1.) DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA?

Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojemu bi se polazilo od odgojno-obrazovnih ciljeva: autonomije, samoostvarenja, upravljanja samim sobom, samokritičnosti, komunikacije, interakcije, i sl. U takvom modelu za rano obrazovanje, djeca i njihove obitelji, utkane su u kontekst vrtića. Polazi se od humanističko-razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da isti podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Osnovni organizacijski oblik za provođenje programa predškolskog odgoja je dječji vrtić. Stoga vrtićka institucionalna sredina, za razliku od obiteljske, mora biti stručno i profesionalno vođena i organizirana. Profesionalno osposobljeni odgojitelji moraju brinuti da u organiziranju života i rada u skupini djece osiguravaju uvjete za razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece. Odgojitelji postaju zajednički tim unutar skupine, oni grade zajedništvo između djece, drugih odgojitelja, roditelja i šire granice svoje zajednice. Razvijaju osjećaj pripadnosti jednom timu i vrtiću. To je zajednica u kojoj bi vladalo ozračje podrške i suradnje među djecom i odgojiteljima u čemu je uloga odgojitelja od velike važnosti. Takvo okruženje se stvara jačanjem socijalnih vještina i odnosa unutar grupnog okruženja. U modelu dječji vrtić kao dječja kuća posebno se ističe važnost odgojiteljeve osobnosti i potrebe za osnaživanjem njegove osobnosti i stjecanje povjerenja u sebe i druge u svom okruženju, posebice djecu u svojoj grupi ili okruženju. Stjecanje uzajamnog povjerenja jest temelj za razvoj odgojiteljeve osobnosti i razvoj njegove stručne kompetencije i stvaranje velikih postignuća. Važnu ulogu u izgradnji dječjeg vrtića kao djećje kuće imaju odgojitelji čiji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i neometan razvoj djeteta. Potrebno je da odgojitelj upozna djetetove sklonosti i sposobnosti kako bi ga moglo dalje poticati i razvijati. Zato je neophodno da odgojitelj uz aktivnog sudionika bude i promatrač jer je on nosilac vrijednosti i ideja, on je onaj koji neprekidno komunicira s djecom, ne toliko kao model, koliko kao prijatelj, vršnjak djeteta. Također je važno da odgojitelj bude "refleksivni praktičar", što znači da mora biti spreman istraživati i mijenjati vlastitu praksu i djelovanje u skladu s razvojem djece kao i nastojati svoje djelovanje usmjeriti u pravcu stvaranja dječjeg vrtića kao dječje kuće. Fizička organizacija prostora (organizacija materijala, poticajnog prostora i vremena za dječje aktivnosti) potiče socijalni razvoj, a bogatstvom materijala utječe se na tip vršnjačke interakcije. Prostor se smatra (pedagogija Reggio Emilije) "laboratorijem" u kojem se permanentno događaju procesi istraživanja djece i odraslih. Vrtići u Reggio Emile daju poseban značaj kreiranju prostora koji ih čini spremnijim za upoznavanje jednih s drugima. Djeca raspravljaju o svojim projektima, o čemu su razmišljala dok su radila na temi i onome što će raditi dalje.
1

Marija Montessori istiće važnost pripremljene i strukturirane okoline kao poticaja dječjeg spoznajnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Kako organizirati poticajni prostor u takvom modelu vrtića ovisi o mnoštvu čimbenika. U tom mnoštvu najvažnija je kvantiteta i kvaliteta materijalnih poticaja, raspored i način korištenja prostora, te odgojitelj, njegova vrijednosna orjentacija, znanje i akcija. Sve ovisi od toga koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, njegova psihofizičkog stanja, njegovih potreba, čuvstava i razvojnog koraka, odnosno od toga koliko je odgojitelj u stanju poštivati i uvažavati dijete, omogućiti mu slobodu u izboru aktivnosti, materijala, prostora i vršnjaka za igru i stvaralaštvo. Djetetu treba omogućiti slobodu u izboru materijala, partnera i prostora, čime dječji vrtić postaje dječjom kućom u pravom smislu te riječi, budući da djeca ondje osjećaju i obavljaju sve aktivnosti iz praktičnog života kao da su u svojoj vlastitoj kući. Organizacija fizičkog okruženja u modelu dječjeg vrtića kao dječje kuće ovisi i o kreativnosti, stručnoj i praktičnoj kompetenciji, te želji za novim i ljepšim, i ostalih djelatnika vrtića – stručnog tima. Promišljenom i fleksibilnom organizacijom omogućuje se svakom djetetu da sebe doživi u različitim odnosima s drugom djecom i njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju, te određuje skup mogućih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos djeteta prema okolini (razmještaj prostora u kojem se djeca kreću, igračke, različiti neoblikovani materijali) stvaraju uvjete za razvoj određenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju takvog modela vrtića treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora – fizičkog okruženja – razvija dječju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o različitim oblicima istraživanja i stvaranja, igranje itd. Djetetov prostor treba organizirati tako da meterijali u njemu: - pružaju autentičnu stvarnost – autentična spoznaja o prirodnim putevima - pružaju cjelovitu spoznaju autentičnog svijeta - omogućuju angažiranje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija - aktiviraju sva osjetila motoričkim iskustvom djeteta - da u komunikaciji s materijalima dijete samo određuje sadržaj, tempo, vrijeme, opseg načina učenja, čini proces učenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem - vođeno znatiželjom, dijete će postizati uspjehe u interakciji s materijalom, otkrivajući svijet mogućnosti i ograničenja, učvršćivati će pozitivnu sliku o sebi. Stalnost prostora i njegova rasporeda važni su za djetetov osjećaj sigurnosti. Međutim, to ne isključuje unošenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u objektu i oko njega. Što su djeca starija, to je poželjnije mijanjati raspored kutića ili centara aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvježio prostor u kojemu djeca borave.

2

Zato djetetu treba stvarasti situacije u kojima će moći aktivno djelovati, istraživati, otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamišljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronaći didaktičke pedagoški neoblikovane materijale za dječje djelovanje. Pri tom je važno da meterijala ima u dovoljnoj količini i da je funkcionalno raspoređen u dječjem prostoru. Takav stav odgojitelja pridonosi jačanju dječje inicijative, prirodne znatiželje, slobode izražavanja i stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te očuvanju djetetove spontanosti. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli.

3

spoznaje o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. da dijete ima posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta 3. te stalno razvija njegovo samopoštovanje. Primjena dokumenta zahtijeva sustavno praćenje i vrednovanje postignuća i promjena u pedagoškoj praksi. a također kao član obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti 2. Humanističko-razvojna koncepcija odgoja predškolske djece polazi od spoznaja i opredjeljenja: 1. različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa 3. programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece polazi od poštivanja slijedećih načela: 1. Širinom humanističkog pristupa i priznavanjem prioriteta zakonitostima i suvremenim znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta. jer se na taj način omogućuje rana spoznaja vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnih ponašanja. Humanističko-razvojna koncepcija polazi od ideje i vrijednosti demokratskih odnosa odgojitelja s djecom i drugim osobama u djetetovoj sredini. zakonskih propisa i izradu različitih stručnih upita za neposrednu pedagošku praksu. Upotrebljava se za sve čimbenike koji vode brigu o promjenama i razvoju predškolskog odgoja. ovaj dokument potiče slobodu izvršitelja programa u planiranju. idea humanizma (dijete je vrijednost po sebi) 2. 4 . da je dijete vrijednost po sebi.) OBILJEŽJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE? Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predškolskog odgoja i predstavlja stručnu podlogu za provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. Humanističko-razvojna koncepcija naglašava da su za razvoj predškolske djece bitne spoznaje da je dijete kvalitativno različito biće od odrasloga čovjeka. primjenu organizacijskih i drugih standarada. usmjeriti odgojitelja u izvođenju programa za odgoj i obrazovanje predškolske djece koji se zasniva na humanističko-razvojnoj koncepciji koju čine: 1. a posebice na kreatore i realizatore programa obrazovanja djelatnika u predškolskom odgoju. Cilj mu je. demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao nositelji programa. te da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekovog životnog razvoja u kojemu se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obolježja. kao što mu naslov govori. koja se prihvaća u svojoj osobnosti.2. spoznaje o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja djeteta predškolske dobi 3. pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija 2. da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. te fizičke i psihičke mogućnosti.

kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj. kao i pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji. izborom i rasporedom igračaka i materijala za igru. igrajuće se istražuje. U odgoju bitnu ulogu imaju motivacija odgojitelja i drugih odraslih koji komuniciraju s djecom. mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe. Važno je da dijete u oblicima izvanobiteljskog odgoja i života ima mogućnosti za uspješno uspostavljane emocionalnih i socijalnih veza. istraživalačko-spoznajne. Usmjeravanje predškolskog odgoja mora podupirati: . umjetničko promatranje. stoga dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju biti mjesta za igru djece. poticajnoj okolini. omogućavanjem i motiviranjem različitih aktivnosti prilagođenih stupnju razvoja i interesa djeteta. 5 . Oblikovanjem poticajne materijalne sredine. te sudjelovanje roditelja u životu i aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja (suradnju s roditeljima) . raznovrsne igre. može bogatiti i strukturirati njihovo iskustvo o sebi i svijetu. U takvoj interakciji dijete može razvijati različite vrste djelatnosti kao što su: životno-praktične i radne. Na takve se načine.potrebu što većeg povezivanja obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja. izražavanja i stvaranja. Za odgojitelja je važno i stručno znanje. Igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. aktivnosti s kretanjem. Igra je aktivnost po izboru djeteta koju ono prilagođava svojim potrebama i mogućnostima. pa na taj način u igri razvija intelektualne i druge mogućnosti.Razvoj u to doba određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi. eksperimentira s različitim materijalima. što uvelike ovisi o aktivnostima samog djeteta te upućuje na značaj predškolskog odgoja u odnosu na odgoj u kasnijoj dobi.otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja kojim se svakom djetetu moraju osigurati povoljni uvjeti za razvoj već nakon prve godine života. omogućava djetetu stjecanje određenog iskustva. zamišlja i kombinira ono što je doživjelo. Dijete.

Uz te vremenske uporišne točke odgojitelji trebaju imati sluha za njihove individualne ritmove. i da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo.3. pa će za potrebe neke djece pomicati vremensko obavljanje nekih aktivnosti. spavanje. kada se pripremaju za odmor. Odgoj predškolske dijece zasniva se na humanističko – razvojnoj koncepciji koju čine ideja humanizma. spoznaja o specifičnim zakonitostima i osobinama razvoja djeteta predškolske dobi i spoznaja o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. da se roditelj i odgojitelj pozitivno ocjenjuju. Važnu ulogu ima i roditelj. Dijete bi trebelo prvo dobro upoznati odgojitelja i novu okolinu prije nego što počne kontuirano dolaziti u tu sredinu. Roditelj trebe biti prisutan u odgojnoj skupini iz više razloga: roditelj je djetetu osoba od povjerenja. 1. te stalno razvija njegov pozitivni identitet. da dijete ima i posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta. a pogotovo na novu izvanobiteljsku sredinu. NAČELO – Dijete ima ograničene mogućnosti prilegođavanja na promjene okoline. Polazišta humanističke koncepcije da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća po svojoj osobnosti. kada se igraju. interesima i sposobnostima djeteta predškolske dobi. potrebama. planiraju i provode u skladu s razvojnim karakteristikama. NAČELO – Treba poštivati stalan zajednički ritam aktivnosti i odmora djece uz primjereno poštivanje individualnog ritma. Ne preporučuje se odlazak bez roditelja na duži boravak do 4. 6 . da postoji vrijeme kada djeca dolaze u ustanovu. Teškoće u prvim danima imat će senzibilna djeca i ona koja imaju negativna iskustva sa odvajanjem od roditelja.) TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAĆE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Programske zadaće za rad s djecom predškolske dobi se određuju. 2. 3. To znači da bi raspored dnevnih aktivnosti u programu trebao imati uporišne točke za vođenje pojedinih aktivnosti s djecom. tj. NAČELO – Za izgrađivanje slike o djetetu u skladu s izloženom humanističkom razvojnom koncepcijom potrebno je imati u vidu da su sve socio-emocionalne potrebe djeteta jednakog značenja i njihovo je zadovoljavanje preduvjet i spoznajnog i tjelesnog razvoja. Stvarati socio-emocionalnu vezu u programu s djetetom i ne forsirati dijete npr. na jedenje. godine života djeteta. kada pospremaju igračke koje su upotrebljavali. igranje dok dijete ne stekne povjerenje u nas.

7 . Ovaj pristup nam govori da trebamo dobro poznavati razvojne osobine određene dobi. Nemaju sva djeca iste potrebe u isto vrijeme.NAČELO – Djelatnici s predškolskom praksom trebaju imati na umu da se određeni sklop razvojnih mogućnosti može poticati kod djece samo ako su ti poticaji usklađeni sa specifičnim zakonitostima razvoja. NAČELO – Dijete treba štititi od djelovanja koja mogu izazvati trajniji strah. 12. likovni. S roditeljima treba surađivati zato što su roditelji i institucija primarnog mjesta djetetova življenja. ostvarivati i samoprocjenjivati zadaće odgojitelja. NAČELO – Odgojitelj treba osigurati uvjete i dalje poticati spontana i stvaralačka ponašanja uvažavanjem.NAČELO – Odgojitelj i drugi stručnjaci trebali bi utvrđivati. a budući da se odgoj ostvaruje kroz interakciju. NAČELO – Partnersrvo s roditeljima u odgoju djece – kvaliteta odnosa između roditelja i djece primarna je u odnosu. 8. 9. obiteljske aktivnosti. glazbe. NAČELO – Individualni pristup djetetu znači promatrati dijete. omogućavati djeci kontakt s djecom druge dobi. Često nismo svjesni utjecaja sebe na druge. posramljenost. putem organizacije prostora. društvenih i stolnih igara. svojim pozitivnim stavom. higijene u kupaonici. . . aktivnosti se trebaju raditi u malim skupinama. djecu međusobno treba procjenjivati. dati prednost njegovoj inicijativi. NAČELO – Odgoj je sustvaralački međuljudski odnos između odraslog. Svi trebaju biti jednako zastupljeni i trebaju se koristiti i ostale prostorije. 5. pijesak i vodu. dugo mirovanje.4. . otkrivati što izaziva njegovu znatiželju. 10. tjeskobu. NAČELO – Cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi šalje djetetu važne implicitne poruke o njemu samom i o drugima. 6. 11. biti zainteresiran za njegove potrebe. Dječja kreativnost se pojavljuje tamo gdje postoji pozitivna emocionalna klima i tamo gdje je odgojitelj kreativan. prirode.NAČELO – Svi koji provode predškolski program trebaju primjenjivati fleksibilnu i elastičnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. pretjerani osjećaj odgovornosti za uspjeh aktivnosti u kojima sudjeluje i dr. građenja. poticati dječja pitanja. dosadu. Dijete vrtićke dobi treba imati kutić za početno čitanje i pisanje. onda i odnose između nas i djece. pa odgojitelj cijelim svojim bićem utječe na dijete. Roditelji bi se trebali s odgojiteljem dopunjavati u odgoju i međusobno se uvažavati. 7. Do kreativnih ponašanja dolazi i kroz komunikaciju i interakciju djece.

a to su polaženje i zadovoljavanje potreba djeteta. polazeći od temeljnih programskih zadaća. svih područja i pojedinačnih područja razvoja). 8 .Ukratko – osnovna uloga odgojitelja je pozitivna stimulacija cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta kao individuuma. te zadovoljavanje potreba roditelja. te poboljšanje kvalitete njegova života. poticanje razvoja (cjelovitog.

dopunjavanje obiteljskog odgoja. Jednostavno su se najmanje uvažavale potrebe samog djeteta. a mora polaziti od općih postavki odgoja individualiteta. te na sporiji proces formiranja statusnog identiteta dječjeg vrtića i djelatnosti u cjelini. Iako je programska osnova za rad bila osigurana stručno osposobljavanim kadrovima. planiranju. prevladavanje jednog programskog oblika rada i loša opremljenost igračkama i drugim materijalom. Dosadašnji razvoj predškolskoga odgoja porogramski je bio usmjeren prema razvoju cjelodnevnog primarnog programa.pomoći roditeljima na brizi za sigurnost i odgoj djeteta. Suvremeno koncipiran odgojno-obrazovni sustav temelji se na razvojnom i integracijskom pristupu. oblicima stručnog usavršavanja i doškolovavanja kao i ostvarivanjem interdisciplinarnog pristupa timskom djelovanju raznih profila stručnjaka za rad s predškolskom djecom u vrtiću. prevelike radne organizacije. ako ga na pravilan način uvažavamo. na smanjenu mogućnost aktivnijeg sudjelovanja stručnih suradnika u neposrednom radu s djecom. bit takvog pristupa je u ostvarivanju funkcija: . te osposobljavanje pojedinca za određeni stupanj vlastitog razvoja u cjelini. roditeljima.) RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU. praćenju i vrednovanju odgojno obrazovnog procesa kao specifičnog integracijskog dijela odgojno-obrazovnog sustava. To je nadalje utjecalo na teže uspostavljanje suradničkih odnosa odgojitelja s djecom i njihovim roditeljima. programitranju. 9 . mogućnostima. premda su dio njegovih prava na pravilan i neometan razvoj. Posljedice takvog pristupa su bile velike: prevelik broj djece u odgojnoj skupini.4. . PRAĆENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEČJEM VRTIĆU? Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih djelatnika odgojnoobrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu. sposobnostima. odgojiteljima. njegovog pristupa u planiranju. U odgojno-obrazovnom procesu treba omogućiti svakom djetetu najpogodniji program koji bi bio čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem u cjelini. osnovna funkcija vrtića bila je socijalno-zaštitna. te kao socijalni zaštitni oblik bio primjeren potrebama zaposlenog roditelja. Takav pristup. na izražajnije poboljevanje djece. praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću. naglašava se potreba jasnijeg određenja djelatnosti predškolskog odgoja. Prema tome. može činiti osnovu kvalitetnog življenja pojedinca u njegovu okruženju. a zdravstvena i odgojnoobrazovna su bile pod utjecajem tadašnjih gospodarskih mjera.osiguravanje uvjeta za optimalan djetetov razvoj. čiji interes obuhvaća razvoj pojedinca u skladu s osobnim potrebama. PROGRAMIRANJU. .

socio-emocionalno. spoznajno. kao i za stvaranje kraćih programa više usmjerenih na poticanje nekih razvojnih mogućnosti. takva slika djetetovih potreba i mogućnosti jednako je važna za programiranje. u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja ima cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa mora mu se osigurati pravo autonomnosti. programiranja. Na taj način se predškolski odgoj može razvijati kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sustava. spoznajni i tjelesni razvoj. Programi moraju biti primjereniji dječjim potrebama.dobna primjerenost odnosi se na znanje o tipičnom razvoju djeteta određene dobi i predstavlja okvir pomoću kojega odgojitelj priprema okružje . unapređuju socijalni. ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih. skrb. 10 . te za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece. njihovih mogućnosti. praćenju i vrednovanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. kontinuiranih oblika odgoja. interese i razvojne razine svakog pojedinog djeteta. a ujedno i načinu planiranja. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa treba se uvažavati djetetova dob. a u provođenju planiranja. programiranja. Razvojno primjereni kurikulum mora odgovarati dobnom rasponu unutar skupine i primjenjuje se s obzirom na različite potrebe. samostalnosti i slobode u odnosu na ostale dijelove odgojno obrazovnog sustava. Kvalitetni predškolski programi osiguravaju okružje koje daje sigurnost.individualna primjerenost odnosi se na jedinstvenost i specifičnost svakog djeteta kao osobe Znanja o karakteristikama razvoja djece odgojitelj koristi da bi osigurao materijale i aktivnosti primjerene određenoj dobnoj skupini.Uz sav taj humanistički pristup odgoju. a istodobno odgovaraju potrebama obitelji. . ali koji ipak utječu na razvoj djeteta u cjelini. Drugim riječima. Isto tako je važno da stručni kolektiv. Razvojna primjerenost ima dvije dimenzije – dobnu i individualnu. S obzirom na cjelovitost razvoja. a istodobno treba trajno usklađivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa. govorno. --------------------------------------------------------------------------------------S obzirom na dosadašnje spoznaje o tome kako djeca uče neprimjereno je učenje na način školske nastave. specifičnosti njegove razvojne mogućnosti i pojedinačne djetetove potrebe. Takav program skrbi za sva područja djetetovog razvoja – tjelesno. kojim se mogu i trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. emocionalni. programiranju. treba poticati slobodu izvršitelja programa u planiranju. interesa i iskustava. u prvom redu odgojitelj.

Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokuša ponovo ili da pronađe druge mogućnosti. interakcije s drugom djecom i odraslima. čime. posebni doprinosi pojedinog djeteta). jer je dijete cjelovita osoba i ma koliko neke osobine bile razvijene (preme standardima za dob). dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti. a dodaju se spontani poticaji za spontano nastale aktivnosti djece. Odrasli reagira brzo i izravno na dječje potrebe. konkretizacija u orjentacijskom (tromjesečnom) planu – sklopovi aktivnosti (teme). socio-emocionalni razvoj. a u odnosu na postavljene zadaće.Aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja utječe i na druge dimenzije. i sl. organizacijskim i drugim uvjetima. . definira se način realizacije aktivnosti (gdje.dnevni plan – samo je nadopuna tjednog. Startegije planiranje i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću su: . planirani poticaji navode se unaprijed. želje i poruke te prilagođava svoje odgovore različitim stilovima i sposobnostima djece. Vrednovanje ostvarivanja plana i programa (tromjesečni plan i program). usmjeravanjem pažnje. 11 . .kratkoročno planiranje – tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (što) prema sklopovima aktivnosti iz orjentacijskog plana. komunikacija).dugoročno planiranje – tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednička bitna zadaća. Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponašanju u ravnoteži sa svješću odraslih o individualnim razlikama među djecom. navode se posljedice promjena u materijalnim. Odrasli omogućuju djetetu uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške. poticajima za određenu aktivnost ili sklop aktivnosti.). spoznaja. Odgojitelj treba biti spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobičajene interese i sposobnosti koje prelaze uobičajene okvire prosječnog razvoja. poticajnim pitanjima. Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom prostoru. Osnovni organizacijski oblik provođenja programa je dječji vrtić. Primjereno planiranje programa temelji se na odgojiteljevu opažanju i praćenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta. te razvojne zadaće (po područjima: motorika. Odgojitelj priprema okružje u kojem će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem raznovrsnim materijalima. osvrće se na ostvarene aktivnosti i sadržaje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni. kako). Djeca uče na pogreškama. nude mogućnost izbora sudjelovanja u manjoj grupi ili samostalnu aktivnost. projekti. uvijek poticati daljnji razvoj osobina. specifičnosti u ponašanju djece. komentira se brojno stanje skupine. U biti. navode se rezultati suradnje sa roditeljima. U razvojno primjerenim programima odrasli osigurava raznolikost materijala i aktivnosti. Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mašte. procjenjuju se postignuća djece. Važno je osigurati djetetu osjećaj uspjeha.

Važno je imati cjelovit uvid u djetetove specifičnosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omogućiti najpogodniji program odgoja i obrazovanja čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem. Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoći mu da samostalno gradi i stječe znanje.

12

5.) POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA ŽIVOTA U DJEČJEM VRTIĆU?
Potreba je stanje organizma ili socijalna situacija izazvana određenom neravnotežom, nedostatkom, koje pojedinac može, ali i ne mora biti svjestan. Potreba odražava manjak ili višak nečega što bi, da postoji u odgovarajućoj količini, pridonijelo dobru stanju organizma. Potrebe su pokretači našeg ponašanja, a želja ne mora biti identična s objektivnom potrebom. Osnovne (temeljne, opće) ljudske potrebe tipične su za sve pojedince neovisno o dobi, spolu i drugim obilježjima. To su primarne (osnovne) biološke i socijalne potrebe. Sekundarne potrebe su stečene i individualno različite, a predstavljaju interese, stavove i navike pojedinca. Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi određeni nedostatak, odnosno ima potrebe koje ne može zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba – stručnjaka za pojedino područje rada s djecom koja imaju teškoće u ponašanju, prilagodbi, tjelesnom funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izražavati kao potencijalne, prolazne ili trajne. Postoji nekoliko podjela potreba. Najopćenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser, predstavnici humanističke psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su: - fiziološke potrebe, - potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, - potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, te - potrebe za samoaktualizacijom. On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada određeni red. Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba: - potreba za preživljavanjem, - potreba za pripadanjem, - potreba za moći, PSIHIČKE - potreba za slobodom i POTREBE - potreba za zabavom. Osnovna uloga predškolskog odgoja je de pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Za odgoj predškolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete različito biće od odraslog čovjeka i da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekova razvoja gdje se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obilježja, fizičke i psihičke mogućnosti.
13

Za što bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je važna mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i njegova slika o tome što dijete može traje tijekom predškolskog perioda. Slika djetetovih mogućnosti i potreba važna je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Predškolsko dijete ima slijedeće osnovne potrebe: 1. osnovne tjelesne potrebe, čuvanje života i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u prirodi, . . .) 2. potreba za sigurnošću, nježnošću, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće 3. potreba za raznolikom stimulacijom koju omogućuje doživljajima i predmetima, bogata i promjenjiva okolina 4. potreba uzajamne komunikacije (koju omogućuje osjetljivost i aktivan odnos odraslig prema djetetu). Uvažavajući cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se izvanobiteljskom obliku predškolskog odgoja prigodom rješavanja određenih pitanja primjenjuju načela: - da je uvažavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini - socio-emocionalne potrebe su istog značenja kao i tjelesne, te je njihovo zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto. Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se može krenuti od toga da je već mala beba motivirana na neko ponašanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe. U početku su to one uglavnom za preživljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju, sigurnošću, zabavom, slobodom i moći. Djeca neprestano uče i usvajaju ponašanja koja ih vode do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjećamo, a tako i male bebe i dijete, jaku bol, a kada je zadovoljena osjećamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete uči. Najbitnije su fiziološke potrebe, a po Maslowljevoj teoriji, njihovo zadovoljenje je uvjet zadovoljavanja viših razina potreba: potreba za sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju, samopoštovanjem, poštovanjem, samoaktualizacijom. Važno je da su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Maslow nalazi čvrstu vezu između zadovoljenja potreba s razvojem nekih, čak brojnih, crta karaktera. Maslow nadalje smatra, kada je riječ o zadovoljenju potreba u djece, kako se susrećemo s teorijom po kojoj su crte karaktera naučene. Zadovoljenje potrebe za pripadanjem, ljubavlju i poštovanjem dovodi do razvoja svojstva kao što su emocionalna toplina, samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost.

14

i samim time i vrijeme neometane dječje igre). klizno vrijeme obroka s obzirom na dolazak u vrtić i potrebu djeteta. a potom razvojnih (osnova humanističkog pristupa). fleksibilne organizacije vremena i aktivnosti. a koje su gotovo istog značenja kao i tjelesne potrebe. odmorom i kretanjem) kao preduvjet za zadovoljavanje socioemocionalnih. Stoga. omogućavanje djetetu lijeganje i ustajanje kada je to njegova potreba.U zadovoljenju potreba bitni su materijalno-organizacijski uvjeti koji osiguravaju preduvjete za zadovoljenje potreba. bez obzira na druge. te podrazumijeva kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. Organizacija uvjeta života u vrtiću ponajprije mora omogućiti zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta. a istodobno omogućava ostvarivanje pismenosti. korištenje u nove svrhe i da po želji djece postaju mjesto za igru i istraživanje). za djecu uvijek nove. 15 . -higijenskih uvjeta. -zaštite od nepovoljnih utjecaja okoline kao što su povrede. njegovom fleksibilnom korištenju na razini vrtića i odgojne skupine (dostupnost sanitarnog čvora. mogućnost preoblikovanja prostora. -omogućavanje i poticanje motoričke aktivnosti u skladu sa spontanim potrebama djeteta. Organizacija života i rada u vrtiću zahtijeva stalan zajednički dnevni ritam aktivnosti i odmora djece. zadovoljavanje djetetovaih potreba. a ipak predvidive okoline koja podržava i razvija spontano izražavanje djetetovih stvaralačkih mogućnosti. stvaranje složene. spoznajnih i drugih potreba djeteta. organizaciju i oblikovanje prostora u kojem dijete živi. garderobnog prostora. važna okosnica programskog usmjerenja je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života. Cjelokupni odgojno-obrazovni program osmišljen je s ciljem pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja ponajprije djetetovih tjelesnih potreba (za jelom. što dulji boravak djece izvan zatvorenog prostora. stvaranje složene i stimulativne sredine. organizacija i oblikovanje prostora. stimulativne. uz poštivanje: -individualnog ritma (npr. buka.

odgoj). Na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki. 8. polutvrde i dobro konstruirane igračke da ih dijete može vidjeti. ovisno o razvoju neuroloških struktura (mozak. prilagodljivije. 4.6. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 . fleksibilan i odvija se u socijalnom kontekstu. Dječji razvoj je dinamičan. ovalnih oblika s nacrtanim nosom i očima 30 cm od dječjih očiju.5 mjeseci treba u udaljenosti od djetetovih očiju oko 20 cm povremeno postaviti ogledalo. . genetski) i okolinski utjecaji (učenje. udarati.6 tjedana.6 tjedana: . od rođenja do polaska u školu: 1. 7. Svaki razvoj mora imati svoje kriterije i uvjete koji pokazuju put ka pravilnom razvoju djeteta.Socijalna stimulacija – stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci. 1.4 godine.Vizualna stimulacija – na desnom rubu dječjeg vidnog polja treba postaviti 80% vremena mobil od jakih kontrastnih boja. društvenije. 10. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . 6. 2.14 mjeseci. živci).6 godina. te pokušati kasnije kada djete bude zrelije. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . 5.dirati ili baratati s njima. u ovom smislu psihološkog razvoja.5 godina. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . 9. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca. razvoju i zbivanju. odnosno svega onoga što vidno uvjetuje i predočava pravilne psihološke procese i osobine u njihovom nastanku. U razdoblju od 6 tjedana do 3. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . godine života. sposobnije. najvišeg dostignuća nekog segmenta razvoja. spretnije.) KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA PERDŠKOLSKOG DJETETA? (psihofizičke osobine djeteta od 1. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 .3 godine. itd. To se odnosi na psihološki razvoj djeteta u razdoblju od rođenja do 6. odnosno do polaska u školu.uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . Razvoj je slijed promjena u osobinama. 3.8 mjeseci. godine života) Da bi se pratio razvoj djeteta treba polaziti od samih početaka i da bi se došlo do nekakve optimale. sposobnostima i ponašanju djeteta poradi kojih se ono mijenja te postaje sve veće. što je domena područja praćena razvoja djece predškolske dobi. 16 . ako dijete negativno ili uznemireno reagira na to treba pričekati. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta mogu se podijeliti prema dobi djece. do 6.18 i 18 .24 mjeseca. Važno je pavremeno mijenjati njihove oblike i boje. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 .

zadovoljavanje djetetove potrebe. zadovoljavanjem njegove trenutne potrebe. postupcima – prihvačanjem bilo koje dječje inicijative uz reagiranje govorom ili igračkom. treba pratiti govorom.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. slaganje tornja). .8 mjeseci: . uspostavljanje veze na pogled.Ne požurivati motoričke vještine – dijete se ne smije postavljati u nove položaje. organiziranja jednostavnih igara (ku-kuc. glasanje (reagiranje glasom. Uvjeti psihološkog razvija djeteta od 5 . dodir. bez pomoći odraslog. a kaka počne puzati ta površima treba biti veća. tepanjem. ostavljanjem djeteta kada je umireno i zadovoljno. .Gotovo isti uvjeti i interakcije kao i u razdoblju od 3 mjeseca. smješak. čak ni kada se pokaže javljanje tih novih pokreta. ali ne baš uvijek reagirati na zahtjev za interakcijom 5.Omogućiti djetetu bogat socijalni život. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . . . govora i razgovora. čitanja sasvim kratkih priča. odnosno verbalizacijom svake radnje.14 mjeseci: . uspostavljanje veze na pogled. reagiranje i dolazak na plač i ostale ″pozive″.Obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom. tepanje. 3.Svaku aktivnost odgojitelja i djeteta. te ono vježba i eksperimentira s novim aktivnostima. .Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom te ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno – reagiranje na dječju inicijativu. ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno. te uz osiguranje baratanja ili diranja igračaka u krevetu. uz uzimanje djeteta u ruke. govorom. ali uz više igranja. 4.Osigurati prostor i odjeću koja ga ne sputava . smiješak. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci: . postupcima – reagiranjem na pozive djeteta. jer dijete samo mora odlučiti kada je spremno za zauzimanje novog položaja. dodirom). 17 . naročito zajedničku. traženje i dobivanje pažnje odraslog. 2. .Omogućiti djetetu započinjanje interakcije.Na primjer. te reagiranje na zahtjev odraslog.Osigurati adekvatne igračke – djetetu se daju takve igračke kojima može samo baratati. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca: .čim se dijete može okrenuti s leđa na bok treba mu osigurati površinu za igranje.

nego mu omogućiti isprobavanje granica do kojih može samostalno doći u svakodnevnim aktivnostima. upotrebljavati riječi koje dijete razumije. jednostavnim i dosljednim postupkom prekidati. korištenje prijelaznog objekta. ali ih proširivati novim rječnikom. ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – omogućiti djetetu istraživanje prostora s bezopasnim i zanimljivim stvarima iz svakodnevne upotrebe. ne pretrpavati okolinu. izražavanje. hranjenja ili mijenjanja pelena. a dječju radoznalost preusmjeriti na bezopasnu aktivnost. postupno produžavanje boravka u jaslicama.3 godine: . odrasli treba prihvatiti komunikaciju. . . 7.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – stvarati uvjete za samostalnu aktivnost. punjenje i pražnjenje. da je samostalno u toj aktivnosti i da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odgojitelja ili drugog odraslog. .. Jezik mora biti jednostavan. U toj fazi ne smijemo posramljivati dijete. . Potrebno je da je dijete aktivno. Treba postaviti jasne i ralistične granice što se smije. te povremeno mijenjati materijale i igračke. Važna je optimalna količina novih doživljaja. željom za utjehom ili nekim komentarom. pojava. boravak roditelja u jaslicama. Kada dijete dođe s pitanjem. sastavljanje. a što ne smije. U toj je fazi važno uočavanje i uvažavanje dječje inicijative. životinja.24 mjeseca: . predmete. . Umjesto upozorenja i zabrana učiti dijete kako može bezopasno obaviti željenu aktivnost pomoću demonstriranja jednostavnih radnji. Ponašanja opasna za dijete i druge treba jasnim. jer je tada odgojitelj potpuno posvećen djetetovim akcijama i reakcijama. te koje proizvode zanimljive zvukove i posljedice za dijete koje se njime bavi.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućiti djetetu razvijanje osjećaja vlastite sposobnosti. 18 .18 i od 18 . dostupnost jednostavnih i bezopasnih stvari i igračaka koje omogućuju isprobavanje.Olakšavanje odvajanja od roditelja – omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja.Govor odraslih – svaka zajednička aktivnost djeteta i odraslog treba biti popračena govorom. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 .Poticanje simboličke igre – odnosno igre u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi. rastavljanje.Recipročno služenje igračkama – nakon intenzivne interakcije s odgojiteljem dijete se stavlja u prostor s adekvatnim igračkama 6. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . eksperimentiranje.Potrebne su intenzivne interakcije između djeteta i odgojitelja – najbolji trenuci za intenzivan odnos s djetetom su: za vrijeme kupanja.

ozljede ili neuspjeh. . . te podržavati radoznalost koja se u ovoj dobi naročito izražava u postavljanju pitanja "Zašto?". ali treba biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar. . omogućavati uporabu govora u pričanju i prepričavanju doživljaja. a ne unutarnjim potkrepljenjima. Uvjeti psiholiškog razvoja djeteta od 3 . ali i poticanje upotrebom govora.Osiguravanje razvoja kontrole i izražavanje emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djeteta. 19 . u ovoj fazi odgojiteljevo obraćanje djetetu treba biti dulje i složenije. odnosno na ulogu u igri. te je potrebno stjecanje iskustva kroz sve senzorne puteve. Sredstva za igru trebaju biti takva da djecu asociraju na radnje odraslih. Omogućavanje doživljaja uspjeha iz rezultata aktivnosti. odnosno poštivati inicijativu djeteta. .Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh.4 godine: . gdje odgojitelj treba biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija. odgojitelj mora biti model prihvatljivog ponašanja i izražavanja svih emocija. treba se koncentrirati na ono što dijete smatra važnim. a ne iz usporedbe s drugom djecom. pri tome se mora paziti da mu pohvale ne postanu važnije od rezultata.Poticanje simboličke igre – neophodno je da igri odgojitelja pred djecom prethodi zajedničko iskustvo djece o radu i aktivnosti odraslih. potporu ili pažnju ako je traži.Poticanje simboličke igre – neophodno je da se odgojitelj pred djecom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima djeca već imaju iskustva.Omogućavanje intelektualnog razvoja – važno je "mišljenje ruku". odgojitelj ne mora biti stalno u interakciji s djetetom. . .Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti – osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svojeg djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost.Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djece.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućavanje doživljajauspjeha u aktivnostima.Osigurati blizinu odraslog – kako bi se spriječile neugodne posljedice istraživanja. . 8. .Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje djeteta .Govor odraslih – važno je da odgojitelj pokuša razumjeti što nam dijete želi reći. jer se na taj način stvara ovisnost motivacije o vanjskim..

uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju na dječja pitanja. za pravljenje hrpica.5 godina: . . kamenčići. . nestereotipne uloge u igri uz veliko bogatstvo materijala za igru. treba umanjiti važnost pohvale. kako bi drukčije. . . jako je važno da se točno odrede granice između zbilje i mašte te da dijete ne izgubi pojam o toj granici.Osiguravanje razvoja inicijative – davanje slobode za istraživanje i eksperimentiranje. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . . razdvajanje. Odgojitelj treba nastojati što više naglasiti vrstu uspjeha. 20 . tj. naročito kod djevojčica. čepovi. spajanje. bez unutarnjeg pravog doživljaja. pločice nejednake veličine za slaganje po redosljedu. kako se osjećaju i da pokušaju analizirati zašto se tako osjećaju (uz pomoć odgojitelja koji im pitanjima razjašnjava unutarnje doživljaje). . .Koristiti socijalne igre kod postavljanja granica neprihvatljivog ponašanja – i objašnjenja razloga za to na djetetu prihvatljiv način. . susreti i dr. plodovi. . doživljaj uspjeha dijete može imati onda ako uvidi da je nešto postiglo svojim zalaganjem. slaganje.Osiguravanje razvoja kontrole emocija – omogućiti da izraze i prepoznaju svoje emocije. . krugovi. redanje (pojmova broja i količina). itd. omogućavanje aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza). što bi bilo kad bi.Omogućavanje intelektualnog razvoja. bez tuđe pomoći.Omogućiti aktivnu upotrebu govora – ne samo u pasivnom slušanju. odnosa).Poticanje maštovitosti i kreativnosti u izmišljanju – davanje ideja za variranje. da verbalno izraze što osjećaju. odnosno stvaranje perciptivnih predodžbi kroz sve senzorne kanale – za to je potrebna primjena konkretnog materijala. . doživljaj uspjeha dijete postiže i iz pohvale odraslog. . omogućiti raznolike i nove. traženjem da zamisle kako bi još.Kontrola impulzivnosti i razvijanje refleksivnosti – stvaranje navike kod djece da razmisle prije nego što odgovore. . baratanje predmeta za stvaranje pojmova (količine. . igranje materijalom: zrnca. .9. jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo vanjskim pohvalama. promatranje. tj. stavljanje u skupove.Omogućavanje osjećaja vlastite efikasnosti (kompetentnosti) – djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima.). štapići. razvijati kod djeteta "unutarnji" osjećaj uspjeha. boji. nego i u aktivnom pričanju i prepričavanju.Poticanje simboličke igre – omogučiti djeci uočavanje raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnim situacijama (posjete.

oblačenju i svlačenju. osnove gramatičke srukture i sl. ali još uvijek vole prisutnost odrasle osobe. pojava empatije i simpatije je dominantna.omogućiti i poticati djecu na suradnju s drugom djecom.omogućiti društvene i sportske igre sa što većim brojem djece ili odraslih. psovanje. ruganje). prisutna je i dalje igra uloga.6 godina: Kod djece te dobi znatno je vidljiv pomak u svim aspektima optimalnog psihološkog razvoja . pružiti im materijale za konstrukciju. ruku. .djeca izražavaju emocije na socijalno prihvatljiv način. hvalisanje. djeca su sve više samostalnija u obavljanju nekih životnih radnji (pranju zuba. uzimanju zaštitničkog odnosa prema mlađima. te treba: .10. gdje bolji i dominantniji preuzima inicijativu. lica. apstraktnih pojmova. 21 . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . na stvaranje prijateljstva.poticanje djetetovog govora je vrlo važno jer već koriste sve vrste rečenica. . ali vrlo često ljutnjom reagiraju kada im se ometaju planovi i kada im se ne priznaje njihova inicijativa (podsmjehivanje. spremanju na spavanje). poticati stvaralačku igru u kojoj se često igračke koriste na novi način. .

Postupci odgojitelja u skaldu s intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji. kada zna pravilno. To znači da pored uobičajene tjelesne njege. istraživanjem. U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija prilagodi djetetu. Sve je više male djece koju roditelji povjeravaju dječjim jaslicama i to u dobi od navršane prve do navršene treće godine života. Temelj procesa njege. peta. Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja potreban je određeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije. Izbor aktivnosti. Četvrta. Treća je cjelina njege i hranjenja djeteta. 22 . kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama. jaslice preuzimaju i obvezu pružanja poticaja za razvoj dječjih potencijala.7. uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna – odgojitelj stalno bira svoju ulogu i koja će to biti. Razvoj govornog izraza djece ovisit će o uspješno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provođenju neverbalne i verbalne komunikacije između odgojitelja i djeteta. Odgojitelj pomoću protokola može procijeniti svoje postupke. organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna pravilno postupati s djecom. da se svako dijete koje se u njima nalazi potvrđuje kao ljudsko biće u pogodnoj atmosferi sigurnosti i emotivne povezanosti s odraslom osobom. ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA? Dječje jaslice su jedna od prvih dječjih potencijalnih sredina. da zadovoljava svoju potrebu za djelovanjem. Izrađen je protokol koji predstavlja hipotezu – on odgojitelju može biti model kako treba postupati. Djeca bi u jaslicama trebala imati prilike i mogućnosti naći sve ono što im je potrebno da rastu psihofizički i oblikuju se u socijalnom i humanom pogledu. To je šest postupaka u kojima je naglasak na ublažavanju rastanka djeteta od roditelja. uvažavajući njihovu dob i situaciju. Protokol je podijeljen u sedam cjelina. šesta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajedničke aktivnosti djece i odgojitelja. prvim načinima istraživanja u društvu druge djece koja će svakom pojedincu biti i dobro došli poticaj. Pasivnost djeteta je najkarakterističniji znak odgojiteljeve neuspješnosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim životnim situacijama).) NEODVOJIVOST NJEGE. Jaslice bi trebale biti "produžena ruka" majke i oca. Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. dakle u vrijeme kada je intenzitet rasta i razvoja vrlo izrazit. a ne dijete njoj. To je najbolje razrađena cjelina jer čini osnovu odgojnog rada – odgoj s djecom. a dijete ovladalo nekim temeljnim sposobnostima značajnim za kasniji život i djelovanje u ljudskoj zajednici. odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih podtupaka odgojitelja. trebali bi omogućiti djeci veću slobodu u izboru aktivnosti. artikulirati svoje postupke.

u jaslicama će biti kreativna djeca. djeca koja brzo uče i vesele se samostalnim pokušajima. U takvom jasličkom okruženju djeca će se slobodno kretati i istraživati. poticati ih na interakciju. Simbolička igra javlja se pri kraju senzomotoričkog razdoblja. Činjenica je da je dijete najvažnije u odgojnoobrazovnom procesu. najčešće imitira. njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (biološke i one za sigurnošću). U jaslicama. samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva određenu i raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti. u ovoj aktivnosti. U mlađim grupama to su uglavnom neverbalne akcije djeteta upućene odgojitelju. da je svako dijete različito. Odgoj i njegu djece u jaslicama nije moguće promatrati bez odgoja i njege djece u obiteljskom domu. i u ovoj dječjoj dobi. Prve manifestacije simboličke igre najčešće su događaji neposrednog djetetovog iskustva. nedostatak poticaja.Za razvoj govora odlučujuću ulogu ima odrasla osoba – odgojitelj. prerađuje. komunikacije s odraslom osobom može se očitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u verbalnu komunikaciju. ali im istodobno i omogućivati osamu. Komunikaciju u mlađim i srednjim jasličkim grupama uglavnom uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraćaju njemu. te svi moraju surađivati. uredno i primamljivo djeci koja su u središtu cjelovitog pristupa. vježbati će svoje sposobnosti i vještine. odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta. ali su sva jednako vrijedna. rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. 23 . Okružje će povezivati djecu. Vrijednost simboličke igre je i u tome što dijete samo organizira aktivnosti. Govorna komunikacija nužna je i sastavni je dio simboličkih igara. najvažnije je stvoriti djetetu potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. Socijalni odnosi među djecom u trećoj godini života u stalnim odgojnim grupama mnogo su brojniji i složeniji. Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jasličkim prostorima. To okruženje treba biti sigurno. Cjelovit pristup njege i odgoja djece u jaslicama podrazumijeva povezivanje svih sastavnica. Suradnja obitelji i institucije je nužna za postizanje optimalnih rezultata. zatim u aktivnosti malih grupa. i važne su reakcije odgojitelja na neverbalne i verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete. bilo da su inicirane od djece ili odgojitelja. biti fleksibilni i otvoreni prema potrebama djeteta. U prikupljanju podataka o djetetu uključeni su roditelji. Djeca najviše komuniciraju s odgojiteljem. u paru i promatrano dijete samo sa sobom. nesmetano će se provoditi aktivnosti. Ako odrasli koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu poštuju tu činjenicu.

stvaranje. Ako je odgojitelj sposoban da se oduševljava djecom. Velik poticaj na djecu ima odgojitelj. ostvarivanja. za traženje. za istraživanje i otkrivanje. poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. osobito je važan njegov pristup djeci. Poticaji imaju vrijednost pokretača. predmeti i materijali za aktivnosti djece se trebaju strukturirati uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti. poticaje i ograničenja. alat. Poticaji su važni elementi djelovanja iz sredine na razvoj pojedinca. Prostor. istraživanje. bitni je aspekt programiranja. MATERIJALA I VREMENA ZA DJEČJE AKTIVNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Organizacija prostora. Da bi djelovanje vrtića bilo što efikasnije. odnosno onim što može odušaviti i djecu onda će njegovo oduševljenje prelaziti na djecu. te da 24 . pa tako i prostora. Poticajno djeluju na razne vrste pitanja. nužno je da se svako dijete u svakom trenutku poduzimanja konkretne odgojno-obrazovne akcije u vrtiću osjeća nesputanim i sigurnim. i namjera im je da potiču dječju akciju organiziranja prostora i vremena koji pripadaju samo njima. otkrivanje. izazova za upoznavanje s nečim. Organizirane posjete kao dio direktno vođenog rada pokazale su se kao vrlo poticajne za dječje slobodne aktivnosti. a njemu samom pružiti poticaj. Dijete iz prostora u kojem živi prima važne poruke o sebi i drugima. odnosno da bi ono bilo dosljedna poticajna sredina. Organizacija rada vrtića. nema nikakvog razloga da se to spriječava. riješavanje uočenog ili mentalno nastalog problema. sredstva i igračke u vrtiću trebaju biti pažljivo i stručno odabrani. Poticaji mogu biti vezani uz nove igračke. namještaj. bezvrjedni i otpadni materijal iz kojeg će djeca odabrati nove simbole za igre ili će dio tog materijala koristiti za radne aktivnosti. odnosno da njegov odgovor ne bude obavezno u skladu s očekivanjem. Organizacija prostora je priprema fizičke sredine djeteta -materijalnog konteksa. shvaćajući kao akciju i interes djeteta za djelatnosti drugih. predmete. ali ako mu u nekim trenutcima odgovara da u njima vidi simbole za nešto drugo.8. Dijete ih može koristiti u naučenom značenju kao didaktičke igračke. Pružanjem poticaja pružamo i priliku da dijete na njih odgovori ili ne odgovori. usklađeni s dječjom razvojnom dobi i i potrebom. mora biti prilagođena potrebama djece. učenja i aktivnosti djeteta. Prostor. Vrtić i dobar odgojitelj imaju uvjete za ostvarenje više raznovrsnih poticaja za dječje slobodne aktivnosti. Odgojitelj mora biti osjetljiv na to da svako dijete pokrene na akciju.) ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA. materijala i vremena u dječjem vrtiću reflektira se na odgojni proces i na razvoj djeteta. zato što je vrtić u pravilu namjenski organizirana pedagoška sredina. Oblikovanje prostora u funkciji razvoja. jer kroz materijalnu okolinu dijete prima informacije o sebi i drugima. praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. Poznate su nam i didaktičke igračke koje su date s mogućnošću prethodnog spontanog manipuliranja.

kutići (obiteljski. pijesak. . Bitno je da se uvijek ide na ruku dječjoj inicijativi i slobodi. . . vode i pijeska. . Organizacija fizičkog okruženja (poticajnog prostora) razvija kod djece osjećaj sigurnosti. manipulativni. . otkrivanja. klackalice. . spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja. termometri. raspoređeno između slobodnih i direktno vođenih aktivnosti ne može i ne smije biti direktno razgraničeno. Oblikovanje prostora služi kao poticaj i izazov djetetu i odgojitelju: potiče na kreativnost i stvaralaštvo. pozitivnu sliku o sebi i drugima. Kutići se oblikuju različitim meterijalima – već gotovim kompletima i igračkama. . Vanjski prostor ne može biti organiziran isto kao i unutrašnji. penjalice. a maštovito dijete dopuniti i pretvoriti u pogodne simbole. 25 . Materijale je nužno obogaćivati – dodavati nove. trebao bi sadržavati igrališni dio (pješčanici. odjeću. trgovine. motorički razvoj. . Samo u takvim situacijama djeca mogu biti pravi akteri mjenjanju svoje sredine. kao što i u vrijeme vođenih aktivnosti. . Teško je nabrojati sve što bi maštoviti odgojitelj mogao ponuditi kao poticaj. U cjelodnevnom boravku djeteta u vrtiću određeni vremenski isječci omogućuju najviše slobodnih aktivnosti. U prostorijama za dnevni kontakt djece postoje organizirani tzv. I u vrijeme slobodnih aktivnosti mogu nastati potrebe individualnih ili grupno usmjerenih pedagoških akcija. Ukupno vrijeme. a i roditelj i svi su u interakciji i komunikaciji. tkaninu. prirode. glazbeni. . mogu nastati situacije kada treba učiniti ustupak snažno motiviranim dječjim spontanim interesima. pješčani sat. . frizera. Oblikovanje vremena i prostora mora uključivati i dječju inicijativu dinamikom traženja. . dekora. . Prostor je mjesto gdje se svjesno igraju odgojitelj i djete. samostalnost. prostor namjenjen prometnom odgoju i vanjski kutić prirode. likovni. . inicijativu. igru.) oni se formiraju ovisno o dječjim interesima i željama. prirodnine. voda. Spoznajnom i funkcionalnom razvoju djece posebno mogu pridonijeti predmeti s kojima će djeca eksperimentirati (magneti. pošte.svaka situacija sadrži u sebi potencijalne odgojno-obrazovne razvojne efekte koji naravno ne moraju biti istovjetni za svako dijete. tobogani. stvaranja. građevni. dodavati i neupotrebljive kućanske aparate. a time i mijenjanju i razvijanju samih sebe.). . ljekarne. vaga. ali i neoblikovanim materijalima.).

ali u najgoroj varijanti ne 26 . Svijest i slika o sebi počinju se oblikovati u najranijem djetinjstvu otkrivanjem i istraživanjem vlastitog tjela. Međutim. ogledalo koje im šalje i prima poruke o njima samima. rivalstvo koje neće i ne može dugo trajati. Djetinstvo postavlja prve konture (naznake) slike o sebi koja će sadržavati pozitivno/negativno lice/naličje. Lice govori svakom djetetu je li prihvaćeno ili odbačeno. To je važan doprinos stvaranju slike o sebi. Djelovanje djece unutar skupine ima neke prednosti u oslikavanju osobnosti i slike o sebi. voljeno. Djeca su jedno drugom poticaj.9. Djetetova spoznaja svijeta nije samostalna. ali je pitanje koliko je u toj spoznaji prisutno djetetovo "ja" i što je s djetetom u tom svijetu. Spoznaja sebe težak je i kompleksan zadatak. Jedna od njih je ta da je slika o sebi ili self koncept sistem pojmova koji su jednoj osobi dostupni prilikom pokušaja da sebe opiše i da definira svoja unutrašnja stanja. već je dijete u tom procesu okrenuto odraslima koji su dobri partneri u spoznavanju vanjskog svijeta. Roditelji i najbliži daju prvi materijal koji predstavlja osnovu daljnjeg razvoja pojma o sebi. Odrasli moraju utjecati na djetetovo formiranje svijesti o sebi. njegovih djelova i mogućnosti korištenja (otkriće sebe kao "ja" i što taj "ja" sve može učiniti i ostvariti). Otkrivaju mogućnost kontrole vlastitih djelova tijela. otkrivaju vlastito "ja". inspiracija i izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. Pojam o sebi formira se u interakciji s drugim ljudima. bilo da ju dijete prihvaća ili ne. U djetinjstvu je važno da slika o sebi (i to pozitivna) bude poticaj daljnjem razvoju i ostvarivanju sebe i vlastite slike o sebi. Važna je spoznaja svijeta. Integracija pojedinca s grupom jedan je od primarnih zahtjeva za dijete s dolaskom u vrtić. kada se radi o spoznavanju svoga "ja" dijete je prepušteno samom sebi.) RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDŠKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGOJITELJA? U literaturi se navode različite definicije pojma slika o sebi. jer gubitak individualnosti na širem društvenom planu znači gubitak samostalnog odlučivanja i odgovornosti. dok istovremeno znaju mnogo o svojoj fizičkoj i društvenoj okolini. njegovih interesa i osjećaja. Odgojitelj mora biti osjetljiv za potrebe svakog djeteta. Tokom vremena odgojitelj mora biti osjetljiv da integracija djece ne bude na štetu djetetove individualnosti i spontanosti. fizičkoj i socijalnoj sredini. i stječu sliku što sve mogu učiniti i ostvariti. Boravak djece u vrtiću može biti poticaj individualnosti. Među predškolskom djecom ima mnogo djece koja ne znaju svoju boju kose ili očiju. U svakodnevnom pedagoškom radu u dječjim vrtićima vodi se računa o djetetovim znanjima o vanjskom svijetu. ali može biti i rizik. S obzirom na reakcije odraslih na dijete. ono postaje svjesno sebe. U suživotu se izražavaju (ne)prijateljski osjećaji.

Pri razgovoru odgojitelj se trba spustiti na dječju razinu (fizički). socijalni aspekt – dijete inspiracije o sebi dobiva od ljudi iz svoje okoline.ako proces analiziramo kronološki. . 2. Svaki novi susret s ljudima je šansa za promjenu. Odgojitelj se treba obraćati grupi i svakodnevno provoditi aktivnosti koje doprinose upoznavanju sebe. Podrška ne smije biti kritična. Elementi opće slike o sebi: 1. Tako često djeca prihvaćaju i ponavljaju najnametljiviji odgovor nekog djeteta. kao i mogućnosti emocionalne. jer dijete tako uči kontakt očima s drugim ljudima. potrebe. znanja o socijalnom ponašanju. svijest o psihološkom "ja" – misli. Povučenu djecu poticati i isticati među vršnjacima i davati takvoj djeci pažnju. Vršnjaci predstavljaju značajnu novost za dijete. kasnije se teško mijenja. pružanje podrške dječjem JA. ali nije nemoguće. Dolaskom djeteta u vrtić važno je da ga odgojitelj primjeti da je došlo. Komentirati novosti o izgledu. želje. Stoga je jako bitno da odgojitelj posjeduje senzibilitet za djecu koja nisu dovoljno glasna i nametljiva i za onu koja misle drugačije. ne koristiti zapovijedi. 27 . funkcije i svojstva. osjećaj topline i poštivanja. . treba stvoriti ugodnu atmosferu u skupini. svijest o fizičkom "ja" – imenovanje svojih djelova tijela. reakcije drugih. 4. svijest o aktivnom "ja" – tipična ponašanja.(ja je objekt koji dijete spoznaje) 2. niti usmjerena na određeno ponašanje. osloviti ga imenom. Ono što se u komunikaciji s roditeljima utemelji. emocije. odgajatelj često registrira samo one odgovore koje želi čuti. jer time se djetetu pruža pozitivna pažnja i osjećaj važnosti. morala bi biti bez omalovažavanja cjelokupne osobnosti. Odgojitelj bi trebao biti osjetljiv na dječju potrebu za pažnjom. Tijekom svog rada u grupi. Osigurati djeci jednoznačne i jasne poruke s pozitivnim konotacijama. vlastite sposobnosti i mogućnosti. dopustiti djeci da promatraju kako bi se prilagodili novoj situaciji. dijete će imati više podataka za formiranje slike o sebi.govoti ništa. Za stvaranje bolje komunikacije između djeteta i odraslog/odgojitelja potrebno je stvoriti mogućnosti i uvjete koje će djeci omogućiti upoznavanje vlastitog tijela. i tek onda unutrašnji doživljaji 3. pri tome gledati djetetu u oči. Osnovna obilježja procesa spoznaje su: 1. socijalne i intelektualne funkcionalnosti. . Odgojitelj bi svako dijete trebao pozdraviti ulaskom u vrtić. emocionalni aspekt . zato polazak u vrtić za neku djecu znači šansu za promjenu u smislu korekcije slike o sebi. kognitivni aspekt . 3. svijest o socijalnom "ja" – spoznaja o pripadnosti skupini. tj. onda se prvo izdvajaju znanja o fizičkom identitetu. što su one bogatije. važno je da odgojitelj ostvari kvalitetnu komunikaciju s djetetom.

Šestogodišnje dijete razlikuje psihološko (unutarnje) od fizičkog (pojavnog) "ja".prihvaća sebe takvim kakvim jest . zna što može. uz svijest o fizičkom i aktivnom "ja". Za poticanje pozitivne slike o sebi kod djeteta važna je odgojiteljeva osobnost i stručnost.povećanju vjerojatnosti uspješnog nošenja sa stresom u životno nepovoljnim uvjetima. . imati sposobnost gledanja stvari s tuđeg stanovišta. vrijedno truda. a djecu doživljavati kao individue sposobne činiti nešto zbog sebe samih (unutrašnja motivacija) i vrijedne kao osobe. "Ovo je moj prijatelj" – ta prijateljstva su kratkog vijeka. obično do prvih nesuglasica – ali nam pokazuju razvoj svijesti o pripadanju). trebao bi podržavati demokratske odnose u skupini.Pozitivna slika o sebi doprinosi: . Dijete mora vjerovati odgojitelju i članovima skupine kako bi mogao otvoreno izražavati svoje osjećaje. više brižna nego nebrižna.pozitivnom odnosu preme drugome. nego počinju i vrednovati te informacije. samopoštovanju . povjerenju u druge . razvija se odrastanjem i pod utjecajem je kognitivnih i socijalizacijskih varijabli. da su mu drugi skloni i da ga podržavaju. Odgojitelj bi trebao biti optimističan.poznaje sebe. Uključenost u socijalno okruženje potiče djecu da se uspoređuju s drugom djecom kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. To je vidljivo iz njihovih izjava (npr.boljem školskom uspjehu. 28 . počinje se razvijati i svijest o socijalnom "ja".samopouzdanju. osobito u igri sa starijom djecom.razvoju emocionalne stabilnosti . ali ih drži u čvrstoj vezi i negira mogućnosti njihovog nesklada (nesklada motiva i osjećaja s jedne strane i ponašanja s druge strane). Ako su u cijelosti dječja iskustva iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec. Ono mora prepoznati da je cijenjeno. zna svoja ograničenja. njegovi će osjećaji prema sebi i svijetu biti pozitivni. Kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka. kao i znanje o sebi . Karakteristike djeteta koje ima pozitivnu sliku o sebi: . Samovrednovanje. Odgojitelj će nastojati ulijevati djetetu osjećaj sigurnosti i ohrabrivati ga tijekom boravka u skupini. Često ih zna precjenjivati. više ugodna nego neugodna. zna loše strane . više uravnotežena nego neuravnotežena. promatrati druge ljude kao potencijalno prijateljske i vrijedne truda.voli sebe Trogodišnje dijete ima jasnu predodžbu o fizičkim mogućnostima na osnovu vlastite provjere iz aktivnosti. djeca ne samo da počinju razumijevati sve više o sebi. Odrastajući.

pitajući. tijekom određenog vremena.razvijanje određenih potencijala i sposobnosti te usvajanje određenih vještina. u tzv. istražujući i poduzimajući određene aktivnosti. a danas ga nalazimo u praksi predškolskog odgoja gotovo svih europskih zemalja. kako bi došli do željenog spoznajnog cilja. dijete širi svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti. "Reggio pedagogiji". Djeca. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu: .stjecanje određenih znanja i predodžbi. Osnovna mu je pretpostavka da radeći na nekom projektu. ali nenametljive intervencije odgojitelja. a istodobno i druga djeca imaju veće mogućnosti za razvoj svojih potencijala. sklop aktivnosti vezan uz određenu tematiku. . Tema projekta mora biti važna djetetu. Program se osmišljeno počeo koristiti u Italiji. da djeca razvijaju određene potencijale i sposobnosti.10. djecu uči kroz aktivnosti koje oni doživljavaju kao važne.) DJEČJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA? Rad na projektu jedan je od oblika integriranog kurikuluma. a neke će potaknuti vješte. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu da djeca steknu određena znanja i predodžbe. Tijekom rada na projektu odgojitelj može pomoći djeci da formuliraju što bi sve radom na projektu mogli i željeli doznati. užu ili širu. a po mogućnosti se nastoji uključiti roditelje. Neka će djeca do toga doći spontano. Omogućuje djetetu učenje na pripodan način. te samostalno razmišljajući i zaključujući. gdje se doživljajno uči.poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta. aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti. te u situacijama u kojima je motiviran za traženje odgovora u skladu s vlastitim stilom učenja. 29 . U najopćenitijem smislu. te usvoje određene vještine da se potakne uspješniji socio-emocionalni razvoj djece. . promatrajući. Ovaj oblik rada je naročito pogodan u radu s darovitom djecon jer omogućava zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba darovite djece unutar skupine. Postizanje ovih kao i ostalih ciljeva kroz rad na projektu bit će moguće samo ako odgojitelj-voditelj projekta sam uspješno svlada jednu važnu vještinu – da sve što on smatra važnim za dijete. moraju biti inicijatori projekta. Pod pojmom projekta razumjevaju se različiti oblici integriranog učenja i istraživanja djece i odgojitelja. a ne odgojitelj. djelatnike vrtića i širu društvenu sredinu. to je plan aktivnosti. odnosno u kontekstu koji za njega ima smisla. dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu. Rad na projektu poduzimaju djeca u suradnji s odgojiteljem. U njemu dolazi do povezanosti i ispreplitanja niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koja potiču gotovo sva područja dječjeg razvoja.

je li postignut postavljeni cilj. posebno o ulozi odgojitelja. korisno je organizirati posjet raznim mjestima. 30 . što ne znači da je taj rad nestrukturiran i stihijski. Dobar odgojitelj promatrajući djecu i njihovu zainteresiranost za rad pomoći će im usmjeravajući njihov rad. promjene u procesu. kako samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama. Odgojitelj procjenjuje koliko je tema projekta obrađena. ali će dobar odgojitelj znati zadržati njihovo zanimanje do realizacije projekta. On narušava brojne opće-prihvaćene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi. Zatim treba izraditi plan projekta. Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme. Postoje brojne aktivnosti koje djeca mogu raditi tijekom rada na projektu. Izvođenje projekta . cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed sastaviti. isto tako. područja koje će se u projektu obrađivati.Kad god je to moguće tijekom rada. Ali mora o urađenome porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada. rješavanje. dobro je da odgojitelj odredi i cilj projekta – ono što radom na projektu djeca moraju postići. jer djeca tijekom rada daju stalno nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan projektnih aktivnosti. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan ustanova. klasificiranje. formira cilj novog projekta. prigodno koncipiran. te vježbanje komunikacijskih vještina. Djecu se ne smije prisiljavati. Na kraju rada na projektu provodi se vrednovanje. a koje potiču razvoj njihovih sposobnosti i vještina. identificiranje. te šire njihovu spoznaju. neponovljivost. promatranje. djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti. Važno je da se kao tema projekta uzme ono za što su djeca pokazala zanimanje. sudionike treba poticati da predlažu što i kako dalje. Plan projekta izrađuje se u suradnji s djecom.rad na projektu odvija se kroz razgovore i velik broj različitih aktivnosti. Projektno planiranje zahtjeva dinamičnost. Kad se odredi tema projekta. kako tražiti njihova rješenja. Rad na projektu započinje određivanjem teme projekta. bilježenje. Tijekom provođenja nastoji se ostvariti plan. to su sakupljanje. Moguće je da se tijekom rada na projektu. tj. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djecu. Ipak. Rad na projektu može se provoditi na različite načine. a one povećavaju kvalitetu rada na projektu i vode željenom cilju. istraživanje. Rad na projektu je vrlo neuobičajen način oblikovanja pedagoškog procesa. bilo spontano ili uz pomoć odgojitelja.. te uvažavati sugestije koje su dali i inicijativu koju su pokazali. različitost rješavanja. Upravo suprotno – rad na projektu ima određenu strukturu i zadane etape rada. Kako bi ostvarila cilj projekta. fleksibilnost.

Određivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. U radu na projektima dolazi do izražaja naših temaljnih načela. bilježe. Određivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj određuje cilj. Tema projekta mora biti važna djetetu. istražuju. ono što radom na projektu djeca moraju postići. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom. kao i način bilježenja aktivnosti. aktivnosti i igara koje su im zanimljive. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti. Nastoji se ostvariti plan. ako imaju mogućnosti izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina. 2.). Izrada plana projekta: -izrađuje se u suradnji s djecom. Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele. te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili. 4. 31 . Vrednovanje postignuća: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. tj. klasificiraju. razumijevanjem i interpretacijom dječjih aktivnosti moguće otkriti što dijete zna. tko im može pomoći izvan vrtića. što sve mogu učiniti. te da je pažljivim promatranjem. identificiraju. promatraju. a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti. ako je djeci na raspolaganju velik izbor materijala. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima. umije i što ga interesira. itd. 5. objašnjavaju. Ne izrađuje se cjelokupni plan. vježbeju komunikacijske vještine. 3. Ako je postignuto poticajno ozračje u skupini i u vrtiću. Provođenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. koliko im je bilo zanimljivo. Radeći na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju. Razgovorom ih se potiće na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem. vještina i znanja.U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redosljedom: 1. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. a to su da se sa svakim djetetom bez obzira na dob treba ponašati kao s razboritom osobom. što im je bilo najteže. onda je moguć ovakav način rada – rad na projektu.

Vrijeme bi trebalo biti fleksibilno raspoređeno. već je odgojitelju i djeci dana mogućnost da ga stvaraju i stalno razvijaju. Učenje i razvoj predškolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. Naglašava se važnost kvalitetnog odnosa odgojitelja i djeteta. holistički) treba skrbiti za sva područja razvoja i odgovarati prirodi učenja djeteta. naglašava se važnost timskog rada odgojitelja s djecom. Zato se usprkos različitosti modela koji naglašavaju važnost integriranja sastavnica kurikuluma drži da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan. preporuča se međusobno druženje djece različite dobi i sposobnosti. Za ovaj kurikulum je važno da odgojitelj prati rad i aktivnost djeteta. izdvojeno područje razvoja. Nakon promatranja aktivnosti djece. Druženje za učenje i samostjecanje iskustva učenja trebalo bi biti konkretno i zanimljivo za dijete. planiranje aktivnosti u doslovnom smislu ne postoji. Dokumentacija je snažno obrazovno oruđe.) INTEGRACIJSKI PRISTUP UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU? Integracijski pristup učenju u dječjem vrtiću (objedinjen. te odgojitelja i stručnog tima. odgojitelji raspravljaju i zajednički intepretiraju svoja zapažanja. Aktivnosti bi trebale integrirati različita područja znanja. te za planiranje novih iskustava i aktivnosti. a ne plan. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja utječe i na druge dimenzije. pa bi bilo neprimjereno umjetno odvojiti područja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na pojedino. da ih nastoji što bolje razumjeti i da prikuplja raznovrsnu dokumentaciju koju koristi za bolje razumjevanje djeteta. Zbog toga bi odgojitelj trebao dobro razumjeti i upoznati individualna umjeća i sposobnosti svakog pojedinog djeteta i koristiti različite strategije kako bi primjereno podržavao učenje svakog djeteta posebno. potičući ih da preuzmu što više odgovornosti za svoje učenje. Tako bi odgajatelji trebali poznavati i 32 . Kako odgojitelj slijedi dijete. odgojitelj promatranju djece zapravo pridodaje pedagošku dimenziju. odgojitelja međusobno. te na temelju toga stvaraju zajedničko razumjevanje koje utječe na ono što će odabrati i ponuditi djeci kako bi poduprli njihovo daljnje istraživanje i učenje. sekvence učenja ne bi se trebale cjepkati prema umjetno stvorenom rasporedu. već i važnost sudjelovanja djece u planiranju kurikuluma i njegovu razvijanju. Odgojitelj treba svoju ulogu stalno usklađivati sa trenutnim potrebama i interesima djece nudeći im potrebnu asistenciju za sve sofisticiranije interakcije. Nova iskustva pripremaju se na osnovi refleksije onoga što se već događalo.11. dokumentiranjem njegovih aktivnosti. Promišljanjem načina na koje će informacije dobivene o djetetu. upotrijebiti za daljnje planiranje svoga rada. U novim promišljanjima integralnog predškolskog kurikuluma ne naglašava se važnost samo integracijske prirode.

. Ciljevi kurikuluma koji integracijski pristupaju učenju u dječjem vrtiću uključuju: . te analizirati dobivene informacije radi unapređenja rada s djecom i roditeljima. Odgojitelj tome pridonosi svojim govorom i imenovanjem predmeta i instrumenata kao i samim djelovanjem.osjetljivost za individualne razlike u sposobnostima i interesima djece. Pitanja koja ne idu uobičajenim smjerom odgojitelj-dijete.prednosti i nedostatke različitih skala procjena. . ali drugi način dovodi do više iskustava i dragocjene radosti otkrivanja. Podučavanje brže vodi cilju.od odraslih.kroz spoznaje druge djece.od okoline bogate poticajnim materijalima. dječja pitanja pružaju odgojitelju korisne obavijesti o djetetu. dijete se trudi smisliti što teži odgovor. . . Pitanja u praksi – odgojitelj češće postavlja pitanja iako bi trebalo biti obrnuto. već obratno su jako vrijedna jer dijete misli i traži što inventivnija pitanja. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva područja razvoja djeteta. i to objedinjeno.poticanje učenja u svim područjima.kroz vlastite aktivnosti. Težimo da govorni aspekt koji je dio ili pratnja praktičnog djelovanja postane njen prethodnik ili usmjerivač. pokušaj drugačije!. Pomoć djeci pri učenju – pružanje modela djelovanja gdje i dijete sudjeluje. . Integracijsko učenje = proces učenja neke tematike koji nastoji omogućiti učenje na više ili na svim područjima razvoja. Nalog pripada u repertoar poticaja odgojitelja ako je dat u pravo vrijeme i na pravi način. Pri odgovaranju treba se znati da su djeca uvijek bliža odgovoru akcijom ili gestom. 33 . Dijete uči: . Opravdan je u smislu: potraži!. primjenjivati ih.razvijanje samopoštovanja i pozitivnih emocija prema učenju. Sadržaji učenja trebaju proizlaziti iz različitih područja povezanih zajedničkom temom koja djecu zanima. u vidu igre. Treba pustiti djeci da uče metodom pokušaja i pogrešaka.

čestitost. Za dijete je vrtić/jaslice nova sredina. stječe prijatelje i uči se socijalizaciji. Stoga. osobito voditi računa o osobinama kritičnim za pojedinu dob. ona postaje manje fizička veza jer je djetetu dovoljno da zna da je odgojitelj prisutan. a druga reakcija u vanjskomu ponašanju (plač. I to na taj način da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama. da pomaže u uključivanju djeteta u kontakt i igru s drugom djecom. Stoga je uloga odgojitelja da razvija bazične socijalne vještine. Također je važna odgojiteljeva osjetljivost na dječje signale. na dječja ponašanja i dječje reakcije. odgojitelj je taj koga će dijete vidjeti u pauzama između dva plača. Najčešće djetetove reakcije su povećana agresija ili pasivno ponašanje. te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i učestaliji. Odgojitelj treba pozitivno utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu. sramežljiva. njegovo nasmiješeno lice i zaigranu djecu. da djeca nauče sama riješavati međusobne konflikte. odgojitelj je djetetu. te osjetiti ugodnu i veselu atmosferu koja se postiže veselim dječjim pjesmicama s kazeta. pjevanjem odgojitelja. pasivno ponašanje). Bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih čini temelje na kojima će dijete tijekom života graditi odnose s drugim osobama. uz roditelja. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana. smiješak odobrenja. Uloga odgojitelja je da pomogne djeci u razvijanju svojih socijalnih vještina vezanih za prihvaćanje svojih vršnjaka.) DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA? Djetetu je potrebna ljubav odraslih.12. Djeca u trećoj godini nemaju razvijene socijalne vještine za sklapljanje prijateljstva i druženje s drugima. spavanje). ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju odgojitelja – njegovu pomoć. On 34 . To je adaptacijsko razdoblje – razdoblje uspostavljanja socioemocionalne veze s odgojiteljem. prvi učitelj socijalnih odnosa. Sve teškoće koje dijete proživljava dolaskom u vrtić utječu na njegovo ponašanje. spremnost na razgovor. Voljeno dijete i samo će naučiti voljeti i pokazivati ljubav drugima. O djetetovu temperamentu i djetetu samom ovisi kako će se brzo prilagoditi. agresija. A upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva. Mnoga se djeca nauče ophoditi i igrati s vršnjacima u vrtiću i bez posebne odgojiteljeve pomoći. osigurati mogućnost interakcije s djecom i odraslima. biti dosljedan u svojem ponašanju i unositi humor u govor i obraćanje s djecom. Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutrašnju vezu između odgojitelja i djeteta. pomoć u nevolji – samo su neki od znakova po kojima dijete može zaključiti da je voljeno. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. Nježan dodir po kosi. Svojim ponašanjem. Ona su još orjentirana sama na sebe. Potrebno je poticati djecu na brižnost. To su nova djeca.

. prilagođavanje) koje omogućuju kvalitetne odnose. zagrljajem. nego i kroz cjelokupni obiteljski i vrtićki kontekst. stisakom ruke. plakanje. razlike. zdravo okruženje i ugodnu atmosferu. Tri vrste poruka: 1. .). Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta. crvenilo. empatičnost. udaranje srca. emocionalne topline. U tom kontekstu treba razvijati socijalne vještine (komunikativnost. dobro si to učinio) grade u djetetu osjećaj kompetentnosti. ali se i prilagođavaju jedni drugima. . . a svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini. Fiziološkim promjenama u tijelu (blijedo lice. .važna socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta.briga o drugima. 35 . vedrine. recipročnost. drhtanje) 3.potiče razvoj dječje samostalnosti. Emocionalno ponašanje (smijeh.poruke za poticanje samopouzdanja. Ti si se zaista trudio. Time on pruža djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. osjećanje straha i tuge) 2. On sam je osoba puna strpljenja. Ti si važan što postojiš) osnova su za izgradnju pozitivne slike o sebi. upućuju se neverbalno osmijehom. 2. Pozitivne poruke za postupanje (npr. suho grlo. razvojne razine i svoje individualnosti. znojenje dlanova) Djeca svoje potrebe ne zadovoljavaju samo kroz susretanje sa sobom i svojim vršnjacima. Djetinjstvo će biti kvalitetno ako bude ispunjeno djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost. 3. nježnosti. Pozitivne poruke za postojanje (npr. pokušaj još jednom.zadovoljavanje emocionalnih potreba. Emocije doživljajem (osjećanje osjećaja. suradnja. .dijeljenje Emocije su uzbuđeno stanje organizma koje se manifestiraju na 3 različita načina: 1.izražavanje osjećaja. Poruke za mijenjanje ponašanja – povremeno U socio-emocionalni razvoj spada: . odnose u kojima svi sudionici zadovoljavaju svoje potrebe. . hrabri dijete (ti to možeš. .individualni pristup.sporovi. . osjetljivosti i usmjerenosti na druge – dijete. . ja ću ti malo pomoći.

. Ova metoda ima humanistički pristup – uvaživanje i poštivanje potreba. Primjena integralne metode u predškolskoj ustanovi u radu s djecom predškolske dobi i njihovim radom zamišljena je kao proces. spontana kreativnost se podržava. Procesi primjene integralne metode su strukturalni. Komunikacijski procesi vode učenju jezika čiste komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke. kompetentnosti djelotvornih ponašanja. socijalnih vještina. Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog i emocionalnog. polazeći najprije od sebe. Fenomenološka je. akcijsku i emocionalnu komponentu. Otvorena je. komunikacijski i akcijski. Uspjeh jamči stalno educiranje i timski rad odgojitelja. te nekoliko cjelovitih metoda i tehnika rada. Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko različitih teorijskih utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima. Cilj strukturalnih procesa je strukturiranje vrtićke skupine kao okruženja u kojemu je omogućeno optimalno zadovoljavanje psiholoških potreba. te ukupnog razvoja djeteta. Ona omogućuje uspješnu integraciju teorije i prakse. rješavanje konflikata bez poraženih. što se očituje u činjenici da je otvorena za mogućnost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu. stručnih suradnika i roditelja. Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim karakteristikama. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika rada. 36 .) PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati samo znanje i vještine. aktivno slušanje. diskusija. već je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vještina u svakodnevnom životu.13. identifikacija. imitacija. jer je dijete biće koje se neprestano razvija i mijenja. bitno stavranje optimalnog okruženja za ostvarivanje svih psihičkih potreba djeteta. Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi. stalna promjena koja ide "iznutra prema van". Primjenom integralne metode u predškolskoj ustanovi predškolski odgoj pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Nastoji se uključiti roditelje i proširiti je na obiteljski kontekst. Integralna metoda u sebi obuhvaća teoriju razvoja potreba. Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena. Cilj primjene je prevencija poremećaja u ponašanju i osobnosti. komunikacije i učenja. stoga što je u fokusu svih postupaka. Ova metoda zove se i razvojna. prihvaćanje različitosti.

14.) ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
Odgojitelj bi trebao biti kreativan, osoba s osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje. Morao bi biti maštovit, imati smisla za humor, dosjetljiv ili s nekim drugim osobinama kao što su fluentnost, divirgentnost, prijemljivost za nova rješenja. To su poželjne značajke za brojne djelatnike, pa i odgojitelja kao važnog činitelja dječje stimulativne okoline. Odgojiteljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da dijete ima pravo biti ono što jest, te da dijete treba i ima pravo korištenja svoga iskustva na vlastiti način i da tom značenju pridoda značenje koje se njemu čini odgovarajućim. Koliko će se odgojiteljeva kreativnost uistinu reflektirati na dijete ovisit će o tome koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, aktualne cjelokupne situacije oko djeteta i njegova psihofizička stanja. Međutim, nisu samo odgojitelji nositelji poticajne inicijative za kontakt i interakciju s djecom, to su i djeca sama. Rastom i razvojem jača usmjerenost prema drugom djetetu, no poticajnost odgojitelja ostat će važan činitelj i onda kada odgojitelj djeluje na širokoj periferiji prostora dječje spontane akcije. Uloge odgojitelja u svim aktivnostima djece su višestruke i raznovrsne. Suvremane uloge odgojitela su da je odgojitelj: -opskrbljivač- materijalima tako i idejama relevantne za dječje djelovanje, te dodaje nove, -pomagač- samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno, uvijek u zajedništvu s djetetom, -suigrač- partner u igri, najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca, -aktivni promatrač- djece u aktivnosti, mentalno je uključen u djelatnosti, zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja, socijalne interakcije, načina rješavanja problema, istraživanja, izražavanja, . . . , -poticatelj (motivator)- nudi izbor različitih sadržaja, aktivnosti, dodatno potiče nesigurnu djecu, prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana, -usmjerivač- fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju i zaključivanju, te usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ako je to iz nekog razloga nužno, -procjenjivač (evaluator)- na temelju dječjih aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni, socijalni i motorički razvoj djeteta, -planer- jer planira mjesto i vrijeme, dakle vremenski i materijalni aspekt aktivnosti. -voditelj- u svakodnevnim aktivnostima
37

U složenoj dinamici odgojno-obrazovnog procesa ove se uloge odgojitelja kombiniraju, a ponekad i preklapaju. Uloga odgojitelja u aktivnostima djece je neizravna. Ona se očituje kroz organizaciju poticajnog prostora. Ako odgojitelj uzima za pravo da prostor uređuje i opskrbljuje isključivo unaprijed, prema svojim idejama, ne osvrćući se na stvarne poterbe djece, izlaže se riziku da ga djeca ne prihvate. Zato odgojitelj promatrajući učestale aktivnosti koje su djeca u određenim prostorima inicirala, treba im pomoći u realizaciji njihove ideje. Tako će se djeca osjećati važnima, stvarati pozitivnu sliku o sebi, a istovremeno će imati prostor koji će biti njihov i po nijhovoj mjeri. Pružajući djeci mogućnost izbora, ona se uče da birajući svoje aktivnosti preuzimaju odgovornost i posljedice te aktivnosti, bila ona za njega ugodna ili neugodna, te grade svoj odnos prema njoj. Dodajući im mogućnost da biraju, dajemo im pravo i mogućnost da zadovolje, ne samo svoje tjelesne potrebe, već i one koje ih formiraju kao osobe, te potrebe za ljubavlju, moći, zabavom i slobodom i to u trenutku kad dijete osjeti potrebu, a ne kad smo mi pretpostavili da mu treba. Odgojitelj svojom ulogom i svojim postupcima u aktivnostima djece treba poticati razvoj individualnosti, osobnosti, pozitivne slike o sebi, kreativnosti, osjećaja slobode i treba poticati razvoj cjelovite osobnosti djeteta. Poštujući polazišta, spoznaje i opredjeljenja humanističke razvojne koncepcije odgoja predškolske djece, odgojitelj prihvaća svako dijete kao vrijednost po sebi u svojoj osobitosti, te kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti; poštuje prava djeteta; uvažava dječje dostojanstvo, te stalno razvija pozitivni identitet (samopoštovanje). Čineći to, pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života, pridonosi općem cilju predškolskog odgoja -omogućavanju osobnog razvoja djeteta, te razvoju socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgojitelja. Odgojitelj pristupa djeci tako da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podržavano. Nastoji ostvariti sklad svojih riječi i djela. U radu uvažava individualne karakteristike i potencijale svakog pojedinog djeteta, daje djeci jasne upute i postavlja stabilne granice između poželjnog i nepožaljnog. Neovisno o temi, nastoji djetetu pružiti cjeloviti doživljaj, a u aktivnost i život djece u vrtiću uključiti roditelje i širu društvenu zajednicu.

38

15.) DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito manifestiraju. Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim teškoća u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca. Posebne potrebe imaju ona djeca u čijem se razvoju uočavaju: -fektori rizika koji mogu dovesti do problema, -privremeni ili trajni zastoj, -nazadovanja, -ubrzanja u nekom područjurazvoja ili u cjelina. Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajućim uvjetima i u redovnoj predškolskoj ustanovi. U stručno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu pažnju odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomoć osposobljenih stručnjaka: pedagoga, psihologa, defektologa, zdravstvenih i socijalnih djelatnika, fizioterapeuta, te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost ili darovitost. Predškolska ustanova mora izaći u susret roditeljima koji imaju dijete s nekom od posebnih potreba. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta je osnovna zadaća koja proizlazi iz programskog usmjerenja u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ukoliko u ovom kontekstu dijete s posebnim potrebama tretiramo kao dijete sa "specifičnostima" ili različitostima, predškolski odgoj ima zadaću naći načine pronalaženja optimalnih odgojnih postupaka za stimuliranje optimalnog psihofizičkog razvoja svakog takvog "posebnog" djeteta, te njegova integriranja u zajednicu vršnjaka. U programskom usmjerenju razlikuju se tri vrste posebnih potreba: - potencijalne – rizični faktori, nepovoljni okolinski uvjeti, - prolazne – krizna razdoblja u životu djeteta, razvojne teškoće, reakcije na situaciju u okolini, - trajne – teškoće u razvoju, identificirana darovitost, jasna simptologija. Među djecu s posebnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima opće i specifične probleme u učenje, koja kasnije bivaju neuspješna u školi.
39

odgojitelj treba biti otvoren i fleksibilan. Potreba sa psihološkog stajališta je nedostatak nečega o čemu ovisi opća dobrobit ili neki aspekt opće dobrobiti jedinke. kontroliranost u ponašanju . npr. poželjni su drugi programi.Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca.razmaženo dijete – često je to dijete koje se ponaša agresivno ili hiperaktivno . godine. Potrebna im je velika humana i profesionalna pomoć. emocije .ljutito i bijesno dijete – potrebno je osvijestiti osjećaje.sebičnost . odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom. ili 5.mucanje . Pojedina ponašanja mogu zavarati. Samo dijagnostički obrađeno dijete može biti primljeno u dječji vrtić. Pojedine posebne potrebe često ne dolaze same.agresivno dijete – ponašanje kojemu je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu . ali zahtijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih.laž – izmišljanje je normalno kod djece . tako "razmaženo" dijete može prividno pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta.dijete s poremećajem pažnje – teškoće s održavanjem pažnje . Najčešće posebne potrebe kod djece predškolske dobi: . Uvijek kad nismo sigurni u pogledu određenog metodičkog postupka ili okvirne "dijagnoze" problema. Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uopće zadovoljiti određenu potrebu. Za takvu djecu kažemo da imaju posebne potrebe.plašljivo dijete – strah . Za bilo koju vrstu mentalne retardacije. agresivno ponašanje često je povezano s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem. a što u većoj ili manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj. a ne vrtićki. 40 . treba procjeniti vrstu u stupanj oštećenja. logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima.enureza – mokrenje tijekom dana ili noći u odjeću ili krevet nakon 4. Kratkotrajni boravak u vrtiću poželjan je samo s aspekta socijalizacije. treba konzultirati psihologa.neposlušnost . Ne isticati posebne potrebe pred djetetom – dijete treba razviti pozitivnu sliku o sebi. Treba individualizirati pristup u odgoju kako bi odgojitelj mogao zadovoljiti dijete s posebnim potrebama. Prije prijema djeteta s teškoćema u razvoju u dječji vrtić.povučeno dijete – suzdržanost u iskazivanju emocija.

U radu s djecom. animacija. 41 . Te ima dvije značajne zadaće. odnosno predškolska ustanova svojim obilježjima može djelovati stimulirajuće na razvoj djeteta ili sprečavati djelovanje onih čimbenika koji nepovoljno djeluju na razvoj. Može imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka između dječjih potreba i mogućnosti. u kojem se poštuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti. nabava specifične opreme. prioritetna je zadaća svakog vrtića i njegovih djelatnika. modificiranje postojećih programa i uvođenje sadržaja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj razvojnih smetnji. a to su poučavanje i komunikacija (socijalizacija. Obiteljska sredina. pa tako i s djecom s posebnim potrebama. Prostor vrtića daje djeci određene poruke i zato je važno da se oprema sobe dnevnog boravka i didaktička sredstva prilagođavaju djetetu s posebnim potrebama. glazbenom. . ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba. tj. Važno je kod djece s posebnim potrebama izbjeći etiketiranje. U stvaranju preduvjeta za uključivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam dječjeg vrtića potrebne su i neke promjene: . uočavati dobre osobine i sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete. te kadrovske promjene. govorno-scenskom. razvoju samosvjesti. izbor vremena i načina odmora i jela.Individualni pristup svakom djetetu znači preventivno djelovanje.uređenje prostora mora biti prilagođeno djeci s posebnim potrebama. Dijete je vrijednost po sebi. tjelesnom. Stvaralaštvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim područjima: likovnom. spriječavanje prerastanja takvih pojava u smetnje. pravo na zajedničke igre i povremene osame. Prilagođavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. arhitektonsko prilagođavanje prostora. . Odgojitelj se može posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne narušavaju odgovarajući uvjeti rada s cijelom skupinom. "fleksibilnu" organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. Evidentira ponašanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u skupini ističući pritom pozitivne učinke integracije. druženje) za čije se uspješno djelovanje pažljivo odabiru sadržaji. . Na osnovu temeljitog poznavanja karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potiče dijete na aktivnost i razvija interes za istraživanjem novog u okolini. posebna pozornost se posvećuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi. metode i načini rada i pomagala. samopouzdanja i samopoštovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralačkih potencijala djeteta.

Cilj je ponajprije kvalitetno zadovoljavanje djetetovih tjelesnih potreba za jelom. njihovo zadovoljavanje. fleksibilnoj organizaciji vremena. . brigom za druge. prihvaćanjem drugih. koristi suvremene izvore spoznaja za poticanje djetetova općeg psihofizičkog razvoja. Osnovna polazišta za rad s djecom predškolske dobi. uspješan je u stručno-pedagoškom radu i permanentno se stručno usavršava. o stvaranju složene stimulativne sredine. literaturi. Tijekom svih aktivnosti osigurani su uvjeti za aktivno stupanje djece u interakciju s materijalom. . prepoznavanje trenutka spremnosti djeteta za usvajanje nečeg novog. individualne razlike i karakteristike svakog pojedinog djeteta. poticanje i razvijanje u duhu humanističkih vrijednosti. stvaranje osjećaja sigurnosti.) OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOG ODGOJITELJA? Suvremen i kvalitetan odgojitelj je uspješan u neposrednom odgojnoobrazovnom radu s djecom. . spoznajnih i drugih potreba.16. Odgojitelj mora posjedovati stručnu naobrazbu. o aktivnostima. 42 . znanje te zadovoljavanje osobnih potreba u međusobnim interakcijama. U neposredno odgojno-obrazovnom radu suvremeni odgojitelj: metodički je kreativan. U tom kontekstu govori se o organizaciji prostora. pomaganje djetetu u stvaranju pozitivne slike o sebi. roditeljima te predstavnicima vrtićkog društvenog okruženja. važna je odgojiteljeva motivacija za rad s djecom. Druga važna okosnica u programskom usmjerenju je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života i zadovoljavanje djetetovih potreba. stručnim materijalima. Ove postavke od odgojitelja zahtjevaju određena znanja o dječjem razvoju i potrebama djeteta predškolske dobi. seminarima. Uz poznavanje djeteta i njegovih potreba. dostupnost edukaciji. promiće ljudska prava. U objema odgojitelj rukovodi aktualnim djetetovim potrebama. postiže rezultate u odgojno-obrazovnom radu s djecom. načinima opažanja djetetovog ponašanja: vještine prepoznavanja pogodnog trenutka za uspostavljanje povjerenja i prijateljstva s djetetom. surađuje s odgojiteljima. Razlikuju se spontane i planske aktivnosti. kao preduvjeta za zadovoljenje socio-emocionalnih. socijalnom okolinom. naglašeno u programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja. odnosno stručnim suradnicima. njegovim razvojnim mogućnostima. odmorom. ističu na prvo mjesto uvažavanje i poštivanje djetetovih potreba i razvojnih mogućnosti. primjenjuje suvremene oblike i metode rada. s ciljem integrativnog djelovanja na cjelokupan razvoj. kretanjem. Odgojitelj utječe na djecu svojom osobnošću: toplinom. posebice prava djeteta i brine za zdrav okoliš. rezultat čega je stjecanje neposrednih iskustava.

Odgojitelj je razborit. iskazivanje ideja i postavljanje novih pitanja. druge ljude vidi kao osobite.U obavljanju odgojiteljskih dužnosti pomaže timski rad u kojem odgojitelji razmjenjuju informacije. potiče ih na govor. –Razina razumijevanja djece. pažljivo sluša što djeca govore ili ne govore. te da poštiva osobnosti mladih. ravnatelja). komentator tj. Suvremeni odgojitelj je animator (umije zainteresirati dijete). Omogućuje djeci učenje osobnim tempom bez nametanjaosobnog stila učenja. 3. dobro odgojen s lijepim vladanjem. pružaju podršku. razumije centralnu ulogu igre u dječjem razvoju. prepoznaje i kreira nove odgojne situacije.uspješan odgojitelj koristi svoja znanja o dječjem razvoju za kreiranje okruženja na način koji olakšava razvoj djece. optimističan. Kreira sredinu koja pruža brojne mogućnosti za eksperimentiranje predmetima. terapeut. 43 . metodičar. Posao odgojitelja je jako lijep. izaziva. i ako još radi s ljubavlju uspjeh neće izostati. ocjenjivač. objašnjava sve nejasnoće. podupire i potiče cjelovit razvoj djeteta. logopeda. 2. pedagoška i moralna zrelost. ali i vrlo odgovoran i zato je jako važno kako on obavlja taj izuzetno časni i humani posao. s pozitivnim stavom prema svijetu. stvara i podržava prigode za uspjeh djece. Uspješan odgojitelj je svjestan razlika u razmišljanju djece. koristi različite materijale. stalno isprobava i pronalazi nove mogućnosti odgojnog djelovanja. čvrst karakter da vlada svojim postupcima. U tom smislu je važno i partnerstvo odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću (psihologa. ima uvid u vlastiti rad. koristi različite metode kojima pomaže djeci u otkrivanju i izražavanju svojih ideja o onome što spoznaju. opservator. On je i refleksivni praktičar. dobar organizator i isto tako treba dobro poznavati psihofizičke karakteristike i sposobnosti djece ove dobi.uspješan odgojitelj zna kako se djeca razvijaju i uče. idejama i aktivno konstruiranje svoga znanja. pedagoga. promatra djecu. Uspješnost odgojitelja promatra se na tri razine: 1. prepoznaje i kapitalizira različitosti i sličnosti djece svoje skupine. Potrebna mu je široka etička. –Razina promoviranja dječjeg razvoja i učenja. koristi svoje znanje o dječjem razvoju za razumijevanje djece kao individue i za planiranje u suglasju s dječjim individualnim potencijalima i potrebama. da ima razvijen osjećaj odgovornosti i dostojanstva.uspješan odgojitelj inicira aktivnosti koje su kreirane tako da jačaju dječje sposobnosti rezoniranja i rješavanja problema. Postavlja pitanja koja motiviraju djecu. strategije. –Razina strategije podučavanja. primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama. prijateljske i vrijedne truda. pitanja su otvorena prema dječjem mišljenju. reagira na to.

usmjerivač – fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju. kongruentnost aktivnosti s obzirom na dječje razvojne mogućnosti. zaključivanju. istraživanja. usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ali smo ako je to iz nekoga razloga nužno. planer – prirodno izrasta iz uloge promatrača prostorne. zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja. voditelj – sam organizira mjesto. socijalni i motorni razvojni stupanj djeteta. materijale i sadržaje. 44 . prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana. dodaje nove ideje. vremenske. dodatno potiče nesigurnu djecu. uvijek u zajedništvu s djetetom. eksplotaciji. socijalne interakcije. kao refleksija na postojeće stanje i postavljanje hipoteza što i kako dalje da bude još bolje. materijalne organizacije i sadržaja aktivnosti radi daljnjeg unapređivanja. promatrač – mentalno je uključen u djelarnost. suigrač – partner u igri (najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca). poticatelj (motivator) – nudi izbor različitih aktivnosti. dječjeg interesa i potrebe.SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA: - - - - - opskrbljivač – priprema materijale i ideje relevantne za dječja djelovanja. izražavanja. načine rješavanja problema. procjenjivač (evaluator) – na temelju dječje aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni. pomagač – samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno.

U dječjem vrtiću djecu učimo pravilnom odnosu prema slikovnici kao knjizi općenito. Kod aktivnosti sa slikovnicom. No. te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izučavanju dječje književnosti. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana priča. razvilo unutarnje mentalne slike i shvatilo razliku između predmeta. razumjevanje govora odraslog izvan konteksa. godini dijete uočava odnose među prikazanim objektima. godine dijete je steklo iskustvo s vanjskim kodom slike. proraditi svoja iskustva i doživljaje. onako kako se mijenjaju djetetova znanja. Do kraja 2. nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjarena. prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo će mu biti najdraža knjiga.17. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem. ako odgovata njegovoj mentalnoj slici koju je usvojilo neposrednim iskustvom s tim predmetom prije. sposobnosti i interesi. upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta. potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati slikovnicu na mjesto koje smo odredili za to. Slika više ne pomaže primarno shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj. Da bi dijete moglo dekodirati sliku ono mora doći do određenog stupnja mentalnog razvoja. No u slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. ostaviti dovoljno dugu stanku za primanje poruke. Slikovnicu čini serija slika koje u početku imaju funkciju reprezentacije poznate stvarnosti. intelektualni i socio-emocionalni razvoj predškolskog djeteta. Namjenjena je malom djetetu. govoriti glasno.) DIJETE I SLIKOVNICA? Slikovnica je. te izraz lica mora biti u skladu sa značenjem poruke. pomoć i poticaj odrasle osobe. mogu zajedno listati i komentirati slike. a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda. Sa nepune dvije godine (18 mjeseci) dijete će prepoznati predmet na slici pod uvjetom da je realistično prikazan. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga. U 3. njegove slike i simbola. tj. nužno je uskladiti verbalne postupke i neverbalne signale (usmjeriti pogled prema djeci). Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezivajući ih s onim što vidi u okolini. već ponajprije estetsku i doživljajnu. otkrivanje onoga što je u stvarnosti nedokučivo. a to znači pažljivo listati. koju vodi odgojitelj s grupom djece. nema sumnje. a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu. Slikovnica često djetetu pruža mogućnost da se druži s drugom djecom. Slikovnica utječe na govorni. treba imati prethodno stečeno iskustvo sa vizualnim kodom slike i onim što je na slici prikazano. naglasiti pojedine riječi (značajne za razumjevanje poruke). Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji. Postupci koje odgojitelj primjenjuje za uspostavljanje 45 .

Manjem djetetu trbaju slikovnice s više slika i malo teksta. navedena na naslovnici. spužve. a crteži moraju imati određenu umjetničku vrijednost.razmjene dojmova s djecom su: komentar. . ilustratora. U trećoj i četvrtoj godini života slikovnice postaju složenije. Zajedničko čitanje slikovnica često se. a govore o svakodnevnom životu i problemima na vrlo suptilan način. pedagoga. Poželjno je da te slikovnice proizvode nekakve ugodne zvukove. . naročito u prvoj godini. Izrađene od tkanine. zvečke. zbivanjima u okolini. Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti. .). automobile. uočljivo prikazivati radnje s kojom dijete ima iskustva iz neposrednog života. potiče razvoj mašte. govoriti polako i razgovjetno. trube. dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo 46 . uživljavanje u situacije drugih. pjesmice. Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar. mora komentirati radnje i slike radi lekšeg razumjevanja. te paralelnim aktivnostima omogućiti razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. Osim što utječe na govorni razvoj. U starijoj predškolskoj dobi djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. slikovnica potiče djecu na razgovor o osobnom iskustvu. . priče govore o životinjama. Upravo imenovanje tih pojmova. ilustratora i drugih srtučnjaka koji su sudjelovali u njihovu nastajanju. Posebno kvalitetne slikovnice koje se posljednjih godina pojavljuju često se nazivaju "problemske slikovnice". Dijete se počinje zanimati za radnje koje pokazuju različite postupke u određenim situacijama. Dijete uči govor govoreči. svodi na pokazivanje slika. . . objašnjenje i prisjećanje istih stvari iz okoline (npr. pogleda usmjerenog prema djeci. . . glasanje životinja. . . komentari dječjih izričaja o slici i impulsi za slobodan izričaj. plastificiranih materijala ili tvrdog kartona bez oštrih rubova. preko igračke i slike stvara predodžbu o predmetu i kasnije pojam koji je osnova apstraktnog mišljenja. opušten. pitanja o sebi. sadržavati samo osnovne boje i ne puno detalja jer odvlače pažnju djeteta. Značajke dobre slikovnice su da mora biti kvalitetna i likovno i literarno. likove životinja. . poželjno od nepoželjnog. vrtuljke. urezane su ili oblikovane prema nekom liku na slici. Kada dijete već u drugoj godini oponaša čitanje (lista i nerazumljivo govori) to je znak da je dijete ponašanje odraslog prenijelo u svoju igru i obogatilo simboličku igru koja je jedan od temelja razvoja apstraktnog mišljenja. psihoterapeuta. emocija. pedijatra. . koje odrasli prate govorom. poćinje se razlikovati dobro i zlo. jezik treba biti prilagođen određenoj dobi. Kod dobrih slikovnica u pravilu su imena autora. dijete prstom pokazuje sliku i pita što je to. treba uvažavati dječje pokušaje komunikacije. a mogu se slagati u razne oblike (kućice. basne i bajke. na izražavanje mišljenja. životu ljudi i djece i sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu. psihologa. igračka) pomoći će djetetu u razvoju mišljenja jer od realnog predneta. te su često djelo cijelih autorskih timova. Za djecu jasličke dobi slikovnica mora biti realističan način prikazivanja predmeta (fotografije).

odmorom. Postavlja se pitanje što je bolje. to svakako treba činiti. čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. i ne valja ih siliti na puko prepričavanje radnje. U svijetu su posebnu pozornost izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima. zdravljem. Valja prilagoditi glasnoću. no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. gestikulira. dramatizacija. pritom radi grimase. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem. sigurnošću. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati djetetu do znanja da je ono što će zajedno raditi odraslom važno. najbolje je ako se odgovori ugrade u sam nastavak priče. bez naglih. Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča. znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta. igrom. spoznaje i stvaralaštva. agresivnih promjena. ritam mora biti nježan. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti. A one se razvijaju od rođenja.izražavati u tom kodu. Čitanje i pričanje zahtijevaju i neka umijeća. Dakle. stanke su dobrobošle kako bi dijete imalo vremena za razmišljanje. a sve to pričanje čini zanimljivijim za dijete. ali koje je bilo zanemareno od okoline. i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje. a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismanosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. igra lutkama. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana života djeteta. Dobro je da djeca govore o svojim osjećajima vezanim uz priču. 47 . I čitanje priče iz slikovnica ima svojih prednosti. ali i za razvoj mašte. čitati ili pričati djetetu.). pamćenje i preradu onoga što čuje. od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. ples i sl. ne čitati preglasno ili pretiho. Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. Pritom je svakako važno što dijete više voli. jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu. Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa. ljubavlju). Brojna su znanstvena istraživanja pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje. Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. Dok se djetetu koncentrirano čita valja isključiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu činiti nervoznim i dijete i odraslog. Čitanje ili prepričavanje literarnih djela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora. crtanje. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati.

. ona je stvaralačka aktivnost. najčešće su spontane. pospremanje sobe. životinja. Igre sa scenskim lutkama u dječjem vrtiću. pokreće njegov misaoni. čudesnih prizora. stvaralačke igre. da postaje svjesno svog mišljenja i ponašanja. 48 . Dijete može u igri uspješno djelovati na drugo dijete da se oslobađa egocentričnosti. utješiti. Lutka pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet i razvija maštu. Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre koje su oblik interpretacije stvarnosti. Lutka utječe na djetetov intelektualni razvoj i ono može spoznavati o biljkama. Dijete se identificira sa lutkom. Kod te lutke se u likovnom i tematskom pogledu poštuje da je lutka svedena na simbol. radu ljudi. razigranosti. pa lutka može okupiti dijecu na aktivnost. omogućava mu da sve bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. dobrotu. smrt drage osobe) i dr. prijateljstvo. može ohrabriti. može poticati djecu na pranje ruku. biljaka i predmeta. potištena i pretjerano sramežljiva djeca takvom igrom postaju hrabrija. satire. U ruci djeteta svojim oživljavanjem nudi djetetu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji ono samo stvara u igri. riječima izražava svoje misli i osjećaje.) DIJETE I LUTKA? Od svih grana scenske umjetnosti. a ne imitacije. slobodne. životinjama. rođenje brata ili sestre. fantastike. mjesec i zvijezde. a može i biti lutka sveznalica. lutkina "riječ" djeluje na dijete snažnije od odgojiteljeve. . Lutka dovodi dijete u stanje uzbuđenosti. humora. . Utječu i na razvoj socijalizacije. te na razvoj pozitivnih crta osobnosti: pravednost. fantazijski i emocionalni svijet. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta. Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti. Omogućava djetetu da iznosi svoj doživljaj svijeta. svijet koji ne poznaje granice između ljudi. . važnija. puž i medo. u prometnom i zdravstvenom odgoju može pomoći u prevladavanju teških i stresnih trenutaka (bolest. može razveseljavati djecu. slobodnija jer to ne govore oni već njihove lutke. Zakočena. Igre lutkama mogu biti od pomoći i služiti kao predterapijsko sredstvo očuvanja psihičkog zdravlja predškolske djece. Po svom karakteru igre s lutkom su i govorne igre i istinski pridonose razvoju govora. Dijete govorom. spontanija.18. hrabrost. Zato je kazalište lutaka tako blisko djeci. . Kroz simboličku igru dijete prenosi svoja spoznajna i emotivna iskustva na svoj zamišljeni plan. Dijete sa scenskom lutkom u ruci manipulira kako god želi. Igre s lutkom pomažu djeci da usvoje početne matematičke pojmove. lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki. Svijet lutaka je svijet poezije. .

sjeda u raketu. prevrće ju. Upotrebljava sve složenije gramatičke strukture koje su u skladu s razvojem njegova mišljenja. Igra postaje namjenjena stvaralačkom scenskom izrazu. Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo. služi se pokretima. Djeca se međusobno potiču i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne. u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim područjima. ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. Igre scenskom lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne. Igre lutkama mogu utjecati i na širenje znanja djeteta iz područja prirode i društvenog života. . 49 . doživljaje i znanja. . Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre. Starija djeca u igri sa scenskom lutkom smanjuju motoričku aktivnost. Dijeca starije predškolske dobi. dominantna je motorička komponenta. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva. npr. Lutka ja u sredistu njegove igre. Govor u igri sa scenskom lutkom mlađeg predškolskog djeteta često je nejasan sa zastajkivanjem i pomaganjem. Igre scenskom lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije. . utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti. Imenuje i neke složenije radnje koje lutka izvodi. Mlađa djeca igraju se individualno.Djeca mlađe predškolske dobi. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci. Logički osmišljavaju pokrete lutke. s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan. te da svoje individualno zadovoljstvo koje im igra pruža podijele s drugima. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj u suradnji s djecom povremeno ocrtava okvir igre u kojem su djeca obavezana brinuti se jedni o drugima. što može istraživati njezina fizička svojstva. Mlađa djeca živo manipuliraju sa scenskom lutkom. kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. mogu pomoći djetetu pri usvajanju početnih matematičkih pojmova. Zamisli i ideje u igri su mu nestalne. Jedna od specifičnih vrijednosti igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim. Ova igra socijalizira dijete. paralelno jedni s drugima i postepeno uspostavljaju suradnju prema dobi i socijalnoj zrelosti. Lupa s njom. Stvara imaginarne predmete dok se igra s lutkom tako što ih imenuje. mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo. rasteže. ali i tuđim stvaralaštvom. te bogatstvo igre ovisi o tome.

U ovim igrama otkriva se osobnost djeteta. samo izrađuje svoju lutku za igru. ni prevelika. a osobito razvoju govornog stvaralaštva. stiliziran. stilizirana. npr. pravednost i suradnju. rukavice. kazališne lutke sjene. kao i na čist. kutije. granje. te izaziva vedro raspoloženje i želju za igrom. nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova.Lutke možemo napraviti od različitih prirodnih materijala. Motivira djecu na igru razgovorom. mora imati jednostavne pokrete. metale i sl. U likovnom pogledu lutka je jezgrovita. 50 . poetična. drva. Prikazuje djeci mogućnosti svake pojedine lutke. Scenski prostor bi također trebao biti jednostavan. pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti. Lutka namjenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška. Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost. plošne lutke. glazbom. ginjoli lutke. Igre djece s lutkama snažno angažiraju dijete kako intelektualno tako i emotivno. lutkama. dijete spontano i neposredno preko lutke izražava svoj intimni doživljaj svijeta. Najbolje su tikve. zagonetkama ili potiče djecu svojom igrom. lutke na prstima. lagan i pokretan paravan prilagođen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati. predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu. ali i druge suhe plodine. Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. čitka. te marionete u najjednostavnijoj formi. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu. solidarnost. izražajan govor. Izradu mogu potaknuti i djetetova likovna aktivnost. Mogu se uputrijebiti četke. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta osobnosti. plesom.

Najvažnija za stvaralaštvo je sloboda. Odgojitelj ga i treba tako doživljavati. Uloga odgojitelja je da sasluša dijete.znači stvaranje jedinstvenih i neobičnih ideja.19. -smisao za humor. neponovljivo i različito od druge djece. Za kreativnost je bitno da ima oznake pripadnosti. -sloboda. Kreativnost podrazumjeva igranje i eksperimentiranje. odgojitelj-roditelj). izlaženje iz rutine. Djeca eksperimentiraju sa svime što im je na dohvatu. materijali. respektirati ga i pomoći mu da se i dalje u tom smjeru i smislu razvija. stalno stvaraju nešto novo. umjetnici i praktičari. onda je za predpostaviti da je njegov način promatranja i doživljavanja svijeta i stvaralačkog izražavanja također jedinstven i različit. ponuda. potencijal ili osobina čovjeka. -spontanost. Sva su djeca kreativna ako im mi to dopustimo. igra između reda i kaosa. predmetu ili rješenju problema. zatim predškolska ustanova. ODGOJITELJ? Što je kreativnost? Pitanje na koje su pokušali odgovoriti mnogi znanstvenici. jer bez nje nema pravog stvaralaštva. socijalnoj i obrazovnoj sredini u kojoj čovjek živi. pokušaj i pogrešku. Kreativnost ili stvaralaštvo je jedno svojstvo. Sve što čine. Kreativnost ili stvaralaštvo pripada svim područjima ljudske djelatnosti. napuštanje starih pravila. orginalnosti i osobnosti.koja se izražava u brojnosti ideja koje čovjek ili dijete može dati o jednom pitanju. Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. sloboda. prostor. sigurnost. Znanstvenici su došli do spoznaje da je kreativnost opća ljudska i životna osobina. kao i sve ostale osobine čovjeka ovisno o karakteristikama osobe. te povezivanje i kombiniranje ideja na neobičan i jedinstven način. ona je snaga koja potiče razvoj našega JA.) DIJETE. Kreativna je igra. univerzalno obilježje čovjeka. otkrivanje novih veza. razumijevanje. ali malo ih je dalo određenu definiciju. Ako polazimo od toga da je svako dijete jedinstveno. KREATIVNOST. razaranje i promjenu. da njeguje njegovu spontanost i stvara okvire za njegova otkrića. 51 . -fleksibilnost. a to daje proizvod. -originalnost ili izvornost. Kreativnost je središte naše individualnosti. Djeca žive kreativno. kulturi. koja se različito distribuira. grupa (zajedničko življenje s drugom djecom). Za razvoj i jačanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete. -emocionalnost. Obitelj je osnovni i prvi čimbenik koji utječe na razvoj kreativnosti djece. Moramo upoznati dječju dušu i svijet da bi im mogli pomoći u razvoju kreativnosti. vrijeme rada. o društvu. Glavne značajke kreativnosti su: -fluentnost. misle ili osjećaju je novo. njena organizacija i odgojitelj kao mikročimbenik u njoj. Kreativnost je rađanje nove ideje.

da prihvate sebe bez obzira što su drugačiji od drugih. 3. promatra i proučava od čega je nešto. materijala. predmetima i da ih povezuju u nove. Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati. djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati korestići svoj kreativni sustav. autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podršku kao osnovu za razvoj kreativnosti pojedinca (ne onemogućava. glasa. neobične kombinacije. . Baveći se djecom imamo priliku raditi stvari koje odrasli više ne rade. više voli raditi samo. nema predrasuda. običnim riječima. izmišljati nove igre. možemo ih naučiti procesu Brainstorminga (oluji mozgova). 52 . U drugoj etapi dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja tog predmeta. Kreativnost smatramo vrlo značajnom komponentom darovitosti. oblika. mislima.Stvaralački se proces kod djece može promatrati u tri etape: 1. kako izgleda. -učenje pronalaženja mnogo odgovora na jedan problem – razvoj divergentnog mišljenja. iskušava nove stvari. jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru. Malu djecu može se potaknuti da budu kreativna na nekoliko načina. neprilagođava se grupicama. Vrtić mora biti mjesto kreativnog življenja. Drugi je način aktivnost opuštanja. Odgojitelj treba naći vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. U vrtiću u kojemu se odgojitelj dobro osjeća i djeca će se dobro razvijati. 2. Djeca mnogo lakše nego odrasli vide nove veze. to je zabavna aktivnost koja ohrabljuje djecu da se usredotoče na komponentu razmišljanja proširujući svoje spoznajne mogućnosti. dopunjuje. namjene. Djeca uživaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist. pravila upotrebe. . vidi nove situacije. U trćoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije. što se može raditi s tim predmetom ili materijalom. Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabljuje okružje koje mu pruža osjećaj sigurnosti. pokreta. kombinacije običnih predmeta. vrlo brzo uči iz pogrešaka. U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne važnosti jer stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja će se prepoznati i koja će poticati takvo djelovanje djece najviše pridonosimo razvoju stvaralaštva. nadograđuje i provjerava. U prvoj etapi dijete istražuje. Treba poticati djecu da se igraju idejama. ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili specifično izvođenje neke aktivnosti). . ima smisao za humor. Ta tehnika razvija kreativnost. a time iznova oživljavamo svoju kreativnost. voli eksperimentirati. Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omogućiti kreativnost u svim područjima razvoja tijekom svih aktivnosti. o svemu što ga okružuje pronalazi igračke. neprestano ispituje zašto. preuzima razborit rizik. izražava vlastite ideje. gdje dijete osjeća samopouzdanje i temeljno povjerenje. uključujući: -učenje da se dobro osjećaju sa samim sobom.

tolerancije i uvažavanja. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najviše moguće – razvijati svoju profesionalnu kreativnost – opći stav odgojitelja: "Hajde.-razvoj individualnosti. -razvoj novih sposobnosti i vještina. 4. U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna. Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike važnosti. koja podržava kreativne izraze svakog djeteta. proces je bitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo provjeriti. 53 . što se najčešće stječe u obrazovnim institucijama. Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu očituje se u stvaranju takve mreže interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece među sobom. 3. Kreirati klimu koja ohrabljuje djecu da sebe doživljavaju kreativnima (živjeti s određenom količinom neurednosti). omogućiti veliku raznovrsnost materijala. Opća usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece: 1. 2. Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja. pokušaj to!". odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati). "Zašto ne!". ali sa što manje intervencije (samostalno donošenje odluka). koja stvara atmosferu međusobnog povjerenja. ideja i dovoljno vremena za kreativne aktivnosti. 5. koja dopušta stanovitu slobodu i spontanost u izražavanju. ponuditi poticaje kad je potrebno. koja priznaje i podržava različitost i individualnost svakog djeteta.

vrijeme ostajanja. da ga osoblje upozna kao pojedinca sa svim njegovim potrebama i osobinama. . Prije nego dijete uđe u jaslice / vrtić potrebno je. Dogovara se datum prvog dolaska. . ciljevi odgojno-obrazovnog rada). Na početku školske godine organizira se roditeljski sastanak roditelja novoupisane djece gdje se roditelji upoznaju s osobnom kartom jaslica / vrtića (tko tu radi. kako da se pomogne djetetu.) . Drugi roditeljski sastanak roditelje upoznaje s odgojno-obrazovnim procesom. Roditelje treba unaprijed upozoriti na razdoblje prilagodbe i teškoće s kojima će se dijete suočiti.20. individualni razgovori. ne samo u jaslicama / vrtiću. te se već tu s roditeljima može dogovoriti zajednička strategija. te im valja sa svih gledišta opisati kako će teći boravak djece u jaslicama / vrtiću. U dječjem vrtiću "Srednjaci" roditeljima su otvorena vrata vrtića dva dana tijekom petog mjeseca kako bi se mogli upoznati s institucijom u koju će dovoditi svoje dijete. nego i u obitelji. o aktivnostima kojima ćemo poticati cjelokupni razvoj djece. tj.Polaskom u jaslice / vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svom životu. sudjelovanje na projektima. kako treba izgledati rastanak. . 54 . Osnovni podaci o djetetu dogovaraju se inicijalnim intervjuem kojeg provode članovi stručnog tima. prostorna organizacija. poboljšati suradnju stručnjaka i roditalja i omogućiti roditeljima sudjelovanje u životu i aktivnostima djeteta u jaslicama / vrtiću. materijalni uvjeti. . . proslave. te najuobičajnije reakcije. . Roditelji moraju uvidjeti da su jaslice / vrtić institucija koja stručno radi s djecom i koja je zainteresirana za zdrav dječji razvoj i napredovanje. radno vrijeme. . Upoznajemo ih s oblicima suradnje s njima (roditeljski sastanci. tko će biti s djetetom. boravak roditelja u skupini. roditeljski kutić. . Treba im reči da očekujemo suradnju. zajednički izleti. Jedna od temeljnih programskih zadaća koja je naročito važna u razdoblju adaptacije i koja pridonosi povoljnom i cjelovitom razvoju djeteta je partnerstvo odgojitelja i roditelja. . Prije nego dijete dođe u jaslice / vrtić potebno je obaviti neke pripreme. da se doznaju svi faktori koji mogu otežati prilagodbu. koja je njihova uloga. dajemo im informacije o razvojnim karakteristikama djece. jer nam upravo oni mogu ukazati put kojim ćemo pristupti i pomoći njihovom djetetu.) ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIĆA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA? Razdoblje adaptacije je razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze između odgojitelja i djeteta. Uloga odgojitelja je da pomogne roditeljima (upute se daju na roditeljskom sastanku). uključivanje u neposredni rad. Potrebno je što više povezati obiteljski i izvanobiteljski odgoj djeteta.

Uspostavljanje komunikacije s odgojiteljem jedan je od prvih uvjeta. agresivnost. što najčešće izaziva emocionalne teškoće. tj. poljupcem ili sl. Kad dijete ovlada govorom toliko da može komunicirati s bilo kim. kao adaptacijska kriza neka djeca su sklonija rekacijama na fiziološkom planu (ishrana. a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač. Odgojitelj djeteta u adaptaciji treba biti obziran. počinje opadati i srah od odvajanja i strah od stranih osoba (2. pasivnost). šapatom. spavanje. pasivno je. Takve pojave jako uznemirju roditelje pa ih je potrebno upozoriti na njih. frustracije. Vrijeme je to u kojem se dijete i odgojitelj. jasno nam je zašto se u tom razdoblju adaptacije osjeća tako zbunjeno. dijete može postati apatično – takvo dijete ništa ne zanima. frustirano i preprašeno. jer je jednogodišnje dijete nesposobno dugo boriti se s napetim stanjima – nešto mora puknuti ako se djetetu na vrijeme ne pomogne. usvaja ili usavršava (dijete koje je upravo skinulo pelene poćinje mokriti u gačice). Dijete dolazi u novu situaciju gdje mu je sve nepoznato.. ali neka će djeca odbijati kontakt s odgojiteljem i on će to poštivati. To razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije možemo nazvati adaptacijom. prilagođuju novoj situaciji. Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se način njegova življenja. Čemu se sve dijete mora prilagoditi. Česti privremeni poremećaji u ponašanju kao rekacija na polazak u jaslice su: regresija – javlja se u onom ponašanju koje dijete upravo intenzivno razvija. privremeni se poremećaji mogu pretvoriti u trajnije. Protestiranje i plakanje su tipične reakcije vezane uz strah od odvajanja i strah od stranih osoba.One dane kada dolaze nova djeca odgojitelji posebnu pažnju posvjećuju uređenju prostora. Kada dijete prvi put dolazi u vrtić osjeća se izgubljeno i bespomoćno. Za pokušaj uspostavljanja kontakta valja planirati sadržaje koje djeca znaju još od kuće. Adaptacijsku krizu lakše će preboljeti dijete 55 . (ljudi. s vremenom će shvatiti da on nije opasan. te će se povremeno i samo uključiti u aktivnosti. oni ne govore njegovim jezikom. pa i roditelj. Ako ta napeta i intenzivna emocionalna stanja dugo traju. godina života). Prilagodba djeteta ovisi o individualnim karakteristikama pojedinog djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. Kada takvo dijete vidi kako se odgojitelj igra s drugom djecom. Kako će dijete prihvatiti jaslice / vrtić u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema jaslicama / vrtić. Prilagodba djece ovisi o temperamentu dijece i iskustvu do prije dolaska u jaslice / vrtić. pa će takav odgojitelj uplakano dijete pokušati umiriti nježnim kontaktom. temelja za uspješno uključivanje djeteta u skupinu. Na osnovi te komunikacije stvara se socio-emocionalna veza djeteta i odgojitelja. a ponekad ekstremne neprilagođenosti i šokove. zdravlje). Na vidno mjesto stavljaju igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće i one za koje je roditelj rekao da se dijete voli igrati. djeca). Glazba mora biti umirujuća i vesela.

te osigurava aktivnosti na zraku). hranjenje. To su aktivnosti koje pomažu djetetu jer mu pružaju psihološko rasterećenje. Pokušati uspostaviti kontakt ali oprezno. ne suviše nametljivo. Djeca koja burno reagiraju dobivaju više i češće pažnju odgojitelja pa njihova adaptacija traje kraće jer se prije uspostavlja socio-emocionalna veza. zadovoljava potrebu djeteta za uzajamnom komunikacijom. Najčešće zajedničke aktivnosti odgojitelja i djeteta su svakodnevne životne situacije (prematanje.roditelja koji smatraju da je to što ono odlazi u jaslice / vrtić normalna stvar. zadovoljava potrebe za sigurnošću. Također je bitno da roditelji surađuju s odgojiteljima. nudi djetetu razne materijale kao što su pijesak. ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem. te je tu potrebno strpljenje odgojitelja. aktivnosti s pokretom uz glazbu. Posredna nježnost odgojitelja. nudi mu utjehu). Pasivno. presvlačenje. Aktivnosti koje odgojitelj provodi u razdoblju adaptacije su od posebnog značaja – to mogu biti aktivnosti sa scenskom lutkom. Odgojitelj mora dobro poznavati pozitivne i negativne čimbenike koji utječu na duljinu trajanja adaptacijskog razdoblja kako bi znao reagirati. pružiti informaciju roditeljima i surađivati s njima. omogućava djetetu kontakt s prijelaznim objektom. nježnošću i ljubavlju (npr. Novo se dijete prihvaća onakvo kakvo jest. odgojitelj treba obratiti pozornost i na zadovoljavanje svih ostalih potreba. tijesto. tjelesne aktivnosti i aktivnosti s materijalima kao što su pijesak. povučeno dijete teže uspostavlja kontakt s okolinom pa će razdoblje adaptacije takvog djeteta trajati duže. Iako su u razdoblju adaptacije socio-emocionalne potrebe naglašene. voda. zadovoljava potrebu za raznolikom stimulacijom (npr. U prikladnom trenutku potaknuti dijete da se priključi odgojitelju u aktivnosti. 56 . voda. likovni materijali i dr. igra). Odgojitelj zadovoljava osnovne tjelesne potrebe i čuva djetetov život i zdravlje.

57 . u trajanju od 150 do 170 radnih sati. vještina i navika potrebnih za djetetov daljnji razvoj i uspješno uključivanje u program prvog razreda osnovne škole. a potiće i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta.) ULOGA ODGOJITELJA U PROVOĐENJU PROGRAMA PREDŠKOLE? Predškola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu školu. Djeca sama mogu sudjelovati u izrađivanju igara za kutić početnog čitanja i pisanja.). kulturno pozdravljanje obraćanje starijima i sl. Odgojitelj omogućava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole – usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblačenje. obuvanje. omogućavanja stjecanje iskustva o međusobnim različitostima.). te vještina snalaženja u prometnim situacijama. . igre i sredstva moraju biti pregledno složena i na dohvat djece. Tamo gdje postoji vrtić. djetetova doživljaja svijeta. nadređeni i podređeni pojmovi).). Upoznavanje sa osnovnim socijalnim vještinama. . . ispred – iza) i vremenskih odnosa (gledanje na sat. adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo riječnika. Neka opća "psihička" priprema za školu obuhvaća (uz navedeno) adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja i promatranja. te upućivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada. . Isto tako u kutiću za početno čitanje i pisanje mogu se nalaziti i radni listovi koje dijete uz pomoć odgojitelja ispunjava. Rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja. on je obvezan organizirati predškolu i biti nositelj provedbe njezina programa. U kutiću. razvrstavanja stečenih znanja (npr. poticanje djece na šetanje po gradu i upoznavanje grada. shvaćanje prostornih odnosa (lijevo – desno. pojam jučer – danas – sutra. potrebno je organizirati kutić početnog čitanja i pisanja koji je opremljen raznolikim materijalima i didaktičkim igrama.21. radni odgoj – stvaranje radnih navika. održavanje osobne higijene. Plan i program rada predškole potrebno je dokumentirati i pripremiti u tromjesječnom planu i programu odgojnog sustava. Dio je odgojno-obrazovnog sustava namjenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu školu. sposobnost klasifikacije (po klasama.). hijerarhiji i sl. kupovine u svrhu razvoja orjentacije i socijalnih vještina. te stjecanje osnovnih znanja. utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jačanja pozitivne i realne slike o sebi. te društvena priprema djeteta za osnovnu školu. tjednom planu aktivnosti i dnevnim poticajima u sobi dnevnog boravka. Ciljevi programa predškole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i poticanje svih aspekata djetetova razvoja. gore – dolje. njegovanje kulturnog ponašanja (za stolom. Ona je obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaćena temeljnim vrtićkim programom. . Vrijeme provedbe programa predškole predviđeno je od listopada do svibnja tijekom školske godine. .

Odgojitelj koji provodi program predškole treba jasno dati do znanja svakom polazniku da je dobrodošao i da je prihvaćen kao ravnopravni sudionik. Ne daje nikakve konačne prosudbe o djetetu. mogućim problemima. tjelesnom razvoju. Tijekom rada u predškoli odgijitelj će nastojati pomoći nesigurnoj djeci i onoj s posebnim potrebana. sa svakim od njih. -uspostavljanje suradničkog odnosa s roditeljima polaznika predškole. odgojitelj želi osvjestiti djetetu da se svaka riječ sastoji od slova. Odgojitelj je temeljni i neposredni izvršitelj i kreator izvedbenog programa. U sobi dnevnog boravka oraganizirati mali razred. da je svaku riječ moguće rastaviti na glasove. s jednakim pravilima i obvezama glede uporabe prostora i sredstava koje treba čuvati. ponajprije s roditeljima polaznika predškole. razgovarati o posjetu prije i nakon posjeta. u svakoj će prigodi podržavati i poticati dječju 58 . i te glasove ponovno sastaviti u riječ – time odgojitelj dijete uvodi u svijet slova. -poznavanje izvedbenog programa kojim će se djeci omogućiti cjelovit razvoj. osjećaja. sudjelovanju pojedinog djeteta. želja. kao i sa skupinom u vezi sa zajedničkim interesom ili zajedničkim aktivnostima. To su osnovni podaci o zdravlju. -osposobljenost za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji su na bilo koji način vezani uz predškolu i mogu pridonijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu. Isto tako odgojitelj putem vježbi grafomotorike (radni listovi) u vrtiću priprema dijete za školu na zanimljiv i zabavan način. -poznavanje i odabir načina i sredstava koji će imati najbolje učinke u razvojnom poticanju djece. Prilikom igara u kutiću za početno čitanje i pisanje.Odgojitelj bi trebao organizirati posjet školi i knjižnici radi boljeg upoznavanja tih ustanova. -upoznavanje i prihvaćanje novih znanstvenih spoznaja. To praćenje počinje dobivanjem prvih informacija od roditelja u prvim susretima. kao i primjedbe važne za poboljšanje njegova rada. mogućim razvojnim zaprekama ili posebnim talentima. tegoba i mogućih problema svakog djeteta. Odgojitelj treba organizirati igre istraživanja i eksperimenitiranja radi uočavanja svojstva nekih materijala i klasifikacije predmeta. Na kraju rada predškole odgojitelj roditeljima daje svoje mišljenje o tome u čemu se dijete pokazalo uspješnim i na koji način. -uspostavljanje sklada s djecom. Posjet je potrebno planirati. organizirati. postupno i sistematično. Prava i obveze treba naglasiti jer su one dio aktivnog pripremanja za osnovnu školu kao novi sustav prava i obveza. Odgojitelj prati dječji napredak. Rad na razvoju grafomotorike potrebno je rasporediti kroz cijelu godinu. -razumijevanje potreba. Tijekom ostvarivanja izvedbenog programa odgojitelj će bilježiti važne napomene glede izvedbe programa. Srtučni profil odgojitelja predšole treba obuhvaćati: -poznavanje mogućnosti djece u šestoj godini života.

većina ljudi pritom misli na izuzetne sposobnosti. Darovito predškolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva dodatnu pažnju odgojitelja i pomoć osposobljenih stručnjaka (pedagoga. metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamćenja). defektologa. entuzijazam. dobro pamćenje. imaju veliku radnu energiju (ustraju na problemu bez umora). te uvjete za razvoj vještina. učenje bez direktnog poučavanja.(smislenija i kvalitetnija pitanja. pa se darovitost može odrediti kao sklop urođenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omogućuju da u jednom ili više područja aktivnosti dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. bolje. Specifične količine osobnosti manefestiraju se u velikoj motivaciji za rad. Kreativnost se očituje najviše u originalnosti rješenja. kojima će upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost. imaju interes u radu. lakoća izražavanja. osiguravajući djeci širok opseg iskustva. drugačije od večine vršnjaka. Darovitost. osobine ličnosti. bogat rječnik. razumijevanje i baratanje brojevima. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. raznim oblicima umjetničkog izražavanja. Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati. te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost i darovitost). to su djeca koja nešto rade prije. tjelesnim sposobnostima. primjena prije stečenog znanja u novim situacijama. formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama. 59 . Daroviti: su izrazito usmjereni cilju (žele riješiti problem i u nepovoljnim uvjetima). onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost. kreativnost. odnosno izuzetno razvijene potencijale. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma. dobra memorija za melodije i slušanje uputstva. poptavljanje pitanja. Znakovi nadarenosti kod predškolskog djeteta su: -vanjsko ponašanje(znatiželja.kreativnost i inicijativnost. uspješnije.) POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI? Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. . brzo usvajanje novih i neobičnih pojmova. količini i kvaliteti ideja. rano čitanje. Međutim. . brzini i kvaliteti prerada informacija. neuobičajenim pitanjima i odgovorima. omiljenosti i popularnosti u grupi. Nadprosječne sposobnosti mogu se prepoznavati u rješavanju problema i testova intelektualnih sposobnosti. te će nastojati da svaki polaznik iskuša i razvija svije psihofizičke snage i potencijale. kvalitetniji odgovori na pitanja. -kvalitativne razlike. imaju specifične interese (oduševljeni su problemima. pamčenju i količini znanja.). . psihologa. govoreći o darovitosti. školskom uspjehu. uočavanju socijalnih situacija. originalnom načinu rješavanja problema. znatiželju). stavova. znanja. 22. brže. Dakle. više. organiziranje informacija.

Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjećajem odgovornosti i nezavisnosti. Odgojitelj u dječjem vrtiću se brine i za zadovoljavanje specifičnih potreba darovitog djeteta. Specifične potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s vršnjacima prema kronološkoj dobi– nije ih poželjno izdvajati od vršnjaka, već ih naučiti suradnji s njima, naučiti ih da cijene i manje uspješne, a zauzvrat će biti cijenjeni i prihvaćeni; -kontakti s vršnjacima prema intelektualnoj dobi– zbog stimulativnosti, zbog toga što se djeca međusobno potiću, i dobri su za izbjegavanje osjećaja da je "drugačije". Darovito djete ima potrebu raditi u obogaćenim i proširenim odgojnoobrazovnim programima. Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u učenju. Darovita djeca sklona su prihvaćanju izazova sve do točke moguće pogreške. Darovita djeca imaju potrebu za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta. Nezgodna ponašanja darovitog djeteta su dosada, nemir, agresivnost, nestrpljivost, frustriranost i pretjerana osjetljivost, monopoliziranje odraslih. U radu s darovitima bitno je identificirati ih, pružiti odgojno-obrazovnu podršku njihovom razvoju, a potom i profesionalnom razvoju i angažiranju. Osnovno načelo u radu s darovitima je individualizirani i diferencirani način rada u skupini i izvan nje. Podnačela su: poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti, uvažavati specifične dječje interese i omogućiti da ih zadovoljavaju i produbljuju, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima i na način koji mu najbolje odgovara, organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa, postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima, osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu, osigurati više vremena za rad, stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja, ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje. Primjena navedenih načela u radu provodi se pomoću slijedećih principa: izbjegavati biti krut, nefleksibilan u radu, ne učiti djecu ono što već znaju, ne očekivati da dijete bude darovito u svakom pogledu, ne dopustiti da se uključe u više aktivnosti no što ih može uspješno riještiti, ne dopustiti da pretjerano okupira pozornost odgojitelja, ne previše pomagati darovitom djetetu, ne dopuštajte prazine u učenju i ponašanju, ne omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu, ne uspoređivati ga, ne izrabljivati talente darovitog djeteta. Temeljeni pristup u radu s darovitima je: rad na projektu, rad u maloj skupini, individualni rad, ostale izvan vrtićke aktivnosti i dodatna sredstva – materijali.

60

23.) AKTIVNOSTI IZRAŽAVANJA OSJEĆAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju osobnosti. Emocionalni razvoj rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegovih socijalnih učenja. U izražavanju osjećaja odgojitelj mora biti model djeci, bitno je poticati emocionalnu inteligenciju djeteta. Odgojitelj treba pomoći djetetu u izražavanju njegovih osjećaja i briga, a to znači, pružiti im dovoljno vremena, empatije i podrške. Odgojitelji moraju slušati, suosjećati i pomagati djetetu u razumijevanju svojih misli u igri, a jednako tako i u verbalnim razgovorima. Emocionalne sposobnosti: - identificiranje i označavanje osjećaja – prepoznavanje osjećaja u različitim situacijama, nazivanje emocija pravim imenom; - izražavanje osjećaja – iskazivanje osjećaja riječima, neverbalno, minikom, gestama; - procjenjivanje intenziteta osjećaja – utvrditi koliko je jak osjećaj koji je dijete obuzeo, povezivati procjenu sa izražavanjem osjećaja i identifikacijom; - upravljanje osjećajima – kontrola osjećaja i zatomljivanje nepoželjnih ispoljavanja osjećaja (npr. fizičku agresiju); - upravljanje osjećajima – uviđanje što je u pozadini osjećaja, pronalaženje načina za nošenje sa strahovima, tjeskobama, bijesom i tugom. Kongvitivne sposobnosti: - empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i briga i sagledanje situacija iz njihove perspektive, poštovanje razlike u stavovima drugih; - otkrivanje sebe – izgrađivanje povjerenja u odgojitelja i skupinu, te bez opasnosti govoriti o unutarnjim osjećajima; - prihvaćanje samog sebe – poznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Ne izraženi osjećaji gomilaju se, te mogu biti izraženi eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponašanjem. Pokazivanje osjećaja je nešto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na pokazivanje osjećaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujuć, odgojitelj mora ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca rađaju sa sposobnošću da razviju moralno ponašanje.
61

Djeca se uče služiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im komunikacija pruža praksu u upotrebljavanju i služenju riječima koje su povezane s njihovim motivacijama i osjećajima. Kada čuju druge kako se služe riječima za izražavanje emocija i ona će sama to pokušati. Četiri su osnovne emocije: tuga, sreća, ljutnja i strah, te je potrebno učiti djecu kako ih prepoznati. - Tuga - javlja se u vezi s gubitnok nećega čemu smo težili ili nečega što smo cijenili, posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge. - Sreća ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije. - Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja. - Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u situacijama opasnog objekta ili prijetnje; ključni momenat je nedostatak moći, to je aktivna emocija. Aktivnosti za izražavanje osjećaja su npr.: - "Govorimo tijelom" - izražavanje emocija tijelom; - "Šta napraviš kad si ljut" - suočavanje s različitim emocijama; - "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti; - "Čarobni štapić" - poticanje djeca na iskazivanje sreće. Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomoću kojih kongitivna inteligencija može više ili manje doći do izražaja. Poticanje djece na slobodno izražavanje emocija na različite načine pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumjevanju svojih i tuđih emocija. Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima ova dva uma su u ravnoteži, no čim emocionalni um postane jači od racionalnog čovjek je u "vlasti" emocija.

62

razne zajedničke aktivnosti. . 63 . plakati. objektivnost. a to može samo pozitivno djelovati na djetetovo prihvaćanje predškolske sredine. što je temelj partnerskog odnosa. individualni razgovori. Veliki dio partnerstva vrtića s okružjem je partnerstvo s roditeljima. posjete različitim mjestima. roditeljski sastanci. Zajednička uloga odgojitelja i roditelja kao partnera je odgoj i obrazovanje djeteta. Važno je roditeljima prezentirati vrtić kao stručnu ustanovu koja se brine za dobrobit djece. posjete obitelji. stoga se pruža roditeljima mogućnost sudjelovanja u svim aspektima programa. 3. tolerancija i sposobnost razmjene informacija.24. kakav nam je danas bio dan. kutić za roditelje (informacije o pravilima ponašanja. iskrenost. Partnerstvo roditelja i odgojitelja je jedna od temeljnih programskih zadaća. koja poštuje drugoga i sposobna je razumjeti ga. Partnerski odnosi se ostvaruju kroz raznolike oblike suradnje s roditeljima: 1. Odgoj ne počinje u dječjem vrtiću. roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta. te se njihovo partnerstvo temelji na komunikaciji. roditelj gost u skupini. Prema programskom usmjerenju poštuje se dijete i roditeljska sredina. izložbe. Odgoj i obrazovanje u vrtiću trebao bi biti dio jedinstvenog. već u obitelji. Suradnički oblici – roditelj volonter u skupini. odgoj djeteta. Na njoj je potrebno raditi i prije samog dolaska djeteta u vrtić. tj. Na taj će način roditelji steći povjerenje u ustanovu i njene djelatnike. Stvara se odnos međusobnog poštovanja i zajedništva. Posebni oblici – blagdanske radionice. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja roditelja i odgojitelja. Odgoj djece u vrtiću nije moguće promatrati bez odgoja djece u obitelji.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE? Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolskog djeteta gleda na dijete kao vrijednost po sebi koje se prihvaća u svojoj osobnosti i kao člana obitelji s njenim osobnostima i sustavom vrijednosti. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije cjelovitog djetetovog razvoja. izjave. svakodnevni dogovori i razgovori. Odgojitelj bi trebala biti osoba koja je dovoljno stručna i sigurna u sebe i svoje sposobnosti. . otvorenost. 2. roditeljski radionički sastanak. Komponente partnerstva su povjerenje. crteži. pregled dnevnih aktivnosti. Informativni oblici – časopisi za roditelje i djecu. Partnerstvo odgojitelja i roditelja je nužnost jer bez njega nije moguće pridonositi povoljnom i cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života.). .

završni dio (što je dogovoreno). .Znajući to. informativnog tipa. razvojne potrebe. Individualni razgovori dogovaraju se s roditeljima jednog djeteta. Partnerstvo se temelji na komunikaciji. komunikacijskog tipa. sadržaj rada vrtića. ali profesionalnu atmosferu i dobar odnos). 64 . Roditeljski sastanak ima nekoliko faza. Odgojitelj kao profesionalac je inicijator suradnje s roditeljima. . glavni dio (odvija se po principu + . Prije samog roditeljskog sastanka treba promisliti susret (konzultirati se s kolegicom oko teme i strukture). Davanje znanja roditeljima – potrebnih za odgoj djece. ogledni rad odgojitelja s djecom pred roditeljima ili video snimka. Kako programsko usmjerenje poštuje dijete i roditeljsku sredinu. a u završnom dijelu radnog sastanka iznosi se zaključak. religijskim ili inim značajkama. Dobar vrtić stalno potiće roditelje da svoje ideje i primjedbe o odgoju stalno istiću odgojiteljima (pismeno ili usmeno).) i aktivnosti nakon susreta (što je bilo dogovoreno). Cilj suradnje s roditeljima je osvješćivanje znanja o sebi kao roditelju. glavni dio je radničkog tipa. Roditeljski sastanci mogu biti: druženje djece i roditelja. predavalačkog tipa. prepoznavanju svojih i djetetovih potreba. rasprava.+. Obostrano informiranje – usmeno. odnosi se na psihofizičke osobine djece određene dobi. pripremiti roditelje (obavjest sa svim potrebnim informacijama). početni – uvodni dio radnog sastanka može biti neka igra. dogovara se vrijeme – to nisu svakodnevni dogovori i razgovori. odgojitelj prihvaća roditelja kao djetetovog prvog odgojitelja. ali i grupe djece s istim ili sličnim kulturnim. oglednog tipa. 2. ukoliko inicijativa nije obostrana. . radionice. aktivnosti na dan održavanja susreta (prostor i sl. Individualni razgovori također imaju faze – uvodna (pozdrav. uspostaviti opuštenu. osnovne aktivnosti djece. Prije samog sastanka priprema odgojitelja. Roditelj je kompetentniji u poznavanju svog djeteta. u integralnoj metodi roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta i tako postoje tri pravca djelovanja na roditelje: 1. te potiće odgojitelje na stalnu komunikaciju s roditeljima. 3. pismeno o djetetu. ako se treba priopćiti nešto negativno – ako postoji neki problem). roditelji trebaju s odgojiteljima imati zajednička polazišta kao temelj. i kao takav je odgovoran za kreiranje stvaralačke atmosfere. Posredno i neposredno sudjelovanje roditelja u radu vrtića. a da bi ona bila uspješna.

Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za kvalitetu procesa rada u vrtiću. ostvarivanja. Stručni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraživanja odgojne prakse. psiholog. te zajedno s odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu. provedbi i valorizaciji odgojno-obrazovnog procesa. -osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina. socijalni djelatnici i drugi vanjski suradnici. itd. -potiče timski pristup u planiranju.25. Članove srtučno-razvojne djelatnosti u predškolskoj ustanovi. Važno je da odgojitelj i članovi stručno-razvojne djelatnosti u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja. defektolozi raznih profila.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I ČLANOVA STRUČNO – RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Odgoj i obrazovanje u vrtiću treba biti dio jedinstvenog. viša medicinska sestra. -potiče stručne djelatnike na uključivanje u sve oblike stručnog usavršavanja. -povezuje stručno usavršavanje odgojitelja s unapređivanjem odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima. područja razvoja djeteta i funkcionalno prostorno i materijalno okruženje). od programiranja. stručnog unapređivanja i usavršavanja. *Pedagog: -pomaže i surađuje s odgojiteljima u unapređivanju funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa. -doprinosi zaživljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom procesu (povezanost potreba. -osigurava sredstva za što funkcionalnije praćenje i dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa. tako podižući kvalitetu rada i zajedničkog življenja djece i odraslih u dječjem vrtiću. pedadog. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja članova stručno-razvojne djelatnosti i odgojitelja. *Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaća u odgojnim skupinama. odnosno djećjem vrtiću. prava. čine: ravnatelj. ocjenjivanja postignutog. Zajedničkim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija dječjeg vrtića. do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtićkim. 65 . praćenja. Svaki od članova stručno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog odnosa s odgojiteljem: *Ravnatelj: -potiće timski pristup svih segmenata rada vrtića. -organizira stručno usavršavanje izvan ustanove. itd.

itd. Od pedagoga kao i od odgojitelja zahtjeva se samorefleksija vlastitog rada. postupke. mogućnost prepoznavanja djetetovih raznovrsnih potreba. -pomaže odgojitelju u usklađivanju prostorno-materijalnih uvjeta i specifičnih potreba djeteta s teškoćama u razvoju. samoprocjenjuju zadaće odgojitelja. raspravljanja i primjedbe na osnovi čega se stvaraju nove hipoteze i prijedlozi koji 66 . planiranju. Odgojitelj i pedagog trebaju blisko surađivati u akcijskom istraživanju. Stručni suradnici imaju zadatak odgojitelju pružiti pomoć da on sam odluči kako će raditi. sredstva i način. U zajedničkoj raspravi ohrabruju dijalog. tj. Odgojitelj praktičar određuje što. kako. Odgojitelji u suradnji s drugim stručnjacima utvrđuju. ostvaruju. analiziranja i osvješćivanja svojih pogrešaka u radu.-pruža podršku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba djeteta s posenmim potrebama. kritičko sagledavanje vlastite akcije i značenja koja imaju za druge. a stručni suradnici posvećuju pozornost kvaliteti odgojnoobrazovne akcije. sadržaje. ima ulogu medijatora koji je u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljem i potiče njegovu samorefleksiju. odgojne situacije. Pedagog – istraživač je od početka uključan u sve etape akcijskog istraživanja. sveukupne uvjete razvoja djece u dječjem vrtiću. kao i pravodobno poduzimanje pravilnih radnji za stvaranje slike o djetetu i njegovim mogućnostima. akcija u praksi. U odgoju bitnu motivaciju za rad s djecom imaju i drugi suradnici. odgojitelju je potrebna pomoć članova stručno razvojne djelatnosti. *Defektolog: -pomaže odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s posebnim potrebama. -pomaže i surađuje s odgojiteljem u kreiranju individualiziranih zadaća za pojedino dijete. Odnos pedagoga istraživača i odgojitelja praktičara je demokratski. Prateći djecu u njihovom djelovanju stručni tim i odgojitelji. što predstavlja prvi korak prema refleksivnom praktičaru. a ne određivati što će raditi. Izgrađivanje refleksivnog praktičara temelji se na samokritičnosti svih sudionika. sadržaje i oblike stručnog usavršavanja. Tako se odgojitelj osposobljava za istraživanje i evoluiranje vlastite prakse. procjenjuju razvojne potrebe i mogućnosti djeteta. itd. a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije vezane za njihovo kvalitetno i pravovremeno zadovoljavanje. odnose između odraslih i dijece i dijece međusobno. tj. ostvarivanju i vrednovanju različitih oblika odgojno-obrazovnog rada. razmjena mišljenja. U procesu promatranja. itd. Stručni suradnici predlažu cilljeve i zadatke. Tu je jako važno stručno znanje. tj. Ta je slika važna za njihov zajednički rad na programiranju. on je sudionik u akciji s odgojiteljem i vanjski promatrač interakcije odgojitelj – dijete. *Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih bioloških potreba djeteta. Pedagog u zajedničkoj raspravi s odgojiteljem analizira učinke uvedenih promjena.

Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti traži veliko povjerenje. Takvo će partnerstvo utjecati na cjelovit razvoj osobnosti djeteta i kvalitetu njegova života.suradnju stručnjaka i roditelja. .što veće povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja djeteta. tj. a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija. . Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja i drugih stručnjaka mora biti usmjereno na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija bila ostvarena kao odgojna. otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja.će se u idućoj akciji provesti. 67 . izrazitu otvorenost i toleranciju. ostvatit će se osnovna uloga predškolskog odgoja. te uključivanje roditelja u život i aktivnosti djeteta i u sve oblike izvanobiteljskog odgoja. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti trebalo bi se usmjeriti na: .široko postavljen opći. Tako se odgojitelj osposobljava za kritičko razmišljanje o svojoj praksi i da svoju refleksiju artikulira sebi i raspravi s drugima što se smatra emocionalnom značajkom refleksivnog praktičara.

ekološki odgoj mora započeti u najranijoj dobi djetetova života i trajati cijeli život. postavlja se pitanje kako maloj djeci približiti razumjevanje potreba našeg okoliša. Cilj ekološkog odgoja je razumjevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti. te je prevladavanje tog problema moguće samo ako se problematici okoliša pristupi više sa stajališta odgoja nego samo sa stajališta stjecanja znanja. s jedne strane je usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponašanja prema okolišu. Ekološki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekološke osjetljivosti i komunikacije djece i odraslih. kako se mogu riješiti. a s druge strane na ispravljanje već usvojenih pogrešnih gledišta. Zadatak ekološkog odgoja na razini stjecanja znanja je pružiti djeci i mladima temeljna znanja o problemima okoliša (o tome kako oni nastaju. a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugrožavanja i u zaštiti okoliša). Stoga je cilj ekološkog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti čovjeka i okoliša.) EKOLOŠKI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI – ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU? Ekološki odgoj. Predškolska institucija i odgojitelji postavljaju i osiguravaju određeni kontinuitet u razvoju ekološke osjetljivosti. Međutim. te stjecati praktično iskustvo u rješavanju problema. stavove. nastavlja se na dječjim akcijama i završava "AHA!" doživljajem. pozitivno emocionalno ozračje.26. sprečavanja i ispravljanja zlouporabe okoliša. te na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koji počinje u prirodnoj znatiželji. Da bi se to postiglo. 68 . razvoju populacije koja brine o okolišu i ne zanemaruje njegove probleme. kolektivnom traganju za strategijama rješavanja problema. aktivno istraživanje i rješavanje djeci bliskih ekoloških problema. Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke". stoga poruke koje im upućujemo moraju biti promišljene i usmjerene na razvoj ekološke svijesti. u akciji i u življenju. Oni trebaju konkretna iskustva. Djeca mnogo uče oponašanjem odraslih. te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi. poticanju emocionalnog pristupa problematici. i to polazeći od razvojnih mogućnosti i stvarnih ekoloških iskustava djeteta. koja je uloga stručnjaka. Stoga se učenje mora temeljiti na istraživanju i temeljitom znanju o problematici. koja ima znanja. Samo ekološki osvještena okolina ugradit će u dijete ekološko razmišljanje. motivaciju i vještine da individualno i u zajedništvu djeluje u cilju rješavanja postojećih problema i prevencije novih. Ekološka dimenzija odgoja jedna je od aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanističko-razvojne koncepcije predškolskog odgoja. Zadatak ekološkog odgoja na razini srjecanja vještina je razvijati vještine prepoznavanja. kao namjerni utjecaj na razvoj ekološke svijesti pojedinca. postupaka i akcija koje dijete stječe i razvija pod utjecajem nenamjernih odgojnih čimbenika.

Vrste aktivnosti predškolskog djeteta u vrtiću koje se mogu provoditi u ekološkom odgoju: prepoznavanje različitih vrsta otpada. -aktivnosti koje veličaju okoliš ili podučavaju o okolišu. Ovisno o dobi djece nudi nam se mogućnost da kroz slikovnicu. Te aktivnosti bi mogli svrstati u pet kategorija: 1. . Odgoj i obrazovanje utječu na razvoj ekološke osjetljivosti djece. Odgojitelj osigurava raznovrstan okoliš gdje će dijete izazvati na promatranje. suradnja i sloboda u iznošenju osobnih ekoloških viđenja i uvjerenja. . Tako se na tržištu pojavio velik broj igračaka kojima je cilj da osim zabave pruže i obavijest o okolišu i djelotvornom načinu njegova očuvanja. ispitivanje. istraživanje i eksperimentiranje. upoznavanje odlagališta.Ekološki odgoj počinje još u obitelji. brinuti se o biljkama i životinjama u vlastitom domu i izvan njega. eko memory. -konstrukcijske aktivnosti. što se zbiva sa smećem. Sadržaji ekološkog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. 2. 69 . tj. kao i putem svih mogućih načina izražavanja onoga što se u tim procesima doživjelo i iskusilo. recikliranje papira. Kada govorimo o ekološkim aktivnostima. . ovladavaju izravnim iskustvom. 4. razvija se ekološka kritičnost i stvaralaštvo. postavljanje hipoteza. npr. To je stoga jer se unutar odgojno-obrazovnog sustava potiču dječje aktivnosti. naglasak je na razvijanju vještina očuvanja okoliša u svakodnevnom i djeci bliskom okruženju. -aktivnosti kojima se istražuju problemi okoliša. 5. igru ili kroz projekt istrašujemo. stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša. omogućava se susret s različitim ekološkim ponašanjem i mišljenjem. Ekološki pojmovi najlakše se. te zajedno s djecom treba često boraviti u prirodi. -praktične aktivnosti u okolišu. Kada se radi o mlađoj djeci. -aktivnosti uljepšavanja okoliša. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za ekološki odgoj podrazumijeva: razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu. govorimo o konkretnim sadržajima i ukupnih odgojnoobrazovnih nastojanja kojima se kod djece i odraslih razvija ekološka osjetljivost i ekološka svijest. samostalnost. istraživanjem i ispitivanjem okoliša. razna lota i društvene igre s pravilima. s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece predškolske dobi. razvijanje ekoloških vještina. da verbalno komentira nakon stvaranja opisanih uvjeta i pomnog promatranja djece u akciji. Isto tako i igračka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja može nositi ekološku poruku. upoznavanje s opasnom otpadom i znakovima opasnosti. diviti se. što je otpad i kako nastaje. njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu. Potrebno je urediti i kontinuirano dopunjavati kutiće koji su dizajnirani tako da djeci omogućuju konkretno istraživanje i rješavanje problema i igru. 3. Zatim stvara psihološko ozračje da zapaža i podrži dječji interes za spoznavanjem i istraživanjem. uočavajući s djecom njenu ljepotu. povećanje znanja o ekološkim problemima.

Ono je to koje se treba respektirati. te da bi se usvojio određeni kodeks ponašanja nije dovoljno da se djeca upoznaju s važnošću odgoja za mir već je potrebno da ga primjenjuje u svakodnevnom životu. U radu treba primjenjivati metode koje će kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi. Zadatak je svih da se zalažu za unutrašnji mir (uključivanje u skupinu. Cilj je da dijete vidi vlastito ponašanje i svoj odnos s drugima. psihomotorno – odgoj i obrazovanje moraju angažirati cjelokupnu osaobu. tolerantnost i suradništvo potrebno je angažirati djetetove "glavu. S ciljem razvijanja kvaliteta osobnosti kao kreativnost. Potrebno je poticati komunikaciju jer je ona bitna za socijalizaciju. Vrijednosti za koje se zalaže suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba.Odgoj za mir i toleranciju je težak i odgovoran čin jer zahtjeva od odgojitelja da i sami budu osobe pravednog mira. te u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. Aktivne metode moraju voditi računa o dječjem interesu. poštovanje i razumjevanje drugoga. Ovako se pokreću i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrađuju novi pogled. a u sebi uključuju zadovoljavanje bioloških. inicijativa. mir s prirodom. pri čemu uloga igre dobiva istaknuto mjesto. mir s drugima (prijateljstvo. interakciji i međuodnosu svih sudionika odgojnog procesa i treba angažirati cjelu osobnost. Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju humanizacije međuljudskih odnosa. Odgoj za mir i toleranciju treba počivati na nekoliko vrsta odgojiteljevog ponašanja. da razvijaju međusobnu suradnju i pomaganje. kritičnost. Da bi se netko zalagao za mir. socijalnih. Zato se nove metode odgoja moraju temeljiti na dječjoj aktivnosti. jer je to osjećaj da i drugi trebaju živjeti i da najbolje žive u slobodi. tjelesne i intelektualne mogućnosti. srce. ruke" – kognitivno. 70 . Tolerancija je prva ljudska oznaka takvog mira. solidarnost). intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. suradnju i toleranciju mora razumjeti zašto je to važno. vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. te se suvremeni odgoj mora temeljiti na sudjelovanju. drugi je oblik savjetovanje i poučavanje putem ponašanja i posljedica što ih možemo doživjeti. da shvati važnost vlastitog djelovanja i stavova prema sebi. Ono vodi boljoj samokontroli i lakšem razumjevanju drugih. afektivno. suradnji. odgovornost. psiholoških. prihvaćanje drugih). Da bi se utjecalo na stavove djece. Samospoznavanje prvi je korak u odgoju za mir. U radu treba polaziti od dječjeg iskustva. Prvi je oblik isijavanje pravednog mira. tj. Važno ja da svako dijete ima priliku iznjeti svoje mišljenje i biti u situaciji da sluša i prati poruke drugog. Dijete mora biti u centru odgojnog rada. kojeg se treba poznavati da bi mu se prilagodio način rada. Odgoj za mir uključuje razvijanje solidarnosti s različitim skupinama i pojedincima.

nenasilja. pa tako i ekološkog odgoja i odgoja za mir i toleranciju je: živjeti u skladu s prirodom. Temeljni postulat odgoja za održivi razvoj. Zato nam je potreban odgoj i obrazovanje koji promiču vrijednosti mira. 71 . ali i globalna zajednica. odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje ravnoteže u kojoj se može razvijati svaki čovjek. ljudima i samim sobom.Danas se pojam ekološki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za održivi razvoj. kako bi se naglasila međuovisnost čovjeka i prirode. tolerancije. demokracije i zaštite ljudskih prava.

djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za djelovanje dovode do nastajanja i uočavanja problema i njihovog rješavanja. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu. Češće se bavi pitanje kako (npr. prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom.dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela koristeći neke predmete kao dodatne instrumente. potrga.). Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne elemente). tanko-debelo. o odnosima. raširi. proučava od čega je nešto. Dijete manipulira predmetima. Angažirajući osjetila opipa. privući magnetom) nego zašto (npr.razina -Dinamika strukturiranja i restrukturiranja prostora. intrizična motivacija. Registrirajući pojave i promjene nastale njegovim djelovanjem i otkrivanjem novih kvantitativnih i kvalitativnih struktura. dječje postavljanje predmeta u međuodnose.razina -Djelovanjem predmeta na predmet. skladno-neskladno.). kreativno. zgužva i sl. klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju (veliko-malo.razina –Rukovanjem predmetima. dijete se također mijenja. Dijete se razvija. magnet 72 . istraživanje predmeta i materijala dio je istraživačkih svojstava koja djeca spontano iskazuju. Dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja predmeta. odložiti na veću ili manju udaljenost. 2. tj. drugačije.grupiranje. 4. Rani istraživački doživljaji i aktivnosti dovode do prve selektivnosti na osnovi osjećaja ugode i traženja da se ono ponovi i produži. isprobavanje.. stvara nešto novo. vida i njuha dijete počinje prikupljati podatke o svijetu u kojem živi. vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti. uzrocima i posljedicama. uložiti više ili manje snage da se stisne. što se s njim može raditi.. ostvaruje se nešto što nije unaprijed zamišljeno tijekom aktivnosti. Motivacija za istraživanjem potiče iz djeteta i iz njegove okoline.razina -Postavljanjem predmeta u međuodnose. . Dijete uči o svojstvima predmeta. a na to ga potiče motivacija iznutra. kako izgleda. Intenzivno istraživanje okoline i to baratanje. okusa. te dijete stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe. prostor i raznovrsne materijale između kojih svako dijete može birati i naći ono što je u skladu s njegovim aktualnim potrebama i mogućnostima. mijenja i uči. 3. sluha.27.) ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE? Dijete poćčnje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja.počinje postavljanjem predmeta u međuodnose (djeca koja su u jednom dijelu sobe stvarala kaos povući će se u drugi središnji dio ili će pomicati i sami raspoređivati dijelove namještaja). U istraživačkim aktivnostima predškolske djece može se govoriti o više razina dječjeg rješavanja problema: 1.proizlazi iz uspostavljanja odnosa između sebe. te problemi nužno mijenjaju značaj i smjer.

negodovanja.upoznavanje nekog ili nečeg – igrač. osvještava probleme i partner je u akciji djeteta. . ushićenje. potiče djelovanje. slagati. te što su dječje aktivnosti spontanije i slobodnije. Uči se nošenju s frustracijom. tijesto. ljutnju. magnet ima posebno ljepilo). raznovrsnost i maštovitost. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja. prirode-biljaka i životinja. Tada se javlja igra "kao da" u kojoj dijete svjesno koristi simbole – zamjene za stvarne predmete. Djeca su jedni drugima poticaj. Ona ovisi o djetetovim iskustvima sa stvarnim predmetima. težina. Tijekom širenja i razvoja istraživanja javlja se simbolizacija. rastavljati. strukturiranja i izražavanja.istraživačko manipuliranje predmetima – bacati. izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. . to je veća mogućnost za izražavanjem emocija ugode ali i rasterećuje od neugode. Sami si doziraju teškoće. radost. aktivnosti otkrivanja. puniti. te razvijaju i individualni stil rada. situacijskih pomagala i alata za rad ljudi. prometnih sredstava. a na odraslima je da mu osiguraju raznolike poticaje. . Jača njegova osobna sigurnost i samopotvrđivanje. govorno označavaju elemente djelovanja. . Pored iskustveno doživljajnog aspekta dječje djelovanje ima i relaksacijski i terapijski učinak npr. 73 . . On osigurava raznolikost materijala.razina -Mašta. U istraživačke aktivnosti dijete unosi emocije. inspiracija. često riječima prate akciju. Situacije koje pridonose razvoju mašte su: istraživačke aktivnosti. Djeca zaokupljena djelovanjima manje su agresivna i nema sukoba. U dječjem vrtiću provode se ove istraživačke aktivnosti: 1. ushićenja.privlači). 3. Istraživačke aktivnosti pridonose i razvoju govora djeteta.promatranje jednostavnih poslova odgojitelja i odraslih. disciplinu. Odgojitelj može olakšati i potaknuti dječja uklapanja u riječi u praktično djelovanje s okolinom i to u prenošenju s akcijskog tj. okružje stimulativnije. pijesak. društvenih zbivanja u okolini. savijati. U nekoj djelatnosti dijete razvija pažnju. 2. Traži prijateljevu pomoć u djelovanju. 5. Razvojem govora razvija se i suradnja među djecom. U početku istražuje svoje tijelo i tako razvija sliku o sebi. mješovitog akcijskog govornog plana na verbalni. Budući da dijete počinje istraživati čim se rodi i pri tom angažira osjetila te tako prikuplja podatke o svijetu. oblik. voda. U igrama istraživanja i simboličkoj igri iskazuje se i razvija djetetova osobnost. prazniti. Važan činitelj dječje stimulativne okoline je odgojitelj. iskazuje domišljatost. pojava.stvara se i razvija na temelju iskustva djelovanja. . predmet. Kada dijete pokuša označiti uzročnost svoje radnje to ponekad čini na razini magije i mašte (npr. veličina. ogledalo koje im šalje i prima slike o njima samima. glina. nizati – iskustva o osobinama predmeta i raznog materijala – boja.

rijeke. Objekt istraživačkih potreba djece postaje i prirodno i društveno okružje u obliku posjeta odgojitelja i djece kao što su npr. . . pijesak okupljaju više djece i o tome ovisi količina ponuđenih elemenata. knjižnice. .magneti s brojnim predmetima koje privlači ili ne privlači. boja i bojenje. razne vrste zemlje i tla. voda.mehanizmi i djelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava. otkrivanja i oblikovanja imaju svoj razvojni slijed. granulati od različitih materijala.igračke i predmete za igre (lutke. kiparom. usmjerava ih. . 5. za stvaranje efekta svjetlosti i elektriciteta. . livade. crkve. dječjim književnikom. parkovi. tržnice. knjige. . susreti s ljudima različitih profesija i stvaraocima. pošte. more. opernim ili baletnim umjetnikom. službe javne sigurnosti. obogaćuje njihovu spoznaju i pokreće prena višim nivoima. muzeji. botanički i zoološki vrtovi. te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj biljaka . klepsidre. . . 74 . bare.raznovrsne prirodnine i proizvodi iz djeci dostupne okoline. piljevina. jezera. prometnikom. Tijekom rada on potiče djecu. Od jednostavnijeg ka složenijem ostvarenju. škole. plastelin. slikovnice. izvijači.sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje zvukova. . .4.audiovizualna sredstva i dr. potoci. Uloga odgojitelja u istraživačkim aktivnostima djece je da osigura prostor. oranice. TV. te prateći interese djece. trgovine. . . pilice.radni instrumenti i predmeti kao vage. . šećer.voda.istraživačke aktivnosti u užem smislu. . obrtničke radionice. . izleti. materijale i neometano odvijanje aktivnosti. kazališta. Istraživanja. građevni i konstruktivni elementi. Atraktivni materijali kao tijesto. Veselje izaziva i gostovanje kazališta lutaka i dječjih kazališta. namjenski konstruiran didaktički materijal). tvorevine od brašna (tijesto i tjestenina). pijesak. posjeti. . polja. istovrsnost i raznovrsnost ponude može se uspješnije rješavati praćenjem zainteresiranosti djece za pojedine elemente istraživanja kao i znalačkim pretpostavljanjem razvoja. čekići. klješta. tvornice. Korisni su i povremeni razgovori u susretima sa slikarom. Vodeći računa o psihofizičkim mogućnostima. zdravstvene ustanove. Pri ponudi ovih materijala važno je zaštititi djecu od mogućih ozljeda i voditi računa o elementarnoj zaštiti prostora dječjeg djelovanja. . glumcem. glina.odloženi i otpadni predmeti. učiteljem i roditeljem koji je pripadnk nekih zanimanja da djeci pokažu nešto iz svog djelotvornog rada. .šetnje. odgojitelj nudi predmete dječjih akcijskih istraživanja: . lupe. radio. . šume. sol.rastresiti meterijali – brašno. glina.

Dijete ima mogućnost baviti se. . . Odgojitelj kao sudionik u dječjim akcijama postaje i sam duševno bogatiji dječjim orginalnim djelovanjem i ostvarivanjem. U dječjem istraživanju i otkrivanju. igrom u šatoru. Te djetetove aktivnosti omogućuju svestraniji razvoj djeteta jer bogate i srtukturiraju djetetovo iskustvo o sebi i svijetu i uče načine rješavanja vlastitih i zajedničkih problema i zadaća. preradi i izražavanju dolazi do izražaja spontanost koju odgojitelj na različite načine dopunjava i potiče inicijativama čija će se vrijednost sastojati u kongruentnom uključivanju u interakciju s djecom. promatrajući životinje na jezeru. 75 . među ostalim. penjanjem na penjalicu. . Demokratski odnosi u odgoju predškolske djece podržavaju aktivnu i stvaralačku prirodu djeteta.Djeca istražuju i u vanjskom prostoru igrajući se u pješčaniku. spuštajući se niz tobogan. i istraživačkim aktivnostima. Inicijativa odgojitelja isprepliće se s dječjom i potiče dječju volju.

što radi. Na osnovi promatranja i praćenja djece. što dalje treba raditi. vodi bilješke o aktivnostima i ponašanju djece. na osnovi kojih utvrđuje potrebe i interese djeteta. Odgojitelj svakodnevno. Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima. što treba mijenjati. Izvedbeni plan treba sadržavati kratku informaciju o svakom djetetu koje će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli i inicijali) kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). Te se bilješke zapisuju u dnevnik rada. te sakupljaju mnoštvo informacija o djetetu. tj. odgojitelji upoznaju sposobnosti. koliko i koja su ga djeca slijedila samo izvršavajući zadatke. te bilježi aktivnosti koje su djeca spontano ostvarila. u knjigu pedagoške dokumentacije skupine. vrlo važno je promatranje djece. 76 . Tako odgojitelj doznaje sve što djeca mogu. potrebe i interese svakog djeteta. Na taj način otkriva interes djeteta (čime je nejduže zaokupljen. Kad se rade izvedbeni planovi korisno je imati popis ciljeva i djece u skupini. onoga što će dijete moći savladati ili posići. Pri radu na projektu. bilježi konkretno što je kod djece uočio. interesa. Te aktivnosti procjenjuje prema postavljenim zadaćama rada. na temelju čaga se zajednički određuje tema projekta. zapažanja. Odgojiteljevo promatranje i bilježenje je najvažniji čimbenik dobrog planiranja. tako da se kod zadovoljavanja jednog cilja može postaviti novi.) PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA DJECE? Humanistički pristup praksi predškolskog odgoja zahtijeva od odgojitelja svakodnevno praćenje aktivnosti djeteta. U dnevnik rada unosi i zapažanja o specifičnim djetetovim ponašanjima. treba li aktivnost ponavljati i sl. na osnovi praćenja i promatranja djece u aktivnostina. O spontanim aktivnostima djece odgojitelj bilježi: koje je dijete nešto posebno učinilo i što je to. bilježenje njihovih razgovora. Otkriti interes djeteta najčešće znači otkriti njegov aktualni stupanj razvoja. a koja obogaćujući aktivnost. ozračju i raspoloženju pojedinog djeteta. te tako prikuplja raznovrsnu dokumentaciju. Odgojitelj prati rad i aktivnosti djeteta i nastoji ih što bolje razumjeti.28. Na osnovi tog znanja formuliraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. U tom planu zadovljen je princip individualiteta za svako dijete i evidentirane su razvojne potrebe. Promatranje treba biti trajna aktivnost. tj. čega se najčešće igra. koliki su njihovi kapaciteti. a to je osnova za određivanje sljedećeg stupnja. odgojitelj procjenjuje planirane aktivnosti: procjenjuje da li je i do koje mjere aktivnost doprinjela ostvarivanju postavljenih zadaća. o čemu razgovara s drugom djecom).

tako da se dječji razvoj može procijeniti i na osnovi podataka iz odgojiteljevih dnevnih zapažanja i anegdotskih bilježaka o djeci. pitanja. izjave djece i njihove interakcije u bilježnicu. što rade i istražuju. praćenja i procjenjivanja prema interesima i prijedlozima djece. plastikom. U takvom planu je zadovoljen princip individualizacije. Prije sam kratke informacije dobivene promatranjem pisala na papiriće. Individualnim pristupom procjenjuje se da li je potrebno i dalje podržavati interes djece. Postoji instrumentarij za promatranje i praćenje "korak po korak". Treba biti dovoljno određenih individualnih aktivnosti da bi procjena bila objektivna. Praćenje i promatranje treba biti ciljano i sistematizirano. kako pristupiti temi koju su raspravili s djecom. kako djeca razmišljaju. zanimanja. 77 . Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnog interesa i razvojnog napretka svakog djeteta. za komunikaciju s djetetovom obitelji i za vrednovanje djelotvornosti programa. . Ali nemoguće je sve evidentirati. Pri izboru teme projekta. Na osnovi bilješki i dokumentacije odgojitelj razgovara sa stručnim timom. .što ih sve zanima. njihovih razgovora. Vještinu objektivnog promatranja treba neprestano učiti i usavršavati. glinom. kasetofon. Svaki se korak u istraživanju mora pažljivo bilježiti. te tako uče i djeca i odgojitelji. Odgojitelj svakodnevno prati i promatra djecu u odgojno-obrazovnom procesu. Ne postoji model primjenljiv za svakog odgojitelja. Odgojitelj uči o temi koja će se istraživati. snimanjem na magnetofon. promatranje djece je vrlo važno i temelji se na pozornom slušanju djece. žicom. Materijal je opsežan i zahtjeva puno vremena i truda. To je osnova za novi tromjesečni plan. Znanja o stvarnom razvojnom stupnju i aktualnim potrebama djece važna su za kreiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog programa. Za svako dijete su evidentirane razvojne potrebe nakon promatranja. što zapažaju i kako se izražavaju u različitim medijima – jezicima ili načinima izražavanja (crtežom. Promatranjem i praćenjem dječjeg razvoja u svakodnevnim aktivnostima može se procjeniti djetetov napredak i njegova postignuća. raspraviti s djecom što sve djeca mogu. zapažanja koja valja zabilježiti zapisivanjem. Te procjene se koriste za prilagodbu kurikuluma zbog udovoljavanja razvojnim potrebama djeteta. te je potrebno sakupiti mnoštvo informacija i predočiti si sliku djeteta.). videokamerom kako bi odgojitelji imali dokumentaciju o izboru i tijeku rada. Odgojitelju je to posebno važno jer mu bilješke pomažu u procjeni i interpretaciji zašto je nastao zastoj i kako probuditi daljnji interes djece prilikom rada. sada bilježim zanimljivosti dobivene promatranjem. drvom. .

tj. Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Pogreške su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmišljanje i refleksiju o tome zašto određeni prijedlozi pretoćeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i što je tome uzrok. potvrđuje ih ili odbacuje. Refleksivni praktičar mijenja raspored osnovnog namještaja u svojoj sobi dnevnog boravka i planira aktivnosti na temelju pažljivog praćenja. odgoj i obrazovanje djece. očekivanja i predviđanja o mogućnostima učenja i razvoja djece u odgojnim skupinama predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj. Odgojitelj refleksivni praktičar stalno vrši samoevaluaciju svoga rada. stavova i riječi i same realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. te se vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece i njihovih interesa. Stvarne promjeme će se dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji. Refleksivni odgojitelj mora razmišljati i vidjeti na drugačiji način svakodnevno okruženje i djecu u grupi i ustanovi. Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odlučujućeg značenja.29. Uska povezanost s praksom navike. na osnovi čega donosi nove prijedloge za aktivnosti. te da sa tog gledišta shvati i intepretira svoje postupke i akciju.te na osnovi njihovih prijedloga. stoga se aktivnosti bolje provode u manjim grupama. rutine i različiti događaji ometaju odgojitelja i onemogućavaju ga u stvaranju pravilne slike o svom radu.) ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ? Dječji vrtić je postao mjesto življenja. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova. razmjenu mišljenja svih 78 . Njegov stav. Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktičar potrebna mu je pomoć u procesu promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvješćivanja svojih pogrešaka. U tome mu pomaže pedagog . te postavlja nove. Uspješnost aktivnosti procjenjuje se prema interesima djece. Prijedloge koje daju djeca ili ideje koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje će se provjeravati u praksi. mora o njima raspravljati s kolegama (nakon provedenih aktivnosti. izgrađuje postupke kojima provjerava teorijske hipoteze. kroz dijalog.pomagač i to na način da identificira nesklad između odgojiteljevih namjera. Zbog toga se pokušava osposobiti odgojitelja da sebe zamisli u ulozi djeteta. kada postane refleksivni praktičar. Dječje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su kakva je odgojna implicitna pedagogija. Refleksivni praktičar istražuje svoju praksu. bez straha od pogreške. igre i učenja predškolske djece. promatranja i procjenjivanja interesa djece i njihovih mogućnosti. tj.

praćenje i analiza odgojnoobrazovnog procesa. Istodobno je to druga značajka teorije: djeca uče čineći i sudjelujući i nikakve priče odgojitelja ne mogu zamijeniti njihovo izravno iskustvo. kao i djece s teškoćama u razvoju događa se prirodno ako su posebice odgojitelji ali i ostali članovi stručnog tima zbiljski i istinski prihvatili ovu djecu. Glavna značajka ove teorije je da se stalno razvija i nikad neće biti zatvorena niti dovržena jer se kontinuirano otkrivaju nove spoznaje o djetetu i odgojnoj praksi. Ono mora biti poticajno. vjerskih grupa i zajednica. Dokaz takvog stajališta jest činjenica da vas dijete stalno iznenađuje svojim mogućnostima. nego cjelovito. One su međusobno vrlo različite iako imaju i nešto dodirnih točaka. Dobno mješovite grupe su treća značajka ove teorije. Odgojitelj refleksivni praktičar ima sposobnost smouvida i samoprocjene svoga rada i vrijednosti koje zastupa. inkluzija djece različitih etničkih. nastoje objasniti odgojnu praksu i dijete u njoj – kroz prizmu svojih teorijskih postavki. Obje imaju vrlo argumentirano obrazloženje svojih postavki koje su njihovi sljedbenici ne samo prihvatili. Dijete se nastoji vidjeti ne kroz prizmu neke teorije. te mora mijenjati to okruženje i istraživati ga. Odgojitelj refleksivni praktičar je onaj koji je sposoban mijenjati i unapređivati svoju odgojno-obrazovnu praksu. U teoriji "dječji vrtić kao dječja kuća" posebna se važnost daje djetetu u grupi i ustanovi u kojoj djeca uče i žive. U dijalogu s drugim sudionicima odgojitelj treba otkrivati što to djeca objašnjavaju često drugačije nego je on to zamislio. a ne samo deklarativno. posebice neke temeljne odrednice. što znači da nema unaprijed stvorene i razrađene teorije koja se samo primjenjuje u praksi. Velike ili već poznete teorije kao npr. Ovakav pristup reflektira se na cjelokupnu odgojno-obrazovnu praksu. velikoj brižljivoj obitelji u kojoj se svako brine o svakome na jedan prirodan način. drugačije se promatra suradnja s djecom i s roditeljima. Montessori ili Waldorf. zanimljivo i raznovrsno kako bi djeca uvijek imala nešto zanimljivo činiti i sudjelovati u aktivnostima. uvijek otvoreno i spremno za dopunu ili doradu već stečenih spoznaja o njemu. aktualnih funkcija i sposobnosti. nego ih vrlo uvjerljivo i uspješno provode u svakodnevnoj praksi. usmjeren je na dijete i omogućava razvoj svih dječjih potencijala. Svaki bi se trebao zapitati što u njegovoj akciji i uvjetima u kojima se realizira treba mijenjati i kako da ga djeca bolje razumiju i reagiraju. One su najsličnije prirodnoj zajednici. ova teorija se stvara i razvija na temelju istraživanja i prakse. te se drugačije vrši i promatra planiranje. Za razliku od navedenih. Obje su uspješne i rasprostranjene po cijelom svijetu. 79 . One su uglavnom dovršene i definirane i teško se mogu mijenjati.suradnika stvarajući tako nove hipoteze i prijedloge koji će se pri idućoj akciji provesti). U takvoj zajednici.

dok je prijateljstvo dijaloški odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje dijece. Premda određenja socijalne kompetencije variraju. shvatiti da je čekanje na red očekivano i normalno. Razlikujemo dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost i prijateljstvo. ponaša primjereno. Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima. socijalnih znanja i razumijevanja. Važno postignuće u ranom dijetinstvu jest razvoj sposobnosti regulacija emocija. Kompetentan pojedinac je osoba koja može iskoristiti poticaje iz okružja i svoje osobne. a ona se definira kao sposobnost reagiranja na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi se ostavilo prostora i za spontane reakcije. suosjećajnost. Socijalno kompetentna mala djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik. prepoznati opasnost. Razvoj socijalne kompetencije odvija se kroz razvoj sastavnica socijalne kompetencije: regulacije emocija. socijalnih umijeća i socijalnih dispozicija (uče se iz modela. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama kako bi uživala u drugima. ali i za odgađanje spontanih reakcija prema potrebi. kad dođe na njega red. Da bi uspješno svladalo to umijeće. Dio odgojiteljeve uloge u pospješivanju socijalne kompetencije je pomoć djeci. zajednicama i širem društvu kojem osoba pripada. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike.30. te postići dobre razvojne rezultate koji omogućuju zadovoljno i kompetentno sudjelovanje u grupama. prevladati strah i tjeskobu. Vršnjački status je jednosmjeran i mjeri razinu u kojoj vršnjačka skupina simpatizira neko dijete.) RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA? Socijalna kompetencija je pojedinčeva sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. no prijateljstvo se razlikuje od vršnjačkog statusa po smijeru i specifičnostima. konstruktivno usmjeriti i regulirati svoje emocije. a pojačavaju se iskustvom: ljubaznost. Uloga odgojitelja u razvoju dječje socijalne kompetencije je podržavanje dječjeg socijalnog razvoja. Takve im sposobnosti 80 . Razvijanje dječje socijalne kompetencije u predškolskom razdoblju je važno jer socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi. velikodušnost. suradništvo i odgovornost). te da se. najčešće se vrte oko pojedinačne sposobnosti iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. empatija. te kako podnijeti samoću i kako razvijati prijateljstva. dijete mora znati odgoditi ispunjenje svojih želja. Vršnjački status odnosi se na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju njihovi vršnjaci. Socijalno kompetentna mala djeca su ona koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve interakcije unapređuju osobnu kompetenciju.

Alternativni roditeljski odgoj u predškolskoj dobi. no odgojitelji mogu odigrati važnu ulogu u oblikovanju djetetova iskustva s vršnjacima. Jedan od najvažnijih utjecaja na dječji socijalni razvoj jest iskustvo u obitelji. Omiljena djeca znaju bolje i jasnije priopćiti svoje namjere. Emocionalni i socijalni kontekst nužan za optimalan tazvoj. pregovarala ili se pogađala u sukobu s vršnjacima. zahtjevnosti i komunikacije. Djeca većinom spontano prevladaju stidljivost pa je nepotrebno. no važnu ulogu imaju i vršnjaci. interakcija između odgojitelja s djecom model su socijalne kompetencije. Sramežljivost. a možda i nepreporučljivo požurivati sramežljivu djecu. očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere.omogućuju da riješe uobičajene sukobe koji se javljaju u igri. teškoće socijalizacije prigoda su za poduku. stvorit će se kroz komunikaciju skrbnosti i nadzora. socijalno se ponašanje razvija u zatvorenom krugu. Dijete koje prati od kroničnog i snažnog osjećaja usamljnosti u stanju je emocionalnog stresa. za njega je izgubljen bitan izvor socijalnih informacija. Socijalno kompetentna. važni odnosi zahtjevaju sadržajnost. te im otvoreno izraziti svoje osjećaje. Treći je problem usamljenost. povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice. Roditelji i odgojitelji obavezni su pomoći djeci. hrabrenja. Odgojitelj mora uvažavati načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: dječji osjećaji zaslužuju poštovanje. ispitivati motive koji stoje u pozadini odbijanja druge djece kako bi naučila cjeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju. samostalna djeca najčešće potječu iz obitelji u kojima se mješaju toplina i nadzor i vlada ravnoteža između bliskosti i rezerviranosti. čije je obilježje kulminacija intenzivne skrbnosti i intenzivna nadzora kao i dobra komunikacija i toplina. Ima problema koji se nemogu riješiti u grupi već zahtjevaju stručnu pomoć kao problem stidljivosti. npr. Drugi je problem agresivnosti – jedan od najvećih problema s kojim se odgojitelj mora pozabaviti. Djeca u vrtiću pokazuju razne probleme u socijalizaciji koji mogu imati razne uzroke. socijalna kompetencija kulturološki je određena. Teorije o tome zašto djeca iskazuju neprimjerenu agresiju dijele se na dvije kategorije – teorije deficita i teorije suficita. no ne znači da im odgojitelji ne bi trebali pomoći da prevladaju sramežljivost. Ako vršnjaci odbace neko dijete. 81 . Za neku djecu. izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih. Mnoga mala djeca izbjegavaju vršnjake s tjelesnim manama. vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije. neka djeca još nisu postigla dovoljnu kontrolu poriva da bi se uspješno naizmjence uključivala u razgovor. optimalna intervencija odgojitelja potiče dječju kompetenciju. rane teškoće u socijalizaciji povezane su s njihovom nesposobnošću da se izdignu iznad fizičke pojavnosti svojih vršnjaka.

pomaže odgojitelju da na dijete reagira pozitivnije što povećava izglede da će se dijete morati poslužiti svojim nerazvijenom socijalnim umijećima. Pojačavanje prosocijalnih umijeća . Uvažavanje individualnih razlika . Cilj svih ovih načela i strategija je socijalno kompetentno dijete. i djeca će sebe doživljavati razboritima i razumnima. Socijalno kompetentno dijete se upušta u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima.otvorenost je sposobnost odgojitelja da pošteno i bez predrasuda priopći roditeljima vlastita stajališta i da slušaju stajališta djece i roditelja. rješavaju djecu prilika da se služe svojom glavom i zdravim razumom. 82 . Uspostava autoriteta i povjerenja . a time bi se učili odgovornosti i razboritosti. 4. Postignuće takve kontrole zahtjeva podršku i vodstvo roditelja i odgojitelja.trebalo bi dopustiti da u određenoj mjeri dijete donosi vlastite odluke.kada odrasle osobe same donose većinu odluka i pravila. 6. 7.kada se odrasle osobe odnose prema djeci kao da ih smatraju sposobnima da se upuste u socijalne sukobe i riješe problem na razborit način. Pozivanje na temeljna pravila – u prosocijalnom ozračju ograničenja. Poboljšano ovladavanje porivima . poglavito ako je stidljivo ili nesnalažljivo u društvu sve dok njegovo ponašanje ne predstavlja opasnost i ne smeta drugima. a povjerenje u odraslu osobu se temelji na tome koliko djeca smatraju da odrasla osoba misli to što kaže. 2. Pomoć djeci u prevladavanju nedaća . Pozitivno etiketiranje dječjih karaktera . Obraćanje dječjem zdravom razumu . 9.Djelotvorne strategije za poticanje socijalnog razvoja: 1. 5. 8. 3. 10. Otvorena komunikacija s roditeljima .to je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgijitelja – da djeci pomogne steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati ozbiljnu i neozbiljnu situaciju.zadovoljavajući odnosi s vršnjacima se izgrađuju pomoću niza socijalnih interaktivnih umijeća. Kroz takve interakcije poboljšava vlastitu kompetenciju.uz jasno davanje na znanje što se od njih očekuje i kakvo je ponašanje poželjno pridonosi zaštiti dječje samostalnosti i integriteta (smanjena je vjerojatnost da će se djeca inatiti i opirati normama ponašanja kako bi sačuvala svoj integritet). Poštivanje dječjih osjećaja . koja iziskuju kontrolu emocija i poriva.autoritet i povjerenje jačaju kada odgojitelji svoja očekivanja izražavaju jednostavno i izravno. očekivanja i pravila vrijede za sve u skupini.

Odgojitelj može organizirati sakupljanje mapa. . Djeca ostvaruju interakciju s okolinom što se odražava na njihov spoznajni. Izbor sadržaja može provesti ustanova u cjelini.) POSJETI S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Posjeti s djecom predškolske dobi su važni zbog burnog dječjeg razvoja i mijenjanja. tjelesnog razvoja i boravka na zraku traži izlazak u vanjski prostor. proizvodne objekte. . farme. a koji su važni za spoznajno-doživljajne odnose. pa su mogući različiti pristupi djeteta. različita čuvstvena reagiranja. Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje će se posjetiti. pošte. upoznavanjem novoga i istraživanjem nije moguće zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predškolskoj ustanovi. Dijete akumulira iskustva koja će se obogaćivati preradama i ekspresijom u različitim vidovima. trgovine. različita čuvstvena reagiranja. pjesmicama i dr. botaničke i zoološke vrtove. mora. Potreba kretanja. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. te kulturološki razvoj. ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti. audio i video kazetama. Odgojitelj mora biti posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obaviješten o mjestu posjeta. S djecom predškolske dobi posjećujemo prirodne znamenitosti. Odgojitelj će po potrebi pojednostavniti odgovore prilagođavajući ih stvarnim 83 . slikovnim elementima. kupališta. ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe o dostipnoj i optimalnoj vrijednosti onoga što će se posjetiti. stihovima. pa su mogući i različiti pristupi djeteta istom djeliću okoline. ribnjake. Dalje posjećujemo tržnice. obale rijeka. turističke i športske objekte. parkove. Različite životne zajednice u svijetu prirode i društva moguće je upoznati u njihovom prirodnom okruženju s dinamikom odnosa i zbivanja.. Potrebe djeteta za bogaćenjem. banke. livade.usklađuje svoje ponašanje s tuđim tako što nalaze zajednički jezik. . vrtove. no naravno nije moguće predvidjeti što će ih djeca pitati. Takvi su posjeti važni zbog dječjeg burnog razvoja i mijenjanja. materijalnim uvjetima. voćnjake. osobito prema dječjoj radoznalosti. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet. emocionalni i socijalni. te razgovor s roditeljima. podataka s opisnim tekstovima. seoska dvorišta. šume. Dobro je reći kakav se odnos od njih prema djeci očekuje. Djeca moraju više puta posjećivati isto mijesto. raspoloživu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost objekta koji žele posjetiti i mogućnostima zaštite djece prilikom posjeta. knjižnice. iskustva i načini izražavanja. što bi moglo dopunski poslužiti u raznovrsnim preradama i izražavanjima. 31. ljekarne. Stoga se organiziraju posjeti djece raznim mjestima u okolini. iskustva i načini prerade i istraživanja. koji nastaju u danim uvjetima. zdravstvene ustanove. povrtnjake. Broj posjeta koje organizira predškolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece. te o tome obavijestiti osoblje. zdravstvene i redarstvene postaje. polja. kazališta.

Treba se prilagoditi dječjem interesu. Prerada doživljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji. te da sami objašnjavaju i zaključuju. Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponašanje u određenoj situaciji. zajedno istraživati. Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. neka na poštanskom šalteru zatraži tiskanicu. nakon posjeta zoološkom vrtu ili lovačkom muzeju posjetiti trgovinu ptica. Dječja mašta mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom spoznajnom iskustvenom sklopu. Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opažaju ono što je cilj posjeta ali i sve drugo što ih zanima. slikarom) po mogućnosti u njihovom radnom ambijentu. Također nije isto posjećuju li djeca mjesto prvi put ili su već tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. čuditi se. neka osjeti težinu kacige vatrogasca ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba. Treba se dogovoriti što će se djeci demonstrirati i što bi oni mogli sami iskušati manipuliranjem i pokretanjem. Može se jedino ponoviti posjet istom segmentu kako bi djeca potvrdila i proširila opseg prerade. ne bi trebalo forsirati novi. njihovo upoznavanje. radnu okolinu. Posjet likovnom izložbenom prostoru mora se dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom. nakon posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu. U tijek pripreme. sredstva rada. te ih poticati da postavljaju pitanja o onome što ih zanima kompetentnim osobama. pa biljnu ljekarnu. Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad grupa šeta pješice i kada se koristi neko vozilo. govorno pratiti situacije i obrazložiti ponašanje prema prometnim pravilima. obraćati im pozornost na bitne stvari. A ako su djeca još uvijek intenzivno angažirana preradom iskustva u koja je uključen prethodni posjet. govorno i tjelesno izražavanje. To može biti motivacija za glazbeno. Ako su djeca umorna ili zasićena posjet neće imati učinka. likovno. Javljaju se razlike u preradi koje proizlaze iz činjenice što su različita djeca različito osjetljiva prema doživljenim detaljima. stavove. pripada i podsjećanje na ponašanje putem. 84 . Omogućiti djeci da i aktivno sudjeluju npr. kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje će se zateći na mjestu posjeta. kao i sam odlazak do destinacije posjeta.dječjim mogućnostima poimanja. Posjet omogućuje upoznavanje što rade ljudi.

pravila hodanja ulicom. Prije svake šetnje odgojitelj treba provjeriti jesu li djeca prikladno obućena i obuvena u skladu s vremenskim prilikama. opisima. odgojitelj organizira raznovrsne pokretne igre. crtežima. didaktičke igre. Neke doživljaje izražavaju u raznovrsnim aktivnostima. postavljanju zagonetki. Šetajući djeca usvajaju naviku kretanja na ulici. Izvode se u neposrednoj blizini dječjeg vrtića. sadržaju i organizaciji najjednostavniji oblici neposradnog upoznavanja okoline. a podsjetit će ih i na objekte promatranja. obližnji šumarak ili šumu. Šetnje starije predškolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta. obavezno stanu i pričekaju odgojitelje i ostalu djecu. u park. a mlađe predškolske djece od 10 do 15 minuta. S djecom predškolske dobi preporučuju se kratke šetnje. Već u mlađoj predškolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u grupi. te usvajaju da na rubu pješačke staze.) ŠETNJE I IZLETI DJECE? Šetnje u prirodu predškolske djece po svom su trajanju. Boravak na svježem zraku za vrijeme šetnje u svako godišnje doba povoljno utječe na zdravstveno stanje djece i na njihov tjelesni razvoj. Za vrijeme šetnje djeca mogu razgoverati. u grupi. igre loptom. Prije polaska odgojitelj će s djecom razgovarati i najaviti im odlazak u šetnju i mjesto šetnje. što predškolsku djecu umara. a imaju određen cilj. obližnji trg i slično. prije prelaska ulice. igrama i svojim zapažanjima na šetnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. posebno onu mlađe dobi. Na šetnju odlazi grupa zajednički. igrama oponašanja i slično. Preporučije se da su s djecom mlađe predškolske dobi na šetnji dva odgojitelja. Kretanje u grupi zahtijeva hodanje u parovima i određeni red. O doživljajima. užetima i rekvizitima što su ih djeca ponjela sa sobom. ali ne mogu vikati i bučiti. Prve šetnje mlađe predškolske djece organiziraju se tek pošto su se djeca međusobno upoznala. Odlazak u šetnju djeci je radostan doživljaj. Na šetnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i životinjskom svijetu. Zato odgojitelj vodi djecu na mjesta gdje se mogu poigrati i razonoditi. zapažanja i za buđenje dječje radoznalosti. igre s prirodnim materijalima. 85 . ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. Za vrijeme boravka na zraku na mjestu planiranom kao cilj šetnje.32. srednje 20 minuta. Hodanje u parovima traži se samo za vrijeme kretanja ulicom. npr. ta da svi zajedno prelazimo ulicu. Upozorit će ih na načine kretanja i na ponašanje na ulici. na dječje igralište. Odgojitelj djecu priprema za šetnju. npr. U toku šetnje djeci je potreban kraći odmor koji sadrži izmjenu aktivnosti. Svaka šetnja ima posebnu vrijednost za razvijanje sposobnosti uočavanja. Na mjestima gdje nema opasnosti od prometa i gdje su samo pješačke staze dopušta se djeci slobodnije hodanje.

Osim pedagoškog karaktera šetnja ima i rekreativno-zabavni karakter. 2. 3. On planira mjesto i vrijeme izleta i određuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. Odgojitelj predviđa što će sve djeca promatrati i što mogu skupiti ovisno o godišnjem dobu. Na roditeljskom sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagošku vrijednost izleta 86 . promet. Imaju pedagoško opravdanje i vrijednost. te tako utvrđuju i proširuju stečena iskustva. etapa – izvođenje izleta. mogućnost prijevoza i sl. Odgojitelj određuje odgojno-obrazovne zadatke izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću i konkretnim planom rada svoje odgojne skupine. eksperimentiranje i provjeravanje. Mlađa predškolska djeca u pravilu ne sudjeluju u izletima ostalih grupa u dječjem vrtiću. etapa – organizacijske pripreme za izlet vrši odgojitelj. Preporučljivo je da se izleti organiziraju po mogućnosti u svako godišnje doba na ista mjesta kako bi djeca doživjela kontinuitet promatranih pojava ili promjena. trajanje izleta. pripremiti se za rukovođenje promatranjem i za objašnjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi. okolinu. 4. uvjeti djećjeg vrtića. etapa – korištenje doživljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu. kulturno-povijesne spomenike i sl. zna što će djeca tamo vidjeti i kako će se doživljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Izleti u predškolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe dnevnog boravka upoznaju prirodu. Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. i što treba ponijeti s obzirom na teren. Sve te detalje mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvođenje izleta. jer olakšavaju dolazak na odredište i manje zamaraju djecu. Odgovornost za pripremu i izvođenje nosi odgojitelj. Odgojitelj zna zašto je izlet predviđen baš u to vrijeme i na tom mjestu. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti mjesto gdje će djeca ručati i mjesto gdje će se djeca poslije ručka odmoriti. Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. Zbog toga odgojitelj prethodno upoznaje mjesto predviđeno za izlet. Za predškolsku djecu pogodnija su putovanja autobusom. U praksi je dječjih vrtića uobičajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece. U dječjim vrtićima izleti se organiziraju kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni. Potrebno je upoznati teren za igru. Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogućnosti djece u skupini. Priprema za izlet ima nekoliko etapa: 1. etapa – priprema djece i roditelja. Izleti u neposrednu okolicu prirode provode se sa srednjom i starijom predškolskom djecom. rad ljudi. Za vrijeme šetnje djeca imaju mnogo mogućnosti samostalnog pronalaženja objekta i pojava za promatranje. igru. U slučaju ružnog ili kišovitog vremena izlet treba odgoditi.

ali ni bez njih ne može dječji vrtić potpuno ostvariti zadatke programa odgojno-obrazovnog rada. uspoređuje pojave. U nekim aktivnostima djeca izražavaju doživljaj izleta slikom. odgojitelj dopušte djeci da se najprije odmore i snađu u novom prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. a mogu se pozvati i roditelji.i njegovu potrebu. U predškolsko doba nije potrebno suviše izleta. 87 . Na izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove. U dječjem vrtiću nastavljaju se promatranja donešenih predmeta i razgovara se o onome što su djeca vidjela i doživjela. Nakon završenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre. Nakon stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sređuju i proširuju na zanimanjima ili projektima. raspored dana i života djece u vrtiću. Izleti u predškolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red. Kada su stigli na cilj. izvodi jednostavne zaključke i potiče djecu na mišljenje. Priprema stvara vedro raspoloženje kod djece što pozitivno utjeće na razvoj i govor djeteta. Odgojitelj ih upoznaje kamo će ići i što će tamo vidjeti. ali je vrijednost stečenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. u koje će se povremeno uključivati i odgojitelji. S povratkom kući ili u dječji vrtić izlet nije završen. Tek nakon kraćeg odmora ispunjenog vedrom igrom. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj postavlja djeci pitanja. modeliranjem. Djecu također treba pripremiti. odlaze promatrati predviđene objekte ili pojave. Treba ih upozoriti na ponašanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. kretanjem ili verbalnim opisivanjem.

kako podnjeti samoću. Odgojitelji.) POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEČJE KOMPETENCIJE? Socijalna kompetencija je sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih i recipročnih odnosa djeteta s vršnjacima. Puno je načina na koje se može stvoriti zajednica u grupi. trebati pomoć odraslih. To su dva osnovna potkrepljenja za razvoj dječje samosvijesti. Nužno je da odgojitelj usmjeri odgoj predškolaca u pravcu kreiranja takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima će dijete uspješno razvijati svoje tjelesne. a ujedno i rade na izgradnji zajednice koja bi obuhvatila djecu. kako u zadovoljavanju osnovnih potreba. potencijalno sposobnog i kreativnog subjekta. To je prvi i najkrupniji korak u pomoći djeci da postignu socijalnu kompetenciju i socijalno samopouzdanje. jer djeca kopiraju i oponašaju odrasle osobe koje ih okružuju. a djeca neoštećena integriteta će čuvati tuđi integritet. Malo će dijete. te kako steći prijatelje. kako uživati u drugima. Vrlo važno postignuće u ranom djetinjstvu je razvoj sposobnosti u kontroli emocija. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama. Uloga odgojitelja je pobrinuti se. pa tako i druge djetetu važne osobe moraju djetetu dati do znanja da je vrijedno onakvo kakvo jest. odgojitelji počinju s odgojnom grupom. što znači da se vještina socijalne komunikacije može naučiti. tako i u zadovoljavanju emocionalnih potreba.33. kako prevladati strah. Sposobnost socijalne osjetljivosti može se razviti poučavanjem. Socijalno kompetentna djeca su ona djeca koja se upuštaju u zadovoljavajuću interakciju sa svojim vršnjacima. te moraju "vidjeti" i potvrđivati dijete. Kako bi se te osobine mogle razvijati djeci trebaju odrasli koji se ponašaju ljudski i društveno. kao cjelovito biološko. U želji da izgrade zajednicu za zajednički život djece. Zdrav i razvijen osjećaj samosvijesti dovodi dijete do zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. tj. ali i s odraslim osobama. Dijete je ljudsko i društveno biće. da se svako dijete osjeća kao pripadnik odgojne zajednice. roditelje i odgojitelje te širi kontekst odgojno-obrazovne institucije i društva. psiho-socijalno i odgojno biće. Dijete s visokim stupnjem samosvijesti na neuspjeh neće reagirati dramatično doživljavajući čitav svoj identitet kao neuspjeh. Samosvijesno dijete 88 . Socijalno sazrijevanje počinje i nastavlj se tokom čitavog ranog djetinjstva. emocionalne. pažena djeca će skrbiti za druge. ali će i postepeno učiti kroz komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima. socijalne i druge potencijale. intelektualne. Uvažavana djeca će uzvratiti uvažavanjem. Na dijete treba gledati holistički. te u kojima će zadovoljiti svoje opće i specifične potrebe koje su pretpostavka cjelokupnom razvoju njegove osobnosti.

Sukobi su neizbježni između članova bilo koje stvarno suradničke skupine djece. Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika za pružanje i primanje pomoći. Interakcija između odraslih i djece uzajaman je proces učenja u kojem je stupanj ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. Premda je intervencija u takvim situacijama važan dio uloge odgojitelja. ne bi ih se trebalo. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi. reakcije i potrebe. te time odrediti naše granice. Važnost interakcije u grupama s djecom mješane dobi ne odriče važnost interakcije između djece iste dobi. koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno. istraživanja pokazuju da su djeca više izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. Odgojitelj treba odgajati djecu s naglaskom na osobnu odgovosnost (odgovornost za vlastiti život) jer će tako djeca razviti visok stupanj društvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima). To je prvi jezik kojim djeca počinju govoriti. Načelo optimalne intervencije može se izraziti na slijedeći način: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako česta da djeca malo kad dobiju priliku sama rješavati svoje 89 . Spontane i neizbježne teškoće socijalizacije. odgojitelj omogućava djeci postavljanje granica. a vjerojatno ih se i ne može. a da bi ga razvilo nužni su mu odrasli. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. nego u grupama iste dobi. bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji članovi grupe. Poput svih umijeća i socijalna se poboljšavaju praksom. Kako bi podržao razvoj dječje kompetencije. Ono što se nauči o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom mješane dobi. Djeca koja imaju problema u odnosima s vršnjacima često ostvaruju i održavaju kontakte s mlađom ili starijom djecom. te jedno i drugo na svoj način pridonosi djetetovu razvoju. Osobnim jezikom možemo izraziti naše osjećaje. Za zdrav i harmoničan razvoj potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da djeca koja su povučena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. dovode odgojitelje u idealan položaj u kojemu mogu unaprijediti dječji socijalni razvoj. Osim toga. Vjerojatno će djeca poboljšati svoje socijalno umijeće budu li imala prilike vježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine.ima visok stupanjsamopoštovanja. potpuno eliminirati. Optimalna intervencija odgojitelja potiče socijalnu kompetenciju. Isto se mora istaknuti da miješanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne blagodati. a uz to tu je i dodatna prednost šireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama. razlikuje se od onoga što se uči u grupama iste dobi. češće intervencije nisu nužne i poželjne.

odgojiteljica može priznati da to nije ugodno. . Kad je riječ o prijetnjama valja reći da je teško smisliti prijetnju koja bi odgovarala težini nepoželjnog ponašanja. U promatranju djece 90 . a i imaju negativne učinke: npr. Nekih postupci ne postižu odgojnu svrhu.očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere.socijalno ponašanje razvija se u zatvorenom krugu (individualni obrasci socijalnog ponašanja izazivaju reakcije drugih koje potiču još više takvog ponašanja i učvršćuju ga).izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih (ozračje skupine najbolje je ako ga obilježava neposredna i izravna komunikacija odraslih i djece u svezi normi. Npr.probleme. Stoga je primjereno da odgojitelji ocjenjuju djetetovu socijalnu kompetenciju tijekom tog razdoblja. da djeci pomognu steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati između ozbiljne i ne tako ozbiljne situacije.važni odnosi zahtijevaju sadržajnost.poštivanje dječjih emocija. pravila i očekivanja vezanih uz sudjelovanje u životu skupine). malu djecu vršnjaci ne moraju baš uvijek simpatizirati ili prihvaćati.socijalna kompetencija je kulturološki određena (djeca odrastaju u raznim kulturama koje propisuju što i kako se nešto smije ili nesmije). To je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgojitelja. . . . ali dovoljno česta. Promišljene odluke o tome kad se držati po strani i dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umiješati. poslije se nećeš moći igrati svojim omiljenim kockicama). mogu imati doživotne posljedice. Odgojitelj razvija kompetenciju djeteta odgajajući ga po načelima humanističke razvojne koncepcije. a to znači da je u središtu odgoja dijete. Načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: . ali i podsjetiti da ima još prijatelja. i da je ono vrijednost po sebi koju odgojitelj prihvaća u svojoj osobitosti i kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti. Za neku su djecu prijetnje znak da je odgojiteljev autoritet slab. Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar grupe i stalno prati napredak svakog djeteta.interakcija odgojitelja s djecom model je socijalne kompetencije. kako nijedno dijete ne bi postalo žrtvom negativnog začaranog kruga. Ako se neko dijete požali da ga neko drugo dijete ne voli. prazne prijetnje (ako se sad ne pridružiš nama. ili mu može dati do znanja da je njoj drago da je i on dio njezine grupe. ovise o pozornom promatranju interakcija. . Odgojitelji odgojno djeluju na dječje osjećaje i emocije načinom na koji reagiraju na njihova očitovanja. U prethodnom tekstu predočili smo dokaze da predškolsko razdoblje predstavlja kritično razdoblje za razvoj socijalne kompetencije: propuste li djeca taj vlak. kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na djetetove interaktivne stilove. .

što rezultira povlačenjem djece. laganjem. Često ponašanja odgojitelja. vikanjem. možemo evaluirati sami sebe. vikanje. burnim reagiranjem. a taj je . a čvrsto staju na svoje noge sa šest ili sedam godina. govori im ono što ih zanima te pomaže u traženju odgovora usmjeravajući ih kako pronaći pomoć i kome se obratiti. jer analiza dolazi iznutra. prijateljstva. DONOSI LI MOJE PONAŠANJE TO ŠTO ŽELIM. Takvi postupci najčešće pogoršavaju odnose s djecom i povrijede ih. zdrave slobode. ali samo na kratko vrijeme. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga mora iskusiti i upravo tu leži zadatak odraslih. Ova su pitanja srž samoprocjene. Shvatimo li da motivacija dolazi iz našeg svijeta kvalitete i kada shvatimo kako to funkcionira. odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje. Samoprocjena je najdjelotvorniji naćin motiviranja promjene u ponašanju. 34. te uključuje usmjeravanje pažnje na vlastitu percepciju na razini vrijednosti. roditelja i drugih odraslih koji žele pomoći djeci uopće nisu djelotvorna. s četiri godine one su još nejake. Zbog toga djeci treba pomoći da nauče razviti odgovorna ponašanja koja će im omogućiti zadovoljenje svih potreba. Kada shvatimo da smo motivirani iznutra. odgovornosti. da baš kao i odrasli i djeca imaju loše dane. informira. prijetnja. ŠTO RADIM KAKO BI POSTIGLA TO ŠTO ŽELIM. uspoređivanje.omogućiti djetetu da iskusi taj svijet. a ne iz nekog vanjskog izvora. Ono što odrasli nazivaju pomoć. Pitanja koja možemo postaviti samome sebi: ŠTO ŽELIM. samostalnosti i uspjeha. propovijedanje. Samoprocjena je zapravo postavljanje pitanja samome sebi i davanje iskrenih odgovora. On djecu potiče. batine. Najčešća nedjelotvorna ponašanja koja odrasli koriste kada pokušavaju pomoći su: zanovijetanje. što su takvi prisiljavajući postupci ponekad djelotvorni.) ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMOĆ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Dječji je svijet prostor neslućenih mogućnosti. Svi mi nastojimo da "stvarni svijet" bude što više nalik savršenom svijetu (ili svijetu kvalitete) iz naše glave. Jedan od razloga zašto se tako ponašamo prama djeci jest taj.moramo imati na umu da je dječja dob važan čimbenik u donošenju odluka o tome treba li socijalno ponašanje nekog djeteta podobnije promatrati (pratiti). često je nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako roditelji. pruža nam se prilika da to saznanje iskoristimo i pomognemo djeci da si sama pomognu. ignoriranjem ili ljutnjom. 91 . Zadatak odgojitelja je da djeci pomogne da postanu odgovorni i samostalni. a da pri tome ne ometaju zadovoljenje potreba drugih. Trebamo upamtiti. To su osnovna pitanja koja odgojitelji. a to je najbolje ostvariti primjerom i izborom djelotvornih i neprisiljavajućih ponašanja. a ta vještina je potrebna za samopomoć. Začetak nekih socijalnih kompetencija javlja se s tri godine. kažnjavanje ili optuživanje. uništavanjem predmeta. odaje priznanje. Treba ga naučiti kako ući u svijet sreće. kritiziranje.

moji izbori. tužni.roditelji i drugi odrasli trebaju postaviti prvo sebi. i slično. dolazi iz djetetove glave. moramo ih voditi koristeći djelotvorna neprisiljavajuća ponašanja. iznutra. 92 . Informiranje se odnosi na pomaganje djeci da odu tamo gdje žele. Treba odati priznanje kada djeca koriste djelotvorna ponašanja kao što su: odgovorno ponašanje. te proanalizirati sebe i svoje postupke. Naučiti ih da svako ponašanje ima i posljedice. poticanje i odavanje priznanja. kompetentna. Kroz aktivnosti razgovaramo s djecom o osjećajima. vođenje računa o sebi i drugima. Djecu učimo prepoznati pozitivne i negativne signale koje dobivaju. kako znamo da su sretni. Djeca nauče više iz primjera. odnosno da si sama pomognu doći do tog cilja. Kada im pružimo priliku da se sami pogledaju veća je vjerojetnost da će promjeniti svoje ponašanje. Eliminiranje ovog tradicionalnog načina pomoći koji prisiljava djecu da rade nešto što odrasli misle da trebaju. kompromisi. Ona je najdjelotvotniji način motiviranja promjene u načinima ponašanja. Kroz ove se aktivnosti razvija slika o sebi što je vrlo važno u odgoju za samopomoć. dijete koje se ponaša neprimjereno (agresivno) možemo preusmjeriti na aktivnost koja mu omogućuje da zadovolji baš onu nezadovoljenu potrebu koja je izazvala neprimjereno ponašanje). dopušta djeci da primijete kako obraća pažnju na njih i da mu je važno što ona govore. te im pomoći razviti što veći spektar djelotvornih ponašanja kojima će uspješno zadovoljiti svoje potrebe (npr. jer analizira ponašanja. Kroz različite aktivnosti moguće je upoznati dijete s osnovnim potrebama koje će ih motivirati kroz cijeli život. te pokazavanje najboljeg puta do odgovora koji žele. ili ljuti. Odgojitelj koji potiče djecu primjećuje i pozitivno komentira i male stvari. pregovaranje. stvari koje činim dobro. Mi možemo još pripomoći formirajući pano sa slikama uspjeha kojeg čine slike djece pored onoga što su napravili dobro. Pomažu djeci da se osjećaju sposobna. U ovom slučaju negativni signali su poruka koju dijete dobiva kad ne dobiva ono što želi. npr. nego iz kritiziranja. Pomaganje djeci da si sami pomognu jako se razlikuje od tradicionalne metode prema kojoj djeci govorimo što i kako treba raditi. radosni. te kako onda izgledamo (lica u ogledalu). Tako ih učimo povezivati osjećaje s onim što rade. a ne kao izvanjski utjecaj. Osjećaj sreće povezuje se sa zadovoljenjem svojih potreba. kako bi mogli na osnovu toga krenuti u odgajanje djece za samopomoć. Treba im postavljati pitanja koja će ih dovesti do njihove samoprocjene. a to su: informiranje. što činim iz zabave. donošenje odgovornih odluka. održavanje obećanja. odnosno to je pružanje informacija o onome što žele znati. zahtjeva veliki napor i rad na sebi. Nakon signala odabire ponašanje. Djeci treba pomoći da nauče kad izabrati ponašanje koje će ih dovesti do toga da se osjećaju sretni i zadovoljeni. Ako želimo pomoći djeci da postanu odgovorna i samostalna. postavljanje ciljeva. te izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva. izradom popisa ljudi koje voli. Djecu možemo naučiti samoprocjeni pitajući ih koliko su zadovoljni nečim što su uradili ili nacrtali.

Istinski biti uključen u dječje aktivnosti. Najbolja pomoć koju im možemo pri tome pružiti je ta da se ponašamo kao uspješni voditelji. njihovu vlastitu ljubav za sebe i snove koji će učiniti njihovu dugotrajnu potragu za srećom vrijednom truda. radnje i ponašanja znači provoditi vrijeme s djecom i razgovarati o stvarima koje su njima važne. kada vode računa o sebi i drugima. 93 . što znači da je potrebno djelovati i aktivirati se. poticati ih kroz težak proces odrastanja i odati im priznanje za njihova djelotvorna i uspješna ponašanja. U odgoju za samopomoć cilj nam je odgojiti djecu koja će si sama pomoći postati samostalna i odgovorna za ono što rade i za svoju sreću na dulji rok. Naša uloga u životima djece je da im pomognemo pronaći njihovu unutarnju snagu. tj. U odgoju djece za samopomoć nužna je uključenost. kada su fleksibilna i postižu kompromise. jer i dijete i odrasli imaju svoje predodžbe o odnosima između njih samih. Uključenost može biti teška i komplicirana. kada se odgovorno ponašaju. možemo ih informirati o onome što žele znati.Važno je djeci odavati priznanja kada koriste uspješna djelotvorna ponašanja. pregovaraju.

priča im sve što zna o odmaralištu. dakle na snijegu. Odgojitelj proučava plan ljetovanja ili zimovanja. da su sva djeca smještena na istom mijestu. o moru. Za uspješno organiziranje ljetovanja i zimovanja predškolske djece potrebno je već par mjeseci unaprijed započeti s pripremema. na sve oblike samostalnog ponašanja. o planinama i sl. te o aktivnostima koje će se provoditi. . telefonski broj). Odgojitelj informira djecu o kućnom redu i rasporedu dana. rijeke ili u planinama). što će ponijeti. smještaju djece (adresa. te im skreće pozornost na odrasle u odmaralištu koji brinu o njima. uz jezera. sa sigurnim komunikacijama. brojevi telefona. pita ih što bi oni željeli. djeca se smještaju po sobama. te prikuplja potrebne podatke o djeci i roditeljima (adresa. Odgojitelj djeci daje što više mogućih informacija o ljetovanju ili zimovanju.) LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDŠKOLSKE DJECE? Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. tj. Zimovanja su oblik organizacijskog višednevnog boravka u prirodi. što znači u uvjetima bez snijega. 94 . a sam predmet promišljanja je kako uspješno osmisliti i provesti višednevni boravak djece u novom okruženju. razgovara o tome što im je sve potrebno i zašto. sa smještajem u čvrstim objektima. zaštite i pomoći kada mu je potrebna.). te stimulira sve što potkrepljuje pozitivnu sliku djeteta o sebi uz jasno naglašavanje spremnosti pružanja sigurnosti djetetu. jer što su djeca mlađa mjesta ljetovanja i zimovanja moraju biti bliža. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom što će taj dan raditi. zimovanja se mogu provoditi i u primorskim krajevima. Zajedno s djecom planira što će raditi. skuplja materijale i igračke. Nakon toga slijedi sastanak s roditeljima. odgojiteljima i stručnim suradnicima. o ljudima. te je potrebno voditi brigu o klimatskim uvjetima (prednost stabilniji klimatski uvjeti) i naposlijetku o pravodobnoj i pravilnoj pripremi opreme. opremljenosti objekta. Po dolasku. Važno je voditi računa o dobi djece. kako će to izgledati. bolesti na koje treba pripaziti. upućuje ih se na ostale prostorije koje će koristiti. Djeca predškolske dobi ljetuju u ljetnim mjesecima izvan mjesta stalnog boravka (na moru. mjestu i danu polaska.35. dobro osmišljenim plakatima na oglasnim pločama sa osnovnim podacima o mjestu boravka. Međutim. te se zajedno s njima priprema za aktivnosti. Roditelje se informira o mjestu boravka. . i to najčešće u planinama. broji dane do polaska na kalendaru. Odgojitelj već tijekom priprema za ljetovanje ili zamovanje dijete ohrabruje na odvajanje. trajanju boravka i cijeni boravka). . o gradu ili mjestu boravka. Najprije je potrebno pravodobno obavijestiti roditelje (npr.

igre u vodi. Realizacija predviđenih aktivnosti i sadržaja treba biti podređena zajedničkoj razonodi djece. interesima i željama djece. . zabavi i dječjem odmoru. Sve aktivnosti podređene su razonodi. . boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom što djeci omogućuje spoznavanje i doživljavanje prave vrijednosti života u kolektivu. njihovom odmoru. ali i potrebama.na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja. uz vodu i u vodi. njegovati inicijativu drugih. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. aktivnosti na ledu bez klizaljki. šetnje. U izboru sadržaja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima života i rada u ljetovalištu. a dio uz otvorene sportske površine u prirodi. igre na snijegu. Planirane sadržaje i aktivnosti treba organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. dio sadržaja aktivnosti treba biti vezan uz vodu. samopouzdanje i samostalnost. savladati i naučiti što kasnije mogu primjeniti u svakodnevnom životu. pokretne igre. mogućnost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u mjestu stanovanja nemaju uvjete. klizanje na 95 . Kao sadržaji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti: . -LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore.aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi. Na zimovanju djeca mogu mnogo saznati. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. osobito aktivnim odmaranjem u prirodi. Ako se ljetovanje provodi na moru. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. ali i njihovom obrazovanju. uz jezero ili rijeku. -ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore. Sadržaji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provođenje aktivnosti na sportskim terenima.Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. provođenje većeg dijela vremena na čistom.aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi.aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: prirodni oblici kretanja. osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim uvjetima što pozitivno utječe na unapređivanje njihova zdravlja i na poboljšanje cjelokupnog organizma. i tako unaprijede razvoj svog organozma. "orijentacijcko" pješačenje. igre uz korištenje prirodnih prepreka i terena. svježem zraku (što pridonosi unapređivanju zdravlja). izleti. sanjkanje na ravnom i niz brijeg. obuka neplivača. Prednosti organizacijskog zimovanja su višestruke: boravak djece u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. rekreativne aktivnosti. razvijati kreativnost. Razlikujemo sljedeće sadržaje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju: . natjecanja. u prirodi. zelenim površinama.

Bavljenje različitim sadržajima i aktivnostima na snijegu i ledu. sniježno gradilište. želje i potrebe i tako unaprijede svoje zdravlje. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični.ledu. uz vodu i u vodi djeci omogućuje zadovoljavanje bioloških potrebe za kretanjem. Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. samopouzdanje i samostalnost. izleti. 96 .u zatvorenom prostoru: elementarne igre. -da aktivnim odnosom u prirodi zadovolje svoje interese. prikazivanje filmova i dijapozitiva. Osnovne vrijednosti koje odgojitelj može i treba afirmirati tijekom sudjelovanja djeteta u takvom programu su zadaće u vezi općeg razvoja djeteta. skijanje. ali istovremeno predstavljaju priliku za savladavanje tih problema. . tjelesne aktivnosti uz glazbu. socijalne i humane navike i staknu nova znanja. kvizovi znanja. igrei zadaci u rukovanju. Specifičnosti višednevnog boravka djeteta izvan obiteljskog doma nose izvjesne teškoće i opasnosti za dijete. -da se bave aktivnostima za koje u vrtiću ili kod kuće nemaju uvjeta. roditelja i dojmove djece. dječji plesovi. razvijati kreativnost. Sve aktivnosti podređene su razonodi. odgojitelj valorizira program. odijevanju. -da se maknu iz svakodnevne sredine i okrenu prirodi. likovno izražavanje crtanjem. -da u krugu svojih vršnjaka dožive i spoznaju život u kolektivu i sve što ga prati. Ljetovanja i zimovanja su djeci višestruko korisna jer im omogućavaju: -da na organiziran i zdrav način provode slobodno vrijeme. njegovati inicijativu drugih. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. šetnje. natjecanja. radne. slikanjem ili modeliranjem. -da obogata svoja iskustva. zabavi i dječjem odmoru. te sabire zapažanja odgojitelja. Od najranijih dana djeca se na vlastitom iskustvu uče da je aktivni odmor najprirodniji i najbolji način odmaranja. hodanje na skijama. skidanju i pospremanju odjeće i obuće. Po povrtku djece s organiziranog višednevnog boravka potrebno je s djecom preraditi doživljaje i osjećaje.

Dijete koje ima probleme s disciplinom ili ponašanjem često je od svojih vršnjaka odbačen pa tako biva odsječen od druženja i socijalno povratnih informacija nužnih za trajni razvitak socijalnih umijeća. odnosno kako se početni iskaz širi. Pri tom u njegov izbor mogu ući vršnjaci.) ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA DOBNO MJEŠOVITE DJEČJE SKUPINE? Vrtić je mjesto i oblik zajedničkog življenja djece. vodstvo. Općenito je u mješovitoj dječjoj skupini razlika djece u godinama između dvije i tri godine. nego u grupama iste dobi. Kroz njih se može pratiti kako ideje jednog djeteta potiču na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta. isprobavati različite uloge s ljudima raznih dobi. partnera ili više njih koji će sudjelovati s njim u aktivnosti. Grupe iste dobi se općenito smatraju standardnim načinom formiranja grupa. a stariji poučavajući svoje mlađe prijatelje organiziraju svoje znanje i potvrđuju kompetenciju. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Dijete spontano bira vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti. obogaćuje. suradnički rad i još neka druga socijalna umijeća dolaze više do izražaja u mješovitim dječjim skupinama. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. ako se oni ne riješe na vijeme mogu se namnožiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. Takav ustroj ima stanovite prednosti za dječji socijalni i intelektualni razvoj. tj.36. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. odnosno isprobavati različite uloge s raznim dobnim ljudima. Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom. Istraživanja su pokazala da su djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. odgojitelja i roditelja. Grupiranje djece tako da se obuhvati što veći raspon godišta vraća nas u dane škola s jednim razredom i više naraštaja. mlađi uče od starijih. dobro se očituje razvojem zajedničkih projekata. ali to nije jedini način. Skrbnost. Tako djeca različite starosti izmjenjuju svoja iskustva. odnosno mlađi ili stariji prijatelji. ali i djeca koja nisu iste dobi. posebno u ranom djetinjstvu. Postoje i mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da se djeci pomogne da socijalno sazru. Prigode za takvu interakciju dostupne su isključivo u mješovitim dječjim skupimana. pojašnjava i na kraju prihvaća od čitave grupe koja u njemu sudjeluje. koji je prisutan u međusobnoj interakciji djece različite dobi. Intelektualni razvoj. 97 .

osiguravanje vodstva. One potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. Starija djeca se vole brinuti o mlađoj. Stoga. . te iskazivanje altruizma (nesebičnosti. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti.Pozitivni efekti zajedničkog druženja djece u mješovitim skupinama primjećuju se i na planu njihovog socijalnog razvoja. Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mješovite dobi. Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima će se moći odvijati interakcija djece mješovite dobi. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovitom dobi.: . i to svakom pojedincu. ljubavi prema drugima) moraju se prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva. Socijalna umijeća i dispozicije.realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i interesima djece. npr. sitnih postupaka u igri i u radu. 98 . Mlađa djeca osjećaju se zaštićenima. Jedna od prednosti mješovitih skupina je i ta da djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem nekoliko godina. s kojima se inače vole družiti. Grupe djece mješovite dobi osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u život svoje odgojne skupine. . Poput svih umijeća. ali i velik izazov.organizirati skupinu koja će svojim polaznicima pružiti različite mogućnosti za doživljaje i igru. što pogoduje razvoju zajedništva. koje su djeca u određenim prostorima sama inicirala. koji prate dječja zanimanja.pažljivo promatrati učestale aktivnosti. fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom materijala omogućiti djetetu.rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih. osmisliti i ostvariti vrtićko okruženje koje će svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem. odnosno interesnih kutića s mogućnošću njihovog polifunkcionalnog korištenja uz nabavu potrebnih materijala. Složen je odgojiteljev zadatak. i socijalna se poboljšavaju praksom. Jedni i drugi pri tom doživljavaju prirodnost bivanja s drugima. Mješanje djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati i ostvariti. kako bi im mogli pomoći u realizaciji njihove ideje. bez obzira na to jesu li malađi ili stariji članovi grupe. ali i iste dobi. a koja se može prepoznati već u vrijeme prolagođavanja novog djeteta na vrtić. Vjerojatno će djeca pospješiti svoju socijalnu umješnost budu li imala prilike uvježbati široki raspon socijalnih ponašanja. suradnički rad. možda nije slučajnost da dokazi ukazuju na to da će socijalni razvoj biti ubrzan u grupama s djecom različite dobi u odnosu na one iste dobi. pa do svakodnevnih. kao što su pružanje pomoći. druženje i učenje. odnosno rado prihvaćaju skrb svojih starijih prijatalja. igrajući pri tom razne zaštitničke uloge i razvijajući osjećaj strpljivosti i odgovornosti. .

. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih. 37. Međutim.u vrtiću ćeš se morati koristiti čašom kao veliki dječak. Odrasli koji posredno ili neposredno sudjeluju u provođenju odgojnoobrazovnog procesa trebaju znati da formiranje mješovite skupine nije samo po sebi cilj.izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim aktualnim razvojnim potrebama. odnosno interesu. Prilikom prelaska u vrtić odgojitelj s njima ostaje i dalje pa se tako djeci olakšava prelazak. bilo bi dobro organizirati da u jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre.bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš to morati znati kada počneš ići u stariju skupinu.slijedeće godine ćeš biti u dječjem vrtiću i neće ti se dopustiti da to radiš. Odgojitelj od kojeg dijete dolazi također ima koristi od održavanja stručnih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadaću jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi. Takva suradnja je dobro došla odgojitelju u čiju skupinu će se dijete uključiti jer će takvo dijete biti bolje pripremljeno i manje preplašeno. Prelazak djeteta iz dječjih jaslica u dječji vrtić u trećoj godini života može izazvati stres.) POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEČJI VRTIĆ? Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrtić često dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog boravka. te pribilježiti sličnosti i razlike na koje će djecu pripremiti. Cilj predškolskog odgoja je pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Nažalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim životnim promjenama. a posebno za djecu koja imaju ograničeno iskustvo. . Primjereniji pristup je omogućiti djeci iskustva iz prve ruke. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Da se osiguraju uspješni prijelazi valja održavati komunikaciju i suradnju između osoblja različitih programa. Prijelazi djece mogu biti olakšani ako odgojitelj u jednom programu kao što je jaslički rade zajedno s odgojiteljima gdje će djeca ići u dječji vrtić. Posjeti mogu biti dogovoreni za djecu i roditelje. Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima: . prvenstveno posječujući novu vrtićnu prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja. Dvoznačna upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju povećanom uznemirenošću u odnosu na promjenu. jačina stresa i vrijeme potrebno za uspješnu prilagodbu može se jednostavno odraditi ako odgojitelji planiraju i rade zajedno na uvođenju ugodnih prelazaka. Djetetu 99 .

Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji o tome daju pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove. da upozna žive oblike kršćanskih običaja. uz prethodno obavještavanje roditelja o cilju.treba osigurati vrijeme za razgovor o vlastitim osjećajima i nazočnost osjetljive odrasle osobe koja će ih slušati i pripremiti za uzbuđenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja. odgajaju učenjem jednostavnih molitava. da opaža kako se kod blagdana i običaja za 100 . . Ako su vjera i kultura međusobno jedna na drugu upućene. uz osnovnu imitaciju u obiteljskom ozračju. Tako je vjerski odgoj po prvi puta dobio pravni položaj. .osigurati programski kontinuitet i omogućiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve dobne skupine. Uglavnom se može reći da gotovo sve predškolske ustanove ostvaruju nešto od vjerskog odgoja. onda ne bi smjelo biti dijeljenja djece različitog religijskog podrijetla. te stjecanje povjerenja. U dječjim vrtićima odgoj u vjeri ne provodi se na posebnim satovima vjeronauka. Radi individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja. Kao rezultat javne rasprave donešen je Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima. pokrenuli su pitanje uvođenja vjerskog odgoja u javne vrtiće.bezbolna separacija i bolja adaptacija. nego se djeca.upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem. Vjerski sadržaji su u skladu sa sadržajima i zbivanjima koja se događaju u djetetovu okruženju. 38. Djetetu treba omogućiti aktivan pristup oblicima kršćanskog života. objašnjenjima osnovnih crkvenih obreda kojima djeca prisustvuju i prvim usmjerenjima moralnog života na temelju božanskog zakona. Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrtić je: . bitno je omogućiti djetetu aktivnosti u skladu s njegovim interesima i zakonitostima njegove razvojne dobi. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji i stručni suradnici u tim ustanovama. U konkretnoj odgojiteljskoj praksi posebno treba pripaziti na to da se djeca koja pripadaju nekoj nekatoličkoj vjerskoj zajednici ne bi u svojim vjerničkim iskustvima osjetila zapostavljena ili nedovoljno vrednovana. ali se od njih očekuju. koji je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi. prateći ujedno ciklus liturgijske godine. ako ništa drugo.) PREDŠKOLSKO DIJETE I VJERONAUK? Na početku demokratskih promjena roditelji. sadržajima i svrsi koje su dužne roditeljima pružiti prosvjetne i crkvene vlasti.onda barem obilježavaju blagdane. pripovjestima iz Starog zavjeta i iz Isusova života. dvostruko ozakonjen. te potpisivanjem Ugovora. ne samo profesionalne nego i specifične općeljudske i duhovne vjerničke kvalitete. a da bi dijete to postiglo potrebno ja da doživi kako kršćani slave posebne blagdane. poteknuti uvođenjem vjeronauka u osnovne i srednje škole.

polazi se od razmišljanja o položaju i situaciji djece koji bi se mogao izkazati simbolikom krugova. Crkveni život zasniva se na Biblijskoj poruci. a to je korak dalje u cjelovitom poimanju opće kulture. Dijete živi u krugu svoje obitelji i svoje skupine u vrtiću. pa je zato potrebno da dijete doživi Bibliju kao posebnu knjigu u kojoj će naći propovjedanje o Bogu i ljudima. zahvalnosti. Osnovna zadaća vjerskih sadržaja je razvijanje osjećaja sreće. oblike i načela rada s djecom predškolske dobi. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zavičaja. te zahtjeva jasnije definiranje programa katehetskog odgoja i obrazovanja djece. Npr. Načelo integrativnosti – upućuje na uključivanje u već postojeće programe. davanja samog sebe. od 10-12 mjeseca otkrivat će se svijet jeseni i adventa s 101 . ljubavi i optimizma. Cilj vjerskog odgoja je odgajati religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote utemeljene na Evanđelju. Za sve te zadatke najvažnija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojno-obrazovne ustanove. te moraju pobuđivati vjeru djeteta u sebe i druge ljude. te je to odgoj koji razvija osjećaj povjerenja. U dječjem vrtiću cilj je proširivanje i obogaćivanje dječjeg iskustva vjerskim sadržajima bliskim tradiciji naroda. Dijete živi u krugovima prostora i vremena koji se prožimaju s krugom liturgijske godine. Na taj način dijete stječe iskustvo za napredovanje u kršćanskom zajedništvu i u sudjelovanju u različitim oblicima kršćanskog zajedništva. U pedagoškom pristupu ovom projektu. jer obitelj je pozitivno okruženje u kojem se ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlače najmlađe. Načelo slobodnog izbora – znači pištivanje i uvažavanje različitih konfesija. 2. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se neprestano razvija osjećaj vjere i njezina praksa. Velik broj djece zbrinut u vrtićima nema osnovna vjerska iskustva. Vjerski odgoj predškolske djece je važan jer na neki način odlučuje o vjeri u životnim dobima koja slijede nakon djetinjstva. Osnovno polazište za vjerski odgoj nalazi se u Svetom pismu. tradiciji i brojnim dokumentima crkvenog učenja. te se tako povezuje pojam vjere sa životom. te osjećaj zadovoljstva i životne radosti.određene iskaze koriste znakovi i simboli. da iskusi kako ljudi nastoje u molitvi izraziti svoju vjeru. domovine). a vjera se izražava osjećajima i djelima. a sve u krugu vremena koje se zove godina. Tako koncipiran program vjerskog odgoja treba biti lišen svake vrste prisile na dijete ili roditelje. Predškolski vjerski odgoj je prvi stipanj na putu cjelokupnog uvođenja u kršćanstvo. U vjerskom odgoju predškolske djece naglasak je na dva osnovna načela: 1. i mora se zasnivati na suradnji. jer vjerski život iz njihove obitelji jest isčeznuo. suosjećanja i suradnje s bližnjima.

Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti. Kod djece se često javlja poremećaj prisjećanja. a stresor ili izvor stresa su vanjski događaji. 39. Različiti su načini na koji djeca koja su doživjela traumu ponovno proživljavaju dramatična 102 . izmišljati strašne pokrete. .) ODGOJITELJ I UBLAŽAVANJE STRESA KOD DJECE? Pod stresom se obično podrazumijeva intenzivan i nenadan događaj koji nadmašuje sposobnost djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva. iskrivljavanja elemenata ili sadržaja traumatskog događaja. učiti relaksaciju i vježbe disanja. te zajedno pronalaziti igračke i slike zastrašujućeg objekta i o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. . Stres može biti jednostavan i složen. Dnevne rutine pomažu djetetu da se osjeća sigurnije i pridonosi osjećaju da ono nadzire situaciju. od 5-7 mjeseca bit će sigurno tema – slika stvaranja koja obuhvaća zemlju. Odgojitelj treba pričati s djetetom o njegovom strahu.blagdanom Božića. Posttraumatski stresni događaj kod djece sliči onima kod odraslih. odgojitelj prvenstveno treba spriječiti pogoršanje stanja i smjesta zvati stručnjake da provedu psihološku kriznu intervenciju. nebo. karakteristika okoline u kojoj se događaj zbio ili u kojoj osoba boravi. igrati se pantomime s djecom. glumiti strah. Stres je unutrašnje stanje ili doživljaj. tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad se neki događaj procjenjuje uznemirujućim. znanja. Dijete pod stresom se manje uključuje u aktivnosti koje mu inače pričinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo moguće zastrašujuće situacije. . Mješovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom često biraju mlađu djecu kako bi njihov socijalni položaj bio viši. te dijeluju kao lijek za određene stresne situacije. akutan ili kroničan. Stres kod čovjeka može se odrediti kao sklop emocionalnih. Kod male djece će najvjerojatnije doći do regresije na raniju razvojnu fazu. Dobro je s djecom izmišljati i dovršavati priče na drugačiji način. igrati se i izmjenjivati uloge. te je zato bitno prepoznati znakove stresa. Stres kod djeteta može biti uvjetovan traumatskim događajem. o strahovima i iskustvima drugih ljudi. Tehnike opuštanja i samosmirivanja među najvažnijim su psiholiškim vještinama koje dijete može naučiti.

procjena važnosti i značenja događaja. no dugoročno će mu to pomoći jer će se tako ublažiti posljedice stresa. Međutim. naročito mlađa. procjena mogućnosti utjecaja na događaje. Tako razlikujemo vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni. a to su: osobine pojedinca. Te vježbe su osobito važne ako se dijete tuži na stres. Dobro je da dijete o stresu priča čak iako se čini mirnim. većina psihologa i psihijatra složit će se da je djeci koja su izložena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna profesionalna pomoć. pojačavati postojeće aktualne strahove. ramenima. Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suočavanje sa stresom. Za razliku od odraslih osoba djeca. Dugoročne posljedice trauma i stresa mogu se ublažiti ako se djetetu pomoć pruži neposredno nakon stresnog ili traumatskog događaja. Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "preraštene" strahove. Na posljedice stresnog doživljaja utjeću neki osnovni elementi. napetost ili bolove jer se na taj način proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje. često je teško razlučiti što je zapravo prava trauma. Djetetu treba pružiti podršku potvrđujući kako su njegovi osjećaji opravdani. Djeca pokazuju izuzetnu uznemirenost i strah na podražaj koji izravno ili neizravno podsjeća na traumu. Ako dijete govori o onome što se dogodilo u početku će se uznemiriti. No. kognitivnom. a dijelimo ih na aktivne i pasivne. 103 . primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja. no može se puno zaključiti iz njihovih crteža ili prilikom dramatizacijske igre. poplavi ili potresu. te izazivati nove i specifične strahove od "stvari" koje ga podsjećaju na traumatski događaj. Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potražiti stručnu pomoć. gubitka doma u požaru. utvrditi simptome i utvrditi pridružene smetnje. tjelesnom i socijalnom planu ponašanja). Odrasli bi trebali pomoći djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potištenost (napetost u vratu. ljuto ili uplašeno. jer njegova izvanjska smirenost može prikrivati unutarnju buru. Prije samog postupka pomoći treba napraviti slijedeće: prikupiti podatke o traumatskom događaju. Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji način utječe na ublaživanje stresa i njegovih loših posljedica za dijete. Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki izoliran događaj. kako ima pravo osjećati se tužno.iskustva. trupu ili nogama) i provoditi s njim vježbe opuštanja. smrt člana obitelji ili boravak u bolnici. a uključuju reakcije na emocionalnom. to je opća reakcija ljudskog organizma na stres) i vlastite mehanizme (oni su osobni. Umjetnost katkada pomaže djeci da progovore o stvarima o kojima se inače ne bi usudili pričati. ne mogu jasno i toliko živo opisati ono što im se dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze. Aktivan način nošenja sa stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. rukama. te način suočavanja. Aktivni način pomaže oslobađanju energije napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti. osobine samog događaja.

tradiciji. Ljudi slave od svojih početaka: događaje. . u svojoj domovini. gdje se dijete osjeća sigurno. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle. darove. Razlog za slavlje nalaze čak i tužni i bolesni. Slave djeca. Trenutni dobici odnose se na osjećaje radosti i uzbuđenja. Izvori slavlja su potrebe za sigurnošću. Pozitivno samo poimanje nužno je za zdrav rast i razvoj djetetove ličnosti.Odgojitelj treba osigurati okruženje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima. . u kraju u kojem živi. nježnošću i ljubavlju. vjeri i jeziku.) BLAGDANI I SVEČANOSTI U PROGRAMU DJEČJEG VRTIĆA? Blagdani pobuđuju u nama osjećaj pripadnosti povijesti. To ostvaruje djeleći radost s drugima. pobjede. Svrha je biti u blizini drugih. Svaki blagdan ima svoj smisao i poruku. nacionalnog ili civilizacijskog pamćenja povijesti i nasljeđa. želi primati i davati izraze ljubavi i odanosti. prihvaćeno. Kad nešto slavi čovjek se želi osjećati prihvaćenim. Boga. tko nam je privržen. Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojem pripadamo. izmjenjujući čestitke. učilištima. bijeg od svakodnevice. u ustanovama. ono će se osjećati vrijednim zbog pažnje drugih. crkvama. prirodu. Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidašnjih nezadovoljstava. Obogaćujući tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u dječjim skupinama i u obitelji pridonijet ćemo kvalitetnom odrastanju djeteta. . kulturi. a njegova slika o sebi i drugima bit će pozitivna. Ublažavajući stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta. tko nam je sličan. bude li dijete aktivno u blagdanskim događanjima i bude li imalo ugodne osjećaje u vezi s tim. . na ulici. u skupini druge djece ili odraslih. te zadovoljava potrebe za sigurnošću. odrasli i starci. Slavi se u obiteljskom domu. civilizaciji. ljubavlju i pripadanju. Ako su zadovoljene potrebe za sigurnošću. Zadovoljavajući potrebu za pripadanjem i ljubavlju. Emocionalno značenje blagdana smatramo temeljnim i vrlo je važno da se osnovna poruka zadrži. . biti s nekim koga volimo. Potreba za slavljem je u svima nama. vojarnama. naciji. Način na koji se slavi i posebnosti u tim načinima dio su onoga što zovemo "korijenima" ili pripadanju. vrtićima. Slavi se u ratu i miru. 40. na 104 . ljubavlju i pripadanjem. slavne među sobom. voljeno i slobodno izražava emocije i interese. zaštićeno. sudjelujući s drugima u slavlju. Oni se ponavljaju i prenose s naraštaja na naraštaj i čine dio obiteljskog. . Ugodni osjećaji koji će dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni. omogućuje zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i čuva djetetov život i zdravlje. dijete kao i odrastao čovjek traži svoje mjesto u obitelji.

. Dijete ima potrebu iz obitelji donijeti samo priču o proslavi. sretni se sjećaju djetetova iznenađenja i sreće kada je otvorilo dar. Obiteljsku povijest čine dobri i loši ljudi. Blagdane i slavlja čine rituali. da bude tužno. dok se blagdan isčekuje i priprema. poznati i one za koje se malo čulo. glazba koju izvode djeca ili druga glazba. utješne i više toga istodobno. pjevanjem ili samo slušati. te traju i nakon slavlja. Osjećaji radosti i veselja najčešći su osjećaji blagdanskih dana. koje želi pokazivati drugima ili podijeliti s njima mogućnost njihova korištenja. . Svaki događaj ima početak. dobra i loša djela. narodna. crkvena. a može se izvoditi sviranjem. svoje navike. pažnju. podijeliti i žalost zbog gubitka voljene životinje. Dijete u vrtić donosi iz obitelji predmete od kojih se ne želi odvajati. strah od neugode ili boli. Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom. ples i pjesmu. Blagdanski osjećaji se pojavljuju prije slavlja. Trajni dobitak je pamćenje ugodnih osjećaja. kulturi i obitelji. određuje i našu pripadnost narodu. Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doživljava i iskazuje autentične osjećaje. To utječe na njegove odluke što slaviti. što je dobro. te da se pritom ne osjeća krivim i nebude isključen iz blagdanskih zbivanja. Božić je vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. s drukčijim mislima i osjećajima prema sebi i drugima. Blagdanska glazba može biti klasična. Ono donosi i svoju neprospavanu noć. Radost roditelji osjećaju i iskazuju čestitajući djetetu. te ugode vezane za jelo. svoj san. Dijete ima potrebu svoje osjećaje prenositi iz obitelji na skupinu vršnjaka u vrtiću. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima. da iskazuje ljutnju ako je osjeća. onoga što im je prethodilo i onoga što ih je pratilo. dok neko drugo dijete želi elemente obiteljskog slavlja prenijeti i u vrtić. . a što ne smije. čovjek nosi iz djetinjstva. osim što određuje neke naše nakane i oblikuje naše stavove. Djetetu valja dopustiti da traži ljubav. lijepo. Načini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. ljeto je vrijeme kad se ide na more. loše. rizično. duhovne. U trenutcima slavlja dijete je drukčije odjeveno i uređeno. Osjećaje za vrijeme slavlja i osjećaje prema drugima dok slave ili daruju. svoj rođendan. podijeliti s njima radost Božića. trajanje i kraj. pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala. brigu i darove. uspjesi i neuspjesi. svoje znanje o tome što smije. Uskrsa. Što su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u njima to će ono lakše spoznati i pamtiti proticanje vremena. proslaviti sa svojim prijateljima rođenje brata ili sestre. kako i kada. Obiteljska poruka koju pamtimo. Djeca među svoje vršnjake dosnose iskustva i sadržaje obiteljskih slavlja. razgovori i stvaralaštvo. aktivnosti.opuštanje. opominjujuće. Glazba je karakteristična za pojedine krajeve. Svako dijete s onim što 105 . obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne. dobici i gubici. Ima djece koja u vrtiću imaju potrebu slijediti kompletne načine slavlja naučene u obitelji. radosno. a kad slavlje prođe. Dijete svoje aktivnosti povezuje uz vrijeme: u vrtić se ne ide nedjeljom. ljubeći ga i smijući se.

svaki rođendan poseban i neponovljiv. kulturom. Većina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je među vršnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog člana skupine. običajima. Odgojitelji koji nisu opterećeni pripremama jela. uzajaman je i ponovljiv u svom većem dijelu. Načini na koje se priprememo za slavlje i na koje slavimo nisu određeni samo tradicijom. Njemu nije važno da postigne rezultat. Propisana su običajem i čine ritual koji pripada određenom kraju. obitelji ili skupini ljudi. zaboravlja na vrijeme i događaje u svojoj okolini. 106 . radost. a njihovo mijenjanje većinom izaziva zbunjenost. U životu postoje propisana opća i poznata pravila o tome kako se treba ponašati. Ta pravila određuju slijed zbivanja. Pravila i elementi rituala se slijede i poštuju.jest i s onim što donosi iz obitelji utjeće na druge kao što i drugi utjeću na njega: podrškom. Neki su važni samo manjem broju ljudi i vezani su za neki kraj ili podneblje. pospremanjem i čišćenjem u danima slavlja dominantno su orjentirani na osobno i dječje stvaralaštvo. prihvaćaju ih i obnavljaju uz nužan dio slavlja. ono čime je svaki Božić. poticajem. Rituali su dio običaja. zadovoljstvo i ugodu. tijekom slavlja ili nakon njega može sudjelovati svako dijete. Kada dijete u ranom dijetinjstvu stvara. U aktivnostima prije slavlja. vrstu ponašanja i ponavljanje ponašanja. Neki od tih trenutaka zajednički su mnogim ljudima i zemljama. Smisao njegova stvaralaštva je igra i izražavanje. U njima svi sudjeluju. a običaji su predajom i ponavljanjem utvrđeni oblici ponašanja i djelovanja. . razumijevanja. materijalnim mogućnostima. -VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. ona mora biti sudionik slavlja koje zna i želi zaštiti dijete kada mu je potrebno. Odgojitelji su dužni u vrtiću stvoriti blagdansko ozračje. . Naše stvaralačko biće pridaje blagdanskim trenutcima i nešto osobno i jedinstveno. ono se igra i zaokupljeno je samo procesom stvaranja. suosjećanja i podrške. poglavito u malog djeteta. kraja ili skupine. a neki su posve osobni i događaju se zbog jednog čovjeka. Oni su ukorjenjeni u običajima obitelji. Blagdanski rituali imaju duboki smisao i emocionalno značenje. odbijanjem i ignoriranjem. za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjećala i odrasla osoba mora iskazivati svoje vesellje. Obuhvaćaju kraće ili dulje razdoblje. koji daje dopuštenje za slobodno iskazivanje osjećaja. Da bi se djeca prije. Budući da djeca o njoj donekle ovise. Odrasla osoba potiče izraze naklnosti. . U njemu se gotovo sve zna unaprijed.

107 .Dan domovinske zahvalnosti. Lucije. Tjedan hrane. mjesto. . Badnjak i Božić. Dijete može izazvati svoju radost zbog prvog kestena. praznici. . .Novogodišnja slavlja. Dan kruha. . . 5. slavlja prirode: su međunarodni praznici: - Dan planeta zemlje.preseljenja. 6.blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa.majčin dan. 3.Narodna slavlja.dobivanje posla. blagdan sv. prvog pečenog kukuruza u jesen.pokladna veselja (karneval). obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih događaja: odvijaju se u obitelji. Duje u Splitu itd.Dan državnosti. zbog nekog tajnog uspjeha. .lokalne svetkovine: sv.važne godišnjice. . . Nikole. slijed ili sadržaj. . .nemaju unaprijed određeno vrijeme.blagdani božićnog doba su: blagdan sv. spontana slavlja: . domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave: . narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobičajana su pojedinom narodu. Izazvana su osjećajima što nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo.blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Dušni dan. .proslave rođendana. među prijateljima ili u dječjoj skupini.Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na šest skupina: 1. godine povijesnih događaja.Valentinovo. 4. One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije: .blagdani uskrsnog doba su: Uskrs. . Prvi dan godišnjeg doba. zbog nečije naklonosti. vjerski blagdani i slavlja: .rođenje brata ili sestre. . utemeljena u nekim kulturološkim vrijednostima ili događajima: . 2.

igre s predmetima i materijalima. . U igri dijete je sretno. znatiželju i stvaralaštvo. prostorno i vremenski izdvojena. razvija i tjelesne sposobnosti. Dijete u igri dolazi u različite socijalne kontakte. U igri ono skakuće. To su senzomotorne aktivnosti. te igre glasovima. a sloboda u igranju pruža djetetu posebne užitke koji ga uče samostalnosti i osiguravaju mu doživljaj zadovoljstva vlastite aktivnosti. slogovima i riječima.41. razvojna. ono kroz igru upoznaje. smisao samoj sebi. To je osnovna djelatnost djece. 108 . Upravo u igri. gura. a s druge osobitosti objekta. rasterećuje ga i ispunjava mu želje. Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najčešće se u literaturi razvrstava u tri kategorije: funkcionalna igra. Dijete predškolske dobi ima potrebu za igrom. ona potiče na govornu komunikaciju. igra ga socijalizira. razvije maštu. svrsishodna. -Funkcionalna igra. dijete emocionalno sazrijeva.) ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA? Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. penje. S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije. Igra je dinamična i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci potrebno kretanje i česta promjena aktivnosti. budući da igra nema ciljeve kojima služi i nema neuspjeha. Osim mentalnih.je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim. Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti. simbolička igra i igra s pravilima. osnovna životna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. smanjuje nezadovoljstvo. perceptivnim). jer je igra njegova prirodna. pokretne igre uz korištenje rekvizita. dijete u igri. Igrajući se dijete stječe znanja i uči ponašanja. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biološkoh potreba. reproduktivna. povlači se. . Igra je dobrovoljna. otkriva. osjetilnim. Ona potiče na pozitivne osobine djeteta. životna potreba djeteta i njegova urođena osobina. . stječe prijatelje. dijete samo određuje pravila. fiktivna. jer ona ciljeve i smisao ima u samoj sebi. cilj i svrha tj. hvata.

. Što je dijete manje treba mu više igračaka koje mogu zamijeniti stvarne predmete u igri što sličnijih realnom predmetu. a istodobno su i posrednici kulture.igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete nešto uvježbalo. koje dijete koristi u igri. One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno. kretanja ili zvukova. maske ili igraćke. -Igre s pravilima. Sve je izmišljeno.dijete zatječe u već gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom kulture. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog mišljenja imaju simboličke igre u kojima dijete proživljava svijet odraslih stvarajući razne zamišljene situacije. ali ipak vezano za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta. U svakodnevnoj igri djeca često traže dramatizaciju. igraju se predstava u svim oblicima. Tri su vrste igara s pravilima: . ali sudjeluje i u stvaranju novih. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz poštivanje pravila. Igre obitelji često pokazuju odnose i stavove u obitelji. a u ruci nema ništa). Promjene se događaju u četvrtoj godini kada je postignut određen razvoj simboličke sposobnosti djece i sada 109 . pokreta.igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre. To su igre senzomotoričkim kombinacijama ili intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natječu. između njezinih članova ili prema djeci. često preko posrednika: lutke. dijete čini pokret kao da hrani lutku. Za njih Piaget kaže da se rijetko javljaju u dobi od 4. godine. manualne i manipulativne odnose s predmetima. jesu simbolički supstituti realnih predmeta. pojave ili stvari pomoću riječi. Praćenjem određenih situacija u igri može se pomoći djetetu ako se osjeti potreba. Sutton-Smith ističe da su igračke u prvoj godini života djeteta oruđe pomoću kojeg dijete uči motoričke. godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7. odgojitelje ili druge osobe. . za stjecanje znanja i vještina.-Simbolička igra. do 11. Definicija simboličke igre pokazuje da se predškolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili pojavom. i u tom oponašanju otkrivaju teškoće i probleme situacija kojima su zaokupljena.igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed data i ugrađena u samu strukturu igre. S obzirom na ograničene sposobnosti djeteta ove dobi (ograničene u smislu mogućnosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadržavaju i perceptivnu i funkcionalnu sličnost s realnim predmetima. određena lica. S razvojem apstraktnog mišljenja sve su izraženije maštovite igre bez igračaka koje zamjenjuju konkterne predmete (npr.je organizirana igra u kojoj se igrači prenose u neke određene situacije. Djeca oponašaju svoje roditelje. a zadržavaju se tijekom cijelog života. do 7. Najčešće su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta lutaka). Realistične igračke u ovoj dobi omogućavaju da igra bude maštovitija. Krajem druge godine većina igračaka.

kao metoda rada. Sa zdravstvenog aspekta igra je sredsatvo za postizanje psihičkog zdravlja i terapija. pa do odnosa prema odgojitelju. Igra snažno budi i razvija sve psihičke i tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina. prostor. 110 . potrebna je kvalitetna sredina. Pozitivan stav odraslih prema važnosti dječje igre rezultirat će njihovom brigom za nju. prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu). posebno kod utjecaja na razvoj djece.igračke supstituti imaju nešto drugačiju i složeniju funkciju u igri. sve manje zelenih i slobodnih površna). Današnji uvjeti rasta i razvoja djeteta ograničeni su životnim prostorom za igru i kretanje (skučeni prostor. snalažljivosti u određenim situacijama i čitav niz drugih karakteristika. u koje se predškolska djeca snažno uživljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno okupiraju. bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih. razni materijali. samoinicijativnosti. suigrači) i spremnosti sudjelovanja u njoj. U igri se dijete susreće ili sukobljava sa nizom situacija. ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima i metodama rada. vrijeme. da ih usmjerava u pozitivnom smjeru. A briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igračke. ponekad čak tako različite da odrasli vrlo teško može otkriti njihovo igrovno značenje. Igra. Djeca se sve ranije susreću s kompjutorima. sklonosti. ali nema svaka isto terapijsko značenje. Igra je jedno od vrlo učinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta. Pomoću igre nam je omogućeno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i jednostavan način. ali i da utjeće na razvoj smjelosti. da bi moglo razvijati svoje potencijale. Igra pomaže svakom djetetu da se afirmira među drugom djecom. počevši od uvažavanja suigrača. a ponekad i zbog toga što se smatra da takva igra nije potrebna jer su djetetu na raspolaganju različite druge igračke. Tek u ovoj dobi igračke mogu biti vrlo stilizirane i maštovite. te igrom dijete može rješavati sukobe (ono se suočava. Zato tek sada djeca mogu koristiti različite predmete i različite aktivnosti kao zamjene za realne. samopouzdanja i kooperativnosti. One sada samo pomažu u provođenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. Igrom dijete uči o okolini i ljudskim odnosima. spretnosti. pozitivne i negativne doživljaje. omogućuje mu iskazivanje sposobnosti. Danas se sve više zapostavljaju igre pijeskom. vodom i zemljom. ponekad zbog njihove zagađenosti i prljavštine. Takvo značenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali. Takve raznolike situacije omogućuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre. Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno.

) TIMSKI RAD ODGOJITELJA? Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje na osnovi kojih se može s velikom sigurnošću ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima iznimno značajne pedagoške prednosti jer složenost poslova prelazi sposobnosti jednog čovjeka. Osnovne pretpostavke za uspješan timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi članova tima. Vrlo važan moment je i definiranje termina zajedničkih susreta i diskusija. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer omogućuje percepciju vlastitog i tuđeg rada. Organizacija i planiranje rada jednog tima uključuje pitanja vezana za ciljeve koje tim želi postići (npr. misle i osjećaju. zajednički i organizirano planirali. više se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i kvalitete. spoznaju o tome što kolege rade. Osim toga u malim skupinama postoje daleko veće mogućnosti za međusobno zbližavanje između odgojitelja. tko je odgovoran za pojedine odluke). pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. razmjena ideja. Odgojitelje motivira angažiranje u zajedničkim programskim interesima. Osnovna obilježja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija. Timski rad omogućuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada. gdje. bolje rezultate rada predškolske ustanove. Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surađuju i koordiniraju svoje napore da bi koristeći svoje stručne i pedagoške kvalitete. interese i individualne mogućnosti. Pored interpersonalnih odnosa nužno je imati na umu stručni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku. a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnjim u radu drugih odgojitelja. kako podijeliti dužnosti. izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad koji odgovara potrebema i mogućnostima djece. intenzivna skupna interakcija i sl. što vodi isključivo ka uspjehu.42. O tome se treba posebno voditi računa pri formiranju samog tima. Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja članova. te uspoređuju sa osobnim projekcijama. Pri timskom radu bolje se uočavaju sposobnosti i mogućnosti odgojitelja kao i njihov rad. kako ih postići. kada. te angažiranje stručnog tima u zajedničkom 111 .

spremnost na davanje. podjela rada precizno je utvrđena. a u procesima sukoba mišljenja čuva nas od osjećaja manje vrijednosti i osjećajnih reagiranja.sudionici diskusija slušaju jedni druge.svaki se suradnik mora staviti na raspolaganje u timu i zadatku sa svom svojom snagom i sposobnostima. odnos kooperativnosti i koordiniranosti u radu.planiranju obrazovne strategije. . omogućuje orijentiranje na analizu realnih mogućnosti za zajedničku suradnju. ne dozvoljava odstupanja od predviđenih. Timski rad je čest oblik u radnim i drugim životnim situacijama kada priroda zadatka ili posla zahtjeva sudjelovanje više ljudi ili suradnika. 112 . Idealan tim pokazuje slijedeće karakteristike: . tj.mora biti kvalificiran za jedno stručno područje jer znanje jednog područja stvara jedan neophodan zdrav osjećaj vrijednosti. toleranciju. puno se diskutira i svi članovi tima sudjeluju u diskusiji koja uvijek ostaje na razini zadataka koji su pred timom. .vlada radna atmosfera. utvrđenih procedura.zahtjeva opremljenost predškolske ustanove različitim klasičnim i suvremenim sredstvima. kada pojedinac zna stvarno ocjeniti svoje snage i sposobnosti. prihvaćanje stavova drugih i u njima razmjeniti mišljenja.svaki član tima mora biti uvjeren u vrijednost timskog rada i mora vjerovati u sebe i svoju sposobnoist rada u timu. .napori u timskom radu imati će uspjeha samo onda kada svaki član tima razumije problem koji se treba rješiti. Preduvjeti za uspješan timski rad: . . te se potruditi spoznati teškoće koje drugi imaju (kad je potrebno savjetovati kolegu). tj. . Timski rad je pogodan oblik za upoznavanje i usvajanje brojnih pravila socijalnih ponašanja. Timski rad odgojitelja. . svaki prijedlog se ocjenjuje i eventualno prihvaća. .timski način rada traži takve prostorije koje mogu služiti u različite svrhe i koje se mogu mijenjati prema dječjim potrebama. U timu članovi moraju imati povjerenja jedni u druge. mogućnosti transfera tuđe prakse u vlastitu s ciljem podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. Na taj se način gradi odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu. tj. odgovornost vrtića. ali i sposobnosti kolega u timu. zavisi od kontinuiranih komunikacija među članovima i njihove kooperacije. dakle. . Opće karakteristike timskog rada: . primanje. . Osnovni uvjet za uspješan timski rad je socijaliziran način ponašanja.timski rad je visokostrukturiran. aparatima i materijalima za učenje. služi jednom specifičnom zadatku. pa i šire sredine.

uvijek je u prvom planu rješenje postavljenog zadatka. Kasnije su akcijska istraživanja korištena u različite svrhe i na različite načine. znanju i sposobnosti mjeri se vodstvo. .razvoj kreativnosti. Osnovna značajka njegovog modela akcijskog istraživanja jest istraživanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka stepenica sačinjena od planiranja. . participacijsko i suradničko promatranje i mijenjanje odgojne prakse. socijalnog psihologa koji je ovu teoriju razvio i godinama je primjenjivao u društvenim eesperimentima i SAD-u. prema postavljenom zadatku.) AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE ODGOJITELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI Koncepcija akcijskog istraživanja potječe od Lewina. a ne manipulaciji djece i odgojitelja. okruženja koje će voditi emancipaciji. nema borbe za prestiž i zlouporabe vlasti.razmimoilaženja su u mišljenju otvorena i opravdana i ne potiskuju se protivna mišljenja. slobode i autonomije djeteta. Posebice se ističe: . Istražujući odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih istraživanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije. podjele se funkcije i pojedinačni zadaci. Jedan od ciljeva akcijskog istraživanja trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoćom višu razinu. . 113 . .razvoj suradnje s roditeljima.usmjerenost na razvoj samostalnosti. U praksi proces počinje time što se procijeni da je potrebno ili poželjno uvesti neka poboljšanja ili neke promjene. Akcijsko istraživanje jest temeljna odrednica gradnje humanistički usmjerenog kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse. kritika je često otvorena i ne shvaća se kao osobni napad.razvoj praktičkne kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog praktičara.sukobi se iznose. akcije i evaluacije rezultata akcije. - 43. .važnost institucijskog konteksa.usmjerenost na dijete i interakciju među vršnjacima. . s namjerom stvaranja uvjeta tj. Akcijski pristup istraživanju je izravno. koja će omogućavati i podržavati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskim ustanovama.prije nego što se započne s izvršavanjem zadataka. S takvog se stajališta izlažu mnoge značajke humanistički usmjerenog kurikuluma. .

Na taj se način osposobljavaju za istraživanje i evaluiranje vlastite prakse. Ova metodologija obvezatno uključuje: . Obilježje kvalitativnog metodološkog pristupa . Akcijsko istraživanje se uvijek provodi na demokratski način (misli se na demokratski odnos istraživača i praktičara).). 1. 114 .odgovarajući na pitanja "što se ovdje događa" pomaže da se spozna srž odgojne prakse kako bi se bolje razumjela i istodobno mijenjala (spoznaje objektivnu stvarnost). Primjenjuje se tzv. sumarnih tablica. klasični metodološki pristup. tj. . Pedagog je od početka uključen u sve etape akcijskog istraživanja. istraživačteoretičar može imati svoju teoriju koju želi primjeniti u praksi. tj. Pedagog u istraživanju odgojne prakse .intenzivno i dugotrajno participiranje istraživača u praksi. Akcijsko istraživanje je put istodobnog proučavanja i mjenjanja pedagoške prakse. On je sudionik u akciji s odgojiteljima te je i vanjski promatrač interakcije odgojitelj-djeca. Akcijsko istraživanje integrira proces transformacije i generiranja teorije. Drugim riječima. Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje događaja koje se želi istražiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja. tj. promjena). koji se postupno pokazuje nedovoljnim u proučavanju čovjeka u kontekstu njegova djelovanja).naknadna analitička refleksija o dokumentiranim snimkama i izvješće (pomoću detaljnog opisivanja u obliku analitičkih karata. te prikupljanje drugih relevantnih podataka (audio-snimke.Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako). Pedagog istraživač . a ne znanje (što). sudjelujuće promatranje. ima ulogu medijatora koji u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljima potiče njihovu samorefleksiju. u potpuno prirodnim uvjetima. tj. analizi o učincima unesenih promjena.(do 70-tih koristio se kvantitativni. 2. . Kvalitativni pristup ima jedno bitno obilježje. tj.pažljivo snimanje onog što se događa i istodobno bilježenje. Pedagog pokretač akcijskog istraživanja .u zajedničkoj raspravi. akcija u praksu. 3. a to je traganje za problemom (ne isključuje kvantitativne pokazatelje). audio-videosnimke i dr. Temeljna značajka akcijskog istraživanja je zajedničko istraživanje odgojnoobrazovne prakse svih djelatnika u ustanovi i istraživača. tj. 4. deskriptivne statistike).akcijsko istraživanje je istodobno i akcija (u smislu unapređivanja) i istraživanje (spoznavanje učinaka tih akcija. ali se u procesu akcijskog istraživanja ta teorijska stajališta uvijek dorađuju. ne stavlja u prvi plan programske sadržaje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra ga kao konstruktivnog stvaratelja svog općeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja osnovnih razvojnih potreba i interesa.

Pri kraju iztraživanja aktivnost se organizirala u vrijeme jutarnjeg okupljanja tj. Na početku istraživanja odgojitelji nisu pridavali pozornost organizaciji materijalnog konteksta i to zbog frontalnog pristupa radu. te da bi pripremio prostor za izvođenje aktivnosti. Odgojitelj je provodi da bi upoznao djecu s temom. To je suština akcijskog istraživanja. Manja grupa djece omogućuje ravnopravnost. 115 . Značajke aktualnog stanja u praksi su: .Izgrađivenje refleksivnog praktičara temelji se na dobrovoljnosti i samomotiviranosti svih sudionika u akcijskom istraživanju. da kritički sagleda vlastite akcije i značenja koje oni imaju za druge. Promjene nastale u pripremi za aktivnost – priprema za aktivnost potrebna je radi uvođenja djece u zajednički rad s odgojiteljem. uočavati potrebe za unošenjem promjena. ciklički ih unositi i procjeniti učinke tih promjena.sva djeca ne vide sliku-temu pa su nezadovoljna i sl. (npr. Promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji aktivnosti – u početku su odgojitelji organizirali aktivnosti kada je u grupi bilo najviše djece i rad su provodili sa svom djecom istodobno (frontalno što ne osigurava dobru vidljivost ni aktivnu uporabu govora).dominira odgojitelj dok djeca pasivno primaju poruku. tj. Ovakvi organizacijsku uvjeti su se pokazali optimalnima. Od pedagoga se također zahtjeva samorefleksija vlastitog rada. Misliti na osobnu praksu i praksu drugih znači kritički preispitati i mijenjati odnose koji u njoj vladaju i na osnovi toga graditi kritičku teoriju prakse i praktičnu teoriju. tj. doručka ili kad bi u grupi bila oba odgojitelja pa je jedan s manjom grupom djece provodio aktivnost. Cilj istraživanja je da se timskim radom s odgojiteljima analizira i utvrdi konkretno stanje u aktivnostima razgledavanja. No u početku istraživanja odgojitelji su preferirali dugotrajne pripreme i pozivali su svu djecu i nezainteresiranu. slikovnice). Promjene u organizaciji materijalnog konteksta – materijalni kontekst je organizacija uvjeta u kojima se odvija komunikacija o toj temi. 3. . cilj i zadaci istraživanja. U daljnjoj fazi istraživanja pokazalo se da je potrebno osigurati materijalni kontekst i da je najkompatibilniji s komunikacijom o slikovnici i o materijalu za likovne aktivnosti. Procjena aktualnog stanja u praksi. partnerski odnos i kontinuiraniji komunikacijski proces. -Kvalitativna analiza snimaka aktivnostiPregled promjena nastalih u aktivnosti tijekom istraživanja: 1. a drugi je boravio na igralištu ili u dvorani s ostalom djecom. . 2. da bi na kraju istraživanja samo pokazali slikovnicu i djeca bi se sama zainteresirala jer je slikovnica prirodni motiv za okupljanje na aktivnost. za alternativne aktivnosti djece.frontalni rad sa svom djecom i dugotrajna priprema.

.frontalni način rada. razumjelo i reagiralo na poruku.komunikacija o slici provodila se u nepovoljnoj klimi s čestim prekidima. povećala se dječja inicijativa za uspostavljanje razmjene informacija s odgojiteljem. Stvaranje povoljnih uveta i primjena postupaka odgojitelja pozitivno se odražava na razvoj sposobnosti razumjevanja slike djece. promjenili su se uveti za odvijanje komunikacije i dr. dugotrajna organizacijska priprema za aktivnost.nedovoljnom usklađenosti neverbalnog s verbalnim ponašanjem odgojitelja zanemarivele su se nužne stanke da bi dijete primilo. 116 . Tijekom istraživanja došlo je do promjena u radu odgojitelja. npr.-ZaključakNa početku istraživanja prevladavalo je: . izostanak materijalnih poticaja za istodobne alternativne aktivnosti djece i aktivnost se provodila u vrijeme najvećeg broja djece u grupi. a ne da to samo ostane teorija o akciji. da se želje u odnosu na odgojno-obrazovni proces doista i ostvaruju. Akcijsko istraživanje je temelj rada odgojitelja u vrednovanju i planiranju odgojno-obrazovne prakse. zadovoljavanja djetetovih potreba. pokazatelj uspješnosti ostvarenih zadataka. interesa. prava i poticaj je za buduće smjernice u planiranju orjentacijskog plana odgojno-obrazovnog procesa. Najvažniji je cilj akcijskog istraživanja da sam odgojitelj postigne takav stupanj osobnog razvoja da se njegove želje i ciljevi u odnosu na odgojnoobrazovni proces postupno pretvaraju u praksu i da se on doista mijenja. .

Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu kao nečemu dobrom ili lošem započinje već u najranijem djetinjstvu. vještina pregovaranja i dr. zabrinutosti.) ODGOJITELJ I RJEŠAVANJE SUKOBA? Sukob je pojam koji označava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije. Naime. Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom integriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina. on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnijih rješenja. stalno prisutan. Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan. odnosno naučenih oblika ponašanja. on je.44. do neurotskih i psihosomatskih poremećaja. razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih. Različiti načini sučeljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina. Riječ je o vrlo čestoj univerzalnoj pojavi koja se očituje unutar samog čovjeka ili između dvoje ili više ljudi. preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do eskalacije sukoba. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima. za njihovo efikasnije rješavanje značajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. jasno izražavanje želja i potreba. To su istinsko slušanje. očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja. iako pritajen. makar se radilo i o bezazlenom povodu. a ne na sudionike. ponovo razbuktao. Konflikt će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. kako bi se prvom prilikom. Nerazrješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe. 117 . uspješnijih rješenja. Konstruktivno rješavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama tako i o potrebama i željama druge strane. ponašanja i čuvstva. nelagode. Uz poznavanje uzroka sukoba.

Takav pristup uči dijete da naš život ovisi o nama samima i o tome što ćemo činiti. a da ne ovisi o drugima i o situaciji. Pitanjima ga potiče da samo smisli što činiti. Dok dijete poučavamo takvoj komunikaciji.korak – Što želiš? .). Ako te netko ili nešto naljuti. te što i kako želi važno je da i mi komuniciramo jasno govoreći djeci.korak – Kažemo svoju ideju uz pristanak djeteta.pronalazimo izbor. a ne što da ne radi. 3. odnosno kojim ga oblicima ponašanja trebamo poučiti. 2.korak – Što se dogodilo? . To je lutka pomoću koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psihološke potrebe koje imaju. te ako djeca znaju kako treba rješavati sukob ili ako imaju nekoga tko će im u tome pomoći. a ne kritika i natjecanje. u kojoj ono jasno kaže što ga smeta. 5. valja ponuditi svoje ideje. te što će se dogoditi ako ih ne zadovolje ili ako ih zadovolje ugrožavajući drugu osobu.saznajemo u čemu je problem. a ako dijete ne uspije pronaći izbor.korak – Što si napravio? Što bi napravio? . saznati kako ih zadovoljavaju. reci to otvoreno. Lutka vodič se može koristiti i za rješavanje sukoba. ako postoji smirivanje izraženih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje. Što više odrasli potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema to će djeca biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnima za kreativno rješavanje sukoba. 4. svoj izbor. Nakon toga razgovora dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rješavanje sukoba. ako su djeca bila prijatelji prije sukoba. ali tražiti djetetov pristanak.saznajemo koja potreba nije zadovoljena. a ne na sudionike. Odrasla osoba vodi dijete zadovaljavanju potreba tako da ono samo rješava problem.Djeca nauče i koriste ove vještine kad su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja.saznajemo želju. tako da djetetu kazuju što da radi.samovrednovanje izbora: 6.korak – Što bi ti s tim radio? . prije nego što počneš govoriti. poželjno je da odgojitelj zajedno s djecom postavi pravila povašanja (npr. Sukobe s djecom u drigoj i trećoj godini života ne rješavamo pomoću lutke. te da preuzmu odgovornost za svoj udio u oblikovanju djetetova okruženja i razvoja. Osnovni koraci za rješavanje sukoba: 1. Pričekaj dok jedno dijete dovrši što govori. Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponašanja. Kada dođe do više problematičnih situacija odgojitelj 118 . Sukob će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. Dobro je pravila napisati na veliki list papira koji će služiti kao podsjetnik. Pravila trebaju biti postavljena na pozitivan način. što ne prihvaća. Stoga je važno da to prihvate i odgojitelji i roditelji. Da bi smanjili broj konfliktnih situacija među djecom u skupini.korak – Procjena ponašanja koja bi napravio . Poučavamo ga da kaže onome tko ga ugrožava. Prvo razgovaramo samo s djetetom koje osjeća problem i poučavamo ga kako će samo zadovoljiti potrebe.

uvažavanje drugoga umjesto doživljavanja sebe kao jedinog pažnje vrijednog subjekta. Obnavljanje već stečenih i stjecanje novih znanja u najvećoj se mjeri odvija u okviru odgojiteljeva radnog vremena i u prostorijama dječjeg vrtića. odnosno u svakodnevnim situacijama u obitelji i vrtiću.) SUVREMENA KONCEPCIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA ODGOJITELJA? Početkom pedagoške godine odgojitelj izrađuje individualan plan stručnog usavršavanja. skupiti svu djecu na tepih i riješiti jedan problem s djetetom pred svima.treba zamrznuti trenutak. pa do međunarodnog razumijevanja i suradnje. upoznavanje ljudskih prava i sloboda. nenasilno! 45. onih koji njima upravljaju i onih koji njihov rad unapređuju na znanstvenoj. Vizija stručnih suradnika i ravnatelja dječjeg vrtića o tome koje promjene treba unijeti u postojeće stanje radi podizanja kvalitete rada s djecom i roditeljima. dok se njegova uporaba u cjelini odvija u dječjem vrtiću tijekom odgojiteljeve interakcije s djecom i njihovim roditeljima. također može biti manje ili više neovisan čimbenik procesa stručnog usavršavanja. Povezanost općeg vrtićkog ozračja i sadržaja i načina 119 . Odgojitelj je obvezan permanentno se stručno usavršavati sukladno zakonu i aktu koje donosi ministar prosvjete i sporta. cjelokupna kvaliteta rada u dječjem vrtiću. Važan čimbenik odgojiteljeva stručnog usavršavanja je vrtićki kontekst koji čine opće vrtićko ozračje. Odgojitelji trebaju djeci pružiti pomoć pri rješavanju konflikta. običajima koje imaju. te stručna kompetentnost njegovih djelatnika. zatvorenih i kompetitivnih do kolegijalnih. te njegovom suradnjom s drugim odgojiteljima. Djeca trebaju usvojiti predpostavke. te na primjenu i razmjenu znanja i vještina koje svaki odgojitelj ima i koje u svojem radu koristi. Ti odnosi kreću se u rasponu od tradicionalnih. Stručno usavršavanje odgojitelja djece predškolske dobi profesionalna je obaveza i interes ne samo njih samih nego i stručnih suradnika koji rade u vrtićima. Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rješavanje sukoba. od onih vezanih uz odnose među pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta. društvenoj i nacionalnoj razini. Ono obuhvaća širok raspon sadržaja. vremenu koje provode zajedno i otvorenosti koju iskazuju jedni prema drugima. sreći s drugima umjesto sreći na račun drugih. načinu na koji komuniciraju. po "dopuštenim" i "zabranjenim" i omiljenim temama. da se u sukob uđe i iz njega izađe bez korištenja sile. Nenasilno rješavanje sukoba segment je šireg pristupa socijalizaciji djeteta koa prosocijalne osobe. Opće vrtićko ozračje čine odnosi koji u njemu vladaju. tako da se novi naraštaji tijekom primarne socijalizacije uče suradnji umjesto natjecanju. Oni umnogome utječu na efikasnost različitih oblika stručnog usavršavanja odgojitelja. otvorenih i suradničkih odnosa. Prepoznaje se po razini aktiviteta djelatnika svakog pojedinog vrtića. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rješavaju sami.

no postoje i dijelovi njegove profesionalne uloge koje obavlja dobro. te učenja kroz vlastito djelovanje i jačanja kompetencija. interaktivnim. podupirućih i nadzornih funkcija supervizije. Svaki odgojitelj u svom radu može prepoznati što je to što on zna raditi i što je to što ne zna. a da nije svjestan koja znanja i vještine pritom koristi. . . Radionice i supervizije su najpogodniji oblici stručnog usavršavanja odgojitelja u svrhu osvješćivanja stavova i ponašanja. Njezina je funkcija: poučavanje. Odgojiteljevu profesionalnu kompetentnost (koju sačinjavaju njegova osobnost. roditeljima i drugim odgojiteljima. Odgojitelji se mogu stručno usavršavati u vrtiću kroz radionice. igra uloga. a prilično je neefikasan u vrtićima 120 . Taj oblik odgojiteljevog usavršavanja efikasan je u vrtićima u kojima i inače postoji spremnost za razmjenu iskustva i znanja.) ima istaknuto mjesto jer uz druge strategije (rad u parovima. Iako se radi o odraslima. Proces osvješćivanja odgojiteljevih profesionalnih kapaciteta odvija se u njegovoj interakciji s djecom. Supervizija predstavlja profesionalni dijalog između stručnog suradnika i jednog ili više odgojitelja. Uspjeh supervizije kao oblika stručnog usavršavanja ovisi o: . Potrebno je voditi računa o ravnoteži između poučavajućih. ali i odgovarajući oblici stručnog usavršavanja utječu na prirodu i dinamiku odnosa među odgojiteljima i vrtićkim djelatnicima u cjelini. stručne sastanke. potpora i nadzor. te tijekom njegovog individualnog i grupnog stručnog usavršavanja.stručnog usavršavanja je dvosmjeran. participativnim i anticipativnim metodama rada. vođena fantazija i sl.osobnoj i stručnoj kompetentnosti supervizora u odnosu na područje rada koje se supervizira. znanja i vještine) treba sagledavati kao dinamičnu kategoriju. grupni rad i dr.) pomaže osvješćivanju vlastitih postupaka u radu s djecom i u komunikaciji s drugima. Od stručnjaka u predškolskom odgoju očekuje se cjeloživotno obrazovanje.spremnosti superviziranog na otvorenu raspravu o svojem radu i o problemima na koje u radu nailazi.međusobnoj spremnosti na suradnju supervizora i superviziranog. odgojiteljska vijeća i supervizije. kako bi se oni osposobili za primjenu istih metoda u radu s djecom i roditeljima. iskustva. U raznim oblicima stručnog usavršavanja odgojitelja koriste se različite strategije rada temeljene na suradničkim. Tijekom rada s djecom odgojitelj može dobiti odgovore na pitanja o svojim znanjima. te daje odgovor na pitanje o tome što još odgojitelj treba naučiti. Također postoji i dio poželjnih znanja i vještina za koje odgojitelj ne zna da postoje i da ih je korisno usvojiti. Komunikacija odgojitelja s drugim odgojiteljima i stručnim suradnicima omogućava sagledavanje opsega mogućih znanja i vještina. Vrtićki kontekst uvjetuje efikasnost stručnog usavršavanja. igra (suradnička.

Percepcija i očekivanja od grupe razlikuju se od pojedinca do pojedinca i zato je važno na početku jasno reći ciljeve rada grupe kako bi se uklonili mogući nesporazumi. Sve će to pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju djeteta i kvaliteti njegova života (osnovna uloga predškolskog odgoja). posebnost obiteljskog konteksta). obilježja manjeg broja djece u skupini ili pojedinog djeteta (razvojna posebnost. a njezina je funkcija omogućiti sudionicima: proces iskustvenog učenja. proces pružanja i dobivanja potpore. U kontekstu dječjeg vrtića očekuje se da različiti sadržaji i oblici stručnog usavršavanja odgojitelja rezultiraju pozitivnim promjenama u odnosu na opće vrtićko ozračje. 121 . Radionica je oblik iskustvenog učenja u grupi koja polazi od okolnog doživljaja. reguliranog i kontroliranog procesa bez vizije poželjnog i/ili željenog stanja. Poznavanje bitnih i specifičnih obilježja rada s djecom i roditeljima na razini pojedine skupine ili cijelog vrtića mogu i sami po sebi biti dovoljan kriterij za izbor područja i sadržaja odgojiteljskog stručnog usavršavanja. kulturološka obilježja okruženja). te bez stalne spremnosti za uočavanje promjena u kontekstu u kojem se rad odvija. socijalna. Stručno usavršavanje nema obilježja osmošljenog. obilježja dobi djece s kojom se radi. ekonomska.u kojima su stručni suradnici ili odnosi među odgojiteljima tradicionalni. te razmjenu iskustva. Zahtjevi za pojedinim temama stručnog usavršavanja mogu proizlaziti iz: posebnosti općeg društvenog konteksta (opća društvena. tradicijska.zatvoreni i kompetitivni. kvalitetu rada i odgojiteljevu percepciju osobne spremnosti za rad i radne učinkovitosti. formalni. ili iz posebnosti organizacije rada i materijalnih uvjeta rada.

Često je prisutna u dječjem životu kad dijete traži pažnju. psovanje. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je.). vrijeđanje) od fizičke (udaranje. i sl. Radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju. Ta djeca najčešće takvim svojim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih ili neku prednost i povlasticu. kojim 122 . . Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci. Pri tome je agresivnost dječaka učestalija i stabilnija. Agresija se može odrediti kao svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li namjera do kraja ostvarena. U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizirala kao osobina ličnosti. U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica.) ODGOJITELJ I AGRESIVNO DIJETE? Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. otimanje autića drugom djetetu.46.Agresija može biti namjerna (neprijateljska). Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje. nazivanje pogrdnim imenima. premlaćivanje). tužakanje. tjelesna tj. tužakanje). povlačenje za kosu. instrumentalna (udaranje. Ta definicija uvijek sadrži društvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka konkretnoj situaciji. griženje. tučnjava. Agresija može biti verbalna (zadirkivanje. prijetnja. Upravo zato je neobično važno da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude promišljena i adekvatna. odnosno neposredno uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom. radi pribavljanja nečega). čupanje. Ona se često naziva i neprijateljskom (npr. . ili neprijateljska (agresija namjenjena nanošenju boli ili štete).

koje ne uključuju tjelesno nasilje. Čini se da agresivna djeca imaju stanovite teškoće u kognitivnom području. primjerice u moralnom rasuđivanju i empatiji. . Tim postupkom djeca uče da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere različite strategije rješavanja problema i da ga zatim rješavaju po unaprijed načinjenom planu. što znači da članovi obitelji upravljaju jedni drugima pomoću različitih oblika agresivnog ponašanja. Spolne razlike u agresivnosti objašnjavaju se činjenicom da dječaci za takva ponašanja očekuju manje neodobravanja te da ih ne brinu moguće pokude.Autoagresija ili samopovrijeđivanje. * Odgojitelj podučava djecu tehnikama rješavanja preblema. s "teškim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima dominacije. Takva djeca teško tumače socijalne znakove i često pripisuju neprijateljske namjere drugoj djeci. pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje. ona se često tumači biološkim činjenicama. socijalni i kognitivni uzroci. Time se ljutnja postepeno zamjenjuje empatijom što dovodi do smanjenja ili sprečavanja agresije. umjesto prema vanjskom očitovanju kroz ponašanje. U obitelji agresivne djece vladaju odnosi prisile. predmeta ili životinje. . Gledanje nasilja na televiziji također povećava vjerojatnost dječjih agresivnih postupaka. Za kontroliranje dječje agresivnosti odgojitelji i drugi stručnjaci upotrebljavaju različite metode. . Odgojitelj podučava djecu promatranju stvari s gledišta drugog djeteta i uživljavanju u njegove emocionalne reakcije. Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi.Pasivana agresivnost (odbija hranu. tuga. ljutitost). također je jedno od agresivnih ponašanja. koje održava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah. onda kada je nužno održati disciplinu. 123 . Jak strah od kazne. i to pomoću izravnog oponašanja nasilnog ponašanja. Dosljedno primjenjuju kazne. Kao uzroci agresije u literaturi se navode biološki. Na agresiju djeluju i socijalni faktori među kojima se najčešće spominju principi socijalnog učenja i to potkrepljivanje. . čije su najuobičajnije forme u predškolskoj dobi: griženje noktiju. radost. Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju. * Oni zamjenjuju negativne izjave. čupanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid.Potisnuta agresivnost se okreće prema unutra (progutan odgovor. kazna i učenje opažanjem. Budući da je tijekom životnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina. progutana uvreda ili psovka). * Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne djece vjerojatno drugačiji od onih u neagresivne djece.dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na štetu druge osobe. spavanje). poput prijetnji i naredbi.Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću.

Agresivan čin razumijeva destruktivno ponašanje. Ukoliko su djeca manja nudi im izbor jer raspolažu manjim brojem ponašanja u svom ponašajnom sustavu. nasilno i destruktivno ima duboke osjećaje ljutnje. da kroz svakodnevne situacije razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. a odgovarajući odgojni postupci su složeni i zahtjevaju stalno i sustavno stjecanje novih spoznaja iz ovog područja. Zajedno s djecom utvrđuje činjenice (tko je što učinio) i kako su se osjećali (ugroženi. promatrači. da omogućava djetetu aktivnosti koje utječu na senzoričku integraciju. Zato je važno da odgojitelj: nudi agresivnoj djeci ekspresivne materijale koji pružaju psihološko rasterečenje.U preventivne svrhe. odgojitelj poštuje polazišta. 124 . te kroz neko vrijeme prati djecu kako to rade. odbačenosti. nasigurnosti i tjeskobe. spoznaje i opredjeljenja humanističke-razvojne koncepcije i na taj način pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. glasno pljeskanje rukama). U radu s agresivnom djecom. U situacijama kada agresivno ponašanje već traje odgojitelj djeluje prema njegovom što bržem zbrinjavanju: provodi poseban ritual unaprijed dogovoren s djecom kako bi privukao dječju pozornost tijekom agresivnog ponašanja (npr. kao i vještinu samokontrole. Odgojitelj daje mogućnost svim sudionicima situacije iskazivanje svojeg viđenja. odgojitelj). nego čeka da ih sama predlože. usvajanje vještina djelotvorne komunikacije s djecom. jer ako to učini. boji se da će ostati bez energije koju je sakupilo za destruktivno ponašanje. baš kao i sa svom drugom. radi smanjenja mogućnosti pojave agresivnog ponašanja dobro je slijediti uobičajene komunikacijske standarde u radu s predškolskom djecom. Djeci ne nudi rješanja. Dijete koje se ponaša neprijateljski. fizički zaustavlja agresivno ponašanje (samo ako pri tome u potpunosti vlada svojim emocijama i tijelom). razgovara s djecom nakon što je ponašanje zaustavljeno (u većoj ili manjoj grupi djece ili individualno). počinitelji. te da potiče unutrašnji govor djeteta jer je on važan u regulaciji vlastitog ponašanja djeteta. nema želju izraziti što osjeća. sustavnu izgradnju profesionalnog pouzdanja. Potiče djecu na izrađivanje plana izlaska iz situacije rješavanje problema. -ODGOJITELJ I AGRESIVNOSTPred odgajateljem koji se suočava s agresivnim djetetom nalazi se niz izazova. O onim razimana samog sebe koje poznaje nema dobro mišljenje. Važno je imati na umu da suočavanje s agresijom i nasiljem može dovesti do toga da se i iskusni sturčnjak osjeti bespomoćnim i nevještim. Povrijeđenih je osjećaja i često difuznog doživljavanja samog sebe.

a netko pobijediti. Djeca postoje agresivna kada ne raspolažu s konstruktivnim načinima iskaznivanja ljutnje. To ne znači da odgojitelj treba rješavati teškoće umjesto njega. Važno je shvatiti da u konfliktu ne mora nužno netko bit poražen. Upravo je prosocijalno ponašanje to koje se nastoji razviti kod djece već u najranijoj dobi i njegov razvoj jedan je od ciljeva odgoja za humane vrednote. Kroz ovladavanje socijalnim vještinama dijete se uči zadovoljiti svoje potrebe. ali bez ograničavanja drugih u ostvarivanju svojih potreba. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se odnose na: 125 . odnosa prema agresivnom ponašanju vršnjaka). -U slučaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponašanje. Dakle. već očitovanje osjećaja. već usmjeravati dijete i dopustiti mu da samo riješi problem. krug agresivnosti se nastavlja. Da bi se dijete naučilo nenasilno. Pri tome je važno na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije. straha ili osujećenosti. slijede odgojiteljovo ponašanje kao model. agresivno ponašanje je najčešće i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta. te je važno da odrasli zadrže kontrolu i mir. već dobrobit osobama prema kojima je usmjereno. a tako i nad situacijom. Programi učenja socijalnih vještina najčešće su namjenjeni učenju prosocijalnog ponašanja. kao temeljnog koraka u smanjivanju i spriječavanju agresivnosti. bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena. tako i s pojedinim djetetom.Agresija nije osjećaj. radi se o ponašanju koje ne donosi izravnu korist pojedincu koji ga očituje. Posebenu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjećaja. rješavati konfliktne situacije neophodna mu je pomoć. -Načela stručnog postupanja s djecom koja iskazuju agresivno ponašanjeIskustva u radu s agresivnom djecom sažeta su u tri temeljna načela koja je dobro imati na umu u neposrednom radu: -Uvijek treba reagirati na agresivna ponašanja kod djece. -Važno je zadržati kontrolu nad samim sobom. Naime. Istodobno se tako pokazuju djeci da agresivni modeli ponašanja nisu prihvatljivi i poželjni (djeca u pravilu. -Svi postupci i metode trebaju biti nezastrašujući za dijete i imati jasnu strukturu i pravilo. te pomogućnosti djelovati preventivno kako u odojnoj skupini. odnosno pojačava i započinje agresivni stil komunikacije s djetetom kojim se samo utvrđuje ovaj nepoželjan oblik ponašanja. Prosocijalno ponašanje se može odrediti kao svaka reakcija izvedena s namjerom da se učini dobrobit nekoj drugoj osobi. jer se tako prekida lanac ugrožavanja i štete koju takvo ponašanje nosi sa sobom.

prepozvanje osjećaja (verbaliziranje od strane odgojitelja.. aktivnost. Potiče ili nagrađuje poslušnost i neiskazivanje osobnih želja i potreba). Povlačenje. koji nije koristan za djetetov razvoj. Neka djeca međutim zadržavaju povučenost prema svijetu i drugima. Svako dijete predškolske dobi može se tako ponašati u razdoblju prilagodbe. darovita) imaju potrebu za 126 . Neka djeca (npr. Stečena (naučena) povučenost – koja je rezultat okolnih odgojnih utjecaja (u obitelji se npr. 47.učenje samokontrole. Nije nam cilj svako dijete izvući iz povučenosti. Postoje dva tipa povučenosti: 1. kao trajan i pasivan način reagiranja. ispitivanje.kontroliranost u ponašanju.zaokupljenost analiziranjem samoga sebe.) ODGOJITELJ I POVUČENO DIJETE? Povučenost (introventiranost) je psihološki pojam koji označava sklonost pojedinca da se povlači u sebe i izbjegava socijalne kontakte. . 2.suzdržanost u iskaznivanju emocija.osjetljivost na kritike i neuspjehe. te se na nju ne treba i ne može utjecati. . može biti često ponašanje.učenje pozitivnih načina iskazivanja osjećaja. . Introvertiranost se očituje kao: . . Genetski uvjetovana (naslijeđena) povučenost – koja je dio nečijeg temperamenta. dakle. može biti samo privremena djetetova reakcija. . . . a može odražavati i trajno djetetovo obilježje. Njegova početna povučenost postupno će se preobratiti u znatiželju. važna je iskrenost i adekvatnost). isprobavanje. .

. ali zato sluša. odabire mirnu i sigurnu aktinost. Takvo.traži malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba. "ne znam". za ljubavlju.uključivanje povučenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece.ne uključuje u socijalnu igru i kontakte s drugima. . ili uopće ne odgovara. . . . .vrlo pažljiv pristup. .čeka da drugi započne kontakt.povremenim usamljivanjem i to im valja omogućiti bez straha od razvijanja "nesocijalnosti". . .promatra. .nema priliku stjecati socijalna iskustva i učiti iz zajedničkih akcija. prihvaća dijete uz tolerantan stav. samostalnost i razvoj osjećaja uspješnosti.ne može zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaćenosti. . -Odnos odgojitelja prema povučenom djetetuKroz interakciju s djetetom: .usporeno je u večini društvenih kontakata. uvođenje fantazija (ako je dijete starije dobi). reducira iskaze ili prikriva stvarni osjećaj (npr. te provođenje igara koje potiću razvoj pojma o sebi. besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom od drugih.kontrolira izražavanje osjećaja. ali i potiće nezavisnost. koja ne zahtjeva kontak s drugima. odgojitelj govori vrlo malo.daje fizičke izraze ljubavi.provođenje opuštajućih aktivnosti. blijedim osmjehom se može i ljutiti i iskaznivati veliku radost). .ne stjeće sliku o sebi kao o osobi koja uspješno kontaktira s drugima. 127 . . Dijete kojemu je povučeno ponašanje postalo uobičajen odgovor na zbivanja u dječjem vrtiću: .kada se igra. povučeno dijete u dječjoj skupini se: .ne koristi tipične vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj.neugodno se osjeća kada glasno mora nešto izreći. . za zabavom i moći. . tada odgovara kratko sa "da".zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno. .ne uči rješavati socijalne probleme niti sukobe.čini se kao da nema prijatelja.ne može provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima. "ne". . pa se i tada dogodi da ne reagira na tuđi poziv za kontaktom. relaksirajući dijete.

. Kroz poželjne odgojiteljeve poruke i poticaje: . nego s radošću dopušta da ga dijete samo odbaci. ili uz njegovu pomoć.održava raspored namještaja i predmeta kao na početku. .kada dijete ne može samo. nego i prema drugima).u zajedničkim aktivnostima potiče djetetov govor. pregleda i dobro upozna sve što je u sobi kako bi pronašao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti most za kontakt s drugima).ne radi ništa umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima.dijete koje je prvi put u skupini ne predstavlja drugoj djeci "Djeco ovo je Filip". ako ne učini ili ne kaže to odmah. nego svako dijete predstavlja njemu "Ivane. . ne samo s povučenim djetetom nego i prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu.govori djetetu o prednostima suradnje i zajedničke igre. .izabire priče. . .diskretno nagrađuje dijete za svaki i najmanji pokušaj komunikacije s drugima (smiješkom. tihom pohvalom).trudi se biti i sam društven i vedar u kontaktu.roditeljima djeteta predlaže da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u skupini najmanje djece. tako s nekim nešto radimo. . sredstva i meterijale: . ali ne dovodi povučeno dijete u situaciju da govori prvo ili zadnje.bojažljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije moguće napraviti grešku (i to po potrebi i naglašava). služi mu kao dodatak "štap" i taj odnos ne napušta on.nastoji u skupini uvijek imati nešto čega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili nešto posebno privlačno što pobuđuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost. . 128 . Kroz komunikaciju s drugom djecom i pred njima: . on nam može pomoći. dođi se upoznati s Filipom".organizira prostor tako da je u njemu uvijek moguća barem jedna usamljena aktivnost. treba mu dati priliku da to učini ili kaže kada ono bude spremno.Kroz organizaciju prostora i aktivnosti: . Kroz predmete. . Pušta dijete da to učini svojim ritmom i načinom. slikovnice i doživljaje s usamljenim likovima koji na kraju nađu put k drugima.pronalazi način da dijete samo. . npr.

Međusobno povjerenje – Čak i onda kada se ne slažu. Jedna od osnovnih i značajnih osobina odgojitelja. Komunikacija je zbivanje dvosmjernog tipa. ponašati se čvrsto. koje poboljšavaju komunikaciju odgojitelja s djecom. komunikacijska umijeća koja su vrlo značajna u njegovu cjelovitom i profesionalnom radu. ne ugrožavajući drugoga. koje mora posjedovati u svome radu je i komunikacija. Posebno komunikacija s djecom. To je jedna od onih velikih vrijednosti koje djetetu dajemo za cijeli život. Kroz njih će naučiti boriti se za sebe i svoje potrebe. sugovornici trebaju imati veliko poštovanje jedni prema drugima kao osobi. Odgojitelj je svojim komuniciranjem model za komunikaciju djece. a jedna od osnovnih značajki komuniciranja u prostoru socijalnih interakcija jest njegova spontanost. stoga ga je teško kontrolirati i mjeriti. Dijete ili roditelj može s lakoćom razgovarati s odgojiteljem. Odgojitelj mora imati tzv. promatranja. odlučno.. Izraz je velikog 129 . razumijevanja poruka drugih. a uključuje nastojanje razumijevanja misli i osjećaja druge osobe i odgovor na djelotvoran način. te vještine prenošenja svojih ideja i osjećaja drugima.omogućuje mu druženje i igru s djecom različite dobi. 48. kao i odgojitelj s njima. roditeljima i ostalima. Za uspješnu vještinu komuniciranja treba dakle posjedovati vještine slušanja. cijeniti svoje sposobnosti. Najznačajnije komunikacijske komponente i umijeća. Uzajamnost – Svi uključeni u komunikaciju imaju jednak udio u njoj i svi su u njoj ravnopravni. roditeljima i ostalima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi.) KOMUNIKACIJSKA UMIJEĆA ODGOJITELJA? Komunikacijski je proces utemeljen na otvorenosti ljudi za komuniciranje. mora ovladati socijalnim vještinama. su: 1. Da bi se ovo dijete uklopilo u skupinu vršnjaka i slobodno komuniciralo sa svojom okolinom. pogotovo s mlađima od njega. ali ne neprijateljski. 2.

Neophodna je moralna podrška i prijateljstvo skupine djece s kojom dijete boravi. da je sve potpuno shvatio. prihvaćati. Zajednički razgovori djece i odgojitelja moraju biti opuštajući za dijete. Raznovrsnost – Za uspješnu komunikaciju potrebno je upotrijebiti verbalne. Razvojem. Razumijevanje – Međusobno razumijevanje je moguće čak i onda kada nam se riječi i izrazi ne čine jasnima. Bitno je da se dijete koje je doživjelo stresne događaje pomiri sa vlastitim iskustvima. pismene. jer dijete ima potrebu za odraslom osobom koja će mu davati podršku i savjete. Dobar sugovornik nikad neće misliti. odgojitelj treba paziti na ton glasa. objašnjavati). 10. 5. 4. Pažljivo slušanje – Kada netko govori slušatelj treba pažljivo slušati sugovornika do kraja. 9. auditivne. pa je moguć niz anomalija i ponašanja – povlačenje u osamu. posebno nakon prvog slušanja. tako da je bitno da je komunikacija onog tko komunicira s djetetom ohrabljujuća za dijete. osobu kojoj se može povjeriti i koja mu može pomoći. 7. grafičke i taktilne oblike komunikacije. tj. Otvorenost – Svi uključeni u komunikaciju trebaju pokušati vidjeti stvari iz sugovornikove perspektive. Prednost – Da bi se postiglo zajedničko razumijevanje u komunikaciju je potrebno uložiti vrijeme i trud (postavljati pitanja. suosjećaja. djetetu se proširuje i sposobnost izražavanja misli i osjećaja. izraz lica. ne kritizirati. Uče komunicirati s obitelji i širom okolinom. Komunikacija može biti vrijedna za dijete koje je doživjelo stresne događaje ukoliko ima moralnu podršku. Ne pretpostavljati unaprijed – U komunikaciji lako i često može doći do nerazumijevanja. čak onemogućen. To znači da kažu ono što misle bez okrivljavanja i optuživanja drugih. jer mu oni mogu također pružiti pomoć i utjehu.nepoštovanja kada odrasli razgovaraju o djetetu pred njim kao da nije prisutan. nedruželjubivost. Malo dijete usmjereno je na obitelj i ljude koji o njemu brinu. dječji razvoj sposobnosti komuniciranja može biti usporen. Aktivno slušanje – To je tehnika prihvaćanja u kojoj se ne samo sluša nego aktivno sluša. pogled. što znači da se dekodiraju i provjeravaju informacije dobivene od djeteta tako da mu se šalje poruka o tome kako smo je čuli i razumjeli. te da se počne odvajati od bolnih sjećanja i okretati se prema budučnosti. 8. Pitanja odraslog mogu biti zatvorenog 130 . a ne na djetetovo nespretno izražavanje. napadi bijesa. 6. Većina komunikacije je neverbalna komunikacija. stoga je treba stalno prakticirati. Zbog raznih trauma. pa njegov razvoj biva ovisan o pažnji i skrbi koju dobiva. U komunikaciji odgojitelja i djece. Izravnost i sažetost – Odrasli trebaju govoriti jasno koristeći "ja" poruke. te mogućnost da nekome kaže kako se osjeća. 3. To se odražava u govoru tijela. U komunikaciji s djecom važno je moći biti dobar slušatelj – biti pun razumijevanja. Djeca relativno brzo ulaze u mrežu odnosa sa ljudima različite starosti. Pravo razumijevanje postiže se onda kada odgojitelj odgovara na stvarno značenje dječjih riječi. raspored sjedenja. uživiti se. šale i smijeh. moći podnijeti jake osjećaje druge osobe.

Tek tada je komunikacija dvosmjerna. Razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića. Usmjerena pitanja nameću odgovore i treba ih izbjegavati. činjenicu da ih nastojimo razumijeti. pitanja. a nisu ni poticajna. o pravdi. S druge strane. o supostajanju žive i nežive prirode. ne nameću poželjne odgovore. 4. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim sličnostima i razlikama). pa ih je poželjno kombinirati sa pitanjima otvorenog tipa. Osim što odgojitelj postavlja pitanja djetetu. jer nameću očekivane odgovore. razgovor o osjećajima. 2. Četiri razine: (aspekti) – sva četiri područja međusobno su povezana i uvjetuju se 1. PODRUČJE JA – afirmacija pojedinca 131 . Razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina. o miru.) PRAVA DJETETA? Cilj: izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava. koja štiti svoja prava i prava drugoga. o međuovisnosti svega i svih na Zemlji. informira i odgovara na dječja pitanja. bori se protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalaže se za mirno rješavanje sukoba. Ona pokazuju zainteresiranost i brigu za dijete. 49. konstatacije i potrebe. pravdi i slobodi. pravednosti. 5. 3. Zadaci: 1. ali s druge strane ista pitanja omogućuju saznavanje bitnih podataka koji nas zanimaju. te se kao odgovorni građanin zalaže za demokratsko društvo temeljeno na jednakosti. pitanja zatvorenog tipa nužna su za saznavanje činjenica o nečemu. potiće. Otvorena pitanja omogućuju izražavanje vlastitih ideja. Usvajanje i njegovanje temeljnih humanih vrijednosti. onda kada ga ohrabljuje. onda kada odgajatelj vidi i čuje dijete. Pitanja treba postavljati jedno po jedno s dovoljnom stankom da se dijete ne bi zbunilo. koja treba izbjegavati jer su odgovori kratki i nepoticajni za daljnje komuniciranje.tipa. on treba potaknuti dijete da i ono postavlja pitanja. U svakom trenutku odgojitelj mora čuti dječje izjave. o živoj i neživoj prirodi. o jednakosti svih ljudi. Podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina osoba.

stjecanja vještina. Te situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju kontinuirano. ali zahtijeva i ODGOVORNOST za vlastite postupke. djece i odgojitelja. 3. 4. razina – PLANSKI STVORENE SITUACIJE – koje se u predškolskoj ustanovi organiziraju s ciljem usvajanja elementarnih znanja. povjerenje i optimističan pogled na svijet. PODRUČJE JA I DRUGI – • upoznavanje i osvještavanje osobina drugih. emocionalne i druge potrebe. PODRUČJE MI – pripadnost zajednici • osvještavanje mira kao pretpostavke života i sklada zajednice. • upoznavanje i razlikovanje ljudskih i dječjih prava. razina – SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE – tijekom svakodnevnih situacija dijete zadovoljava svoje osnovne biološke. socijalne. • upoznavanje i osvještavanje sličnosti i razlika među ljudima.• upoznavanje i osvještavanje sebe kao osobe. različite životne uloge. shvaćanje i prihvaćanje PRAVILA zajedničkog života. Demokratski odnos odgojitelja s djetetom i drugim odraslima u djetetovoj sredini omogućuje spoznaju vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnog ponašanja. razvijanja stavova i poticanja socijalno prihvatljivog ponašanja. tj. • zajednica koja svojim članovima osigurava određena PRAVA. • upoznavanje. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja provodi se na tri razine: 1. te drugog osoblja u ustanovi. • shvaćanje međuovisnosti svih živih bića • njegovati nadu. razina – CJELOKUPNO OZRAČJE – čine odnosi između djece. 2. te između osoblja i roditelja. 2. • upoznavanje i osvještavanje sebe u odnosu na druge. 3. • upoznavanje i osvještavanje sebe kao pripadnika različite skupine. • mirno rješavanje sukoba. • vještine komuniciranja. PODRUČJE SVIJET KAO CJELINA – • shvaćanje međuovisnosti svih ljudskih bića. • spoznaja o međusobnoj povezanosti svega na svijetu. 132 . intelektualne. • uspostavljanje odnosa s drugima. te razvoja pojedinca i cjelokupne zajednice.

zabrana. zdravstvenu pomoć. otmice. mučenja. • pravo na prehranu. zanemarivanja. kulturne aktivnosti. ZAŠTITNA PRAVA • prava na zaštitu od zlostavljanja. prostitucije. RAZVOJNA PRAVA • pravo na obrazovanje. • aktivno sudjelovanje u životu zajednice.-VRSTE PRAVA DJETETA1. • pravo na odgovarajući životni standard. PRAVA PREŽIVLJAVANJA • pravo na život. slobodu izražavanja. 3. prognanika. 133 . duhana. dječjeg rada. informacije. PRAVA SUDJELOVANJA • uključenost djece u donošenju odluka. slobodu druženja. alkohola. droga. izrabljivanja. 4. 2. • zaštita djece izbjeglica. • pravo na igru. djece u oružanim sukobima. slobobu misli. • pravo na slobodno vrijeme. smještaj.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful