od odraslog čovjeka i da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekova razvoja gdje se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obilježja, fizičke i psihičke mogućnosti.
13

Za što bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je važna mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i njegova slika o tome što dijete može traje tijekom predškolskog perioda. Slika djetetovih mogućnosti i potreba važna je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Predškolsko dijete ima slijedeće osnovne potrebe: 1. osnovne tjelesne potrebe, čuvanje života i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u prirodi, . . .) 2. potreba za sigurnošću, nježnošću, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće 3. potreba za raznolikom stimulacijom koju omogućuje doživljajima i predmetima, bogata i promjenjiva okolina 4. potreba uzajamne komunikacije (koju omogućuje osjetljivost i aktivan odnos odraslig prema djetetu). Uvažavajući cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se izvanobiteljskom obliku predškolskog odgoja prigodom rješavanja određenih pitanja primjenjuju načela: - da je uvažavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini - socio-emocionalne potrebe su istog značenja kao i tjelesne, te je njihovo zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto. Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se može krenuti od toga da je već mala beba motivirana na neko ponašanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe. U početku su to one uglavnom za preživljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju, sigurnošću, zabavom, slobodom i moći. Djeca neprestano uče i usvajaju ponašanja koja ih vode do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjećamo, a tako i male bebe i dijete, jaku bol, a kada je zadovoljena osjećamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete uči. Najbitnije su fiziološke potrebe, a po Maslowljevoj teoriji, njihovo zadovoljenje je uvjet zadovoljavanja viših razina potreba: potreba za sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju, samopoštovanjem, poštovanjem, samoaktualizacijom. Važno je da su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Maslow nalazi čvrstu vezu između zadovoljenja potreba s razvojem nekih, čak brojnih, crta karaktera. Maslow nadalje smatra, kada je riječ o zadovoljenju potreba u djece, kako se susrećemo s teorijom po kojoj su crte karaktera naučene. Zadovoljenje potrebe za pripadanjem, ljubavlju i poštovanjem dovodi do razvoja svojstva kao što su emocionalna toplina, samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost.

14

mogućnost preoblikovanja prostora. omogućavanje djetetu lijeganje i ustajanje kada je to njegova potreba. a koje su gotovo istog značenja kao i tjelesne potrebe. te podrazumijeva kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. organizacija i oblikovanje prostora. stimulativne. 15 . stvaranje složene i stimulativne sredine. i samim time i vrijeme neometane dječje igre). -omogućavanje i poticanje motoričke aktivnosti u skladu sa spontanim potrebama djeteta. njegovom fleksibilnom korištenju na razini vrtića i odgojne skupine (dostupnost sanitarnog čvora. korištenje u nove svrhe i da po želji djece postaju mjesto za igru i istraživanje). odmorom i kretanjem) kao preduvjet za zadovoljavanje socioemocionalnih. -higijenskih uvjeta. Cjelokupni odgojno-obrazovni program osmišljen je s ciljem pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja ponajprije djetetovih tjelesnih potreba (za jelom. garderobnog prostora. stvaranje složene. buka. Organizacija uvjeta života u vrtiću ponajprije mora omogućiti zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta. bez obzira na druge. Organizacija života i rada u vrtiću zahtijeva stalan zajednički dnevni ritam aktivnosti i odmora djece. a potom razvojnih (osnova humanističkog pristupa). klizno vrijeme obroka s obzirom na dolazak u vrtić i potrebu djeteta. spoznajnih i drugih potreba djeteta. važna okosnica programskog usmjerenja je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života.U zadovoljenju potreba bitni su materijalno-organizacijski uvjeti koji osiguravaju preduvjete za zadovoljenje potreba. za djecu uvijek nove. a ipak predvidive okoline koja podržava i razvija spontano izražavanje djetetovih stvaralačkih mogućnosti. organizaciju i oblikovanje prostora u kojem dijete živi. Stoga. uz poštivanje: -individualnog ritma (npr. -zaštite od nepovoljnih utjecaja okoline kao što su povrede. fleksibilne organizacije vremena i aktivnosti. što dulji boravak djece izvan zatvorenog prostora. a istodobno omogućava ostvarivanje pismenosti. zadovoljavanje djetetovaih potreba.

društvenije. ako dijete negativno ili uznemireno reagira na to treba pričekati. u ovom smislu psihološkog razvoja. do 6. 16 . razvoju i zbivanju. odgoj).Socijalna stimulacija – stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. sposobnije. 5. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . najvišeg dostignuća nekog segmenta razvoja. . 9. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca. odnosno do polaska u školu.18 i 18 .dirati ili baratati s njima. U razdoblju od 6 tjedana do 3. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . Važno je pavremeno mijenjati njihove oblike i boje. itd. godine života) Da bi se pratio razvoj djeteta treba polaziti od samih početaka i da bi se došlo do nekakve optimale. udarati.Vizualna stimulacija – na desnom rubu dječjeg vidnog polja treba postaviti 80% vremena mobil od jakih kontrastnih boja. genetski) i okolinski utjecaji (učenje. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 .24 mjeseca. što je domena područja praćena razvoja djece predškolske dobi. polutvrde i dobro konstruirane igračke da ih dijete može vidjeti. Razvoj je slijed promjena u osobinama. 2. sposobnostima i ponašanju djeteta poradi kojih se ono mijenja te postaje sve veće. od rođenja do polaska u školu: 1.5 godina. 6. odnosno svega onoga što vidno uvjetuje i predočava pravilne psihološke procese i osobine u njihovom nastanku.3 godine. 4. 1. Na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki.6 tjedana. te pokušati kasnije kada djete bude zrelije.8 mjeseci. fleksibilan i odvija se u socijalnom kontekstu. ovisno o razvoju neuroloških struktura (mozak.14 mjeseci. 8.6. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 .6 godina. spretnije. ovalnih oblika s nacrtanim nosom i očima 30 cm od dječjih očiju. 3. Svaki razvoj mora imati svoje kriterije i uvjete koji pokazuju put ka pravilnom razvoju djeteta. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 . živci). Uvjeti psihološkog razvoja djeteta mogu se podijeliti prema dobi djece. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci.) KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA PERDŠKOLSKOG DJETETA? (psihofizičke osobine djeteta od 1. 10. 7. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .6 tjedana: . godine života.uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .4 godine. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . prilagodljivije.5 mjeseci treba u udaljenosti od djetetovih očiju oko 20 cm povremeno postaviti ogledalo. To se odnosi na psihološki razvoj djeteta u razdoblju od rođenja do 6. Dječji razvoj je dinamičan.

slaganje tornja). čitanja sasvim kratkih priča.čim se dijete može okrenuti s leđa na bok treba mu osigurati površinu za igranje. glasanje (reagiranje glasom.Osigurati prostor i odjeću koja ga ne sputava . naročito zajedničku. zadovoljavanjem njegove trenutne potrebe.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. uspostavljanje veze na pogled. traženje i dobivanje pažnje odraslog. ali uz više igranja.Ne požurivati motoričke vještine – dijete se ne smije postavljati u nove položaje. .Gotovo isti uvjeti i interakcije kao i u razdoblju od 3 mjeseca. jer dijete samo mora odlučiti kada je spremno za zauzimanje novog položaja. 2. zadovoljavanje djetetove potrebe. te ono vježba i eksperimentira s novim aktivnostima. . smiješak.14 mjeseci: .Svaku aktivnost odgojitelja i djeteta. 4.8 mjeseci: . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 .Omogućiti djetetu bogat socijalni život. ali ne baš uvijek reagirati na zahtjev za interakcijom 5. postupcima – prihvačanjem bilo koje dječje inicijative uz reagiranje govorom ili igračkom. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca: . ostavljanjem djeteta kada je umireno i zadovoljno. 3. smješak. .Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. odnosno verbalizacijom svake radnje. uz uzimanje djeteta u ruke. obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom te ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno – reagiranje na dječju inicijativu.Omogućiti djetetu započinjanje interakcije. dodirom). te uz osiguranje baratanja ili diranja igračaka u krevetu. Uvjeti psihološkog razvija djeteta od 5 . . reagiranje i dolazak na plač i ostale ″pozive″. bez pomoći odraslog. organiziranja jednostavnih igara (ku-kuc. govorom. dodir.Obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom. a kaka počne puzati ta površima treba biti veća. tepanjem.Na primjer. tepanje. govora i razgovora. . čak ni kada se pokaže javljanje tih novih pokreta. . treba pratiti govorom. postupcima – reagiranjem na pozive djeteta. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci: . uspostavljanje veze na pogled. te reagiranje na zahtjev odraslog. 17 .Osigurati adekvatne igračke – djetetu se daju takve igračke kojima može samo baratati. ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno.

životinja.3 godine: . korištenje prijelaznog objekta. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . te koje proizvode zanimljive zvukove i posljedice za dijete koje se njime bavi. sastavljanje. .24 mjeseca: . U toj je fazi važno uočavanje i uvažavanje dječje inicijative. 7. a što ne smije. predmete. Umjesto upozorenja i zabrana učiti dijete kako može bezopasno obaviti željenu aktivnost pomoću demonstriranja jednostavnih radnji.Olakšavanje odvajanja od roditelja – omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja.Govor odraslih – svaka zajednička aktivnost djeteta i odraslog treba biti popračena govorom. boravak roditelja u jaslicama. ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – omogućiti djetetu istraživanje prostora s bezopasnim i zanimljivim stvarima iz svakodnevne upotrebe. ne pretrpavati okolinu. Važna je optimalna količina novih doživljaja. punjenje i pražnjenje. upotrebljavati riječi koje dijete razumije. rastavljanje. jer je tada odgojitelj potpuno posvećen djetetovim akcijama i reakcijama. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . a dječju radoznalost preusmjeriti na bezopasnu aktivnost. nego mu omogućiti isprobavanje granica do kojih može samostalno doći u svakodnevnim aktivnostima. Treba postaviti jasne i ralistične granice što se smije. da je samostalno u toj aktivnosti i da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odgojitelja ili drugog odraslog. jednostavnim i dosljednim postupkom prekidati. Jezik mora biti jednostavan. U toj fazi ne smijemo posramljivati dijete. . Ponašanja opasna za dijete i druge treba jasnim. .18 i od 18 . željom za utjehom ili nekim komentarom.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – stvarati uvjete za samostalnu aktivnost.. 18 . te povremeno mijenjati materijale i igračke. . izražavanje.Potrebne su intenzivne interakcije između djeteta i odgojitelja – najbolji trenuci za intenzivan odnos s djetetom su: za vrijeme kupanja. pojava. eksperimentiranje. postupno produžavanje boravka u jaslicama. Kada dijete dođe s pitanjem. .Poticanje simboličke igre – odnosno igre u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućiti djetetu razvijanje osjećaja vlastite sposobnosti. hranjenja ili mijenjanja pelena. dostupnost jednostavnih i bezopasnih stvari i igračaka koje omogućuju isprobavanje. odrasli treba prihvatiti komunikaciju. Potrebno je da je dijete aktivno.Recipročno služenje igračkama – nakon intenzivne interakcije s odgojiteljem dijete se stavlja u prostor s adekvatnim igračkama 6. ali ih proširivati novim rječnikom.

u ovoj fazi odgojiteljevo obraćanje djetetu treba biti dulje i složenije. ali i poticanje upotrebom govora.Poticanje simboličke igre – neophodno je da se odgojitelj pred djecom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima djeca već imaju iskustva.Osiguravanje razvoja kontrole i izražavanje emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djeteta. te je potrebno stjecanje iskustva kroz sve senzorne puteve. odnosno na ulogu u igri. . te podržavati radoznalost koja se u ovoj dobi naročito izražava u postavljanju pitanja "Zašto?".Osigurati blizinu odraslog – kako bi se spriječile neugodne posljedice istraživanja. .Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti – osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svojeg djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost.Poticanje simboličke igre – neophodno je da igri odgojitelja pred djecom prethodi zajedničko iskustvo djece o radu i aktivnosti odraslih. . pri tome se mora paziti da mu pohvale ne postanu važnije od rezultata. . ali treba biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar. omogućavati uporabu govora u pričanju i prepričavanju doživljaja. Omogućavanje doživljaja uspjeha iz rezultata aktivnosti. treba se koncentrirati na ono što dijete smatra važnim. 8. odgojitelj mora biti model prihvatljivog ponašanja i izražavanja svih emocija. .Govor odraslih – važno je da odgojitelj pokuša razumjeti što nam dijete želi reći. Uvjeti psiholiškog razvoja djeteta od 3 . ..Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućavanje doživljajauspjeha u aktivnostima. .Omogućavanje intelektualnog razvoja – važno je "mišljenje ruku". odnosno poštivati inicijativu djeteta.Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh. a ne unutarnjim potkrepljenjima. gdje odgojitelj treba biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija. odgojitelj ne mora biti stalno u interakciji s djetetom. . jer se na taj način stvara ovisnost motivacije o vanjskim. Sredstva za igru trebaju biti takva da djecu asociraju na radnje odraslih.4 godine: .Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje djeteta . 19 . ozljede ili neuspjeh.Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djece. a ne iz usporedbe s drugom djecom. potporu ili pažnju ako je traži.

Poticanje simboličke igre – omogučiti djeci uočavanje raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnim situacijama (posjete.Omogućavanje osjećaja vlastite efikasnosti (kompetentnosti) – djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima. tj. . nestereotipne uloge u igri uz veliko bogatstvo materijala za igru. . naročito kod djevojčica. stavljanje u skupove. 20 . omogućavanje aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza). baratanje predmeta za stvaranje pojmova (količine. .Omogućiti aktivnu upotrebu govora – ne samo u pasivnom slušanju.).5 godina: . omogućiti raznolike i nove. susreti i dr. .Kontrola impulzivnosti i razvijanje refleksivnosti – stvaranje navike kod djece da razmisle prije nego što odgovore. što bi bilo kad bi. odnosa). jako je važno da se točno odrede granice između zbilje i mašte te da dijete ne izgubi pojam o toj granici.9. . slaganje. da verbalno izraze što osjećaju.Osiguravanje razvoja inicijative – davanje slobode za istraživanje i eksperimentiranje. razdvajanje. . odnosno stvaranje perciptivnih predodžbi kroz sve senzorne kanale – za to je potrebna primjena konkretnog materijala. redanje (pojmova broja i količina).Osiguravanje razvoja kontrole emocija – omogućiti da izraze i prepoznaju svoje emocije. plodovi. spajanje. kako bi drukčije. .Koristiti socijalne igre kod postavljanja granica neprihvatljivog ponašanja – i objašnjenja razloga za to na djetetu prihvatljiv način. tj. boji. nego i u aktivnom pričanju i prepričavanju. . jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo vanjskim pohvalama. . pločice nejednake veličine za slaganje po redosljedu. traženjem da zamisle kako bi još. doživljaj uspjeha dijete postiže i iz pohvale odraslog. . kamenčići. uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju na dječja pitanja. Odgojitelj treba nastojati što više naglasiti vrstu uspjeha. štapići. igranje materijalom: zrnca. .Poticanje maštovitosti i kreativnosti u izmišljanju – davanje ideja za variranje. promatranje. kako se osjećaju i da pokušaju analizirati zašto se tako osjećaju (uz pomoć odgojitelja koji im pitanjima razjašnjava unutarnje doživljaje). . .Omogućavanje intelektualnog razvoja. razvijati kod djeteta "unutarnji" osjećaj uspjeha. čepovi. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . itd. doživljaj uspjeha dijete može imati onda ako uvidi da je nešto postiglo svojim zalaganjem. za pravljenje hrpica. . krugovi. treba umanjiti važnost pohvale. bez unutarnjeg pravog doživljaja. . bez tuđe pomoći.

6 godina: Kod djece te dobi znatno je vidljiv pomak u svim aspektima optimalnog psihološkog razvoja . 21 .10. djeca su sve više samostalnija u obavljanju nekih životnih radnji (pranju zuba. spremanju na spavanje).omogućiti društvene i sportske igre sa što većim brojem djece ili odraslih. ali vrlo često ljutnjom reagiraju kada im se ometaju planovi i kada im se ne priznaje njihova inicijativa (podsmjehivanje. te treba: . . psovanje. ruku. prisutna je i dalje igra uloga.poticanje djetetovog govora je vrlo važno jer već koriste sve vrste rečenica. lica. ali još uvijek vole prisutnost odrasle osobe. osnove gramatičke srukture i sl. pružiti im materijale za konstrukciju.omogućiti i poticati djecu na suradnju s drugom djecom. na stvaranje prijateljstva. oblačenju i svlačenju. uzimanju zaštitničkog odnosa prema mlađima. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .djeca izražavaju emocije na socijalno prihvatljiv način. hvalisanje. . pojava empatije i simpatije je dominantna. poticati stvaralačku igru u kojoj se često igračke koriste na novi način. apstraktnih pojmova. . gdje bolji i dominantniji preuzima inicijativu. ruganje).

Izbor aktivnosti. uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna – odgojitelj stalno bira svoju ulogu i koja će to biti. Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. Izrađen je protokol koji predstavlja hipotezu – on odgojitelju može biti model kako treba postupati. Postupci odgojitelja u skaldu s intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji. To je šest postupaka u kojima je naglasak na ublažavanju rastanka djeteta od roditelja. jaslice preuzimaju i obvezu pružanja poticaja za razvoj dječjih potencijala. Sve je više male djece koju roditelji povjeravaju dječjim jaslicama i to u dobi od navršane prve do navršene treće godine života. Odgojitelj pomoću protokola može procijeniti svoje postupke. Temelj procesa njege. Razvoj govornog izraza djece ovisit će o uspješno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provođenju neverbalne i verbalne komunikacije između odgojitelja i djeteta. odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih podtupaka odgojitelja. a dijete ovladalo nekim temeljnim sposobnostima značajnim za kasniji život i djelovanje u ljudskoj zajednici. prvim načinima istraživanja u društvu druge djece koja će svakom pojedincu biti i dobro došli poticaj. Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja potreban je određeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije.7. trebali bi omogućiti djeci veću slobodu u izboru aktivnosti. organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna pravilno postupati s djecom. da se svako dijete koje se u njima nalazi potvrđuje kao ljudsko biće u pogodnoj atmosferi sigurnosti i emotivne povezanosti s odraslom osobom. istraživanjem. kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama. artikulirati svoje postupke. To znači da pored uobičajene tjelesne njege. To je najbolje razrađena cjelina jer čini osnovu odgojnog rada – odgoj s djecom. U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija prilagodi djetetu. Jaslice bi trebale biti "produžena ruka" majke i oca. da zadovoljava svoju potrebu za djelovanjem. a ne dijete njoj. Treća je cjelina njege i hranjenja djeteta. Četvrta. peta. uvažavajući njihovu dob i situaciju.) NEODVOJIVOST NJEGE. Pasivnost djeteta je najkarakterističniji znak odgojiteljeve neuspješnosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim životnim situacijama). 22 . ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA? Dječje jaslice su jedna od prvih dječjih potencijalnih sredina. dakle u vrijeme kada je intenzitet rasta i razvoja vrlo izrazit. Protokol je podijeljen u sedam cjelina. šesta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajedničke aktivnosti djece i odgojitelja. Djeca bi u jaslicama trebala imati prilike i mogućnosti naći sve ono što im je potrebno da rastu psihofizički i oblikuju se u socijalnom i humanom pogledu. kada zna pravilno.

Za razvoj govora odlučujuću ulogu ima odrasla osoba – odgojitelj. Odgoj i njegu djece u jaslicama nije moguće promatrati bez odgoja i njege djece u obiteljskom domu. Govorna komunikacija nužna je i sastavni je dio simboličkih igara. Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jasličkim prostorima. u ovoj aktivnosti. prerađuje. djeca koja brzo uče i vesele se samostalnim pokušajima. Činjenica je da je dijete najvažnije u odgojnoobrazovnom procesu. najvažnije je stvoriti djetetu potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. ali su sva jednako vrijedna. i u ovoj dječjoj dobi. 23 . U prikupljanju podataka o djetetu uključeni su roditelji. uredno i primamljivo djeci koja su u središtu cjelovitog pristupa. najčešće imitira. zatim u aktivnosti malih grupa. To okruženje treba biti sigurno. ali im istodobno i omogućivati osamu. a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta. U jaslicama. samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva određenu i raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti. Simbolička igra javlja se pri kraju senzomotoričkog razdoblja. U mlađim grupama to su uglavnom neverbalne akcije djeteta upućene odgojitelju. Komunikaciju u mlađim i srednjim jasličkim grupama uglavnom uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraćaju njemu. Prve manifestacije simboličke igre najčešće su događaji neposrednog djetetovog iskustva. Okružje će povezivati djecu. nedostatak poticaja. Socijalni odnosi među djecom u trećoj godini života u stalnim odgojnim grupama mnogo su brojniji i složeniji. u paru i promatrano dijete samo sa sobom. U takvom jasličkom okruženju djeca će se slobodno kretati i istraživati. poticati ih na interakciju. odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. komunikacije s odraslom osobom može se očitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u verbalnu komunikaciju. njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (biološke i one za sigurnošću). te svi moraju surađivati. rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. i važne su reakcije odgojitelja na neverbalne i verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete. da je svako dijete različito. Vrijednost simboličke igre je i u tome što dijete samo organizira aktivnosti. biti fleksibilni i otvoreni prema potrebama djeteta. Cjelovit pristup njege i odgoja djece u jaslicama podrazumijeva povezivanje svih sastavnica. u jaslicama će biti kreativna djeca. nesmetano će se provoditi aktivnosti. bilo da su inicirane od djece ili odgojitelja. Suradnja obitelji i institucije je nužna za postizanje optimalnih rezultata. Ako odrasli koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu poštuju tu činjenicu. Djeca najviše komuniciraju s odgojiteljem. vježbati će svoje sposobnosti i vještine.

) ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA. Velik poticaj na djecu ima odgojitelj. za traženje. a njemu samom pružiti poticaj. jer kroz materijalnu okolinu dijete prima informacije o sebi i drugima. Organizacija rada vrtića. odnosno da njegov odgovor ne bude obavezno u skladu s očekivanjem. Poticaji imaju vrijednost pokretača. Pružanjem poticaja pružamo i priliku da dijete na njih odgovori ili ne odgovori. sredstva i igračke u vrtiću trebaju biti pažljivo i stručno odabrani. Poticaji su važni elementi djelovanja iz sredine na razvoj pojedinca. riješavanje uočenog ili mentalno nastalog problema. za istraživanje i otkrivanje. otkrivanje. Prostor. predmete. osobito je važan njegov pristup djeci. Prostor. Dijete ih može koristiti u naučenom značenju kao didaktičke igračke. nužno je da se svako dijete u svakom trenutku poduzimanja konkretne odgojno-obrazovne akcije u vrtiću osjeća nesputanim i sigurnim. Poticaji mogu biti vezani uz nove igračke. Dijete iz prostora u kojem živi prima važne poruke o sebi i drugima. učenja i aktivnosti djeteta. poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. istraživanje. pa tako i prostora. Poznate su nam i didaktičke igračke koje su date s mogućnošću prethodnog spontanog manipuliranja. ali ako mu u nekim trenutcima odgovara da u njima vidi simbole za nešto drugo. i namjera im je da potiču dječju akciju organiziranja prostora i vremena koji pripadaju samo njima. Organizirane posjete kao dio direktno vođenog rada pokazale su se kao vrlo poticajne za dječje slobodne aktivnosti. mora biti prilagođena potrebama djece. Odgojitelj mora biti osjetljiv na to da svako dijete pokrene na akciju. nema nikakvog razloga da se to spriječava. odnosno da bi ono bilo dosljedna poticajna sredina. bezvrjedni i otpadni materijal iz kojeg će djeca odabrati nove simbole za igre ili će dio tog materijala koristiti za radne aktivnosti. alat. poticaje i ograničenja. Vrtić i dobar odgojitelj imaju uvjete za ostvarenje više raznovrsnih poticaja za dječje slobodne aktivnosti. odnosno onim što može odušaviti i djecu onda će njegovo oduševljenje prelaziti na djecu. usklađeni s dječjom razvojnom dobi i i potrebom. zato što je vrtić u pravilu namjenski organizirana pedagoška sredina. Organizacija prostora je priprema fizičke sredine djeteta -materijalnog konteksa. Da bi djelovanje vrtića bilo što efikasnije. bitni je aspekt programiranja. izazova za upoznavanje s nečim. shvaćajući kao akciju i interes djeteta za djelatnosti drugih. predmeti i materijali za aktivnosti djece se trebaju strukturirati uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti. te da 24 . Ako je odgojitelj sposoban da se oduševljava djecom. Oblikovanje prostora u funkciji razvoja. praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. ostvarivanja.8. materijala i vremena u dječjem vrtiću reflektira se na odgojni proces i na razvoj djeteta. Poticajno djeluju na razne vrste pitanja. MATERIJALA I VREMENA ZA DJEČJE AKTIVNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Organizacija prostora. stvaranje. namještaj.

U cjelodnevnom boravku djeteta u vrtiću određeni vremenski isječci omogućuju najviše slobodnih aktivnosti. motorički razvoj.). građevni. klackalice. prostor namjenjen prometnom odgoju i vanjski kutić prirode. Bitno je da se uvijek ide na ruku dječjoj inicijativi i slobodi. 25 . tobogani. voda. Vanjski prostor ne može biti organiziran isto kao i unutrašnji. . Organizacija fizičkog okruženja (poticajnog prostora) razvija kod djece osjećaj sigurnosti. Kutići se oblikuju različitim meterijalima – već gotovim kompletima i igračkama. . Teško je nabrojati sve što bi maštoviti odgojitelj mogao ponuditi kao poticaj. stvaranja. vaga. prirodnine. inicijativu. spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja. trebao bi sadržavati igrališni dio (pješčanici.svaka situacija sadrži u sebi potencijalne odgojno-obrazovne razvojne efekte koji naravno ne moraju biti istovjetni za svako dijete. a maštovito dijete dopuniti i pretvoriti u pogodne simbole. trgovine. ali i neoblikovanim materijalima. . kao što i u vrijeme vođenih aktivnosti. . . tkaninu. Oblikovanje prostora služi kao poticaj i izazov djetetu i odgojitelju: potiče na kreativnost i stvaralaštvo. pijesak. penjalice. . Materijale je nužno obogaćivati – dodavati nove. samostalnost. Spoznajnom i funkcionalnom razvoju djece posebno mogu pridonijeti predmeti s kojima će djeca eksperimentirati (magneti. U prostorijama za dnevni kontakt djece postoje organizirani tzv. vode i pijeska. pozitivnu sliku o sebi i drugima. termometri. a time i mijenjanju i razvijanju samih sebe. dekora. Prostor je mjesto gdje se svjesno igraju odgojitelj i djete. frizera. . likovni. otkrivanja. mogu nastati situacije kada treba učiniti ustupak snažno motiviranim dječjim spontanim interesima. .). Oblikovanje vremena i prostora mora uključivati i dječju inicijativu dinamikom traženja. igru. kutići (obiteljski. . Samo u takvim situacijama djeca mogu biti pravi akteri mjenjanju svoje sredine. pošte. I u vrijeme slobodnih aktivnosti mogu nastati potrebe individualnih ili grupno usmjerenih pedagoških akcija. odjeću. raspoređeno između slobodnih i direktno vođenih aktivnosti ne može i ne smije biti direktno razgraničeno. . . ljekarne. . Ukupno vrijeme. prirode. . manipulativni. glazbeni. pješčani sat. .) oni se formiraju ovisno o dječjim interesima i željama. dodavati i neupotrebljive kućanske aparate. . a i roditelj i svi su u interakciji i komunikaciji.

Djeca su jedno drugom poticaj. Svijest i slika o sebi počinju se oblikovati u najranijem djetinjstvu otkrivanjem i istraživanjem vlastitog tjela. ono postaje svjesno sebe. Odrasli moraju utjecati na djetetovo formiranje svijesti o sebi. Jedna od njih je ta da je slika o sebi ili self koncept sistem pojmova koji su jednoj osobi dostupni prilikom pokušaja da sebe opiše i da definira svoja unutrašnja stanja. U djetinjstvu je važno da slika o sebi (i to pozitivna) bude poticaj daljnjem razvoju i ostvarivanju sebe i vlastite slike o sebi. U suživotu se izražavaju (ne)prijateljski osjećaji. Spoznaja sebe težak je i kompleksan zadatak. Pojam o sebi formira se u interakciji s drugim ljudima. Boravak djece u vrtiću može biti poticaj individualnosti. Roditelji i najbliži daju prvi materijal koji predstavlja osnovu daljnjeg razvoja pojma o sebi. već je dijete u tom procesu okrenuto odraslima koji su dobri partneri u spoznavanju vanjskog svijeta. Djetetova spoznaja svijeta nije samostalna. Tokom vremena odgojitelj mora biti osjetljiv da integracija djece ne bude na štetu djetetove individualnosti i spontanosti. ogledalo koje im šalje i prima poruke o njima samima. Otkrivaju mogućnost kontrole vlastitih djelova tijela. bilo da ju dijete prihvaća ili ne. fizičkoj i socijalnoj sredini. i stječu sliku što sve mogu učiniti i ostvariti. U svakodnevnom pedagoškom radu u dječjim vrtićima vodi se računa o djetetovim znanjima o vanjskom svijetu. Djelovanje djece unutar skupine ima neke prednosti u oslikavanju osobnosti i slike o sebi. Među predškolskom djecom ima mnogo djece koja ne znaju svoju boju kose ili očiju. Integracija pojedinca s grupom jedan je od primarnih zahtjeva za dijete s dolaskom u vrtić. voljeno.9. Važna je spoznaja svijeta.) RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDŠKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGOJITELJA? U literaturi se navode različite definicije pojma slika o sebi. Odgojitelj mora biti osjetljiv za potrebe svakog djeteta. otkrivaju vlastito "ja". Međutim. rivalstvo koje neće i ne može dugo trajati. To je važan doprinos stvaranju slike o sebi. njegovih interesa i osjećaja. ali u najgoroj varijanti ne 26 . jer gubitak individualnosti na širem društvenom planu znači gubitak samostalnog odlučivanja i odgovornosti. dok istovremeno znaju mnogo o svojoj fizičkoj i društvenoj okolini. Lice govori svakom djetetu je li prihvaćeno ili odbačeno. ali je pitanje koliko je u toj spoznaji prisutno djetetovo "ja" i što je s djetetom u tom svijetu. njegovih djelova i mogućnosti korištenja (otkriće sebe kao "ja" i što taj "ja" sve može učiniti i ostvariti). Djetinstvo postavlja prve konture (naznake) slike o sebi koja će sadržavati pozitivno/negativno lice/naličje. inspiracija i izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. ali može biti i rizik. kada se radi o spoznavanju svoga "ja" dijete je prepušteno samom sebi. S obzirom na reakcije odraslih na dijete.

kasnije se teško mijenja. . znanja o socijalnom ponašanju. 4. Vršnjaci predstavljaju značajnu novost za dijete. Pri razgovoru odgojitelj se trba spustiti na dječju razinu (fizički). svijest o aktivnom "ja" – tipična ponašanja. Tako često djeca prihvaćaju i ponavljaju najnametljiviji odgovor nekog djeteta. Stoga je jako bitno da odgojitelj posjeduje senzibilitet za djecu koja nisu dovoljno glasna i nametljiva i za onu koja misle drugačije. odgajatelj često registrira samo one odgovore koje želi čuti. reakcije drugih. . svijest o psihološkom "ja" – misli. funkcije i svojstva. svijest o socijalnom "ja" – spoznaja o pripadnosti skupini. Dolaskom djeteta u vrtić važno je da ga odgojitelj primjeti da je došlo. Elementi opće slike o sebi: 1. vlastite sposobnosti i mogućnosti. želje. Povučenu djecu poticati i isticati među vršnjacima i davati takvoj djeci pažnju. zato polazak u vrtić za neku djecu znači šansu za promjenu u smislu korekcije slike o sebi. socijalni aspekt – dijete inspiracije o sebi dobiva od ljudi iz svoje okoline. Za stvaranje bolje komunikacije između djeteta i odraslog/odgojitelja potrebno je stvoriti mogućnosti i uvjete koje će djeci omogućiti upoznavanje vlastitog tijela. pružanje podrške dječjem JA. osjećaj topline i poštivanja. ali nije nemoguće. Komentirati novosti o izgledu. Odgojitelj bi svako dijete trebao pozdraviti ulaskom u vrtić. . Svaki novi susret s ljudima je šansa za promjenu. Osigurati djeci jednoznačne i jasne poruke s pozitivnim konotacijama. niti usmjerena na određeno ponašanje. kao i mogućnosti emocionalne. socijalne i intelektualne funkcionalnosti. treba stvoriti ugodnu atmosferu u skupini. osloviti ga imenom. jer dijete tako uči kontakt očima s drugim ljudima. pri tome gledati djetetu u oči. Odgojitelj se treba obraćati grupi i svakodnevno provoditi aktivnosti koje doprinose upoznavanju sebe. 2. što su one bogatije. onda se prvo izdvajaju znanja o fizičkom identitetu. tj. Podrška ne smije biti kritična. morala bi biti bez omalovažavanja cjelokupne osobnosti. 27 . Odgojitelj bi trebao biti osjetljiv na dječju potrebu za pažnjom. 3. Ono što se u komunikaciji s roditeljima utemelji. i tek onda unutrašnji doživljaji 3. dopustiti djeci da promatraju kako bi se prilagodili novoj situaciji.(ja je objekt koji dijete spoznaje) 2. važno je da odgojitelj ostvari kvalitetnu komunikaciju s djetetom. Tijekom svog rada u grupi. emocije. jer time se djetetu pruža pozitivna pažnja i osjećaj važnosti. dijete će imati više podataka za formiranje slike o sebi. kognitivni aspekt . potrebe. svijest o fizičkom "ja" – imenovanje svojih djelova tijela. emocionalni aspekt .govoti ništa.ako proces analiziramo kronološki. ne koristiti zapovijedi. Osnovna obilježja procesa spoznaje su: 1.

Dijete mora vjerovati odgojitelju i članovima skupine kako bi mogao otvoreno izražavati svoje osjećaje. Za poticanje pozitivne slike o sebi kod djeteta važna je odgojiteljeva osobnost i stručnost. ali ih drži u čvrstoj vezi i negira mogućnosti njihovog nesklada (nesklada motiva i osjećaja s jedne strane i ponašanja s druge strane). više ugodna nego neugodna. Često ih zna precjenjivati. Ono mora prepoznati da je cijenjeno. Karakteristike djeteta koje ima pozitivnu sliku o sebi: .Pozitivna slika o sebi doprinosi: .povećanju vjerojatnosti uspješnog nošenja sa stresom u životno nepovoljnim uvjetima. "Ovo je moj prijatelj" – ta prijateljstva su kratkog vijeka. kao i znanje o sebi . Šestogodišnje dijete razlikuje psihološko (unutarnje) od fizičkog (pojavnog) "ja". imati sposobnost gledanja stvari s tuđeg stanovišta. zna što može. povjerenju u druge . zna loše strane . To je vidljivo iz njihovih izjava (npr. Kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka. zna svoja ograničenja. 28 . promatrati druge ljude kao potencijalno prijateljske i vrijedne truda. obično do prvih nesuglasica – ali nam pokazuju razvoj svijesti o pripadanju). djeca ne samo da počinju razumijevati sve više o sebi. osobito u igri sa starijom djecom.voli sebe Trogodišnje dijete ima jasnu predodžbu o fizičkim mogućnostima na osnovu vlastite provjere iz aktivnosti. samopoštovanju .poznaje sebe. više brižna nego nebrižna. Odgojitelj bi trebao biti optimističan.razvoju emocionalne stabilnosti . uz svijest o fizičkom i aktivnom "ja".prihvaća sebe takvim kakvim jest .pozitivnom odnosu preme drugome. više uravnotežena nego neuravnotežena. Odrastajući. vrijedno truda. počinje se razvijati i svijest o socijalnom "ja". Odgojitelj će nastojati ulijevati djetetu osjećaj sigurnosti i ohrabrivati ga tijekom boravka u skupini. da su mu drugi skloni i da ga podržavaju.samopouzdanju. Ako su u cijelosti dječja iskustva iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec. razvija se odrastanjem i pod utjecajem je kognitivnih i socijalizacijskih varijabli. nego počinju i vrednovati te informacije. a djecu doživljavati kao individue sposobne činiti nešto zbog sebe samih (unutrašnja motivacija) i vrijedne kao osobe. . Uključenost u socijalno okruženje potiče djecu da se uspoređuju s drugom djecom kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. njegovi će osjećaji prema sebi i svijetu biti pozitivni. trebao bi podržavati demokratske odnose u skupini.boljem školskom uspjehu. Samovrednovanje.

Tema projekta mora biti važna djetetu. djelatnike vrtića i širu društvenu sredinu. a danas ga nalazimo u praksi predškolskog odgoja gotovo svih europskih zemalja. "Reggio pedagogiji". te usvoje određene vještine da se potakne uspješniji socio-emocionalni razvoj djece.poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta. ali nenametljive intervencije odgojitelja. . pitajući. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu da djeca steknu određena znanja i predodžbe. U najopćenitijem smislu. istražujući i poduzimajući određene aktivnosti. Djeca.) DJEČJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA? Rad na projektu jedan je od oblika integriranog kurikuluma. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu: . te u situacijama u kojima je motiviran za traženje odgovora u skladu s vlastitim stilom učenja. . Osnovna mu je pretpostavka da radeći na nekom projektu. a istodobno i druga djeca imaju veće mogućnosti za razvoj svojih potencijala. da djeca razvijaju određene potencijale i sposobnosti. 29 . Program se osmišljeno počeo koristiti u Italiji. odnosno u kontekstu koji za njega ima smisla.10. djecu uči kroz aktivnosti koje oni doživljavaju kao važne. to je plan aktivnosti. U njemu dolazi do povezanosti i ispreplitanja niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koja potiču gotovo sva područja dječjeg razvoja. užu ili širu. Postizanje ovih kao i ostalih ciljeva kroz rad na projektu bit će moguće samo ako odgojitelj-voditelj projekta sam uspješno svlada jednu važnu vještinu – da sve što on smatra važnim za dijete. a neke će potaknuti vješte. tijekom određenog vremena. moraju biti inicijatori projekta. kako bi došli do željenog spoznajnog cilja. gdje se doživljajno uči. te samostalno razmišljajući i zaključujući. u tzv. a ne odgojitelj. dijete širi svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti. Rad na projektu poduzimaju djeca u suradnji s odgojiteljem. dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu.stjecanje određenih znanja i predodžbi. a po mogućnosti se nastoji uključiti roditelje.razvijanje određenih potencijala i sposobnosti te usvajanje određenih vještina. Ovaj oblik rada je naročito pogodan u radu s darovitom djecon jer omogućava zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba darovite djece unutar skupine. promatrajući. Neka će djeca do toga doći spontano. sklop aktivnosti vezan uz određenu tematiku. Tijekom rada na projektu odgojitelj može pomoći djeci da formuliraju što bi sve radom na projektu mogli i željeli doznati. Omogućuje djetetu učenje na pripodan način. Pod pojmom projekta razumjevaju se različiti oblici integriranog učenja i istraživanja djece i odgojitelja. aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti.

bilježenje. Važno je da se kao tema projekta uzme ono za što su djeca pokazala zanimanje. Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme. Djecu se ne smije prisiljavati. Izvođenje projekta . promjene u procesu. cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed sastaviti. djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti. neponovljivost. Odgojitelj procjenjuje koliko je tema projekta obrađena. te šire njihovu spoznaju. posebno o ulozi odgojitelja. te uvažavati sugestije koje su dali i inicijativu koju su pokazali. Zatim treba izraditi plan projekta. dobro je da odgojitelj odredi i cilj projekta – ono što radom na projektu djeca moraju postići. promatranje. a one povećavaju kvalitetu rada na projektu i vode željenom cilju. Postoje brojne aktivnosti koje djeca mogu raditi tijekom rada na projektu. identificiranje. Rad na projektu je vrlo neuobičajen način oblikovanja pedagoškog procesa. Ali mora o urađenome porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada. Rad na projektu započinje određivanjem teme projekta. Kako bi ostvarila cilj projekta.rad na projektu odvija se kroz razgovore i velik broj različitih aktivnosti. sudionike treba poticati da predlažu što i kako dalje. Na kraju rada na projektu provodi se vrednovanje. Moguće je da se tijekom rada na projektu. 30 . formira cilj novog projekta. Rad na projektu može se provoditi na različite načine. područja koje će se u projektu obrađivati. Plan projekta izrađuje se u suradnji s djecom. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan ustanova. Dobar odgojitelj promatrajući djecu i njihovu zainteresiranost za rad pomoći će im usmjeravajući njihov rad. Kad se odredi tema projekta. a koje potiču razvoj njihovih sposobnosti i vještina. kako tražiti njihova rješenja. ali će dobar odgojitelj znati zadržati njihovo zanimanje do realizacije projekta. kako samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama. to su sakupljanje. istraživanje. tj.. Tijekom provođenja nastoji se ostvariti plan. korisno je organizirati posjet raznim mjestima. isto tako. različitost rješavanja.Kad god je to moguće tijekom rada. što ne znači da je taj rad nestrukturiran i stihijski. klasificiranje. On narušava brojne opće-prihvaćene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi. je li postignut postavljeni cilj. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djecu. prigodno koncipiran. Projektno planiranje zahtjeva dinamičnost. rješavanje. Ipak. jer djeca tijekom rada daju stalno nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan projektnih aktivnosti. fleksibilnost. te vježbanje komunikacijskih vještina. bilo spontano ili uz pomoć odgojitelja. Upravo suprotno – rad na projektu ima određenu strukturu i zadane etape rada.

Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele. promatraju. razumijevanjem i interpretacijom dječjih aktivnosti moguće otkriti što dijete zna. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima. vježbeju komunikacijske vještine. identificiraju. Razgovorom ih se potiće na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem. objašnjavaju. Ako je postignuto poticajno ozračje u skupini i u vrtiću. te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili. kao i način bilježenja aktivnosti. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom. Izrada plana projekta: -izrađuje se u suradnji s djecom. Radeći na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju. a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti. klasificiraju. Nastoji se ostvariti plan. bilježe. 31 . tko im može pomoći izvan vrtića. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti. Ne izrađuje se cjelokupni plan. ono što radom na projektu djeca moraju postići.U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redosljedom: 1. Provođenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. istražuju. 3. a to su da se sa svakim djetetom bez obzira na dob treba ponašati kao s razboritom osobom. što sve mogu učiniti. te da je pažljivim promatranjem. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. itd. koliko im je bilo zanimljivo. ako imaju mogućnosti izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina. 4. U radu na projektima dolazi do izražaja naših temaljnih načela. umije i što ga interesira. onda je moguć ovakav način rada – rad na projektu. Određivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj određuje cilj. 2. Određivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. ako je djeci na raspolaganju velik izbor materijala. Vrednovanje postignuća: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. Tema projekta mora biti važna djetetu. tj. 5. što im je bilo najteže. aktivnosti i igara koje su im zanimljive. vještina i znanja.).

sekvence učenja ne bi se trebale cjepkati prema umjetno stvorenom rasporedu. Tako bi odgajatelji trebali poznavati i 32 . preporuča se međusobno druženje djece različite dobi i sposobnosti. već i važnost sudjelovanja djece u planiranju kurikuluma i njegovu razvijanju. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja utječe i na druge dimenzije. pa bi bilo neprimjereno umjetno odvojiti područja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na pojedino. potičući ih da preuzmu što više odgovornosti za svoje učenje. Naglašava se važnost kvalitetnog odnosa odgojitelja i djeteta.11. odgojitelj promatranju djece zapravo pridodaje pedagošku dimenziju. Zato se usprkos različitosti modela koji naglašavaju važnost integriranja sastavnica kurikuluma drži da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan. izdvojeno područje razvoja. Promišljanjem načina na koje će informacije dobivene o djetetu. upotrijebiti za daljnje planiranje svoga rada. već je odgojitelju i djeci dana mogućnost da ga stvaraju i stalno razvijaju. Za ovaj kurikulum je važno da odgojitelj prati rad i aktivnost djeteta. odgojitelji raspravljaju i zajednički intepretiraju svoja zapažanja. te odgojitelja i stručnog tima. te za planiranje novih iskustava i aktivnosti. Učenje i razvoj predškolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. odgojitelja međusobno. dokumentiranjem njegovih aktivnosti. Kako odgojitelj slijedi dijete. Nova iskustva pripremaju se na osnovi refleksije onoga što se već događalo. naglašava se važnost timskog rada odgojitelja s djecom. a ne plan. Vrijeme bi trebalo biti fleksibilno raspoređeno. planiranje aktivnosti u doslovnom smislu ne postoji. da ih nastoji što bolje razumjeti i da prikuplja raznovrsnu dokumentaciju koju koristi za bolje razumjevanje djeteta. Odgojitelj treba svoju ulogu stalno usklađivati sa trenutnim potrebama i interesima djece nudeći im potrebnu asistenciju za sve sofisticiranije interakcije. Zbog toga bi odgojitelj trebao dobro razumjeti i upoznati individualna umjeća i sposobnosti svakog pojedinog djeteta i koristiti različite strategije kako bi primjereno podržavao učenje svakog djeteta posebno. holistički) treba skrbiti za sva područja razvoja i odgovarati prirodi učenja djeteta. Druženje za učenje i samostjecanje iskustva učenja trebalo bi biti konkretno i zanimljivo za dijete. Dokumentacija je snažno obrazovno oruđe.) INTEGRACIJSKI PRISTUP UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU? Integracijski pristup učenju u dječjem vrtiću (objedinjen. Nakon promatranja aktivnosti djece. U novim promišljanjima integralnog predškolskog kurikuluma ne naglašava se važnost samo integracijske prirode. te na temelju toga stvaraju zajedničko razumjevanje koje utječe na ono što će odabrati i ponuditi djeci kako bi poduprli njihovo daljnje istraživanje i učenje. Aktivnosti bi trebale integrirati različita područja znanja.

Težimo da govorni aspekt koji je dio ili pratnja praktičnog djelovanja postane njen prethodnik ili usmjerivač.razvijanje samopoštovanja i pozitivnih emocija prema učenju.osjetljivost za individualne razlike u sposobnostima i interesima djece. Treba pustiti djeci da uče metodom pokušaja i pogrešaka. .prednosti i nedostatke različitih skala procjena. i to objedinjeno. već obratno su jako vrijedna jer dijete misli i traži što inventivnija pitanja. . Pri odgovaranju treba se znati da su djeca uvijek bliža odgovoru akcijom ili gestom.od odraslih. . Podučavanje brže vodi cilju.poticanje učenja u svim područjima. Integracijsko učenje = proces učenja neke tematike koji nastoji omogućiti učenje na više ili na svim područjima razvoja. . te analizirati dobivene informacije radi unapređenja rada s djecom i roditeljima. pokušaj drugačije!. u vidu igre. . dijete se trudi smisliti što teži odgovor. primjenjivati ih.kroz vlastite aktivnosti.od okoline bogate poticajnim materijalima. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva područja razvoja djeteta. 33 . Sadržaji učenja trebaju proizlaziti iz različitih područja povezanih zajedničkom temom koja djecu zanima. Ciljevi kurikuluma koji integracijski pristupaju učenju u dječjem vrtiću uključuju: . Odgojitelj tome pridonosi svojim govorom i imenovanjem predmeta i instrumenata kao i samim djelovanjem. dječja pitanja pružaju odgojitelju korisne obavijesti o djetetu. Pitanja u praksi – odgojitelj češće postavlja pitanja iako bi trebalo biti obrnuto.kroz spoznaje druge djece. Nalog pripada u repertoar poticaja odgojitelja ako je dat u pravo vrijeme i na pravi način. Dijete uči: . Pomoć djeci pri učenju – pružanje modela djelovanja gdje i dijete sudjeluje. ali drugi način dovodi do više iskustava i dragocjene radosti otkrivanja. Opravdan je u smislu: potraži!. Pitanja koja ne idu uobičajenim smjerom odgojitelj-dijete.

Najčešće djetetove reakcije su povećana agresija ili pasivno ponašanje. osigurati mogućnost interakcije s djecom i odraslima. prvi učitelj socijalnih odnosa. spremnost na razgovor. pjevanjem odgojitelja. njegovo nasmiješeno lice i zaigranu djecu. Bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih čini temelje na kojima će dijete tijekom života graditi odnose s drugim osobama. pasivno ponašanje). On 34 . Svojim ponašanjem. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. Uloga odgojitelja je da pomogne djeci u razvijanju svojih socijalnih vještina vezanih za prihvaćanje svojih vršnjaka. ona postaje manje fizička veza jer je djetetu dovoljno da zna da je odgojitelj prisutan. Stoga je uloga odgojitelja da razvija bazične socijalne vještine. Ona su još orjentirana sama na sebe. To je adaptacijsko razdoblje – razdoblje uspostavljanja socioemocionalne veze s odgojiteljem. spavanje). Odgojitelj treba pozitivno utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu. uz roditelja. smiješak odobrenja. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana. odgojitelj je djetetu. A upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva. I to na taj način da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama. ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju odgojitelja – njegovu pomoć. O djetetovu temperamentu i djetetu samom ovisi kako će se brzo prilagoditi. biti dosljedan u svojem ponašanju i unositi humor u govor i obraćanje s djecom. Stoga. a druga reakcija u vanjskomu ponašanju (plač. Voljeno dijete i samo će naučiti voljeti i pokazivati ljubav drugima. Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutrašnju vezu između odgojitelja i djeteta. Također je važna odgojiteljeva osjetljivost na dječje signale. odgojitelj je taj koga će dijete vidjeti u pauzama između dva plača. da pomaže u uključivanju djeteta u kontakt i igru s drugom djecom. sramežljiva. pomoć u nevolji – samo su neki od znakova po kojima dijete može zaključiti da je voljeno. stječe prijatelje i uči se socijalizaciji. osobito voditi računa o osobinama kritičnim za pojedinu dob. Potrebno je poticati djecu na brižnost. Mnoga se djeca nauče ophoditi i igrati s vršnjacima u vrtiću i bez posebne odgojiteljeve pomoći.) DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA? Djetetu je potrebna ljubav odraslih. agresija. Djeca u trećoj godini nemaju razvijene socijalne vještine za sklapljanje prijateljstva i druženje s drugima. čestitost. To su nova djeca. na dječja ponašanja i dječje reakcije. Nježan dodir po kosi. Za dijete je vrtić/jaslice nova sredina. da djeca nauče sama riješavati međusobne konflikte. te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i učestaliji. Sve teškoće koje dijete proživljava dolaskom u vrtić utječu na njegovo ponašanje. te osjetiti ugodnu i veselu atmosferu koja se postiže veselim dječjim pjesmicama s kazeta.12.

. zagrljajem. osjećanje straha i tuge) 2. emocionalne topline. U tom kontekstu treba razvijati socijalne vještine (komunikativnost. hrabri dijete (ti to možeš. Pozitivne poruke za postupanje (npr.izražavanje osjećaja. Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta. . vedrine. 2.važna socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta. prilagođavanje) koje omogućuju kvalitetne odnose.poruke za poticanje samopouzdanja.individualni pristup. plakanje. zdravo okruženje i ugodnu atmosferu.). 35 . upućuju se neverbalno osmijehom. . . odnose u kojima svi sudionici zadovoljavaju svoje potrebe. Pozitivne poruke za postojanje (npr. . Fiziološkim promjenama u tijelu (blijedo lice. nježnosti. razvojne razine i svoje individualnosti. osjetljivosti i usmjerenosti na druge – dijete. suho grlo. nego i kroz cjelokupni obiteljski i vrtićki kontekst. udaranje srca. recipročnost.dijeljenje Emocije su uzbuđeno stanje organizma koje se manifestiraju na 3 različita načina: 1. crvenilo. ja ću ti malo pomoći. Ti si važan što postojiš) osnova su za izgradnju pozitivne slike o sebi. Ti si se zaista trudio. empatičnost. suradnja.zadovoljavanje emocionalnih potreba. stisakom ruke. .potiče razvoj dječje samostalnosti.sporovi. dobro si to učinio) grade u djetetu osjećaj kompetentnosti. a svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini. Emocije doživljajem (osjećanje osjećaja. . ali se i prilagođavaju jedni drugima. 3. razlike. On sam je osoba puna strpljenja. Djetinjstvo će biti kvalitetno ako bude ispunjeno djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost. Tri vrste poruka: 1. pokušaj još jednom. . drhtanje) 3. Emocionalno ponašanje (smijeh. Poruke za mijenjanje ponašanja – povremeno U socio-emocionalni razvoj spada: . . znojenje dlanova) Djeca svoje potrebe ne zadovoljavaju samo kroz susretanje sa sobom i svojim vršnjacima. . Time on pruža djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi.briga o drugima.

Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika rada. Uspjeh jamči stalno educiranje i timski rad odgojitelja. što se očituje u činjenici da je otvorena za mogućnost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. stoga što je u fokusu svih postupaka. Primjenom integralne metode u predškolskoj ustanovi predškolski odgoj pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. komunikacijski i akcijski. Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog i emocionalnog. Komunikacijski procesi vode učenju jezika čiste komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke. Integralna metoda u sebi obuhvaća teoriju razvoja potreba. Ona omogućuje uspješnu integraciju teorije i prakse. te nekoliko cjelovitih metoda i tehnika rada.) PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati samo znanje i vještine. već je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vještina u svakodnevnom životu. aktivno slušanje. Procesi primjene integralne metode su strukturalni. kompetentnosti djelotvornih ponašanja.13. 36 . Cilj strukturalnih procesa je strukturiranje vrtićke skupine kao okruženja u kojemu je omogućeno optimalno zadovoljavanje psiholoških potreba. akcijsku i emocionalnu komponentu. te ukupnog razvoja djeteta. komunikacije i učenja. imitacija. diskusija. rješavanje konflikata bez poraženih. Fenomenološka je. jer je dijete biće koje se neprestano razvija i mijenja.. Primjena integralne metode u predškolskoj ustanovi u radu s djecom predškolske dobi i njihovim radom zamišljena je kao proces. bitno stavranje optimalnog okruženja za ostvarivanje svih psihičkih potreba djeteta. Cilj primjene je prevencija poremećaja u ponašanju i osobnosti. stručnih suradnika i roditelja. prihvaćanje različitosti. te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu. Nastoji se uključiti roditelje i proširiti je na obiteljski kontekst. Ova metoda ima humanistički pristup – uvaživanje i poštivanje potreba. Otvorena je. stalna promjena koja ide "iznutra prema van". spontana kreativnost se podržava. Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena. Ova metoda zove se i razvojna. Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim karakteristikama. identifikacija. polazeći najprije od sebe. socijalnih vještina. Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko različitih teorijskih utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima.

14.) ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
Odgojitelj bi trebao biti kreativan, osoba s osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje. Morao bi biti maštovit, imati smisla za humor, dosjetljiv ili s nekim drugim osobinama kao što su fluentnost, divirgentnost, prijemljivost za nova rješenja. To su poželjne značajke za brojne djelatnike, pa i odgojitelja kao važnog činitelja dječje stimulativne okoline. Odgojiteljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da dijete ima pravo biti ono što jest, te da dijete treba i ima pravo korištenja svoga iskustva na vlastiti način i da tom značenju pridoda značenje koje se njemu čini odgovarajućim. Koliko će se odgojiteljeva kreativnost uistinu reflektirati na dijete ovisit će o tome koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, aktualne cjelokupne situacije oko djeteta i njegova psihofizička stanja. Međutim, nisu samo odgojitelji nositelji poticajne inicijative za kontakt i interakciju s djecom, to su i djeca sama. Rastom i razvojem jača usmjerenost prema drugom djetetu, no poticajnost odgojitelja ostat će važan činitelj i onda kada odgojitelj djeluje na širokoj periferiji prostora dječje spontane akcije. Uloge odgojitelja u svim aktivnostima djece su višestruke i raznovrsne. Suvremane uloge odgojitela su da je odgojitelj: -opskrbljivač- materijalima tako i idejama relevantne za dječje djelovanje, te dodaje nove, -pomagač- samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno, uvijek u zajedništvu s djetetom, -suigrač- partner u igri, najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca, -aktivni promatrač- djece u aktivnosti, mentalno je uključen u djelatnosti, zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja, socijalne interakcije, načina rješavanja problema, istraživanja, izražavanja, . . . , -poticatelj (motivator)- nudi izbor različitih sadržaja, aktivnosti, dodatno potiče nesigurnu djecu, prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana, -usmjerivač- fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju i zaključivanju, te usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ako je to iz nekog razloga nužno, -procjenjivač (evaluator)- na temelju dječjih aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni, socijalni i motorički razvoj djeteta, -planer- jer planira mjesto i vrijeme, dakle vremenski i materijalni aspekt aktivnosti. -voditelj- u svakodnevnim aktivnostima
37

U složenoj dinamici odgojno-obrazovnog procesa ove se uloge odgojitelja kombiniraju, a ponekad i preklapaju. Uloga odgojitelja u aktivnostima djece je neizravna. Ona se očituje kroz organizaciju poticajnog prostora. Ako odgojitelj uzima za pravo da prostor uređuje i opskrbljuje isključivo unaprijed, prema svojim idejama, ne osvrćući se na stvarne poterbe djece, izlaže se riziku da ga djeca ne prihvate. Zato odgojitelj promatrajući učestale aktivnosti koje su djeca u određenim prostorima inicirala, treba im pomoći u realizaciji njihove ideje. Tako će se djeca osjećati važnima, stvarati pozitivnu sliku o sebi, a istovremeno će imati prostor koji će biti njihov i po nijhovoj mjeri. Pružajući djeci mogućnost izbora, ona se uče da birajući svoje aktivnosti preuzimaju odgovornost i posljedice te aktivnosti, bila ona za njega ugodna ili neugodna, te grade svoj odnos prema njoj. Dodajući im mogućnost da biraju, dajemo im pravo i mogućnost da zadovolje, ne samo svoje tjelesne potrebe, već i one koje ih formiraju kao osobe, te potrebe za ljubavlju, moći, zabavom i slobodom i to u trenutku kad dijete osjeti potrebu, a ne kad smo mi pretpostavili da mu treba. Odgojitelj svojom ulogom i svojim postupcima u aktivnostima djece treba poticati razvoj individualnosti, osobnosti, pozitivne slike o sebi, kreativnosti, osjećaja slobode i treba poticati razvoj cjelovite osobnosti djeteta. Poštujući polazišta, spoznaje i opredjeljenja humanističke razvojne koncepcije odgoja predškolske djece, odgojitelj prihvaća svako dijete kao vrijednost po sebi u svojoj osobitosti, te kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti; poštuje prava djeteta; uvažava dječje dostojanstvo, te stalno razvija pozitivni identitet (samopoštovanje). Čineći to, pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života, pridonosi općem cilju predškolskog odgoja -omogućavanju osobnog razvoja djeteta, te razvoju socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgojitelja. Odgojitelj pristupa djeci tako da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podržavano. Nastoji ostvariti sklad svojih riječi i djela. U radu uvažava individualne karakteristike i potencijale svakog pojedinog djeteta, daje djeci jasne upute i postavlja stabilne granice između poželjnog i nepožaljnog. Neovisno o temi, nastoji djetetu pružiti cjeloviti doživljaj, a u aktivnost i život djece u vrtiću uključiti roditelje i širu društvenu zajednicu.

38

15.) DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito manifestiraju. Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim teškoća u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca. Posebne potrebe imaju ona djeca u čijem se razvoju uočavaju: -fektori rizika koji mogu dovesti do problema, -privremeni ili trajni zastoj, -nazadovanja, -ubrzanja u nekom područjurazvoja ili u cjelina. Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajućim uvjetima i u redovnoj predškolskoj ustanovi. U stručno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu pažnju odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomoć osposobljenih stručnjaka: pedagoga, psihologa, defektologa, zdravstvenih i socijalnih djelatnika, fizioterapeuta, te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost ili darovitost. Predškolska ustanova mora izaći u susret roditeljima koji imaju dijete s nekom od posebnih potreba. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta je osnovna zadaća koja proizlazi iz programskog usmjerenja u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ukoliko u ovom kontekstu dijete s posebnim potrebama tretiramo kao dijete sa "specifičnostima" ili različitostima, predškolski odgoj ima zadaću naći načine pronalaženja optimalnih odgojnih postupaka za stimuliranje optimalnog psihofizičkog razvoja svakog takvog "posebnog" djeteta, te njegova integriranja u zajednicu vršnjaka. U programskom usmjerenju razlikuju se tri vrste posebnih potreba: - potencijalne – rizični faktori, nepovoljni okolinski uvjeti, - prolazne – krizna razdoblja u životu djeteta, razvojne teškoće, reakcije na situaciju u okolini, - trajne – teškoće u razvoju, identificirana darovitost, jasna simptologija. Među djecu s posebnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima opće i specifične probleme u učenje, koja kasnije bivaju neuspješna u školi.
39

ali zahtijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih. emocije .neposlušnost .povučeno dijete – suzdržanost u iskazivanju emocija. Za takvu djecu kažemo da imaju posebne potrebe. tako "razmaženo" dijete može prividno pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta. odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom. Samo dijagnostički obrađeno dijete može biti primljeno u dječji vrtić.ljutito i bijesno dijete – potrebno je osvijestiti osjećaje. Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uopće zadovoljiti određenu potrebu. Za bilo koju vrstu mentalne retardacije. Ne isticati posebne potrebe pred djetetom – dijete treba razviti pozitivnu sliku o sebi.mucanje . logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima. kontroliranost u ponašanju . ili 5. Uvijek kad nismo sigurni u pogledu određenog metodičkog postupka ili okvirne "dijagnoze" problema.enureza – mokrenje tijekom dana ili noći u odjeću ili krevet nakon 4. odgojitelj treba biti otvoren i fleksibilan. Prije prijema djeteta s teškoćema u razvoju u dječji vrtić.razmaženo dijete – često je to dijete koje se ponaša agresivno ili hiperaktivno .plašljivo dijete – strah . npr. Potreba sa psihološkog stajališta je nedostatak nečega o čemu ovisi opća dobrobit ili neki aspekt opće dobrobiti jedinke. agresivno ponašanje često je povezano s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem.sebičnost . treba procjeniti vrstu u stupanj oštećenja. Pojedine posebne potrebe često ne dolaze same. Kratkotrajni boravak u vrtiću poželjan je samo s aspekta socijalizacije. treba konzultirati psihologa. Pojedina ponašanja mogu zavarati.Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca.laž – izmišljanje je normalno kod djece . Treba individualizirati pristup u odgoju kako bi odgojitelj mogao zadovoljiti dijete s posebnim potrebama. a što u većoj ili manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj. poželjni su drugi programi.agresivno dijete – ponašanje kojemu je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu . godine. Potrebna im je velika humana i profesionalna pomoć. a ne vrtićki. 40 . Najčešće posebne potrebe kod djece predškolske dobi: .dijete s poremećajem pažnje – teškoće s održavanjem pažnje .

glazbenom. a to su poučavanje i komunikacija (socijalizacija. uočavati dobre osobine i sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete. u kojem se poštuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti. Može imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka između dječjih potreba i mogućnosti. Dijete je vrijednost po sebi. druženje) za čije se uspješno djelovanje pažljivo odabiru sadržaji. modificiranje postojećih programa i uvođenje sadržaja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj razvojnih smetnji. U stvaranju preduvjeta za uključivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam dječjeg vrtića potrebne su i neke promjene: . Na osnovu temeljitog poznavanja karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potiče dijete na aktivnost i razvija interes za istraživanjem novog u okolini. . tj.uređenje prostora mora biti prilagođeno djeci s posebnim potrebama. "fleksibilnu" organizaciju odgojno-obrazovnog procesa.Individualni pristup svakom djetetu znači preventivno djelovanje. ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba. spriječavanje prerastanja takvih pojava u smetnje. izbor vremena i načina odmora i jela. 41 . te kadrovske promjene. razvoju samosvjesti. tjelesnom. metode i načini rada i pomagala. Važno je kod djece s posebnim potrebama izbjeći etiketiranje. pa tako i s djecom s posebnim potrebama. arhitektonsko prilagođavanje prostora. . odnosno predškolska ustanova svojim obilježjima može djelovati stimulirajuće na razvoj djeteta ili sprečavati djelovanje onih čimbenika koji nepovoljno djeluju na razvoj. Prilagođavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. posebna pozornost se posvećuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi. Obiteljska sredina. . govorno-scenskom. Prostor vrtića daje djeci određene poruke i zato je važno da se oprema sobe dnevnog boravka i didaktička sredstva prilagođavaju djetetu s posebnim potrebama. pravo na zajedničke igre i povremene osame. Odgojitelj se može posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne narušavaju odgovarajući uvjeti rada s cijelom skupinom. samopouzdanja i samopoštovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralačkih potencijala djeteta. nabava specifične opreme. prioritetna je zadaća svakog vrtića i njegovih djelatnika. U radu s djecom. animacija. Te ima dvije značajne zadaće. Stvaralaštvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim područjima: likovnom. Evidentira ponašanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u skupini ističući pritom pozitivne učinke integracije.

promiće ljudska prava. prepoznavanje trenutka spremnosti djeteta za usvajanje nečeg novog. o aktivnostima. brigom za druge. individualne razlike i karakteristike svakog pojedinog djeteta. s ciljem integrativnog djelovanja na cjelokupan razvoj. poticanje i razvijanje u duhu humanističkih vrijednosti. kretanjem. Cilj je ponajprije kvalitetno zadovoljavanje djetetovih tjelesnih potreba za jelom. važna je odgojiteljeva motivacija za rad s djecom. prihvaćanjem drugih. načinima opažanja djetetovog ponašanja: vještine prepoznavanja pogodnog trenutka za uspostavljanje povjerenja i prijateljstva s djetetom. spoznajnih i drugih potreba. fleksibilnoj organizaciji vremena. Odgojitelj utječe na djecu svojom osobnošću: toplinom. o stvaranju složene stimulativne sredine. njegovim razvojnim mogućnostima. . literaturi. . Ove postavke od odgojitelja zahtjevaju određena znanja o dječjem razvoju i potrebama djeteta predškolske dobi. dostupnost edukaciji. socijalnom okolinom. pomaganje djetetu u stvaranju pozitivne slike o sebi. stvaranje osjećaja sigurnosti. njihovo zadovoljavanje. rezultat čega je stjecanje neposrednih iskustava. Odgojitelj mora posjedovati stručnu naobrazbu. odmorom. 42 . Uz poznavanje djeteta i njegovih potreba. kao preduvjeta za zadovoljenje socio-emocionalnih.16. seminarima. postiže rezultate u odgojno-obrazovnom radu s djecom. Druga važna okosnica u programskom usmjerenju je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života i zadovoljavanje djetetovih potreba. uspješan je u stručno-pedagoškom radu i permanentno se stručno usavršava. ističu na prvo mjesto uvažavanje i poštivanje djetetovih potreba i razvojnih mogućnosti. Tijekom svih aktivnosti osigurani su uvjeti za aktivno stupanje djece u interakciju s materijalom. koristi suvremene izvore spoznaja za poticanje djetetova općeg psihofizičkog razvoja. . posebice prava djeteta i brine za zdrav okoliš. primjenjuje suvremene oblike i metode rada. roditeljima te predstavnicima vrtićkog društvenog okruženja. naglašeno u programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja. surađuje s odgojiteljima. Razlikuju se spontane i planske aktivnosti. znanje te zadovoljavanje osobnih potreba u međusobnim interakcijama. odnosno stručnim suradnicima. U objema odgojitelj rukovodi aktualnim djetetovim potrebama. Osnovna polazišta za rad s djecom predškolske dobi.) OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOG ODGOJITELJA? Suvremen i kvalitetan odgojitelj je uspješan u neposrednom odgojnoobrazovnom radu s djecom. stručnim materijalima. U tom kontekstu govori se o organizaciji prostora. U neposredno odgojno-obrazovnom radu suvremeni odgojitelj: metodički je kreativan.

ocjenjivač.uspješan odgojitelj inicira aktivnosti koje su kreirane tako da jačaju dječje sposobnosti rezoniranja i rješavanja problema. prepoznaje i kreira nove odgojne situacije. pažljivo sluša što djeca govore ili ne govore. prijateljske i vrijedne truda. prepoznaje i kapitalizira različitosti i sličnosti djece svoje skupine. opservator. potiče ih na govor. koristi svoje znanje o dječjem razvoju za razumijevanje djece kao individue i za planiranje u suglasju s dječjim individualnim potencijalima i potrebama. ima uvid u vlastiti rad. On je i refleksivni praktičar. Suvremeni odgojitelj je animator (umije zainteresirati dijete). iskazivanje ideja i postavljanje novih pitanja. Uspješnost odgojitelja promatra se na tri razine: 1. promatra djecu. pedagoška i moralna zrelost. i ako još radi s ljubavlju uspjeh neće izostati. te da poštiva osobnosti mladih. s pozitivnim stavom prema svijetu. ravnatelja). terapeut. 3. Omogućuje djeci učenje osobnim tempom bez nametanjaosobnog stila učenja. pedagoga. –Razina strategije podučavanja. koristi različite metode kojima pomaže djeci u otkrivanju i izražavanju svojih ideja o onome što spoznaju. idejama i aktivno konstruiranje svoga znanja. dobro odgojen s lijepim vladanjem. metodičar. strategije. dobar organizator i isto tako treba dobro poznavati psihofizičke karakteristike i sposobnosti djece ove dobi. podupire i potiče cjelovit razvoj djeteta. stvara i podržava prigode za uspjeh djece.uspješan odgojitelj koristi svoja znanja o dječjem razvoju za kreiranje okruženja na način koji olakšava razvoj djece.U obavljanju odgojiteljskih dužnosti pomaže timski rad u kojem odgojitelji razmjenjuju informacije. pružaju podršku. izaziva. druge ljude vidi kao osobite. logopeda. Uspješan odgojitelj je svjestan razlika u razmišljanju djece. Postavlja pitanja koja motiviraju djecu.uspješan odgojitelj zna kako se djeca razvijaju i uče. pitanja su otvorena prema dječjem mišljenju. optimističan. razumije centralnu ulogu igre u dječjem razvoju. koristi različite materijale. 2. –Razina promoviranja dječjeg razvoja i učenja. komentator tj. čvrst karakter da vlada svojim postupcima. U tom smislu je važno i partnerstvo odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću (psihologa. stalno isprobava i pronalazi nove mogućnosti odgojnog djelovanja. 43 . Odgojitelj je razborit. –Razina razumijevanja djece. da ima razvijen osjećaj odgovornosti i dostojanstva. ali i vrlo odgovoran i zato je jako važno kako on obavlja taj izuzetno časni i humani posao. Kreira sredinu koja pruža brojne mogućnosti za eksperimentiranje predmetima. reagira na to. Potrebna mu je široka etička. objašnjava sve nejasnoće. Posao odgojitelja je jako lijep. primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama.

zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja. planer – prirodno izrasta iz uloge promatrača prostorne. usmjerivač – fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju. voditelj – sam organizira mjesto. socijalni i motorni razvojni stupanj djeteta. uvijek u zajedništvu s djetetom. vremenske. suigrač – partner u igri (najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca). kao refleksija na postojeće stanje i postavljanje hipoteza što i kako dalje da bude još bolje. pomagač – samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno. kongruentnost aktivnosti s obzirom na dječje razvojne mogućnosti. poticatelj (motivator) – nudi izbor različitih aktivnosti. usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ali smo ako je to iz nekoga razloga nužno. materijale i sadržaje. eksplotaciji. prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana. načine rješavanja problema. dodaje nove ideje. materijalne organizacije i sadržaja aktivnosti radi daljnjeg unapređivanja. izražavanja. dječjeg interesa i potrebe. procjenjivač (evaluator) – na temelju dječje aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni.SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA: - - - - - opskrbljivač – priprema materijale i ideje relevantne za dječja djelovanja. 44 . dodatno potiče nesigurnu djecu. zaključivanju. socijalne interakcije. istraživanja. promatrač – mentalno je uključen u djelarnost.

naglasiti pojedine riječi (značajne za razumjevanje poruke). Slikovnicu čini serija slika koje u početku imaju funkciju reprezentacije poznate stvarnosti. već ponajprije estetsku i doživljajnu. Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji. razvilo unutarnje mentalne slike i shvatilo razliku između predmeta. ostaviti dovoljno dugu stanku za primanje poruke. a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu. ako odgovata njegovoj mentalnoj slici koju je usvojilo neposrednim iskustvom s tim predmetom prije. prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo će mu biti najdraža knjiga. koju vodi odgojitelj s grupom djece. nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjarena. U dječjem vrtiću djecu učimo pravilnom odnosu prema slikovnici kao knjizi općenito. govoriti glasno. upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta. nema sumnje. Kod aktivnosti sa slikovnicom. nužno je uskladiti verbalne postupke i neverbalne signale (usmjeriti pogled prema djeci). sposobnosti i interesi. a to znači pažljivo listati. U 3.) DIJETE I SLIKOVNICA? Slikovnica je. Do kraja 2. godine dijete je steklo iskustvo s vanjskim kodom slike. te izraz lica mora biti u skladu sa značenjem poruke. pomoć i poticaj odrasle osobe. mogu zajedno listati i komentirati slike. treba imati prethodno stečeno iskustvo sa vizualnim kodom slike i onim što je na slici prikazano. intelektualni i socio-emocionalni razvoj predškolskog djeteta. a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda. Namjenjena je malom djetetu. No. razumjevanje govora odraslog izvan konteksa.17. Slika više ne pomaže primarno shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj. otkrivanje onoga što je u stvarnosti nedokučivo. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem. Postupci koje odgojitelj primjenjuje za uspostavljanje 45 . Da bi dijete moglo dekodirati sliku ono mora doći do određenog stupnja mentalnog razvoja. te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izučavanju dječje književnosti. Slikovnica često djetetu pruža mogućnost da se druži s drugom djecom. potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati slikovnicu na mjesto koje smo odredili za to. tj. Sa nepune dvije godine (18 mjeseci) dijete će prepoznati predmet na slici pod uvjetom da je realistično prikazan. njegove slike i simbola. proraditi svoja iskustva i doživljaje. godini dijete uočava odnose među prikazanim objektima. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga. No u slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezivajući ih s onim što vidi u okolini. Slikovnica utječe na govorni. onako kako se mijenjaju djetetova znanja. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana priča.

automobile. . dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo 46 . Zajedničko čitanje slikovnica često se. igračka) pomoći će djetetu u razvoju mišljenja jer od realnog predneta. uočljivo prikazivati radnje s kojom dijete ima iskustva iz neposrednog života. te paralelnim aktivnostima omogućiti razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. Osim što utječe na govorni razvoj. glasanje životinja. na izražavanje mišljenja. . Manjem djetetu trbaju slikovnice s više slika i malo teksta. jezik treba biti prilagođen određenoj dobi. . . psihologa. a crteži moraju imati određenu umjetničku vrijednost. . plastificiranih materijala ili tvrdog kartona bez oštrih rubova. te su često djelo cijelih autorskih timova. Upravo imenovanje tih pojmova. govoriti polako i razgovjetno. psihoterapeuta. poćinje se razlikovati dobro i zlo. objašnjenje i prisjećanje istih stvari iz okoline (npr. priče govore o životinjama. mora komentirati radnje i slike radi lekšeg razumjevanja. Za djecu jasličke dobi slikovnica mora biti realističan način prikazivanja predmeta (fotografije). opušten. . poželjno od nepoželjnog. uživljavanje u situacije drugih. pogleda usmjerenog prema djeci. treba uvažavati dječje pokušaje komunikacije. Značajke dobre slikovnice su da mora biti kvalitetna i likovno i literarno. pjesmice.razmjene dojmova s djecom su: komentar. a govore o svakodnevnom životu i problemima na vrlo suptilan način. Dijete uči govor govoreči. ilustratora. Dijete se počinje zanimati za radnje koje pokazuju različite postupke u određenim situacijama. urezane su ili oblikovane prema nekom liku na slici. Poželjno je da te slikovnice proizvode nekakve ugodne zvukove. vrtuljke. emocija. slikovnica potiče djecu na razgovor o osobnom iskustvu. . Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti. trube. likove životinja. pedagoga. spužve. komentari dječjih izričaja o slici i impulsi za slobodan izričaj. svodi na pokazivanje slika. pitanja o sebi. U starijoj predškolskoj dobi djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. životu ljudi i djece i sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu. pedijatra. sadržavati samo osnovne boje i ne puno detalja jer odvlače pažnju djeteta. Kod dobrih slikovnica u pravilu su imena autora. .). navedena na naslovnici. Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar. a mogu se slagati u razne oblike (kućice. potiče razvoj mašte. basne i bajke. ilustratora i drugih srtučnjaka koji su sudjelovali u njihovu nastajanju. zbivanjima u okolini. . naročito u prvoj godini. . dijete prstom pokazuje sliku i pita što je to. zvečke. . Izrađene od tkanine. Posebno kvalitetne slikovnice koje se posljednjih godina pojavljuju često se nazivaju "problemske slikovnice". koje odrasli prate govorom. . preko igračke i slike stvara predodžbu o predmetu i kasnije pojam koji je osnova apstraktnog mišljenja. U trećoj i četvrtoj godini života slikovnice postaju složenije. Kada dijete već u drugoj godini oponaša čitanje (lista i nerazumljivo govori) to je znak da je dijete ponašanje odraslog prenijelo u svoju igru i obogatilo simboličku igru koja je jedan od temelja razvoja apstraktnog mišljenja.

ne čitati preglasno ili pretiho. Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa. čitati ili pričati djetetu. Čitanje i pričanje zahtijevaju i neka umijeća. crtanje. jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu. Brojna su znanstvena istraživanja pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom. spoznaje i stvaralaštva. stanke su dobrobošle kako bi dijete imalo vremena za razmišljanje. Dobro je da djeca govore o svojim osjećajima vezanim uz priču. igra lutkama. Valja prilagoditi glasnoću. pritom radi grimase.). Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismanosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje. a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja.izražavati u tom kodu. pamćenje i preradu onoga što čuje. Dok se djetetu koncentrirano čita valja isključiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu činiti nervoznim i dijete i odraslog. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati djetetu do znanja da je ono što će zajedno raditi odraslom važno. I čitanje priče iz slikovnica ima svojih prednosti. i ne valja ih siliti na puko prepričavanje radnje. ritam mora biti nježan. zdravljem. ali koje je bilo zanemareno od okoline. i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje. U svijetu su posebnu pozornost izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti. Postavlja se pitanje što je bolje. najbolje je ako se odgovori ugrade u sam nastavak priče. igrom. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana života djeteta. A one se razvijaju od rođenja. sigurnošću. ali i za razvoj mašte. povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. dramatizacija. Dakle. ples i sl. Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča. od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. to svakako treba činiti. a sve to pričanje čini zanimljivijim za dijete. znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta. Pritom je svakako važno što dijete više voli. Čitanje ili prepričavanje literarnih djela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora. odmorom. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem. 47 . Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. ljubavlju). Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. agresivnih promjena. bez naglih. čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. gestikulira.

U ruci djeteta svojim oživljavanjem nudi djetetu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji ono samo stvara u igri. Dijete govorom. a može i biti lutka sveznalica. u prometnom i zdravstvenom odgoju može pomoći u prevladavanju teških i stresnih trenutaka (bolest. Igre lutkama mogu biti od pomoći i služiti kao predterapijsko sredstvo očuvanja psihičkog zdravlja predškolske djece. prijateljstvo. fantazijski i emocionalni svijet. mjesec i zvijezde. . omogućava mu da sve bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. Dijete može u igri uspješno djelovati na drugo dijete da se oslobađa egocentričnosti. rođenje brata ili sestre. važnija. . Kod te lutke se u likovnom i tematskom pogledu poštuje da je lutka svedena na simbol. Dijete se identificira sa lutkom. spontanija. Utječu i na razvoj socijalizacije.18. pa lutka može okupiti dijecu na aktivnost. . slobodnija jer to ne govore oni već njihove lutke. . stvaralačke igre. a ne imitacije. puž i medo. Igre s lutkom pomažu djeci da usvoje početne matematičke pojmove. . smrt drage osobe) i dr. da postaje svjesno svog mišljenja i ponašanja. fantastike. Igre sa scenskim lutkama u dječjem vrtiću. Lutka pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet i razvija maštu. lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki. satire. pokreće njegov misaoni. može poticati djecu na pranje ruku. svijet koji ne poznaje granice između ljudi. Svijet lutaka je svijet poezije. utješiti. Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre koje su oblik interpretacije stvarnosti. dobrotu. Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti. riječima izražava svoje misli i osjećaje. 48 . hrabrost. životinjama. pospremanje sobe. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta. životinja. . Zakočena. razigranosti. Po svom karakteru igre s lutkom su i govorne igre i istinski pridonose razvoju govora. slobodne. Omogućava djetetu da iznosi svoj doživljaj svijeta. humora. Lutka dovodi dijete u stanje uzbuđenosti. potištena i pretjerano sramežljiva djeca takvom igrom postaju hrabrija. Lutka utječe na djetetov intelektualni razvoj i ono može spoznavati o biljkama.) DIJETE I LUTKA? Od svih grana scenske umjetnosti. lutkina "riječ" djeluje na dijete snažnije od odgojiteljeve. čudesnih prizora. može ohrabriti. Kroz simboličku igru dijete prenosi svoja spoznajna i emotivna iskustva na svoj zamišljeni plan. te na razvoj pozitivnih crta osobnosti: pravednost. ona je stvaralačka aktivnost. biljaka i predmeta. Zato je kazalište lutaka tako blisko djeci. Dijete sa scenskom lutkom u ruci manipulira kako god želi. radu ljudi. može razveseljavati djecu. najčešće su spontane.

služi se pokretima. te bogatstvo igre ovisi o tome. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva. s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. Lupa s njom. Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo. 49 . npr.Djeca mlađe predškolske dobi. pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne. Zamisli i ideje u igri su mu nestalne. što može istraživati njezina fizička svojstva. Lutka ja u sredistu njegove igre. te da svoje individualno zadovoljstvo koje im igra pruža podijele s drugima. Igre scenskom lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan. doživljaje i znanja. Mlađa djeca živo manipuliraju sa scenskom lutkom. Starija djeca u igri sa scenskom lutkom smanjuju motoričku aktivnost. Ova igra socijalizira dijete. Govor u igri sa scenskom lutkom mlađeg predškolskog djeteta često je nejasan sa zastajkivanjem i pomaganjem. Jedna od specifičnih vrijednosti igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj u suradnji s djecom povremeno ocrtava okvir igre u kojem su djeca obavezana brinuti se jedni o drugima. kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. Stvara imaginarne predmete dok se igra s lutkom tako što ih imenuje. prevrće ju. Dijeca starije predškolske dobi. . Igra postaje namjenjena stvaralačkom scenskom izrazu. mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo. utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti. ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. Logički osmišljavaju pokrete lutke. Upotrebljava sve složenije gramatičke strukture koje su u skladu s razvojem njegova mišljenja. sjeda u raketu. . . mogu pomoći djetetu pri usvajanju početnih matematičkih pojmova. Igre lutkama mogu utjecati i na širenje znanja djeteta iz područja prirode i društvenog života. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre. Imenuje i neke složenije radnje koje lutka izvodi. rasteže. paralelno jedni s drugima i postepeno uspostavljaju suradnju prema dobi i socijalnoj zrelosti. dominantna je motorička komponenta. ali i tuđim stvaralaštvom. Djeca se međusobno potiču i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne. Mlađa djeca igraju se individualno. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci. Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost. u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim područjima. Igre scenskom lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije.

Prikazuje djeci mogućnosti svake pojedine lutke. Izradu mogu potaknuti i djetetova likovna aktivnost. stiliziran. solidarnost. Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. kutije. mora imati jednostavne pokrete. U ovim igrama otkriva se osobnost djeteta. a osobito razvoju govornog stvaralaštva. ginjoli lutke. plesom. rukavice. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta osobnosti. lutke na prstima. Motivira djecu na igru razgovorom. drva. poetična. Najbolje su tikve. Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost. npr. pravednost i suradnju. lagan i pokretan paravan prilagođen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati. kao i na čist. izražajan govor. te marionete u najjednostavnijoj formi. metale i sl. ni prevelika. Lutka namjenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška. te izaziva vedro raspoloženje i želju za igrom. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu. čitka. kazališne lutke sjene. zagonetkama ili potiče djecu svojom igrom. pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti. granje. samo izrađuje svoju lutku za igru. nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova. U likovnom pogledu lutka je jezgrovita. dijete spontano i neposredno preko lutke izražava svoj intimni doživljaj svijeta. plošne lutke. glazbom. stilizirana. lutkama. 50 . Igre djece s lutkama snažno angažiraju dijete kako intelektualno tako i emotivno. ali i druge suhe plodine. Mogu se uputrijebiti četke.Lutke možemo napraviti od različitih prirodnih materijala. Scenski prostor bi također trebao biti jednostavan. predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu.

Kreativna je igra. Kreativnost je središte naše individualnosti. Kreativnost ili stvaralaštvo pripada svim područjima ljudske djelatnosti. potencijal ili osobina čovjeka. izlaženje iz rutine. -spontanost. onda je za predpostaviti da je njegov način promatranja i doživljavanja svijeta i stvaralačkog izražavanja također jedinstven i različit. stalno stvaraju nešto novo. vrijeme rada. Obitelj je osnovni i prvi čimbenik koji utječe na razvoj kreativnosti djece. jer bez nje nema pravog stvaralaštva. kulturi. umjetnici i praktičari. materijali. grupa (zajedničko življenje s drugom djecom). Kreativnost podrazumjeva igranje i eksperimentiranje. KREATIVNOST. kao i sve ostale osobine čovjeka ovisno o karakteristikama osobe. te povezivanje i kombiniranje ideja na neobičan i jedinstven način. -sloboda. koja se različito distribuira. Odgojitelj ga i treba tako doživljavati. prostor. da njeguje njegovu spontanost i stvara okvire za njegova otkrića. Sva su djeca kreativna ako im mi to dopustimo. ali malo ih je dalo određenu definiciju. Najvažnija za stvaralaštvo je sloboda. Sve što čine. socijalnoj i obrazovnoj sredini u kojoj čovjek živi. Za razvoj i jačanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete. predmetu ili rješenju problema. univerzalno obilježje čovjeka. -originalnost ili izvornost. igra između reda i kaosa. Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. neponovljivo i različito od druge djece. njena organizacija i odgojitelj kao mikročimbenik u njoj. misle ili osjećaju je novo. 51 . napuštanje starih pravila. sloboda. razumijevanje. -emocionalnost. sigurnost. Glavne značajke kreativnosti su: -fluentnost. Znanstvenici su došli do spoznaje da je kreativnost opća ljudska i životna osobina. orginalnosti i osobnosti. a to daje proizvod. Ako polazimo od toga da je svako dijete jedinstveno. pokušaj i pogrešku. razaranje i promjenu. -fleksibilnost. Kreativnost ili stvaralaštvo je jedno svojstvo.znači stvaranje jedinstvenih i neobičnih ideja. odgojitelj-roditelj). Djeca eksperimentiraju sa svime što im je na dohvatu. Djeca žive kreativno. respektirati ga i pomoći mu da se i dalje u tom smjeru i smislu razvija. ponuda.19.) DIJETE. ona je snaga koja potiče razvoj našega JA. o društvu. Za kreativnost je bitno da ima oznake pripadnosti. otkrivanje novih veza. zatim predškolska ustanova. Kreativnost je rađanje nove ideje. Moramo upoznati dječju dušu i svijet da bi im mogli pomoći u razvoju kreativnosti. -smisao za humor. ODGOJITELJ? Što je kreativnost? Pitanje na koje su pokušali odgovoriti mnogi znanstvenici.koja se izražava u brojnosti ideja koje čovjek ili dijete može dati o jednom pitanju. Uloga odgojitelja je da sasluša dijete.

Ta tehnika razvija kreativnost. -učenje pronalaženja mnogo odgovora na jedan problem – razvoj divergentnog mišljenja. Odgojitelj treba naći vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. U drugoj etapi dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja tog predmeta. Kreativnost smatramo vrlo značajnom komponentom darovitosti. gdje dijete osjeća samopouzdanje i temeljno povjerenje. o svemu što ga okružuje pronalazi igračke. Treba poticati djecu da se igraju idejama. Djeca uživaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist. oblika. Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omogućiti kreativnost u svim područjima razvoja tijekom svih aktivnosti. Drugi je način aktivnost opuštanja. 3. U vrtiću u kojemu se odgojitelj dobro osjeća i djeca će se dobro razvijati. Baveći se djecom imamo priliku raditi stvari koje odrasli više ne rade. to je zabavna aktivnost koja ohrabljuje djecu da se usredotoče na komponentu razmišljanja proširujući svoje spoznajne mogućnosti. Djeca mnogo lakše nego odrasli vide nove veze. 2. nema predrasuda. kako izgleda. U prvoj etapi dijete istražuje. a time iznova oživljavamo svoju kreativnost. što se može raditi s tim predmetom ili materijalom. možemo ih naučiti procesu Brainstorminga (oluji mozgova). izražava vlastite ideje. promatra i proučava od čega je nešto. namjene. pokreta. . djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati korestići svoj kreativni sustav. kombinacije običnih predmeta. U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne važnosti jer stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja će se prepoznati i koja će poticati takvo djelovanje djece najviše pridonosimo razvoju stvaralaštva. dopunjuje. autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podršku kao osnovu za razvoj kreativnosti pojedinca (ne onemogućava. 52 . nadograđuje i provjerava. ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili specifično izvođenje neke aktivnosti). izmišljati nove igre. neprestano ispituje zašto. materijala. neprilagođava se grupicama. Malu djecu može se potaknuti da budu kreativna na nekoliko načina. jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru. U trćoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije. ima smisao za humor. iskušava nove stvari. vidi nove situacije. Vrtić mora biti mjesto kreativnog življenja. voli eksperimentirati. . običnim riječima. da prihvate sebe bez obzira što su drugačiji od drugih. Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati. . više voli raditi samo. Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabljuje okružje koje mu pruža osjećaj sigurnosti. neobične kombinacije. mislima. pravila upotrebe. glasa. predmetima i da ih povezuju u nove.Stvaralački se proces kod djece može promatrati u tri etape: 1. preuzima razborit rizik. vrlo brzo uči iz pogrešaka. uključujući: -učenje da se dobro osjećaju sa samim sobom.

"Zašto ne!". Kreirati klimu koja ohrabljuje djecu da sebe doživljavaju kreativnima (živjeti s određenom količinom neurednosti). koja podržava kreativne izraze svakog djeteta. koja stvara atmosferu međusobnog povjerenja.-razvoj individualnosti. omogućiti veliku raznovrsnost materijala. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najviše moguće – razvijati svoju profesionalnu kreativnost – opći stav odgojitelja: "Hajde. ideja i dovoljno vremena za kreativne aktivnosti. Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu očituje se u stvaranju takve mreže interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece među sobom. proces je bitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo provjeriti. ali sa što manje intervencije (samostalno donošenje odluka). Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. Opća usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece: 1. U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna. 2. 3. koja priznaje i podržava različitost i individualnost svakog djeteta. tolerancije i uvažavanja. Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja. pokušaj to!". 53 . -razvoj novih sposobnosti i vještina. ponuditi poticaje kad je potrebno. 5. što se najčešće stječe u obrazovnim institucijama. koja dopušta stanovitu slobodu i spontanost u izražavanju. Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike važnosti. 4. odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati).

. te najuobičajnije reakcije. Potrebno je što više povezati obiteljski i izvanobiteljski odgoj djeteta. . poboljšati suradnju stručnjaka i roditalja i omogućiti roditeljima sudjelovanje u životu i aktivnostima djeteta u jaslicama / vrtiću. 54 . Uloga odgojitelja je da pomogne roditeljima (upute se daju na roditeljskom sastanku). te im valja sa svih gledišta opisati kako će teći boravak djece u jaslicama / vrtiću. sudjelovanje na projektima. da ga osoblje upozna kao pojedinca sa svim njegovim potrebama i osobinama. da se doznaju svi faktori koji mogu otežati prilagodbu. Drugi roditeljski sastanak roditelje upoznaje s odgojno-obrazovnim procesom. Osnovni podaci o djetetu dogovaraju se inicijalnim intervjuem kojeg provode članovi stručnog tima. kako treba izgledati rastanak. tko će biti s djetetom. zajednički izleti. Prije nego dijete dođe u jaslice / vrtić potebno je obaviti neke pripreme. ne samo u jaslicama / vrtiću. uključivanje u neposredni rad. Na početku školske godine organizira se roditeljski sastanak roditelja novoupisane djece gdje se roditelji upoznaju s osobnom kartom jaslica / vrtića (tko tu radi. . Dogovara se datum prvog dolaska. . Prije nego dijete uđe u jaslice / vrtić potrebno je. kako da se pomogne djetetu. ciljevi odgojno-obrazovnog rada). materijalni uvjeti. .Polaskom u jaslice / vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svom životu. proslave. boravak roditelja u skupini. o aktivnostima kojima ćemo poticati cjelokupni razvoj djece.) . . Upoznajemo ih s oblicima suradnje s njima (roditeljski sastanci. roditeljski kutić. prostorna organizacija. individualni razgovori. Roditelje treba unaprijed upozoriti na razdoblje prilagodbe i teškoće s kojima će se dijete suočiti. te se već tu s roditeljima može dogovoriti zajednička strategija. vrijeme ostajanja. Treba im reči da očekujemo suradnju.) ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIĆA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA? Razdoblje adaptacije je razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze između odgojitelja i djeteta. . Jedna od temeljnih programskih zadaća koja je naročito važna u razdoblju adaptacije i koja pridonosi povoljnom i cjelovitom razvoju djeteta je partnerstvo odgojitelja i roditelja. . U dječjem vrtiću "Srednjaci" roditeljima su otvorena vrata vrtića dva dana tijekom petog mjeseca kako bi se mogli upoznati s institucijom u koju će dovoditi svoje dijete. . nego i u obitelji. Roditelji moraju uvidjeti da su jaslice / vrtić institucija koja stručno radi s djecom i koja je zainteresirana za zdrav dječji razvoj i napredovanje. tj. dajemo im informacije o razvojnim karakteristikama djece. radno vrijeme.20. jer nam upravo oni mogu ukazati put kojim ćemo pristupti i pomoći njihovom djetetu. koja je njihova uloga.

pa i roditelj. pa će takav odgojitelj uplakano dijete pokušati umiriti nježnim kontaktom. usvaja ili usavršava (dijete koje je upravo skinulo pelene poćinje mokriti u gačice). Kad dijete ovlada govorom toliko da može komunicirati s bilo kim. spavanje. Uspostavljanje komunikacije s odgojiteljem jedan je od prvih uvjeta.. Dijete dolazi u novu situaciju gdje mu je sve nepoznato. a ponekad ekstremne neprilagođenosti i šokove. tj. frustracije. pasivnost). privremeni se poremećaji mogu pretvoriti u trajnije. Na osnovi te komunikacije stvara se socio-emocionalna veza djeteta i odgojitelja. kao adaptacijska kriza neka djeca su sklonija rekacijama na fiziološkom planu (ishrana. prilagođuju novoj situaciji. Ako ta napeta i intenzivna emocionalna stanja dugo traju. Prilagodba djece ovisi o temperamentu dijece i iskustvu do prije dolaska u jaslice / vrtić. Glazba mora biti umirujuća i vesela. Vrijeme je to u kojem se dijete i odgojitelj. Odgojitelj djeteta u adaptaciji treba biti obziran. dijete može postati apatično – takvo dijete ništa ne zanima. djeca). jasno nam je zašto se u tom razdoblju adaptacije osjeća tako zbunjeno. frustirano i preprašeno. Čemu se sve dijete mora prilagoditi. oni ne govore njegovim jezikom. Kako će dijete prihvatiti jaslice / vrtić u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema jaslicama / vrtić. Kada dijete prvi put dolazi u vrtić osjeća se izgubljeno i bespomoćno. Protestiranje i plakanje su tipične reakcije vezane uz strah od odvajanja i strah od stranih osoba. počinje opadati i srah od odvajanja i strah od stranih osoba (2. poljupcem ili sl.One dane kada dolaze nova djeca odgojitelji posebnu pažnju posvjećuju uređenju prostora. što najčešće izaziva emocionalne teškoće. jer je jednogodišnje dijete nesposobno dugo boriti se s napetim stanjima – nešto mora puknuti ako se djetetu na vrijeme ne pomogne. zdravlje). Kada takvo dijete vidi kako se odgojitelj igra s drugom djecom. te će se povremeno i samo uključiti u aktivnosti. Za pokušaj uspostavljanja kontakta valja planirati sadržaje koje djeca znaju još od kuće. ali neka će djeca odbijati kontakt s odgojiteljem i on će to poštivati. To razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije možemo nazvati adaptacijom. s vremenom će shvatiti da on nije opasan. pasivno je. (ljudi. Prilagodba djeteta ovisi o individualnim karakteristikama pojedinog djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač. godina života). Na vidno mjesto stavljaju igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće i one za koje je roditelj rekao da se dijete voli igrati. Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se način njegova življenja. Česti privremeni poremećaji u ponašanju kao rekacija na polazak u jaslice su: regresija – javlja se u onom ponašanju koje dijete upravo intenzivno razvija. agresivnost. temelja za uspješno uključivanje djeteta u skupinu. šapatom. Adaptacijsku krizu lakše će preboljeti dijete 55 . Takve pojave jako uznemirju roditelje pa ih je potrebno upozoriti na njih.

igra). Novo se dijete prihvaća onakvo kakvo jest. likovni materijali i dr. nudi djetetu razne materijale kao što su pijesak. Odgojitelj zadovoljava osnovne tjelesne potrebe i čuva djetetov život i zdravlje. hranjenje. Aktivnosti koje odgojitelj provodi u razdoblju adaptacije su od posebnog značaja – to mogu biti aktivnosti sa scenskom lutkom. nježnošću i ljubavlju (npr. omogućava djetetu kontakt s prijelaznim objektom. voda. nudi mu utjehu). ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem. Odgojitelj mora dobro poznavati pozitivne i negativne čimbenike koji utječu na duljinu trajanja adaptacijskog razdoblja kako bi znao reagirati. te je tu potrebno strpljenje odgojitelja. aktivnosti s pokretom uz glazbu. Posredna nježnost odgojitelja. zadovoljava potrebu djeteta za uzajamnom komunikacijom. Također je bitno da roditelji surađuju s odgojiteljima. te osigurava aktivnosti na zraku). 56 . pružiti informaciju roditeljima i surađivati s njima. ne suviše nametljivo. zadovoljava potrebu za raznolikom stimulacijom (npr. zadovoljava potrebe za sigurnošću. voda. To su aktivnosti koje pomažu djetetu jer mu pružaju psihološko rasterećenje. presvlačenje. Djeca koja burno reagiraju dobivaju više i češće pažnju odgojitelja pa njihova adaptacija traje kraće jer se prije uspostavlja socio-emocionalna veza. povučeno dijete teže uspostavlja kontakt s okolinom pa će razdoblje adaptacije takvog djeteta trajati duže. U prikladnom trenutku potaknuti dijete da se priključi odgojitelju u aktivnosti. Pasivno. tjelesne aktivnosti i aktivnosti s materijalima kao što su pijesak.roditelja koji smatraju da je to što ono odlazi u jaslice / vrtić normalna stvar. Najčešće zajedničke aktivnosti odgojitelja i djeteta su svakodnevne životne situacije (prematanje. tijesto. odgojitelj treba obratiti pozornost i na zadovoljavanje svih ostalih potreba. Pokušati uspostaviti kontakt ali oprezno. Iako su u razdoblju adaptacije socio-emocionalne potrebe naglašene.

57 . . adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo riječnika. obuvanje. U kutiću. potrebno je organizirati kutić početnog čitanja i pisanja koji je opremljen raznolikim materijalima i didaktičkim igrama. Plan i program rada predškole potrebno je dokumentirati i pripremiti u tromjesječnom planu i programu odgojnog sustava. vještina i navika potrebnih za djetetov daljnji razvoj i uspješno uključivanje u program prvog razreda osnovne škole. on je obvezan organizirati predškolu i biti nositelj provedbe njezina programa.). hijerarhiji i sl. . Ciljevi programa predškole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i poticanje svih aspekata djetetova razvoja. . te društvena priprema djeteta za osnovnu školu. djetetova doživljaja svijeta. Dio je odgojno-obrazovnog sustava namjenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu školu. gore – dolje. omogućavanja stjecanje iskustva o međusobnim različitostima. njegovanje kulturnog ponašanja (za stolom. te upućivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada. u trajanju od 150 do 170 radnih sati. poticanje djece na šetanje po gradu i upoznavanje grada. Rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja. te vještina snalaženja u prometnim situacijama.) ULOGA ODGOJITELJA U PROVOĐENJU PROGRAMA PREDŠKOLE? Predškola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu školu. nadređeni i podređeni pojmovi).).). održavanje osobne higijene. ispred – iza) i vremenskih odnosa (gledanje na sat. sposobnost klasifikacije (po klasama. Ona je obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaćena temeljnim vrtićkim programom. Isto tako u kutiću za početno čitanje i pisanje mogu se nalaziti i radni listovi koje dijete uz pomoć odgojitelja ispunjava. Tamo gdje postoji vrtić. radni odgoj – stvaranje radnih navika. igre i sredstva moraju biti pregledno složena i na dohvat djece. Upoznavanje sa osnovnim socijalnim vještinama.). kulturno pozdravljanje obraćanje starijima i sl. te stjecanje osnovnih znanja. Djeca sama mogu sudjelovati u izrađivanju igara za kutić početnog čitanja i pisanja. Neka opća "psihička" priprema za školu obuhvaća (uz navedeno) adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja i promatranja. razvrstavanja stečenih znanja (npr. pojam jučer – danas – sutra. kupovine u svrhu razvoja orjentacije i socijalnih vještina. utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jačanja pozitivne i realne slike o sebi.21. . . a potiće i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta. Vrijeme provedbe programa predškole predviđeno je od listopada do svibnja tijekom školske godine. tjednom planu aktivnosti i dnevnim poticajima u sobi dnevnog boravka. . Odgojitelj omogućava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole – usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblačenje. shvaćanje prostornih odnosa (lijevo – desno.

kao i primjedbe važne za poboljšanje njegova rada. u svakoj će prigodi podržavati i poticati dječju 58 . Odgojitelj treba organizirati igre istraživanja i eksperimenitiranja radi uočavanja svojstva nekih materijala i klasifikacije predmeta. sa svakim od njih. Srtučni profil odgojitelja predšole treba obuhvaćati: -poznavanje mogućnosti djece u šestoj godini života. da je svaku riječ moguće rastaviti na glasove. -uspostavljanje suradničkog odnosa s roditeljima polaznika predškole. s jednakim pravilima i obvezama glede uporabe prostora i sredstava koje treba čuvati. mogućim problemima. sudjelovanju pojedinog djeteta. ponajprije s roditeljima polaznika predškole. osjećaja. Tijekom ostvarivanja izvedbenog programa odgojitelj će bilježiti važne napomene glede izvedbe programa. Na kraju rada predškole odgojitelj roditeljima daje svoje mišljenje o tome u čemu se dijete pokazalo uspješnim i na koji način. tegoba i mogućih problema svakog djeteta. Prava i obveze treba naglasiti jer su one dio aktivnog pripremanja za osnovnu školu kao novi sustav prava i obveza. U sobi dnevnog boravka oraganizirati mali razred. -upoznavanje i prihvaćanje novih znanstvenih spoznaja.Odgojitelj bi trebao organizirati posjet školi i knjižnici radi boljeg upoznavanja tih ustanova. Isto tako odgojitelj putem vježbi grafomotorike (radni listovi) u vrtiću priprema dijete za školu na zanimljiv i zabavan način. To praćenje počinje dobivanjem prvih informacija od roditelja u prvim susretima. razgovarati o posjetu prije i nakon posjeta. mogućim razvojnim zaprekama ili posebnim talentima. organizirati. Prilikom igara u kutiću za početno čitanje i pisanje. Posjet je potrebno planirati. tjelesnom razvoju. Odgojitelj prati dječji napredak. želja. -osposobljenost za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji su na bilo koji način vezani uz predškolu i mogu pridonijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu. Odgojitelj koji provodi program predškole treba jasno dati do znanja svakom polazniku da je dobrodošao i da je prihvaćen kao ravnopravni sudionik. i te glasove ponovno sastaviti u riječ – time odgojitelj dijete uvodi u svijet slova. postupno i sistematično. odgojitelj želi osvjestiti djetetu da se svaka riječ sastoji od slova. -razumijevanje potreba. kao i sa skupinom u vezi sa zajedničkim interesom ili zajedničkim aktivnostima. Rad na razvoju grafomotorike potrebno je rasporediti kroz cijelu godinu. Ne daje nikakve konačne prosudbe o djetetu. -uspostavljanje sklada s djecom. -poznavanje i odabir načina i sredstava koji će imati najbolje učinke u razvojnom poticanju djece. Tijekom rada u predškoli odgijitelj će nastojati pomoći nesigurnoj djeci i onoj s posebnim potrebana. -poznavanje izvedbenog programa kojim će se djeci omogućiti cjelovit razvoj. To su osnovni podaci o zdravlju. Odgojitelj je temeljni i neposredni izvršitelj i kreator izvedbenog programa.

dobra memorija za melodije i slušanje uputstva. više. onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost. stavova. defektologa. brzini i kvaliteti prerada informacija. uočavanju socijalnih situacija. tjelesnim sposobnostima. Nadprosječne sposobnosti mogu se prepoznavati u rješavanju problema i testova intelektualnih sposobnosti. bolje. drugačije od večine vršnjaka. odnosno izuzetno razvijene potencijale. poptavljanje pitanja. školskom uspjehu. kreativnost. razumijevanje i baratanje brojevima. Znakovi nadarenosti kod predškolskog djeteta su: -vanjsko ponašanje(znatiželja. dobro pamćenje. Dakle. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. imaju interes u radu. brže. Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati. organiziranje informacija. omiljenosti i popularnosti u grupi. . to su djeca koja nešto rade prije. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma. rano čitanje. . te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost i darovitost). Darovito predškolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva dodatnu pažnju odgojitelja i pomoć osposobljenih stručnjaka (pedagoga. znatiželju). lakoća izražavanja. te će nastojati da svaki polaznik iskuša i razvija svije psihofizičke snage i potencijale. kvalitetniji odgovori na pitanja. Daroviti: su izrazito usmjereni cilju (žele riješiti problem i u nepovoljnim uvjetima).(smislenija i kvalitetnija pitanja. osobine ličnosti. imaju veliku radnu energiju (ustraju na problemu bez umora).) POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI? Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. raznim oblicima umjetničkog izražavanja. metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamćenja). -kvalitativne razlike. bogat rječnik. entuzijazam. Kreativnost se očituje najviše u originalnosti rješenja. uspješnije.). osiguravajući djeci širok opseg iskustva. primjena prije stečenog znanja u novim situacijama. količini i kvaliteti ideja. kojima će upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost. govoreći o darovitosti. formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama. imaju specifične interese (oduševljeni su problemima. originalnom načinu rješavanja problema. Darovitost. te uvjete za razvoj vještina. pa se darovitost može odrediti kao sklop urođenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omogućuju da u jednom ili više područja aktivnosti dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. Međutim. neuobičajenim pitanjima i odgovorima. znanja. učenje bez direktnog poučavanja. Specifične količine osobnosti manefestiraju se u velikoj motivaciji za rad. pamčenju i količini znanja. psihologa. . većina ljudi pritom misli na izuzetne sposobnosti.kreativnost i inicijativnost. brzo usvajanje novih i neobičnih pojmova. 59 . 22.

Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjećajem odgovornosti i nezavisnosti. Odgojitelj u dječjem vrtiću se brine i za zadovoljavanje specifičnih potreba darovitog djeteta. Specifične potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s vršnjacima prema kronološkoj dobi– nije ih poželjno izdvajati od vršnjaka, već ih naučiti suradnji s njima, naučiti ih da cijene i manje uspješne, a zauzvrat će biti cijenjeni i prihvaćeni; -kontakti s vršnjacima prema intelektualnoj dobi– zbog stimulativnosti, zbog toga što se djeca međusobno potiću, i dobri su za izbjegavanje osjećaja da je "drugačije". Darovito djete ima potrebu raditi u obogaćenim i proširenim odgojnoobrazovnim programima. Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u učenju. Darovita djeca sklona su prihvaćanju izazova sve do točke moguće pogreške. Darovita djeca imaju potrebu za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta. Nezgodna ponašanja darovitog djeteta su dosada, nemir, agresivnost, nestrpljivost, frustriranost i pretjerana osjetljivost, monopoliziranje odraslih. U radu s darovitima bitno je identificirati ih, pružiti odgojno-obrazovnu podršku njihovom razvoju, a potom i profesionalnom razvoju i angažiranju. Osnovno načelo u radu s darovitima je individualizirani i diferencirani način rada u skupini i izvan nje. Podnačela su: poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti, uvažavati specifične dječje interese i omogućiti da ih zadovoljavaju i produbljuju, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima i na način koji mu najbolje odgovara, organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa, postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima, osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu, osigurati više vremena za rad, stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja, ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje. Primjena navedenih načela u radu provodi se pomoću slijedećih principa: izbjegavati biti krut, nefleksibilan u radu, ne učiti djecu ono što već znaju, ne očekivati da dijete bude darovito u svakom pogledu, ne dopustiti da se uključe u više aktivnosti no što ih može uspješno riještiti, ne dopustiti da pretjerano okupira pozornost odgojitelja, ne previše pomagati darovitom djetetu, ne dopuštajte prazine u učenju i ponašanju, ne omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu, ne uspoređivati ga, ne izrabljivati talente darovitog djeteta. Temeljeni pristup u radu s darovitima je: rad na projektu, rad u maloj skupini, individualni rad, ostale izvan vrtićke aktivnosti i dodatna sredstva – materijali.

60

23.) AKTIVNOSTI IZRAŽAVANJA OSJEĆAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju osobnosti. Emocionalni razvoj rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegovih socijalnih učenja. U izražavanju osjećaja odgojitelj mora biti model djeci, bitno je poticati emocionalnu inteligenciju djeteta. Odgojitelj treba pomoći djetetu u izražavanju njegovih osjećaja i briga, a to znači, pružiti im dovoljno vremena, empatije i podrške. Odgojitelji moraju slušati, suosjećati i pomagati djetetu u razumijevanju svojih misli u igri, a jednako tako i u verbalnim razgovorima. Emocionalne sposobnosti: - identificiranje i označavanje osjećaja – prepoznavanje osjećaja u različitim situacijama, nazivanje emocija pravim imenom; - izražavanje osjećaja – iskazivanje osjećaja riječima, neverbalno, minikom, gestama; - procjenjivanje intenziteta osjećaja – utvrditi koliko je jak osjećaj koji je dijete obuzeo, povezivati procjenu sa izražavanjem osjećaja i identifikacijom; - upravljanje osjećajima – kontrola osjećaja i zatomljivanje nepoželjnih ispoljavanja osjećaja (npr. fizičku agresiju); - upravljanje osjećajima – uviđanje što je u pozadini osjećaja, pronalaženje načina za nošenje sa strahovima, tjeskobama, bijesom i tugom. Kongvitivne sposobnosti: - empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i briga i sagledanje situacija iz njihove perspektive, poštovanje razlike u stavovima drugih; - otkrivanje sebe – izgrađivanje povjerenja u odgojitelja i skupinu, te bez opasnosti govoriti o unutarnjim osjećajima; - prihvaćanje samog sebe – poznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Ne izraženi osjećaji gomilaju se, te mogu biti izraženi eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponašanjem. Pokazivanje osjećaja je nešto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na pokazivanje osjećaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujuć, odgojitelj mora ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca rađaju sa sposobnošću da razviju moralno ponašanje.
61

Djeca se uče služiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im komunikacija pruža praksu u upotrebljavanju i služenju riječima koje su povezane s njihovim motivacijama i osjećajima. Kada čuju druge kako se služe riječima za izražavanje emocija i ona će sama to pokušati. Četiri su osnovne emocije: tuga, sreća, ljutnja i strah, te je potrebno učiti djecu kako ih prepoznati. - Tuga - javlja se u vezi s gubitnok nećega čemu smo težili ili nečega što smo cijenili, posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge. - Sreća ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije. - Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja. - Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u situacijama opasnog objekta ili prijetnje; ključni momenat je nedostatak moći, to je aktivna emocija. Aktivnosti za izražavanje osjećaja su npr.: - "Govorimo tijelom" - izražavanje emocija tijelom; - "Šta napraviš kad si ljut" - suočavanje s različitim emocijama; - "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti; - "Čarobni štapić" - poticanje djeca na iskazivanje sreće. Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomoću kojih kongitivna inteligencija može više ili manje doći do izražaja. Poticanje djece na slobodno izražavanje emocija na različite načine pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumjevanju svojih i tuđih emocija. Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima ova dva uma su u ravnoteži, no čim emocionalni um postane jači od racionalnog čovjek je u "vlasti" emocija.

62

crteži. Stvara se odnos međusobnog poštovanja i zajedništva. izložbe. izjave. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije cjelovitog djetetovog razvoja. posjete različitim mjestima. individualni razgovori. a to može samo pozitivno djelovati na djetetovo prihvaćanje predškolske sredine. Komponente partnerstva su povjerenje. objektivnost. posjete obitelji. iskrenost. kutić za roditelje (informacije o pravilima ponašanja. roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta. pregled dnevnih aktivnosti. Na njoj je potrebno raditi i prije samog dolaska djeteta u vrtić.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE? Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolskog djeteta gleda na dijete kao vrijednost po sebi koje se prihvaća u svojoj osobnosti i kao člana obitelji s njenim osobnostima i sustavom vrijednosti. koja poštuje drugoga i sposobna je razumjeti ga. otvorenost. Posebni oblici – blagdanske radionice. te se njihovo partnerstvo temelji na komunikaciji. Na taj će način roditelji steći povjerenje u ustanovu i njene djelatnike. . roditelj gost u skupini. kakav nam je danas bio dan. Odgoj i obrazovanje u vrtiću trebao bi biti dio jedinstvenog. razne zajedničke aktivnosti.). Odgoj djece u vrtiću nije moguće promatrati bez odgoja djece u obitelji. što je temelj partnerskog odnosa. 63 . Važno je roditeljima prezentirati vrtić kao stručnu ustanovu koja se brine za dobrobit djece. Partnerstvo roditelja i odgojitelja je jedna od temeljnih programskih zadaća. Zajednička uloga odgojitelja i roditelja kao partnera je odgoj i obrazovanje djeteta. roditeljski radionički sastanak. tj. stoga se pruža roditeljima mogućnost sudjelovanja u svim aspektima programa. Suradnički oblici – roditelj volonter u skupini. Odgojitelj bi trebala biti osoba koja je dovoljno stručna i sigurna u sebe i svoje sposobnosti. 3. Partnerstvo odgojitelja i roditelja je nužnost jer bez njega nije moguće pridonositi povoljnom i cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. 2. . plakati. Odgoj ne počinje u dječjem vrtiću. Veliki dio partnerstva vrtića s okružjem je partnerstvo s roditeljima. svakodnevni dogovori i razgovori. tolerancija i sposobnost razmjene informacija.24. Partnerski odnosi se ostvaruju kroz raznolike oblike suradnje s roditeljima: 1. . Prema programskom usmjerenju poštuje se dijete i roditeljska sredina. roditeljski sastanci. odgoj djeteta. već u obitelji. Informativni oblici – časopisi za roditelje i djecu. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja roditelja i odgojitelja.

Roditelj je kompetentniji u poznavanju svog djeteta. glavni dio je radničkog tipa. . aktivnosti na dan održavanja susreta (prostor i sl. predavalačkog tipa. oglednog tipa. 3. prepoznavanju svojih i djetetovih potreba. Davanje znanja roditeljima – potrebnih za odgoj djece. Prije samog roditeljskog sastanka treba promisliti susret (konzultirati se s kolegicom oko teme i strukture). 2. u integralnoj metodi roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta i tako postoje tri pravca djelovanja na roditelje: 1. komunikacijskog tipa. a da bi ona bila uspješna. uspostaviti opuštenu.+. ako se treba priopćiti nešto negativno – ako postoji neki problem).Znajući to. Partnerstvo se temelji na komunikaciji. a u završnom dijelu radnog sastanka iznosi se zaključak. roditelji trebaju s odgojiteljima imati zajednička polazišta kao temelj. osnovne aktivnosti djece. Roditeljski sastanci mogu biti: druženje djece i roditelja. Prije samog sastanka priprema odgojitelja. razvojne potrebe. Individualni razgovori dogovaraju se s roditeljima jednog djeteta. . te potiće odgojitelje na stalnu komunikaciju s roditeljima. ali i grupe djece s istim ili sličnim kulturnim. ukoliko inicijativa nije obostrana. početni – uvodni dio radnog sastanka može biti neka igra. završni dio (što je dogovoreno). Kako programsko usmjerenje poštuje dijete i roditeljsku sredinu. odgojitelj prihvaća roditelja kao djetetovog prvog odgojitelja. Dobar vrtić stalno potiće roditelje da svoje ideje i primjedbe o odgoju stalno istiću odgojiteljima (pismeno ili usmeno). Posredno i neposredno sudjelovanje roditelja u radu vrtića. ali profesionalnu atmosferu i dobar odnos). . Roditeljski sastanak ima nekoliko faza. pripremiti roditelje (obavjest sa svim potrebnim informacijama). informativnog tipa. ogledni rad odgojitelja s djecom pred roditeljima ili video snimka.) i aktivnosti nakon susreta (što je bilo dogovoreno). Odgojitelj kao profesionalac je inicijator suradnje s roditeljima. religijskim ili inim značajkama. sadržaj rada vrtića. i kao takav je odgovoran za kreiranje stvaralačke atmosfere. glavni dio (odvija se po principu + . pismeno o djetetu. odnosi se na psihofizičke osobine djece određene dobi. Obostrano informiranje – usmeno. Individualni razgovori također imaju faze – uvodna (pozdrav. dogovara se vrijeme – to nisu svakodnevni dogovori i razgovori. 64 . rasprava. Cilj suradnje s roditeljima je osvješćivanje znanja o sebi kao roditelju. radionice.

Važno je da odgojitelj i članovi stručno-razvojne djelatnosti u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja članova stručno-razvojne djelatnosti i odgojitelja. čine: ravnatelj. -potiče stručne djelatnike na uključivanje u sve oblike stručnog usavršavanja. od programiranja. -osigurava sredstva za što funkcionalnije praćenje i dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa. do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtićkim. te zajedno s odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu. *Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaća u odgojnim skupinama. -doprinosi zaživljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom procesu (povezanost potreba. Zajedničkim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija dječjeg vrtića. odnosno djećjem vrtiću. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja. viša medicinska sestra. psiholog. ocjenjivanja postignutog. provedbi i valorizaciji odgojno-obrazovnog procesa. itd. područja razvoja djeteta i funkcionalno prostorno i materijalno okruženje). tako podižući kvalitetu rada i zajedničkog življenja djece i odraslih u dječjem vrtiću. -povezuje stručno usavršavanje odgojitelja s unapređivanjem odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima. -organizira stručno usavršavanje izvan ustanove. itd. Stručni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraživanja odgojne prakse. 65 . prava.25. -osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina. Svaki od članova stručno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog odnosa s odgojiteljem: *Ravnatelj: -potiće timski pristup svih segmenata rada vrtića. *Pedagog: -pomaže i surađuje s odgojiteljima u unapređivanju funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa. ostvarivanja. -potiče timski pristup u planiranju. praćenja. socijalni djelatnici i drugi vanjski suradnici.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I ČLANOVA STRUČNO – RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Odgoj i obrazovanje u vrtiću treba biti dio jedinstvenog. pedadog. Članove srtučno-razvojne djelatnosti u predškolskoj ustanovi. Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za kvalitetu procesa rada u vrtiću. stručnog unapređivanja i usavršavanja. defektolozi raznih profila.

itd.-pruža podršku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba djeteta s posenmim potrebama. sadržaje. sveukupne uvjete razvoja djece u dječjem vrtiću. U odgoju bitnu motivaciju za rad s djecom imaju i drugi suradnici. itd. Pedagog u zajedničkoj raspravi s odgojiteljem analizira učinke uvedenih promjena. U zajedničkoj raspravi ohrabruju dijalog. sadržaje i oblike stručnog usavršavanja. a stručni suradnici posvećuju pozornost kvaliteti odgojnoobrazovne akcije. Stručni suradnici predlažu cilljeve i zadatke. Izgrađivanje refleksivnog praktičara temelji se na samokritičnosti svih sudionika. Prateći djecu u njihovom djelovanju stručni tim i odgojitelji. procjenjuju razvojne potrebe i mogućnosti djeteta. *Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih bioloških potreba djeteta. planiranju. Pedagog – istraživač je od početka uključan u sve etape akcijskog istraživanja. -pomaže odgojitelju u usklađivanju prostorno-materijalnih uvjeta i specifičnih potreba djeteta s teškoćama u razvoju. odgojitelju je potrebna pomoć članova stručno razvojne djelatnosti. kao i pravodobno poduzimanje pravilnih radnji za stvaranje slike o djetetu i njegovim mogućnostima. odgojne situacije. mogućnost prepoznavanja djetetovih raznovrsnih potreba. a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije vezane za njihovo kvalitetno i pravovremeno zadovoljavanje. Ta je slika važna za njihov zajednički rad na programiranju. Odgojitelj praktičar određuje što. ostvarivanju i vrednovanju različitih oblika odgojno-obrazovnog rada. Odgojitelj i pedagog trebaju blisko surađivati u akcijskom istraživanju. on je sudionik u akciji s odgojiteljem i vanjski promatrač interakcije odgojitelj – dijete. kritičko sagledavanje vlastite akcije i značenja koja imaju za druge. sredstva i način. postupke. Od pedagoga kao i od odgojitelja zahtjeva se samorefleksija vlastitog rada. razmjena mišljenja. *Defektolog: -pomaže odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s posebnim potrebama. U procesu promatranja. a ne određivati što će raditi. Odnos pedagoga istraživača i odgojitelja praktičara je demokratski. kako. Tu je jako važno stručno znanje. tj. tj. akcija u praksi. što predstavlja prvi korak prema refleksivnom praktičaru. samoprocjenjuju zadaće odgojitelja. -pomaže i surađuje s odgojiteljem u kreiranju individualiziranih zadaća za pojedino dijete. Tako se odgojitelj osposobljava za istraživanje i evoluiranje vlastite prakse. Odgojitelji u suradnji s drugim stručnjacima utvrđuju. itd. Stručni suradnici imaju zadatak odgojitelju pružiti pomoć da on sam odluči kako će raditi. ostvaruju. analiziranja i osvješćivanja svojih pogrešaka u radu. raspravljanja i primjedbe na osnovi čega se stvaraju nove hipoteze i prijedlozi koji 66 . odnose između odraslih i dijece i dijece međusobno. tj. ima ulogu medijatora koji je u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljem i potiče njegovu samorefleksiju.

ostvatit će se osnovna uloga predškolskog odgoja. tj. Tako se odgojitelj osposobljava za kritičko razmišljanje o svojoj praksi i da svoju refleksiju artikulira sebi i raspravi s drugima što se smatra emocionalnom značajkom refleksivnog praktičara. a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija. otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja. te uključivanje roditelja u život i aktivnosti djeteta i u sve oblike izvanobiteljskog odgoja.će se u idućoj akciji provesti. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti trebalo bi se usmjeriti na: .što veće povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja djeteta. izrazitu otvorenost i toleranciju. 67 . . Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti traži veliko povjerenje.suradnju stručnjaka i roditelja. Takvo će partnerstvo utjecati na cjelovit razvoj osobnosti djeteta i kvalitetu njegova života. .široko postavljen opći. Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja i drugih stručnjaka mora biti usmjereno na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija bila ostvarena kao odgojna.

a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugrožavanja i u zaštiti okoliša). koja je uloga stručnjaka. a s druge strane na ispravljanje već usvojenih pogrešnih gledišta. Djeca mnogo uče oponašanjem odraslih. ekološki odgoj mora započeti u najranijoj dobi djetetova života i trajati cijeli život. nastavlja se na dječjim akcijama i završava "AHA!" doživljajem. te je prevladavanje tog problema moguće samo ako se problematici okoliša pristupi više sa stajališta odgoja nego samo sa stajališta stjecanja znanja.) EKOLOŠKI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI – ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU? Ekološki odgoj. Oni trebaju konkretna iskustva. Stoga se učenje mora temeljiti na istraživanju i temeljitom znanju o problematici. Ekološka dimenzija odgoja jedna je od aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanističko-razvojne koncepcije predškolskog odgoja. Predškolska institucija i odgojitelji postavljaju i osiguravaju određeni kontinuitet u razvoju ekološke osjetljivosti. Ekološki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekološke osjetljivosti i komunikacije djece i odraslih. Zadatak ekološkog odgoja na razini srjecanja vještina je razvijati vještine prepoznavanja. motivaciju i vještine da individualno i u zajedništvu djeluje u cilju rješavanja postojećih problema i prevencije novih. Da bi se to postiglo. poticanju emocionalnog pristupa problematici. koja ima znanja. stavove. Cilj ekološkog odgoja je razumjevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti. te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi. kako se mogu riješiti. Samo ekološki osvještena okolina ugradit će u dijete ekološko razmišljanje. te na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koji počinje u prirodnoj znatiželji. te stjecati praktično iskustvo u rješavanju problema. pozitivno emocionalno ozračje. kao namjerni utjecaj na razvoj ekološke svijesti pojedinca. 68 . Zadatak ekološkog odgoja na razini stjecanja znanja je pružiti djeci i mladima temeljna znanja o problemima okoliša (o tome kako oni nastaju. Stoga je cilj ekološkog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti čovjeka i okoliša. razvoju populacije koja brine o okolišu i ne zanemaruje njegove probleme. s jedne strane je usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponašanja prema okolišu. Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke". postavlja se pitanje kako maloj djeci približiti razumjevanje potreba našeg okoliša. u akciji i u življenju. sprečavanja i ispravljanja zlouporabe okoliša. aktivno istraživanje i rješavanje djeci bliskih ekoloških problema. Međutim.26. i to polazeći od razvojnih mogućnosti i stvarnih ekoloških iskustava djeteta. postupaka i akcija koje dijete stječe i razvija pod utjecajem nenamjernih odgojnih čimbenika. kolektivnom traganju za strategijama rješavanja problema. stoga poruke koje im upućujemo moraju biti promišljene i usmjerene na razvoj ekološke svijesti.

s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece predškolske dobi. Isto tako i igračka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja može nositi ekološku poruku. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za ekološki odgoj podrazumijeva: razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu. razna lota i društvene igre s pravilima. stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša. povećanje znanja o ekološkim problemima. njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu. Zatim stvara psihološko ozračje da zapaža i podrži dječji interes za spoznavanjem i istraživanjem. . uočavajući s djecom njenu ljepotu. ispitivanje. 4. ovladavaju izravnim iskustvom. brinuti se o biljkama i životinjama u vlastitom domu i izvan njega. Kada se radi o mlađoj djeci. 5. postavljanje hipoteza. -aktivnosti koje veličaju okoliš ili podučavaju o okolišu. govorimo o konkretnim sadržajima i ukupnih odgojnoobrazovnih nastojanja kojima se kod djece i odraslih razvija ekološka osjetljivost i ekološka svijest. recikliranje papira. istraživanje i eksperimentiranje. Ovisno o dobi djece nudi nam se mogućnost da kroz slikovnicu. 3. diviti se. razvija se ekološka kritičnost i stvaralaštvo. Tako se na tržištu pojavio velik broj igračaka kojima je cilj da osim zabave pruže i obavijest o okolišu i djelotvornom načinu njegova očuvanja. tj. -aktivnosti uljepšavanja okoliša. suradnja i sloboda u iznošenju osobnih ekoloških viđenja i uvjerenja. 2. samostalnost. . što se zbiva sa smećem. . Vrste aktivnosti predškolskog djeteta u vrtiću koje se mogu provoditi u ekološkom odgoju: prepoznavanje različitih vrsta otpada. Odgojitelj osigurava raznovrstan okoliš gdje će dijete izazvati na promatranje. Te aktivnosti bi mogli svrstati u pet kategorija: 1. istraživanjem i ispitivanjem okoliša. Sadržaji ekološkog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. upoznavanje odlagališta. te zajedno s djecom treba često boraviti u prirodi. igru ili kroz projekt istrašujemo. Ekološki pojmovi najlakše se. 69 . Kada govorimo o ekološkim aktivnostima. omogućava se susret s različitim ekološkim ponašanjem i mišljenjem. -praktične aktivnosti u okolišu. upoznavanje s opasnom otpadom i znakovima opasnosti.Ekološki odgoj počinje još u obitelji. da verbalno komentira nakon stvaranja opisanih uvjeta i pomnog promatranja djece u akciji. razvijanje ekoloških vještina. Potrebno je urediti i kontinuirano dopunjavati kutiće koji su dizajnirani tako da djeci omogućuju konkretno istraživanje i rješavanje problema i igru. To je stoga jer se unutar odgojno-obrazovnog sustava potiču dječje aktivnosti. -aktivnosti kojima se istražuju problemi okoliša. eko memory. što je otpad i kako nastaje. kao i putem svih mogućih načina izražavanja onoga što se u tim procesima doživjelo i iskusilo. -konstrukcijske aktivnosti. naglasak je na razvijanju vještina očuvanja okoliša u svakodnevnom i djeci bliskom okruženju. npr. Odgoj i obrazovanje utječu na razvoj ekološke osjetljivosti djece.

Odgoj za mir i toleranciju treba počivati na nekoliko vrsta odgojiteljevog ponašanja. socijalnih. kritičnost. srce. suradnji. Potrebno je poticati komunikaciju jer je ona bitna za socijalizaciju. Prvi je oblik isijavanje pravednog mira. Ono je to koje se treba respektirati. poštovanje i razumjevanje drugoga. Vrijednosti za koje se zalaže suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba. Aktivne metode moraju voditi računa o dječjem interesu. Ovako se pokreću i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrađuju novi pogled. S ciljem razvijanja kvaliteta osobnosti kao kreativnost. Zato se nove metode odgoja moraju temeljiti na dječjoj aktivnosti. mir s drugima (prijateljstvo. psiholoških. Zadatak je svih da se zalažu za unutrašnji mir (uključivanje u skupinu. U radu treba primjenjivati metode koje će kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi. da shvati važnost vlastitog djelovanja i stavova prema sebi. tolerantnost i suradništvo potrebno je angažirati djetetove "glavu. suradnju i toleranciju mora razumjeti zašto je to važno. Dijete mora biti u centru odgojnog rada. Samospoznavanje prvi je korak u odgoju za mir. Da bi se utjecalo na stavove djece. tjelesne i intelektualne mogućnosti. tj. psihomotorno – odgoj i obrazovanje moraju angažirati cjelokupnu osaobu. a u sebi uključuju zadovoljavanje bioloških. mir s prirodom. vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. drugi je oblik savjetovanje i poučavanje putem ponašanja i posljedica što ih možemo doživjeti. Važno ja da svako dijete ima priliku iznjeti svoje mišljenje i biti u situaciji da sluša i prati poruke drugog. intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. inicijativa. te da bi se usvojio određeni kodeks ponašanja nije dovoljno da se djeca upoznaju s važnošću odgoja za mir već je potrebno da ga primjenjuje u svakodnevnom životu. Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju humanizacije međuljudskih odnosa. Cilj je da dijete vidi vlastito ponašanje i svoj odnos s drugima. Odgoj za mir uključuje razvijanje solidarnosti s različitim skupinama i pojedincima. te u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. afektivno. te se suvremeni odgoj mora temeljiti na sudjelovanju. Ono vodi boljoj samokontroli i lakšem razumjevanju drugih. solidarnost). kojeg se treba poznavati da bi mu se prilagodio način rada. ruke" – kognitivno. odgovornost. Da bi se netko zalagao za mir.Odgoj za mir i toleranciju je težak i odgovoran čin jer zahtjeva od odgojitelja da i sami budu osobe pravednog mira. prihvaćanje drugih). da razvijaju međusobnu suradnju i pomaganje. jer je to osjećaj da i drugi trebaju živjeti i da najbolje žive u slobodi. U radu treba polaziti od dječjeg iskustva. 70 . pri čemu uloga igre dobiva istaknuto mjesto. interakciji i međuodnosu svih sudionika odgojnog procesa i treba angažirati cjelu osobnost. Tolerancija je prva ljudska oznaka takvog mira.

nenasilja. Zato nam je potreban odgoj i obrazovanje koji promiču vrijednosti mira. odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje ravnoteže u kojoj se može razvijati svaki čovjek.Danas se pojam ekološki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za održivi razvoj. tolerancije. ljudima i samim sobom. Temeljni postulat odgoja za održivi razvoj. ali i globalna zajednica. kako bi se naglasila međuovisnost čovjeka i prirode. pa tako i ekološkog odgoja i odgoja za mir i toleranciju je: živjeti u skladu s prirodom. demokracije i zaštite ljudskih prava. 71 .

Motivacija za istraživanjem potiče iz djeteta i iz njegove okoline. a na to ga potiče motivacija iznutra. Dijete se razvija. dijete se također mijenja. intrizična motivacija. uzrocima i posljedicama. uložiti više ili manje snage da se stisne.) ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE? Dijete poćčnje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja. te problemi nužno mijenjaju značaj i smjer. magnet 72 . zgužva i sl. tanko-debelo. sluha. prostor i raznovrsne materijale između kojih svako dijete može birati i naći ono što je u skladu s njegovim aktualnim potrebama i mogućnostima. potrga. Dijete manipulira predmetima. mijenja i uči.grupiranje. odložiti na veću ili manju udaljenost. proučava od čega je nešto. drugačije.dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela koristeći neke predmete kao dodatne instrumente. Dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja predmeta.razina –Rukovanjem predmetima. dječje postavljanje predmeta u međuodnose. isprobavanje. istraživanje predmeta i materijala dio je istraživačkih svojstava koja djeca spontano iskazuju. 2. vida i njuha dijete počinje prikupljati podatke o svijetu u kojem živi.razina -Djelovanjem predmeta na predmet. tj. Angažirajući osjetila opipa. što se s njim može raditi. stvara nešto novo. Rani istraživački doživljaji i aktivnosti dovode do prve selektivnosti na osnovi osjećaja ugode i traženja da se ono ponovi i produži.. Dijete uči o svojstvima predmeta. privući magnetom) nego zašto (npr. Intenzivno istraživanje okoline i to baratanje. te dijete stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe. djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za djelovanje dovode do nastajanja i uočavanja problema i njihovog rješavanja. vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti. kreativno.. 3.razina -Postavljanjem predmeta u međuodnose. Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne elemente). 4. kako izgleda. okusa. Registrirajući pojave i promjene nastale njegovim djelovanjem i otkrivanjem novih kvantitativnih i kvalitativnih struktura. skladno-neskladno. U istraživačkim aktivnostima predškolske djece može se govoriti o više razina dječjeg rješavanja problema: 1. Češće se bavi pitanje kako (npr. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu.razina -Dinamika strukturiranja i restrukturiranja prostora. klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju (veliko-malo. . o odnosima. prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom.).). raširi. ostvaruje se nešto što nije unaprijed zamišljeno tijekom aktivnosti.27.počinje postavljanjem predmeta u međuodnose (djeca koja su u jednom dijelu sobe stvarala kaos povući će se u drugi središnji dio ili će pomicati i sami raspoređivati dijelove namještaja).proizlazi iz uspostavljanja odnosa između sebe.

3. rastavljati. magnet ima posebno ljepilo). negodovanja. 2. radost. Istraživačke aktivnosti pridonose i razvoju govora djeteta. U početku istražuje svoje tijelo i tako razvija sliku o sebi. U nekoj djelatnosti dijete razvija pažnju. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja. Budući da dijete počinje istraživati čim se rodi i pri tom angažira osjetila te tako prikuplja podatke o svijetu.razina -Mašta. U igrama istraživanja i simboličkoj igri iskazuje se i razvija djetetova osobnost. oblik. . Situacije koje pridonose razvoju mašte su: istraživačke aktivnosti.istraživačko manipuliranje predmetima – bacati. društvenih zbivanja u okolini. ushićenja. tijesto. Kada dijete pokuša označiti uzročnost svoje radnje to ponekad čini na razini magije i mašte (npr. . pojava. . Sami si doziraju teškoće. nizati – iskustva o osobinama predmeta i raznog materijala – boja. glina. raznovrsnost i maštovitost. . prometnih sredstava. osvještava probleme i partner je u akciji djeteta. Djeca su jedni drugima poticaj. Ona ovisi o djetetovim iskustvima sa stvarnim predmetima. pijesak. strukturiranja i izražavanja. 73 . . Razvojem govora razvija se i suradnja među djecom. predmet. često riječima prate akciju. situacijskih pomagala i alata za rad ljudi. te razvijaju i individualni stil rada. inspiracija. disciplinu. mješovitog akcijskog govornog plana na verbalni. Pored iskustveno doživljajnog aspekta dječje djelovanje ima i relaksacijski i terapijski učinak npr. veličina. izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. Odgojitelj može olakšati i potaknuti dječja uklapanja u riječi u praktično djelovanje s okolinom i to u prenošenju s akcijskog tj. govorno označavaju elemente djelovanja. težina. voda. ogledalo koje im šalje i prima slike o njima samima. te što su dječje aktivnosti spontanije i slobodnije. savijati. aktivnosti otkrivanja.upoznavanje nekog ili nečeg – igrač. U istraživačke aktivnosti dijete unosi emocije. okružje stimulativnije. prirode-biljaka i životinja. U dječjem vrtiću provode se ove istraživačke aktivnosti: 1. potiče djelovanje. Uči se nošenju s frustracijom. prazniti. Djeca zaokupljena djelovanjima manje su agresivna i nema sukoba. Jača njegova osobna sigurnost i samopotvrđivanje. On osigurava raznolikost materijala. 5. to je veća mogućnost za izražavanjem emocija ugode ali i rasterećuje od neugode. . Tijekom širenja i razvoja istraživanja javlja se simbolizacija. a na odraslima je da mu osiguraju raznolike poticaje. slagati.privlači). iskazuje domišljatost.promatranje jednostavnih poslova odgojitelja i odraslih. Važan činitelj dječje stimulativne okoline je odgojitelj. Tada se javlja igra "kao da" u kojoj dijete svjesno koristi simbole – zamjene za stvarne predmete. ushićenje. puniti.stvara se i razvija na temelju iskustva djelovanja. Traži prijateljevu pomoć u djelovanju. ljutnju.

Istraživanja. . . tvornice. jezera. Vodeći računa o psihofizičkim mogućnostima. materijale i neometano odvijanje aktivnosti. tvorevine od brašna (tijesto i tjestenina). otkrivanja i oblikovanja imaju svoj razvojni slijed. voda. obrtničke radionice. susreti s ljudima različitih profesija i stvaraocima. pošte. . polja. plastelin. granulati od različitih materijala. Atraktivni materijali kao tijesto. čekići. . građevni i konstruktivni elementi. boja i bojenje. službe javne sigurnosti. . bare. kazališta. .šetnje.4. knjige. te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj biljaka . razne vrste zemlje i tla. odgojitelj nudi predmete dječjih akcijskih istraživanja: . glumcem.sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje zvukova. more. . . šume. oranice.odloženi i otpadni predmeti.mehanizmi i djelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava.istraživačke aktivnosti u užem smislu. pilice. knjižnice. . trgovine. Pri ponudi ovih materijala važno je zaštititi djecu od mogućih ozljeda i voditi računa o elementarnoj zaštiti prostora dječjeg djelovanja. Od jednostavnijeg ka složenijem ostvarenju. . šećer. . botanički i zoološki vrtovi. škole. . tržnice.magneti s brojnim predmetima koje privlači ili ne privlači. te prateći interese djece. Uloga odgojitelja u istraživačkim aktivnostima djece je da osigura prostor. usmjerava ih. livade. izleti. . rijeke. sol. glina. posjeti. pijesak okupljaju više djece i o tome ovisi količina ponuđenih elemenata. . piljevina. zdravstvene ustanove. crkve. . slikovnice. učiteljem i roditeljem koji je pripadnk nekih zanimanja da djeci pokažu nešto iz svog djelotvornog rada. Korisni su i povremeni razgovori u susretima sa slikarom. . klepsidre. 5. istovrsnost i raznovrsnost ponude može se uspješnije rješavati praćenjem zainteresiranosti djece za pojedine elemente istraživanja kao i znalačkim pretpostavljanjem razvoja. . opernim ili baletnim umjetnikom.rastresiti meterijali – brašno. Veselje izaziva i gostovanje kazališta lutaka i dječjih kazališta. . izvijači. lupe. Tijekom rada on potiče djecu.raznovrsne prirodnine i proizvodi iz djeci dostupne okoline. . potoci.igračke i predmete za igre (lutke. namjenski konstruiran didaktički materijal). za stvaranje efekta svjetlosti i elektriciteta. glina. prometnikom. radio. Objekt istraživačkih potreba djece postaje i prirodno i društveno okružje u obliku posjeta odgojitelja i djece kao što su npr. pijesak. TV. dječjim književnikom. muzeji.audiovizualna sredstva i dr. 74 . kiparom. obogaćuje njihovu spoznaju i pokreće prena višim nivoima.voda. klješta.radni instrumenti i predmeti kao vage. parkovi.

Odgojitelj kao sudionik u dječjim akcijama postaje i sam duševno bogatiji dječjim orginalnim djelovanjem i ostvarivanjem. među ostalim. 75 . U dječjem istraživanju i otkrivanju. igrom u šatoru. penjanjem na penjalicu. . Te djetetove aktivnosti omogućuju svestraniji razvoj djeteta jer bogate i srtukturiraju djetetovo iskustvo o sebi i svijetu i uče načine rješavanja vlastitih i zajedničkih problema i zadaća. . spuštajući se niz tobogan. preradi i izražavanju dolazi do izražaja spontanost koju odgojitelj na različite načine dopunjava i potiče inicijativama čija će se vrijednost sastojati u kongruentnom uključivanju u interakciju s djecom. Dijete ima mogućnost baviti se. promatrajući životinje na jezeru. i istraživačkim aktivnostima.Djeca istražuju i u vanjskom prostoru igrajući se u pješčaniku. . Inicijativa odgojitelja isprepliće se s dječjom i potiče dječju volju. Demokratski odnosi u odgoju predškolske djece podržavaju aktivnu i stvaralačku prirodu djeteta.

Na osnovi tog znanja formuliraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. te bilježi aktivnosti koje su djeca spontano ostvarila. bilježenje njihovih razgovora. te tako prikuplja raznovrsnu dokumentaciju. Kad se rade izvedbeni planovi korisno je imati popis ciljeva i djece u skupini. ozračju i raspoloženju pojedinog djeteta. potrebe i interese svakog djeteta. koliko i koja su ga djeca slijedila samo izvršavajući zadatke. te sakupljaju mnoštvo informacija o djetetu. na osnovi kojih utvrđuje potrebe i interese djeteta. na osnovi praćenja i promatranja djece u aktivnostina. u knjigu pedagoške dokumentacije skupine. o čemu razgovara s drugom djecom).) PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA DJECE? Humanistički pristup praksi predškolskog odgoja zahtijeva od odgojitelja svakodnevno praćenje aktivnosti djeteta. Te se bilješke zapisuju u dnevnik rada. treba li aktivnost ponavljati i sl. vrlo važno je promatranje djece. koliki su njihovi kapaciteti. 76 . Pri radu na projektu. Izvedbeni plan treba sadržavati kratku informaciju o svakom djetetu koje će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli i inicijali) kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). odgojitelji upoznaju sposobnosti. Otkriti interes djeteta najčešće znači otkriti njegov aktualni stupanj razvoja. a to je osnova za određivanje sljedećeg stupnja. Na osnovi promatranja i praćenja djece. Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima. interesa. a koja obogaćujući aktivnost. Odgojiteljevo promatranje i bilježenje je najvažniji čimbenik dobrog planiranja. U dnevnik rada unosi i zapažanja o specifičnim djetetovim ponašanjima. tj. Tako odgojitelj doznaje sve što djeca mogu. čega se najčešće igra.28. što treba mijenjati. odgojitelj procjenjuje planirane aktivnosti: procjenjuje da li je i do koje mjere aktivnost doprinjela ostvarivanju postavljenih zadaća. tako da se kod zadovoljavanja jednog cilja može postaviti novi. što radi. bilježi konkretno što je kod djece uočio. tj. zapažanja. Odgojitelj prati rad i aktivnosti djeteta i nastoji ih što bolje razumjeti. na temelju čaga se zajednički određuje tema projekta. što dalje treba raditi. Te aktivnosti procjenjuje prema postavljenim zadaćama rada. Promatranje treba biti trajna aktivnost. O spontanim aktivnostima djece odgojitelj bilježi: koje je dijete nešto posebno učinilo i što je to. Odgojitelj svakodnevno. Na taj način otkriva interes djeteta (čime je nejduže zaokupljen. onoga što će dijete moći savladati ili posići. vodi bilješke o aktivnostima i ponašanju djece. U tom planu zadovljen je princip individualiteta za svako dijete i evidentirane su razvojne potrebe.

Praćenje i promatranje treba biti ciljano i sistematizirano. glinom. . Individualnim pristupom procjenjuje se da li je potrebno i dalje podržavati interes djece. plastikom. izjave djece i njihove interakcije u bilježnicu. drvom.što ih sve zanima. Te procjene se koriste za prilagodbu kurikuluma zbog udovoljavanja razvojnim potrebama djeteta. zanimanja. pitanja. Za svako dijete su evidentirane razvojne potrebe nakon promatranja. što rade i istražuju. zapažanja koja valja zabilježiti zapisivanjem. te je potrebno sakupiti mnoštvo informacija i predočiti si sliku djeteta. tako da se dječji razvoj može procijeniti i na osnovi podataka iz odgojiteljevih dnevnih zapažanja i anegdotskih bilježaka o djeci. žicom.). . kasetofon. promatranje djece je vrlo važno i temelji se na pozornom slušanju djece. Prije sam kratke informacije dobivene promatranjem pisala na papiriće. Svaki se korak u istraživanju mora pažljivo bilježiti. Ne postoji model primjenljiv za svakog odgojitelja. Ali nemoguće je sve evidentirati. Znanja o stvarnom razvojnom stupnju i aktualnim potrebama djece važna su za kreiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog programa. U takvom planu je zadovoljen princip individualizacije. snimanjem na magnetofon. što zapažaju i kako se izražavaju u različitim medijima – jezicima ili načinima izražavanja (crtežom. kako djeca razmišljaju. Odgojitelj svakodnevno prati i promatra djecu u odgojno-obrazovnom procesu. kako pristupiti temi koju su raspravili s djecom. To je osnova za novi tromjesečni plan. videokamerom kako bi odgojitelji imali dokumentaciju o izboru i tijeku rada. Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnog interesa i razvojnog napretka svakog djeteta. sada bilježim zanimljivosti dobivene promatranjem. Promatranjem i praćenjem dječjeg razvoja u svakodnevnim aktivnostima može se procjeniti djetetov napredak i njegova postignuća. raspraviti s djecom što sve djeca mogu. . Treba biti dovoljno određenih individualnih aktivnosti da bi procjena bila objektivna. Vještinu objektivnog promatranja treba neprestano učiti i usavršavati. njihovih razgovora. Odgojitelju je to posebno važno jer mu bilješke pomažu u procjeni i interpretaciji zašto je nastao zastoj i kako probuditi daljnji interes djece prilikom rada. praćenja i procjenjivanja prema interesima i prijedlozima djece. 77 . za komunikaciju s djetetovom obitelji i za vrednovanje djelotvornosti programa. Odgojitelj uči o temi koja će se istraživati. Postoji instrumentarij za promatranje i praćenje "korak po korak". Na osnovi bilješki i dokumentacije odgojitelj razgovara sa stručnim timom. Pri izboru teme projekta. Materijal je opsežan i zahtjeva puno vremena i truda. te tako uče i djeca i odgojitelji.

Prijedloge koje daju djeca ili ideje koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje će se provjeravati u praksi.) ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ? Dječji vrtić je postao mjesto življenja. Njegov stav. te postavlja nove.29. mora o njima raspravljati s kolegama (nakon provedenih aktivnosti. stoga se aktivnosti bolje provode u manjim grupama. Uspješnost aktivnosti procjenjuje se prema interesima djece. odgoj i obrazovanje djece. kroz dijalog. igre i učenja predškolske djece. tj. U tome mu pomaže pedagog . Stvarne promjeme će se dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji. Uska povezanost s praksom navike. Zbog toga se pokušava osposobiti odgojitelja da sebe zamisli u ulozi djeteta. Refleksivni odgojitelj mora razmišljati i vidjeti na drugačiji način svakodnevno okruženje i djecu u grupi i ustanovi. Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktičar potrebna mu je pomoć u procesu promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvješćivanja svojih pogrešaka. rutine i različiti događaji ometaju odgojitelja i onemogućavaju ga u stvaranju pravilne slike o svom radu. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova. tj.te na osnovi njihovih prijedloga.pomagač i to na način da identificira nesklad između odgojiteljevih namjera. Refleksivni praktičar istražuje svoju praksu. Refleksivni praktičar mijenja raspored osnovnog namještaja u svojoj sobi dnevnog boravka i planira aktivnosti na temelju pažljivog praćenja. kada postane refleksivni praktičar. Pogreške su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmišljanje i refleksiju o tome zašto određeni prijedlozi pretoćeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i što je tome uzrok. stavova i riječi i same realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. na osnovi čega donosi nove prijedloge za aktivnosti. Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada. promatranja i procjenjivanja interesa djece i njihovih mogućnosti. Odgojitelj refleksivni praktičar stalno vrši samoevaluaciju svoga rada. potvrđuje ih ili odbacuje. izgrađuje postupke kojima provjerava teorijske hipoteze. razmjenu mišljenja svih 78 . Dječje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su kakva je odgojna implicitna pedagogija. te se vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece i njihovih interesa. očekivanja i predviđanja o mogućnostima učenja i razvoja djece u odgojnim skupinama predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj. bez straha od pogreške. te da sa tog gledišta shvati i intepretira svoje postupke i akciju. Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odlučujućeg značenja.

U dijalogu s drugim sudionicima odgojitelj treba otkrivati što to djeca objašnjavaju često drugačije nego je on to zamislio. Dokaz takvog stajališta jest činjenica da vas dijete stalno iznenađuje svojim mogućnostima. te mora mijenjati to okruženje i istraživati ga. Glavna značajka ove teorije je da se stalno razvija i nikad neće biti zatvorena niti dovržena jer se kontinuirano otkrivaju nove spoznaje o djetetu i odgojnoj praksi. te se drugačije vrši i promatra planiranje. a ne samo deklarativno. Za razliku od navedenih. posebice neke temeljne odrednice. Istodobno je to druga značajka teorije: djeca uče čineći i sudjelujući i nikakve priče odgojitelja ne mogu zamijeniti njihovo izravno iskustvo. Dobno mješovite grupe su treća značajka ove teorije. Odgojitelj refleksivni praktičar je onaj koji je sposoban mijenjati i unapređivati svoju odgojno-obrazovnu praksu. Montessori ili Waldorf. Ovakav pristup reflektira se na cjelokupnu odgojno-obrazovnu praksu. zanimljivo i raznovrsno kako bi djeca uvijek imala nešto zanimljivo činiti i sudjelovati u aktivnostima. ova teorija se stvara i razvija na temelju istraživanja i prakse. velikoj brižljivoj obitelji u kojoj se svako brine o svakome na jedan prirodan način. drugačije se promatra suradnja s djecom i s roditeljima. One su najsličnije prirodnoj zajednici. inkluzija djece različitih etničkih. usmjeren je na dijete i omogućava razvoj svih dječjih potencijala. nego ih vrlo uvjerljivo i uspješno provode u svakodnevnoj praksi. što znači da nema unaprijed stvorene i razrađene teorije koja se samo primjenjuje u praksi. Obje su uspješne i rasprostranjene po cijelom svijetu. nastoje objasniti odgojnu praksu i dijete u njoj – kroz prizmu svojih teorijskih postavki. Obje imaju vrlo argumentirano obrazloženje svojih postavki koje su njihovi sljedbenici ne samo prihvatili. praćenje i analiza odgojnoobrazovnog procesa. nego cjelovito. Dijete se nastoji vidjeti ne kroz prizmu neke teorije. One su uglavnom dovršene i definirane i teško se mogu mijenjati. Ono mora biti poticajno. One su međusobno vrlo različite iako imaju i nešto dodirnih točaka. aktualnih funkcija i sposobnosti. Velike ili već poznete teorije kao npr. kao i djece s teškoćama u razvoju događa se prirodno ako su posebice odgojitelji ali i ostali članovi stručnog tima zbiljski i istinski prihvatili ovu djecu. U takvoj zajednici. Svaki bi se trebao zapitati što u njegovoj akciji i uvjetima u kojima se realizira treba mijenjati i kako da ga djeca bolje razumiju i reagiraju. uvijek otvoreno i spremno za dopunu ili doradu već stečenih spoznaja o njemu. 79 .suradnika stvarajući tako nove hipoteze i prijedloge koji će se pri idućoj akciji provesti). Odgojitelj refleksivni praktičar ima sposobnost smouvida i samoprocjene svoga rada i vrijednosti koje zastupa. vjerskih grupa i zajednica. U teoriji "dječji vrtić kao dječja kuća" posebna se važnost daje djetetu u grupi i ustanovi u kojoj djeca uče i žive.

prepoznati opasnost. dok je prijateljstvo dijaloški odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje dijece. suradništvo i odgovornost). socijalnih umijeća i socijalnih dispozicija (uče se iz modela. Da bi uspješno svladalo to umijeće. Socijalno kompetentna mala djeca su ona koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve interakcije unapređuju osobnu kompetenciju. ponaša primjereno. a pojačavaju se iskustvom: ljubaznost. ali i za odgađanje spontanih reakcija prema potrebi. Razvoj socijalne kompetencije odvija se kroz razvoj sastavnica socijalne kompetencije: regulacije emocija. te postići dobre razvojne rezultate koji omogućuju zadovoljno i kompetentno sudjelovanje u grupama. Takve im sposobnosti 80 .) RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA? Socijalna kompetencija je pojedinčeva sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. Razvijanje dječje socijalne kompetencije u predškolskom razdoblju je važno jer socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi. Važno postignuće u ranom dijetinstvu jest razvoj sposobnosti regulacija emocija. velikodušnost. Kompetentan pojedinac je osoba koja može iskoristiti poticaje iz okružja i svoje osobne. Dio odgojiteljeve uloge u pospješivanju socijalne kompetencije je pomoć djeci. a ona se definira kao sposobnost reagiranja na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi se ostavilo prostora i za spontane reakcije. te da se. kad dođe na njega red. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. socijalnih znanja i razumijevanja. prevladati strah i tjeskobu. Uloga odgojitelja u razvoju dječje socijalne kompetencije je podržavanje dječjeg socijalnog razvoja. suosjećajnost. Vršnjački status je jednosmjeran i mjeri razinu u kojoj vršnjačka skupina simpatizira neko dijete. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama kako bi uživala u drugima. empatija. shvatiti da je čekanje na red očekivano i normalno. dijete mora znati odgoditi ispunjenje svojih želja. Socijalno kompetentna mala djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik. te kako podnijeti samoću i kako razvijati prijateljstva. Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima. no prijateljstvo se razlikuje od vršnjačkog statusa po smijeru i specifičnostima.30. Vršnjački status odnosi se na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju njihovi vršnjaci. zajednicama i širem društvu kojem osoba pripada. najčešće se vrte oko pojedinačne sposobnosti iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. Razlikujemo dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost i prijateljstvo. Premda određenja socijalne kompetencije variraju. konstruktivno usmjeriti i regulirati svoje emocije.

pregovarala ili se pogađala u sukobu s vršnjacima. npr. socijalna kompetencija kulturološki je određena.omogućuju da riješe uobičajene sukobe koji se javljaju u igri. Ima problema koji se nemogu riješiti u grupi već zahtjevaju stručnu pomoć kao problem stidljivosti. socijalno se ponašanje razvija u zatvorenom krugu. Socijalno kompetentna. stvorit će se kroz komunikaciju skrbnosti i nadzora. Teorije o tome zašto djeca iskazuju neprimjerenu agresiju dijele se na dvije kategorije – teorije deficita i teorije suficita. a možda i nepreporučljivo požurivati sramežljivu djecu. Djeca u vrtiću pokazuju razne probleme u socijalizaciji koji mogu imati razne uzroke. Treći je problem usamljenost. povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice. no ne znači da im odgojitelji ne bi trebali pomoći da prevladaju sramežljivost. 81 . Roditelji i odgojitelji obavezni su pomoći djeci. izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih. Jedan od najvažnijih utjecaja na dječji socijalni razvoj jest iskustvo u obitelji. zahtjevnosti i komunikacije. Sramežljivost. no važnu ulogu imaju i vršnjaci. čije je obilježje kulminacija intenzivne skrbnosti i intenzivna nadzora kao i dobra komunikacija i toplina. važni odnosi zahtjevaju sadržajnost. Ako vršnjaci odbace neko dijete. Dijete koje prati od kroničnog i snažnog osjećaja usamljnosti u stanju je emocionalnog stresa. optimalna intervencija odgojitelja potiče dječju kompetenciju. Za neku djecu. hrabrenja. interakcija između odgojitelja s djecom model su socijalne kompetencije. te im otvoreno izraziti svoje osjećaje. Emocionalni i socijalni kontekst nužan za optimalan tazvoj. Odgojitelj mora uvažavati načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: dječji osjećaji zaslužuju poštovanje. vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije. Mnoga mala djeca izbjegavaju vršnjake s tjelesnim manama. Drugi je problem agresivnosti – jedan od najvećih problema s kojim se odgojitelj mora pozabaviti. Djeca većinom spontano prevladaju stidljivost pa je nepotrebno. za njega je izgubljen bitan izvor socijalnih informacija. Omiljena djeca znaju bolje i jasnije priopćiti svoje namjere. ispitivati motive koji stoje u pozadini odbijanja druge djece kako bi naučila cjeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju. Alternativni roditeljski odgoj u predškolskoj dobi. samostalna djeca najčešće potječu iz obitelji u kojima se mješaju toplina i nadzor i vlada ravnoteža između bliskosti i rezerviranosti. neka djeca još nisu postigla dovoljnu kontrolu poriva da bi se uspješno naizmjence uključivala u razgovor. rane teškoće u socijalizaciji povezane su s njihovom nesposobnošću da se izdignu iznad fizičke pojavnosti svojih vršnjaka. očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. teškoće socijalizacije prigoda su za poduku. no odgojitelji mogu odigrati važnu ulogu u oblikovanju djetetova iskustva s vršnjacima.

5. Uvažavanje individualnih razlika . očekivanja i pravila vrijede za sve u skupini.kada se odrasle osobe odnose prema djeci kao da ih smatraju sposobnima da se upuste u socijalne sukobe i riješe problem na razborit način.pomaže odgojitelju da na dijete reagira pozitivnije što povećava izglede da će se dijete morati poslužiti svojim nerazvijenom socijalnim umijećima. a povjerenje u odraslu osobu se temelji na tome koliko djeca smatraju da odrasla osoba misli to što kaže. Socijalno kompetentno dijete se upušta u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima.trebalo bi dopustiti da u određenoj mjeri dijete donosi vlastite odluke. Poštivanje dječjih osjećaja . rješavaju djecu prilika da se služe svojom glavom i zdravim razumom. Postignuće takve kontrole zahtjeva podršku i vodstvo roditelja i odgojitelja. 7.uz jasno davanje na znanje što se od njih očekuje i kakvo je ponašanje poželjno pridonosi zaštiti dječje samostalnosti i integriteta (smanjena je vjerojatnost da će se djeca inatiti i opirati normama ponašanja kako bi sačuvala svoj integritet). Obraćanje dječjem zdravom razumu . poglavito ako je stidljivo ili nesnalažljivo u društvu sve dok njegovo ponašanje ne predstavlja opasnost i ne smeta drugima.kada odrasle osobe same donose većinu odluka i pravila. Pozitivno etiketiranje dječjih karaktera .to je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgijitelja – da djeci pomogne steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati ozbiljnu i neozbiljnu situaciju. 3. 82 .Djelotvorne strategije za poticanje socijalnog razvoja: 1. Cilj svih ovih načela i strategija je socijalno kompetentno dijete. Pozivanje na temeljna pravila – u prosocijalnom ozračju ograničenja. 9. i djeca će sebe doživljavati razboritima i razumnima. 6. Kroz takve interakcije poboljšava vlastitu kompetenciju. Otvorena komunikacija s roditeljima . Poboljšano ovladavanje porivima . 8. 10. a time bi se učili odgovornosti i razboritosti. koja iziskuju kontrolu emocija i poriva.zadovoljavajući odnosi s vršnjacima se izgrađuju pomoću niza socijalnih interaktivnih umijeća. Pomoć djeci u prevladavanju nedaća . Uspostava autoriteta i povjerenja .otvorenost je sposobnost odgojitelja da pošteno i bez predrasuda priopći roditeljima vlastita stajališta i da slušaju stajališta djece i roditelja. 4. Pojačavanje prosocijalnih umijeća .autoritet i povjerenje jačaju kada odgojitelji svoja očekivanja izražavaju jednostavno i izravno. 2.

Dalje posjećujemo tržnice. proizvodne objekte. Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje će se posjetiti. botaničke i zoološke vrtove. stihovima. ribnjake. no naravno nije moguće predvidjeti što će ih djeca pitati. što bi moglo dopunski poslužiti u raznovrsnim preradama i izražavanjima. knjižnice. emocionalni i socijalni. zdravstvene i redarstvene postaje. livade. podataka s opisnim tekstovima. vrtove. Broj posjeta koje organizira predškolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece. slikovnim elementima. ljekarne. turističke i športske objekte. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet. materijalnim uvjetima. Odgojitelj će po potrebi pojednostavniti odgovore prilagođavajući ih stvarnim 83 . audio i video kazetama. te kulturološki razvoj. kazališta. te razgovor s roditeljima. 31. trgovine. Potrebe djeteta za bogaćenjem. ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe o dostipnoj i optimalnoj vrijednosti onoga što će se posjetiti. Potreba kretanja. pošte. povrtnjake. tjelesnog razvoja i boravka na zraku traži izlazak u vanjski prostor. kupališta. Odgojitelj mora biti posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obaviješten o mjestu posjeta. S djecom predškolske dobi posjećujemo prirodne znamenitosti.. Odgojitelj može organizirati sakupljanje mapa. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. šume.) POSJETI S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Posjeti s djecom predškolske dobi su važni zbog burnog dječjeg razvoja i mijenjanja. . upoznavanjem novoga i istraživanjem nije moguće zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predškolskoj ustanovi. pa su mogući i različiti pristupi djeteta istom djeliću okoline. pjesmicama i dr. te o tome obavijestiti osoblje. osobito prema dječjoj radoznalosti. . Djeca ostvaruju interakciju s okolinom što se odražava na njihov spoznajni. Dobro je reći kakav se odnos od njih prema djeci očekuje. Dijete akumulira iskustva koja će se obogaćivati preradama i ekspresijom u različitim vidovima. mora. voćnjake. seoska dvorišta. zdravstvene ustanove. obale rijeka. farme. različita čuvstvena reagiranja. koji nastaju u danim uvjetima. parkove. Djeca moraju više puta posjećivati isto mijesto. . ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti. Stoga se organiziraju posjeti djece raznim mjestima u okolini. polja. različita čuvstvena reagiranja.usklađuje svoje ponašanje s tuđim tako što nalaze zajednički jezik. iskustva i načini prerade i istraživanja. Izbor sadržaja može provesti ustanova u cjelini. pa su mogući različiti pristupi djeteta. Različite životne zajednice u svijetu prirode i društva moguće je upoznati u njihovom prirodnom okruženju s dinamikom odnosa i zbivanja. banke. raspoloživu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost objekta koji žele posjetiti i mogućnostima zaštite djece prilikom posjeta. Takvi su posjeti važni zbog dječjeg burnog razvoja i mijenjanja. iskustva i načini izražavanja. a koji su važni za spoznajno-doživljajne odnose.

Dječja mašta mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom spoznajnom iskustvenom sklopu. Treba se prilagoditi dječjem interesu. U tijek pripreme. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji. Može se jedino ponoviti posjet istom segmentu kako bi djeca potvrdila i proširila opseg prerade. A ako su djeca još uvijek intenzivno angažirana preradom iskustva u koja je uključen prethodni posjet. Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. kao i sam odlazak do destinacije posjeta. govorno pratiti situacije i obrazložiti ponašanje prema prometnim pravilima. To može biti motivacija za glazbeno. čuditi se. Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opažaju ono što je cilj posjeta ali i sve drugo što ih zanima. kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje će se zateći na mjestu posjeta. pripada i podsjećanje na ponašanje putem. Prerada doživljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. te ih poticati da postavljaju pitanja o onome što ih zanima kompetentnim osobama.dječjim mogućnostima poimanja. sredstva rada. pa biljnu ljekarnu. ne bi trebalo forsirati novi. neka osjeti težinu kacige vatrogasca ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba. Javljaju se razlike u preradi koje proizlaze iz činjenice što su različita djeca različito osjetljiva prema doživljenim detaljima. stavove. Omogućiti djeci da i aktivno sudjeluju npr. Posjet likovnom izložbenom prostoru mora se dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom. nakon posjeta zoološkom vrtu ili lovačkom muzeju posjetiti trgovinu ptica. Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad grupa šeta pješice i kada se koristi neko vozilo. Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponašanje u određenoj situaciji. neka na poštanskom šalteru zatraži tiskanicu. likovno. te da sami objašnjavaju i zaključuju. zajedno istraživati. radnu okolinu. Treba se dogovoriti što će se djeci demonstrirati i što bi oni mogli sami iskušati manipuliranjem i pokretanjem. Posjet omogućuje upoznavanje što rade ljudi. Također nije isto posjećuju li djeca mjesto prvi put ili su već tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. Ako su djeca umorna ili zasićena posjet neće imati učinka. slikarom) po mogućnosti u njihovom radnom ambijentu. njihovo upoznavanje. obraćati im pozornost na bitne stvari. nakon posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu. 84 . govorno i tjelesno izražavanje.

posebno onu mlađe dobi. na dječje igralište. Na mjestima gdje nema opasnosti od prometa i gdje su samo pješačke staze dopušta se djeci slobodnije hodanje. užetima i rekvizitima što su ih djeca ponjela sa sobom. S djecom predškolske dobi preporučuju se kratke šetnje. Izvode se u neposrednoj blizini dječjeg vrtića. Za vrijeme šetnje djeca mogu razgoverati. pravila hodanja ulicom. igre loptom. obavezno stanu i pričekaju odgojitelje i ostalu djecu. Boravak na svježem zraku za vrijeme šetnje u svako godišnje doba povoljno utječe na zdravstveno stanje djece i na njihov tjelesni razvoj. a imaju određen cilj. Za vrijeme boravka na zraku na mjestu planiranom kao cilj šetnje. igrama oponašanja i slično. Šetnje starije predškolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta. Na šetnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i životinjskom svijetu. u grupi. crtežima. Odlazak u šetnju djeci je radostan doživljaj. što predškolsku djecu umara. opisima. npr. Prije svake šetnje odgojitelj treba provjeriti jesu li djeca prikladno obućena i obuvena u skladu s vremenskim prilikama. Hodanje u parovima traži se samo za vrijeme kretanja ulicom. postavljanju zagonetki. ali ne mogu vikati i bučiti. te usvajaju da na rubu pješačke staze. Svaka šetnja ima posebnu vrijednost za razvijanje sposobnosti uočavanja. didaktičke igre. ta da svi zajedno prelazimo ulicu. sadržaju i organizaciji najjednostavniji oblici neposradnog upoznavanja okoline. npr. Prije polaska odgojitelj će s djecom razgovarati i najaviti im odlazak u šetnju i mjesto šetnje. prije prelaska ulice.32. obližnji trg i slično. Neke doživljaje izražavaju u raznovrsnim aktivnostima. igre s prirodnim materijalima. obližnji šumarak ili šumu. igrama i svojim zapažanjima na šetnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. O doživljajima. odgojitelj organizira raznovrsne pokretne igre. Na šetnju odlazi grupa zajednički.) ŠETNJE I IZLETI DJECE? Šetnje u prirodu predškolske djece po svom su trajanju. U toku šetnje djeci je potreban kraći odmor koji sadrži izmjenu aktivnosti. Šetajući djeca usvajaju naviku kretanja na ulici. u park. 85 . srednje 20 minuta. Preporučije se da su s djecom mlađe predškolske dobi na šetnji dva odgojitelja. ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. a mlađe predškolske djece od 10 do 15 minuta. zapažanja i za buđenje dječje radoznalosti. Upozorit će ih na načine kretanja i na ponašanje na ulici. Kretanje u grupi zahtijeva hodanje u parovima i određeni red. Odgojitelj djecu priprema za šetnju. Već u mlađoj predškolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u grupi. Prve šetnje mlađe predškolske djece organiziraju se tek pošto su se djeca međusobno upoznala. Zato odgojitelj vodi djecu na mjesta gdje se mogu poigrati i razonoditi. a podsjetit će ih i na objekte promatranja.

mogućnost prijevoza i sl. Odgovornost za pripremu i izvođenje nosi odgojitelj. rad ljudi. U slučaju ružnog ili kišovitog vremena izlet treba odgoditi. Priprema za izlet ima nekoliko etapa: 1. Izleti u neposrednu okolicu prirode provode se sa srednjom i starijom predškolskom djecom. Za predškolsku djecu pogodnija su putovanja autobusom. etapa – priprema djece i roditelja. Izleti u predškolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe dnevnog boravka upoznaju prirodu. eksperimentiranje i provjeravanje. 4. On planira mjesto i vrijeme izleta i određuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. uvjeti djećjeg vrtića. Preporučljivo je da se izleti organiziraju po mogućnosti u svako godišnje doba na ista mjesta kako bi djeca doživjela kontinuitet promatranih pojava ili promjena. promet. Zbog toga odgojitelj prethodno upoznaje mjesto predviđeno za izlet. Sve te detalje mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvođenje izleta. 2. zna što će djeca tamo vidjeti i kako će se doživljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. okolinu. pripremiti se za rukovođenje promatranjem i za objašnjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi. i što treba ponijeti s obzirom na teren. Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. Imaju pedagoško opravdanje i vrijednost. etapa – organizacijske pripreme za izlet vrši odgojitelj. jer olakšavaju dolazak na odredište i manje zamaraju djecu. etapa – korištenje doživljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu. Za vrijeme šetnje djeca imaju mnogo mogućnosti samostalnog pronalaženja objekta i pojava za promatranje.Osim pedagoškog karaktera šetnja ima i rekreativno-zabavni karakter. Potrebno je upoznati teren za igru. Odgojitelj zna zašto je izlet predviđen baš u to vrijeme i na tom mjestu. Odgojitelj predviđa što će sve djeca promatrati i što mogu skupiti ovisno o godišnjem dobu. te tako utvrđuju i proširuju stečena iskustva. U praksi je dječjih vrtića uobičajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece. Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogućnosti djece u skupini. Na roditeljskom sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagošku vrijednost izleta 86 . trajanje izleta. Mlađa predškolska djeca u pravilu ne sudjeluju u izletima ostalih grupa u dječjem vrtiću. igru. etapa – izvođenje izleta. kulturno-povijesne spomenike i sl. Odgojitelj određuje odgojno-obrazovne zadatke izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću i konkretnim planom rada svoje odgojne skupine. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti mjesto gdje će djeca ručati i mjesto gdje će se djeca poslije ručka odmoriti. 3. U dječjim vrtićima izleti se organiziraju kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni.

Odgojitelj ih upoznaje kamo će ići i što će tamo vidjeti. ali je vrijednost stečenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. 87 . modeliranjem. U nekim aktivnostima djeca izražavaju doživljaj izleta slikom. Treba ih upozoriti na ponašanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. Na izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove. S povratkom kući ili u dječji vrtić izlet nije završen. izvodi jednostavne zaključke i potiče djecu na mišljenje. odgojitelj dopušte djeci da se najprije odmore i snađu u novom prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. u koje će se povremeno uključivati i odgojitelji. Nakon stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sređuju i proširuju na zanimanjima ili projektima. Tek nakon kraćeg odmora ispunjenog vedrom igrom. uspoređuje pojave. U predškolsko doba nije potrebno suviše izleta. kretanjem ili verbalnim opisivanjem. odlaze promatrati predviđene objekte ili pojave. Kada su stigli na cilj. Priprema stvara vedro raspoloženje kod djece što pozitivno utjeće na razvoj i govor djeteta.i njegovu potrebu. raspored dana i života djece u vrtiću. ali ni bez njih ne može dječji vrtić potpuno ostvariti zadatke programa odgojno-obrazovnog rada. a mogu se pozvati i roditelji. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj postavlja djeci pitanja. Izleti u predškolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red. Nakon završenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre. U dječjem vrtiću nastavljaju se promatranja donešenih predmeta i razgovara se o onome što su djeca vidjela i doživjela. Djecu također treba pripremiti.

Malo će dijete. Socijalno sazrijevanje počinje i nastavlj se tokom čitavog ranog djetinjstva. potencijalno sposobnog i kreativnog subjekta. kako podnjeti samoću. intelektualne. Zdrav i razvijen osjećaj samosvijesti dovodi dijete do zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. te u kojima će zadovoljiti svoje opće i specifične potrebe koje su pretpostavka cjelokupnom razvoju njegove osobnosti. te moraju "vidjeti" i potvrđivati dijete. To je prvi i najkrupniji korak u pomoći djeci da postignu socijalnu kompetenciju i socijalno samopouzdanje. Socijalno kompetentna djeca su ona djeca koja se upuštaju u zadovoljavajuću interakciju sa svojim vršnjacima. Kako bi se te osobine mogle razvijati djeci trebaju odrasli koji se ponašaju ljudski i društveno. psiho-socijalno i odgojno biće. Vrlo važno postignuće u ranom djetinjstvu je razvoj sposobnosti u kontroli emocija. pa tako i druge djetetu važne osobe moraju djetetu dati do znanja da je vrijedno onakvo kakvo jest. kako prevladati strah. ali će i postepeno učiti kroz komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima. Dijete s visokim stupnjem samosvijesti na neuspjeh neće reagirati dramatično doživljavajući čitav svoj identitet kao neuspjeh. roditelje i odgojitelje te širi kontekst odgojno-obrazovne institucije i društva. Na dijete treba gledati holistički. Uloga odgojitelja je pobrinuti se. kao cjelovito biološko. socijalne i druge potencijale. emocionalne. kako u zadovoljavanju osnovnih potreba. što znači da se vještina socijalne komunikacije može naučiti. Nužno je da odgojitelj usmjeri odgoj predškolaca u pravcu kreiranja takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima će dijete uspješno razvijati svoje tjelesne. U želji da izgrade zajednicu za zajednički život djece. kako uživati u drugima. Odgojitelji. Sposobnost socijalne osjetljivosti može se razviti poučavanjem. trebati pomoć odraslih. te kako steći prijatelje. a ujedno i rade na izgradnji zajednice koja bi obuhvatila djecu. Puno je načina na koje se može stvoriti zajednica u grupi. tako i u zadovoljavanju emocionalnih potreba. ali i s odraslim osobama. Dijete je ljudsko i društveno biće. odgojitelji počinju s odgojnom grupom.33. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama. Samosvijesno dijete 88 . jer djeca kopiraju i oponašaju odrasle osobe koje ih okružuju. To su dva osnovna potkrepljenja za razvoj dječje samosvijesti. pažena djeca će skrbiti za druge. Uvažavana djeca će uzvratiti uvažavanjem. a djeca neoštećena integriteta će čuvati tuđi integritet. da se svako dijete osjeća kao pripadnik odgojne zajednice.) POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEČJE KOMPETENCIJE? Socijalna kompetencija je sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih i recipročnih odnosa djeteta s vršnjacima. tj.

Djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine. Za zdrav i harmoničan razvoj potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. ne bi ih se trebalo. Odgojitelj treba odgajati djecu s naglaskom na osobnu odgovosnost (odgovornost za vlastiti život) jer će tako djeca razviti visok stupanj društvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima). Važnost interakcije u grupama s djecom mješane dobi ne odriče važnost interakcije između djece iste dobi. Načelo optimalne intervencije može se izraziti na slijedeći način: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako česta da djeca malo kad dobiju priliku sama rješavati svoje 89 . Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da djeca koja su povučena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. a da bi ga razvilo nužni su mu odrasli. istraživanja pokazuju da su djeca više izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. Interakcija između odraslih i djece uzajaman je proces učenja u kojem je stupanj ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. potpuno eliminirati. Spontane i neizbježne teškoće socijalizacije. dovode odgojitelje u idealan položaj u kojemu mogu unaprijediti dječji socijalni razvoj. te time odrediti naše granice. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi. Isto se mora istaknuti da miješanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne blagodati. bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji članovi grupe. Djeca koja imaju problema u odnosima s vršnjacima često ostvaruju i održavaju kontakte s mlađom ili starijom djecom. a vjerojatno ih se i ne može. Osim toga. Sukobi su neizbježni između članova bilo koje stvarno suradničke skupine djece.ima visok stupanjsamopoštovanja. nego u grupama iste dobi. koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno. te jedno i drugo na svoj način pridonosi djetetovu razvoju. Vjerojatno će djeca poboljšati svoje socijalno umijeće budu li imala prilike vježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika za pružanje i primanje pomoći. Premda je intervencija u takvim situacijama važan dio uloge odgojitelja. Osobnim jezikom možemo izraziti naše osjećaje. Ono što se nauči o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom mješane dobi. To je prvi jezik kojim djeca počinju govoriti. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. odgojitelj omogućava djeci postavljanje granica. Poput svih umijeća i socijalna se poboljšavaju praksom. reakcije i potrebe. Kako bi podržao razvoj dječje kompetencije. Optimalna intervencija odgojitelja potiče socijalnu kompetenciju. a uz to tu je i dodatna prednost šireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama. češće intervencije nisu nužne i poželjne. razlikuje se od onoga što se uči u grupama iste dobi.

socijalno ponašanje razvija se u zatvorenom krugu (individualni obrasci socijalnog ponašanja izazivaju reakcije drugih koje potiču još više takvog ponašanja i učvršćuju ga). prazne prijetnje (ako se sad ne pridružiš nama. Odgojitelji odgojno djeluju na dječje osjećaje i emocije načinom na koji reagiraju na njihova očitovanja.interakcija odgojitelja s djecom model je socijalne kompetencije. .očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere.socijalna kompetencija je kulturološki određena (djeca odrastaju u raznim kulturama koje propisuju što i kako se nešto smije ili nesmije). a to znači da je u središtu odgoja dijete. ali dovoljno česta. Načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: . a i imaju negativne učinke: npr.poštivanje dječjih emocija. Odgojitelj razvija kompetenciju djeteta odgajajući ga po načelima humanističke razvojne koncepcije. . . Promišljene odluke o tome kad se držati po strani i dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umiješati. Ako se neko dijete požali da ga neko drugo dijete ne voli. To je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgojitelja. i da je ono vrijednost po sebi koju odgojitelj prihvaća u svojoj osobitosti i kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti. pravila i očekivanja vezanih uz sudjelovanje u životu skupine). U promatranju djece 90 . U prethodnom tekstu predočili smo dokaze da predškolsko razdoblje predstavlja kritično razdoblje za razvoj socijalne kompetencije: propuste li djeca taj vlak. Za neku su djecu prijetnje znak da je odgojiteljev autoritet slab.probleme. mogu imati doživotne posljedice. . poslije se nećeš moći igrati svojim omiljenim kockicama). ovise o pozornom promatranju interakcija. kako nijedno dijete ne bi postalo žrtvom negativnog začaranog kruga. Stoga je primjereno da odgojitelji ocjenjuju djetetovu socijalnu kompetenciju tijekom tog razdoblja. odgojiteljica može priznati da to nije ugodno.važni odnosi zahtijevaju sadržajnost. Npr. Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar grupe i stalno prati napredak svakog djeteta. Nekih postupci ne postižu odgojnu svrhu. Kad je riječ o prijetnjama valja reći da je teško smisliti prijetnju koja bi odgovarala težini nepoželjnog ponašanja. . . ili mu može dati do znanja da je njoj drago da je i on dio njezine grupe. kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na djetetove interaktivne stilove. malu djecu vršnjaci ne moraju baš uvijek simpatizirati ili prihvaćati. ali i podsjetiti da ima još prijatelja.izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih (ozračje skupine najbolje je ako ga obilježava neposredna i izravna komunikacija odraslih i djece u svezi normi. da djeci pomognu steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati između ozbiljne i ne tako ozbiljne situacije.

a to je najbolje ostvariti primjerom i izborom djelotvornih i neprisiljavajućih ponašanja. jer analiza dolazi iznutra. a čvrsto staju na svoje noge sa šest ili sedam godina. Kada shvatimo da smo motivirani iznutra. Najčešća nedjelotvorna ponašanja koja odrasli koriste kada pokušavaju pomoći su: zanovijetanje. Treba ga naučiti kako ući u svijet sreće. 91 .omogućiti djetetu da iskusi taj svijet. informira. možemo evaluirati sami sebe. uništavanjem predmeta. uspoređivanje. ali samo na kratko vrijeme. odgovornosti. Trebamo upamtiti. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga mora iskusiti i upravo tu leži zadatak odraslih.moramo imati na umu da je dječja dob važan čimbenik u donošenju odluka o tome treba li socijalno ponašanje nekog djeteta podobnije promatrati (pratiti). s četiri godine one su još nejake. samostalnosti i uspjeha. Takvi postupci najčešće pogoršavaju odnose s djecom i povrijede ih. govori im ono što ih zanima te pomaže u traženju odgovora usmjeravajući ih kako pronaći pomoć i kome se obratiti. ŠTO RADIM KAKO BI POSTIGLA TO ŠTO ŽELIM. pruža nam se prilika da to saznanje iskoristimo i pomognemo djeci da si sama pomognu. Često ponašanja odgojitelja. batine. Jedan od razloga zašto se tako ponašamo prama djeci jest taj. On djecu potiče. a ne iz nekog vanjskog izvora. roditelja i drugih odraslih koji žele pomoći djeci uopće nisu djelotvorna. propovijedanje. te uključuje usmjeravanje pažnje na vlastitu percepciju na razini vrijednosti. Pitanja koja možemo postaviti samome sebi: ŠTO ŽELIM. Shvatimo li da motivacija dolazi iz našeg svijeta kvalitete i kada shvatimo kako to funkcionira. ignoriranjem ili ljutnjom. odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje. Svi mi nastojimo da "stvarni svijet" bude što više nalik savršenom svijetu (ili svijetu kvalitete) iz naše glave. Zbog toga djeci treba pomoći da nauče razviti odgovorna ponašanja koja će im omogućiti zadovoljenje svih potreba. Ono što odrasli nazivaju pomoć. laganjem. zdrave slobode. Samoprocjena je zapravo postavljanje pitanja samome sebi i davanje iskrenih odgovora. često je nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako roditelji. da baš kao i odrasli i djeca imaju loše dane. 34. a da pri tome ne ometaju zadovoljenje potreba drugih. prijateljstva. DONOSI LI MOJE PONAŠANJE TO ŠTO ŽELIM. To su osnovna pitanja koja odgojitelji. vikanjem. burnim reagiranjem. a taj je . kažnjavanje ili optuživanje. vikanje. a ta vještina je potrebna za samopomoć. Zadatak odgojitelja je da djeci pomogne da postanu odgovorni i samostalni. što rezultira povlačenjem djece.) ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMOĆ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Dječji je svijet prostor neslućenih mogućnosti. prijetnja. odaje priznanje. što su takvi prisiljavajući postupci ponekad djelotvorni. Ova su pitanja srž samoprocjene. kritiziranje. Samoprocjena je najdjelotvorniji naćin motiviranja promjene u ponašanju. Začetak nekih socijalnih kompetencija javlja se s tri godine.

Djeci treba pomoći da nauče kad izabrati ponašanje koje će ih dovesti do toga da se osjećaju sretni i zadovoljeni. Kada im pružimo priliku da se sami pogledaju veća je vjerojetnost da će promjeniti svoje ponašanje. Mi možemo još pripomoći formirajući pano sa slikama uspjeha kojeg čine slike djece pored onoga što su napravili dobro. moji izbori. stvari koje činim dobro. Kroz aktivnosti razgovaramo s djecom o osjećajima. Odgojitelj koji potiče djecu primjećuje i pozitivno komentira i male stvari. Osjećaj sreće povezuje se sa zadovoljenjem svojih potreba. odnosno to je pružanje informacija o onome što žele znati. Djecu učimo prepoznati pozitivne i negativne signale koje dobivaju. donošenje odgovornih odluka. postavljanje ciljeva. te kako onda izgledamo (lica u ogledalu). U ovom slučaju negativni signali su poruka koju dijete dobiva kad ne dobiva ono što želi. Pomažu djeci da se osjećaju sposobna. dolazi iz djetetove glave. dijete koje se ponaša neprimjereno (agresivno) možemo preusmjeriti na aktivnost koja mu omogućuje da zadovolji baš onu nezadovoljenu potrebu koja je izazvala neprimjereno ponašanje). zahtjeva veliki napor i rad na sebi. kako znamo da su sretni. Tako ih učimo povezivati osjećaje s onim što rade. Ona je najdjelotvotniji način motiviranja promjene u načinima ponašanja. kompromisi. kompetentna. kako bi mogli na osnovu toga krenuti u odgajanje djece za samopomoć. Kroz različite aktivnosti moguće je upoznati dijete s osnovnim potrebama koje će ih motivirati kroz cijeli život. te pokazavanje najboljeg puta do odgovora koji žele. Treba im postavljati pitanja koja će ih dovesti do njihove samoprocjene. održavanje obećanja. Naučiti ih da svako ponašanje ima i posljedice. pregovaranje. Nakon signala odabire ponašanje. ili ljuti.roditelji i drugi odrasli trebaju postaviti prvo sebi. te proanalizirati sebe i svoje postupke. Djeca nauče više iz primjera. nego iz kritiziranja. te im pomoći razviti što veći spektar djelotvornih ponašanja kojima će uspješno zadovoljiti svoje potrebe (npr. moramo ih voditi koristeći djelotvorna neprisiljavajuća ponašanja. i slično. Ako želimo pomoći djeci da postanu odgovorna i samostalna. vođenje računa o sebi i drugima. izradom popisa ljudi koje voli. iznutra. radosni. poticanje i odavanje priznanja. Kroz ove se aktivnosti razvija slika o sebi što je vrlo važno u odgoju za samopomoć. tužni. što činim iz zabave. Djecu možemo naučiti samoprocjeni pitajući ih koliko su zadovoljni nečim što su uradili ili nacrtali. Pomaganje djeci da si sami pomognu jako se razlikuje od tradicionalne metode prema kojoj djeci govorimo što i kako treba raditi. Informiranje se odnosi na pomaganje djeci da odu tamo gdje žele. a ne kao izvanjski utjecaj. te izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva. Treba odati priznanje kada djeca koriste djelotvorna ponašanja kao što su: odgovorno ponašanje. a to su: informiranje. 92 . odnosno da si sama pomognu doći do tog cilja. npr. Eliminiranje ovog tradicionalnog načina pomoći koji prisiljava djecu da rade nešto što odrasli misle da trebaju. dopušta djeci da primijete kako obraća pažnju na njih i da mu je važno što ona govore. jer analizira ponašanja.

kada vode računa o sebi i drugima. Najbolja pomoć koju im možemo pri tome pružiti je ta da se ponašamo kao uspješni voditelji. poticati ih kroz težak proces odrastanja i odati im priznanje za njihova djelotvorna i uspješna ponašanja. Uključenost može biti teška i komplicirana. pregovaraju. 93 . Istinski biti uključen u dječje aktivnosti.Važno je djeci odavati priznanja kada koriste uspješna djelotvorna ponašanja. U odgoju djece za samopomoć nužna je uključenost. kada se odgovorno ponašaju. njihovu vlastitu ljubav za sebe i snove koji će učiniti njihovu dugotrajnu potragu za srećom vrijednom truda. možemo ih informirati o onome što žele znati. Naša uloga u životima djece je da im pomognemo pronaći njihovu unutarnju snagu. kada su fleksibilna i postižu kompromise. jer i dijete i odrasli imaju svoje predodžbe o odnosima između njih samih. U odgoju za samopomoć cilj nam je odgojiti djecu koja će si sama pomoći postati samostalna i odgovorna za ono što rade i za svoju sreću na dulji rok. tj. što znači da je potrebno djelovati i aktivirati se. radnje i ponašanja znači provoditi vrijeme s djecom i razgovarati o stvarima koje su njima važne.

odgojiteljima i stručnim suradnicima. djeca se smještaju po sobama. te prikuplja potrebne podatke o djeci i roditeljima (adresa. Najprije je potrebno pravodobno obavijestiti roditelje (npr. i to najčešće u planinama.35. razgovara o tome što im je sve potrebno i zašto. brojevi telefona. te se zajedno s njima priprema za aktivnosti. Roditelje se informira o mjestu boravka. pita ih što bi oni željeli.) LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDŠKOLSKE DJECE? Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom što će taj dan raditi. Zimovanja su oblik organizacijskog višednevnog boravka u prirodi. tj. Za uspješno organiziranje ljetovanja i zimovanja predškolske djece potrebno je već par mjeseci unaprijed započeti s pripremema. a sam predmet promišljanja je kako uspješno osmisliti i provesti višednevni boravak djece u novom okruženju. Odgojitelj proučava plan ljetovanja ili zimovanja. opremljenosti objekta. . . broji dane do polaska na kalendaru.). kako će to izgledati. Djeca predškolske dobi ljetuju u ljetnim mjesecima izvan mjesta stalnog boravka (na moru. te je potrebno voditi brigu o klimatskim uvjetima (prednost stabilniji klimatski uvjeti) i naposlijetku o pravodobnoj i pravilnoj pripremi opreme. te o aktivnostima koje će se provoditi. dobro osmišljenim plakatima na oglasnim pločama sa osnovnim podacima o mjestu boravka. zaštite i pomoći kada mu je potrebna. zimovanja se mogu provoditi i u primorskim krajevima. upućuje ih se na ostale prostorije koje će koristiti. mjestu i danu polaska. o ljudima. skuplja materijale i igračke. Po dolasku. što će ponijeti. te stimulira sve što potkrepljuje pozitivnu sliku djeteta o sebi uz jasno naglašavanje spremnosti pružanja sigurnosti djetetu. Odgojitelj informira djecu o kućnom redu i rasporedu dana. Važno je voditi računa o dobi djece. sa sigurnim komunikacijama. . trajanju boravka i cijeni boravka). Nakon toga slijedi sastanak s roditeljima. jer što su djeca mlađa mjesta ljetovanja i zimovanja moraju biti bliža. da su sva djeca smještena na istom mijestu. o planinama i sl. na sve oblike samostalnog ponašanja. Odgojitelj djeci daje što više mogućih informacija o ljetovanju ili zimovanju. što znači u uvjetima bez snijega. o gradu ili mjestu boravka. Zajedno s djecom planira što će raditi. priča im sve što zna o odmaralištu. telefonski broj). dakle na snijegu. smještaju djece (adresa. te im skreće pozornost na odrasle u odmaralištu koji brinu o njima. bolesti na koje treba pripaziti. uz jezera. rijeke ili u planinama). Međutim. o moru. sa smještajem u čvrstim objektima. Odgojitelj već tijekom priprema za ljetovanje ili zamovanje dijete ohrabruje na odvajanje. 94 .

šetnje. . njegovati inicijativu drugih. "orijentacijcko" pješačenje. -LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore. zabavi i dječjem odmoru. izleti. Kao sadržaji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti: . razvijati kreativnost.na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja. a dio uz otvorene sportske površine u prirodi. svježem zraku (što pridonosi unapređivanju zdravlja). uz vodu i u vodi. samopouzdanje i samostalnost. Realizacija predviđenih aktivnosti i sadržaja treba biti podređena zajedničkoj razonodi djece. aktivnosti na ledu bez klizaljki. uz jezero ili rijeku. U izboru sadržaja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima života i rada u ljetovalištu. Razlikujemo sljedeće sadržaje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju: . pokretne igre. Sve aktivnosti podređene su razonodi. u prirodi.aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi. mogućnost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u mjestu stanovanja nemaju uvjete. savladati i naučiti što kasnije mogu primjeniti u svakodnevnom životu. i tako unaprijede razvoj svog organozma. provođenje većeg dijela vremena na čistom. klizanje na 95 . ali i potrebama. zelenim površinama. Na zimovanju djeca mogu mnogo saznati. natjecanja. boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom što djeci omogućuje spoznavanje i doživljavanje prave vrijednosti života u kolektivu. njihovom odmoru.aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi. Ako se ljetovanje provodi na moru. osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim uvjetima što pozitivno utječe na unapređivanje njihova zdravlja i na poboljšanje cjelokupnog organizma. ali i njihovom obrazovanju. interesima i željama djece. osobito aktivnim odmaranjem u prirodi. igre na snijegu. . sanjkanje na ravnom i niz brijeg. igre uz korištenje prirodnih prepreka i terena. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca.aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: prirodni oblici kretanja.Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. Planirane sadržaje i aktivnosti treba organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. rekreativne aktivnosti. dio sadržaja aktivnosti treba biti vezan uz vodu. Prednosti organizacijskog zimovanja su višestruke: boravak djece u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. igre u vodi. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. -ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore. Sadržaji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provođenje aktivnosti na sportskim terenima. obuka neplivača.

natjecanja. socijalne i humane navike i staknu nova znanja. hodanje na skijama. Specifičnosti višednevnog boravka djeteta izvan obiteljskog doma nose izvjesne teškoće i opasnosti za dijete. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. prikazivanje filmova i dijapozitiva. njegovati inicijativu drugih. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. tjelesne aktivnosti uz glazbu. dječji plesovi. Ljetovanja i zimovanja su djeci višestruko korisna jer im omogućavaju: -da na organiziran i zdrav način provode slobodno vrijeme. šetnje. želje i potrebe i tako unaprijede svoje zdravlje. skijanje. Po povrtku djece s organiziranog višednevnog boravka potrebno je s djecom preraditi doživljaje i osjećaje. Osnovne vrijednosti koje odgojitelj može i treba afirmirati tijekom sudjelovanja djeteta u takvom programu su zadaće u vezi općeg razvoja djeteta. samopouzdanje i samostalnost. Bavljenje različitim sadržajima i aktivnostima na snijegu i ledu. . Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. 96 . -da aktivnim odnosom u prirodi zadovolje svoje interese. slikanjem ili modeliranjem. roditelja i dojmove djece. razvijati kreativnost. sniježno gradilište. Od najranijih dana djeca se na vlastitom iskustvu uče da je aktivni odmor najprirodniji i najbolji način odmaranja. kvizovi znanja. skidanju i pospremanju odjeće i obuće. odgojitelj valorizira program. Sve aktivnosti podređene su razonodi.ledu. zabavi i dječjem odmoru. izleti. -da se maknu iz svakodnevne sredine i okrenu prirodi. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. igrei zadaci u rukovanju. likovno izražavanje crtanjem. te sabire zapažanja odgojitelja. -da se bave aktivnostima za koje u vrtiću ili kod kuće nemaju uvjeta. -da obogata svoja iskustva. ali istovremeno predstavljaju priliku za savladavanje tih problema. uz vodu i u vodi djeci omogućuje zadovoljavanje bioloških potrebe za kretanjem. -da u krugu svojih vršnjaka dožive i spoznaju život u kolektivu i sve što ga prati. odijevanju. radne.u zatvorenom prostoru: elementarne igre.

36. Takav ustroj ima stanovite prednosti za dječji socijalni i intelektualni razvoj. nego u grupama iste dobi. odnosno isprobavati različite uloge s raznim dobnim ljudima. Intelektualni razvoj. Grupiranje djece tako da se obuhvati što veći raspon godišta vraća nas u dane škola s jednim razredom i više naraštaja. mlađi uče od starijih. ako se oni ne riješe na vijeme mogu se namnožiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. Općenito je u mješovitoj dječjoj skupini razlika djece u godinama između dvije i tri godine. Skrbnost. a stariji poučavajući svoje mlađe prijatelje organiziraju svoje znanje i potvrđuju kompetenciju. pojašnjava i na kraju prihvaća od čitave grupe koja u njemu sudjeluje. Postoje i mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da se djeci pomogne da socijalno sazru. ali to nije jedini način. Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom. koji je prisutan u međusobnoj interakciji djece različite dobi. Tako djeca različite starosti izmjenjuju svoja iskustva. vodstvo. Istraživanja su pokazala da su djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi.) ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA DOBNO MJEŠOVITE DJEČJE SKUPINE? Vrtić je mjesto i oblik zajedničkog življenja djece. Grupe iste dobi se općenito smatraju standardnim načinom formiranja grupa. Pri tom u njegov izbor mogu ući vršnjaci. Prigode za takvu interakciju dostupne su isključivo u mješovitim dječjim skupimana. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. posebno u ranom djetinjstvu. tj. partnera ili više njih koji će sudjelovati s njim u aktivnosti. suradnički rad i još neka druga socijalna umijeća dolaze više do izražaja u mješovitim dječjim skupinama. odgojitelja i roditelja. isprobavati različite uloge s ljudima raznih dobi. 97 . dobro se očituje razvojem zajedničkih projekata. odnosno mlađi ili stariji prijatelji. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. obogaćuje. Dijete spontano bira vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti. ali i djeca koja nisu iste dobi. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Kroz njih se može pratiti kako ideje jednog djeteta potiču na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Dijete koje ima probleme s disciplinom ili ponašanjem često je od svojih vršnjaka odbačen pa tako biva odsječen od druženja i socijalno povratnih informacija nužnih za trajni razvitak socijalnih umijeća. odnosno kako se početni iskaz širi.

.realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i interesima djece. Grupe djece mješovite dobi osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u život svoje odgojne skupine.pažljivo promatrati učestale aktivnosti. 98 . s kojima se inače vole družiti. druženje i učenje.rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih. a koja se može prepoznati već u vrijeme prolagođavanja novog djeteta na vrtić. ljubavi prema drugima) moraju se prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva. te iskazivanje altruizma (nesebičnosti. Složen je odgojiteljev zadatak. Mlađa djeca osjećaju se zaštićenima. fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom materijala omogućiti djetetu. Vjerojatno će djeca pospješiti svoju socijalnu umješnost budu li imala prilike uvježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Jedni i drugi pri tom doživljavaju prirodnost bivanja s drugima. i to svakom pojedincu. Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mješovite dobi. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovitom dobi. što pogoduje razvoju zajedništva. Mješanje djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati i ostvariti. kao što su pružanje pomoći. osmisliti i ostvariti vrtićko okruženje koje će svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem. odnosno rado prihvaćaju skrb svojih starijih prijatalja. suradnički rad. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. kako bi im mogli pomoći u realizaciji njihove ideje. ali i iste dobi. možda nije slučajnost da dokazi ukazuju na to da će socijalni razvoj biti ubrzan u grupama s djecom različite dobi u odnosu na one iste dobi. . Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima će se moći odvijati interakcija djece mješovite dobi. koje su djeca u određenim prostorima sama inicirala. Poput svih umijeća. One potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. igrajući pri tom razne zaštitničke uloge i razvijajući osjećaj strpljivosti i odgovornosti. Jedna od prednosti mješovitih skupina je i ta da djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem nekoliko godina. koji prate dječja zanimanja. Starija djeca se vole brinuti o mlađoj. ali i velik izazov.Pozitivni efekti zajedničkog druženja djece u mješovitim skupinama primjećuju se i na planu njihovog socijalnog razvoja. odnosno interesnih kutića s mogućnošću njihovog polifunkcionalnog korištenja uz nabavu potrebnih materijala. . i socijalna se poboljšavaju praksom. Stoga. sitnih postupaka u igri i u radu. pa do svakodnevnih. osiguravanje vodstva.: . Socijalna umijeća i dispozicije.organizirati skupinu koja će svojim polaznicima pružiti različite mogućnosti za doživljaje i igru. bez obzira na to jesu li malađi ili stariji članovi grupe. npr.

jačina stresa i vrijeme potrebno za uspješnu prilagodbu može se jednostavno odraditi ako odgojitelji planiraju i rade zajedno na uvođenju ugodnih prelazaka. Posjeti mogu biti dogovoreni za djecu i roditelje. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre. te pribilježiti sličnosti i razlike na koje će djecu pripremiti. Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima: . bilo bi dobro organizirati da u jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. 37. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih. .u vrtiću ćeš se morati koristiti čašom kao veliki dječak. prvenstveno posječujući novu vrtićnu prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja. Prilikom prelaska u vrtić odgojitelj s njima ostaje i dalje pa se tako djeci olakšava prelazak. Primjereniji pristup je omogućiti djeci iskustva iz prve ruke. a posebno za djecu koja imaju ograničeno iskustvo. Da se osiguraju uspješni prijelazi valja održavati komunikaciju i suradnju između osoblja različitih programa.slijedeće godine ćeš biti u dječjem vrtiću i neće ti se dopustiti da to radiš.) POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEČJI VRTIĆ? Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrtić često dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog boravka. Odrasli koji posredno ili neposredno sudjeluju u provođenju odgojnoobrazovnog procesa trebaju znati da formiranje mješovite skupine nije samo po sebi cilj.bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš to morati znati kada počneš ići u stariju skupinu. Prijelazi djece mogu biti olakšani ako odgojitelj u jednom programu kao što je jaslički rade zajedno s odgojiteljima gdje će djeca ići u dječji vrtić.izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim aktualnim razvojnim potrebama. Djetetu 99 . Prelazak djeteta iz dječjih jaslica u dječji vrtić u trećoj godini života može izazvati stres. Odgojitelj od kojeg dijete dolazi također ima koristi od održavanja stručnih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadaću jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi. Međutim. odnosno interesu. Cilj predškolskog odgoja je pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Takva suradnja je dobro došla odgojitelju u čiju skupinu će se dijete uključiti jer će takvo dijete biti bolje pripremljeno i manje preplašeno. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Nažalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim životnim promjenama. Dvoznačna upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju povećanom uznemirenošću u odnosu na promjenu. .

Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji i stručni suradnici u tim ustanovama. da opaža kako se kod blagdana i običaja za 100 . koji je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.bezbolna separacija i bolja adaptacija. ali se od njih očekuju. Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrtić je: . pripovjestima iz Starog zavjeta i iz Isusova života. U konkretnoj odgojiteljskoj praksi posebno treba pripaziti na to da se djeca koja pripadaju nekoj nekatoličkoj vjerskoj zajednici ne bi u svojim vjerničkim iskustvima osjetila zapostavljena ili nedovoljno vrednovana. sadržajima i svrsi koje su dužne roditeljima pružiti prosvjetne i crkvene vlasti. bitno je omogućiti djetetu aktivnosti u skladu s njegovim interesima i zakonitostima njegove razvojne dobi. da upozna žive oblike kršćanskih običaja.upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem. . odgajaju učenjem jednostavnih molitava. Tako je vjerski odgoj po prvi puta dobio pravni položaj. a da bi dijete to postiglo potrebno ja da doživi kako kršćani slave posebne blagdane. onda ne bi smjelo biti dijeljenja djece različitog religijskog podrijetla. Ako su vjera i kultura međusobno jedna na drugu upućene. Kao rezultat javne rasprave donešen je Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima. Radi individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja. Vjerski sadržaji su u skladu sa sadržajima i zbivanjima koja se događaju u djetetovu okruženju. ne samo profesionalne nego i specifične općeljudske i duhovne vjerničke kvalitete.osigurati programski kontinuitet i omogućiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve dobne skupine. objašnjenjima osnovnih crkvenih obreda kojima djeca prisustvuju i prvim usmjerenjima moralnog života na temelju božanskog zakona. 38. dvostruko ozakonjen. U dječjim vrtićima odgoj u vjeri ne provodi se na posebnim satovima vjeronauka.) PREDŠKOLSKO DIJETE I VJERONAUK? Na početku demokratskih promjena roditelji. prateći ujedno ciklus liturgijske godine. uz prethodno obavještavanje roditelja o cilju. uz osnovnu imitaciju u obiteljskom ozračju. pokrenuli su pitanje uvođenja vjerskog odgoja u javne vrtiće. ako ništa drugo. poteknuti uvođenjem vjeronauka u osnovne i srednje škole. te potpisivanjem Ugovora.treba osigurati vrijeme za razgovor o vlastitim osjećajima i nazočnost osjetljive odrasle osobe koja će ih slušati i pripremiti za uzbuđenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja. Uglavnom se može reći da gotovo sve predškolske ustanove ostvaruju nešto od vjerskog odgoja. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji o tome daju pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.onda barem obilježavaju blagdane. nego se djeca. . te stjecanje povjerenja. Djetetu treba omogućiti aktivan pristup oblicima kršćanskog života.

Crkveni život zasniva se na Biblijskoj poruci. pa je zato potrebno da dijete doživi Bibliju kao posebnu knjigu u kojoj će naći propovjedanje o Bogu i ljudima. davanja samog sebe. Velik broj djece zbrinut u vrtićima nema osnovna vjerska iskustva. Predškolski vjerski odgoj je prvi stipanj na putu cjelokupnog uvođenja u kršćanstvo. od 10-12 mjeseca otkrivat će se svijet jeseni i adventa s 101 . polazi se od razmišljanja o položaju i situaciji djece koji bi se mogao izkazati simbolikom krugova. Načelo integrativnosti – upućuje na uključivanje u već postojeće programe. Osnovna zadaća vjerskih sadržaja je razvijanje osjećaja sreće. Dijete živi u krugu svoje obitelji i svoje skupine u vrtiću. te je to odgoj koji razvija osjećaj povjerenja. oblike i načela rada s djecom predškolske dobi. U dječjem vrtiću cilj je proširivanje i obogaćivanje dječjeg iskustva vjerskim sadržajima bliskim tradiciji naroda. tradiciji i brojnim dokumentima crkvenog učenja. te moraju pobuđivati vjeru djeteta u sebe i druge ljude. Cilj vjerskog odgoja je odgajati religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote utemeljene na Evanđelju. te osjećaj zadovoljstva i životne radosti. U vjerskom odgoju predškolske djece naglasak je na dva osnovna načela: 1. suosjećanja i suradnje s bližnjima. Dijete živi u krugovima prostora i vremena koji se prožimaju s krugom liturgijske godine. Osnovno polazište za vjerski odgoj nalazi se u Svetom pismu. zahvalnosti. te se tako povezuje pojam vjere sa životom. jer vjerski život iz njihove obitelji jest isčeznuo. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zavičaja. 2. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se neprestano razvija osjećaj vjere i njezina praksa. Načelo slobodnog izbora – znači pištivanje i uvažavanje različitih konfesija. i mora se zasnivati na suradnji. da iskusi kako ljudi nastoje u molitvi izraziti svoju vjeru. domovine). a sve u krugu vremena koje se zove godina. ljubavi i optimizma. a to je korak dalje u cjelovitom poimanju opće kulture.određene iskaze koriste znakovi i simboli. Npr. te zahtjeva jasnije definiranje programa katehetskog odgoja i obrazovanja djece. Vjerski odgoj predškolske djece je važan jer na neki način odlučuje o vjeri u životnim dobima koja slijede nakon djetinjstva. Na taj način dijete stječe iskustvo za napredovanje u kršćanskom zajedništvu i u sudjelovanju u različitim oblicima kršćanskog zajedništva. U pedagoškom pristupu ovom projektu. a vjera se izražava osjećajima i djelima. Tako koncipiran program vjerskog odgoja treba biti lišen svake vrste prisile na dijete ili roditelje. Za sve te zadatke najvažnija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojno-obrazovne ustanove. jer obitelj je pozitivno okruženje u kojem se ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlače najmlađe.

Stres je unutrašnje stanje ili doživljaj. Odgojitelj treba pričati s djetetom o njegovom strahu. igrati se i izmjenjivati uloge. Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti. . iskrivljavanja elemenata ili sadržaja traumatskog događaja. od 5-7 mjeseca bit će sigurno tema – slika stvaranja koja obuhvaća zemlju. . Kod male djece će najvjerojatnije doći do regresije na raniju razvojnu fazu. te dijeluju kao lijek za određene stresne situacije. Kod djece se često javlja poremećaj prisjećanja.blagdanom Božića. te zajedno pronalaziti igračke i slike zastrašujućeg objekta i o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. glumiti strah. karakteristika okoline u kojoj se događaj zbio ili u kojoj osoba boravi. Stres kod čovjeka može se odrediti kao sklop emocionalnih. izmišljati strašne pokrete. učiti relaksaciju i vježbe disanja. znanja. Dobro je s djecom izmišljati i dovršavati priče na drugačiji način. 39. Različiti su načini na koji djeca koja su doživjela traumu ponovno proživljavaju dramatična 102 . . a stresor ili izvor stresa su vanjski događaji. igrati se pantomime s djecom.) ODGOJITELJ I UBLAŽAVANJE STRESA KOD DJECE? Pod stresom se obično podrazumijeva intenzivan i nenadan događaj koji nadmašuje sposobnost djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva. o strahovima i iskustvima drugih ljudi. te je zato bitno prepoznati znakove stresa. Dijete pod stresom se manje uključuje u aktivnosti koje mu inače pričinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo moguće zastrašujuće situacije. odgojitelj prvenstveno treba spriječiti pogoršanje stanja i smjesta zvati stručnjake da provedu psihološku kriznu intervenciju. akutan ili kroničan. tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad se neki događaj procjenjuje uznemirujućim. nebo. Stres kod djeteta može biti uvjetovan traumatskim događajem. Tehnike opuštanja i samosmirivanja među najvažnijim su psiholiškim vještinama koje dijete može naučiti. Posttraumatski stresni događaj kod djece sliči onima kod odraslih. Dnevne rutine pomažu djetetu da se osjeća sigurnije i pridonosi osjećaju da ono nadzire situaciju. Mješovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom često biraju mlađu djecu kako bi njihov socijalni položaj bio viši. Stres može biti jednostavan i složen.

Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki izoliran događaj. Odrasli bi trebali pomoći djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potištenost (napetost u vratu. Za razliku od odraslih osoba djeca. gubitka doma u požaru. jer njegova izvanjska smirenost može prikrivati unutarnju buru. tjelesnom i socijalnom planu ponašanja). no dugoročno će mu to pomoći jer će se tako ublažiti posljedice stresa. napetost ili bolove jer se na taj način proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje. te način suočavanja. Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "preraštene" strahove. naročito mlađa. ramenima. No. Aktivni način pomaže oslobađanju energije napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti. a uključuju reakcije na emocionalnom. to je opća reakcija ljudskog organizma na stres) i vlastite mehanizme (oni su osobni. procjena važnosti i značenja događaja. često je teško razlučiti što je zapravo prava trauma. Na posljedice stresnog doživljaja utjeću neki osnovni elementi. primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja. poplavi ili potresu. Dobro je da dijete o stresu priča čak iako se čini mirnim. Djetetu treba pružiti podršku potvrđujući kako su njegovi osjećaji opravdani.iskustva. Tako razlikujemo vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni. Prije samog postupka pomoći treba napraviti slijedeće: prikupiti podatke o traumatskom događaju. smrt člana obitelji ili boravak u bolnici. Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji način utječe na ublaživanje stresa i njegovih loših posljedica za dijete. te izazivati nove i specifične strahove od "stvari" koje ga podsjećaju na traumatski događaj. Ako dijete govori o onome što se dogodilo u početku će se uznemiriti. a dijelimo ih na aktivne i pasivne. rukama. Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potražiti stručnu pomoć. Međutim. većina psihologa i psihijatra složit će se da je djeci koja su izložena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna profesionalna pomoć. Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suočavanje sa stresom. 103 . osobine samog događaja. kognitivnom. Aktivan način nošenja sa stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. ljuto ili uplašeno. kako ima pravo osjećati se tužno. Dugoročne posljedice trauma i stresa mogu se ublažiti ako se djetetu pomoć pruži neposredno nakon stresnog ili traumatskog događaja. procjena mogućnosti utjecaja na događaje. no može se puno zaključiti iz njihovih crteža ili prilikom dramatizacijske igre. a to su: osobine pojedinca. Umjetnost katkada pomaže djeci da progovore o stvarima o kojima se inače ne bi usudili pričati. utvrditi simptome i utvrditi pridružene smetnje. pojačavati postojeće aktualne strahove. Te vježbe su osobito važne ako se dijete tuži na stres. Djeca pokazuju izuzetnu uznemirenost i strah na podražaj koji izravno ili neizravno podsjeća na traumu. ne mogu jasno i toliko živo opisati ono što im se dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze. trupu ili nogama) i provoditi s njim vježbe opuštanja.

Slavi se u ratu i miru. . te zadovoljava potrebe za sigurnošću. Potreba za slavljem je u svima nama. omogućuje zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i čuva djetetov život i zdravlje. civilizaciji. vrtićima. Svaki blagdan ima svoj smisao i poruku. Boga. odrasli i starci. Obogaćujući tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u dječjim skupinama i u obitelji pridonijet ćemo kvalitetnom odrastanju djeteta. nježnošću i ljubavlju. slavne među sobom. Način na koji se slavi i posebnosti u tim načinima dio su onoga što zovemo "korijenima" ili pripadanju. Ljudi slave od svojih početaka: događaje. . tradiciji. vjeri i jeziku. To ostvaruje djeleći radost s drugima. izmjenjujući čestitke. Ugodni osjećaji koji će dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni. pobjede. nacionalnog ili civilizacijskog pamćenja povijesti i nasljeđa. u ustanovama. . učilištima. crkvama. Razlog za slavlje nalaze čak i tužni i bolesni. u skupini druge djece ili odraslih. naciji. Izvori slavlja su potrebe za sigurnošću. . u svojoj domovini. Pozitivno samo poimanje nužno je za zdrav rast i razvoj djetetove ličnosti. prihvaćeno. 40. . sudjelujući s drugima u slavlju. želi primati i davati izraze ljubavi i odanosti. Trenutni dobici odnose se na osjećaje radosti i uzbuđenja. Kad nešto slavi čovjek se želi osjećati prihvaćenim. zaštićeno. Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidašnjih nezadovoljstava. darove. vojarnama. bude li dijete aktivno u blagdanskim događanjima i bude li imalo ugodne osjećaje u vezi s tim. ljubavlju i pripadanju. Ako su zadovoljene potrebe za sigurnošću. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle.Odgojitelj treba osigurati okruženje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima. tko nam je sličan. u kraju u kojem živi. na 104 . bijeg od svakodnevice. Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojem pripadamo.) BLAGDANI I SVEČANOSTI U PROGRAMU DJEČJEG VRTIĆA? Blagdani pobuđuju u nama osjećaj pripadnosti povijesti. dijete kao i odrastao čovjek traži svoje mjesto u obitelji. Svrha je biti u blizini drugih. Slavi se u obiteljskom domu. ono će se osjećati vrijednim zbog pažnje drugih. Slave djeca. gdje se dijete osjeća sigurno. prirodu. Ublažavajući stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta. . Zadovoljavajući potrebu za pripadanjem i ljubavlju. Oni se ponavljaju i prenose s naraštaja na naraštaj i čine dio obiteljskog. Emocionalno značenje blagdana smatramo temeljnim i vrlo je važno da se osnovna poruka zadrži. voljeno i slobodno izražava emocije i interese. ljubavlju i pripadanjem. a njegova slika o sebi i drugima bit će pozitivna. biti s nekim koga volimo. tko nam je privržen. kulturi. na ulici.

Djeca među svoje vršnjake dosnose iskustva i sadržaje obiteljskih slavlja. pjevanjem ili samo slušati. rizično. narodna. loše. Osjećaji radosti i veselja najčešći su osjećaji blagdanskih dana. opominjujuće. a kad slavlje prođe. određuje i našu pripadnost narodu. a što ne smije. ljeto je vrijeme kad se ide na more. podijeliti s njima radost Božića. svoj rođendan. ples i pjesmu. Svako dijete s onim što 105 . dok neko drugo dijete želi elemente obiteljskog slavlja prenijeti i u vrtić. Dijete svoje aktivnosti povezuje uz vrijeme: u vrtić se ne ide nedjeljom. te ugode vezane za jelo. čovjek nosi iz djetinjstva. poznati i one za koje se malo čulo. pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala. osim što određuje neke naše nakane i oblikuje naše stavove. što je dobro. strah od neugode ili boli. te traju i nakon slavlja. Glazba je karakteristična za pojedine krajeve. Blagdanska glazba može biti klasična. koje želi pokazivati drugima ili podijeliti s njima mogućnost njihova korištenja. Osjećaje za vrijeme slavlja i osjećaje prema drugima dok slave ili daruju. Dijete ima potrebu svoje osjećaje prenositi iz obitelji na skupinu vršnjaka u vrtiću. Svaki događaj ima početak. . U trenutcima slavlja dijete je drukčije odjeveno i uređeno. Dijete ima potrebu iz obitelji donijeti samo priču o proslavi. Dijete u vrtić donosi iz obitelji predmete od kojih se ne želi odvajati. razgovori i stvaralaštvo. brigu i darove. Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doživljava i iskazuje autentične osjećaje. aktivnosti. Ono donosi i svoju neprospavanu noć. da iskazuje ljutnju ako je osjeća. utješne i više toga istodobno. Trajni dobitak je pamćenje ugodnih osjećaja. proslaviti sa svojim prijateljima rođenje brata ili sestre. Načini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. lijepo. te da se pritom ne osjeća krivim i nebude isključen iz blagdanskih zbivanja. obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne. a može se izvoditi sviranjem. Radost roditelji osjećaju i iskazuju čestitajući djetetu. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima. Ima djece koja u vrtiću imaju potrebu slijediti kompletne načine slavlja naučene u obitelji.opuštanje. pažnju. svoje navike. Božić je vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. Obiteljsku povijest čine dobri i loši ljudi. dobra i loša djela. kulturi i obitelji. kako i kada. svoj san. Djetetu valja dopustiti da traži ljubav. crkvena. uspjesi i neuspjesi. duhovne. glazba koju izvode djeca ili druga glazba. Blagdane i slavlja čine rituali. svoje znanje o tome što smije. s drukčijim mislima i osjećajima prema sebi i drugima. da bude tužno. . Što su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u njima to će ono lakše spoznati i pamtiti proticanje vremena. radosno. Obiteljska poruka koju pamtimo. podijeliti i žalost zbog gubitka voljene životinje. Uskrsa. ljubeći ga i smijući se. dok se blagdan isčekuje i priprema. sretni se sjećaju djetetova iznenađenja i sreće kada je otvorilo dar. Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom. onoga što im je prethodilo i onoga što ih je pratilo. . To utječe na njegove odluke što slaviti. trajanje i kraj. dobici i gubici. Blagdanski osjećaji se pojavljuju prije slavlja.

a neki su posve osobni i događaju se zbog jednog čovjeka. -VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. Odgojitelji su dužni u vrtiću stvoriti blagdansko ozračje. zaboravlja na vrijeme i događaje u svojoj okolini. . U životu postoje propisana opća i poznata pravila o tome kako se treba ponašati. suosjećanja i podrške. koji daje dopuštenje za slobodno iskazivanje osjećaja. Ta pravila određuju slijed zbivanja. Neki od tih trenutaka zajednički su mnogim ljudima i zemljama. a običaji su predajom i ponavljanjem utvrđeni oblici ponašanja i djelovanja. Njemu nije važno da postigne rezultat. poticajem. Kada dijete u ranom dijetinjstvu stvara. Oni su ukorjenjeni u običajima obitelji. kulturom. Blagdanski rituali imaju duboki smisao i emocionalno značenje. Da bi se djeca prije. ono čime je svaki Božić. uzajaman je i ponovljiv u svom većem dijelu. materijalnim mogućnostima. poglavito u malog djeteta. kraja ili skupine. vrstu ponašanja i ponavljanje ponašanja. svaki rođendan poseban i neponovljiv.jest i s onim što donosi iz obitelji utjeće na druge kao što i drugi utjeću na njega: podrškom. običajima. Neki su važni samo manjem broju ljudi i vezani su za neki kraj ili podneblje. . razumijevanja. Budući da djeca o njoj donekle ovise. zadovoljstvo i ugodu. ono se igra i zaokupljeno je samo procesom stvaranja. Odrasla osoba potiče izraze naklnosti. tijekom slavlja ili nakon njega može sudjelovati svako dijete. 106 . Obuhvaćaju kraće ili dulje razdoblje. a njihovo mijenjanje većinom izaziva zbunjenost. U njemu se gotovo sve zna unaprijed. pospremanjem i čišćenjem u danima slavlja dominantno su orjentirani na osobno i dječje stvaralaštvo. Naše stvaralačko biće pridaje blagdanskim trenutcima i nešto osobno i jedinstveno. za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjećala i odrasla osoba mora iskazivati svoje vesellje. obitelji ili skupini ljudi. Smisao njegova stvaralaštva je igra i izražavanje. U aktivnostima prije slavlja. . Odgojitelji koji nisu opterećeni pripremama jela. odbijanjem i ignoriranjem. Rituali su dio običaja. Pravila i elementi rituala se slijede i poštuju. radost. ona mora biti sudionik slavlja koje zna i želi zaštiti dijete kada mu je potrebno. Većina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je među vršnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog člana skupine. Načini na koje se priprememo za slavlje i na koje slavimo nisu određeni samo tradicijom. U njima svi sudjeluju. prihvaćaju ih i obnavljaju uz nužan dio slavlja. Propisana su običajem i čine ritual koji pripada određenom kraju.

.Narodna slavlja. Badnjak i Božić. 107 . 6. godine povijesnih događaja. utemeljena u nekim kulturološkim vrijednostima ili događajima: . 3.pokladna veselja (karneval). . slijed ili sadržaj. .rođenje brata ili sestre.majčin dan. praznici.Dan domovinske zahvalnosti.Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na šest skupina: 1. Dijete može izazvati svoju radost zbog prvog kestena. blagdan sv. prvog pečenog kukuruza u jesen. vjerski blagdani i slavlja: .dobivanje posla. 4.važne godišnjice. Dan kruha. .blagdani uskrsnog doba su: Uskrs.preseljenja. Prvi dan godišnjeg doba. zbog nečije naklonosti. . . spontana slavlja: . . 2. narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobičajana su pojedinom narodu.nemaju unaprijed određeno vrijeme. . Tjedan hrane.lokalne svetkovine: sv. Nikole.blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa. . zbog nekog tajnog uspjeha.blagdani božićnog doba su: blagdan sv.blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Dušni dan. obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih događaja: odvijaju se u obitelji. One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije: . . Izazvana su osjećajima što nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo. . među prijateljima ili u dječjoj skupini. Lucije. slavlja prirode: su međunarodni praznici: - Dan planeta zemlje. . Duje u Splitu itd. 5. domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave: .Novogodišnja slavlja.Valentinovo.Dan državnosti. .proslave rođendana. mjesto.

Dijete predškolske dobi ima potrebu za igrom. a s druge osobitosti objekta. U igri ono skakuće. Upravo u igri. hvata. rasterećuje ga i ispunjava mu želje. .41. . U igri dijete je sretno. fiktivna. reproduktivna. dijete emocionalno sazrijeva. Igra je dobrovoljna. jer je igra njegova prirodna. dijete u igri. igre s predmetima i materijalima. osnovna životna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. svrsishodna. smisao samoj sebi. Dijete u igri dolazi u različite socijalne kontakte. slogovima i riječima. To su senzomotorne aktivnosti. ona potiče na govornu komunikaciju. a sloboda u igranju pruža djetetu posebne užitke koji ga uče samostalnosti i osiguravaju mu doživljaj zadovoljstva vlastite aktivnosti. perceptivnim).je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim. S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije. igra ga socijalizira. povlači se. budući da igra nema ciljeve kojima služi i nema neuspjeha. simbolička igra i igra s pravilima. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biološkoh potreba. razvije maštu. To je osnovna djelatnost djece. cilj i svrha tj. razvojna. . životna potreba djeteta i njegova urođena osobina.) ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA? Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. te igre glasovima. Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti. ono kroz igru upoznaje. penje. osjetilnim. 108 . Osim mentalnih. Ona potiče na pozitivne osobine djeteta. Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najčešće se u literaturi razvrstava u tri kategorije: funkcionalna igra. smanjuje nezadovoljstvo. prostorno i vremenski izdvojena. Igra je dinamična i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci potrebno kretanje i česta promjena aktivnosti. razvija i tjelesne sposobnosti. stječe prijatelje. dijete samo određuje pravila. jer ona ciljeve i smisao ima u samoj sebi. otkriva. gura. znatiželju i stvaralaštvo. pokretne igre uz korištenje rekvizita. Igrajući se dijete stječe znanja i uči ponašanja. -Funkcionalna igra.

ali ipak vezano za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta.dijete zatječe u već gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom kulture. Sutton-Smith ističe da su igračke u prvoj godini života djeteta oruđe pomoću kojeg dijete uči motoričke. pojave ili stvari pomoću riječi.igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete nešto uvježbalo. Najčešće su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta lutaka). jesu simbolički supstituti realnih predmeta. igraju se predstava u svim oblicima. S razvojem apstraktnog mišljenja sve su izraženije maštovite igre bez igračaka koje zamjenjuju konkterne predmete (npr.-Simbolička igra. između njezinih članova ili prema djeci. maske ili igraćke. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog mišljenja imaju simboličke igre u kojima dijete proživljava svijet odraslih stvarajući razne zamišljene situacije. često preko posrednika: lutke. a zadržavaju se tijekom cijelog života. do 11. za stjecanje znanja i vještina. a u ruci nema ništa). One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno. S obzirom na ograničene sposobnosti djeteta ove dobi (ograničene u smislu mogućnosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadržavaju i perceptivnu i funkcionalnu sličnost s realnim predmetima. Što je dijete manje treba mu više igračaka koje mogu zamijeniti stvarne predmete u igri što sličnijih realnom predmetu. Krajem druge godine većina igračaka. To su igre senzomotoričkim kombinacijama ili intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natječu. Igre obitelji često pokazuju odnose i stavove u obitelji. Praćenjem određenih situacija u igri može se pomoći djetetu ako se osjeti potreba. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece. a istodobno su i posrednici kulture.je organizirana igra u kojoj se igrači prenose u neke određene situacije. Za njih Piaget kaže da se rijetko javljaju u dobi od 4. Promjene se događaju u četvrtoj godini kada je postignut određen razvoj simboličke sposobnosti djece i sada 109 . manualne i manipulativne odnose s predmetima. odgojitelje ili druge osobe. ali sudjeluje i u stvaranju novih. Tri su vrste igara s pravilima: .igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed data i ugrađena u samu strukturu igre. do 7. godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7. kretanja ili zvukova. . U svakodnevnoj igri djeca često traže dramatizaciju. dijete čini pokret kao da hrani lutku. pokreta. . Definicija simboličke igre pokazuje da se predškolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili pojavom. Sve je izmišljeno. i u tom oponašanju otkrivaju teškoće i probleme situacija kojima su zaokupljena. -Igre s pravilima. Realistične igračke u ovoj dobi omogućavaju da igra bude maštovitija. godine. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz poštivanje pravila. Djeca oponašaju svoje roditelje. koje dijete koristi u igri. određena lica.igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre.

Pozitivan stav odraslih prema važnosti dječje igre rezultirat će njihovom brigom za nju. samopouzdanja i kooperativnosti. Igra. Takvo značenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali. ali i da utjeće na razvoj smjelosti. pa do odnosa prema odgojitelju. vrijeme. ponekad čak tako različite da odrasli vrlo teško može otkriti njihovo igrovno značenje. razni materijali.igračke supstituti imaju nešto drugačiju i složeniju funkciju u igri. potrebna je kvalitetna sredina. a ponekad i zbog toga što se smatra da takva igra nije potrebna jer su djetetu na raspolaganju različite druge igračke. sve manje zelenih i slobodnih površna). Djeca se sve ranije susreću s kompjutorima. vodom i zemljom. snalažljivosti u određenim situacijama i čitav niz drugih karakteristika. prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu). samoinicijativnosti. da ih usmjerava u pozitivnom smjeru. pozitivne i negativne doživljaje. A briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igračke. Igra snažno budi i razvija sve psihičke i tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina. Takve raznolike situacije omogućuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta. 110 . ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima i metodama rada. Pomoću igre nam je omogućeno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i jednostavan način. Zato tek sada djeca mogu koristiti različite predmete i različite aktivnosti kao zamjene za realne. kao metoda rada. posebno kod utjecaja na razvoj djece. Tek u ovoj dobi igračke mogu biti vrlo stilizirane i maštovite. te igrom dijete može rješavati sukobe (ono se suočava. Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno. omogućuje mu iskazivanje sposobnosti. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre. Igra je jedno od vrlo učinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta. ponekad zbog njihove zagađenosti i prljavštine. suigrači) i spremnosti sudjelovanja u njoj. ali nema svaka isto terapijsko značenje. da bi moglo razvijati svoje potencijale. počevši od uvažavanja suigrača. sklonosti. Igrom dijete uči o okolini i ljudskim odnosima. spretnosti. U igri se dijete susreće ili sukobljava sa nizom situacija. One sada samo pomažu u provođenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. prostor. Danas se sve više zapostavljaju igre pijeskom. bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih. Današnji uvjeti rasta i razvoja djeteta ograničeni su životnim prostorom za igru i kretanje (skučeni prostor. u koje se predškolska djeca snažno uživljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno okupiraju. Igra pomaže svakom djetetu da se afirmira među drugom djecom. Sa zdravstvenog aspekta igra je sredsatvo za postizanje psihičkog zdravlja i terapija.

bolje rezultate rada predškolske ustanove. te angažiranje stručnog tima u zajedničkom 111 . kada. Pored interpersonalnih odnosa nužno je imati na umu stručni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku. spoznaju o tome što kolege rade.42. misle i osjećaju. Osnovne pretpostavke za uspješan timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi članova tima. Odgojitelje motivira angažiranje u zajedničkim programskim interesima. intenzivna skupna interakcija i sl. kako podijeliti dužnosti. te uspoređuju sa osobnim projekcijama.) TIMSKI RAD ODGOJITELJA? Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje na osnovi kojih se može s velikom sigurnošću ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima iznimno značajne pedagoške prednosti jer složenost poslova prelazi sposobnosti jednog čovjeka. pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. zajednički i organizirano planirali. Pri timskom radu bolje se uočavaju sposobnosti i mogućnosti odgojitelja kao i njihov rad. kako ih postići. što vodi isključivo ka uspjehu. tko je odgovoran za pojedine odluke). razmjena ideja. više se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i kvalitete. Timski rad omogućuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada. Osim toga u malim skupinama postoje daleko veće mogućnosti za međusobno zbližavanje između odgojitelja. izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad koji odgovara potrebema i mogućnostima djece. interese i individualne mogućnosti. gdje. O tome se treba posebno voditi računa pri formiranju samog tima. a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnjim u radu drugih odgojitelja. Vrlo važan moment je i definiranje termina zajedničkih susreta i diskusija. Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja članova. Osnovna obilježja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer omogućuje percepciju vlastitog i tuđeg rada. Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surađuju i koordiniraju svoje napore da bi koristeći svoje stručne i pedagoške kvalitete. Organizacija i planiranje rada jednog tima uključuje pitanja vezana za ciljeve koje tim želi postići (npr.

U timu članovi moraju imati povjerenja jedni u druge. . podjela rada precizno je utvrđena. odgovornost vrtića. Preduvjeti za uspješan timski rad: . tj. . pa i šire sredine. ali i sposobnosti kolega u timu. .zahtjeva opremljenost predškolske ustanove različitim klasičnim i suvremenim sredstvima. tj. .svaki se suradnik mora staviti na raspolaganje u timu i zadatku sa svom svojom snagom i sposobnostima. primanje. puno se diskutira i svi članovi tima sudjeluju u diskusiji koja uvijek ostaje na razini zadataka koji su pred timom. dakle.sudionici diskusija slušaju jedni druge. . Timski rad je pogodan oblik za upoznavanje i usvajanje brojnih pravila socijalnih ponašanja. utvrđenih procedura. svaki prijedlog se ocjenjuje i eventualno prihvaća.planiranju obrazovne strategije. Na taj se način gradi odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu. mogućnosti transfera tuđe prakse u vlastitu s ciljem podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. 112 .napori u timskom radu imati će uspjeha samo onda kada svaki član tima razumije problem koji se treba rješiti.mora biti kvalificiran za jedno stručno područje jer znanje jednog područja stvara jedan neophodan zdrav osjećaj vrijednosti. toleranciju. spremnost na davanje.svaki član tima mora biti uvjeren u vrijednost timskog rada i mora vjerovati u sebe i svoju sposobnoist rada u timu. a u procesima sukoba mišljenja čuva nas od osjećaja manje vrijednosti i osjećajnih reagiranja.timski rad je visokostrukturiran. . Idealan tim pokazuje slijedeće karakteristike: . služi jednom specifičnom zadatku.timski način rada traži takve prostorije koje mogu služiti u različite svrhe i koje se mogu mijenjati prema dječjim potrebama. Opće karakteristike timskog rada: . tj. Timski rad je čest oblik u radnim i drugim životnim situacijama kada priroda zadatka ili posla zahtjeva sudjelovanje više ljudi ili suradnika. te se potruditi spoznati teškoće koje drugi imaju (kad je potrebno savjetovati kolegu). ne dozvoljava odstupanja od predviđenih. Osnovni uvjet za uspješan timski rad je socijaliziran način ponašanja. odnos kooperativnosti i koordiniranosti u radu. zavisi od kontinuiranih komunikacija među članovima i njihove kooperacije. . . omogućuje orijentiranje na analizu realnih mogućnosti za zajedničku suradnju.vlada radna atmosfera. aparatima i materijalima za učenje. kada pojedinac zna stvarno ocjeniti svoje snage i sposobnosti. . Timski rad odgojitelja. prihvaćanje stavova drugih i u njima razmjeniti mišljenja.

- 43. U praksi proces počinje time što se procijeni da je potrebno ili poželjno uvesti neka poboljšanja ili neke promjene. participacijsko i suradničko promatranje i mijenjanje odgojne prakse. Kasnije su akcijska istraživanja korištena u različite svrhe i na različite načine. S takvog se stajališta izlažu mnoge značajke humanistički usmjerenog kurikuluma.razvoj suradnje s roditeljima.prije nego što se započne s izvršavanjem zadataka.usmjerenost na dijete i interakciju među vršnjacima. znanju i sposobnosti mjeri se vodstvo. . .razmimoilaženja su u mišljenju otvorena i opravdana i ne potiskuju se protivna mišljenja.sukobi se iznose. akcije i evaluacije rezultata akcije. . Osnovna značajka njegovog modela akcijskog istraživanja jest istraživanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka stepenica sačinjena od planiranja. socijalnog psihologa koji je ovu teoriju razvio i godinama je primjenjivao u društvenim eesperimentima i SAD-u. .važnost institucijskog konteksa. Akcijsko istraživanje jest temeljna odrednica gradnje humanistički usmjerenog kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse. a ne manipulaciji djece i odgojitelja.) AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE ODGOJITELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI Koncepcija akcijskog istraživanja potječe od Lewina. . nema borbe za prestiž i zlouporabe vlasti. Istražujući odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih istraživanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije. Jedan od ciljeva akcijskog istraživanja trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoćom višu razinu.razvoj praktičkne kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog praktičara. koja će omogućavati i podržavati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskim ustanovama. prema postavljenom zadatku. podjele se funkcije i pojedinačni zadaci. Akcijski pristup istraživanju je izravno. .usmjerenost na razvoj samostalnosti. Posebice se ističe: . slobode i autonomije djeteta. . s namjerom stvaranja uvjeta tj. okruženja koje će voditi emancipaciji.razvoj kreativnosti. 113 . uvijek je u prvom planu rješenje postavljenog zadatka. kritika je često otvorena i ne shvaća se kao osobni napad.

te prikupljanje drugih relevantnih podataka (audio-snimke. 1. ne stavlja u prvi plan programske sadržaje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra ga kao konstruktivnog stvaratelja svog općeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja osnovnih razvojnih potreba i interesa. a ne znanje (što). Akcijsko istraživanje je put istodobnog proučavanja i mjenjanja pedagoške prakse. tj. a to je traganje za problemom (ne isključuje kvantitativne pokazatelje). deskriptivne statistike). sumarnih tablica. istraživačteoretičar može imati svoju teoriju koju želi primjeniti u praksi. klasični metodološki pristup. Ova metodologija obvezatno uključuje: . Akcijsko istraživanje se uvijek provodi na demokratski način (misli se na demokratski odnos istraživača i praktičara).intenzivno i dugotrajno participiranje istraživača u praksi. . tj. tj. On je sudionik u akciji s odgojiteljima te je i vanjski promatrač interakcije odgojitelj-djeca.).akcijsko istraživanje je istodobno i akcija (u smislu unapređivanja) i istraživanje (spoznavanje učinaka tih akcija. Obilježje kvalitativnog metodološkog pristupa . 114 . Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje događaja koje se želi istražiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja. Temeljna značajka akcijskog istraživanja je zajedničko istraživanje odgojnoobrazovne prakse svih djelatnika u ustanovi i istraživača. promjena). Pedagog pokretač akcijskog istraživanja .u zajedničkoj raspravi. Primjenjuje se tzv.Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako).(do 70-tih koristio se kvantitativni. ali se u procesu akcijskog istraživanja ta teorijska stajališta uvijek dorađuju. ima ulogu medijatora koji u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljima potiče njihovu samorefleksiju. akcija u praksu. Pedagog istraživač . . Na taj se način osposobljavaju za istraživanje i evaluiranje vlastite prakse. u potpuno prirodnim uvjetima.odgovarajući na pitanja "što se ovdje događa" pomaže da se spozna srž odgojne prakse kako bi se bolje razumjela i istodobno mijenjala (spoznaje objektivnu stvarnost). Kvalitativni pristup ima jedno bitno obilježje. Drugim riječima. audio-videosnimke i dr. Pedagog je od početka uključen u sve etape akcijskog istraživanja. tj. sudjelujuće promatranje. tj. 4. 2.pažljivo snimanje onog što se događa i istodobno bilježenje. Akcijsko istraživanje integrira proces transformacije i generiranja teorije. 3. analizi o učincima unesenih promjena. tj. Pedagog u istraživanju odgojne prakse . koji se postupno pokazuje nedovoljnim u proučavanju čovjeka u kontekstu njegova djelovanja).naknadna analitička refleksija o dokumentiranim snimkama i izvješće (pomoću detaljnog opisivanja u obliku analitičkih karata.

. 3. Značajke aktualnog stanja u praksi su: . ciklički ih unositi i procjeniti učinke tih promjena. Misliti na osobnu praksu i praksu drugih znači kritički preispitati i mijenjati odnose koji u njoj vladaju i na osnovi toga graditi kritičku teoriju prakse i praktičnu teoriju. da bi na kraju istraživanja samo pokazali slikovnicu i djeca bi se sama zainteresirala jer je slikovnica prirodni motiv za okupljanje na aktivnost. Odgojitelj je provodi da bi upoznao djecu s temom. Od pedagoga se također zahtjeva samorefleksija vlastitog rada. U daljnjoj fazi istraživanja pokazalo se da je potrebno osigurati materijalni kontekst i da je najkompatibilniji s komunikacijom o slikovnici i o materijalu za likovne aktivnosti. To je suština akcijskog istraživanja.sva djeca ne vide sliku-temu pa su nezadovoljna i sl. partnerski odnos i kontinuiraniji komunikacijski proces. tj. za alternativne aktivnosti djece. slikovnice). Manja grupa djece omogućuje ravnopravnost. Procjena aktualnog stanja u praksi. -Kvalitativna analiza snimaka aktivnostiPregled promjena nastalih u aktivnosti tijekom istraživanja: 1. Promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji aktivnosti – u početku su odgojitelji organizirali aktivnosti kada je u grupi bilo najviše djece i rad su provodili sa svom djecom istodobno (frontalno što ne osigurava dobru vidljivost ni aktivnu uporabu govora). Ovakvi organizacijsku uvjeti su se pokazali optimalnima. Na početku istraživanja odgojitelji nisu pridavali pozornost organizaciji materijalnog konteksta i to zbog frontalnog pristupa radu. (npr. Promjene nastale u pripremi za aktivnost – priprema za aktivnost potrebna je radi uvođenja djece u zajednički rad s odgojiteljem. 2. 115 . a drugi je boravio na igralištu ili u dvorani s ostalom djecom. tj.frontalni rad sa svom djecom i dugotrajna priprema. doručka ili kad bi u grupi bila oba odgojitelja pa je jedan s manjom grupom djece provodio aktivnost. te da bi pripremio prostor za izvođenje aktivnosti. Promjene u organizaciji materijalnog konteksta – materijalni kontekst je organizacija uvjeta u kojima se odvija komunikacija o toj temi. No u početku istraživanja odgojitelji su preferirali dugotrajne pripreme i pozivali su svu djecu i nezainteresiranu.dominira odgojitelj dok djeca pasivno primaju poruku. Cilj istraživanja je da se timskim radom s odgojiteljima analizira i utvrdi konkretno stanje u aktivnostima razgledavanja. Pri kraju iztraživanja aktivnost se organizirala u vrijeme jutarnjeg okupljanja tj. da kritički sagleda vlastite akcije i značenja koje oni imaju za druge. uočavati potrebe za unošenjem promjena. cilj i zadaci istraživanja. .Izgrađivenje refleksivnog praktičara temelji se na dobrovoljnosti i samomotiviranosti svih sudionika u akcijskom istraživanju.

komunikacija o slici provodila se u nepovoljnoj klimi s čestim prekidima. zadovoljavanja djetetovih potreba. Najvažniji je cilj akcijskog istraživanja da sam odgojitelj postigne takav stupanj osobnog razvoja da se njegove želje i ciljevi u odnosu na odgojnoobrazovni proces postupno pretvaraju u praksu i da se on doista mijenja. npr. Stvaranje povoljnih uveta i primjena postupaka odgojitelja pozitivno se odražava na razvoj sposobnosti razumjevanja slike djece. 116 . . Tijekom istraživanja došlo je do promjena u radu odgojitelja. . a ne da to samo ostane teorija o akciji. dugotrajna organizacijska priprema za aktivnost.frontalni način rada. pokazatelj uspješnosti ostvarenih zadataka. Akcijsko istraživanje je temelj rada odgojitelja u vrednovanju i planiranju odgojno-obrazovne prakse. izostanak materijalnih poticaja za istodobne alternativne aktivnosti djece i aktivnost se provodila u vrijeme najvećeg broja djece u grupi.-ZaključakNa početku istraživanja prevladavalo je: .nedovoljnom usklađenosti neverbalnog s verbalnim ponašanjem odgojitelja zanemarivele su se nužne stanke da bi dijete primilo. interesa. promjenili su se uveti za odvijanje komunikacije i dr. prava i poticaj je za buduće smjernice u planiranju orjentacijskog plana odgojno-obrazovnog procesa. povećala se dječja inicijativa za uspostavljanje razmjene informacija s odgojiteljem. da se želje u odnosu na odgojno-obrazovni proces doista i ostvaruju. razumjelo i reagiralo na poruku.

Naime. očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima. Uz poznavanje uzroka sukoba. odnosno naučenih oblika ponašanja. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih. kako bi se prvom prilikom. Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom integriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina. To su istinsko slušanje. do neurotskih i psihosomatskih poremećaja. Različiti načini sučeljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina. nelagode. on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnijih rješenja. ponašanja i čuvstva. stalno prisutan. za njihovo efikasnije rješavanje značajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. Riječ je o vrlo čestoj univerzalnoj pojavi koja se očituje unutar samog čovjeka ili između dvoje ili više ljudi. Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan. preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja. iako pritajen. Nerazrješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe. zabrinutosti. vještina pregovaranja i dr.44. a ne na sudionike. razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba. jasno izražavanje želja i potreba. Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu kao nečemu dobrom ili lošem započinje već u najranijem djetinjstvu. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do eskalacije sukoba. 117 . Konflikt će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. ponovo razbuktao. Konstruktivno rješavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama tako i o potrebama i željama druge strane. makar se radilo i o bezazlenom povodu. on je.) ODGOJITELJ I RJEŠAVANJE SUKOBA? Sukob je pojam koji označava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije. uspješnijih rješenja.

Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponašanja. 4.korak – Što se dogodilo? .). a ne kritika i natjecanje. Dobro je pravila napisati na veliki list papira koji će služiti kao podsjetnik. Lutka vodič se može koristiti i za rješavanje sukoba. reci to otvoreno. te što će se dogoditi ako ih ne zadovolje ili ako ih zadovolje ugrožavajući drugu osobu. a ne što da ne radi.korak – Što bi ti s tim radio? .Djeca nauče i koriste ove vještine kad su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja. ako postoji smirivanje izraženih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje. saznati kako ih zadovoljavaju. tako da djetetu kazuju što da radi. što ne prihvaća. Nakon toga razgovora dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rješavanje sukoba. te što i kako želi važno je da i mi komuniciramo jasno govoreći djeci. te ako djeca znaju kako treba rješavati sukob ili ako imaju nekoga tko će im u tome pomoći. Ako te netko ili nešto naljuti. ako su djeca bila prijatelji prije sukoba. u kojoj ono jasno kaže što ga smeta. prije nego što počneš govoriti. ali tražiti djetetov pristanak.saznajemo u čemu je problem. Da bi smanjili broj konfliktnih situacija među djecom u skupini.korak – Što želiš? . 2. poželjno je da odgojitelj zajedno s djecom postavi pravila povašanja (npr. odnosno kojim ga oblicima ponašanja trebamo poučiti. Takav pristup uči dijete da naš život ovisi o nama samima i o tome što ćemo činiti. te da preuzmu odgovornost za svoj udio u oblikovanju djetetova okruženja i razvoja. Što više odrasli potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema to će djeca biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnima za kreativno rješavanje sukoba. Stoga je važno da to prihvate i odgojitelji i roditelji. Pričekaj dok jedno dijete dovrši što govori. Dok dijete poučavamo takvoj komunikaciji. Pitanjima ga potiče da samo smisli što činiti. svoj izbor. Prvo razgovaramo samo s djetetom koje osjeća problem i poučavamo ga kako će samo zadovoljiti potrebe. Pravila trebaju biti postavljena na pozitivan način.korak – Kažemo svoju ideju uz pristanak djeteta. a da ne ovisi o drugima i o situaciji.korak – Procjena ponašanja koja bi napravio . To je lutka pomoću koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psihološke potrebe koje imaju. valja ponuditi svoje ideje.pronalazimo izbor. 5.samovrednovanje izbora: 6. Kada dođe do više problematičnih situacija odgojitelj 118 . Sukob će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem.korak – Što si napravio? Što bi napravio? .saznajemo želju. 3. Osnovni koraci za rješavanje sukoba: 1. Odrasla osoba vodi dijete zadovaljavanju potreba tako da ono samo rješava problem. Poučavamo ga da kaže onome tko ga ugrožava. a ne na sudionike. Sukobe s djecom u drigoj i trećoj godini života ne rješavamo pomoću lutke.saznajemo koja potreba nije zadovoljena. a ako dijete ne uspije pronaći izbor.

Ti odnosi kreću se u rasponu od tradicionalnih. odnosno u svakodnevnim situacijama u obitelji i vrtiću. Ono obuhvaća širok raspon sadržaja. načinu na koji komuniciraju. Odgojitelji trebaju djeci pružiti pomoć pri rješavanju konflikta. Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rješavanje sukoba. od onih vezanih uz odnose među pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta. dok se njegova uporaba u cjelini odvija u dječjem vrtiću tijekom odgojiteljeve interakcije s djecom i njihovim roditeljima. Nenasilno rješavanje sukoba segment je šireg pristupa socijalizaciji djeteta koa prosocijalne osobe. Djeca trebaju usvojiti predpostavke. nenasilno! 45. također može biti manje ili više neovisan čimbenik procesa stručnog usavršavanja. po "dopuštenim" i "zabranjenim" i omiljenim temama. tako da se novi naraštaji tijekom primarne socijalizacije uče suradnji umjesto natjecanju. te na primjenu i razmjenu znanja i vještina koje svaki odgojitelj ima i koje u svojem radu koristi. Obnavljanje već stečenih i stjecanje novih znanja u najvećoj se mjeri odvija u okviru odgojiteljeva radnog vremena i u prostorijama dječjeg vrtića. upoznavanje ljudskih prava i sloboda. Vizija stručnih suradnika i ravnatelja dječjeg vrtića o tome koje promjene treba unijeti u postojeće stanje radi podizanja kvalitete rada s djecom i roditeljima. skupiti svu djecu na tepih i riješiti jedan problem s djetetom pred svima. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rješavaju sami.treba zamrznuti trenutak. uvažavanje drugoga umjesto doživljavanja sebe kao jedinog pažnje vrijednog subjekta. Prepoznaje se po razini aktiviteta djelatnika svakog pojedinog vrtića. sreći s drugima umjesto sreći na račun drugih. da se u sukob uđe i iz njega izađe bez korištenja sile. onih koji njima upravljaju i onih koji njihov rad unapređuju na znanstvenoj. Odgojitelj je obvezan permanentno se stručno usavršavati sukladno zakonu i aktu koje donosi ministar prosvjete i sporta. vremenu koje provode zajedno i otvorenosti koju iskazuju jedni prema drugima. Oni umnogome utječu na efikasnost različitih oblika stručnog usavršavanja odgojitelja. cjelokupna kvaliteta rada u dječjem vrtiću. Stručno usavršavanje odgojitelja djece predškolske dobi profesionalna je obaveza i interes ne samo njih samih nego i stručnih suradnika koji rade u vrtićima. Povezanost općeg vrtićkog ozračja i sadržaja i načina 119 . otvorenih i suradničkih odnosa. Važan čimbenik odgojiteljeva stručnog usavršavanja je vrtićki kontekst koji čine opće vrtićko ozračje. običajima koje imaju. pa do međunarodnog razumijevanja i suradnje. te njegovom suradnjom s drugim odgojiteljima. Opće vrtićko ozračje čine odnosi koji u njemu vladaju. društvenoj i nacionalnoj razini. zatvorenih i kompetitivnih do kolegijalnih. te stručna kompetentnost njegovih djelatnika.) SUVREMENA KONCEPCIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA ODGOJITELJA? Početkom pedagoške godine odgojitelj izrađuje individualan plan stručnog usavršavanja.

ali i odgovarajući oblici stručnog usavršavanja utječu na prirodu i dinamiku odnosa među odgojiteljima i vrtićkim djelatnicima u cjelini. te tijekom njegovog individualnog i grupnog stručnog usavršavanja. potpora i nadzor. znanja i vještine) treba sagledavati kao dinamičnu kategoriju. participativnim i anticipativnim metodama rada. odgojiteljska vijeća i supervizije. Uspjeh supervizije kao oblika stručnog usavršavanja ovisi o: . stručne sastanke. kako bi se oni osposobili za primjenu istih metoda u radu s djecom i roditeljima. Komunikacija odgojitelja s drugim odgojiteljima i stručnim suradnicima omogućava sagledavanje opsega mogućih znanja i vještina. . a prilično je neefikasan u vrtićima 120 .međusobnoj spremnosti na suradnju supervizora i superviziranog. a da nije svjestan koja znanja i vještine pritom koristi. interaktivnim. Taj oblik odgojiteljevog usavršavanja efikasan je u vrtićima u kojima i inače postoji spremnost za razmjenu iskustva i znanja. Njezina je funkcija: poučavanje. no postoje i dijelovi njegove profesionalne uloge koje obavlja dobro. Tijekom rada s djecom odgojitelj može dobiti odgovore na pitanja o svojim znanjima. U raznim oblicima stručnog usavršavanja odgojitelja koriste se različite strategije rada temeljene na suradničkim.) ima istaknuto mjesto jer uz druge strategije (rad u parovima.osobnoj i stručnoj kompetentnosti supervizora u odnosu na područje rada koje se supervizira. Proces osvješćivanja odgojiteljevih profesionalnih kapaciteta odvija se u njegovoj interakciji s djecom. podupirućih i nadzornih funkcija supervizije. Odgojitelji se mogu stručno usavršavati u vrtiću kroz radionice. vođena fantazija i sl. Također postoji i dio poželjnih znanja i vještina za koje odgojitelj ne zna da postoje i da ih je korisno usvojiti. igra uloga. iskustva.) pomaže osvješćivanju vlastitih postupaka u radu s djecom i u komunikaciji s drugima. . igra (suradnička. Radionice i supervizije su najpogodniji oblici stručnog usavršavanja odgojitelja u svrhu osvješćivanja stavova i ponašanja. roditeljima i drugim odgojiteljima. Od stručnjaka u predškolskom odgoju očekuje se cjeloživotno obrazovanje. Supervizija predstavlja profesionalni dijalog između stručnog suradnika i jednog ili više odgojitelja.stručnog usavršavanja je dvosmjeran. te učenja kroz vlastito djelovanje i jačanja kompetencija. te daje odgovor na pitanje o tome što još odgojitelj treba naučiti. Vrtićki kontekst uvjetuje efikasnost stručnog usavršavanja. Svaki odgojitelj u svom radu može prepoznati što je to što on zna raditi i što je to što ne zna. grupni rad i dr.spremnosti superviziranog na otvorenu raspravu o svojem radu i o problemima na koje u radu nailazi. Potrebno je voditi računa o ravnoteži između poučavajućih. Iako se radi o odraslima. Odgojiteljevu profesionalnu kompetentnost (koju sačinjavaju njegova osobnost.

socijalna. formalni. Stručno usavršavanje nema obilježja osmošljenog. obilježja manjeg broja djece u skupini ili pojedinog djeteta (razvojna posebnost.zatvoreni i kompetitivni. Radionica je oblik iskustvenog učenja u grupi koja polazi od okolnog doživljaja. tradicijska. Zahtjevi za pojedinim temama stručnog usavršavanja mogu proizlaziti iz: posebnosti općeg društvenog konteksta (opća društvena. Poznavanje bitnih i specifičnih obilježja rada s djecom i roditeljima na razini pojedine skupine ili cijelog vrtića mogu i sami po sebi biti dovoljan kriterij za izbor područja i sadržaja odgojiteljskog stručnog usavršavanja. a njezina je funkcija omogućiti sudionicima: proces iskustvenog učenja. posebnost obiteljskog konteksta). te razmjenu iskustva. 121 . Sve će to pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju djeteta i kvaliteti njegova života (osnovna uloga predškolskog odgoja). kulturološka obilježja okruženja). U kontekstu dječjeg vrtića očekuje se da različiti sadržaji i oblici stručnog usavršavanja odgojitelja rezultiraju pozitivnim promjenama u odnosu na opće vrtićko ozračje. kvalitetu rada i odgojiteljevu percepciju osobne spremnosti za rad i radne učinkovitosti. te bez stalne spremnosti za uočavanje promjena u kontekstu u kojem se rad odvija. reguliranog i kontroliranog procesa bez vizije poželjnog i/ili željenog stanja.u kojima su stručni suradnici ili odnosi među odgojiteljima tradicionalni. ili iz posebnosti organizacije rada i materijalnih uvjeta rada. ekonomska. proces pružanja i dobivanja potpore. Percepcija i očekivanja od grupe razlikuju se od pojedinca do pojedinca i zato je važno na početku jasno reći ciljeve rada grupe kako bi se uklonili mogući nesporazumi. obilježja dobi djece s kojom se radi.

tučnjava. tužakanje). psovanje. Upravo zato je neobično važno da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude promišljena i adekvatna. premlaćivanje).46. kojim 122 . Agresija se može odrediti kao svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li namjera do kraja ostvarena. Ta djeca najčešće takvim svojim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih ili neku prednost i povlasticu. vrijeđanje) od fizičke (udaranje. Ta definicija uvijek sadrži društvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka konkretnoj situaciji. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je. Pri tome je agresivnost dječaka učestalija i stabilnija. Ona se često naziva i neprijateljskom (npr. povlačenje za kosu. ili neprijateljska (agresija namjenjena nanošenju boli ili štete). tužakanje. instrumentalna (udaranje. U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizirala kao osobina ličnosti. Agresija može biti verbalna (zadirkivanje. Često je prisutna u dječjem životu kad dijete traži pažnju. prijetnja. radi pribavljanja nečega). tjelesna tj. čupanje.) ODGOJITELJ I AGRESIVNO DIJETE? Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini.). Radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju. Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje. i sl. Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci. griženje. nazivanje pogrdnim imenima.Agresija može biti namjerna (neprijateljska). odnosno neposredno uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom. . . U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica. otimanje autića drugom djetetu.

tuga. Spolne razlike u agresivnosti objašnjavaju se činjenicom da dječaci za takva ponašanja očekuju manje neodobravanja te da ih ne brinu moguće pokude. Tim postupkom djeca uče da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere različite strategije rješavanja problema i da ga zatim rješavaju po unaprijed načinjenom planu. Čini se da agresivna djeca imaju stanovite teškoće u kognitivnom području. 123 . Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi. Odgojitelj podučava djecu promatranju stvari s gledišta drugog djeteta i uživljavanju u njegove emocionalne reakcije. Takva djeca teško tumače socijalne znakove i često pripisuju neprijateljske namjere drugoj djeci. * Odgojitelj podučava djecu tehnikama rješavanja preblema.Autoagresija ili samopovrijeđivanje. Kao uzroci agresije u literaturi se navode biološki. ljutitost). progutana uvreda ili psovka). predmeta ili životinje. Time se ljutnja postepeno zamjenjuje empatijom što dovodi do smanjenja ili sprečavanja agresije.dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na štetu druge osobe. također je jedno od agresivnih ponašanja. spavanje). Za kontroliranje dječje agresivnosti odgojitelji i drugi stručnjaci upotrebljavaju različite metode. . socijalni i kognitivni uzroci. Na agresiju djeluju i socijalni faktori među kojima se najčešće spominju principi socijalnog učenja i to potkrepljivanje. Jak strah od kazne. čupanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid. i to pomoću izravnog oponašanja nasilnog ponašanja. umjesto prema vanjskom očitovanju kroz ponašanje. pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje. poput prijetnji i naredbi. kazna i učenje opažanjem. čije su najuobičajnije forme u predškolskoj dobi: griženje noktiju.Potisnuta agresivnost se okreće prema unutra (progutan odgovor. Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju. Gledanje nasilja na televiziji također povećava vjerojatnost dječjih agresivnih postupaka. . s "teškim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima dominacije. Dosljedno primjenjuju kazne. U obitelji agresivne djece vladaju odnosi prisile. ona se često tumači biološkim činjenicama. radost. . . koje ne uključuju tjelesno nasilje. * Oni zamjenjuju negativne izjave.Pasivana agresivnost (odbija hranu. onda kada je nužno održati disciplinu.Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću. što znači da članovi obitelji upravljaju jedni drugima pomoću različitih oblika agresivnog ponašanja. Budući da je tijekom životnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina. primjerice u moralnom rasuđivanju i empatiji. * Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne djece vjerojatno drugačiji od onih u neagresivne djece. koje održava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah.

Ukoliko su djeca manja nudi im izbor jer raspolažu manjim brojem ponašanja u svom ponašajnom sustavu. da omogućava djetetu aktivnosti koje utječu na senzoričku integraciju. U radu s agresivnom djecom. nego čeka da ih sama predlože. nasilno i destruktivno ima duboke osjećaje ljutnje. te da potiče unutrašnji govor djeteta jer je on važan u regulaciji vlastitog ponašanja djeteta. Dijete koje se ponaša neprijateljski. Djeci ne nudi rješanja. Potiče djecu na izrađivanje plana izlaska iz situacije rješavanje problema. glasno pljeskanje rukama). sustavnu izgradnju profesionalnog pouzdanja. baš kao i sa svom drugom. Zato je važno da odgojitelj: nudi agresivnoj djeci ekspresivne materijale koji pružaju psihološko rasterečenje. usvajanje vještina djelotvorne komunikacije s djecom. odbačenosti. boji se da će ostati bez energije koju je sakupilo za destruktivno ponašanje. Zajedno s djecom utvrđuje činjenice (tko je što učinio) i kako su se osjećali (ugroženi. Agresivan čin razumijeva destruktivno ponašanje. fizički zaustavlja agresivno ponašanje (samo ako pri tome u potpunosti vlada svojim emocijama i tijelom). spoznaje i opredjeljenja humanističke-razvojne koncepcije i na taj način pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. kao i vještinu samokontrole. da kroz svakodnevne situacije razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. jer ako to učini. radi smanjenja mogućnosti pojave agresivnog ponašanja dobro je slijediti uobičajene komunikacijske standarde u radu s predškolskom djecom. Važno je imati na umu da suočavanje s agresijom i nasiljem može dovesti do toga da se i iskusni sturčnjak osjeti bespomoćnim i nevještim. -ODGOJITELJ I AGRESIVNOSTPred odgajateljem koji se suočava s agresivnim djetetom nalazi se niz izazova. te kroz neko vrijeme prati djecu kako to rade. promatrači. Povrijeđenih je osjećaja i često difuznog doživljavanja samog sebe. U situacijama kada agresivno ponašanje već traje odgojitelj djeluje prema njegovom što bržem zbrinjavanju: provodi poseban ritual unaprijed dogovoren s djecom kako bi privukao dječju pozornost tijekom agresivnog ponašanja (npr. a odgovarajući odgojni postupci su složeni i zahtjevaju stalno i sustavno stjecanje novih spoznaja iz ovog područja. razgovara s djecom nakon što je ponašanje zaustavljeno (u većoj ili manjoj grupi djece ili individualno). Odgojitelj daje mogućnost svim sudionicima situacije iskazivanje svojeg viđenja. odgojitelj). nema želju izraziti što osjeća. 124 .U preventivne svrhe. počinitelji. nasigurnosti i tjeskobe. O onim razimana samog sebe koje poznaje nema dobro mišljenje. odgojitelj poštuje polazišta.

-U slučaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponašanje. straha ili osujećenosti. a netko pobijediti. rješavati konfliktne situacije neophodna mu je pomoć. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se odnose na: 125 . To ne znači da odgojitelj treba rješavati teškoće umjesto njega. Kroz ovladavanje socijalnim vještinama dijete se uči zadovoljiti svoje potrebe. krug agresivnosti se nastavlja.Agresija nije osjećaj. već usmjeravati dijete i dopustiti mu da samo riješi problem. Upravo je prosocijalno ponašanje to koje se nastoji razviti kod djece već u najranijoj dobi i njegov razvoj jedan je od ciljeva odgoja za humane vrednote. kao temeljnog koraka u smanjivanju i spriječavanju agresivnosti. već očitovanje osjećaja. -Važno je zadržati kontrolu nad samim sobom. Važno je shvatiti da u konfliktu ne mora nužno netko bit poražen. jer se tako prekida lanac ugrožavanja i štete koju takvo ponašanje nosi sa sobom. Pri tome je važno na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije. Programi učenja socijalnih vještina najčešće su namjenjeni učenju prosocijalnog ponašanja. -Načela stručnog postupanja s djecom koja iskazuju agresivno ponašanjeIskustva u radu s agresivnom djecom sažeta su u tri temeljna načela koja je dobro imati na umu u neposrednom radu: -Uvijek treba reagirati na agresivna ponašanja kod djece. -Svi postupci i metode trebaju biti nezastrašujući za dijete i imati jasnu strukturu i pravilo. agresivno ponašanje je najčešće i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta. već dobrobit osobama prema kojima je usmjereno. bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena. Istodobno se tako pokazuju djeci da agresivni modeli ponašanja nisu prihvatljivi i poželjni (djeca u pravilu. Dakle. Djeca postoje agresivna kada ne raspolažu s konstruktivnim načinima iskaznivanja ljutnje. Posebenu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjećaja. odnosa prema agresivnom ponašanju vršnjaka). slijede odgojiteljovo ponašanje kao model. Da bi se dijete naučilo nenasilno. a tako i nad situacijom. Prosocijalno ponašanje se može odrediti kao svaka reakcija izvedena s namjerom da se učini dobrobit nekoj drugoj osobi. odnosno pojačava i započinje agresivni stil komunikacije s djetetom kojim se samo utvrđuje ovaj nepoželjan oblik ponašanja. Naime. te je važno da odrasli zadrže kontrolu i mir. te pomogućnosti djelovati preventivno kako u odojnoj skupini. tako i s pojedinim djetetom. radi se o ponašanju koje ne donosi izravnu korist pojedincu koji ga očituje. ali bez ograničavanja drugih u ostvarivanju svojih potreba.

) ODGOJITELJ I POVUČENO DIJETE? Povučenost (introventiranost) je psihološki pojam koji označava sklonost pojedinca da se povlači u sebe i izbjegava socijalne kontakte. Nije nam cilj svako dijete izvući iz povučenosti. Neka djeca međutim zadržavaju povučenost prema svijetu i drugima. Povlačenje.. Genetski uvjetovana (naslijeđena) povučenost – koja je dio nečijeg temperamenta. Introvertiranost se očituje kao: . Postoje dva tipa povučenosti: 1. ispitivanje.učenje pozitivnih načina iskazivanja osjećaja.kontroliranost u ponašanju. važna je iskrenost i adekvatnost).zaokupljenost analiziranjem samoga sebe. 2. . . te se na nju ne treba i ne može utjecati. . dakle. . darovita) imaju potrebu za 126 . Njegova početna povučenost postupno će se preobratiti u znatiželju. a može odražavati i trajno djetetovo obilježje.suzdržanost u iskaznivanju emocija. Svako dijete predškolske dobi može se tako ponašati u razdoblju prilagodbe. Potiče ili nagrađuje poslušnost i neiskazivanje osobnih želja i potreba). Neka djeca (npr. . isprobavanje. . Stečena (naučena) povučenost – koja je rezultat okolnih odgojnih utjecaja (u obitelji se npr. može biti često ponašanje. . može biti samo privremena djetetova reakcija. . aktivnost. koji nije koristan za djetetov razvoj. kao trajan i pasivan način reagiranja.prepozvanje osjećaja (verbaliziranje od strane odgojitelja.učenje samokontrole.osjetljivost na kritike i neuspjehe. 47.

čini se kao da nema prijatelja. Takvo. . samostalnost i razvoj osjećaja uspješnosti. . povučeno dijete u dječjoj skupini se: . . besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom od drugih. ili uopće ne odgovara.ne uči rješavati socijalne probleme niti sukobe. . .ne može provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima. . "ne". 127 .uključivanje povučenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece.ne uključuje u socijalnu igru i kontakte s drugima. pa se i tada dogodi da ne reagira na tuđi poziv za kontaktom. -Odnos odgojitelja prema povučenom djetetuKroz interakciju s djetetom: .kada se igra.ne može zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaćenosti. . . za zabavom i moći. .zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno. Dijete kojemu je povučeno ponašanje postalo uobičajen odgovor na zbivanja u dječjem vrtiću: . relaksirajući dijete. ali i potiće nezavisnost. tada odgovara kratko sa "da". odabire mirnu i sigurnu aktinost.provođenje opuštajućih aktivnosti. .nema priliku stjecati socijalna iskustva i učiti iz zajedničkih akcija.ne koristi tipične vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj. ali zato sluša. . . uvođenje fantazija (ako je dijete starije dobi).kontrolira izražavanje osjećaja. .čeka da drugi započne kontakt. . blijedim osmjehom se može i ljutiti i iskaznivati veliku radost). te provođenje igara koje potiću razvoj pojma o sebi.usporeno je u večini društvenih kontakata. koja ne zahtjeva kontak s drugima. prihvaća dijete uz tolerantan stav. .neugodno se osjeća kada glasno mora nešto izreći. "ne znam".promatra.daje fizičke izraze ljubavi. . odgojitelj govori vrlo malo.traži malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba. reducira iskaze ili prikriva stvarni osjećaj (npr.vrlo pažljiv pristup.povremenim usamljivanjem i to im valja omogućiti bez straha od razvijanja "nesocijalnosti".ne stjeće sliku o sebi kao o osobi koja uspješno kontaktira s drugima. . za ljubavlju.

Kroz komunikaciju s drugom djecom i pred njima: . . dođi se upoznati s Filipom". .kada dijete ne može samo. sredstva i meterijale: . .izabire priče.ne radi ništa umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima.Kroz organizaciju prostora i aktivnosti: . ne samo s povučenim djetetom nego i prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu.roditeljima djeteta predlaže da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u skupini najmanje djece.održava raspored namještaja i predmeta kao na početku.trudi se biti i sam društven i vedar u kontaktu.pronalazi način da dijete samo. nego svako dijete predstavlja njemu "Ivane. tihom pohvalom).organizira prostor tako da je u njemu uvijek moguća barem jedna usamljena aktivnost. . npr. nego s radošću dopušta da ga dijete samo odbaci. on nam može pomoći. nego i prema drugima). ili uz njegovu pomoć. .diskretno nagrađuje dijete za svaki i najmanji pokušaj komunikacije s drugima (smiješkom. . 128 . Kroz predmete. služi mu kao dodatak "štap" i taj odnos ne napušta on. pregleda i dobro upozna sve što je u sobi kako bi pronašao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti most za kontakt s drugima).u zajedničkim aktivnostima potiče djetetov govor. .govori djetetu o prednostima suradnje i zajedničke igre. treba mu dati priliku da to učini ili kaže kada ono bude spremno. slikovnice i doživljaje s usamljenim likovima koji na kraju nađu put k drugima. Kroz poželjne odgojiteljeve poruke i poticaje: . tako s nekim nešto radimo. ali ne dovodi povučeno dijete u situaciju da govori prvo ili zadnje. . .bojažljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije moguće napraviti grešku (i to po potrebi i naglašava). ako ne učini ili ne kaže to odmah. .dijete koje je prvi put u skupini ne predstavlja drugoj djeci "Djeco ovo je Filip". Pušta dijete da to učini svojim ritmom i načinom.nastoji u skupini uvijek imati nešto čega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili nešto posebno privlačno što pobuđuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost.

koje mora posjedovati u svome radu je i komunikacija. Da bi se ovo dijete uklopilo u skupinu vršnjaka i slobodno komuniciralo sa svojom okolinom. 48. a uključuje nastojanje razumijevanja misli i osjećaja druge osobe i odgovor na djelotvoran način. roditeljima i ostalima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. Odgojitelj je svojim komuniciranjem model za komunikaciju djece. mora ovladati socijalnim vještinama. Uzajamnost – Svi uključeni u komunikaciju imaju jednak udio u njoj i svi su u njoj ravnopravni. sugovornici trebaju imati veliko poštovanje jedni prema drugima kao osobi. Najznačajnije komunikacijske komponente i umijeća.) KOMUNIKACIJSKA UMIJEĆA ODGOJITELJA? Komunikacijski je proces utemeljen na otvorenosti ljudi za komuniciranje.. odlučno. Odgojitelj mora imati tzv. ne ugrožavajući drugoga. te vještine prenošenja svojih ideja i osjećaja drugima. Za uspješnu vještinu komuniciranja treba dakle posjedovati vještine slušanja. komunikacijska umijeća koja su vrlo značajna u njegovu cjelovitom i profesionalnom radu. su: 1. Kroz njih će naučiti boriti se za sebe i svoje potrebe. ponašati se čvrsto.omogućuje mu druženje i igru s djecom različite dobi. To je jedna od onih velikih vrijednosti koje djetetu dajemo za cijeli život. Međusobno povjerenje – Čak i onda kada se ne slažu. Dijete ili roditelj može s lakoćom razgovarati s odgojiteljem. Komunikacija je zbivanje dvosmjernog tipa. 2. ali ne neprijateljski. stoga ga je teško kontrolirati i mjeriti. pogotovo s mlađima od njega. Izraz je velikog 129 . roditeljima i ostalima. razumijevanja poruka drugih. Jedna od osnovnih i značajnih osobina odgojitelja. koje poboljšavaju komunikaciju odgojitelja s djecom. kao i odgojitelj s njima. a jedna od osnovnih značajki komuniciranja u prostoru socijalnih interakcija jest njegova spontanost. Posebno komunikacija s djecom. cijeniti svoje sposobnosti. promatranja.

djetetu se proširuje i sposobnost izražavanja misli i osjećaja. Neophodna je moralna podrška i prijateljstvo skupine djece s kojom dijete boravi. objašnjavati). jer mu oni mogu također pružiti pomoć i utjehu. Prednost – Da bi se postiglo zajedničko razumijevanje u komunikaciju je potrebno uložiti vrijeme i trud (postavljati pitanja. 5. U komunikaciji odgojitelja i djece. 10. Komunikacija može biti vrijedna za dijete koje je doživjelo stresne događaje ukoliko ima moralnu podršku. ne kritizirati. a ne na djetetovo nespretno izražavanje. moći podnijeti jake osjećaje druge osobe. napadi bijesa. raspored sjedenja. jer dijete ima potrebu za odraslom osobom koja će mu davati podršku i savjete. prihvaćati. Razumijevanje – Međusobno razumijevanje je moguće čak i onda kada nam se riječi i izrazi ne čine jasnima. 4. pa njegov razvoj biva ovisan o pažnji i skrbi koju dobiva. Aktivno slušanje – To je tehnika prihvaćanja u kojoj se ne samo sluša nego aktivno sluša. osobu kojoj se može povjeriti i koja mu može pomoći. da je sve potpuno shvatio. Bitno je da se dijete koje je doživjelo stresne događaje pomiri sa vlastitim iskustvima. Većina komunikacije je neverbalna komunikacija. 9. 3. posebno nakon prvog slušanja. 7. Pažljivo slušanje – Kada netko govori slušatelj treba pažljivo slušati sugovornika do kraja. Malo dijete usmjereno je na obitelj i ljude koji o njemu brinu. Zajednički razgovori djece i odgojitelja moraju biti opuštajući za dijete. odgojitelj treba paziti na ton glasa. Uče komunicirati s obitelji i širom okolinom. Djeca relativno brzo ulaze u mrežu odnosa sa ljudima različite starosti. Pravo razumijevanje postiže se onda kada odgojitelj odgovara na stvarno značenje dječjih riječi. šale i smijeh. pismene. izraz lica. nedruželjubivost. uživiti se. Razvojem. suosjećaja. 6. Pitanja odraslog mogu biti zatvorenog 130 . To se odražava u govoru tijela. dječji razvoj sposobnosti komuniciranja može biti usporen. Izravnost i sažetost – Odrasli trebaju govoriti jasno koristeći "ja" poruke. 8.nepoštovanja kada odrasli razgovaraju o djetetu pred njim kao da nije prisutan. grafičke i taktilne oblike komunikacije. pogled. te da se počne odvajati od bolnih sjećanja i okretati se prema budučnosti. Dobar sugovornik nikad neće misliti. U komunikaciji s djecom važno je moći biti dobar slušatelj – biti pun razumijevanja. stoga je treba stalno prakticirati. čak onemogućen. Ne pretpostavljati unaprijed – U komunikaciji lako i često može doći do nerazumijevanja. Zbog raznih trauma. te mogućnost da nekome kaže kako se osjeća. što znači da se dekodiraju i provjeravaju informacije dobivene od djeteta tako da mu se šalje poruka o tome kako smo je čuli i razumjeli. To znači da kažu ono što misle bez okrivljavanja i optuživanja drugih. Raznovrsnost – Za uspješnu komunikaciju potrebno je upotrijebiti verbalne. pa je moguć niz anomalija i ponašanja – povlačenje u osamu. auditivne. tj. tako da je bitno da je komunikacija onog tko komunicira s djetetom ohrabljujuća za dijete. Otvorenost – Svi uključeni u komunikaciju trebaju pokušati vidjeti stvari iz sugovornikove perspektive.

koja štiti svoja prava i prava drugoga. o miru. 3. Usvajanje i njegovanje temeljnih humanih vrijednosti. pravdi i slobodi. Usmjerena pitanja nameću odgovore i treba ih izbjegavati. a nisu ni poticajna. Razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića. pitanja. Tek tada je komunikacija dvosmjerna. koja treba izbjegavati jer su odgovori kratki i nepoticajni za daljnje komuniciranje. razgovor o osjećajima. 5. pitanja zatvorenog tipa nužna su za saznavanje činjenica o nečemu. pravednosti. ali s druge strane ista pitanja omogućuju saznavanje bitnih podataka koji nas zanimaju. PODRUČJE JA – afirmacija pojedinca 131 . S druge strane. on treba potaknuti dijete da i ono postavlja pitanja. te se kao odgovorni građanin zalaže za demokratsko društvo temeljeno na jednakosti. 4. 2. Četiri razine: (aspekti) – sva četiri područja međusobno su povezana i uvjetuju se 1. jer nameću očekivane odgovore. 49. pa ih je poželjno kombinirati sa pitanjima otvorenog tipa. Zadaci: 1. potiće. o jednakosti svih ljudi. U svakom trenutku odgojitelj mora čuti dječje izjave. ne nameću poželjne odgovore.) PRAVA DJETETA? Cilj: izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava. informira i odgovara na dječja pitanja. činjenicu da ih nastojimo razumijeti. Podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina osoba. o supostajanju žive i nežive prirode. Ona pokazuju zainteresiranost i brigu za dijete. o živoj i neživoj prirodi. o pravdi. onda kada odgajatelj vidi i čuje dijete. o međuovisnosti svega i svih na Zemlji. onda kada ga ohrabljuje. Pitanja treba postavljati jedno po jedno s dovoljnom stankom da se dijete ne bi zbunilo. Osim što odgojitelj postavlja pitanja djetetu. bori se protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalaže se za mirno rješavanje sukoba.tipa. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim sličnostima i razlikama). Otvorena pitanja omogućuju izražavanje vlastitih ideja. konstatacije i potrebe. Razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina.

• vještine komuniciranja. emocionalne i druge potrebe. • upoznavanje. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja provodi se na tri razine: 1. • shvaćanje međuovisnosti svih živih bića • njegovati nadu. PODRUČJE JA I DRUGI – • upoznavanje i osvještavanje osobina drugih. • spoznaja o međusobnoj povezanosti svega na svijetu. 2. PODRUČJE MI – pripadnost zajednici • osvještavanje mira kao pretpostavke života i sklada zajednice. tj. shvaćanje i prihvaćanje PRAVILA zajedničkog života. • upoznavanje i razlikovanje ljudskih i dječjih prava. te drugog osoblja u ustanovi. povjerenje i optimističan pogled na svijet. stjecanja vještina. • zajednica koja svojim članovima osigurava određena PRAVA. djece i odgojitelja. razina – SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE – tijekom svakodnevnih situacija dijete zadovoljava svoje osnovne biološke. razvijanja stavova i poticanja socijalno prihvatljivog ponašanja. različite životne uloge. • upoznavanje i osvještavanje sebe kao pripadnika različite skupine. • upoznavanje i osvještavanje sebe u odnosu na druge. • mirno rješavanje sukoba. socijalne. 3. Te situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju kontinuirano. PODRUČJE SVIJET KAO CJELINA – • shvaćanje međuovisnosti svih ljudskih bića. 4. te razvoja pojedinca i cjelokupne zajednice.• upoznavanje i osvještavanje sebe kao osobe. ali zahtijeva i ODGOVORNOST za vlastite postupke. • uspostavljanje odnosa s drugima. 2. 132 . razina – CJELOKUPNO OZRAČJE – čine odnosi između djece. te između osoblja i roditelja. • upoznavanje i osvještavanje sličnosti i razlika među ljudima. Demokratski odnos odgojitelja s djetetom i drugim odraslima u djetetovoj sredini omogućuje spoznaju vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnog ponašanja. 3. intelektualne. razina – PLANSKI STVORENE SITUACIJE – koje se u predškolskoj ustanovi organiziraju s ciljem usvajanja elementarnih znanja.

izrabljivanja. droga. informacije. slobodu izražavanja. mučenja. zdravstvenu pomoć. slobodu druženja. kulturne aktivnosti. alkohola. • pravo na odgovarajući životni standard. • pravo na slobodno vrijeme. PRAVA SUDJELOVANJA • uključenost djece u donošenju odluka. smještaj. • aktivno sudjelovanje u životu zajednice. zabrana. • pravo na prehranu. • zaštita djece izbjeglica. djece u oružanim sukobima. dječjeg rada. prognanika. 133 . 4. slobobu misli. zanemarivanja. 3. duhana. 2. PRAVA PREŽIVLJAVANJA • pravo na život. otmice. prostitucije.-VRSTE PRAVA DJETETA1. • pravo na igru. RAZVOJNA PRAVA • pravo na obrazovanje. ZAŠTITNA PRAVA • prava na zaštitu od zlostavljanja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful