1.) DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA?

Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojemu bi se polazilo od odgojno-obrazovnih ciljeva: autonomije, samoostvarenja, upravljanja samim sobom, samokritičnosti, komunikacije, interakcije, i sl. U takvom modelu za rano obrazovanje, djeca i njihove obitelji, utkane su u kontekst vrtića. Polazi se od humanističko-razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da isti podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Osnovni organizacijski oblik za provođenje programa predškolskog odgoja je dječji vrtić. Stoga vrtićka institucionalna sredina, za razliku od obiteljske, mora biti stručno i profesionalno vođena i organizirana. Profesionalno osposobljeni odgojitelji moraju brinuti da u organiziranju života i rada u skupini djece osiguravaju uvjete za razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece. Odgojitelji postaju zajednički tim unutar skupine, oni grade zajedništvo između djece, drugih odgojitelja, roditelja i šire granice svoje zajednice. Razvijaju osjećaj pripadnosti jednom timu i vrtiću. To je zajednica u kojoj bi vladalo ozračje podrške i suradnje među djecom i odgojiteljima u čemu je uloga odgojitelja od velike važnosti. Takvo okruženje se stvara jačanjem socijalnih vještina i odnosa unutar grupnog okruženja. U modelu dječji vrtić kao dječja kuća posebno se ističe važnost odgojiteljeve osobnosti i potrebe za osnaživanjem njegove osobnosti i stjecanje povjerenja u sebe i druge u svom okruženju, posebice djecu u svojoj grupi ili okruženju. Stjecanje uzajamnog povjerenja jest temelj za razvoj odgojiteljeve osobnosti i razvoj njegove stručne kompetencije i stvaranje velikih postignuća. Važnu ulogu u izgradnji dječjeg vrtića kao djećje kuće imaju odgojitelji čiji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i neometan razvoj djeteta. Potrebno je da odgojitelj upozna djetetove sklonosti i sposobnosti kako bi ga moglo dalje poticati i razvijati. Zato je neophodno da odgojitelj uz aktivnog sudionika bude i promatrač jer je on nosilac vrijednosti i ideja, on je onaj koji neprekidno komunicira s djecom, ne toliko kao model, koliko kao prijatelj, vršnjak djeteta. Također je važno da odgojitelj bude "refleksivni praktičar", što znači da mora biti spreman istraživati i mijenjati vlastitu praksu i djelovanje u skladu s razvojem djece kao i nastojati svoje djelovanje usmjeriti u pravcu stvaranja dječjeg vrtića kao dječje kuće. Fizička organizacija prostora (organizacija materijala, poticajnog prostora i vremena za dječje aktivnosti) potiče socijalni razvoj, a bogatstvom materijala utječe se na tip vršnjačke interakcije. Prostor se smatra (pedagogija Reggio Emilije) "laboratorijem" u kojem se permanentno događaju procesi istraživanja djece i odraslih. Vrtići u Reggio Emile daju poseban značaj kreiranju prostora koji ih čini spremnijim za upoznavanje jednih s drugima. Djeca raspravljaju o svojim projektima, o čemu su razmišljala dok su radila na temi i onome što će raditi dalje.
1

Marija Montessori istiće važnost pripremljene i strukturirane okoline kao poticaja dječjeg spoznajnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Kako organizirati poticajni prostor u takvom modelu vrtića ovisi o mnoštvu čimbenika. U tom mnoštvu najvažnija je kvantiteta i kvaliteta materijalnih poticaja, raspored i način korištenja prostora, te odgojitelj, njegova vrijednosna orjentacija, znanje i akcija. Sve ovisi od toga koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, njegova psihofizičkog stanja, njegovih potreba, čuvstava i razvojnog koraka, odnosno od toga koliko je odgojitelj u stanju poštivati i uvažavati dijete, omogućiti mu slobodu u izboru aktivnosti, materijala, prostora i vršnjaka za igru i stvaralaštvo. Djetetu treba omogućiti slobodu u izboru materijala, partnera i prostora, čime dječji vrtić postaje dječjom kućom u pravom smislu te riječi, budući da djeca ondje osjećaju i obavljaju sve aktivnosti iz praktičnog života kao da su u svojoj vlastitoj kući. Organizacija fizičkog okruženja u modelu dječjeg vrtića kao dječje kuće ovisi i o kreativnosti, stručnoj i praktičnoj kompetenciji, te želji za novim i ljepšim, i ostalih djelatnika vrtića – stručnog tima. Promišljenom i fleksibilnom organizacijom omogućuje se svakom djetetu da sebe doživi u različitim odnosima s drugom djecom i njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju, te određuje skup mogućih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos djeteta prema okolini (razmještaj prostora u kojem se djeca kreću, igračke, različiti neoblikovani materijali) stvaraju uvjete za razvoj određenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju takvog modela vrtića treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora – fizičkog okruženja – razvija dječju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o različitim oblicima istraživanja i stvaranja, igranje itd. Djetetov prostor treba organizirati tako da meterijali u njemu: - pružaju autentičnu stvarnost – autentična spoznaja o prirodnim putevima - pružaju cjelovitu spoznaju autentičnog svijeta - omogućuju angažiranje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija - aktiviraju sva osjetila motoričkim iskustvom djeteta - da u komunikaciji s materijalima dijete samo određuje sadržaj, tempo, vrijeme, opseg načina učenja, čini proces učenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem - vođeno znatiželjom, dijete će postizati uspjehe u interakciji s materijalom, otkrivajući svijet mogućnosti i ograničenja, učvršćivati će pozitivnu sliku o sebi. Stalnost prostora i njegova rasporeda važni su za djetetov osjećaj sigurnosti. Međutim, to ne isključuje unošenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u objektu i oko njega. Što su djeca starija, to je poželjnije mijanjati raspored kutića ili centara aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvježio prostor u kojemu djeca borave.

2

Zato djetetu treba stvarasti situacije u kojima će moći aktivno djelovati, istraživati, otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamišljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronaći didaktičke pedagoški neoblikovane materijale za dječje djelovanje. Pri tom je važno da meterijala ima u dovoljnoj količini i da je funkcionalno raspoređen u dječjem prostoru. Takav stav odgojitelja pridonosi jačanju dječje inicijative, prirodne znatiželje, slobode izražavanja i stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te očuvanju djetetove spontanosti. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli.

3

Širinom humanističkog pristupa i priznavanjem prioriteta zakonitostima i suvremenim znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta. a također kao član obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti 2. jer se na taj način omogućuje rana spoznaja vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnih ponašanja. Cilj mu je. da dijete ima posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta 3. te stalno razvija njegovo samopoštovanje. različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa 3. te fizičke i psihičke mogućnosti. Humanističko-razvojna koncepcija naglašava da su za razvoj predškolske djece bitne spoznaje da je dijete kvalitativno različito biće od odrasloga čovjeka. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece polazi od poštivanja slijedećih načela: 1. da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. Humanističko-razvojna koncepcija odgoja predškolske djece polazi od spoznaja i opredjeljenja: 1. demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao nositelji programa. Humanističko-razvojna koncepcija polazi od ideje i vrijednosti demokratskih odnosa odgojitelja s djecom i drugim osobama u djetetovoj sredini. koja se prihvaća u svojoj osobnosti. te da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekovog životnog razvoja u kojemu se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obolježja. pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija 2. usmjeriti odgojitelja u izvođenju programa za odgoj i obrazovanje predškolske djece koji se zasniva na humanističko-razvojnoj koncepciji koju čine: 1. ovaj dokument potiče slobodu izvršitelja programa u planiranju. kao što mu naslov govori. a posebice na kreatore i realizatore programa obrazovanja djelatnika u predškolskom odgoju.2. spoznaje o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. zakonskih propisa i izradu različitih stručnih upita za neposrednu pedagošku praksu. Upotrebljava se za sve čimbenike koji vode brigu o promjenama i razvoju predškolskog odgoja. 4 . Primjena dokumenta zahtijeva sustavno praćenje i vrednovanje postignuća i promjena u pedagoškoj praksi. spoznaje o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja djeteta predškolske dobi 3.) OBILJEŽJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE? Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predškolskog odgoja i predstavlja stručnu podlogu za provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. primjenu organizacijskih i drugih standarada. programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. idea humanizma (dijete je vrijednost po sebi) 2. da je dijete vrijednost po sebi.

Dijete. omogućava djetetu stjecanje određenog iskustva. izražavanja i stvaranja. stoga dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju biti mjesta za igru djece. aktivnosti s kretanjem.potrebu što većeg povezivanja obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja.Razvoj u to doba određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi. U takvoj interakciji dijete može razvijati različite vrste djelatnosti kao što su: životno-praktične i radne. Za odgojitelja je važno i stručno znanje. te sudjelovanje roditelja u životu i aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja (suradnju s roditeljima) . eksperimentira s različitim materijalima. kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj. mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe.otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja kojim se svakom djetetu moraju osigurati povoljni uvjeti za razvoj već nakon prve godine života. umjetničko promatranje. Oblikovanjem poticajne materijalne sredine. poticajnoj okolini. igrajuće se istražuje. zamišlja i kombinira ono što je doživjelo. 5 . pa na taj način u igri razvija intelektualne i druge mogućnosti. omogućavanjem i motiviranjem različitih aktivnosti prilagođenih stupnju razvoja i interesa djeteta. može bogatiti i strukturirati njihovo iskustvo o sebi i svijetu. U odgoju bitnu ulogu imaju motivacija odgojitelja i drugih odraslih koji komuniciraju s djecom. Važno je da dijete u oblicima izvanobiteljskog odgoja i života ima mogućnosti za uspješno uspostavljane emocionalnih i socijalnih veza. što uvelike ovisi o aktivnostima samog djeteta te upućuje na značaj predškolskog odgoja u odnosu na odgoj u kasnijoj dobi. Igra je aktivnost po izboru djeteta koju ono prilagođava svojim potrebama i mogućnostima. Igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. Na takve se načine. istraživalačko-spoznajne. Usmjeravanje predškolskog odgoja mora podupirati: . raznovrsne igre. izborom i rasporedom igračaka i materijala za igru. kao i pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji.

NAČELO – Dijete ima ograničene mogućnosti prilegođavanja na promjene okoline. pa će za potrebe neke djece pomicati vremensko obavljanje nekih aktivnosti. 3. te stalno razvija njegov pozitivni identitet. potrebama. na jedenje. kada se igraju. Polazišta humanističke koncepcije da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća po svojoj osobnosti. Odgoj predškolske dijece zasniva se na humanističko – razvojnoj koncepciji koju čine ideja humanizma. interesima i sposobnostima djeteta predškolske dobi. Ne preporučuje se odlazak bez roditelja na duži boravak do 4. spavanje. spoznaja o specifičnim zakonitostima i osobinama razvoja djeteta predškolske dobi i spoznaja o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. NAČELO – Treba poštivati stalan zajednički ritam aktivnosti i odmora djece uz primjereno poštivanje individualnog ritma.3.) TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAĆE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Programske zadaće za rad s djecom predškolske dobi se određuju. Teškoće u prvim danima imat će senzibilna djeca i ona koja imaju negativna iskustva sa odvajanjem od roditelja. Uz te vremenske uporišne točke odgojitelji trebaju imati sluha za njihove individualne ritmove. da dijete ima i posebna prava izražena u Deklaraciji o pravima djeteta. Roditelj trebe biti prisutan u odgojnoj skupini iz više razloga: roditelj je djetetu osoba od povjerenja. godine života djeteta. Važnu ulogu ima i roditelj. i da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo. da se roditelj i odgojitelj pozitivno ocjenjuju. kada se pripremaju za odmor. igranje dok dijete ne stekne povjerenje u nas. To znači da bi raspored dnevnih aktivnosti u programu trebao imati uporišne točke za vođenje pojedinih aktivnosti s djecom. planiraju i provode u skladu s razvojnim karakteristikama. NAČELO – Za izgrađivanje slike o djetetu u skladu s izloženom humanističkom razvojnom koncepcijom potrebno je imati u vidu da su sve socio-emocionalne potrebe djeteta jednakog značenja i njihovo je zadovoljavanje preduvjet i spoznajnog i tjelesnog razvoja. kada pospremaju igračke koje su upotrebljavali. 2. Stvarati socio-emocionalnu vezu u programu s djetetom i ne forsirati dijete npr. a pogotovo na novu izvanobiteljsku sredinu. Dijete bi trebelo prvo dobro upoznati odgojitelja i novu okolinu prije nego što počne kontuirano dolaziti u tu sredinu. da postoji vrijeme kada djeca dolaze u ustanovu. tj. 6 . 1.

7 . Svi trebaju biti jednako zastupljeni i trebaju se koristiti i ostale prostorije. posramljenost. Roditelji bi se trebali s odgojiteljem dopunjavati u odgoju i međusobno se uvažavati. ostvarivati i samoprocjenjivati zadaće odgojitelja. građenja. S roditeljima treba surađivati zato što su roditelji i institucija primarnog mjesta djetetova življenja. likovni. otkrivati što izaziva njegovu znatiželju.NAČELO – Odgojitelj i drugi stručnjaci trebali bi utvrđivati. a budući da se odgoj ostvaruje kroz interakciju. NAČELO – Individualni pristup djetetu znači promatrati dijete. društvenih i stolnih igara.4.NAČELO – Djelatnici s predškolskom praksom trebaju imati na umu da se određeni sklop razvojnih mogućnosti može poticati kod djece samo ako su ti poticaji usklađeni sa specifičnim zakonitostima razvoja. . prirode. NAČELO – Odgojitelj treba osigurati uvjete i dalje poticati spontana i stvaralačka ponašanja uvažavanjem.NAČELO – Svi koji provode predškolski program trebaju primjenjivati fleksibilnu i elastičnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. pijesak i vodu. 11. onda i odnose između nas i djece. Ovaj pristup nam govori da trebamo dobro poznavati razvojne osobine određene dobi. obiteljske aktivnosti. 7. Do kreativnih ponašanja dolazi i kroz komunikaciju i interakciju djece. 5. tjeskobu. 8. Dijete vrtićke dobi treba imati kutić za početno čitanje i pisanje. . omogućavati djeci kontakt s djecom druge dobi. 12. djecu međusobno treba procjenjivati. Često nismo svjesni utjecaja sebe na druge. Nemaju sva djeca iste potrebe u isto vrijeme. NAČELO – Partnersrvo s roditeljima u odgoju djece – kvaliteta odnosa između roditelja i djece primarna je u odnosu. dugo mirovanje. higijene u kupaonici. NAČELO – Dijete treba štititi od djelovanja koja mogu izazvati trajniji strah. dati prednost njegovoj inicijativi. NAČELO – Odgoj je sustvaralački međuljudski odnos između odraslog. NAČELO – Cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi šalje djetetu važne implicitne poruke o njemu samom i o drugima. svojim pozitivnim stavom. poticati dječja pitanja. aktivnosti se trebaju raditi u malim skupinama. dosadu. 10. 9. biti zainteresiran za njegove potrebe. pretjerani osjećaj odgovornosti za uspjeh aktivnosti u kojima sudjeluje i dr. Dječja kreativnost se pojavljuje tamo gdje postoji pozitivna emocionalna klima i tamo gdje je odgojitelj kreativan. glazbe. . pa odgojitelj cijelim svojim bićem utječe na dijete. putem organizacije prostora. 6.

8 . polazeći od temeljnih programskih zadaća. a to su polaženje i zadovoljavanje potreba djeteta.Ukratko – osnovna uloga odgojitelja je pozitivna stimulacija cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta kao individuuma. te zadovoljavanje potreba roditelja. poticanje razvoja (cjelovitog. te poboljšanje kvalitete njegova života. svih područja i pojedinačnih područja razvoja).

njegovog pristupa u planiranju. Jednostavno su se najmanje uvažavale potrebe samog djeteta.) RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU. Prema tome. PRAĆENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEČJEM VRTIĆU? Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih djelatnika odgojnoobrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu. na izražajnije poboljevanje djece. a zdravstvena i odgojnoobrazovna su bile pod utjecajem tadašnjih gospodarskih mjera. na smanjenu mogućnost aktivnijeg sudjelovanja stručnih suradnika u neposrednom radu s djecom. praćenju i vrednovanju odgojno obrazovnog procesa kao specifičnog integracijskog dijela odgojno-obrazovnog sustava. prevelike radne organizacije. Iako je programska osnova za rad bila osigurana stručno osposobljavanim kadrovima. 9 . U odgojno-obrazovnom procesu treba omogućiti svakom djetetu najpogodniji program koji bi bio čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem u cjelini. može činiti osnovu kvalitetnog življenja pojedinca u njegovu okruženju. . programitranju. praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću. Dosadašnji razvoj predškolskoga odgoja porogramski je bio usmjeren prema razvoju cjelodnevnog primarnog programa. čiji interes obuhvaća razvoj pojedinca u skladu s osobnim potrebama.4. Takav pristup. odgojiteljima. To je nadalje utjecalo na teže uspostavljanje suradničkih odnosa odgojitelja s djecom i njihovim roditeljima. Suvremeno koncipiran odgojno-obrazovni sustav temelji se na razvojnom i integracijskom pristupu. naglašava se potreba jasnijeg određenja djelatnosti predškolskog odgoja. roditeljima.osiguravanje uvjeta za optimalan djetetov razvoj. mogućnostima. prevladavanje jednog programskog oblika rada i loša opremljenost igračkama i drugim materijalom.pomoći roditeljima na brizi za sigurnost i odgoj djeteta. a mora polaziti od općih postavki odgoja individualiteta. bit takvog pristupa je u ostvarivanju funkcija: . Posljedice takvog pristupa su bile velike: prevelik broj djece u odgojnoj skupini. PROGRAMIRANJU. te na sporiji proces formiranja statusnog identiteta dječjeg vrtića i djelatnosti u cjelini. te kao socijalni zaštitni oblik bio primjeren potrebama zaposlenog roditelja. ako ga na pravilan način uvažavamo.dopunjavanje obiteljskog odgoja. te osposobljavanje pojedinca za određeni stupanj vlastitog razvoja u cjelini. premda su dio njegovih prava na pravilan i neometan razvoj. osnovna funkcija vrtića bila je socijalno-zaštitna. sposobnostima. . oblicima stručnog usavršavanja i doškolovavanja kao i ostvarivanjem interdisciplinarnog pristupa timskom djelovanju raznih profila stručnjaka za rad s predškolskom djecom u vrtiću. planiranju.

Takav program skrbi za sva područja djetetovog razvoja – tjelesno. samostalnosti i slobode u odnosu na ostale dijelove odgojno obrazovnog sustava. --------------------------------------------------------------------------------------S obzirom na dosadašnje spoznaje o tome kako djeca uče neprimjereno je učenje na način školske nastave. kojim se mogu i trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Kvalitetni predškolski programi osiguravaju okružje koje daje sigurnost. spoznajni i tjelesni razvoj. programiranja. treba poticati slobodu izvršitelja programa u planiranju. interesa i iskustava. unapređuju socijalni. a ujedno i načinu planiranja. programiranja. u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja ima cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. programiranju. Na taj način se predškolski odgoj može razvijati kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sustava. Isto tako je važno da stručni kolektiv. Drugim riječima. emocionalni. . takva slika djetetovih potreba i mogućnosti jednako je važna za programiranje. kao i za stvaranje kraćih programa više usmjerenih na poticanje nekih razvojnih mogućnosti. Razvojna primjerenost ima dvije dimenzije – dobnu i individualnu. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa mora mu se osigurati pravo autonomnosti.individualna primjerenost odnosi se na jedinstvenost i specifičnost svakog djeteta kao osobe Znanja o karakteristikama razvoja djece odgojitelj koristi da bi osigurao materijale i aktivnosti primjerene određenoj dobnoj skupini. praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa treba se uvažavati djetetova dob. a istodobno treba trajno usklađivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa.dobna primjerenost odnosi se na znanje o tipičnom razvoju djeteta određene dobi i predstavlja okvir pomoću kojega odgojitelj priprema okružje . praćenju i vrednovanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom. kontinuiranih oblika odgoja. njihovih mogućnosti. te za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece. socio-emocionalno. govorno. S obzirom na cjelovitost razvoja. 10 . ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih. u prvom redu odgojitelj. interese i razvojne razine svakog pojedinog djeteta. skrb. specifičnosti njegove razvojne mogućnosti i pojedinačne djetetove potrebe. Programi moraju biti primjereniji dječjim potrebama. spoznajno. Razvojno primjereni kurikulum mora odgovarati dobnom rasponu unutar skupine i primjenjuje se s obzirom na različite potrebe.Uz sav taj humanistički pristup odgoju. a u provođenju planiranja. a istodobno odgovaraju potrebama obitelji. ali koji ipak utječu na razvoj djeteta u cjelini.

Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mašte. te razvojne zadaće (po područjima: motorika.dugoročno planiranje – tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednička bitna zadaća. projekti. Odgojitelj treba biti spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobičajene interese i sposobnosti koje prelaze uobičajene okvire prosječnog razvoja. spoznaja. posebni doprinosi pojedinog djeteta). Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom prostoru. Odgojitelj priprema okružje u kojem će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem raznovrsnim materijalima. poticajnim pitanjima. Odrasli omogućuju djetetu uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške. definira se način realizacije aktivnosti (gdje. uvijek poticati daljnji razvoj osobina. dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti. . komunikacija). specifičnosti u ponašanju djece. interakcije s drugom djecom i odraslima. kako).kratkoročno planiranje – tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (što) prema sklopovima aktivnosti iz orjentacijskog plana. Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokuša ponovo ili da pronađe druge mogućnosti. navode se rezultati suradnje sa roditeljima. usmjeravanjem pažnje. čime. procjenjuju se postignuća djece. Odrasli reagira brzo i izravno na dječje potrebe. U biti. U razvojno primjerenim programima odrasli osigurava raznolikost materijala i aktivnosti. 11 . socio-emocionalni razvoj.).dnevni plan – samo je nadopuna tjednog. poticajima za određenu aktivnost ili sklop aktivnosti. konkretizacija u orjentacijskom (tromjesečnom) planu – sklopovi aktivnosti (teme). Vrednovanje ostvarivanja plana i programa (tromjesečni plan i program). organizacijskim i drugim uvjetima. a dodaju se spontani poticaji za spontano nastale aktivnosti djece. a u odnosu na postavljene zadaće. jer je dijete cjelovita osoba i ma koliko neke osobine bile razvijene (preme standardima za dob). želje i poruke te prilagođava svoje odgovore različitim stilovima i sposobnostima djece. Startegije planiranje i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću su: . i sl. . planirani poticaji navode se unaprijed. Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponašanju u ravnoteži sa svješću odraslih o individualnim razlikama među djecom. komentira se brojno stanje skupine. Primjereno planiranje programa temelji se na odgojiteljevu opažanju i praćenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta.Aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja utječe i na druge dimenzije. nude mogućnost izbora sudjelovanja u manjoj grupi ili samostalnu aktivnost. osvrće se na ostvarene aktivnosti i sadržaje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni. Osnovni organizacijski oblik provođenja programa je dječji vrtić. navode se posljedice promjena u materijalnim. Važno je osigurati djetetu osjećaj uspjeha. Djeca uče na pogreškama.

Važno je imati cjelovit uvid u djetetove specifičnosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omogućiti najpogodniji program odgoja i obrazovanja čvrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruženjem. Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praćenju i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoći mu da samostalno gradi i stječe znanje.

12

5.) POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA ŽIVOTA U DJEČJEM VRTIĆU?
Potreba je stanje organizma ili socijalna situacija izazvana određenom neravnotežom, nedostatkom, koje pojedinac može, ali i ne mora biti svjestan. Potreba odražava manjak ili višak nečega što bi, da postoji u odgovarajućoj količini, pridonijelo dobru stanju organizma. Potrebe su pokretači našeg ponašanja, a želja ne mora biti identična s objektivnom potrebom. Osnovne (temeljne, opće) ljudske potrebe tipične su za sve pojedince neovisno o dobi, spolu i drugim obilježjima. To su primarne (osnovne) biološke i socijalne potrebe. Sekundarne potrebe su stečene i individualno različite, a predstavljaju interese, stavove i navike pojedinca. Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi određeni nedostatak, odnosno ima potrebe koje ne može zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba – stručnjaka za pojedino područje rada s djecom koja imaju teškoće u ponašanju, prilagodbi, tjelesnom funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izražavati kao potencijalne, prolazne ili trajne. Postoji nekoliko podjela potreba. Najopćenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser, predstavnici humanističke psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su: - fiziološke potrebe, - potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, - potrebe za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, te - potrebe za samoaktualizacijom. On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada određeni red. Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba: - potreba za preživljavanjem, - potreba za pripadanjem, - potreba za moći, PSIHIČKE - potreba za slobodom i POTREBE - potreba za zabavom. Osnovna uloga predškolskog odgoja je de pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Za odgoj predškolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete različito biće od odraslog čovjeka i da je predškolsko doba temeljno razdoblje čovjekova razvoja gdje se na specifičan način očituju i razvijaju osnovna obilježja, fizičke i psihičke mogućnosti.
13

Za što bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je važna mogućnost prepoznavanja i osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i njegova slika o tome što dijete može traje tijekom predškolskog perioda. Slika djetetovih mogućnosti i potreba važna je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogućnosti. Predškolsko dijete ima slijedeće osnovne potrebe: 1. osnovne tjelesne potrebe, čuvanje života i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u prirodi, . . .) 2. potreba za sigurnošću, nježnošću, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće 3. potreba za raznolikom stimulacijom koju omogućuje doživljajima i predmetima, bogata i promjenjiva okolina 4. potreba uzajamne komunikacije (koju omogućuje osjetljivost i aktivan odnos odraslig prema djetetu). Uvažavajući cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se izvanobiteljskom obliku predškolskog odgoja prigodom rješavanja određenih pitanja primjenjuju načela: - da je uvažavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini - socio-emocionalne potrebe su istog značenja kao i tjelesne, te je njihovo zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto. Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se može krenuti od toga da je već mala beba motivirana na neko ponašanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe. U početku su to one uglavnom za preživljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju, sigurnošću, zabavom, slobodom i moći. Djeca neprestano uče i usvajaju ponašanja koja ih vode do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjećamo, a tako i male bebe i dijete, jaku bol, a kada je zadovoljena osjećamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete uči. Najbitnije su fiziološke potrebe, a po Maslowljevoj teoriji, njihovo zadovoljenje je uvjet zadovoljavanja viših razina potreba: potreba za sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju, samopoštovanjem, poštovanjem, samoaktualizacijom. Važno je da su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Maslow nalazi čvrstu vezu između zadovoljenja potreba s razvojem nekih, čak brojnih, crta karaktera. Maslow nadalje smatra, kada je riječ o zadovoljenju potreba u djece, kako se susrećemo s teorijom po kojoj su crte karaktera naučene. Zadovoljenje potrebe za pripadanjem, ljubavlju i poštovanjem dovodi do razvoja svojstva kao što su emocionalna toplina, samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost.

14

Cjelokupni odgojno-obrazovni program osmišljen je s ciljem pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja ponajprije djetetovih tjelesnih potreba (za jelom. -omogućavanje i poticanje motoričke aktivnosti u skladu sa spontanim potrebama djeteta. fleksibilne organizacije vremena i aktivnosti. bez obzira na druge. omogućavanje djetetu lijeganje i ustajanje kada je to njegova potreba. stvaranje složene i stimulativne sredine. njegovom fleksibilnom korištenju na razini vrtića i odgojne skupine (dostupnost sanitarnog čvora. i samim time i vrijeme neometane dječje igre). Organizacija života i rada u vrtiću zahtijeva stalan zajednički dnevni ritam aktivnosti i odmora djece. korištenje u nove svrhe i da po želji djece postaju mjesto za igru i istraživanje). organizacija i oblikovanje prostora. što dulji boravak djece izvan zatvorenog prostora. Organizacija uvjeta života u vrtiću ponajprije mora omogućiti zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta. zadovoljavanje djetetovaih potreba. odmorom i kretanjem) kao preduvjet za zadovoljavanje socioemocionalnih. Stoga. a koje su gotovo istog značenja kao i tjelesne potrebe. spoznajnih i drugih potreba djeteta. -higijenskih uvjeta. stvaranje složene. važna okosnica programskog usmjerenja je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života. garderobnog prostora. 15 . za djecu uvijek nove. buka. a potom razvojnih (osnova humanističkog pristupa). uz poštivanje: -individualnog ritma (npr.U zadovoljenju potreba bitni su materijalno-organizacijski uvjeti koji osiguravaju preduvjete za zadovoljenje potreba. mogućnost preoblikovanja prostora. -zaštite od nepovoljnih utjecaja okoline kao što su povrede. a ipak predvidive okoline koja podržava i razvija spontano izražavanje djetetovih stvaralačkih mogućnosti. te podrazumijeva kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. organizaciju i oblikovanje prostora u kojem dijete živi. a istodobno omogućava ostvarivanje pismenosti. klizno vrijeme obroka s obzirom na dolazak u vrtić i potrebu djeteta. stimulativne.

ako dijete negativno ili uznemireno reagira na to treba pričekati. što je domena područja praćena razvoja djece predškolske dobi. živci). sposobnostima i ponašanju djeteta poradi kojih se ono mijenja te postaje sve veće. Važno je pavremeno mijenjati njihove oblike i boje. 9. To se odnosi na psihološki razvoj djeteta u razdoblju od rođenja do 6.dirati ili baratati s njima. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 . 16 . razvoju i zbivanju. itd. te pokušati kasnije kada djete bude zrelije. Dječji razvoj je dinamičan. Na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki. .Socijalna stimulacija – stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. prilagodljivije. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta mogu se podijeliti prema dobi djece. od rođenja do polaska u školu: 1. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 .Vizualna stimulacija – na desnom rubu dječjeg vidnog polja treba postaviti 80% vremena mobil od jakih kontrastnih boja. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca. odgoj). udarati. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 .18 i 18 . do 6. 1. najvišeg dostignuća nekog segmenta razvoja. 6. društvenije.4 godine.8 mjeseci. Razvoj je slijed promjena u osobinama.5 godina. 5. 8.6 godina. U razdoblju od 6 tjedana do 3. godine života) Da bi se pratio razvoj djeteta treba polaziti od samih početaka i da bi se došlo do nekakve optimale. Svaki razvoj mora imati svoje kriterije i uvjete koji pokazuju put ka pravilnom razvoju djeteta.uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .) KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOŠKOG RAZVOJA PERDŠKOLSKOG DJETETA? (psihofizičke osobine djeteta od 1. u ovom smislu psihološkog razvoja. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 . 2. odnosno do polaska u školu.3 godine.24 mjeseca.5 mjeseci treba u udaljenosti od djetetovih očiju oko 20 cm povremeno postaviti ogledalo. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . 3.6 tjedana: . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . genetski) i okolinski utjecaji (učenje. godine života.6 tjedana. ovalnih oblika s nacrtanim nosom i očima 30 cm od dječjih očiju. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci. 7.14 mjeseci. polutvrde i dobro konstruirane igračke da ih dijete može vidjeti. 10. ovisno o razvoju neuroloških struktura (mozak. 4. fleksibilan i odvija se u socijalnom kontekstu. odnosno svega onoga što vidno uvjetuje i predočava pravilne psihološke procese i osobine u njihovom nastanku. spretnije.6. sposobnije. uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 .

uz uzimanje djeteta u ruke. govora i razgovora. odnosno verbalizacijom svake radnje. traženje i dobivanje pažnje odraslog. dodirom). Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 8 .Omogućiti djetetu započinjanje interakcije. naročito zajedničku. te reagiranje na zahtjev odraslog. tepanje.Osigurati adekvatne igračke – djetetu se daju takve igračke kojima može samo baratati. smiješak.Svaku aktivnost odgojitelja i djeteta. dodir. . reagiranje i dolazak na plač i ostale ″pozive″.Osigurati prostor i odjeću koja ga ne sputava . postupcima – reagiranjem na pozive djeteta. . ostavljanjem djeteta kada je umireno i zadovoljno. slaganje tornja). Uvjeti psihološkog razvija djeteta od 5 . glasanje (reagiranje glasom. 2. te ono vježba i eksperimentira s novim aktivnostima.Obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom. zadovoljavanje djetetove potrebe. treba pratiti govorom. . . jer dijete samo mora odlučiti kada je spremno za zauzimanje novog položaja. 3.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. uspostavljanje veze na pogled. obraćanje djetetu kratko i umirujućim glasom te ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno – reagiranje na dječju inicijativu.Ne požurivati motoričke vještine – dijete se ne smije postavljati u nove položaje. 17 . zadovoljavanjem njegove trenutne potrebe. . uspostavljanje veze na pogled.Na primjer. te uz osiguranje baratanja ili diranja igračaka u krevetu.Stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja da će okolina zadovoljiti njegove osnovne potrebe. a kaka počne puzati ta površima treba biti veća. ali uz više igranja. ostavljanje djeteta kada je umireno i zadovoljno.14 mjeseci: .Omogućiti djetetu bogat socijalni život. ali ne baš uvijek reagirati na zahtjev za interakcijom 5.čim se dijete može okrenuti s leđa na bok treba mu osigurati površinu za igranje. organiziranja jednostavnih igara (ku-kuc. 4. smješak. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 3 mjeseca: . čak ni kada se pokaže javljanje tih novih pokreta. čitanja sasvim kratkih priča. .8 mjeseci: . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 mjeseci: . tepanjem. govorom. postupcima – prihvačanjem bilo koje dječje inicijative uz reagiranje govorom ili igračkom. bez pomoći odraslog.Gotovo isti uvjeti i interakcije kao i u razdoblju od 3 mjeseca.

a što ne smije. a dječju radoznalost preusmjeriti na bezopasnu aktivnost. ali ih proširivati novim rječnikom. .18 i od 18 . Važna je optimalna količina novih doživljaja. te povremeno mijenjati materijale i igračke. odrasli treba prihvatiti komunikaciju..3 godine: . Umjesto upozorenja i zabrana učiti dijete kako može bezopasno obaviti željenu aktivnost pomoću demonstriranja jednostavnih radnji.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – omogućiti djetetu istraživanje prostora s bezopasnim i zanimljivim stvarima iz svakodnevne upotrebe.24 mjeseca: . eksperimentiranje. Jezik mora biti jednostavan. te koje proizvode zanimljive zvukove i posljedice za dijete koje se njime bavi. . U toj je fazi važno uočavanje i uvažavanje dječje inicijative. pojava. željom za utjehom ili nekim komentarom. da je samostalno u toj aktivnosti i da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odgojitelja ili drugog odraslog. ne pretrpavati okolinu. sastavljanje. Treba postaviti jasne i ralistične granice što se smije. Potrebno je da je dijete aktivno.Recipročno služenje igračkama – nakon intenzivne interakcije s odgojiteljem dijete se stavlja u prostor s adekvatnim igračkama 6. boravak roditelja u jaslicama. .Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućiti djetetu razvijanje osjećaja vlastite sposobnosti. rastavljanje. Ponašanja opasna za dijete i druge treba jasnim. jer je tada odgojitelj potpuno posvećen djetetovim akcijama i reakcijama. upotrebljavati riječi koje dijete razumije. jednostavnim i dosljednim postupkom prekidati. hranjenja ili mijenjanja pelena. .Potrebne su intenzivne interakcije između djeteta i odgojitelja – najbolji trenuci za intenzivan odnos s djetetom su: za vrijeme kupanja.Govor odraslih – svaka zajednička aktivnost djeteta i odraslog treba biti popračena govorom. U toj fazi ne smijemo posramljivati dijete. životinja. 18 . predmete. punjenje i pražnjenje. Kada dijete dođe s pitanjem. 7. korištenje prijelaznog objekta. nego mu omogućiti isprobavanje granica do kojih može samostalno doći u svakodnevnim aktivnostima.Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja – stvarati uvjete za samostalnu aktivnost.Olakšavanje odvajanja od roditelja – omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja. izražavanje. . ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba.Poticanje simboličke igre – odnosno igre u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi. postupno produžavanje boravka u jaslicama. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 12 . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 2 . dostupnost jednostavnih i bezopasnih stvari i igračaka koje omogućuju isprobavanje.

ali treba biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar. . pri tome se mora paziti da mu pohvale ne postanu važnije od rezultata.. 8. . Uvjeti psiholiškog razvoja djeteta od 3 . gdje odgojitelj treba biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija. . . treba se koncentrirati na ono što dijete smatra važnim.Govor odraslih – važno je da odgojitelj pokuša razumjeti što nam dijete želi reći. potporu ili pažnju ako je traži.4 godine: . . odgojitelj mora biti model prihvatljivog ponašanja i izražavanja svih emocija. odnosno na ulogu u igri.Osigurati blizinu odraslog – kako bi se spriječile neugodne posljedice istraživanja.Poticanje simboličke igre – neophodno je da se odgojitelj pred djecom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima djeca već imaju iskustva. te je potrebno stjecanje iskustva kroz sve senzorne puteve. a ne unutarnjim potkrepljenjima. ozljede ili neuspjeh. odgojitelj ne mora biti stalno u interakciji s djetetom. . omogućavati uporabu govora u pričanju i prepričavanju doživljaja.Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh. 19 .Omogućavanje intelektualnog razvoja – važno je "mišljenje ruku".Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djece. Omogućavanje doživljaja uspjeha iz rezultata aktivnosti. u ovoj fazi odgojiteljevo obraćanje djetetu treba biti dulje i složenije.Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti – omogućavanje doživljajauspjeha u aktivnostima. odnosno poštivati inicijativu djeteta. a ne iz usporedbe s drugom djecom. ali i poticanje upotrebom govora.Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje djeteta .Osiguravanje razvoja kontrole i izražavanje emocija – stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva kod djeteta. . jer se na taj način stvara ovisnost motivacije o vanjskim. te podržavati radoznalost koja se u ovoj dobi naročito izražava u postavljanju pitanja "Zašto?".Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti – osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svojeg djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost. . Sredstva za igru trebaju biti takva da djecu asociraju na radnje odraslih.Poticanje simboličke igre – neophodno je da igri odgojitelja pred djecom prethodi zajedničko iskustvo djece o radu i aktivnosti odraslih.

tj. omogućiti raznolike i nove. . promatranje.Kontrola impulzivnosti i razvijanje refleksivnosti – stvaranje navike kod djece da razmisle prije nego što odgovore. susreti i dr. . . slaganje.Poticanje maštovitosti i kreativnosti u izmišljanju – davanje ideja za variranje.Omogućiti aktivnu upotrebu govora – ne samo u pasivnom slušanju. . itd. Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 4 . krugovi. doživljaj uspjeha dijete postiže i iz pohvale odraslog.Osiguravanje razvoja inicijative – davanje slobode za istraživanje i eksperimentiranje. treba umanjiti važnost pohvale. što bi bilo kad bi. odnosa). . . bez tuđe pomoći. razvijati kod djeteta "unutarnji" osjećaj uspjeha. stavljanje u skupove.Omogućavanje intelektualnog razvoja. . nestereotipne uloge u igri uz veliko bogatstvo materijala za igru. da verbalno izraze što osjećaju. plodovi. traženjem da zamisle kako bi još. za pravljenje hrpica. boji. omogućavanje aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza). baratanje predmeta za stvaranje pojmova (količine. igranje materijalom: zrnca. kako bi drukčije.). naročito kod djevojčica. razdvajanje. doživljaj uspjeha dijete može imati onda ako uvidi da je nešto postiglo svojim zalaganjem.Osiguravanje razvoja kontrole emocija – omogućiti da izraze i prepoznaju svoje emocije. jako je važno da se točno odrede granice između zbilje i mašte te da dijete ne izgubi pojam o toj granici. tj. bez unutarnjeg pravog doživljaja.9.Poticanje simboličke igre – omogučiti djeci uočavanje raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnim situacijama (posjete. . . čepovi. nego i u aktivnom pričanju i prepričavanju. uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju na dječja pitanja. Odgojitelj treba nastojati što više naglasiti vrstu uspjeha. pločice nejednake veličine za slaganje po redosljedu. . redanje (pojmova broja i količina).Koristiti socijalne igre kod postavljanja granica neprihvatljivog ponašanja – i objašnjenja razloga za to na djetetu prihvatljiv način. . spajanje. štapići. .Omogućavanje osjećaja vlastite efikasnosti (kompetentnosti) – djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima.5 godina: . . . kamenčići. . 20 . odnosno stvaranje perciptivnih predodžbi kroz sve senzorne kanale – za to je potrebna primjena konkretnog materijala. jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo vanjskim pohvalama. kako se osjećaju i da pokušaju analizirati zašto se tako osjećaju (uz pomoć odgojitelja koji im pitanjima razjašnjava unutarnje doživljaje).

djeca su sve više samostalnija u obavljanju nekih životnih radnji (pranju zuba. oblačenju i svlačenju. uzimanju zaštitničkog odnosa prema mlađima. . hvalisanje. ruku.poticanje djetetovog govora je vrlo važno jer već koriste sve vrste rečenica. psovanje. gdje bolji i dominantniji preuzima inicijativu. . ali još uvijek vole prisutnost odrasle osobe. ruganje). na stvaranje prijateljstva. prisutna je i dalje igra uloga.10.6 godina: Kod djece te dobi znatno je vidljiv pomak u svim aspektima optimalnog psihološkog razvoja . ali vrlo često ljutnjom reagiraju kada im se ometaju planovi i kada im se ne priznaje njihova inicijativa (podsmjehivanje. spremanju na spavanje). 21 . Uvjeti psihološkog razvoja djeteta od 5 .djeca izražavaju emocije na socijalno prihvatljiv način. pojava empatije i simpatije je dominantna. poticati stvaralačku igru u kojoj se često igračke koriste na novi način. apstraktnih pojmova. lica. . osnove gramatičke srukture i sl.omogućiti društvene i sportske igre sa što većim brojem djece ili odraslih. pružiti im materijale za konstrukciju. te treba: .omogućiti i poticati djecu na suradnju s drugom djecom.

Djeca bi u jaslicama trebala imati prilike i mogućnosti naći sve ono što im je potrebno da rastu psihofizički i oblikuju se u socijalnom i humanom pogledu.) NEODVOJIVOST NJEGE. artikulirati svoje postupke. a ne dijete njoj. uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna – odgojitelj stalno bira svoju ulogu i koja će to biti.7. kada zna pravilno. da se svako dijete koje se u njima nalazi potvrđuje kao ljudsko biće u pogodnoj atmosferi sigurnosti i emotivne povezanosti s odraslom osobom. kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama. Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja potreban je određeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije. Odgojitelj pomoću protokola može procijeniti svoje postupke. Izbor aktivnosti. Izrađen je protokol koji predstavlja hipotezu – on odgojitelju može biti model kako treba postupati. trebali bi omogućiti djeci veću slobodu u izboru aktivnosti. Temelj procesa njege. 22 . da zadovoljava svoju potrebu za djelovanjem. dakle u vrijeme kada je intenzitet rasta i razvoja vrlo izrazit. šesta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajedničke aktivnosti djece i odgojitelja. Četvrta. ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA? Dječje jaslice su jedna od prvih dječjih potencijalnih sredina. To je najbolje razrađena cjelina jer čini osnovu odgojnog rada – odgoj s djecom. Jaslice bi trebale biti "produžena ruka" majke i oca. Razvoj govornog izraza djece ovisit će o uspješno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provođenju neverbalne i verbalne komunikacije između odgojitelja i djeteta. Protokol je podijeljen u sedam cjelina. organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna pravilno postupati s djecom. Postupci odgojitelja u skaldu s intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji. To znači da pored uobičajene tjelesne njege. odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih podtupaka odgojitelja. Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. Sve je više male djece koju roditelji povjeravaju dječjim jaslicama i to u dobi od navršane prve do navršene treće godine života. U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija prilagodi djetetu. Pasivnost djeteta je najkarakterističniji znak odgojiteljeve neuspješnosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim životnim situacijama). uvažavajući njihovu dob i situaciju. peta. a dijete ovladalo nekim temeljnim sposobnostima značajnim za kasniji život i djelovanje u ljudskoj zajednici. jaslice preuzimaju i obvezu pružanja poticaja za razvoj dječjih potencijala. prvim načinima istraživanja u društvu druge djece koja će svakom pojedincu biti i dobro došli poticaj. Treća je cjelina njege i hranjenja djeteta. istraživanjem. To je šest postupaka u kojima je naglasak na ublažavanju rastanka djeteta od roditelja.

njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (biološke i one za sigurnošću). 23 . Činjenica je da je dijete najvažnije u odgojnoobrazovnom procesu. nedostatak poticaja. u ovoj aktivnosti. djeca koja brzo uče i vesele se samostalnim pokušajima. vježbati će svoje sposobnosti i vještine. Socijalni odnosi među djecom u trećoj godini života u stalnim odgojnim grupama mnogo su brojniji i složeniji. nesmetano će se provoditi aktivnosti. bilo da su inicirane od djece ili odgojitelja. u paru i promatrano dijete samo sa sobom. Ako odrasli koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu poštuju tu činjenicu. Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jasličkim prostorima. a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizičkog razvoja djeteta. Suradnja obitelji i institucije je nužna za postizanje optimalnih rezultata. Okružje će povezivati djecu. samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva određenu i raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti. biti fleksibilni i otvoreni prema potrebama djeteta. rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. da je svako dijete različito. uredno i primamljivo djeci koja su u središtu cjelovitog pristupa. prerađuje. ali su sva jednako vrijedna. Cjelovit pristup njege i odgoja djece u jaslicama podrazumijeva povezivanje svih sastavnica. U prikupljanju podataka o djetetu uključeni su roditelji. U mlađim grupama to su uglavnom neverbalne akcije djeteta upućene odgojitelju. Djeca najviše komuniciraju s odgojiteljem. ali im istodobno i omogućivati osamu. To okruženje treba biti sigurno. odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. zatim u aktivnosti malih grupa.Za razvoj govora odlučujuću ulogu ima odrasla osoba – odgojitelj. komunikacije s odraslom osobom može se očitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u verbalnu komunikaciju. i u ovoj dječjoj dobi. Vrijednost simboličke igre je i u tome što dijete samo organizira aktivnosti. te svi moraju surađivati. najvažnije je stvoriti djetetu potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. i važne su reakcije odgojitelja na neverbalne i verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete. U jaslicama. najčešće imitira. Simbolička igra javlja se pri kraju senzomotoričkog razdoblja. Prve manifestacije simboličke igre najčešće su događaji neposrednog djetetovog iskustva. Odgoj i njegu djece u jaslicama nije moguće promatrati bez odgoja i njege djece u obiteljskom domu. poticati ih na interakciju. Komunikaciju u mlađim i srednjim jasličkim grupama uglavnom uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraćaju njemu. u jaslicama će biti kreativna djeca. Govorna komunikacija nužna je i sastavni je dio simboličkih igara. U takvom jasličkom okruženju djeca će se slobodno kretati i istraživati.

Prostor. MATERIJALA I VREMENA ZA DJEČJE AKTIVNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Organizacija prostora. Dijete iz prostora u kojem živi prima važne poruke o sebi i drugima. zato što je vrtić u pravilu namjenski organizirana pedagoška sredina. odnosno onim što može odušaviti i djecu onda će njegovo oduševljenje prelaziti na djecu. otkrivanje. poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. Poticaji mogu biti vezani uz nove igračke. alat. predmete.) ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA. sredstva i igračke u vrtiću trebaju biti pažljivo i stručno odabrani. Poznate su nam i didaktičke igračke koje su date s mogućnošću prethodnog spontanog manipuliranja. Vrtić i dobar odgojitelj imaju uvjete za ostvarenje više raznovrsnih poticaja za dječje slobodne aktivnosti. bitni je aspekt programiranja. istraživanje. Organizirane posjete kao dio direktno vođenog rada pokazale su se kao vrlo poticajne za dječje slobodne aktivnosti. Poticaji imaju vrijednost pokretača. osobito je važan njegov pristup djeci. nužno je da se svako dijete u svakom trenutku poduzimanja konkretne odgojno-obrazovne akcije u vrtiću osjeća nesputanim i sigurnim. i namjera im je da potiču dječju akciju organiziranja prostora i vremena koji pripadaju samo njima. ostvarivanja. odnosno da njegov odgovor ne bude obavezno u skladu s očekivanjem. namještaj. Organizacija rada vrtića.8. Ako je odgojitelj sposoban da se oduševljava djecom. Organizacija prostora je priprema fizičke sredine djeteta -materijalnog konteksa. Oblikovanje prostora u funkciji razvoja. poticaje i ograničenja. za istraživanje i otkrivanje. nema nikakvog razloga da se to spriječava. pa tako i prostora. materijala i vremena u dječjem vrtiću reflektira se na odgojni proces i na razvoj djeteta. bezvrjedni i otpadni materijal iz kojeg će djeca odabrati nove simbole za igre ili će dio tog materijala koristiti za radne aktivnosti. usklađeni s dječjom razvojnom dobi i i potrebom. ali ako mu u nekim trenutcima odgovara da u njima vidi simbole za nešto drugo. mora biti prilagođena potrebama djece. riješavanje uočenog ili mentalno nastalog problema. učenja i aktivnosti djeteta. izazova za upoznavanje s nečim. Da bi djelovanje vrtića bilo što efikasnije. te da 24 . a njemu samom pružiti poticaj. Odgojitelj mora biti osjetljiv na to da svako dijete pokrene na akciju. odnosno da bi ono bilo dosljedna poticajna sredina. Dijete ih može koristiti u naučenom značenju kao didaktičke igračke. za traženje. jer kroz materijalnu okolinu dijete prima informacije o sebi i drugima. Pružanjem poticaja pružamo i priliku da dijete na njih odgovori ili ne odgovori. Poticaji su važni elementi djelovanja iz sredine na razvoj pojedinca. Poticajno djeluju na razne vrste pitanja. praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. predmeti i materijali za aktivnosti djece se trebaju strukturirati uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti. shvaćajući kao akciju i interes djeteta za djelatnosti drugih. Velik poticaj na djecu ima odgojitelj. Prostor. stvaranje.

Kutići se oblikuju različitim meterijalima – već gotovim kompletima i igračkama. pošte. frizera. . otkrivanja. 25 . Bitno je da se uvijek ide na ruku dječjoj inicijativi i slobodi. . inicijativu. vaga. . građevni. igru. kutići (obiteljski. prirode. Vanjski prostor ne može biti organiziran isto kao i unutrašnji. pijesak. manipulativni. tkaninu.svaka situacija sadrži u sebi potencijalne odgojno-obrazovne razvojne efekte koji naravno ne moraju biti istovjetni za svako dijete. voda. I u vrijeme slobodnih aktivnosti mogu nastati potrebe individualnih ili grupno usmjerenih pedagoških akcija.) oni se formiraju ovisno o dječjim interesima i željama. . . . . . U prostorijama za dnevni kontakt djece postoje organizirani tzv. kao što i u vrijeme vođenih aktivnosti. a time i mijenjanju i razvijanju samih sebe. . Organizacija fizičkog okruženja (poticajnog prostora) razvija kod djece osjećaj sigurnosti. tobogani. Oblikovanje vremena i prostora mora uključivati i dječju inicijativu dinamikom traženja. prostor namjenjen prometnom odgoju i vanjski kutić prirode. termometri. vode i pijeska. trebao bi sadržavati igrališni dio (pješčanici. .). prirodnine. Materijale je nužno obogaćivati – dodavati nove. a maštovito dijete dopuniti i pretvoriti u pogodne simbole. Teško je nabrojati sve što bi maštoviti odgojitelj mogao ponuditi kao poticaj. Spoznajnom i funkcionalnom razvoju djece posebno mogu pridonijeti predmeti s kojima će djeca eksperimentirati (magneti. motorički razvoj. penjalice. Samo u takvim situacijama djeca mogu biti pravi akteri mjenjanju svoje sredine. . . . Ukupno vrijeme. U cjelodnevnom boravku djeteta u vrtiću određeni vremenski isječci omogućuju najviše slobodnih aktivnosti. spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja. trgovine. pozitivnu sliku o sebi i drugima.). ljekarne. dekora. Prostor je mjesto gdje se svjesno igraju odgojitelj i djete. ali i neoblikovanim materijalima. samostalnost. glazbeni. dodavati i neupotrebljive kućanske aparate. odjeću. likovni. . a i roditelj i svi su u interakciji i komunikaciji. mogu nastati situacije kada treba učiniti ustupak snažno motiviranim dječjim spontanim interesima. raspoređeno između slobodnih i direktno vođenih aktivnosti ne može i ne smije biti direktno razgraničeno. stvaranja. Oblikovanje prostora služi kao poticaj i izazov djetetu i odgojitelju: potiče na kreativnost i stvaralaštvo. . klackalice. pješčani sat.

bilo da ju dijete prihvaća ili ne. ono postaje svjesno sebe. Djelovanje djece unutar skupine ima neke prednosti u oslikavanju osobnosti i slike o sebi. U svakodnevnom pedagoškom radu u dječjim vrtićima vodi se računa o djetetovim znanjima o vanjskom svijetu. ali je pitanje koliko je u toj spoznaji prisutno djetetovo "ja" i što je s djetetom u tom svijetu. voljeno. Integracija pojedinca s grupom jedan je od primarnih zahtjeva za dijete s dolaskom u vrtić. Boravak djece u vrtiću može biti poticaj individualnosti. Djeca su jedno drugom poticaj. Pojam o sebi formira se u interakciji s drugim ljudima. ali u najgoroj varijanti ne 26 . Jedna od njih je ta da je slika o sebi ili self koncept sistem pojmova koji su jednoj osobi dostupni prilikom pokušaja da sebe opiše i da definira svoja unutrašnja stanja. rivalstvo koje neće i ne može dugo trajati. To je važan doprinos stvaranju slike o sebi. Djetinstvo postavlja prve konture (naznake) slike o sebi koja će sadržavati pozitivno/negativno lice/naličje. Tokom vremena odgojitelj mora biti osjetljiv da integracija djece ne bude na štetu djetetove individualnosti i spontanosti. ogledalo koje im šalje i prima poruke o njima samima. dok istovremeno znaju mnogo o svojoj fizičkoj i društvenoj okolini. Važna je spoznaja svijeta. Među predškolskom djecom ima mnogo djece koja ne znaju svoju boju kose ili očiju. Roditelji i najbliži daju prvi materijal koji predstavlja osnovu daljnjeg razvoja pojma o sebi.) RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDŠKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGOJITELJA? U literaturi se navode različite definicije pojma slika o sebi. otkrivaju vlastito "ja". već je dijete u tom procesu okrenuto odraslima koji su dobri partneri u spoznavanju vanjskog svijeta. Odgojitelj mora biti osjetljiv za potrebe svakog djeteta. inspiracija i izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. U suživotu se izražavaju (ne)prijateljski osjećaji. jer gubitak individualnosti na širem društvenom planu znači gubitak samostalnog odlučivanja i odgovornosti. njegovih interesa i osjećaja. fizičkoj i socijalnoj sredini. Spoznaja sebe težak je i kompleksan zadatak. Svijest i slika o sebi počinju se oblikovati u najranijem djetinjstvu otkrivanjem i istraživanjem vlastitog tjela. Odrasli moraju utjecati na djetetovo formiranje svijesti o sebi. Međutim.9. Djetetova spoznaja svijeta nije samostalna. S obzirom na reakcije odraslih na dijete. i stječu sliku što sve mogu učiniti i ostvariti. U djetinjstvu je važno da slika o sebi (i to pozitivna) bude poticaj daljnjem razvoju i ostvarivanju sebe i vlastite slike o sebi. njegovih djelova i mogućnosti korištenja (otkriće sebe kao "ja" i što taj "ja" sve može učiniti i ostvariti). Otkrivaju mogućnost kontrole vlastitih djelova tijela. kada se radi o spoznavanju svoga "ja" dijete je prepušteno samom sebi. ali može biti i rizik. Lice govori svakom djetetu je li prihvaćeno ili odbačeno.

Stoga je jako bitno da odgojitelj posjeduje senzibilitet za djecu koja nisu dovoljno glasna i nametljiva i za onu koja misle drugačije. kasnije se teško mijenja. želje.govoti ništa. morala bi biti bez omalovažavanja cjelokupne osobnosti. . Pri razgovoru odgojitelj se trba spustiti na dječju razinu (fizički). onda se prvo izdvajaju znanja o fizičkom identitetu. Ono što se u komunikaciji s roditeljima utemelji. Osnovna obilježja procesa spoznaje su: 1. Svaki novi susret s ljudima je šansa za promjenu. dopustiti djeci da promatraju kako bi se prilagodili novoj situaciji. Tijekom svog rada u grupi. zato polazak u vrtić za neku djecu znači šansu za promjenu u smislu korekcije slike o sebi. svijest o socijalnom "ja" – spoznaja o pripadnosti skupini. kao i mogućnosti emocionalne. socijalni aspekt – dijete inspiracije o sebi dobiva od ljudi iz svoje okoline. odgajatelj često registrira samo one odgovore koje želi čuti. svijest o psihološkom "ja" – misli. 4. ne koristiti zapovijedi. 3. osloviti ga imenom. i tek onda unutrašnji doživljaji 3. Dolaskom djeteta u vrtić važno je da ga odgojitelj primjeti da je došlo. znanja o socijalnom ponašanju. treba stvoriti ugodnu atmosferu u skupini. Komentirati novosti o izgledu. socijalne i intelektualne funkcionalnosti. svijest o fizičkom "ja" – imenovanje svojih djelova tijela. Vršnjaci predstavljaju značajnu novost za dijete. Odgojitelj se treba obraćati grupi i svakodnevno provoditi aktivnosti koje doprinose upoznavanju sebe. svijest o aktivnom "ja" – tipična ponašanja. osjećaj topline i poštivanja. tj. pri tome gledati djetetu u oči. ali nije nemoguće. 27 . jer dijete tako uči kontakt očima s drugim ljudima. emocionalni aspekt . jer time se djetetu pruža pozitivna pažnja i osjećaj važnosti. što su one bogatije. kognitivni aspekt . Podrška ne smije biti kritična. . reakcije drugih. vlastite sposobnosti i mogućnosti. Za stvaranje bolje komunikacije između djeteta i odraslog/odgojitelja potrebno je stvoriti mogućnosti i uvjete koje će djeci omogućiti upoznavanje vlastitog tijela. pružanje podrške dječjem JA. 2. Odgojitelj bi trebao biti osjetljiv na dječju potrebu za pažnjom.ako proces analiziramo kronološki. niti usmjerena na određeno ponašanje. Tako često djeca prihvaćaju i ponavljaju najnametljiviji odgovor nekog djeteta. . emocije. Povučenu djecu poticati i isticati među vršnjacima i davati takvoj djeci pažnju. važno je da odgojitelj ostvari kvalitetnu komunikaciju s djetetom. Osigurati djeci jednoznačne i jasne poruke s pozitivnim konotacijama.(ja je objekt koji dijete spoznaje) 2. Odgojitelj bi svako dijete trebao pozdraviti ulaskom u vrtić. Elementi opće slike o sebi: 1. potrebe. dijete će imati više podataka za formiranje slike o sebi. funkcije i svojstva.

Odrastajući. njegovi će osjećaji prema sebi i svijetu biti pozitivni. a djecu doživljavati kao individue sposobne činiti nešto zbog sebe samih (unutrašnja motivacija) i vrijedne kao osobe.povećanju vjerojatnosti uspješnog nošenja sa stresom u životno nepovoljnim uvjetima.prihvaća sebe takvim kakvim jest . Ako su u cijelosti dječja iskustva iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec. Uključenost u socijalno okruženje potiče djecu da se uspoređuju s drugom djecom kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. uz svijest o fizičkom i aktivnom "ja". . počinje se razvijati i svijest o socijalnom "ja". ali ih drži u čvrstoj vezi i negira mogućnosti njihovog nesklada (nesklada motiva i osjećaja s jedne strane i ponašanja s druge strane). više ugodna nego neugodna. Dijete mora vjerovati odgojitelju i članovima skupine kako bi mogao otvoreno izražavati svoje osjećaje. "Ovo je moj prijatelj" – ta prijateljstva su kratkog vijeka. zna svoja ograničenja. obično do prvih nesuglasica – ali nam pokazuju razvoj svijesti o pripadanju). razvija se odrastanjem i pod utjecajem je kognitivnih i socijalizacijskih varijabli.Pozitivna slika o sebi doprinosi: . Kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka. vrijedno truda.poznaje sebe. Karakteristike djeteta koje ima pozitivnu sliku o sebi: . više uravnotežena nego neuravnotežena. imati sposobnost gledanja stvari s tuđeg stanovišta. više brižna nego nebrižna. da su mu drugi skloni i da ga podržavaju. Odgojitelj bi trebao biti optimističan. zna što može. Za poticanje pozitivne slike o sebi kod djeteta važna je odgojiteljeva osobnost i stručnost.samopouzdanju. Ono mora prepoznati da je cijenjeno.boljem školskom uspjehu. To je vidljivo iz njihovih izjava (npr. djeca ne samo da počinju razumijevati sve više o sebi. 28 . Samovrednovanje. samopoštovanju . kao i znanje o sebi . Često ih zna precjenjivati. povjerenju u druge . nego počinju i vrednovati te informacije.voli sebe Trogodišnje dijete ima jasnu predodžbu o fizičkim mogućnostima na osnovu vlastite provjere iz aktivnosti. promatrati druge ljude kao potencijalno prijateljske i vrijedne truda. trebao bi podržavati demokratske odnose u skupini. zna loše strane . osobito u igri sa starijom djecom.pozitivnom odnosu preme drugome.razvoju emocionalne stabilnosti . Šestogodišnje dijete razlikuje psihološko (unutarnje) od fizičkog (pojavnog) "ja". Odgojitelj će nastojati ulijevati djetetu osjećaj sigurnosti i ohrabrivati ga tijekom boravka u skupini.

te samostalno razmišljajući i zaključujući. promatrajući. a ne odgojitelj. Program se osmišljeno počeo koristiti u Italiji. kako bi došli do željenog spoznajnog cilja. te usvoje određene vještine da se potakne uspješniji socio-emocionalni razvoj djece. užu ili širu. Neka će djeca do toga doći spontano. "Reggio pedagogiji". a neke će potaknuti vješte. da djeca razvijaju određene potencijale i sposobnosti. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu: .) DJEČJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA? Rad na projektu jedan je od oblika integriranog kurikuluma. . odnosno u kontekstu koji za njega ima smisla.stjecanje određenih znanja i predodžbi. ali nenametljive intervencije odgojitelja. djecu uči kroz aktivnosti koje oni doživljavaju kao važne. . Tijekom rada na projektu odgojitelj može pomoći djeci da formuliraju što bi sve radom na projektu mogli i željeli doznati. a po mogućnosti se nastoji uključiti roditelje. Rad na projektu poduzimaju djeca u suradnji s odgojiteljem. to je plan aktivnosti. tijekom određenog vremena. gdje se doživljajno uči. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi jesu da djeca steknu određena znanja i predodžbe. a danas ga nalazimo u praksi predškolskog odgoja gotovo svih europskih zemalja. dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu. a istodobno i druga djeca imaju veće mogućnosti za razvoj svojih potencijala.poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta. istražujući i poduzimajući određene aktivnosti.10. 29 . te u situacijama u kojima je motiviran za traženje odgovora u skladu s vlastitim stilom učenja. U njemu dolazi do povezanosti i ispreplitanja niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koja potiču gotovo sva područja dječjeg razvoja. aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti. Djeca. moraju biti inicijatori projekta. U najopćenitijem smislu. Tema projekta mora biti važna djetetu. Omogućuje djetetu učenje na pripodan način. Osnovna mu je pretpostavka da radeći na nekom projektu. pitajući. Postizanje ovih kao i ostalih ciljeva kroz rad na projektu bit će moguće samo ako odgojitelj-voditelj projekta sam uspješno svlada jednu važnu vještinu – da sve što on smatra važnim za dijete. djelatnike vrtića i širu društvenu sredinu. Ovaj oblik rada je naročito pogodan u radu s darovitom djecon jer omogućava zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba darovite djece unutar skupine. u tzv. Pod pojmom projekta razumjevaju se različiti oblici integriranog učenja i istraživanja djece i odgojitelja. sklop aktivnosti vezan uz određenu tematiku.razvijanje određenih potencijala i sposobnosti te usvajanje određenih vještina. dijete širi svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti.

je li postignut postavljeni cilj. bilo spontano ili uz pomoć odgojitelja. što ne znači da je taj rad nestrukturiran i stihijski. ali će dobar odgojitelj znati zadržati njihovo zanimanje do realizacije projekta. isto tako. Dobar odgojitelj promatrajući djecu i njihovu zainteresiranost za rad pomoći će im usmjeravajući njihov rad. Kako bi ostvarila cilj projekta. područja koje će se u projektu obrađivati.rad na projektu odvija se kroz razgovore i velik broj različitih aktivnosti.Kad god je to moguće tijekom rada. Rad na projektu može se provoditi na različite načine. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djecu. te uvažavati sugestije koje su dali i inicijativu koju su pokazali. Moguće je da se tijekom rada na projektu. Zatim treba izraditi plan projekta. Kad se odredi tema projekta.. posebno o ulozi odgojitelja. korisno je organizirati posjet raznim mjestima. On narušava brojne opće-prihvaćene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi. Važno je da se kao tema projekta uzme ono za što su djeca pokazala zanimanje. klasificiranje. cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed sastaviti. te vježbanje komunikacijskih vještina. te šire njihovu spoznaju. Tijekom provođenja nastoji se ostvariti plan. tj. djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti. Plan projekta izrađuje se u suradnji s djecom. identificiranje. sudionike treba poticati da predlažu što i kako dalje. Odgojitelj procjenjuje koliko je tema projekta obrađena. rješavanje. a koje potiču razvoj njihovih sposobnosti i vještina. istraživanje. jer djeca tijekom rada daju stalno nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan projektnih aktivnosti. a one povećavaju kvalitetu rada na projektu i vode željenom cilju. Djecu se ne smije prisiljavati. 30 . dobro je da odgojitelj odredi i cilj projekta – ono što radom na projektu djeca moraju postići. promjene u procesu. Ali mora o urađenome porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada. neponovljivost. različitost rješavanja. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan ustanova. prigodno koncipiran. kako tražiti njihova rješenja. Projektno planiranje zahtjeva dinamičnost. fleksibilnost. Rad na projektu je vrlo neuobičajen način oblikovanja pedagoškog procesa. kako samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama. Ipak. Na kraju rada na projektu provodi se vrednovanje. Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme. to su sakupljanje. bilježenje. Postoje brojne aktivnosti koje djeca mogu raditi tijekom rada na projektu. Rad na projektu započinje određivanjem teme projekta. formira cilj novog projekta. Izvođenje projekta . promatranje. Upravo suprotno – rad na projektu ima određenu strukturu i zadane etape rada.

Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele. a to su da se sa svakim djetetom bez obzira na dob treba ponašati kao s razboritom osobom. Određivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. vještina i znanja. ako imaju mogućnosti izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina. Ako je postignuto poticajno ozračje u skupini i u vrtiću. 3. istražuju. ako je djeci na raspolaganju velik izbor materijala. kao i način bilježenja aktivnosti. Određivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj određuje cilj.U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redosljedom: 1. Izrada plana projekta: -izrađuje se u suradnji s djecom. identificiraju. što sve mogu učiniti. te da je pažljivim promatranjem. Razgovorom ih se potiće na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem. Tema projekta mora biti važna djetetu. aktivnosti i igara koje su im zanimljive. umije i što ga interesira. 2. koliko im je bilo zanimljivo. objašnjavaju. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom. a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti. te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili. vježbeju komunikacijske vještine. 4. itd. onda je moguć ovakav način rada – rad na projektu. Radeći na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju. ono što radom na projektu djeca moraju postići. klasificiraju.). bilježe. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima. 5. Vrednovanje postignuća: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. promatraju. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti. 31 . Provođenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. razumijevanjem i interpretacijom dječjih aktivnosti moguće otkriti što dijete zna. što im je bilo najteže. Nastoji se ostvariti plan. tko im može pomoći izvan vrtića. tj. ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. U radu na projektima dolazi do izražaja naših temaljnih načela. Ne izrađuje se cjelokupni plan.

U novim promišljanjima integralnog predškolskog kurikuluma ne naglašava se važnost samo integracijske prirode. Učenje i razvoj predškolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. preporuča se međusobno druženje djece različite dobi i sposobnosti. te za planiranje novih iskustava i aktivnosti. Promišljanjem načina na koje će informacije dobivene o djetetu. Nakon promatranja aktivnosti djece. holistički) treba skrbiti za sva područja razvoja i odgovarati prirodi učenja djeteta. odgojitelja međusobno. Aktivnosti bi trebale integrirati različita područja znanja. sekvence učenja ne bi se trebale cjepkati prema umjetno stvorenom rasporedu. već je odgojitelju i djeci dana mogućnost da ga stvaraju i stalno razvijaju. naglašava se važnost timskog rada odgojitelja s djecom. Druženje za učenje i samostjecanje iskustva učenja trebalo bi biti konkretno i zanimljivo za dijete. planiranje aktivnosti u doslovnom smislu ne postoji. odgojitelj promatranju djece zapravo pridodaje pedagošku dimenziju. potičući ih da preuzmu što više odgovornosti za svoje učenje. Vrijeme bi trebalo biti fleksibilno raspoređeno. a ne plan.) INTEGRACIJSKI PRISTUP UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU? Integracijski pristup učenju u dječjem vrtiću (objedinjen. da ih nastoji što bolje razumjeti i da prikuplja raznovrsnu dokumentaciju koju koristi za bolje razumjevanje djeteta. Dokumentacija je snažno obrazovno oruđe. izdvojeno područje razvoja. Tako bi odgajatelji trebali poznavati i 32 . dokumentiranjem njegovih aktivnosti. odgojitelji raspravljaju i zajednički intepretiraju svoja zapažanja. pa bi bilo neprimjereno umjetno odvojiti područja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na pojedino.11. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja utječe i na druge dimenzije. Zato se usprkos različitosti modela koji naglašavaju važnost integriranja sastavnica kurikuluma drži da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan. Odgojitelj treba svoju ulogu stalno usklađivati sa trenutnim potrebama i interesima djece nudeći im potrebnu asistenciju za sve sofisticiranije interakcije. upotrijebiti za daljnje planiranje svoga rada. već i važnost sudjelovanja djece u planiranju kurikuluma i njegovu razvijanju. Zbog toga bi odgojitelj trebao dobro razumjeti i upoznati individualna umjeća i sposobnosti svakog pojedinog djeteta i koristiti različite strategije kako bi primjereno podržavao učenje svakog djeteta posebno. te na temelju toga stvaraju zajedničko razumjevanje koje utječe na ono što će odabrati i ponuditi djeci kako bi poduprli njihovo daljnje istraživanje i učenje. te odgojitelja i stručnog tima. Nova iskustva pripremaju se na osnovi refleksije onoga što se već događalo. Kako odgojitelj slijedi dijete. Za ovaj kurikulum je važno da odgojitelj prati rad i aktivnost djeteta. Naglašava se važnost kvalitetnog odnosa odgojitelja i djeteta.

Pitanja u praksi – odgojitelj češće postavlja pitanja iako bi trebalo biti obrnuto.od odraslih. . i to objedinjeno. u vidu igre. pokušaj drugačije!.prednosti i nedostatke različitih skala procjena. . Podučavanje brže vodi cilju.od okoline bogate poticajnim materijalima. ali drugi način dovodi do više iskustava i dragocjene radosti otkrivanja. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva područja razvoja djeteta. Nalog pripada u repertoar poticaja odgojitelja ako je dat u pravo vrijeme i na pravi način. Odgojitelj tome pridonosi svojim govorom i imenovanjem predmeta i instrumenata kao i samim djelovanjem.kroz vlastite aktivnosti. Treba pustiti djeci da uče metodom pokušaja i pogrešaka.osjetljivost za individualne razlike u sposobnostima i interesima djece. Pri odgovaranju treba se znati da su djeca uvijek bliža odgovoru akcijom ili gestom.kroz spoznaje druge djece. 33 .razvijanje samopoštovanja i pozitivnih emocija prema učenju. Dijete uči: . dijete se trudi smisliti što teži odgovor. već obratno su jako vrijedna jer dijete misli i traži što inventivnija pitanja. te analizirati dobivene informacije radi unapređenja rada s djecom i roditeljima.poticanje učenja u svim područjima. Pitanja koja ne idu uobičajenim smjerom odgojitelj-dijete. dječja pitanja pružaju odgojitelju korisne obavijesti o djetetu. Opravdan je u smislu: potraži!. Integracijsko učenje = proces učenja neke tematike koji nastoji omogućiti učenje na više ili na svim područjima razvoja. . Sadržaji učenja trebaju proizlaziti iz različitih područja povezanih zajedničkom temom koja djecu zanima. Ciljevi kurikuluma koji integracijski pristupaju učenju u dječjem vrtiću uključuju: . Težimo da govorni aspekt koji je dio ili pratnja praktičnog djelovanja postane njen prethodnik ili usmjerivač. . Pomoć djeci pri učenju – pružanje modela djelovanja gdje i dijete sudjeluje. primjenjivati ih. .

Ona su još orjentirana sama na sebe.) DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA? Djetetu je potrebna ljubav odraslih. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. Najčešće djetetove reakcije su povećana agresija ili pasivno ponašanje. To su nova djeca. da djeca nauče sama riješavati međusobne konflikte. Svojim ponašanjem. On 34 . biti dosljedan u svojem ponašanju i unositi humor u govor i obraćanje s djecom. smiješak odobrenja. Mnoga se djeca nauče ophoditi i igrati s vršnjacima u vrtiću i bez posebne odgojiteljeve pomoći. ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju odgojitelja – njegovu pomoć. Također je važna odgojiteljeva osjetljivost na dječje signale. I to na taj način da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama. To je adaptacijsko razdoblje – razdoblje uspostavljanja socioemocionalne veze s odgojiteljem. Potrebno je poticati djecu na brižnost. njegovo nasmiješeno lice i zaigranu djecu. pomoć u nevolji – samo su neki od znakova po kojima dijete može zaključiti da je voljeno. osigurati mogućnost interakcije s djecom i odraslima. Odgojitelj treba pozitivno utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu. prvi učitelj socijalnih odnosa. uz roditelja. da pomaže u uključivanju djeteta u kontakt i igru s drugom djecom. Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutrašnju vezu između odgojitelja i djeteta. spavanje). A upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva. Stoga je uloga odgojitelja da razvija bazične socijalne vještine. pjevanjem odgojitelja. Voljeno dijete i samo će naučiti voljeti i pokazivati ljubav drugima. Sve teškoće koje dijete proživljava dolaskom u vrtić utječu na njegovo ponašanje. odgojitelj je djetetu. Djeca u trećoj godini nemaju razvijene socijalne vještine za sklapljanje prijateljstva i druženje s drugima. odgojitelj je taj koga će dijete vidjeti u pauzama između dva plača. a druga reakcija u vanjskomu ponašanju (plač. agresija. čestitost. Nježan dodir po kosi. na dječja ponašanja i dječje reakcije. pasivno ponašanje). sramežljiva. Uloga odgojitelja je da pomogne djeci u razvijanju svojih socijalnih vještina vezanih za prihvaćanje svojih vršnjaka. osobito voditi računa o osobinama kritičnim za pojedinu dob. Bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih čini temelje na kojima će dijete tijekom života graditi odnose s drugim osobama. ona postaje manje fizička veza jer je djetetu dovoljno da zna da je odgojitelj prisutan. stječe prijatelje i uči se socijalizaciji. te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i učestaliji. spremnost na razgovor. Za dijete je vrtić/jaslice nova sredina. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana. te osjetiti ugodnu i veselu atmosferu koja se postiže veselim dječjim pjesmicama s kazeta.12. Stoga. O djetetovu temperamentu i djetetu samom ovisi kako će se brzo prilagoditi.

. . 3. Fiziološkim promjenama u tijelu (blijedo lice. .potiče razvoj dječje samostalnosti. ja ću ti malo pomoći.izražavanje osjećaja.briga o drugima. osjećanje straha i tuge) 2. U tom kontekstu treba razvijati socijalne vještine (komunikativnost. On sam je osoba puna strpljenja. dobro si to učinio) grade u djetetu osjećaj kompetentnosti. Ti si se zaista trudio. plakanje. Ti si važan što postojiš) osnova su za izgradnju pozitivne slike o sebi. . 2. crvenilo. . razlike. . udaranje srca. prilagođavanje) koje omogućuju kvalitetne odnose. Pozitivne poruke za postojanje (npr. . suradnja.zadovoljavanje emocionalnih potreba.važna socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta. Djetinjstvo će biti kvalitetno ako bude ispunjeno djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost. Tri vrste poruka: 1. ali se i prilagođavaju jedni drugima. nego i kroz cjelokupni obiteljski i vrtićki kontekst.individualni pristup. vedrine. zagrljajem. osjetljivosti i usmjerenosti na druge – dijete. stisakom ruke. hrabri dijete (ti to možeš. odnose u kojima svi sudionici zadovoljavaju svoje potrebe. emocionalne topline. . .sporovi. pokušaj još jednom. znojenje dlanova) Djeca svoje potrebe ne zadovoljavaju samo kroz susretanje sa sobom i svojim vršnjacima.poruke za poticanje samopouzdanja. empatičnost. upućuju se neverbalno osmijehom. Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta.dijeljenje Emocije su uzbuđeno stanje organizma koje se manifestiraju na 3 različita načina: 1. suho grlo. Emocionalno ponašanje (smijeh. a svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini. recipročnost. nježnosti. Pozitivne poruke za postupanje (npr. Emocije doživljajem (osjećanje osjećaja. Time on pruža djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi. . razvojne razine i svoje individualnosti. 35 . zdravo okruženje i ugodnu atmosferu.). drhtanje) 3. Poruke za mijenjanje ponašanja – povremeno U socio-emocionalni razvoj spada: .

Ona omogućuje uspješnu integraciju teorije i prakse. polazeći najprije od sebe. Fenomenološka je. Nastoji se uključiti roditelje i proširiti je na obiteljski kontekst. jer je dijete biće koje se neprestano razvija i mijenja.13.. Otvorena je. Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi. Uspjeh jamči stalno educiranje i timski rad odgojitelja. komunikacije i učenja. Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog i emocionalnog. spontana kreativnost se podržava. kompetentnosti djelotvornih ponašanja. imitacija. Primjena integralne metode u predškolskoj ustanovi u radu s djecom predškolske dobi i njihovim radom zamišljena je kao proces. komunikacijski i akcijski. Primjenom integralne metode u predškolskoj ustanovi predškolski odgoj pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. stalna promjena koja ide "iznutra prema van". Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim karakteristikama. socijalnih vještina. rješavanje konflikata bez poraženih. te ukupnog razvoja djeteta. identifikacija. Ova metoda ima humanistički pristup – uvaživanje i poštivanje potreba. Integralna metoda u sebi obuhvaća teoriju razvoja potreba. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika rada. aktivno slušanje. Procesi primjene integralne metode su strukturalni. što se očituje u činjenici da je otvorena za mogućnost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko različitih teorijskih utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima. bitno stavranje optimalnog okruženja za ostvarivanje svih psihičkih potreba djeteta. te nekoliko cjelovitih metoda i tehnika rada. već je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vještina u svakodnevnom životu. Ova metoda zove se i razvojna. Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena. Cilj strukturalnih procesa je strukturiranje vrtićke skupine kao okruženja u kojemu je omogućeno optimalno zadovoljavanje psiholoških potreba. diskusija. Cilj primjene je prevencija poremećaja u ponašanju i osobnosti. stručnih suradnika i roditelja. Komunikacijski procesi vode učenju jezika čiste komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke. prihvaćanje različitosti. akcijsku i emocionalnu komponentu. te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu. 36 . stoga što je u fokusu svih postupaka.) PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati samo znanje i vještine.

14.) ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
Odgojitelj bi trebao biti kreativan, osoba s osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje. Morao bi biti maštovit, imati smisla za humor, dosjetljiv ili s nekim drugim osobinama kao što su fluentnost, divirgentnost, prijemljivost za nova rješenja. To su poželjne značajke za brojne djelatnike, pa i odgojitelja kao važnog činitelja dječje stimulativne okoline. Odgojiteljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da dijete ima pravo biti ono što jest, te da dijete treba i ima pravo korištenja svoga iskustva na vlastiti način i da tom značenju pridoda značenje koje se njemu čini odgovarajućim. Koliko će se odgojiteljeva kreativnost uistinu reflektirati na dijete ovisit će o tome koliko je odgojitelj u stanju poći od djeteta, aktualne cjelokupne situacije oko djeteta i njegova psihofizička stanja. Međutim, nisu samo odgojitelji nositelji poticajne inicijative za kontakt i interakciju s djecom, to su i djeca sama. Rastom i razvojem jača usmjerenost prema drugom djetetu, no poticajnost odgojitelja ostat će važan činitelj i onda kada odgojitelj djeluje na širokoj periferiji prostora dječje spontane akcije. Uloge odgojitelja u svim aktivnostima djece su višestruke i raznovrsne. Suvremane uloge odgojitela su da je odgojitelj: -opskrbljivač- materijalima tako i idejama relevantne za dječje djelovanje, te dodaje nove, -pomagač- samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno, uvijek u zajedništvu s djetetom, -suigrač- partner u igri, najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca, -aktivni promatrač- djece u aktivnosti, mentalno je uključen u djelatnosti, zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja, socijalne interakcije, načina rješavanja problema, istraživanja, izražavanja, . . . , -poticatelj (motivator)- nudi izbor različitih sadržaja, aktivnosti, dodatno potiče nesigurnu djecu, prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana, -usmjerivač- fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju i zaključivanju, te usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ako je to iz nekog razloga nužno, -procjenjivač (evaluator)- na temelju dječjih aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni, socijalni i motorički razvoj djeteta, -planer- jer planira mjesto i vrijeme, dakle vremenski i materijalni aspekt aktivnosti. -voditelj- u svakodnevnim aktivnostima
37

U složenoj dinamici odgojno-obrazovnog procesa ove se uloge odgojitelja kombiniraju, a ponekad i preklapaju. Uloga odgojitelja u aktivnostima djece je neizravna. Ona se očituje kroz organizaciju poticajnog prostora. Ako odgojitelj uzima za pravo da prostor uređuje i opskrbljuje isključivo unaprijed, prema svojim idejama, ne osvrćući se na stvarne poterbe djece, izlaže se riziku da ga djeca ne prihvate. Zato odgojitelj promatrajući učestale aktivnosti koje su djeca u određenim prostorima inicirala, treba im pomoći u realizaciji njihove ideje. Tako će se djeca osjećati važnima, stvarati pozitivnu sliku o sebi, a istovremeno će imati prostor koji će biti njihov i po nijhovoj mjeri. Pružajući djeci mogućnost izbora, ona se uče da birajući svoje aktivnosti preuzimaju odgovornost i posljedice te aktivnosti, bila ona za njega ugodna ili neugodna, te grade svoj odnos prema njoj. Dodajući im mogućnost da biraju, dajemo im pravo i mogućnost da zadovolje, ne samo svoje tjelesne potrebe, već i one koje ih formiraju kao osobe, te potrebe za ljubavlju, moći, zabavom i slobodom i to u trenutku kad dijete osjeti potrebu, a ne kad smo mi pretpostavili da mu treba. Odgojitelj svojom ulogom i svojim postupcima u aktivnostima djece treba poticati razvoj individualnosti, osobnosti, pozitivne slike o sebi, kreativnosti, osjećaja slobode i treba poticati razvoj cjelovite osobnosti djeteta. Poštujući polazišta, spoznaje i opredjeljenja humanističke razvojne koncepcije odgoja predškolske djece, odgojitelj prihvaća svako dijete kao vrijednost po sebi u svojoj osobitosti, te kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti; poštuje prava djeteta; uvažava dječje dostojanstvo, te stalno razvija pozitivni identitet (samopoštovanje). Čineći to, pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života, pridonosi općem cilju predškolskog odgoja -omogućavanju osobnog razvoja djeteta, te razvoju socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgojitelja. Odgojitelj pristupa djeci tako da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podržavano. Nastoji ostvariti sklad svojih riječi i djela. U radu uvažava individualne karakteristike i potencijale svakog pojedinog djeteta, daje djeci jasne upute i postavlja stabilne granice između poželjnog i nepožaljnog. Neovisno o temi, nastoji djetetu pružiti cjeloviti doživljaj, a u aktivnost i život djece u vrtiću uključiti roditelje i širu društvenu zajednicu.

38

15.) DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito manifestiraju. Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim teškoća u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca. Posebne potrebe imaju ona djeca u čijem se razvoju uočavaju: -fektori rizika koji mogu dovesti do problema, -privremeni ili trajni zastoj, -nazadovanja, -ubrzanja u nekom područjurazvoja ili u cjelina. Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajućim uvjetima i u redovnoj predškolskoj ustanovi. U stručno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu pažnju odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomoć osposobljenih stručnjaka: pedagoga, psihologa, defektologa, zdravstvenih i socijalnih djelatnika, fizioterapeuta, te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost ili darovitost. Predškolska ustanova mora izaći u susret roditeljima koji imaju dijete s nekom od posebnih potreba. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta je osnovna zadaća koja proizlazi iz programskog usmjerenja u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ukoliko u ovom kontekstu dijete s posebnim potrebama tretiramo kao dijete sa "specifičnostima" ili različitostima, predškolski odgoj ima zadaću naći načine pronalaženja optimalnih odgojnih postupaka za stimuliranje optimalnog psihofizičkog razvoja svakog takvog "posebnog" djeteta, te njegova integriranja u zajednicu vršnjaka. U programskom usmjerenju razlikuju se tri vrste posebnih potreba: - potencijalne – rizični faktori, nepovoljni okolinski uvjeti, - prolazne – krizna razdoblja u životu djeteta, razvojne teškoće, reakcije na situaciju u okolini, - trajne – teškoće u razvoju, identificirana darovitost, jasna simptologija. Među djecu s posebnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima opće i specifične probleme u učenje, koja kasnije bivaju neuspješna u školi.
39

laž – izmišljanje je normalno kod djece . Potreba sa psihološkog stajališta je nedostatak nečega o čemu ovisi opća dobrobit ili neki aspekt opće dobrobiti jedinke. agresivno ponašanje često je povezano s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem. Potrebna im je velika humana i profesionalna pomoć. Najčešće posebne potrebe kod djece predškolske dobi: . Za bilo koju vrstu mentalne retardacije. ili 5.sebičnost . godine. Za takvu djecu kažemo da imaju posebne potrebe. ali zahtijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih. Kratkotrajni boravak u vrtiću poželjan je samo s aspekta socijalizacije. tako "razmaženo" dijete može prividno pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta.neposlušnost . kontroliranost u ponašanju . Pojedine posebne potrebe često ne dolaze same. Pojedina ponašanja mogu zavarati.plašljivo dijete – strah . emocije . logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima.enureza – mokrenje tijekom dana ili noći u odjeću ili krevet nakon 4. treba procjeniti vrstu u stupanj oštećenja. a ne vrtićki. odgojitelj treba biti otvoren i fleksibilan. npr.agresivno dijete – ponašanje kojemu je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu . Treba individualizirati pristup u odgoju kako bi odgojitelj mogao zadovoljiti dijete s posebnim potrebama. Uvijek kad nismo sigurni u pogledu određenog metodičkog postupka ili okvirne "dijagnoze" problema. a što u većoj ili manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj.dijete s poremećajem pažnje – teškoće s održavanjem pažnje . Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uopće zadovoljiti određenu potrebu.ljutito i bijesno dijete – potrebno je osvijestiti osjećaje.povučeno dijete – suzdržanost u iskazivanju emocija. treba konzultirati psihologa.mucanje . odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom. Prije prijema djeteta s teškoćema u razvoju u dječji vrtić. poželjni su drugi programi.razmaženo dijete – često je to dijete koje se ponaša agresivno ili hiperaktivno . Samo dijagnostički obrađeno dijete može biti primljeno u dječji vrtić. 40 . Ne isticati posebne potrebe pred djetetom – dijete treba razviti pozitivnu sliku o sebi.Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca.

Važno je kod djece s posebnim potrebama izbjeći etiketiranje. prioritetna je zadaća svakog vrtića i njegovih djelatnika. Može imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka između dječjih potreba i mogućnosti. . u kojem se poštuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti. ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba. te kadrovske promjene.Individualni pristup svakom djetetu znači preventivno djelovanje. tj. Evidentira ponašanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u skupini ističući pritom pozitivne učinke integracije. Prostor vrtića daje djeci određene poruke i zato je važno da se oprema sobe dnevnog boravka i didaktička sredstva prilagođavaju djetetu s posebnim potrebama. Prilagođavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. Na osnovu temeljitog poznavanja karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potiče dijete na aktivnost i razvija interes za istraživanjem novog u okolini. samopouzdanja i samopoštovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralačkih potencijala djeteta. animacija. izbor vremena i načina odmora i jela. nabava specifične opreme. pravo na zajedničke igre i povremene osame. govorno-scenskom.uređenje prostora mora biti prilagođeno djeci s posebnim potrebama. Obiteljska sredina. "fleksibilnu" organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. . pa tako i s djecom s posebnim potrebama. metode i načini rada i pomagala. odnosno predškolska ustanova svojim obilježjima može djelovati stimulirajuće na razvoj djeteta ili sprečavati djelovanje onih čimbenika koji nepovoljno djeluju na razvoj. posebna pozornost se posvećuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi. arhitektonsko prilagođavanje prostora. tjelesnom. 41 . druženje) za čije se uspješno djelovanje pažljivo odabiru sadržaji. Te ima dvije značajne zadaće. . razvoju samosvjesti. U radu s djecom. U stvaranju preduvjeta za uključivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam dječjeg vrtića potrebne su i neke promjene: . modificiranje postojećih programa i uvođenje sadržaja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj razvojnih smetnji. Stvaralaštvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim područjima: likovnom. a to su poučavanje i komunikacija (socijalizacija. glazbenom. Odgojitelj se može posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne narušavaju odgovarajući uvjeti rada s cijelom skupinom. uočavati dobre osobine i sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete. Dijete je vrijednost po sebi. spriječavanje prerastanja takvih pojava u smetnje.

U tom kontekstu govori se o organizaciji prostora. koristi suvremene izvore spoznaja za poticanje djetetova općeg psihofizičkog razvoja. literaturi. odmorom. Ove postavke od odgojitelja zahtjevaju određena znanja o dječjem razvoju i potrebama djeteta predškolske dobi. surađuje s odgojiteljima. dostupnost edukaciji.) OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOG ODGOJITELJA? Suvremen i kvalitetan odgojitelj je uspješan u neposrednom odgojnoobrazovnom radu s djecom. roditeljima te predstavnicima vrtićkog društvenog okruženja. o aktivnostima. seminarima. Osnovna polazišta za rad s djecom predškolske dobi. poticanje i razvijanje u duhu humanističkih vrijednosti. Tijekom svih aktivnosti osigurani su uvjeti za aktivno stupanje djece u interakciju s materijalom. postiže rezultate u odgojno-obrazovnom radu s djecom. Uz poznavanje djeteta i njegovih potreba. odnosno stručnim suradnicima. 42 . posebice prava djeteta i brine za zdrav okoliš. brigom za druge. prihvaćanjem drugih. stručnim materijalima. rezultat čega je stjecanje neposrednih iskustava. U neposredno odgojno-obrazovnom radu suvremeni odgojitelj: metodički je kreativan. primjenjuje suvremene oblike i metode rada. Razlikuju se spontane i planske aktivnosti. Odgojitelj utječe na djecu svojom osobnošću: toplinom. ističu na prvo mjesto uvažavanje i poštivanje djetetovih potreba i razvojnih mogućnosti. znanje te zadovoljavanje osobnih potreba u međusobnim interakcijama. uspješan je u stručno-pedagoškom radu i permanentno se stručno usavršava. U objema odgojitelj rukovodi aktualnim djetetovim potrebama. njegovim razvojnim mogućnostima. promiće ljudska prava. . . prepoznavanje trenutka spremnosti djeteta za usvajanje nečeg novog. stvaranje osjećaja sigurnosti. socijalnom okolinom. načinima opažanja djetetovog ponašanja: vještine prepoznavanja pogodnog trenutka za uspostavljanje povjerenja i prijateljstva s djetetom. kretanjem. Odgojitelj mora posjedovati stručnu naobrazbu. Druga važna okosnica u programskom usmjerenju je osmišljavanje uvjeta za podizanje kvalitete života i zadovoljavanje djetetovih potreba. Cilj je ponajprije kvalitetno zadovoljavanje djetetovih tjelesnih potreba za jelom. kao preduvjeta za zadovoljenje socio-emocionalnih. spoznajnih i drugih potreba. njihovo zadovoljavanje. pomaganje djetetu u stvaranju pozitivne slike o sebi. individualne razlike i karakteristike svakog pojedinog djeteta. naglašeno u programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja.16. o stvaranju složene stimulativne sredine. s ciljem integrativnog djelovanja na cjelokupan razvoj. fleksibilnoj organizaciji vremena. . važna je odgojiteljeva motivacija za rad s djecom.

komentator tj. metodičar. U tom smislu je važno i partnerstvo odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću (psihologa. koristi različite metode kojima pomaže djeci u otkrivanju i izražavanju svojih ideja o onome što spoznaju.U obavljanju odgojiteljskih dužnosti pomaže timski rad u kojem odgojitelji razmjenjuju informacije. stalno isprobava i pronalazi nove mogućnosti odgojnog djelovanja. izaziva. prepoznaje i kapitalizira različitosti i sličnosti djece svoje skupine.uspješan odgojitelj zna kako se djeca razvijaju i uče. Postavlja pitanja koja motiviraju djecu. opservator. Suvremeni odgojitelj je animator (umije zainteresirati dijete). reagira na to. dobar organizator i isto tako treba dobro poznavati psihofizičke karakteristike i sposobnosti djece ove dobi. potiče ih na govor. razumije centralnu ulogu igre u dječjem razvoju. podupire i potiče cjelovit razvoj djeteta. Uspješan odgojitelj je svjestan razlika u razmišljanju djece. On je i refleksivni praktičar. 3. ocjenjivač. pitanja su otvorena prema dječjem mišljenju. Odgojitelj je razborit. Kreira sredinu koja pruža brojne mogućnosti za eksperimentiranje predmetima. ravnatelja). s pozitivnim stavom prema svijetu. logopeda. pažljivo sluša što djeca govore ili ne govore. Posao odgojitelja je jako lijep. optimističan. 43 . strategije. koristi svoje znanje o dječjem razvoju za razumijevanje djece kao individue i za planiranje u suglasju s dječjim individualnim potencijalima i potrebama. pedagoška i moralna zrelost. čvrst karakter da vlada svojim postupcima. primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama. da ima razvijen osjećaj odgovornosti i dostojanstva. –Razina promoviranja dječjeg razvoja i učenja. –Razina strategije podučavanja. iskazivanje ideja i postavljanje novih pitanja. druge ljude vidi kao osobite. promatra djecu. Omogućuje djeci učenje osobnim tempom bez nametanjaosobnog stila učenja. idejama i aktivno konstruiranje svoga znanja. prijateljske i vrijedne truda. ali i vrlo odgovoran i zato je jako važno kako on obavlja taj izuzetno časni i humani posao. ima uvid u vlastiti rad. 2. stvara i podržava prigode za uspjeh djece. objašnjava sve nejasnoće. Uspješnost odgojitelja promatra se na tri razine: 1.uspješan odgojitelj koristi svoja znanja o dječjem razvoju za kreiranje okruženja na način koji olakšava razvoj djece. terapeut. te da poštiva osobnosti mladih. –Razina razumijevanja djece. Potrebna mu je široka etička. pedagoga. pružaju podršku. dobro odgojen s lijepim vladanjem. koristi različite materijale. i ako još radi s ljubavlju uspjeh neće izostati. prepoznaje i kreira nove odgojne situacije.uspješan odgojitelj inicira aktivnosti koje su kreirane tako da jačaju dječje sposobnosti rezoniranja i rješavanja problema.

dječjeg interesa i potrebe. istraživanja. vremenske. promatrač – mentalno je uključen u djelarnost. dodaje nove ideje. materijalne organizacije i sadržaja aktivnosti radi daljnjeg unapređivanja. kao refleksija na postojeće stanje i postavljanje hipoteza što i kako dalje da bude još bolje. materijale i sadržaje. prilagođava aktivnost ako je preteška ili prelagana. procjenjivač (evaluator) – na temelju dječje aktivnosti i ponašanja procjenjuje trenutni intelektualni. socijalne interakcije. usmjerava djecu na novu aktivnost ili mjesto izvođenja ali smo ako je to iz nekoga razloga nužno. uvijek u zajedništvu s djetetom. zaključivanju. zainteresiran za kvalitetu dječjeg djelovanja. pomagač – samo na traženje djece i u mjeri u kojoj je neophodno. eksplotaciji. suigrač – partner u igri (najčešće u ulozi koju mu dodjeljuju djeca). planer – prirodno izrasta iz uloge promatrača prostorne. kongruentnost aktivnosti s obzirom na dječje razvojne mogućnosti. dodatno potiče nesigurnu djecu. 44 .SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA: - - - - - opskrbljivač – priprema materijale i ideje relevantne za dječja djelovanja. poticatelj (motivator) – nudi izbor različitih aktivnosti. usmjerivač – fokusira dječju pažnju na bitne elemente pri promatranju. socijalni i motorni razvojni stupanj djeteta. izražavanja. voditelj – sam organizira mjesto. načine rješavanja problema.

nema sumnje. intelektualni i socio-emocionalni razvoj predškolskog djeteta. Slika više ne pomaže primarno shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj. a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda. Slikovnica utječe na govorni. nužno je uskladiti verbalne postupke i neverbalne signale (usmjeriti pogled prema djeci). već ponajprije estetsku i doživljajnu. mogu zajedno listati i komentirati slike. U dječjem vrtiću djecu učimo pravilnom odnosu prema slikovnici kao knjizi općenito. treba imati prethodno stečeno iskustvo sa vizualnim kodom slike i onim što je na slici prikazano. upravo odnos teksta i ilustracije bit će važan kako dijete odrasta. njegove slike i simbola. Namjenjena je malom djetetu.17. godine dijete je steklo iskustvo s vanjskim kodom slike. godini dijete uočava odnose među prikazanim objektima. Ona se treba mijenjati s djetetovim odrastanjem. tj. Kod aktivnosti sa slikovnicom. koju vodi odgojitelj s grupom djece. Sa nepune dvije godine (18 mjeseci) dijete će prepoznati predmet na slici pod uvjetom da je realistično prikazan. naglasiti pojedine riječi (značajne za razumjevanje poruke).) DIJETE I SLIKOVNICA? Slikovnica je. Slikovnicu čini serija slika koje u početku imaju funkciju reprezentacije poznate stvarnosti. proraditi svoja iskustva i doživljaje. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana priča. No. a to znači pažljivo listati. Postupci koje odgojitelj primjenjuje za uspostavljanje 45 . govoriti glasno. razvilo unutarnje mentalne slike i shvatilo razliku između predmeta. ako odgovata njegovoj mentalnoj slici koju je usvojilo neposrednim iskustvom s tim predmetom prije. otkrivanje onoga što je u stvarnosti nedokučivo. nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjarena. a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu. pomoć i poticaj odrasle osobe. razumjevanje govora odraslog izvan konteksa. Da bi dijete moglo dekodirati sliku ono mora doći do određenog stupnja mentalnog razvoja. te izraz lica mora biti u skladu sa značenjem poruke. Do kraja 2. sposobnosti i interesi. Starijem predškolskom djetetu tekst postaje sve važniji. Slikovnica često djetetu pruža mogućnost da se druži s drugom djecom. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga. U 3. prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo će mu biti najdraža knjiga. No u slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. ostaviti dovoljno dugu stanku za primanje poruke. te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izučavanju dječje književnosti. onako kako se mijenjaju djetetova znanja. potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati slikovnicu na mjesto koje smo odredili za to. Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezivajući ih s onim što vidi u okolini.

automobile. Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar. Upravo imenovanje tih pojmova. . zbivanjima u okolini. slikovnica potiče djecu na razgovor o osobnom iskustvu. . Manjem djetetu trbaju slikovnice s više slika i malo teksta. basne i bajke. pedijatra. Osim što utječe na govorni razvoj. preko igračke i slike stvara predodžbu o predmetu i kasnije pojam koji je osnova apstraktnog mišljenja. . poželjno od nepoželjnog. životu ljudi i djece i sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu. a mogu se slagati u razne oblike (kućice. uočljivo prikazivati radnje s kojom dijete ima iskustva iz neposrednog života. potiče razvoj mašte. igračka) pomoći će djetetu u razvoju mišljenja jer od realnog predneta. . ilustratora i drugih srtučnjaka koji su sudjelovali u njihovu nastajanju. komentari dječjih izričaja o slici i impulsi za slobodan izričaj. Posebno kvalitetne slikovnice koje se posljednjih godina pojavljuju često se nazivaju "problemske slikovnice". sadržavati samo osnovne boje i ne puno detalja jer odvlače pažnju djeteta. govoriti polako i razgovjetno. glasanje životinja. treba uvažavati dječje pokušaje komunikacije. Dijete uči govor govoreči.). psihoterapeuta. . dijete prstom pokazuje sliku i pita što je to. jezik treba biti prilagođen određenoj dobi. . Poželjno je da te slikovnice proizvode nekakve ugodne zvukove. spužve. trube. plastificiranih materijala ili tvrdog kartona bez oštrih rubova. poćinje se razlikovati dobro i zlo. U trećoj i četvrtoj godini života slikovnice postaju složenije. Zajedničko čitanje slikovnica često se. te paralelnim aktivnostima omogućiti razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. koje odrasli prate govorom. naročito u prvoj godini.razmjene dojmova s djecom su: komentar. a govore o svakodnevnom životu i problemima na vrlo suptilan način. . Značajke dobre slikovnice su da mora biti kvalitetna i likovno i literarno. pitanja o sebi. U starijoj predškolskoj dobi djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. emocija. priče govore o životinjama. Dijete se počinje zanimati za radnje koje pokazuju različite postupke u određenim situacijama. svodi na pokazivanje slika. vrtuljke. likove životinja. ilustratora. zvečke. . mora komentirati radnje i slike radi lekšeg razumjevanja. na izražavanje mišljenja. pjesmice. . dijete postupno razumijeva verbalne poruke i uči se i samo 46 . opušten. te su često djelo cijelih autorskih timova. . Kada dijete već u drugoj godini oponaša čitanje (lista i nerazumljivo govori) to je znak da je dijete ponašanje odraslog prenijelo u svoju igru i obogatilo simboličku igru koja je jedan od temelja razvoja apstraktnog mišljenja. Za djecu jasličke dobi slikovnica mora biti realističan način prikazivanja predmeta (fotografije). a crteži moraju imati određenu umjetničku vrijednost. Tijekom zajedničkih praktičnih aktivnosti. navedena na naslovnici. objašnjenje i prisjećanje istih stvari iz okoline (npr. . . pedagoga. Izrađene od tkanine. uživljavanje u situacije drugih. psihologa. Kod dobrih slikovnica u pravilu su imena autora. pogleda usmjerenog prema djeci. urezane su ili oblikovane prema nekom liku na slici.

pritom radi grimase. ne čitati preglasno ili pretiho. a sve to pričanje čini zanimljivijim za dijete. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje. Dobro je da djeca govore o svojim osjećajima vezanim uz priču. i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje. Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča. i ne valja ih siliti na puko prepričavanje radnje. Valja prilagoditi glasnoću. ritam mora biti nježan. ljubavlju). bez naglih. Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa. Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana života djeteta. odmorom. Čitanje i pričanje zahtijevaju i neka umijeća. I čitanje priče iz slikovnica ima svojih prednosti. crtanje. dramatizacija. najbolje je ako se odgovori ugrade u sam nastavak priče. jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti. sigurnošću. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismanosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. igrom.izražavati u tom kodu. povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. Čitanje ili prepričavanje literarnih djela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora. Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. agresivnih promjena. igra lutkama. ples i sl. ali koje je bilo zanemareno od okoline. Brojna su znanstvena istraživanja pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom. Postavlja se pitanje što je bolje.). zdravljem. stanke su dobrobošle kako bi dijete imalo vremena za razmišljanje. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. pamćenje i preradu onoga što čuje. gestikulira. ali i za razvoj mašte. spoznaje i stvaralaštva. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati djetetu do znanja da je ono što će zajedno raditi odraslom važno. čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja. U svijetu su posebnu pozornost izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima. A one se razvijaju od rođenja. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem. od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. čitati ili pričati djetetu. znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta. Pritom je svakako važno što dijete više voli. no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. Dakle. Dok se djetetu koncentrirano čita valja isključiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu činiti nervoznim i dijete i odraslog. to svakako treba činiti. 47 .

a ne imitacije. Po svom karakteru igre s lutkom su i govorne igre i istinski pridonose razvoju govora. Dijete govorom. prijateljstvo. ona je stvaralačka aktivnost. 48 . . hrabrost. . slobodne. a može i biti lutka sveznalica. . . radu ljudi. smrt drage osobe) i dr. pospremanje sobe. Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti.) DIJETE I LUTKA? Od svih grana scenske umjetnosti. U ruci djeteta svojim oživljavanjem nudi djetetu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji ono samo stvara u igri. te na razvoj pozitivnih crta osobnosti: pravednost. životinjama. Igre lutkama mogu biti od pomoći i služiti kao predterapijsko sredstvo očuvanja psihičkog zdravlja predškolske djece. Igre sa scenskim lutkama u dječjem vrtiću. stvaralačke igre. Lutka utječe na djetetov intelektualni razvoj i ono može spoznavati o biljkama. Dijete se identificira sa lutkom. Kroz simboličku igru dijete prenosi svoja spoznajna i emotivna iskustva na svoj zamišljeni plan. svijet koji ne poznaje granice između ljudi. Dijete sa scenskom lutkom u ruci manipulira kako god želi. . omogućava mu da sve bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. pokreće njegov misaoni. Zakočena. Kod te lutke se u likovnom i tematskom pogledu poštuje da je lutka svedena na simbol. fantastike. slobodnija jer to ne govore oni već njihove lutke. riječima izražava svoje misli i osjećaje. pa lutka može okupiti dijecu na aktivnost. u prometnom i zdravstvenom odgoju može pomoći u prevladavanju teških i stresnih trenutaka (bolest. lutkina "riječ" djeluje na dijete snažnije od odgojiteljeve. satire. Svijet lutaka je svijet poezije. fantazijski i emocionalni svijet. može poticati djecu na pranje ruku. humora. Zato je kazalište lutaka tako blisko djeci. . potištena i pretjerano sramežljiva djeca takvom igrom postaju hrabrija. dobrotu. Omogućava djetetu da iznosi svoj doživljaj svijeta. Utječu i na razvoj socijalizacije. životinja. Lutka pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet i razvija maštu. da postaje svjesno svog mišljenja i ponašanja. Dijete može u igri uspješno djelovati na drugo dijete da se oslobađa egocentričnosti. Lutka dovodi dijete u stanje uzbuđenosti. važnija. razigranosti. rođenje brata ili sestre. Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre koje su oblik interpretacije stvarnosti. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta. najčešće su spontane. čudesnih prizora. Igre s lutkom pomažu djeci da usvoje početne matematičke pojmove. puž i medo.18. lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki. utješiti. mjesec i zvijezde. može ohrabriti. biljaka i predmeta. može razveseljavati djecu. spontanija.

ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne. rasteže. Mlađa djeca igraju se individualno. Govor u igri sa scenskom lutkom mlađeg predškolskog djeteta često je nejasan sa zastajkivanjem i pomaganjem. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre. Zamisli i ideje u igri su mu nestalne. Igre lutkama mogu utjecati i na širenje znanja djeteta iz područja prirode i društvenog života. Imenuje i neke složenije radnje koje lutka izvodi. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva. dominantna je motorička komponenta. Djeca se međusobno potiču i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne. ali i tuđim stvaralaštvom. što može istraživati njezina fizička svojstva. Starija djeca u igri sa scenskom lutkom smanjuju motoričku aktivnost. služi se pokretima. prevrće ju. u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim područjima. te da svoje individualno zadovoljstvo koje im igra pruža podijele s drugima. . paralelno jedni s drugima i postepeno uspostavljaju suradnju prema dobi i socijalnoj zrelosti. npr.Djeca mlađe predškolske dobi. Jedna od specifičnih vrijednosti igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim. te bogatstvo igre ovisi o tome. . Logički osmišljavaju pokrete lutke. doživljaje i znanja. Lupa s njom. mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo. s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. Igra postaje namjenjena stvaralačkom scenskom izrazu. sjeda u raketu. Dijeca starije predškolske dobi. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj u suradnji s djecom povremeno ocrtava okvir igre u kojem su djeca obavezana brinuti se jedni o drugima. Stvara imaginarne predmete dok se igra s lutkom tako što ih imenuje. mogu pomoći djetetu pri usvajanju početnih matematičkih pojmova. Lutka ja u sredistu njegove igre. . kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti. Ova igra socijalizira dijete. Mlađa djeca živo manipuliraju sa scenskom lutkom. Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci. u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan. Igre scenskom lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije. Igre scenskom lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. Upotrebljava sve složenije gramatičke strukture koje su u skladu s razvojem njegova mišljenja. 49 . Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo.

Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost. plesom. Lutka namjenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška. kutije. zagonetkama ili potiče djecu svojom igrom. kao i na čist. kazališne lutke sjene. lagan i pokretan paravan prilagođen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati. stilizirana. Prikazuje djeci mogućnosti svake pojedine lutke. npr. granje. plošne lutke. nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova. samo izrađuje svoju lutku za igru. Izradu mogu potaknuti i djetetova likovna aktivnost. ni prevelika. te izaziva vedro raspoloženje i želju za igrom. Mogu se uputrijebiti četke. U likovnom pogledu lutka je jezgrovita. dijete spontano i neposredno preko lutke izražava svoj intimni doživljaj svijeta. stiliziran. rukavice. Igre djece s lutkama snažno angažiraju dijete kako intelektualno tako i emotivno. Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. Motivira djecu na igru razgovorom. a osobito razvoju govornog stvaralaštva. U ovim igrama otkriva se osobnost djeteta.Lutke možemo napraviti od različitih prirodnih materijala. ali i druge suhe plodine. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta osobnosti. Najbolje su tikve. Scenski prostor bi također trebao biti jednostavan. te marionete u najjednostavnijoj formi. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu. ginjoli lutke. glazbom. predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu. mora imati jednostavne pokrete. metale i sl. izražajan govor. lutkama. čitka. lutke na prstima. pravednost i suradnju. pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti. drva. poetična. 50 . solidarnost.

koja se različito distribuira. predmetu ili rješenju problema. Kreativnost ili stvaralaštvo pripada svim područjima ljudske djelatnosti. Kreativnost ili stvaralaštvo je jedno svojstvo. Djeca eksperimentiraju sa svime što im je na dohvatu. prostor. Glavne značajke kreativnosti su: -fluentnost. Uloga odgojitelja je da sasluša dijete. potencijal ili osobina čovjeka. KREATIVNOST. ali malo ih je dalo određenu definiciju. Kreativnost je središte naše individualnosti. Djeca žive kreativno. umjetnici i praktičari. orginalnosti i osobnosti. zatim predškolska ustanova. o društvu.) DIJETE. univerzalno obilježje čovjeka. -originalnost ili izvornost. Sva su djeca kreativna ako im mi to dopustimo. materijali. izlaženje iz rutine. onda je za predpostaviti da je njegov način promatranja i doživljavanja svijeta i stvaralačkog izražavanja također jedinstven i različit. Obitelj je osnovni i prvi čimbenik koji utječe na razvoj kreativnosti djece. Kreativnost podrazumjeva igranje i eksperimentiranje. jer bez nje nema pravog stvaralaštva. respektirati ga i pomoći mu da se i dalje u tom smjeru i smislu razvija. sigurnost. otkrivanje novih veza. neponovljivo i različito od druge djece. Odgojitelj ga i treba tako doživljavati.znači stvaranje jedinstvenih i neobičnih ideja. -sloboda. Za kreativnost je bitno da ima oznake pripadnosti. Moramo upoznati dječju dušu i svijet da bi im mogli pomoći u razvoju kreativnosti. socijalnoj i obrazovnoj sredini u kojoj čovjek živi. razaranje i promjenu. da njeguje njegovu spontanost i stvara okvire za njegova otkrića. -fleksibilnost. napuštanje starih pravila. stalno stvaraju nešto novo. vrijeme rada. a to daje proizvod. grupa (zajedničko življenje s drugom djecom). Sve što čine. te povezivanje i kombiniranje ideja na neobičan i jedinstven način.19. sloboda. razumijevanje. Kreativnost je rađanje nove ideje. misle ili osjećaju je novo.koja se izražava u brojnosti ideja koje čovjek ili dijete može dati o jednom pitanju. igra između reda i kaosa. -spontanost. Za razvoj i jačanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete. -emocionalnost. Najvažnija za stvaralaštvo je sloboda. ODGOJITELJ? Što je kreativnost? Pitanje na koje su pokušali odgovoriti mnogi znanstvenici. -smisao za humor. njena organizacija i odgojitelj kao mikročimbenik u njoj. Kreativna je igra. 51 . Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. ona je snaga koja potiče razvoj našega JA. odgojitelj-roditelj). pokušaj i pogrešku. Ako polazimo od toga da je svako dijete jedinstveno. kulturi. kao i sve ostale osobine čovjeka ovisno o karakteristikama osobe. ponuda. Znanstvenici su došli do spoznaje da je kreativnost opća ljudska i životna osobina.

. predmetima i da ih povezuju u nove. autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podršku kao osnovu za razvoj kreativnosti pojedinca (ne onemogućava. izmišljati nove igre. kako izgleda. 2. neprilagođava se grupicama. jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru. Djeca mnogo lakše nego odrasli vide nove veze. 52 . Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati. možemo ih naučiti procesu Brainstorminga (oluji mozgova). da prihvate sebe bez obzira što su drugačiji od drugih. . Malu djecu može se potaknuti da budu kreativna na nekoliko načina. Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omogućiti kreativnost u svim područjima razvoja tijekom svih aktivnosti. materijala. Drugi je način aktivnost opuštanja. iskušava nove stvari. Vrtić mora biti mjesto kreativnog življenja. pokreta. izražava vlastite ideje. Odgojitelj treba naći vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. običnim riječima. U drugoj etapi dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja tog predmeta. to je zabavna aktivnost koja ohrabljuje djecu da se usredotoče na komponentu razmišljanja proširujući svoje spoznajne mogućnosti. Baveći se djecom imamo priliku raditi stvari koje odrasli više ne rade. Kreativnost smatramo vrlo značajnom komponentom darovitosti. nema predrasuda. neobične kombinacije. ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili specifično izvođenje neke aktivnosti). uključujući: -učenje da se dobro osjećaju sa samim sobom. Ta tehnika razvija kreativnost. Djeca uživaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist. U trćoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije. o svemu što ga okružuje pronalazi igračke. kombinacije običnih predmeta. ima smisao za humor. 3. vidi nove situacije. vrlo brzo uči iz pogrešaka. Treba poticati djecu da se igraju idejama. U vrtiću u kojemu se odgojitelj dobro osjeća i djeca će se dobro razvijati. dopunjuje. neprestano ispituje zašto. djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati korestići svoj kreativni sustav. U prvoj etapi dijete istražuje. glasa. U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne važnosti jer stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja će se prepoznati i koja će poticati takvo djelovanje djece najviše pridonosimo razvoju stvaralaštva. . gdje dijete osjeća samopouzdanje i temeljno povjerenje. preuzima razborit rizik. namjene. -učenje pronalaženja mnogo odgovora na jedan problem – razvoj divergentnog mišljenja. pravila upotrebe. više voli raditi samo. a time iznova oživljavamo svoju kreativnost. nadograđuje i provjerava. što se može raditi s tim predmetom ili materijalom. mislima. oblika. Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabljuje okružje koje mu pruža osjećaj sigurnosti. promatra i proučava od čega je nešto.Stvaralački se proces kod djece može promatrati u tri etape: 1. voli eksperimentirati.

ideja i dovoljno vremena za kreativne aktivnosti. Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. omogućiti veliku raznovrsnost materijala. proces je bitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo provjeriti. ponuditi poticaje kad je potrebno. što se najčešće stječe u obrazovnim institucijama. koja podržava kreativne izraze svakog djeteta. tolerancije i uvažavanja. pokušaj to!". Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja. 2. -razvoj novih sposobnosti i vještina. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najviše moguće – razvijati svoju profesionalnu kreativnost – opći stav odgojitelja: "Hajde. koja stvara atmosferu međusobnog povjerenja.-razvoj individualnosti. "Zašto ne!". 3. 53 . ali sa što manje intervencije (samostalno donošenje odluka). 5. koja dopušta stanovitu slobodu i spontanost u izražavanju. Kreirati klimu koja ohrabljuje djecu da sebe doživljavaju kreativnima (živjeti s određenom količinom neurednosti). Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu očituje se u stvaranju takve mreže interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece među sobom. odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati). U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna. Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike važnosti. koja priznaje i podržava različitost i individualnost svakog djeteta. Opća usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece: 1. 4.

te se već tu s roditeljima može dogovoriti zajednička strategija.) ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIĆA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA? Razdoblje adaptacije je razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze između odgojitelja i djeteta. tj. Drugi roditeljski sastanak roditelje upoznaje s odgojno-obrazovnim procesom. . dajemo im informacije o razvojnim karakteristikama djece.20. Upoznajemo ih s oblicima suradnje s njima (roditeljski sastanci. zajednički izleti. U dječjem vrtiću "Srednjaci" roditeljima su otvorena vrata vrtića dva dana tijekom petog mjeseca kako bi se mogli upoznati s institucijom u koju će dovoditi svoje dijete. poboljšati suradnju stručnjaka i roditalja i omogućiti roditeljima sudjelovanje u životu i aktivnostima djeteta u jaslicama / vrtiću. . te najuobičajnije reakcije. Uloga odgojitelja je da pomogne roditeljima (upute se daju na roditeljskom sastanku).Polaskom u jaslice / vrtić dijete doživljava veliku promjenu u svom životu. materijalni uvjeti. Osnovni podaci o djetetu dogovaraju se inicijalnim intervjuem kojeg provode članovi stručnog tima. . kako da se pomogne djetetu. proslave. 54 . Roditelji moraju uvidjeti da su jaslice / vrtić institucija koja stručno radi s djecom i koja je zainteresirana za zdrav dječji razvoj i napredovanje. boravak roditelja u skupini. sudjelovanje na projektima. Jedna od temeljnih programskih zadaća koja je naročito važna u razdoblju adaptacije i koja pridonosi povoljnom i cjelovitom razvoju djeteta je partnerstvo odgojitelja i roditelja. koja je njihova uloga. . .) . . Treba im reči da očekujemo suradnju. Dogovara se datum prvog dolaska. . uključivanje u neposredni rad. . Prije nego dijete uđe u jaslice / vrtić potrebno je. ne samo u jaslicama / vrtiću. Potrebno je što više povezati obiteljski i izvanobiteljski odgoj djeteta. te im valja sa svih gledišta opisati kako će teći boravak djece u jaslicama / vrtiću. Na početku školske godine organizira se roditeljski sastanak roditelja novoupisane djece gdje se roditelji upoznaju s osobnom kartom jaslica / vrtića (tko tu radi. roditeljski kutić. tko će biti s djetetom. individualni razgovori. kako treba izgledati rastanak. prostorna organizacija. jer nam upravo oni mogu ukazati put kojim ćemo pristupti i pomoći njihovom djetetu. vrijeme ostajanja. Prije nego dijete dođe u jaslice / vrtić potebno je obaviti neke pripreme. da ga osoblje upozna kao pojedinca sa svim njegovim potrebama i osobinama. Roditelje treba unaprijed upozoriti na razdoblje prilagodbe i teškoće s kojima će se dijete suočiti. o aktivnostima kojima ćemo poticati cjelokupni razvoj djece. radno vrijeme. ciljevi odgojno-obrazovnog rada). nego i u obitelji. da se doznaju svi faktori koji mogu otežati prilagodbu. .

Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se način njegova življenja. Prilagodba djeteta ovisi o individualnim karakteristikama pojedinog djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. Vrijeme je to u kojem se dijete i odgojitelj. frustracije. Glazba mora biti umirujuća i vesela. s vremenom će shvatiti da on nije opasan. pasivnost). Protestiranje i plakanje su tipične reakcije vezane uz strah od odvajanja i strah od stranih osoba. Kad dijete ovlada govorom toliko da može komunicirati s bilo kim. Adaptacijsku krizu lakše će preboljeti dijete 55 . pa i roditelj. dijete može postati apatično – takvo dijete ništa ne zanima. a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač. godina života). Kada dijete prvi put dolazi u vrtić osjeća se izgubljeno i bespomoćno. što najčešće izaziva emocionalne teškoće. a ponekad ekstremne neprilagođenosti i šokove. usvaja ili usavršava (dijete koje je upravo skinulo pelene poćinje mokriti u gačice). Ako ta napeta i intenzivna emocionalna stanja dugo traju. Odgojitelj djeteta u adaptaciji treba biti obziran. temelja za uspješno uključivanje djeteta u skupinu. oni ne govore njegovim jezikom. Za pokušaj uspostavljanja kontakta valja planirati sadržaje koje djeca znaju još od kuće. Na osnovi te komunikacije stvara se socio-emocionalna veza djeteta i odgojitelja. poljupcem ili sl. ali neka će djeca odbijati kontakt s odgojiteljem i on će to poštivati. agresivnost. privremeni se poremećaji mogu pretvoriti u trajnije. Dijete dolazi u novu situaciju gdje mu je sve nepoznato. frustirano i preprašeno. Na vidno mjesto stavljaju igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće i one za koje je roditelj rekao da se dijete voli igrati. jer je jednogodišnje dijete nesposobno dugo boriti se s napetim stanjima – nešto mora puknuti ako se djetetu na vrijeme ne pomogne. (ljudi. djeca).. jasno nam je zašto se u tom razdoblju adaptacije osjeća tako zbunjeno. pasivno je. prilagođuju novoj situaciji. tj. Česti privremeni poremećaji u ponašanju kao rekacija na polazak u jaslice su: regresija – javlja se u onom ponašanju koje dijete upravo intenzivno razvija. zdravlje). te će se povremeno i samo uključiti u aktivnosti. Prilagodba djece ovisi o temperamentu dijece i iskustvu do prije dolaska u jaslice / vrtić. Kada takvo dijete vidi kako se odgojitelj igra s drugom djecom. počinje opadati i srah od odvajanja i strah od stranih osoba (2.One dane kada dolaze nova djeca odgojitelji posebnu pažnju posvjećuju uređenju prostora. kao adaptacijska kriza neka djeca su sklonija rekacijama na fiziološkom planu (ishrana. Čemu se sve dijete mora prilagoditi. spavanje. Takve pojave jako uznemirju roditelje pa ih je potrebno upozoriti na njih. Kako će dijete prihvatiti jaslice / vrtić u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema jaslicama / vrtić. To razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije možemo nazvati adaptacijom. Uspostavljanje komunikacije s odgojiteljem jedan je od prvih uvjeta. šapatom. pa će takav odgojitelj uplakano dijete pokušati umiriti nježnim kontaktom.

ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem. te osigurava aktivnosti na zraku). U prikladnom trenutku potaknuti dijete da se priključi odgojitelju u aktivnosti. nudi mu utjehu). povučeno dijete teže uspostavlja kontakt s okolinom pa će razdoblje adaptacije takvog djeteta trajati duže. presvlačenje. aktivnosti s pokretom uz glazbu. nježnošću i ljubavlju (npr. voda. Pasivno. hranjenje. Pokušati uspostaviti kontakt ali oprezno. To su aktivnosti koje pomažu djetetu jer mu pružaju psihološko rasterećenje.roditelja koji smatraju da je to što ono odlazi u jaslice / vrtić normalna stvar. tjelesne aktivnosti i aktivnosti s materijalima kao što su pijesak. 56 . likovni materijali i dr. Aktivnosti koje odgojitelj provodi u razdoblju adaptacije su od posebnog značaja – to mogu biti aktivnosti sa scenskom lutkom. Odgojitelj zadovoljava osnovne tjelesne potrebe i čuva djetetov život i zdravlje. Posredna nježnost odgojitelja. Najčešće zajedničke aktivnosti odgojitelja i djeteta su svakodnevne životne situacije (prematanje. te je tu potrebno strpljenje odgojitelja. Odgojitelj mora dobro poznavati pozitivne i negativne čimbenike koji utječu na duljinu trajanja adaptacijskog razdoblja kako bi znao reagirati. tijesto. zadovoljava potrebe za sigurnošću. voda. zadovoljava potrebu djeteta za uzajamnom komunikacijom. igra). nudi djetetu razne materijale kao što su pijesak. Djeca koja burno reagiraju dobivaju više i češće pažnju odgojitelja pa njihova adaptacija traje kraće jer se prije uspostavlja socio-emocionalna veza. ne suviše nametljivo. zadovoljava potrebu za raznolikom stimulacijom (npr. omogućava djetetu kontakt s prijelaznim objektom. Također je bitno da roditelji surađuju s odgojiteljima. odgojitelj treba obratiti pozornost i na zadovoljavanje svih ostalih potreba. Iako su u razdoblju adaptacije socio-emocionalne potrebe naglašene. pružiti informaciju roditeljima i surađivati s njima. Novo se dijete prihvaća onakvo kakvo jest.

. nadređeni i podređeni pojmovi). Ona je obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaćena temeljnim vrtićkim programom. adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo riječnika. utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jačanja pozitivne i realne slike o sebi.) ULOGA ODGOJITELJA U PROVOĐENJU PROGRAMA PREDŠKOLE? Predškola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu školu. razvrstavanja stečenih znanja (npr. Isto tako u kutiću za početno čitanje i pisanje mogu se nalaziti i radni listovi koje dijete uz pomoć odgojitelja ispunjava. U kutiću. igre i sredstva moraju biti pregledno složena i na dohvat djece. .). . poticanje djece na šetanje po gradu i upoznavanje grada. Odgojitelj omogućava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole – usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblačenje. Djeca sama mogu sudjelovati u izrađivanju igara za kutić početnog čitanja i pisanja. pojam jučer – danas – sutra. Vrijeme provedbe programa predškole predviđeno je od listopada do svibnja tijekom školske godine. ispred – iza) i vremenskih odnosa (gledanje na sat. gore – dolje. te upućivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada. a potiće i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta.). . sposobnost klasifikacije (po klasama. tjednom planu aktivnosti i dnevnim poticajima u sobi dnevnog boravka.). on je obvezan organizirati predškolu i biti nositelj provedbe njezina programa. Ciljevi programa predškole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i poticanje svih aspekata djetetova razvoja. obuvanje. shvaćanje prostornih odnosa (lijevo – desno. omogućavanja stjecanje iskustva o međusobnim različitostima. hijerarhiji i sl. Neka opća "psihička" priprema za školu obuhvaća (uz navedeno) adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja i promatranja. te stjecanje osnovnih znanja. Plan i program rada predškole potrebno je dokumentirati i pripremiti u tromjesječnom planu i programu odgojnog sustava.). Dio je odgojno-obrazovnog sustava namjenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu školu. . potrebno je organizirati kutić početnog čitanja i pisanja koji je opremljen raznolikim materijalima i didaktičkim igrama. Tamo gdje postoji vrtić. kupovine u svrhu razvoja orjentacije i socijalnih vještina. održavanje osobne higijene. njegovanje kulturnog ponašanja (za stolom. radni odgoj – stvaranje radnih navika. te društvena priprema djeteta za osnovnu školu. . 57 . te vještina snalaženja u prometnim situacijama. kulturno pozdravljanje obraćanje starijima i sl. djetetova doživljaja svijeta. Rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja.21. Upoznavanje sa osnovnim socijalnim vještinama. vještina i navika potrebnih za djetetov daljnji razvoj i uspješno uključivanje u program prvog razreda osnovne škole. u trajanju od 150 do 170 radnih sati.

Odgojitelj je temeljni i neposredni izvršitelj i kreator izvedbenog programa. Prava i obveze treba naglasiti jer su one dio aktivnog pripremanja za osnovnu školu kao novi sustav prava i obveza. Posjet je potrebno planirati. odgojitelj želi osvjestiti djetetu da se svaka riječ sastoji od slova.Odgojitelj bi trebao organizirati posjet školi i knjižnici radi boljeg upoznavanja tih ustanova. organizirati. tegoba i mogućih problema svakog djeteta. kao i primjedbe važne za poboljšanje njegova rada. Odgojitelj treba organizirati igre istraživanja i eksperimenitiranja radi uočavanja svojstva nekih materijala i klasifikacije predmeta. -poznavanje i odabir načina i sredstava koji će imati najbolje učinke u razvojnom poticanju djece. -uspostavljanje sklada s djecom. tjelesnom razvoju. -razumijevanje potreba. Tijekom rada u predškoli odgijitelj će nastojati pomoći nesigurnoj djeci i onoj s posebnim potrebana. sudjelovanju pojedinog djeteta. Na kraju rada predškole odgojitelj roditeljima daje svoje mišljenje o tome u čemu se dijete pokazalo uspješnim i na koji način. da je svaku riječ moguće rastaviti na glasove. -osposobljenost za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji su na bilo koji način vezani uz predškolu i mogu pridonijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu. -poznavanje izvedbenog programa kojim će se djeci omogućiti cjelovit razvoj. Ne daje nikakve konačne prosudbe o djetetu. razgovarati o posjetu prije i nakon posjeta. postupno i sistematično. u svakoj će prigodi podržavati i poticati dječju 58 . To su osnovni podaci o zdravlju. Rad na razvoju grafomotorike potrebno je rasporediti kroz cijelu godinu. Odgojitelj prati dječji napredak. osjećaja. sa svakim od njih. mogućim problemima. i te glasove ponovno sastaviti u riječ – time odgojitelj dijete uvodi u svijet slova. Odgojitelj koji provodi program predškole treba jasno dati do znanja svakom polazniku da je dobrodošao i da je prihvaćen kao ravnopravni sudionik. ponajprije s roditeljima polaznika predškole. -uspostavljanje suradničkog odnosa s roditeljima polaznika predškole. Srtučni profil odgojitelja predšole treba obuhvaćati: -poznavanje mogućnosti djece u šestoj godini života. -upoznavanje i prihvaćanje novih znanstvenih spoznaja. mogućim razvojnim zaprekama ili posebnim talentima. To praćenje počinje dobivanjem prvih informacija od roditelja u prvim susretima. Prilikom igara u kutiću za početno čitanje i pisanje. Isto tako odgojitelj putem vježbi grafomotorike (radni listovi) u vrtiću priprema dijete za školu na zanimljiv i zabavan način. s jednakim pravilima i obvezama glede uporabe prostora i sredstava koje treba čuvati. želja. kao i sa skupinom u vezi sa zajedničkim interesom ili zajedničkim aktivnostima. U sobi dnevnog boravka oraganizirati mali razred. Tijekom ostvarivanja izvedbenog programa odgojitelj će bilježiti važne napomene glede izvedbe programa.

te će nastojati da svaki polaznik iskuša i razvija svije psihofizičke snage i potencijale. kvalitetniji odgovori na pitanja. poptavljanje pitanja. Daroviti: su izrazito usmjereni cilju (žele riješiti problem i u nepovoljnim uvjetima). psihologa. bogat rječnik. to su djeca koja nešto rade prije. znatiželju).(smislenija i kvalitetnija pitanja. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma. entuzijazam. više. Kreativnost se očituje najviše u originalnosti rješenja. tjelesnim sposobnostima. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. govoreći o darovitosti. Darovitost. te uvjete za razvoj vještina. rano čitanje. neuobičajenim pitanjima i odgovorima. brzo usvajanje novih i neobičnih pojmova. Nadprosječne sposobnosti mogu se prepoznavati u rješavanju problema i testova intelektualnih sposobnosti. .kreativnost i inicijativnost. 59 . originalnom načinu rješavanja problema. organiziranje informacija. onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost. dobra memorija za melodije i slušanje uputstva. . Međutim. Dakle. osiguravajući djeci širok opseg iskustva. količini i kvaliteti ideja. primjena prije stečenog znanja u novim situacijama. Specifične količine osobnosti manefestiraju se u velikoj motivaciji za rad. defektologa. brzini i kvaliteti prerada informacija.). uočavanju socijalnih situacija.) POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI? Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati. pa se darovitost može odrediti kao sklop urođenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omogućuju da u jednom ili više područja aktivnosti dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. 22. brže. Darovito predškolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva dodatnu pažnju odgojitelja i pomoć osposobljenih stručnjaka (pedagoga. razumijevanje i baratanje brojevima. imaju veliku radnu energiju (ustraju na problemu bez umora). uspješnije. imaju specifične interese (oduševljeni su problemima. učenje bez direktnog poučavanja. školskom uspjehu. pamčenju i količini znanja. lakoća izražavanja. omiljenosti i popularnosti u grupi. Znakovi nadarenosti kod predškolskog djeteta su: -vanjsko ponašanje(znatiželja. stavova. kreativnost. odnosno izuzetno razvijene potencijale. većina ljudi pritom misli na izuzetne sposobnosti. raznim oblicima umjetničkog izražavanja. formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama. drugačije od večine vršnjaka. kojima će upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost. osobine ličnosti. te stručnjaka za specifična područja za koja dijete pokazuje veću sklonost i darovitost). bolje. -kvalitativne razlike. znanja. metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamćenja). dobro pamćenje. imaju interes u radu. .

Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su potrebe za ljubavlju, sigurnošću, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjećajem odgovornosti i nezavisnosti. Odgojitelj u dječjem vrtiću se brine i za zadovoljavanje specifičnih potreba darovitog djeteta. Specifične potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s vršnjacima prema kronološkoj dobi– nije ih poželjno izdvajati od vršnjaka, već ih naučiti suradnji s njima, naučiti ih da cijene i manje uspješne, a zauzvrat će biti cijenjeni i prihvaćeni; -kontakti s vršnjacima prema intelektualnoj dobi– zbog stimulativnosti, zbog toga što se djeca međusobno potiću, i dobri su za izbjegavanje osjećaja da je "drugačije". Darovito djete ima potrebu raditi u obogaćenim i proširenim odgojnoobrazovnim programima. Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u učenju. Darovita djeca sklona su prihvaćanju izazova sve do točke moguće pogreške. Darovita djeca imaju potrebu za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta. Nezgodna ponašanja darovitog djeteta su dosada, nemir, agresivnost, nestrpljivost, frustriranost i pretjerana osjetljivost, monopoliziranje odraslih. U radu s darovitima bitno je identificirati ih, pružiti odgojno-obrazovnu podršku njihovom razvoju, a potom i profesionalnom razvoju i angažiranju. Osnovno načelo u radu s darovitima je individualizirani i diferencirani način rada u skupini i izvan nje. Podnačela su: poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti, uvažavati specifične dječje interese i omogućiti da ih zadovoljavaju i produbljuju, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima i na način koji mu najbolje odgovara, organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa, postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima, osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu, osigurati više vremena za rad, stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja, ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje. Primjena navedenih načela u radu provodi se pomoću slijedećih principa: izbjegavati biti krut, nefleksibilan u radu, ne učiti djecu ono što već znaju, ne očekivati da dijete bude darovito u svakom pogledu, ne dopustiti da se uključe u više aktivnosti no što ih može uspješno riještiti, ne dopustiti da pretjerano okupira pozornost odgojitelja, ne previše pomagati darovitom djetetu, ne dopuštajte prazine u učenju i ponašanju, ne omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu, ne uspoređivati ga, ne izrabljivati talente darovitog djeteta. Temeljeni pristup u radu s darovitima je: rad na projektu, rad u maloj skupini, individualni rad, ostale izvan vrtićke aktivnosti i dodatna sredstva – materijali.

60

23.) AKTIVNOSTI IZRAŽAVANJA OSJEĆAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju osobnosti. Emocionalni razvoj rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegovih socijalnih učenja. U izražavanju osjećaja odgojitelj mora biti model djeci, bitno je poticati emocionalnu inteligenciju djeteta. Odgojitelj treba pomoći djetetu u izražavanju njegovih osjećaja i briga, a to znači, pružiti im dovoljno vremena, empatije i podrške. Odgojitelji moraju slušati, suosjećati i pomagati djetetu u razumijevanju svojih misli u igri, a jednako tako i u verbalnim razgovorima. Emocionalne sposobnosti: - identificiranje i označavanje osjećaja – prepoznavanje osjećaja u različitim situacijama, nazivanje emocija pravim imenom; - izražavanje osjećaja – iskazivanje osjećaja riječima, neverbalno, minikom, gestama; - procjenjivanje intenziteta osjećaja – utvrditi koliko je jak osjećaj koji je dijete obuzeo, povezivati procjenu sa izražavanjem osjećaja i identifikacijom; - upravljanje osjećajima – kontrola osjećaja i zatomljivanje nepoželjnih ispoljavanja osjećaja (npr. fizičku agresiju); - upravljanje osjećajima – uviđanje što je u pozadini osjećaja, pronalaženje načina za nošenje sa strahovima, tjeskobama, bijesom i tugom. Kongvitivne sposobnosti: - empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i briga i sagledanje situacija iz njihove perspektive, poštovanje razlike u stavovima drugih; - otkrivanje sebe – izgrađivanje povjerenja u odgojitelja i skupinu, te bez opasnosti govoriti o unutarnjim osjećajima; - prihvaćanje samog sebe – poznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Ne izraženi osjećaji gomilaju se, te mogu biti izraženi eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponašanjem. Pokazivanje osjećaja je nešto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na pokazivanje osjećaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujuć, odgojitelj mora ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca rađaju sa sposobnošću da razviju moralno ponašanje.
61

Djeca se uče služiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im komunikacija pruža praksu u upotrebljavanju i služenju riječima koje su povezane s njihovim motivacijama i osjećajima. Kada čuju druge kako se služe riječima za izražavanje emocija i ona će sama to pokušati. Četiri su osnovne emocije: tuga, sreća, ljutnja i strah, te je potrebno učiti djecu kako ih prepoznati. - Tuga - javlja se u vezi s gubitnok nećega čemu smo težili ili nečega što smo cijenili, posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge. - Sreća ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije. - Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja. - Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u situacijama opasnog objekta ili prijetnje; ključni momenat je nedostatak moći, to je aktivna emocija. Aktivnosti za izražavanje osjećaja su npr.: - "Govorimo tijelom" - izražavanje emocija tijelom; - "Šta napraviš kad si ljut" - suočavanje s različitim emocijama; - "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti; - "Čarobni štapić" - poticanje djeca na iskazivanje sreće. Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomoću kojih kongitivna inteligencija može više ili manje doći do izražaja. Poticanje djece na slobodno izražavanje emocija na različite načine pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumjevanju svojih i tuđih emocija. Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima ova dva uma su u ravnoteži, no čim emocionalni um postane jači od racionalnog čovjek je u "vlasti" emocija.

62

roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta. posjete različitim mjestima. plakati. što je temelj partnerskog odnosa. 2. . Važno je roditeljima prezentirati vrtić kao stručnu ustanovu koja se brine za dobrobit djece.). Prema programskom usmjerenju poštuje se dijete i roditeljska sredina.24. iskrenost. 63 . roditeljski sastanci. Na njoj je potrebno raditi i prije samog dolaska djeteta u vrtić.) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE? Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolskog djeteta gleda na dijete kao vrijednost po sebi koje se prihvaća u svojoj osobnosti i kao člana obitelji s njenim osobnostima i sustavom vrijednosti. izjave. 3. a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije cjelovitog djetetovog razvoja. a to može samo pozitivno djelovati na djetetovo prihvaćanje predškolske sredine. Veliki dio partnerstva vrtića s okružjem je partnerstvo s roditeljima. Odgojitelj bi trebala biti osoba koja je dovoljno stručna i sigurna u sebe i svoje sposobnosti. razne zajedničke aktivnosti. Zajednička uloga odgojitelja i roditelja kao partnera je odgoj i obrazovanje djeteta. posjete obitelji. stoga se pruža roditeljima mogućnost sudjelovanja u svim aspektima programa. Partnerstvo roditelja i odgojitelja je jedna od temeljnih programskih zadaća. koja poštuje drugoga i sposobna je razumjeti ga. Posebni oblici – blagdanske radionice. pregled dnevnih aktivnosti. Suradnički oblici – roditelj volonter u skupini. Odgoj i obrazovanje u vrtiću trebao bi biti dio jedinstvenog. odgoj djeteta. individualni razgovori. izložbe. Partnerski odnosi se ostvaruju kroz raznolike oblike suradnje s roditeljima: 1. roditeljski radionički sastanak. tolerancija i sposobnost razmjene informacija. Partnerstvo odgojitelja i roditelja je nužnost jer bez njega nije moguće pridonositi povoljnom i cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. te se njihovo partnerstvo temelji na komunikaciji. Komponente partnerstva su povjerenje. već u obitelji. svakodnevni dogovori i razgovori. kakav nam je danas bio dan. Informativni oblici – časopisi za roditelje i djecu. . dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja roditelja i odgojitelja. crteži. Na taj će način roditelji steći povjerenje u ustanovu i njene djelatnike. kutić za roditelje (informacije o pravilima ponašanja. objektivnost. roditelj gost u skupini. Stvara se odnos međusobnog poštovanja i zajedništva. otvorenost. tj. Odgoj ne počinje u dječjem vrtiću. . Odgoj djece u vrtiću nije moguće promatrati bez odgoja djece u obitelji.

pismeno o djetetu. Davanje znanja roditeljima – potrebnih za odgoj djece. a u završnom dijelu radnog sastanka iznosi se zaključak. 64 . odnosi se na psihofizičke osobine djece određene dobi. ukoliko inicijativa nije obostrana. radionice. Prije samog sastanka priprema odgojitelja. ako se treba priopćiti nešto negativno – ako postoji neki problem). ali i grupe djece s istim ili sličnim kulturnim. dogovara se vrijeme – to nisu svakodnevni dogovori i razgovori. glavni dio (odvija se po principu + . u integralnoj metodi roditeljima se prilazi kao važnim osobama u životu i odgoju djeteta i tako postoje tri pravca djelovanja na roditelje: 1. Cilj suradnje s roditeljima je osvješćivanje znanja o sebi kao roditelju. Roditeljski sastanak ima nekoliko faza. Prije samog roditeljskog sastanka treba promisliti susret (konzultirati se s kolegicom oko teme i strukture). aktivnosti na dan održavanja susreta (prostor i sl. osnovne aktivnosti djece. komunikacijskog tipa.+. ali profesionalnu atmosferu i dobar odnos). pripremiti roditelje (obavjest sa svim potrebnim informacijama). uspostaviti opuštenu. prepoznavanju svojih i djetetovih potreba. oglednog tipa. roditelji trebaju s odgojiteljima imati zajednička polazišta kao temelj. te potiće odgojitelje na stalnu komunikaciju s roditeljima. Individualni razgovori također imaju faze – uvodna (pozdrav. . ogledni rad odgojitelja s djecom pred roditeljima ili video snimka. završni dio (što je dogovoreno). Odgojitelj kao profesionalac je inicijator suradnje s roditeljima. rasprava. . Partnerstvo se temelji na komunikaciji.) i aktivnosti nakon susreta (što je bilo dogovoreno). Kako programsko usmjerenje poštuje dijete i roditeljsku sredinu. Roditelj je kompetentniji u poznavanju svog djeteta. Obostrano informiranje – usmeno. i kao takav je odgovoran za kreiranje stvaralačke atmosfere. a da bi ona bila uspješna. sadržaj rada vrtića. Individualni razgovori dogovaraju se s roditeljima jednog djeteta. razvojne potrebe. 3. 2. Posredno i neposredno sudjelovanje roditelja u radu vrtića. glavni dio je radničkog tipa. odgojitelj prihvaća roditelja kao djetetovog prvog odgojitelja. religijskim ili inim značajkama. . informativnog tipa.Znajući to. Dobar vrtić stalno potiće roditelje da svoje ideje i primjedbe o odgoju stalno istiću odgojiteljima (pismeno ili usmeno). početni – uvodni dio radnog sastanka može biti neka igra. Roditeljski sastanci mogu biti: druženje djece i roditelja. predavalačkog tipa.

) PARTNERSTVO ODGOJITELJA I ČLANOVA STRUČNO – RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Odgoj i obrazovanje u vrtiću treba biti dio jedinstvenog. pedadog. Zajedničkim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija dječjeg vrtića. prava. do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtićkim. socijalni djelatnici i drugi vanjski suradnici. odnosno djećjem vrtiću. -osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina. Članove srtučno-razvojne djelatnosti u predškolskoj ustanovi. -doprinosi zaživljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom procesu (povezanost potreba. te zajedno s odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu. Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za kvalitetu procesa rada u vrtiću. područja razvoja djeteta i funkcionalno prostorno i materijalno okruženje). a s ciljem zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja. *Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaća u odgojnim skupinama.25. 65 . itd. -osigurava sredstva za što funkcionalnije praćenje i dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa. -organizira stručno usavršavanje izvan ustanove. defektolozi raznih profila. -potiče stručne djelatnike na uključivanje u sve oblike stručnog usavršavanja. itd. psiholog. Svaki od članova stručno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog odnosa s odgojiteljem: *Ravnatelj: -potiće timski pristup svih segmenata rada vrtića. praćenja. ostvarivanja. tako podižući kvalitetu rada i zajedničkog življenja djece i odraslih u dječjem vrtiću. ocjenjivanja postignutog. viša medicinska sestra. -potiče timski pristup u planiranju. *Pedagog: -pomaže i surađuje s odgojiteljima u unapređivanju funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa. Važno je da odgojitelj i članovi stručno-razvojne djelatnosti u općem programiranju i vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i mogućnosti djeteta predškolske dobi. stručnog unapređivanja i usavršavanja. čine: ravnatelj. provedbi i valorizaciji odgojno-obrazovnog procesa. dosljednog i sustavnog zajedničkog odgojnog i obrazovnog djelovanja članova stručno-razvojne djelatnosti i odgojitelja. od programiranja. -povezuje stručno usavršavanje odgojitelja s unapređivanjem odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima. Stručni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraživanja odgojne prakse.

U zajedničkoj raspravi ohrabruju dijalog. sveukupne uvjete razvoja djece u dječjem vrtiću. Odgojitelj i pedagog trebaju blisko surađivati u akcijskom istraživanju. ostvarivanju i vrednovanju različitih oblika odgojno-obrazovnog rada. Od pedagoga kao i od odgojitelja zahtjeva se samorefleksija vlastitog rada. on je sudionik u akciji s odgojiteljem i vanjski promatrač interakcije odgojitelj – dijete. Stručni suradnici predlažu cilljeve i zadatke. Izgrađivanje refleksivnog praktičara temelji se na samokritičnosti svih sudionika. tj. odgojitelju je potrebna pomoć članova stručno razvojne djelatnosti. a ne određivati što će raditi. sadržaje i oblike stručnog usavršavanja. a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije vezane za njihovo kvalitetno i pravovremeno zadovoljavanje. Odnos pedagoga istraživača i odgojitelja praktičara je demokratski. Stručni suradnici imaju zadatak odgojitelju pružiti pomoć da on sam odluči kako će raditi. a stručni suradnici posvećuju pozornost kvaliteti odgojnoobrazovne akcije. Tu je jako važno stručno znanje. mogućnost prepoznavanja djetetovih raznovrsnih potreba. ima ulogu medijatora koji je u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljem i potiče njegovu samorefleksiju. U procesu promatranja.-pruža podršku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba djeteta s posenmim potrebama. postupke. kritičko sagledavanje vlastite akcije i značenja koja imaju za druge. planiranju. analiziranja i osvješćivanja svojih pogrešaka u radu. odnose između odraslih i dijece i dijece međusobno. kako. sadržaje. Pedagog – istraživač je od početka uključan u sve etape akcijskog istraživanja. -pomaže odgojitelju u usklađivanju prostorno-materijalnih uvjeta i specifičnih potreba djeteta s teškoćama u razvoju. *Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih bioloških potreba djeteta. kao i pravodobno poduzimanje pravilnih radnji za stvaranje slike o djetetu i njegovim mogućnostima. Ta je slika važna za njihov zajednički rad na programiranju. tj. Odgojitelj praktičar određuje što. raspravljanja i primjedbe na osnovi čega se stvaraju nove hipoteze i prijedlozi koji 66 . -pomaže i surađuje s odgojiteljem u kreiranju individualiziranih zadaća za pojedino dijete. *Defektolog: -pomaže odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s posebnim potrebama. procjenjuju razvojne potrebe i mogućnosti djeteta. itd. Tako se odgojitelj osposobljava za istraživanje i evoluiranje vlastite prakse. Prateći djecu u njihovom djelovanju stručni tim i odgojitelji. odgojne situacije. Odgojitelji u suradnji s drugim stručnjacima utvrđuju. sredstva i način. Pedagog u zajedničkoj raspravi s odgojiteljem analizira učinke uvedenih promjena. akcija u praksi. U odgoju bitnu motivaciju za rad s djecom imaju i drugi suradnici. itd. samoprocjenjuju zadaće odgojitelja. itd. ostvaruju. razmjena mišljenja. tj. što predstavlja prvi korak prema refleksivnom praktičaru.

široko postavljen opći. izrazitu otvorenost i toleranciju.što veće povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja djeteta. . tj. te uključivanje roditelja u život i aktivnosti djeteta i u sve oblike izvanobiteljskog odgoja. Takvo će partnerstvo utjecati na cjelovit razvoj osobnosti djeteta i kvalitetu njegova života.suradnju stručnjaka i roditelja.će se u idućoj akciji provesti. ostvatit će se osnovna uloga predškolskog odgoja. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti traži veliko povjerenje. . a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija. 67 . Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja i drugih stručnjaka mora biti usmjereno na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija bila ostvarena kao odgojna. otvoren i fleksibilan izvanobiteljski program djetetova odgoja. Partnerstvo odgojitelja i članova stručno-razvojne djelatnosti trebalo bi se usmjeriti na: . Tako se odgojitelj osposobljava za kritičko razmišljanje o svojoj praksi i da svoju refleksiju artikulira sebi i raspravi s drugima što se smatra emocionalnom značajkom refleksivnog praktičara.

Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke". kao namjerni utjecaj na razvoj ekološke svijesti pojedinca. te je prevladavanje tog problema moguće samo ako se problematici okoliša pristupi više sa stajališta odgoja nego samo sa stajališta stjecanja znanja. kako se mogu riješiti. s jedne strane je usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponašanja prema okolišu.) EKOLOŠKI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI – ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU? Ekološki odgoj. te na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koji počinje u prirodnoj znatiželji. motivaciju i vještine da individualno i u zajedništvu djeluje u cilju rješavanja postojećih problema i prevencije novih. Predškolska institucija i odgojitelji postavljaju i osiguravaju određeni kontinuitet u razvoju ekološke osjetljivosti. koja je uloga stručnjaka. sprečavanja i ispravljanja zlouporabe okoliša. ekološki odgoj mora započeti u najranijoj dobi djetetova života i trajati cijeli život. u akciji i u življenju. aktivno istraživanje i rješavanje djeci bliskih ekoloških problema. kolektivnom traganju za strategijama rješavanja problema. pozitivno emocionalno ozračje. razvoju populacije koja brine o okolišu i ne zanemaruje njegove probleme. Ekološka dimenzija odgoja jedna je od aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanističko-razvojne koncepcije predškolskog odgoja. poticanju emocionalnog pristupa problematici. Djeca mnogo uče oponašanjem odraslih. i to polazeći od razvojnih mogućnosti i stvarnih ekoloških iskustava djeteta. Ekološki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekološke osjetljivosti i komunikacije djece i odraslih. Samo ekološki osvještena okolina ugradit će u dijete ekološko razmišljanje. a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugrožavanja i u zaštiti okoliša). stoga poruke koje im upućujemo moraju biti promišljene i usmjerene na razvoj ekološke svijesti. te stjecati praktično iskustvo u rješavanju problema. Stoga je cilj ekološkog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti čovjeka i okoliša. Međutim. Zadatak ekološkog odgoja na razini srjecanja vještina je razvijati vještine prepoznavanja. a s druge strane na ispravljanje već usvojenih pogrešnih gledišta. postavlja se pitanje kako maloj djeci približiti razumjevanje potreba našeg okoliša.26. 68 . Stoga se učenje mora temeljiti na istraživanju i temeljitom znanju o problematici. koja ima znanja. Da bi se to postiglo. nastavlja se na dječjim akcijama i završava "AHA!" doživljajem. Oni trebaju konkretna iskustva. Zadatak ekološkog odgoja na razini stjecanja znanja je pružiti djeci i mladima temeljna znanja o problemima okoliša (o tome kako oni nastaju. postupaka i akcija koje dijete stječe i razvija pod utjecajem nenamjernih odgojnih čimbenika. Cilj ekološkog odgoja je razumjevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti. te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi. stavove.

tj. eko memory. postavljanje hipoteza. -praktične aktivnosti u okolišu. ispitivanje. njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu. Kada se radi o mlađoj djeci. Vrste aktivnosti predškolskog djeteta u vrtiću koje se mogu provoditi u ekološkom odgoju: prepoznavanje različitih vrsta otpada. 4.Ekološki odgoj počinje još u obitelji. Tako se na tržištu pojavio velik broj igračaka kojima je cilj da osim zabave pruže i obavijest o okolišu i djelotvornom načinu njegova očuvanja. da verbalno komentira nakon stvaranja opisanih uvjeta i pomnog promatranja djece u akciji. To je stoga jer se unutar odgojno-obrazovnog sustava potiču dječje aktivnosti. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za ekološki odgoj podrazumijeva: razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu. upoznavanje odlagališta. diviti se. s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece predškolske dobi. samostalnost. Odgojitelj osigurava raznovrstan okoliš gdje će dijete izazvati na promatranje. igru ili kroz projekt istrašujemo. upoznavanje s opasnom otpadom i znakovima opasnosti. omogućava se susret s različitim ekološkim ponašanjem i mišljenjem. razvija se ekološka kritičnost i stvaralaštvo. Potrebno je urediti i kontinuirano dopunjavati kutiće koji su dizajnirani tako da djeci omogućuju konkretno istraživanje i rješavanje problema i igru. brinuti se o biljkama i životinjama u vlastitom domu i izvan njega. suradnja i sloboda u iznošenju osobnih ekoloških viđenja i uvjerenja. 3. ovladavaju izravnim iskustvom. što se zbiva sa smećem. -aktivnosti koje veličaju okoliš ili podučavaju o okolišu. stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša. Kada govorimo o ekološkim aktivnostima. npr. . istraživanjem i ispitivanjem okoliša. 69 . 5. povećanje znanja o ekološkim problemima. . naglasak je na razvijanju vještina očuvanja okoliša u svakodnevnom i djeci bliskom okruženju. kao i putem svih mogućih načina izražavanja onoga što se u tim procesima doživjelo i iskusilo. Te aktivnosti bi mogli svrstati u pet kategorija: 1. Ovisno o dobi djece nudi nam se mogućnost da kroz slikovnicu. -konstrukcijske aktivnosti. Zatim stvara psihološko ozračje da zapaža i podrži dječji interes za spoznavanjem i istraživanjem. -aktivnosti kojima se istražuju problemi okoliša. govorimo o konkretnim sadržajima i ukupnih odgojnoobrazovnih nastojanja kojima se kod djece i odraslih razvija ekološka osjetljivost i ekološka svijest. -aktivnosti uljepšavanja okoliša. Sadržaji ekološkog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. istraživanje i eksperimentiranje. recikliranje papira. te zajedno s djecom treba često boraviti u prirodi. Odgoj i obrazovanje utječu na razvoj ekološke osjetljivosti djece. uočavajući s djecom njenu ljepotu. Isto tako i igračka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja može nositi ekološku poruku. . razvijanje ekoloških vještina. što je otpad i kako nastaje. Ekološki pojmovi najlakše se. 2. razna lota i društvene igre s pravilima.

vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. Dijete mora biti u centru odgojnog rada. Aktivne metode moraju voditi računa o dječjem interesu. te se suvremeni odgoj mora temeljiti na sudjelovanju. S ciljem razvijanja kvaliteta osobnosti kao kreativnost. kojeg se treba poznavati da bi mu se prilagodio način rada. Odgoj za mir uključuje razvijanje solidarnosti s različitim skupinama i pojedincima. Zato se nove metode odgoja moraju temeljiti na dječjoj aktivnosti. srce. U radu treba primjenjivati metode koje će kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi. prihvaćanje drugih). intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. Odgoj za mir i toleranciju treba počivati na nekoliko vrsta odgojiteljevog ponašanja. interakciji i međuodnosu svih sudionika odgojnog procesa i treba angažirati cjelu osobnost. Ono je to koje se treba respektirati. tj. solidarnost). da shvati važnost vlastitog djelovanja i stavova prema sebi. afektivno. Da bi se utjecalo na stavove djece. te da bi se usvojio određeni kodeks ponašanja nije dovoljno da se djeca upoznaju s važnošću odgoja za mir već je potrebno da ga primjenjuje u svakodnevnom životu. inicijativa. kritičnost. pri čemu uloga igre dobiva istaknuto mjesto. suradnji. Važno ja da svako dijete ima priliku iznjeti svoje mišljenje i biti u situaciji da sluša i prati poruke drugog. tolerantnost i suradništvo potrebno je angažirati djetetove "glavu. psiholoških. mir s drugima (prijateljstvo. Samospoznavanje prvi je korak u odgoju za mir. te u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. Vrijednosti za koje se zalaže suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba. a u sebi uključuju zadovoljavanje bioloških. odgovornost.Odgoj za mir i toleranciju je težak i odgovoran čin jer zahtjeva od odgojitelja da i sami budu osobe pravednog mira. Cilj je da dijete vidi vlastito ponašanje i svoj odnos s drugima. Ono vodi boljoj samokontroli i lakšem razumjevanju drugih. jer je to osjećaj da i drugi trebaju živjeti i da najbolje žive u slobodi. socijalnih. drugi je oblik savjetovanje i poučavanje putem ponašanja i posljedica što ih možemo doživjeti. mir s prirodom. Potrebno je poticati komunikaciju jer je ona bitna za socijalizaciju. psihomotorno – odgoj i obrazovanje moraju angažirati cjelokupnu osaobu. Zadatak je svih da se zalažu za unutrašnji mir (uključivanje u skupinu. tjelesne i intelektualne mogućnosti. Da bi se netko zalagao za mir. Ovako se pokreću i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrađuju novi pogled. 70 . Tolerancija je prva ljudska oznaka takvog mira. suradnju i toleranciju mora razumjeti zašto je to važno. poštovanje i razumjevanje drugoga. U radu treba polaziti od dječjeg iskustva. ruke" – kognitivno. da razvijaju međusobnu suradnju i pomaganje. Prvi je oblik isijavanje pravednog mira. Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju humanizacije međuljudskih odnosa.

odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje ravnoteže u kojoj se može razvijati svaki čovjek. ali i globalna zajednica. tolerancije.Danas se pojam ekološki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za održivi razvoj. Temeljni postulat odgoja za održivi razvoj. ljudima i samim sobom. Zato nam je potreban odgoj i obrazovanje koji promiču vrijednosti mira. demokracije i zaštite ljudskih prava. 71 . kako bi se naglasila međuovisnost čovjeka i prirode. nenasilja. pa tako i ekološkog odgoja i odgoja za mir i toleranciju je: živjeti u skladu s prirodom.

tanko-debelo. zgužva i sl. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu. sluha. te problemi nužno mijenjaju značaj i smjer. 3. klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju (veliko-malo. stvara nešto novo. vida i njuha dijete počinje prikupljati podatke o svijetu u kojem živi. Dijete se razvija. Rani istraživački doživljaji i aktivnosti dovode do prve selektivnosti na osnovi osjećaja ugode i traženja da se ono ponovi i produži. Motivacija za istraživanjem potiče iz djeteta i iz njegove okoline. istraživanje predmeta i materijala dio je istraživačkih svojstava koja djeca spontano iskazuju. prostor i raznovrsne materijale između kojih svako dijete može birati i naći ono što je u skladu s njegovim aktualnim potrebama i mogućnostima. Dijete uči o svojstvima predmeta. Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne elemente). isprobavanje.. privući magnetom) nego zašto (npr. proučava od čega je nešto.počinje postavljanjem predmeta u međuodnose (djeca koja su u jednom dijelu sobe stvarala kaos povući će se u drugi središnji dio ili će pomicati i sami raspoređivati dijelove namještaja). što se s njim može raditi.razina -Dinamika strukturiranja i restrukturiranja prostora. Dijete manipulira predmetima. intrizična motivacija. o odnosima. 4.). djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za djelovanje dovode do nastajanja i uočavanja problema i njihovog rješavanja. Češće se bavi pitanje kako (npr. odložiti na veću ili manju udaljenost. Dijete ovladava uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja predmeta. potrga. Angažirajući osjetila opipa. . te dijete stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe. vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti. drugačije.razina –Rukovanjem predmetima. uzrocima i posljedicama. Registrirajući pojave i promjene nastale njegovim djelovanjem i otkrivanjem novih kvantitativnih i kvalitativnih struktura. Intenzivno istraživanje okoline i to baratanje. uložiti više ili manje snage da se stisne.27. prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom. kako izgleda. dijete se također mijenja. a na to ga potiče motivacija iznutra. 2.razina -Postavljanjem predmeta u međuodnose.razina -Djelovanjem predmeta na predmet. okusa..) ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE? Dijete poćčnje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja. raširi.proizlazi iz uspostavljanja odnosa između sebe. kreativno. ostvaruje se nešto što nije unaprijed zamišljeno tijekom aktivnosti. tj. U istraživačkim aktivnostima predškolske djece može se govoriti o više razina dječjeg rješavanja problema: 1.grupiranje.dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela koristeći neke predmete kao dodatne instrumente. skladno-neskladno. mijenja i uči.). dječje postavljanje predmeta u međuodnose. magnet 72 .

izazov u odmjeravanju snaga i sposobnosti. iskazuje domišljatost. . te što su dječje aktivnosti spontanije i slobodnije. negodovanja. pojava. ushićenje. Kada dijete pokuša označiti uzročnost svoje radnje to ponekad čini na razini magije i mašte (npr. 3. raznovrsnost i maštovitost. oblik. nizati – iskustva o osobinama predmeta i raznog materijala – boja. Odgojitelj može olakšati i potaknuti dječja uklapanja u riječi u praktično djelovanje s okolinom i to u prenošenju s akcijskog tj. inspiracija. 2.upoznavanje nekog ili nečeg – igrač. savijati. osvještava probleme i partner je u akciji djeteta. situacijskih pomagala i alata za rad ljudi. ushićenja. U nekoj djelatnosti dijete razvija pažnju.razina -Mašta. društvenih zbivanja u okolini. rastavljati. U dječjem vrtiću provode se ove istraživačke aktivnosti: 1.stvara se i razvija na temelju iskustva djelovanja. Djeca zaokupljena djelovanjima manje su agresivna i nema sukoba. Uči se nošenju s frustracijom. U igrama istraživanja i simboličkoj igri iskazuje se i razvija djetetova osobnost. tijesto. . Traži prijateljevu pomoć u djelovanju. disciplinu. veličina. Razvojem govora razvija se i suradnja među djecom. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja. Istraživačke aktivnosti pridonose i razvoju govora djeteta. magnet ima posebno ljepilo). Pored iskustveno doživljajnog aspekta dječje djelovanje ima i relaksacijski i terapijski učinak npr. Jača njegova osobna sigurnost i samopotvrđivanje. prazniti. Budući da dijete počinje istraživati čim se rodi i pri tom angažira osjetila te tako prikuplja podatke o svijetu. govorno označavaju elemente djelovanja. strukturiranja i izražavanja. slagati. a na odraslima je da mu osiguraju raznolike poticaje. voda. 73 . Djeca su jedni drugima poticaj. pijesak. . Situacije koje pridonose razvoju mašte su: istraživačke aktivnosti. U početku istražuje svoje tijelo i tako razvija sliku o sebi. On osigurava raznolikost materijala.istraživačko manipuliranje predmetima – bacati. potiče djelovanje. puniti. . često riječima prate akciju. to je veća mogućnost za izražavanjem emocija ugode ali i rasterećuje od neugode. te razvijaju i individualni stil rada. Ona ovisi o djetetovim iskustvima sa stvarnim predmetima. 5. Tijekom širenja i razvoja istraživanja javlja se simbolizacija. radost. Sami si doziraju teškoće. težina. prometnih sredstava. U istraživačke aktivnosti dijete unosi emocije. glina. predmet. . . ogledalo koje im šalje i prima slike o njima samima. Tada se javlja igra "kao da" u kojoj dijete svjesno koristi simbole – zamjene za stvarne predmete. aktivnosti otkrivanja. mješovitog akcijskog govornog plana na verbalni. okružje stimulativnije. Važan činitelj dječje stimulativne okoline je odgojitelj.promatranje jednostavnih poslova odgojitelja i odraslih. ljutnju.privlači). prirode-biljaka i životinja.

Uloga odgojitelja u istraživačkim aktivnostima djece je da osigura prostor. .rastresiti meterijali – brašno. knjige. . tržnice. . obogaćuje njihovu spoznaju i pokreće prena višim nivoima. .radni instrumenti i predmeti kao vage. . Atraktivni materijali kao tijesto. . kazališta. za stvaranje efekta svjetlosti i elektriciteta. obrtničke radionice. izleti. pijesak. šećer.4. . knjižnice. livade.istraživačke aktivnosti u užem smislu. Vodeći računa o psihofizičkim mogućnostima. tvornice. pošte. šume. boja i bojenje.audiovizualna sredstva i dr. Korisni su i povremeni razgovori u susretima sa slikarom. pijesak okupljaju više djece i o tome ovisi količina ponuđenih elemenata. glumcem. . . posjeti. bare. namjenski konstruiran didaktički materijal). glina.mehanizmi i djelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava. službe javne sigurnosti. jezera. . . učiteljem i roditeljem koji je pripadnk nekih zanimanja da djeci pokažu nešto iz svog djelotvornog rada.igračke i predmete za igre (lutke.sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje zvukova. Tijekom rada on potiče djecu. . dječjim književnikom. usmjerava ih. opernim ili baletnim umjetnikom. potoci. . odgojitelj nudi predmete dječjih akcijskih istraživanja: . muzeji. rijeke. . tvorevine od brašna (tijesto i tjestenina). piljevina. zdravstvene ustanove. polja. građevni i konstruktivni elementi. materijale i neometano odvijanje aktivnosti. Veselje izaziva i gostovanje kazališta lutaka i dječjih kazališta. Pri ponudi ovih materijala važno je zaštititi djecu od mogućih ozljeda i voditi računa o elementarnoj zaštiti prostora dječjeg djelovanja. slikovnice.odloženi i otpadni predmeti. susreti s ljudima različitih profesija i stvaraocima. istovrsnost i raznovrsnost ponude može se uspješnije rješavati praćenjem zainteresiranosti djece za pojedine elemente istraživanja kao i znalačkim pretpostavljanjem razvoja. te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj biljaka . . razne vrste zemlje i tla. . sol. klepsidre. . radio. granulati od različitih materijala. . čekići. trgovine. parkovi. oranice. pilice. 5. botanički i zoološki vrtovi. . 74 . izvijači.magneti s brojnim predmetima koje privlači ili ne privlači.šetnje. crkve. Istraživanja. škole.voda. Od jednostavnijeg ka složenijem ostvarenju. klješta. prometnikom.raznovrsne prirodnine i proizvodi iz djeci dostupne okoline. otkrivanja i oblikovanja imaju svoj razvojni slijed. more. voda. lupe. kiparom. te prateći interese djece. glina. TV. plastelin. Objekt istraživačkih potreba djece postaje i prirodno i društveno okružje u obliku posjeta odgojitelja i djece kao što su npr.

spuštajući se niz tobogan. promatrajući životinje na jezeru. 75 . preradi i izražavanju dolazi do izražaja spontanost koju odgojitelj na različite načine dopunjava i potiče inicijativama čija će se vrijednost sastojati u kongruentnom uključivanju u interakciju s djecom. Dijete ima mogućnost baviti se. U dječjem istraživanju i otkrivanju.Djeca istražuju i u vanjskom prostoru igrajući se u pješčaniku. među ostalim. igrom u šatoru. Inicijativa odgojitelja isprepliće se s dječjom i potiče dječju volju. Demokratski odnosi u odgoju predškolske djece podržavaju aktivnu i stvaralačku prirodu djeteta. . . . i istraživačkim aktivnostima. Odgojitelj kao sudionik u dječjim akcijama postaje i sam duševno bogatiji dječjim orginalnim djelovanjem i ostvarivanjem. penjanjem na penjalicu. Te djetetove aktivnosti omogućuju svestraniji razvoj djeteta jer bogate i srtukturiraju djetetovo iskustvo o sebi i svijetu i uče načine rješavanja vlastitih i zajedničkih problema i zadaća.

na osnovi kojih utvrđuje potrebe i interese djeteta. Na osnovi promatranja i praćenja djece.) PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA DJECE? Humanistički pristup praksi predškolskog odgoja zahtijeva od odgojitelja svakodnevno praćenje aktivnosti djeteta. Otkriti interes djeteta najčešće znači otkriti njegov aktualni stupanj razvoja. Pri radu na projektu. bilježenje njihovih razgovora. tj. onoga što će dijete moći savladati ili posići. koliki su njihovi kapaciteti. te sakupljaju mnoštvo informacija o djetetu. bilježi konkretno što je kod djece uočio. Odgojitelj prati rad i aktivnosti djeteta i nastoji ih što bolje razumjeti. Te aktivnosti procjenjuje prema postavljenim zadaćama rada. odgojitelj procjenjuje planirane aktivnosti: procjenjuje da li je i do koje mjere aktivnost doprinjela ostvarivanju postavljenih zadaća. 76 . Tako odgojitelj doznaje sve što djeca mogu. na osnovi praćenja i promatranja djece u aktivnostina. ozračju i raspoloženju pojedinog djeteta. što radi. U tom planu zadovljen je princip individualiteta za svako dijete i evidentirane su razvojne potrebe.28. odgojitelji upoznaju sposobnosti. Te se bilješke zapisuju u dnevnik rada. koliko i koja su ga djeca slijedila samo izvršavajući zadatke. te bilježi aktivnosti koje su djeca spontano ostvarila. tako da se kod zadovoljavanja jednog cilja može postaviti novi. O spontanim aktivnostima djece odgojitelj bilježi: koje je dijete nešto posebno učinilo i što je to. čega se najčešće igra. vrlo važno je promatranje djece. zapažanja. o čemu razgovara s drugom djecom). interesa. vodi bilješke o aktivnostima i ponašanju djece. a to je osnova za određivanje sljedećeg stupnja. Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima. potrebe i interese svakog djeteta. Promatranje treba biti trajna aktivnost. Kad se rade izvedbeni planovi korisno je imati popis ciljeva i djece u skupini. tj. Na taj način otkriva interes djeteta (čime je nejduže zaokupljen. Odgojiteljevo promatranje i bilježenje je najvažniji čimbenik dobrog planiranja. treba li aktivnost ponavljati i sl. Na osnovi tog znanja formuliraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. te tako prikuplja raznovrsnu dokumentaciju. Izvedbeni plan treba sadržavati kratku informaciju o svakom djetetu koje će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli i inicijali) kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). na temelju čaga se zajednički određuje tema projekta. Odgojitelj svakodnevno. u knjigu pedagoške dokumentacije skupine. što dalje treba raditi. što treba mijenjati. a koja obogaćujući aktivnost. U dnevnik rada unosi i zapažanja o specifičnim djetetovim ponašanjima.

Treba biti dovoljno određenih individualnih aktivnosti da bi procjena bila objektivna. raspraviti s djecom što sve djeca mogu. praćenja i procjenjivanja prema interesima i prijedlozima djece.). sada bilježim zanimljivosti dobivene promatranjem. te tako uče i djeca i odgojitelji. . . Vještinu objektivnog promatranja treba neprestano učiti i usavršavati. U takvom planu je zadovoljen princip individualizacije. Znanja o stvarnom razvojnom stupnju i aktualnim potrebama djece važna su za kreiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog programa. zapažanja koja valja zabilježiti zapisivanjem. što rade i istražuju. izjave djece i njihove interakcije u bilježnicu. Praćenje i promatranje treba biti ciljano i sistematizirano. Promatranjem i praćenjem dječjeg razvoja u svakodnevnim aktivnostima može se procjeniti djetetov napredak i njegova postignuća. tako da se dječji razvoj može procijeniti i na osnovi podataka iz odgojiteljevih dnevnih zapažanja i anegdotskih bilježaka o djeci. Ali nemoguće je sve evidentirati. kako pristupiti temi koju su raspravili s djecom. pitanja. Svaki se korak u istraživanju mora pažljivo bilježiti. njihovih razgovora. zanimanja. Odgojitelju je to posebno važno jer mu bilješke pomažu u procjeni i interpretaciji zašto je nastao zastoj i kako probuditi daljnji interes djece prilikom rada. videokamerom kako bi odgojitelji imali dokumentaciju o izboru i tijeku rada. te je potrebno sakupiti mnoštvo informacija i predočiti si sliku djeteta. Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnog interesa i razvojnog napretka svakog djeteta. To je osnova za novi tromjesečni plan. . Materijal je opsežan i zahtjeva puno vremena i truda. 77 . Pri izboru teme projekta. plastikom. za komunikaciju s djetetovom obitelji i za vrednovanje djelotvornosti programa. Postoji instrumentarij za promatranje i praćenje "korak po korak". promatranje djece je vrlo važno i temelji se na pozornom slušanju djece. žicom. Te procjene se koriste za prilagodbu kurikuluma zbog udovoljavanja razvojnim potrebama djeteta. Odgojitelj svakodnevno prati i promatra djecu u odgojno-obrazovnom procesu.što ih sve zanima. što zapažaju i kako se izražavaju u različitim medijima – jezicima ili načinima izražavanja (crtežom. snimanjem na magnetofon. Na osnovi bilješki i dokumentacije odgojitelj razgovara sa stručnim timom. Za svako dijete su evidentirane razvojne potrebe nakon promatranja. Individualnim pristupom procjenjuje se da li je potrebno i dalje podržavati interes djece. drvom. kako djeca razmišljaju. glinom. Odgojitelj uči o temi koja će se istraživati. Ne postoji model primjenljiv za svakog odgojitelja. kasetofon. Prije sam kratke informacije dobivene promatranjem pisala na papiriće.

pomagač i to na način da identificira nesklad između odgojiteljevih namjera. rutine i različiti događaji ometaju odgojitelja i onemogućavaju ga u stvaranju pravilne slike o svom radu. Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odlučujućeg značenja. kroz dijalog. na osnovi čega donosi nove prijedloge za aktivnosti. razmjenu mišljenja svih 78 . potvrđuje ih ili odbacuje. stavova i riječi i same realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. tj. Refleksivni praktičar istražuje svoju praksu. Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktičar potrebna mu je pomoć u procesu promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvješćivanja svojih pogrešaka. Stvarne promjeme će se dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji. Uska povezanost s praksom navike. Uspješnost aktivnosti procjenjuje se prema interesima djece. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova. Prijedloge koje daju djeca ili ideje koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje će se provjeravati u praksi. te postavlja nove. te se vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece i njihovih interesa. Refleksivni praktičar mijenja raspored osnovnog namještaja u svojoj sobi dnevnog boravka i planira aktivnosti na temelju pažljivog praćenja. igre i učenja predškolske djece. očekivanja i predviđanja o mogućnostima učenja i razvoja djece u odgojnim skupinama predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj. Odgojitelj refleksivni praktičar stalno vrši samoevaluaciju svoga rada. promatranja i procjenjivanja interesa djece i njihovih mogućnosti. Zbog toga se pokušava osposobiti odgojitelja da sebe zamisli u ulozi djeteta.te na osnovi njihovih prijedloga. odgoj i obrazovanje djece.29. izgrađuje postupke kojima provjerava teorijske hipoteze. Refleksivni odgojitelj mora razmišljati i vidjeti na drugačiji način svakodnevno okruženje i djecu u grupi i ustanovi. Dječje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su kakva je odgojna implicitna pedagogija. kada postane refleksivni praktičar. Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada. U tome mu pomaže pedagog . Pogreške su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmišljanje i refleksiju o tome zašto određeni prijedlozi pretoćeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i što je tome uzrok. stoga se aktivnosti bolje provode u manjim grupama. mora o njima raspravljati s kolegama (nakon provedenih aktivnosti. tj. bez straha od pogreške. te da sa tog gledišta shvati i intepretira svoje postupke i akciju.) ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ? Dječji vrtić je postao mjesto življenja. Njegov stav.

zanimljivo i raznovrsno kako bi djeca uvijek imala nešto zanimljivo činiti i sudjelovati u aktivnostima. Dobno mješovite grupe su treća značajka ove teorije. Ono mora biti poticajno. Velike ili već poznete teorije kao npr. Dijete se nastoji vidjeti ne kroz prizmu neke teorije. One su najsličnije prirodnoj zajednici. posebice neke temeljne odrednice. U takvoj zajednici. velikoj brižljivoj obitelji u kojoj se svako brine o svakome na jedan prirodan način. Obje su uspješne i rasprostranjene po cijelom svijetu. One su međusobno vrlo različite iako imaju i nešto dodirnih točaka. One su uglavnom dovršene i definirane i teško se mogu mijenjati. drugačije se promatra suradnja s djecom i s roditeljima. Dokaz takvog stajališta jest činjenica da vas dijete stalno iznenađuje svojim mogućnostima. 79 . U dijalogu s drugim sudionicima odgojitelj treba otkrivati što to djeca objašnjavaju često drugačije nego je on to zamislio. Ovakav pristup reflektira se na cjelokupnu odgojno-obrazovnu praksu. Svaki bi se trebao zapitati što u njegovoj akciji i uvjetima u kojima se realizira treba mijenjati i kako da ga djeca bolje razumiju i reagiraju.suradnika stvarajući tako nove hipoteze i prijedloge koji će se pri idućoj akciji provesti). U teoriji "dječji vrtić kao dječja kuća" posebna se važnost daje djetetu u grupi i ustanovi u kojoj djeca uče i žive. nego ih vrlo uvjerljivo i uspješno provode u svakodnevnoj praksi. Odgojitelj refleksivni praktičar ima sposobnost smouvida i samoprocjene svoga rada i vrijednosti koje zastupa. uvijek otvoreno i spremno za dopunu ili doradu već stečenih spoznaja o njemu. kao i djece s teškoćama u razvoju događa se prirodno ako su posebice odgojitelji ali i ostali članovi stručnog tima zbiljski i istinski prihvatili ovu djecu. te se drugačije vrši i promatra planiranje. vjerskih grupa i zajednica. što znači da nema unaprijed stvorene i razrađene teorije koja se samo primjenjuje u praksi. Glavna značajka ove teorije je da se stalno razvija i nikad neće biti zatvorena niti dovržena jer se kontinuirano otkrivaju nove spoznaje o djetetu i odgojnoj praksi. a ne samo deklarativno. Odgojitelj refleksivni praktičar je onaj koji je sposoban mijenjati i unapređivati svoju odgojno-obrazovnu praksu. ova teorija se stvara i razvija na temelju istraživanja i prakse. nego cjelovito. Obje imaju vrlo argumentirano obrazloženje svojih postavki koje su njihovi sljedbenici ne samo prihvatili. aktualnih funkcija i sposobnosti. praćenje i analiza odgojnoobrazovnog procesa. Montessori ili Waldorf. Za razliku od navedenih. inkluzija djece različitih etničkih. nastoje objasniti odgojnu praksu i dijete u njoj – kroz prizmu svojih teorijskih postavki. usmjeren je na dijete i omogućava razvoj svih dječjih potencijala. te mora mijenjati to okruženje i istraživati ga. Istodobno je to druga značajka teorije: djeca uče čineći i sudjelujući i nikakve priče odgojitelja ne mogu zamijeniti njihovo izravno iskustvo.

Razvoj socijalne kompetencije odvija se kroz razvoj sastavnica socijalne kompetencije: regulacije emocija. konstruktivno usmjeriti i regulirati svoje emocije. suosjećajnost. dok je prijateljstvo dijaloški odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje dijece. socijalnih znanja i razumijevanja. suradništvo i odgovornost). ali i za odgađanje spontanih reakcija prema potrebi. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama kako bi uživala u drugima. Da bi uspješno svladalo to umijeće. zajednicama i širem društvu kojem osoba pripada. shvatiti da je čekanje na red očekivano i normalno. Razlikujemo dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost i prijateljstvo. najčešće se vrte oko pojedinačne sposobnosti iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima.) RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA? Socijalna kompetencija je pojedinčeva sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih recipročnih odnosa s vršnjacima. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. a pojačavaju se iskustvom: ljubaznost. ponaša primjereno. dijete mora znati odgoditi ispunjenje svojih želja. socijalnih umijeća i socijalnih dispozicija (uče se iz modela. Socijalno kompetentna mala djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik. empatija. kad dođe na njega red. Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima. Uloga odgojitelja u razvoju dječje socijalne kompetencije je podržavanje dječjeg socijalnog razvoja. Premda određenja socijalne kompetencije variraju. Socijalno kompetentna mala djeca su ona koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve interakcije unapređuju osobnu kompetenciju. Kompetentan pojedinac je osoba koja može iskoristiti poticaje iz okružja i svoje osobne. Vršnjački status je jednosmjeran i mjeri razinu u kojoj vršnjačka skupina simpatizira neko dijete. Dio odgojiteljeve uloge u pospješivanju socijalne kompetencije je pomoć djeci. te kako podnijeti samoću i kako razvijati prijateljstva. prepoznati opasnost. no prijateljstvo se razlikuje od vršnjačkog statusa po smijeru i specifičnostima. Razvijanje dječje socijalne kompetencije u predškolskom razdoblju je važno jer socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi. prevladati strah i tjeskobu. a ona se definira kao sposobnost reagiranja na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi se ostavilo prostora i za spontane reakcije. te da se. Vršnjački status odnosi se na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju njihovi vršnjaci. velikodušnost. te postići dobre razvojne rezultate koji omogućuju zadovoljno i kompetentno sudjelovanje u grupama. Takve im sposobnosti 80 . Važno postignuće u ranom dijetinstvu jest razvoj sposobnosti regulacija emocija.30.

optimalna intervencija odgojitelja potiče dječju kompetenciju. izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih. Emocionalni i socijalni kontekst nužan za optimalan tazvoj. Socijalno kompetentna. Teorije o tome zašto djeca iskazuju neprimjerenu agresiju dijele se na dvije kategorije – teorije deficita i teorije suficita. no važnu ulogu imaju i vršnjaci. Jedan od najvažnijih utjecaja na dječji socijalni razvoj jest iskustvo u obitelji. Mnoga mala djeca izbjegavaju vršnjake s tjelesnim manama. Treći je problem usamljenost. Alternativni roditeljski odgoj u predškolskoj dobi. Roditelji i odgojitelji obavezni su pomoći djeci. rane teškoće u socijalizaciji povezane su s njihovom nesposobnošću da se izdignu iznad fizičke pojavnosti svojih vršnjaka. Odgojitelj mora uvažavati načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: dječji osjećaji zaslužuju poštovanje. povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice. no ne znači da im odgojitelji ne bi trebali pomoći da prevladaju sramežljivost. a možda i nepreporučljivo požurivati sramežljivu djecu. Djeca većinom spontano prevladaju stidljivost pa je nepotrebno. Dijete koje prati od kroničnog i snažnog osjećaja usamljnosti u stanju je emocionalnog stresa. socijalno se ponašanje razvija u zatvorenom krugu. teškoće socijalizacije prigoda su za poduku. socijalna kompetencija kulturološki je određena. 81 . Omiljena djeca znaju bolje i jasnije priopćiti svoje namjere.omogućuju da riješe uobičajene sukobe koji se javljaju u igri. samostalna djeca najčešće potječu iz obitelji u kojima se mješaju toplina i nadzor i vlada ravnoteža između bliskosti i rezerviranosti. Sramežljivost. zahtjevnosti i komunikacije. npr. Za neku djecu. Ima problema koji se nemogu riješiti u grupi već zahtjevaju stručnu pomoć kao problem stidljivosti. no odgojitelji mogu odigrati važnu ulogu u oblikovanju djetetova iskustva s vršnjacima. neka djeca još nisu postigla dovoljnu kontrolu poriva da bi se uspješno naizmjence uključivala u razgovor. ispitivati motive koji stoje u pozadini odbijanja druge djece kako bi naučila cjeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju. interakcija između odgojitelja s djecom model su socijalne kompetencije. očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. hrabrenja. Ako vršnjaci odbace neko dijete. čije je obilježje kulminacija intenzivne skrbnosti i intenzivna nadzora kao i dobra komunikacija i toplina. Drugi je problem agresivnosti – jedan od najvećih problema s kojim se odgojitelj mora pozabaviti. pregovarala ili se pogađala u sukobu s vršnjacima. vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije. važni odnosi zahtjevaju sadržajnost. stvorit će se kroz komunikaciju skrbnosti i nadzora. Djeca u vrtiću pokazuju razne probleme u socijalizaciji koji mogu imati razne uzroke. te im otvoreno izraziti svoje osjećaje. za njega je izgubljen bitan izvor socijalnih informacija.

i djeca će sebe doživljavati razboritima i razumnima.trebalo bi dopustiti da u određenoj mjeri dijete donosi vlastite odluke. 5. 2.to je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgijitelja – da djeci pomogne steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati ozbiljnu i neozbiljnu situaciju. 6. Cilj svih ovih načela i strategija je socijalno kompetentno dijete. rješavaju djecu prilika da se služe svojom glavom i zdravim razumom. Otvorena komunikacija s roditeljima .Djelotvorne strategije za poticanje socijalnog razvoja: 1. a povjerenje u odraslu osobu se temelji na tome koliko djeca smatraju da odrasla osoba misli to što kaže. Uvažavanje individualnih razlika .autoritet i povjerenje jačaju kada odgojitelji svoja očekivanja izražavaju jednostavno i izravno.pomaže odgojitelju da na dijete reagira pozitivnije što povećava izglede da će se dijete morati poslužiti svojim nerazvijenom socijalnim umijećima.kada se odrasle osobe odnose prema djeci kao da ih smatraju sposobnima da se upuste u socijalne sukobe i riješe problem na razborit način. Poštivanje dječjih osjećaja .otvorenost je sposobnost odgojitelja da pošteno i bez predrasuda priopći roditeljima vlastita stajališta i da slušaju stajališta djece i roditelja. Pomoć djeci u prevladavanju nedaća . 9. Postignuće takve kontrole zahtjeva podršku i vodstvo roditelja i odgojitelja. 10. 82 . očekivanja i pravila vrijede za sve u skupini.kada odrasle osobe same donose većinu odluka i pravila. Pozivanje na temeljna pravila – u prosocijalnom ozračju ograničenja. Poboljšano ovladavanje porivima . 3. Pojačavanje prosocijalnih umijeća . 7. Uspostava autoriteta i povjerenja . Pozitivno etiketiranje dječjih karaktera . 4. koja iziskuju kontrolu emocija i poriva. Socijalno kompetentno dijete se upušta u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima. 8. Obraćanje dječjem zdravom razumu . a time bi se učili odgovornosti i razboritosti. poglavito ako je stidljivo ili nesnalažljivo u društvu sve dok njegovo ponašanje ne predstavlja opasnost i ne smeta drugima.zadovoljavajući odnosi s vršnjacima se izgrađuju pomoću niza socijalnih interaktivnih umijeća.uz jasno davanje na znanje što se od njih očekuje i kakvo je ponašanje poželjno pridonosi zaštiti dječje samostalnosti i integriteta (smanjena je vjerojatnost da će se djeca inatiti i opirati normama ponašanja kako bi sačuvala svoj integritet). Kroz takve interakcije poboljšava vlastitu kompetenciju.

podataka s opisnim tekstovima. Takvi su posjeti važni zbog dječjeg burnog razvoja i mijenjanja. koji nastaju u danim uvjetima. Odgojitelj će po potrebi pojednostavniti odgovore prilagođavajući ih stvarnim 83 . turističke i športske objekte. Potrebe djeteta za bogaćenjem.usklađuje svoje ponašanje s tuđim tako što nalaze zajednički jezik. trgovine. Različite životne zajednice u svijetu prirode i društva moguće je upoznati u njihovom prirodnom okruženju s dinamikom odnosa i zbivanja. seoska dvorišta. Broj posjeta koje organizira predškolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece. a koji su važni za spoznajno-doživljajne odnose. voćnjake. pa su mogući i različiti pristupi djeteta istom djeliću okoline. livade. iskustva i načini izražavanja. pa su mogući različiti pristupi djeteta. ribnjake. osobito prema dječjoj radoznalosti. botaničke i zoološke vrtove. . Potreba kretanja.. razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. proizvodne objekte. 31. te razgovor s roditeljima. zdravstvene ustanove. banke. vrtove. pošte. različita čuvstvena reagiranja. knjižnice. pjesmicama i dr. Djeca ostvaruju interakciju s okolinom što se odražava na njihov spoznajni. tjelesnog razvoja i boravka na zraku traži izlazak u vanjski prostor. različita čuvstvena reagiranja. što bi moglo dopunski poslužiti u raznovrsnim preradama i izražavanjima. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet.) POSJETI S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI? Posjeti s djecom predškolske dobi su važni zbog burnog dječjeg razvoja i mijenjanja. povrtnjake. te o tome obavijestiti osoblje. Izbor sadržaja može provesti ustanova u cjelini. farme. zdravstvene i redarstvene postaje. materijalnim uvjetima. mora. upoznavanjem novoga i istraživanjem nije moguće zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predškolskoj ustanovi. šume. Djeca moraju više puta posjećivati isto mijesto. slikovnim elementima. Dalje posjećujemo tržnice. raspoloživu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost objekta koji žele posjetiti i mogućnostima zaštite djece prilikom posjeta. Dobro je reći kakav se odnos od njih prema djeci očekuje. ljekarne. Odgojitelj može organizirati sakupljanje mapa. no naravno nije moguće predvidjeti što će ih djeca pitati. audio i video kazetama. polja. ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe o dostipnoj i optimalnoj vrijednosti onoga što će se posjetiti. iskustva i načini prerade i istraživanja. . S djecom predškolske dobi posjećujemo prirodne znamenitosti. parkove. emocionalni i socijalni. obale rijeka. Odgojitelj mora biti posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obaviješten o mjestu posjeta. Dijete akumulira iskustva koja će se obogaćivati preradama i ekspresijom u različitim vidovima. . Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje će se posjetiti. kupališta. stihovima. ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti. Stoga se organiziraju posjeti djece raznim mjestima u okolini. te kulturološki razvoj. kazališta.

To može biti motivacija za glazbeno. Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad grupa šeta pješice i kada se koristi neko vozilo. 84 . govorno i tjelesno izražavanje. kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje će se zateći na mjestu posjeta. slikarom) po mogućnosti u njihovom radnom ambijentu. njihovo upoznavanje. sredstva rada. obraćati im pozornost na bitne stvari. neka na poštanskom šalteru zatraži tiskanicu. radnu okolinu. Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponašanje u određenoj situaciji. Dječja mašta mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom spoznajnom iskustvenom sklopu. Može se jedino ponoviti posjet istom segmentu kako bi djeca potvrdila i proširila opseg prerade. Javljaju se razlike u preradi koje proizlaze iz činjenice što su različita djeca različito osjetljiva prema doživljenim detaljima. pa biljnu ljekarnu. nakon posjeta zoološkom vrtu ili lovačkom muzeju posjetiti trgovinu ptica. neka osjeti težinu kacige vatrogasca ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba. nakon posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu. Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opažaju ono što je cilj posjeta ali i sve drugo što ih zanima. stavove. Treba se dogovoriti što će se djeci demonstrirati i što bi oni mogli sami iskušati manipuliranjem i pokretanjem. U tijek pripreme. govorno pratiti situacije i obrazložiti ponašanje prema prometnim pravilima. Posjet likovnom izložbenom prostoru mora se dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom. Također nije isto posjećuju li djeca mjesto prvi put ili su već tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. Treba se prilagoditi dječjem interesu. čuditi se. te da sami objašnjavaju i zaključuju. Posjet omogućuje upoznavanje što rade ljudi. kao i sam odlazak do destinacije posjeta. ne bi trebalo forsirati novi. likovno. Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. A ako su djeca još uvijek intenzivno angažirana preradom iskustva u koja je uključen prethodni posjet. te ih poticati da postavljaju pitanja o onome što ih zanima kompetentnim osobama. Prerada doživljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. Ako su djeca umorna ili zasićena posjet neće imati učinka.dječjim mogućnostima poimanja. pripada i podsjećanje na ponašanje putem. zajedno istraživati. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji. Omogućiti djeci da i aktivno sudjeluju npr.

Na šetnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i životinjskom svijetu. Izvode se u neposrednoj blizini dječjeg vrtića. opisima. sadržaju i organizaciji najjednostavniji oblici neposradnog upoznavanja okoline. Odgojitelj djecu priprema za šetnju. igre s prirodnim materijalima. npr. S djecom predškolske dobi preporučuju se kratke šetnje. ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. Hodanje u parovima traži se samo za vrijeme kretanja ulicom. Preporučije se da su s djecom mlađe predškolske dobi na šetnji dva odgojitelja. crtežima. Boravak na svježem zraku za vrijeme šetnje u svako godišnje doba povoljno utječe na zdravstveno stanje djece i na njihov tjelesni razvoj. na dječje igralište. Neke doživljaje izražavaju u raznovrsnim aktivnostima. Upozorit će ih na načine kretanja i na ponašanje na ulici. Zato odgojitelj vodi djecu na mjesta gdje se mogu poigrati i razonoditi. u grupi. prije prelaska ulice. U toku šetnje djeci je potreban kraći odmor koji sadrži izmjenu aktivnosti. obližnji šumarak ili šumu. 85 . a imaju određen cilj. Svaka šetnja ima posebnu vrijednost za razvijanje sposobnosti uočavanja. Za vrijeme šetnje djeca mogu razgoverati. a podsjetit će ih i na objekte promatranja. Kretanje u grupi zahtijeva hodanje u parovima i određeni red. Šetajući djeca usvajaju naviku kretanja na ulici. Prve šetnje mlađe predškolske djece organiziraju se tek pošto su se djeca međusobno upoznala. obližnji trg i slično. ta da svi zajedno prelazimo ulicu. igre loptom. O doživljajima. obavezno stanu i pričekaju odgojitelje i ostalu djecu. Već u mlađoj predškolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u grupi. u park. a mlađe predškolske djece od 10 do 15 minuta. Šetnje starije predškolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta. pravila hodanja ulicom. odgojitelj organizira raznovrsne pokretne igre. što predškolsku djecu umara.) ŠETNJE I IZLETI DJECE? Šetnje u prirodu predškolske djece po svom su trajanju. didaktičke igre. npr. Na mjestima gdje nema opasnosti od prometa i gdje su samo pješačke staze dopušta se djeci slobodnije hodanje. Odlazak u šetnju djeci je radostan doživljaj. Prije svake šetnje odgojitelj treba provjeriti jesu li djeca prikladno obućena i obuvena u skladu s vremenskim prilikama. te usvajaju da na rubu pješačke staze. posebno onu mlađe dobi. zapažanja i za buđenje dječje radoznalosti. ali ne mogu vikati i bučiti. srednje 20 minuta. Za vrijeme boravka na zraku na mjestu planiranom kao cilj šetnje. užetima i rekvizitima što su ih djeca ponjela sa sobom. Na šetnju odlazi grupa zajednički. igrama i svojim zapažanjima na šetnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. Prije polaska odgojitelj će s djecom razgovarati i najaviti im odlazak u šetnju i mjesto šetnje.32. postavljanju zagonetki. igrama oponašanja i slično.

igru. kulturno-povijesne spomenike i sl. U slučaju ružnog ili kišovitog vremena izlet treba odgoditi. 3. Za predškolsku djecu pogodnija su putovanja autobusom. mogućnost prijevoza i sl. Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. etapa – izvođenje izleta. Izleti u predškolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe dnevnog boravka upoznaju prirodu. etapa – korištenje doživljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu. Za vrijeme šetnje djeca imaju mnogo mogućnosti samostalnog pronalaženja objekta i pojava za promatranje. U dječjim vrtićima izleti se organiziraju kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni. Izleti u neposrednu okolicu prirode provode se sa srednjom i starijom predškolskom djecom. uvjeti djećjeg vrtića. Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogućnosti djece u skupini. U praksi je dječjih vrtića uobičajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece.Osim pedagoškog karaktera šetnja ima i rekreativno-zabavni karakter. te tako utvrđuju i proširuju stečena iskustva. 4. Imaju pedagoško opravdanje i vrijednost. etapa – priprema djece i roditelja. Odgojitelj određuje odgojno-obrazovne zadatke izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću i konkretnim planom rada svoje odgojne skupine. pripremiti se za rukovođenje promatranjem i za objašnjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi. Odgojitelj zna zašto je izlet predviđen baš u to vrijeme i na tom mjestu. etapa – organizacijske pripreme za izlet vrši odgojitelj. trajanje izleta. Sve te detalje mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvođenje izleta. rad ljudi. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti mjesto gdje će djeca ručati i mjesto gdje će se djeca poslije ručka odmoriti. promet. zna što će djeca tamo vidjeti i kako će se doživljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Potrebno je upoznati teren za igru. jer olakšavaju dolazak na odredište i manje zamaraju djecu. Mlađa predškolska djeca u pravilu ne sudjeluju u izletima ostalih grupa u dječjem vrtiću. 2. Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. Odgojitelj predviđa što će sve djeca promatrati i što mogu skupiti ovisno o godišnjem dobu. eksperimentiranje i provjeravanje. Odgovornost za pripremu i izvođenje nosi odgojitelj. Preporučljivo je da se izleti organiziraju po mogućnosti u svako godišnje doba na ista mjesta kako bi djeca doživjela kontinuitet promatranih pojava ili promjena. On planira mjesto i vrijeme izleta i određuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. Na roditeljskom sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagošku vrijednost izleta 86 . Zbog toga odgojitelj prethodno upoznaje mjesto predviđeno za izlet. i što treba ponijeti s obzirom na teren. okolinu. Priprema za izlet ima nekoliko etapa: 1.

i njegovu potrebu. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj postavlja djeci pitanja. ali ni bez njih ne može dječji vrtić potpuno ostvariti zadatke programa odgojno-obrazovnog rada. kretanjem ili verbalnim opisivanjem. u koje će se povremeno uključivati i odgojitelji. U nekim aktivnostima djeca izražavaju doživljaj izleta slikom. U dječjem vrtiću nastavljaju se promatranja donešenih predmeta i razgovara se o onome što su djeca vidjela i doživjela. Izleti u predškolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red. U predškolsko doba nije potrebno suviše izleta. ali je vrijednost stečenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. Treba ih upozoriti na ponašanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. Odgojitelj ih upoznaje kamo će ići i što će tamo vidjeti. odgojitelj dopušte djeci da se najprije odmore i snađu u novom prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. Priprema stvara vedro raspoloženje kod djece što pozitivno utjeće na razvoj i govor djeteta. Tek nakon kraćeg odmora ispunjenog vedrom igrom. odlaze promatrati predviđene objekte ili pojave. Nakon stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sređuju i proširuju na zanimanjima ili projektima. Kada su stigli na cilj. 87 . raspored dana i života djece u vrtiću. S povratkom kući ili u dječji vrtić izlet nije završen. uspoređuje pojave. Djecu također treba pripremiti. izvodi jednostavne zaključke i potiče djecu na mišljenje. modeliranjem. Na izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove. a mogu se pozvati i roditelji. Nakon završenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre.

roditelje i odgojitelje te širi kontekst odgojno-obrazovne institucije i društva. psiho-socijalno i odgojno biće. socijalne i druge potencijale. Vrlo važno postignuće u ranom djetinjstvu je razvoj sposobnosti u kontroli emocija. pažena djeca će skrbiti za druge. U želji da izgrade zajednicu za zajednički život djece. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi s frustracijama. Puno je načina na koje se može stvoriti zajednica u grupi. potencijalno sposobnog i kreativnog subjekta. To su dva osnovna potkrepljenja za razvoj dječje samosvijesti. To je prvi i najkrupniji korak u pomoći djeci da postignu socijalnu kompetenciju i socijalno samopouzdanje. kako prevladati strah. Zdrav i razvijen osjećaj samosvijesti dovodi dijete do zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. Dijete je ljudsko i društveno biće. Uvažavana djeca će uzvratiti uvažavanjem.33. tako i u zadovoljavanju emocionalnih potreba. da se svako dijete osjeća kao pripadnik odgojne zajednice. kako u zadovoljavanju osnovnih potreba. emocionalne. a djeca neoštećena integriteta će čuvati tuđi integritet.) POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEČJE KOMPETENCIJE? Socijalna kompetencija je sposobnost iniciranja i održavanja zadovoljavajućih i recipročnih odnosa djeteta s vršnjacima. Uloga odgojitelja je pobrinuti se. Socijalno kompetentna djeca su ona djeca koja se upuštaju u zadovoljavajuću interakciju sa svojim vršnjacima. jer djeca kopiraju i oponašaju odrasle osobe koje ih okružuju. kao cjelovito biološko. Kako bi se te osobine mogle razvijati djeci trebaju odrasli koji se ponašaju ljudski i društveno. te kako steći prijatelje. pa tako i druge djetetu važne osobe moraju djetetu dati do znanja da je vrijedno onakvo kakvo jest. intelektualne. Malo će dijete. kako uživati u drugima. ali će i postepeno učiti kroz komunikaciju i interakciju s vršnjacima i odraslima. Na dijete treba gledati holistički. Socijalno sazrijevanje počinje i nastavlj se tokom čitavog ranog djetinjstva. Dijete s visokim stupnjem samosvijesti na neuspjeh neće reagirati dramatično doživljavajući čitav svoj identitet kao neuspjeh. kako podnjeti samoću. Odgojitelji. te u kojima će zadovoljiti svoje opće i specifične potrebe koje su pretpostavka cjelokupnom razvoju njegove osobnosti. a ujedno i rade na izgradnji zajednice koja bi obuhvatila djecu. Sposobnost socijalne osjetljivosti može se razviti poučavanjem. te moraju "vidjeti" i potvrđivati dijete. odgojitelji počinju s odgojnom grupom. trebati pomoć odraslih. ali i s odraslim osobama. tj. što znači da se vještina socijalne komunikacije može naučiti. Samosvijesno dijete 88 . Nužno je da odgojitelj usmjeri odgoj predškolaca u pravcu kreiranja takvih odgojnih uvjeta i situacija u kojima će dijete uspješno razvijati svoje tjelesne.

istraživanja pokazuju da su djeca više izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji članovi grupe. ne bi ih se trebalo. Spontane i neizbježne teškoće socijalizacije. a vjerojatno ih se i ne može. potpuno eliminirati. nego u grupama iste dobi. Načelo optimalne intervencije može se izraziti na slijedeći način: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako česta da djeca malo kad dobiju priliku sama rješavati svoje 89 . Premda je intervencija u takvim situacijama važan dio uloge odgojitelja. Važnost interakcije u grupama s djecom mješane dobi ne odriče važnost interakcije između djece iste dobi. Grupe s djecom mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika za pružanje i primanje pomoći. Poput svih umijeća i socijalna se poboljšavaju praksom. češće intervencije nisu nužne i poželjne. Interakcija između odraslih i djece uzajaman je proces učenja u kojem je stupanj ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. To je prvi jezik kojim djeca počinju govoriti. Kako bi podržao razvoj dječje kompetencije. Osobnim jezikom možemo izraziti naše osjećaje.ima visok stupanjsamopoštovanja. Optimalna intervencija odgojitelja potiče socijalnu kompetenciju. Ono što se nauči o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom mješane dobi. Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da djeca koja su povučena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. dovode odgojitelje u idealan položaj u kojemu mogu unaprijediti dječji socijalni razvoj. Djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine. Sukobi su neizbježni između članova bilo koje stvarno suradničke skupine djece. razlikuje se od onoga što se uči u grupama iste dobi. a uz to tu je i dodatna prednost šireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama. Osim toga. odgojitelj omogućava djeci postavljanje granica. Odgojitelj treba odgajati djecu s naglaskom na osobnu odgovosnost (odgovornost za vlastiti život) jer će tako djeca razviti visok stupanj društvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima). te time odrediti naše granice. Za zdrav i harmoničan razvoj potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovite dobi. reakcije i potrebe. koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti. Djeca koja imaju problema u odnosima s vršnjacima često ostvaruju i održavaju kontakte s mlađom ili starijom djecom. te jedno i drugo na svoj način pridonosi djetetovu razvoju. Vjerojatno će djeca poboljšati svoje socijalno umijeće budu li imala prilike vježbati široki raspon socijalnih ponašanja. Isto se mora istaknuti da miješanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne blagodati. a da bi ga razvilo nužni su mu odrasli.

Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar grupe i stalno prati napredak svakog djeteta. U promatranju djece 90 . odgojiteljica može priznati da to nije ugodno. Kad je riječ o prijetnjama valja reći da je teško smisliti prijetnju koja bi odgovarala težini nepoželjnog ponašanja. pravila i očekivanja vezanih uz sudjelovanje u životu skupine). ali dovoljno česta. malu djecu vršnjaci ne moraju baš uvijek simpatizirati ili prihvaćati.poštivanje dječjih emocija. Za neku su djecu prijetnje znak da je odgojiteljev autoritet slab. . . Načela pedagoške prakse koja povećavaju socijalnu kompetenciju: .interakcija odgojitelja s djecom model je socijalne kompetencije. Ako se neko dijete požali da ga neko drugo dijete ne voli. Stoga je primjereno da odgojitelji ocjenjuju djetetovu socijalnu kompetenciju tijekom tog razdoblja. Odgojitelj razvija kompetenciju djeteta odgajajući ga po načelima humanističke razvojne koncepcije. . . a to znači da je u središtu odgoja dijete. To je jedna od mnogobrojnih odgovornosti odgojitelja. ovise o pozornom promatranju interakcija. .socijalna kompetencija je kulturološki određena (djeca odrastaju u raznim kulturama koje propisuju što i kako se nešto smije ili nesmije). ili mu može dati do znanja da je njoj drago da je i on dio njezine grupe.važni odnosi zahtijevaju sadržajnost. .izravna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih (ozračje skupine najbolje je ako ga obilježava neposredna i izravna komunikacija odraslih i djece u svezi normi. U prethodnom tekstu predočili smo dokaze da predškolsko razdoblje predstavlja kritično razdoblje za razvoj socijalne kompetencije: propuste li djeca taj vlak. Odgojitelji odgojno djeluju na dječje osjećaje i emocije načinom na koji reagiraju na njihova očitovanja. poslije se nećeš moći igrati svojim omiljenim kockicama). mogu imati doživotne posljedice. prazne prijetnje (ako se sad ne pridružiš nama. Promišljene odluke o tome kad se držati po strani i dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umiješati.probleme. kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na djetetove interaktivne stilove. Nekih postupci ne postižu odgojnu svrhu. Npr.socijalno ponašanje razvija se u zatvorenom krugu (individualni obrasci socijalnog ponašanja izazivaju reakcije drugih koje potiču još više takvog ponašanja i učvršćuju ga). a i imaju negativne učinke: npr. ali i podsjetiti da ima još prijatelja.očekivanja odraslih oblikuju dječje karaktere. i da je ono vrijednost po sebi koju odgojitelj prihvaća u svojoj osobitosti i kao člana obitelji s njenim osobitostima i sustavom vrijednosti. da djeci pomognu steći emocionalnu osjetljivost i razlikovati između ozbiljne i ne tako ozbiljne situacije. kako nijedno dijete ne bi postalo žrtvom negativnog začaranog kruga.

a taj je . vikanjem. a čvrsto staju na svoje noge sa šest ili sedam godina. Zadatak odgojitelja je da djeci pomogne da postanu odgovorni i samostalni. burnim reagiranjem. Začetak nekih socijalnih kompetencija javlja se s tri godine. zdrave slobode. što rezultira povlačenjem djece. vikanje. Takvi postupci najčešće pogoršavaju odnose s djecom i povrijede ih. roditelja i drugih odraslih koji žele pomoći djeci uopće nisu djelotvorna.omogućiti djetetu da iskusi taj svijet. batine. a da pri tome ne ometaju zadovoljenje potreba drugih. Jedan od razloga zašto se tako ponašamo prama djeci jest taj. To su osnovna pitanja koja odgojitelji. Shvatimo li da motivacija dolazi iz našeg svijeta kvalitete i kada shvatimo kako to funkcionira. Najčešća nedjelotvorna ponašanja koja odrasli koriste kada pokušavaju pomoći su: zanovijetanje. možemo evaluirati sami sebe. prijetnja. da baš kao i odrasli i djeca imaju loše dane. Pitanja koja možemo postaviti samome sebi: ŠTO ŽELIM. a ta vještina je potrebna za samopomoć. kritiziranje. Kada shvatimo da smo motivirani iznutra. DONOSI LI MOJE PONAŠANJE TO ŠTO ŽELIM. 91 . Treba ga naučiti kako ući u svijet sreće.moramo imati na umu da je dječja dob važan čimbenik u donošenju odluka o tome treba li socijalno ponašanje nekog djeteta podobnije promatrati (pratiti).) ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMOĆ U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI? Dječji je svijet prostor neslućenih mogućnosti. Ova su pitanja srž samoprocjene. 34. Samoprocjena je zapravo postavljanje pitanja samome sebi i davanje iskrenih odgovora. pruža nam se prilika da to saznanje iskoristimo i pomognemo djeci da si sama pomognu. informira. uspoređivanje. što su takvi prisiljavajući postupci ponekad djelotvorni. prijateljstva. Zbog toga djeci treba pomoći da nauče razviti odgovorna ponašanja koja će im omogućiti zadovoljenje svih potreba. a ne iz nekog vanjskog izvora. te uključuje usmjeravanje pažnje na vlastitu percepciju na razini vrijednosti. odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje. ignoriranjem ili ljutnjom. On djecu potiče. jer analiza dolazi iznutra. Često ponašanja odgojitelja. a to je najbolje ostvariti primjerom i izborom djelotvornih i neprisiljavajućih ponašanja. s četiri godine one su još nejake. samostalnosti i uspjeha. laganjem. često je nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako roditelji. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga mora iskusiti i upravo tu leži zadatak odraslih. Ono što odrasli nazivaju pomoć. Svi mi nastojimo da "stvarni svijet" bude što više nalik savršenom svijetu (ili svijetu kvalitete) iz naše glave. uništavanjem predmeta. propovijedanje. Trebamo upamtiti. Samoprocjena je najdjelotvorniji naćin motiviranja promjene u ponašanju. odaje priznanje. ali samo na kratko vrijeme. ŠTO RADIM KAKO BI POSTIGLA TO ŠTO ŽELIM. odgovornosti. govori im ono što ih zanima te pomaže u traženju odgovora usmjeravajući ih kako pronaći pomoć i kome se obratiti. kažnjavanje ili optuživanje.

dopušta djeci da primijete kako obraća pažnju na njih i da mu je važno što ona govore. Kroz različite aktivnosti moguće je upoznati dijete s osnovnim potrebama koje će ih motivirati kroz cijeli život. kompromisi. zahtjeva veliki napor i rad na sebi. te proanalizirati sebe i svoje postupke. poticanje i odavanje priznanja.roditelji i drugi odrasli trebaju postaviti prvo sebi. iznutra. te im pomoći razviti što veći spektar djelotvornih ponašanja kojima će uspješno zadovoljiti svoje potrebe (npr. odnosno da si sama pomognu doći do tog cilja. dijete koje se ponaša neprimjereno (agresivno) možemo preusmjeriti na aktivnost koja mu omogućuje da zadovolji baš onu nezadovoljenu potrebu koja je izazvala neprimjereno ponašanje). Kroz ove se aktivnosti razvija slika o sebi što je vrlo važno u odgoju za samopomoć. Ako želimo pomoći djeci da postanu odgovorna i samostalna. Informiranje se odnosi na pomaganje djeci da odu tamo gdje žele. Nakon signala odabire ponašanje. a ne kao izvanjski utjecaj. Kroz aktivnosti razgovaramo s djecom o osjećajima. Tako ih učimo povezivati osjećaje s onim što rade. što činim iz zabave. i slično. postavljanje ciljeva. Osjećaj sreće povezuje se sa zadovoljenjem svojih potreba. Odgojitelj koji potiče djecu primjećuje i pozitivno komentira i male stvari. dolazi iz djetetove glave. Djeci treba pomoći da nauče kad izabrati ponašanje koje će ih dovesti do toga da se osjećaju sretni i zadovoljeni. kako bi mogli na osnovu toga krenuti u odgajanje djece za samopomoć. nego iz kritiziranja. Treba im postavljati pitanja koja će ih dovesti do njihove samoprocjene. moji izbori. kompetentna. U ovom slučaju negativni signali su poruka koju dijete dobiva kad ne dobiva ono što želi. Djecu učimo prepoznati pozitivne i negativne signale koje dobivaju. Djeca nauče više iz primjera. ili ljuti. vođenje računa o sebi i drugima. Treba odati priznanje kada djeca koriste djelotvorna ponašanja kao što su: odgovorno ponašanje. radosni. npr. 92 . jer analizira ponašanja. kako znamo da su sretni. Pomažu djeci da se osjećaju sposobna. Djecu možemo naučiti samoprocjeni pitajući ih koliko su zadovoljni nečim što su uradili ili nacrtali. Ona je najdjelotvotniji način motiviranja promjene u načinima ponašanja. te pokazavanje najboljeg puta do odgovora koji žele. stvari koje činim dobro. Kada im pružimo priliku da se sami pogledaju veća je vjerojetnost da će promjeniti svoje ponašanje. Naučiti ih da svako ponašanje ima i posljedice. Pomaganje djeci da si sami pomognu jako se razlikuje od tradicionalne metode prema kojoj djeci govorimo što i kako treba raditi. donošenje odgovornih odluka. izradom popisa ljudi koje voli. odnosno to je pružanje informacija o onome što žele znati. a to su: informiranje. te kako onda izgledamo (lica u ogledalu). tužni. Mi možemo još pripomoći formirajući pano sa slikama uspjeha kojeg čine slike djece pored onoga što su napravili dobro. Eliminiranje ovog tradicionalnog načina pomoći koji prisiljava djecu da rade nešto što odrasli misle da trebaju. pregovaranje. te izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva. moramo ih voditi koristeći djelotvorna neprisiljavajuća ponašanja. održavanje obećanja.

U odgoju za samopomoć cilj nam je odgojiti djecu koja će si sama pomoći postati samostalna i odgovorna za ono što rade i za svoju sreću na dulji rok. što znači da je potrebno djelovati i aktivirati se. pregovaraju. poticati ih kroz težak proces odrastanja i odati im priznanje za njihova djelotvorna i uspješna ponašanja. kada se odgovorno ponašaju. možemo ih informirati o onome što žele znati. Uključenost može biti teška i komplicirana. Istinski biti uključen u dječje aktivnosti. radnje i ponašanja znači provoditi vrijeme s djecom i razgovarati o stvarima koje su njima važne. kada su fleksibilna i postižu kompromise. Najbolja pomoć koju im možemo pri tome pružiti je ta da se ponašamo kao uspješni voditelji. njihovu vlastitu ljubav za sebe i snove koji će učiniti njihovu dugotrajnu potragu za srećom vrijednom truda. U odgoju djece za samopomoć nužna je uključenost.Važno je djeci odavati priznanja kada koriste uspješna djelotvorna ponašanja. 93 . tj. jer i dijete i odrasli imaju svoje predodžbe o odnosima između njih samih. kada vode računa o sebi i drugima. Naša uloga u životima djece je da im pomognemo pronaći njihovu unutarnju snagu.

te im skreće pozornost na odrasle u odmaralištu koji brinu o njima. da su sva djeca smještena na istom mijestu. zaštite i pomoći kada mu je potrebna. upućuje ih se na ostale prostorije koje će koristiti. Važno je voditi računa o dobi djece. dobro osmišljenim plakatima na oglasnim pločama sa osnovnim podacima o mjestu boravka. što znači u uvjetima bez snijega. Odgojitelj proučava plan ljetovanja ili zimovanja. o planinama i sl. te se zajedno s njima priprema za aktivnosti. brojevi telefona.). o moru. mjestu i danu polaska. zimovanja se mogu provoditi i u primorskim krajevima. telefonski broj). . razgovara o tome što im je sve potrebno i zašto. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom što će taj dan raditi. sa sigurnim komunikacijama. Najprije je potrebno pravodobno obavijestiti roditelje (npr. bolesti na koje treba pripaziti. djeca se smještaju po sobama. Nakon toga slijedi sastanak s roditeljima. sa smještajem u čvrstim objektima. te je potrebno voditi brigu o klimatskim uvjetima (prednost stabilniji klimatski uvjeti) i naposlijetku o pravodobnoj i pravilnoj pripremi opreme. Međutim. te prikuplja potrebne podatke o djeci i roditeljima (adresa. skuplja materijale i igračke. jer što su djeca mlađa mjesta ljetovanja i zimovanja moraju biti bliža. priča im sve što zna o odmaralištu. na sve oblike samostalnog ponašanja. opremljenosti objekta. Za uspješno organiziranje ljetovanja i zimovanja predškolske djece potrebno je već par mjeseci unaprijed započeti s pripremema. a sam predmet promišljanja je kako uspješno osmisliti i provesti višednevni boravak djece u novom okruženju. o ljudima. Roditelje se informira o mjestu boravka.35. o gradu ili mjestu boravka. što će ponijeti. Zajedno s djecom planira što će raditi. tj. odgojiteljima i stručnim suradnicima.) LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDŠKOLSKE DJECE? Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. pita ih što bi oni željeli. dakle na snijegu. trajanju boravka i cijeni boravka). . Odgojitelj djeci daje što više mogućih informacija o ljetovanju ili zimovanju. kako će to izgledati. Djeca predškolske dobi ljetuju u ljetnim mjesecima izvan mjesta stalnog boravka (na moru. 94 . te stimulira sve što potkrepljuje pozitivnu sliku djeteta o sebi uz jasno naglašavanje spremnosti pružanja sigurnosti djetetu. i to najčešće u planinama. uz jezera. Odgojitelj već tijekom priprema za ljetovanje ili zamovanje dijete ohrabruje na odvajanje. rijeke ili u planinama). smještaju djece (adresa. Zimovanja su oblik organizacijskog višednevnog boravka u prirodi. te o aktivnostima koje će se provoditi. Odgojitelj informira djecu o kućnom redu i rasporedu dana. Po dolasku. broji dane do polaska na kalendaru. .

a dio uz otvorene sportske površine u prirodi. igre uz korištenje prirodnih prepreka i terena. osobito aktivnim odmaranjem u prirodi. i tako unaprijede razvoj svog organozma. Razlikujemo sljedeće sadržaje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju: . ali i njihovom obrazovanju. u prirodi. U izboru sadržaja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima života i rada u ljetovalištu. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. mogućnost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u mjestu stanovanja nemaju uvjete. Ako se ljetovanje provodi na moru. -LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore.Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru.aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi. provođenje većeg dijela vremena na čistom. zelenim površinama.aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: prirodni oblici kretanja. Sadržaji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provođenje aktivnosti na sportskim terenima. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. zabavi i dječjem odmoru. natjecanja. razvijati kreativnost. rekreativne aktivnosti. "orijentacijcko" pješačenje. Kao sadržaji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti: . osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim uvjetima što pozitivno utječe na unapređivanje njihova zdravlja i na poboljšanje cjelokupnog organizma. sanjkanje na ravnom i niz brijeg. uz vodu i u vodi. Prednosti organizacijskog zimovanja su višestruke: boravak djece u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. ali i potrebama. Sve aktivnosti podređene su razonodi. šetnje. samopouzdanje i samostalnost. pokretne igre. izleti. interesima i željama djece. aktivnosti na ledu bez klizaljki.na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja. ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. obuka neplivača. . uz jezero ili rijeku. igre u vodi. Planirane sadržaje i aktivnosti treba organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. dio sadržaja aktivnosti treba biti vezan uz vodu. igre na snijegu. njihovom odmoru. Realizacija predviđenih aktivnosti i sadržaja treba biti podređena zajedničkoj razonodi djece. boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom što djeci omogućuje spoznavanje i doživljavanje prave vrijednosti života u kolektivu. svježem zraku (što pridonosi unapređivanju zdravlja). .aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi. -ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore. Na zimovanju djeca mogu mnogo saznati. njegovati inicijativu drugih. savladati i naučiti što kasnije mogu primjeniti u svakodnevnom životu. klizanje na 95 .

ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu nešto naučiti. želje i potrebe i tako unaprijede svoje zdravlje. Specifičnosti višednevnog boravka djeteta izvan obiteljskog doma nose izvjesne teškoće i opasnosti za dijete. izleti. samopouzdanje i samostalnost. Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru. dječji plesovi. natjecanja. zabavi i dječjem odmoru. ali istovremeno predstavljaju priliku za savladavanje tih problema.u zatvorenom prostoru: elementarne igre. njegovati inicijativu drugih. -da se bave aktivnostima za koje u vrtiću ili kod kuće nemaju uvjeta.ledu. skijanje. 96 . tjelesne aktivnosti uz glazbu. Osnovne vrijednosti koje odgojitelj može i treba afirmirati tijekom sudjelovanja djeteta u takvom programu su zadaće u vezi općeg razvoja djeteta. igrei zadaci u rukovanju. šetnje. kvizovi znanja. sniježno gradilište. -da obogata svoja iskustva. uz vodu i u vodi djeci omogućuje zadovoljavanje bioloških potrebe za kretanjem. radne. odijevanju. razvijati kreativnost. Po povrtku djece s organiziranog višednevnog boravka potrebno je s djecom preraditi doživljaje i osjećaje. -da aktivnim odnosom u prirodi zadovolje svoje interese. Sve aktivnosti podređene su razonodi. roditelja i dojmove djece. likovno izražavanje crtanjem. Od najranijih dana djeca se na vlastitom iskustvu uče da je aktivni odmor najprirodniji i najbolji način odmaranja. odgojitelj valorizira program. hodanje na skijama. a sadržaji moraju biti veseli i dinamični. socijalne i humane navike i staknu nova znanja. -da u krugu svojih vršnjaka dožive i spoznaju život u kolektivu i sve što ga prati. . prikazivanje filmova i dijapozitiva. Bavljenje različitim sadržajima i aktivnostima na snijegu i ledu. skidanju i pospremanju odjeće i obuće. te sabire zapažanja odgojitelja. U izabranim sadržajima trebaju sudjelovati sva djeca. Ljetovanja i zimovanja su djeci višestruko korisna jer im omogućavaju: -da na organiziran i zdrav način provode slobodno vrijeme. slikanjem ili modeliranjem. -da se maknu iz svakodnevne sredine i okrenu prirodi.

dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom. Postoje i mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlađom djecom jedan od najdjelotvornijih načina da se djeci pomogne da socijalno sazru. isprobavati različite uloge s ljudima raznih dobi. Prigode za takvu interakciju dostupne su isključivo u mješovitim dječjim skupimana. vodstvo. ali to nije jedini način.) ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA DOBNO MJEŠOVITE DJEČJE SKUPINE? Vrtić je mjesto i oblik zajedničkog življenja djece. tj. posebno u ranom djetinjstvu. Grupiranje djece tako da se obuhvati što veći raspon godišta vraća nas u dane škola s jednim razredom i više naraštaja. a stariji poučavajući svoje mlađe prijatelje organiziraju svoje znanje i potvrđuju kompetenciju. ali i djeca koja nisu iste dobi. Dijete spontano bira vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti. Istraživanja su pokazala da su djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka u grupama s djecom mješovite dobi. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. Pri tom u njegov izbor mogu ući vršnjaci. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji. Dijete koje ima probleme s disciplinom ili ponašanjem često je od svojih vršnjaka odbačen pa tako biva odsječen od druženja i socijalno povratnih informacija nužnih za trajni razvitak socijalnih umijeća. 97 . Tako djeca različite starosti izmjenjuju svoja iskustva. obogaćuje. nego u grupama iste dobi. Skrbnost. odgojitelja i roditelja. pojašnjava i na kraju prihvaća od čitave grupe koja u njemu sudjeluje. suradnički rad i još neka druga socijalna umijeća dolaze više do izražaja u mješovitim dječjim skupinama. partnera ili više njih koji će sudjelovati s njim u aktivnosti. Takav ustroj ima stanovite prednosti za dječji socijalni i intelektualni razvoj. dijete ima priliku sebe doživljavati u različitim odnosima. odnosno kako se početni iskaz širi. odnosno isprobavati različite uloge s raznim dobnim ljudima. Općenito je u mješovitoj dječjoj skupini razlika djece u godinama između dvije i tri godine. koji je prisutan u međusobnoj interakciji djece različite dobi. dobro se očituje razvojem zajedničkih projekata. ako se oni ne riješe na vijeme mogu se namnožiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. Kroz njih se može pratiti kako ideje jednog djeteta potiču na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta.36. odnosno mlađi ili stariji prijatelji. Grupe iste dobi se općenito smatraju standardnim načinom formiranja grupa. Intelektualni razvoj. mlađi uče od starijih.

odnosno interesnih kutića s mogućnošću njihovog polifunkcionalnog korištenja uz nabavu potrebnih materijala. sitnih postupaka u igri i u radu. Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima će se moći odvijati interakcija djece mješovite dobi. npr.Pozitivni efekti zajedničkog druženja djece u mješovitim skupinama primjećuju se i na planu njihovog socijalnog razvoja. Starija djeca se vole brinuti o mlađoj.rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih. ljubavi prema drugima) moraju se prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva. ali i velik izazov. Mješanje djece različite dobi ne osigurava automatski da će se potencijalne blagodati i ostvariti. osmisliti i ostvariti vrtićko okruženje koje će svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem. ali i iste dobi. Grupe djece mješovite dobi osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u život svoje odgojne skupine. . Mnoga se važna socijalna umijeća lakše steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mješovitom dobi. i to svakom pojedincu. Jedna od prednosti mješovitih skupina je i ta da djeca najčešće ostaju s istim odgojiteljem nekoliko godina. Jedni i drugi pri tom doživljavaju prirodnost bivanja s drugima. Vjerojatno će djeca pospješiti svoju socijalnu umješnost budu li imala prilike uvježbati široki raspon socijalnih ponašanja. odnosno rado prihvaćaju skrb svojih starijih prijatalja.: . a koja se može prepoznati već u vrijeme prolagođavanja novog djeteta na vrtić. fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom materijala omogućiti djetetu. pa do svakodnevnih. Poput svih umijeća. Socijalna umijeća i dispozicije. osiguravanje vodstva. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijalne prednosti.organizirati skupinu koja će svojim polaznicima pružiti različite mogućnosti za doživljaje i igru.realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i interesima djece. koje su djeca u određenim prostorima sama inicirala. . Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mješovite dobi. možda nije slučajnost da dokazi ukazuju na to da će socijalni razvoj biti ubrzan u grupama s djecom različite dobi u odnosu na one iste dobi. kako bi im mogli pomoći u realizaciji njihove ideje. te iskazivanje altruizma (nesebičnosti. koji prate dječja zanimanja. bez obzira na to jesu li malađi ili stariji članovi grupe. . igrajući pri tom razne zaštitničke uloge i razvijajući osjećaj strpljivosti i odgovornosti. kao što su pružanje pomoći. Složen je odgojiteljev zadatak. druženje i učenje. suradnički rad. i socijalna se poboljšavaju praksom.pažljivo promatrati učestale aktivnosti. s kojima se inače vole družiti. One potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se djeci pruža veći broj prilika da pružaju i primaju pomoć. Mlađa djeca osjećaju se zaštićenima. Stoga. 98 . što pogoduje razvoju zajedništva.

bilo bi dobro organizirati da u jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. prvenstveno posječujući novu vrtićnu prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja.slijedeće godine ćeš biti u dječjem vrtiću i neće ti se dopustiti da to radiš. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Dvoznačna upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju povećanom uznemirenošću u odnosu na promjenu. .) POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEČJI VRTIĆ? Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrtić često dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog boravka. Primjereniji pristup je omogućiti djeci iskustva iz prve ruke. . Prilikom prelaska u vrtić odgojitelj s njima ostaje i dalje pa se tako djeci olakšava prelazak. 37. Međutim. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre. jačina stresa i vrijeme potrebno za uspješnu prilagodbu može se jednostavno odraditi ako odgojitelji planiraju i rade zajedno na uvođenju ugodnih prelazaka. Prelazak djeteta iz dječjih jaslica u dječji vrtić u trećoj godini života može izazvati stres. Djetetu 99 . Prijelazi djece mogu biti olakšani ako odgojitelj u jednom programu kao što je jaslički rade zajedno s odgojiteljima gdje će djeca ići u dječji vrtić.u vrtiću ćeš se morati koristiti čašom kao veliki dječak. Posjeti mogu biti dogovoreni za djecu i roditelje. te pribilježiti sličnosti i razlike na koje će djecu pripremiti. Cilj predškolskog odgoja je pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. odnosno interesu.izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim aktualnim razvojnim potrebama.bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš to morati znati kada počneš ići u stariju skupinu. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih. Takva suradnja je dobro došla odgojitelju u čiju skupinu će se dijete uključiti jer će takvo dijete biti bolje pripremljeno i manje preplašeno. Odgojitelj od kojeg dijete dolazi također ima koristi od održavanja stručnih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadaću jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi. Da se osiguraju uspješni prijelazi valja održavati komunikaciju i suradnju između osoblja različitih programa. Odrasli koji posredno ili neposredno sudjeluju u provođenju odgojnoobrazovnog procesa trebaju znati da formiranje mješovite skupine nije samo po sebi cilj. Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima: . a posebno za djecu koja imaju ograničeno iskustvo. Nažalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim životnim promjenama.

pripovjestima iz Starog zavjeta i iz Isusova života. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji i stručni suradnici u tim ustanovama. odgajaju učenjem jednostavnih molitava.treba osigurati vrijeme za razgovor o vlastitim osjećajima i nazočnost osjetljive odrasle osobe koja će ih slušati i pripremiti za uzbuđenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja. uz osnovnu imitaciju u obiteljskom ozračju. nego se djeca. ne samo profesionalne nego i specifične općeljudske i duhovne vjerničke kvalitete. a da bi dijete to postiglo potrebno ja da doživi kako kršćani slave posebne blagdane. Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrtić je: . bitno je omogućiti djetetu aktivnosti u skladu s njegovim interesima i zakonitostima njegove razvojne dobi. Kao rezultat javne rasprave donešen je Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima. . da opaža kako se kod blagdana i običaja za 100 . Radi individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja. Djetetu treba omogućiti aktivan pristup oblicima kršćanskog života. te stjecanje povjerenja. Ako su vjera i kultura međusobno jedna na drugu upućene. prateći ujedno ciklus liturgijske godine. pokrenuli su pitanje uvođenja vjerskog odgoja u javne vrtiće.bezbolna separacija i bolja adaptacija. Vjerski sadržaji su u skladu sa sadržajima i zbivanjima koja se događaju u djetetovu okruženju.) PREDŠKOLSKO DIJETE I VJERONAUK? Na početku demokratskih promjena roditelji. uz prethodno obavještavanje roditelja o cilju. onda ne bi smjelo biti dijeljenja djece različitog religijskog podrijetla. U konkretnoj odgojiteljskoj praksi posebno treba pripaziti na to da se djeca koja pripadaju nekoj nekatoličkoj vjerskoj zajednici ne bi u svojim vjerničkim iskustvima osjetila zapostavljena ili nedovoljno vrednovana.osigurati programski kontinuitet i omogućiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve dobne skupine. dvostruko ozakonjen. Tako je vjerski odgoj po prvi puta dobio pravni položaj. sadržajima i svrsi koje su dužne roditeljima pružiti prosvjetne i crkvene vlasti. te potpisivanjem Ugovora. Uglavnom se može reći da gotovo sve predškolske ustanove ostvaruju nešto od vjerskog odgoja. U dječjim vrtićima odgoj u vjeri ne provodi se na posebnim satovima vjeronauka. . 38. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji o tome daju pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem. ali se od njih očekuju. poteknuti uvođenjem vjeronauka u osnovne i srednje škole. koji je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi. da upozna žive oblike kršćanskih običaja.onda barem obilježavaju blagdane. objašnjenjima osnovnih crkvenih obreda kojima djeca prisustvuju i prvim usmjerenjima moralnog života na temelju božanskog zakona. ako ništa drugo.

Osnovna zadaća vjerskih sadržaja je razvijanje osjećaja sreće. a sve u krugu vremena koje se zove godina. jer vjerski život iz njihove obitelji jest isčeznuo. i mora se zasnivati na suradnji. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se neprestano razvija osjećaj vjere i njezina praksa. Načelo slobodnog izbora – znači pištivanje i uvažavanje različitih konfesija. Načelo integrativnosti – upućuje na uključivanje u već postojeće programe. od 10-12 mjeseca otkrivat će se svijet jeseni i adventa s 101 . domovine). suosjećanja i suradnje s bližnjima. Za sve te zadatke najvažnija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojno-obrazovne ustanove. te se tako povezuje pojam vjere sa životom. Na taj način dijete stječe iskustvo za napredovanje u kršćanskom zajedništvu i u sudjelovanju u različitim oblicima kršćanskog zajedništva. Velik broj djece zbrinut u vrtićima nema osnovna vjerska iskustva. U vjerskom odgoju predškolske djece naglasak je na dva osnovna načela: 1. tradiciji i brojnim dokumentima crkvenog učenja. te moraju pobuđivati vjeru djeteta u sebe i druge ljude. Dijete živi u krugu svoje obitelji i svoje skupine u vrtiću. Tako koncipiran program vjerskog odgoja treba biti lišen svake vrste prisile na dijete ili roditelje. Predškolski vjerski odgoj je prvi stipanj na putu cjelokupnog uvođenja u kršćanstvo. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zavičaja. Osnovno polazište za vjerski odgoj nalazi se u Svetom pismu. ljubavi i optimizma. U dječjem vrtiću cilj je proširivanje i obogaćivanje dječjeg iskustva vjerskim sadržajima bliskim tradiciji naroda. a to je korak dalje u cjelovitom poimanju opće kulture. pa je zato potrebno da dijete doživi Bibliju kao posebnu knjigu u kojoj će naći propovjedanje o Bogu i ljudima. davanja samog sebe. te zahtjeva jasnije definiranje programa katehetskog odgoja i obrazovanja djece. da iskusi kako ljudi nastoje u molitvi izraziti svoju vjeru. polazi se od razmišljanja o položaju i situaciji djece koji bi se mogao izkazati simbolikom krugova. Vjerski odgoj predškolske djece je važan jer na neki način odlučuje o vjeri u životnim dobima koja slijede nakon djetinjstva. a vjera se izražava osjećajima i djelima. U pedagoškom pristupu ovom projektu. te osjećaj zadovoljstva i životne radosti. jer obitelj je pozitivno okruženje u kojem se ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlače najmlađe. Dijete živi u krugovima prostora i vremena koji se prožimaju s krugom liturgijske godine. Npr. oblike i načela rada s djecom predškolske dobi. zahvalnosti. Cilj vjerskog odgoja je odgajati religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote utemeljene na Evanđelju. te je to odgoj koji razvija osjećaj povjerenja. 2.određene iskaze koriste znakovi i simboli. Crkveni život zasniva se na Biblijskoj poruci.

učiti relaksaciju i vježbe disanja. iskrivljavanja elemenata ili sadržaja traumatskog događaja. Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti. odgojitelj prvenstveno treba spriječiti pogoršanje stanja i smjesta zvati stručnjake da provedu psihološku kriznu intervenciju. akutan ili kroničan. Dijete pod stresom se manje uključuje u aktivnosti koje mu inače pričinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo moguće zastrašujuće situacije. nebo. te dijeluju kao lijek za određene stresne situacije. Odgojitelj treba pričati s djetetom o njegovom strahu. . Dobro je s djecom izmišljati i dovršavati priče na drugačiji način. Stres kod djeteta može biti uvjetovan traumatskim događajem. karakteristika okoline u kojoj se događaj zbio ili u kojoj osoba boravi. te zajedno pronalaziti igračke i slike zastrašujućeg objekta i o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. izmišljati strašne pokrete. . tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad se neki događaj procjenjuje uznemirujućim. glumiti strah. igrati se pantomime s djecom. znanja. igrati se i izmjenjivati uloge. Dnevne rutine pomažu djetetu da se osjeća sigurnije i pridonosi osjećaju da ono nadzire situaciju. a stresor ili izvor stresa su vanjski događaji.blagdanom Božića. te je zato bitno prepoznati znakove stresa. od 5-7 mjeseca bit će sigurno tema – slika stvaranja koja obuhvaća zemlju. Mješovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom često biraju mlađu djecu kako bi njihov socijalni položaj bio viši. . Kod male djece će najvjerojatnije doći do regresije na raniju razvojnu fazu. Stres je unutrašnje stanje ili doživljaj. Tehnike opuštanja i samosmirivanja među najvažnijim su psiholiškim vještinama koje dijete može naučiti. Stres može biti jednostavan i složen. o strahovima i iskustvima drugih ljudi. 39. Stres kod čovjeka može se odrediti kao sklop emocionalnih. Različiti su načini na koji djeca koja su doživjela traumu ponovno proživljavaju dramatična 102 .) ODGOJITELJ I UBLAŽAVANJE STRESA KOD DJECE? Pod stresom se obično podrazumijeva intenzivan i nenadan događaj koji nadmašuje sposobnost djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva. Kod djece se često javlja poremećaj prisjećanja. Posttraumatski stresni događaj kod djece sliči onima kod odraslih.

No. ne mogu jasno i toliko živo opisati ono što im se dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze. gubitka doma u požaru. jer njegova izvanjska smirenost može prikrivati unutarnju buru. a uključuju reakcije na emocionalnom. smrt člana obitelji ili boravak u bolnici. Umjetnost katkada pomaže djeci da progovore o stvarima o kojima se inače ne bi usudili pričati. primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja.iskustva. Tako razlikujemo vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni. trupu ili nogama) i provoditi s njim vježbe opuštanja. 103 . te izazivati nove i specifične strahove od "stvari" koje ga podsjećaju na traumatski događaj. utvrditi simptome i utvrditi pridružene smetnje. rukama. poplavi ili potresu. a dijelimo ih na aktivne i pasivne. Odrasli bi trebali pomoći djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potištenost (napetost u vratu. Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji način utječe na ublaživanje stresa i njegovih loših posljedica za dijete. a to su: osobine pojedinca. Te vježbe su osobito važne ako se dijete tuži na stres. kako ima pravo osjećati se tužno. Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suočavanje sa stresom. Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potražiti stručnu pomoć. Djeca pokazuju izuzetnu uznemirenost i strah na podražaj koji izravno ili neizravno podsjeća na traumu. no dugoročno će mu to pomoći jer će se tako ublažiti posljedice stresa. no može se puno zaključiti iz njihovih crteža ili prilikom dramatizacijske igre. to je opća reakcija ljudskog organizma na stres) i vlastite mehanizme (oni su osobni. većina psihologa i psihijatra složit će se da je djeci koja su izložena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna profesionalna pomoć. Aktivan način nošenja sa stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. Djetetu treba pružiti podršku potvrđujući kako su njegovi osjećaji opravdani. Međutim. Ako dijete govori o onome što se dogodilo u početku će se uznemiriti. procjena mogućnosti utjecaja na događaje. Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "preraštene" strahove. Prije samog postupka pomoći treba napraviti slijedeće: prikupiti podatke o traumatskom događaju. Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki izoliran događaj. tjelesnom i socijalnom planu ponašanja). Dugoročne posljedice trauma i stresa mogu se ublažiti ako se djetetu pomoć pruži neposredno nakon stresnog ili traumatskog događaja. naročito mlađa. procjena važnosti i značenja događaja. ramenima. te način suočavanja. Aktivni način pomaže oslobađanju energije napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti. ljuto ili uplašeno. Na posljedice stresnog doživljaja utjeću neki osnovni elementi. osobine samog događaja. Dobro je da dijete o stresu priča čak iako se čini mirnim. napetost ili bolove jer se na taj način proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje. Za razliku od odraslih osoba djeca. pojačavati postojeće aktualne strahove. često je teško razlučiti što je zapravo prava trauma. kognitivnom.

. bude li dijete aktivno u blagdanskim događanjima i bude li imalo ugodne osjećaje u vezi s tim. vjeri i jeziku. . biti s nekim koga volimo. darove. Slavi se u ratu i miru. u svojoj domovini. naciji. prihvaćeno. Zadovoljavajući potrebu za pripadanjem i ljubavlju. Razlog za slavlje nalaze čak i tužni i bolesni. Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojem pripadamo. Ako su zadovoljene potrebe za sigurnošću. a njegova slika o sebi i drugima bit će pozitivna. kulturi. zaštićeno. tko nam je sličan. Ljudi slave od svojih početaka: događaje. ljubavlju i pripadanjem. crkvama. 40. Pozitivno samo poimanje nužno je za zdrav rast i razvoj djetetove ličnosti. učilištima. tradiciji. To ostvaruje djeleći radost s drugima. na ulici. . na 104 . Obogaćujući tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u dječjim skupinama i u obitelji pridonijet ćemo kvalitetnom odrastanju djeteta. prirodu. Boga. bijeg od svakodnevice. Oni se ponavljaju i prenose s naraštaja na naraštaj i čine dio obiteljskog. pobjede. Slavi se u obiteljskom domu. u skupini druge djece ili odraslih. Izvori slavlja su potrebe za sigurnošću. Slave djeca. Trenutni dobici odnose se na osjećaje radosti i uzbuđenja. nježnošću i ljubavlju. vrtićima. . Potreba za slavljem je u svima nama. u ustanovama. izmjenjujući čestitke. tko nam je privržen. . voljeno i slobodno izražava emocije i interese. Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidašnjih nezadovoljstava. ljubavlju i pripadanju. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle.Odgojitelj treba osigurati okruženje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima. Kad nešto slavi čovjek se želi osjećati prihvaćenim. sudjelujući s drugima u slavlju. te zadovoljava potrebe za sigurnošću. odrasli i starci. ono će se osjećati vrijednim zbog pažnje drugih. Ugodni osjećaji koji će dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni. Ublažavajući stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta. slavne među sobom. Način na koji se slavi i posebnosti u tim načinima dio su onoga što zovemo "korijenima" ili pripadanju. Svaki blagdan ima svoj smisao i poruku.) BLAGDANI I SVEČANOSTI U PROGRAMU DJEČJEG VRTIĆA? Blagdani pobuđuju u nama osjećaj pripadnosti povijesti. . u kraju u kojem živi. Emocionalno značenje blagdana smatramo temeljnim i vrlo je važno da se osnovna poruka zadrži. omogućuje zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i čuva djetetov život i zdravlje. želi primati i davati izraze ljubavi i odanosti. nacionalnog ili civilizacijskog pamćenja povijesti i nasljeđa. dijete kao i odrastao čovjek traži svoje mjesto u obitelji. Svrha je biti u blizini drugih. vojarnama. civilizaciji. gdje se dijete osjeća sigurno.

svoje navike. Blagdanska glazba može biti klasična. poznati i one za koje se malo čulo. podijeliti i žalost zbog gubitka voljene životinje. kulturi i obitelji. pažnju. Obiteljsku povijest čine dobri i loši ljudi. . Svako dijete s onim što 105 . . duhovne. trajanje i kraj. dobici i gubici. ples i pjesmu. proslaviti sa svojim prijateljima rođenje brata ili sestre. osim što određuje neke naše nakane i oblikuje naše stavove. Osjećaje za vrijeme slavlja i osjećaje prema drugima dok slave ili daruju. pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala. narodna. crkvena. svoje znanje o tome što smije. rizično. s drukčijim mislima i osjećajima prema sebi i drugima. a može se izvoditi sviranjem. Svaki događaj ima početak. dok se blagdan isčekuje i priprema. brigu i darove. Dijete svoje aktivnosti povezuje uz vrijeme: u vrtić se ne ide nedjeljom. da bude tužno. Djetetu valja dopustiti da traži ljubav. dok neko drugo dijete želi elemente obiteljskog slavlja prenijeti i u vrtić. podijeliti s njima radost Božića. glazba koju izvode djeca ili druga glazba. Dijete u vrtić donosi iz obitelji predmete od kojih se ne želi odvajati. Trajni dobitak je pamćenje ugodnih osjećaja. Glazba je karakteristična za pojedine krajeve. ljeto je vrijeme kad se ide na more. obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne. svoj san. loše. dobra i loša djela. aktivnosti. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima. radosno. te ugode vezane za jelo. Obiteljska poruka koju pamtimo. što je dobro. Što su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u njima to će ono lakše spoznati i pamtiti proticanje vremena. . Ono donosi i svoju neprospavanu noć. kako i kada. a kad slavlje prođe. Blagdanski osjećaji se pojavljuju prije slavlja. Načini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom. koje želi pokazivati drugima ili podijeliti s njima mogućnost njihova korištenja. strah od neugode ili boli. Dijete ima potrebu iz obitelji donijeti samo priču o proslavi. Ima djece koja u vrtiću imaju potrebu slijediti kompletne načine slavlja naučene u obitelji.opuštanje. uspjesi i neuspjesi. Božić je vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. utješne i više toga istodobno. razgovori i stvaralaštvo. Blagdane i slavlja čine rituali. Radost roditelji osjećaju i iskazuju čestitajući djetetu. onoga što im je prethodilo i onoga što ih je pratilo. Osjećaji radosti i veselja najčešći su osjećaji blagdanskih dana. određuje i našu pripadnost narodu. a što ne smije. lijepo. te da se pritom ne osjeća krivim i nebude isključen iz blagdanskih zbivanja. Dijete ima potrebu svoje osjećaje prenositi iz obitelji na skupinu vršnjaka u vrtiću. U trenutcima slavlja dijete je drukčije odjeveno i uređeno. te traju i nakon slavlja. Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doživljava i iskazuje autentične osjećaje. To utječe na njegove odluke što slaviti. Djeca među svoje vršnjake dosnose iskustva i sadržaje obiteljskih slavlja. pjevanjem ili samo slušati. ljubeći ga i smijući se. čovjek nosi iz djetinjstva. svoj rođendan. opominjujuće. Uskrsa. sretni se sjećaju djetetova iznenađenja i sreće kada je otvorilo dar. da iskazuje ljutnju ako je osjeća.

Ta pravila određuju slijed zbivanja. U životu postoje propisana opća i poznata pravila o tome kako se treba ponašati. vrstu ponašanja i ponavljanje ponašanja. pospremanjem i čišćenjem u danima slavlja dominantno su orjentirani na osobno i dječje stvaralaštvo. Načini na koje se priprememo za slavlje i na koje slavimo nisu određeni samo tradicijom. . Odgojitelji koji nisu opterećeni pripremama jela. prihvaćaju ih i obnavljaju uz nužan dio slavlja. kraja ili skupine. Odrasla osoba potiče izraze naklnosti. Smisao njegova stvaralaštva je igra i izražavanje. Većina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je među vršnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog člana skupine. Propisana su običajem i čine ritual koji pripada određenom kraju. -VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. ono se igra i zaokupljeno je samo procesom stvaranja. Budući da djeca o njoj donekle ovise. uzajaman je i ponovljiv u svom većem dijelu. a običaji su predajom i ponavljanjem utvrđeni oblici ponašanja i djelovanja. razumijevanja. radost. poglavito u malog djeteta. koji daje dopuštenje za slobodno iskazivanje osjećaja. 106 . Neki od tih trenutaka zajednički su mnogim ljudima i zemljama. a njihovo mijenjanje većinom izaziva zbunjenost. zadovoljstvo i ugodu. U njemu se gotovo sve zna unaprijed. materijalnim mogućnostima. Njemu nije važno da postigne rezultat. Rituali su dio običaja. U aktivnostima prije slavlja. Naše stvaralačko biće pridaje blagdanskim trenutcima i nešto osobno i jedinstveno. Kada dijete u ranom dijetinjstvu stvara. Oni su ukorjenjeni u običajima obitelji. Odgojitelji su dužni u vrtiću stvoriti blagdansko ozračje. poticajem. odbijanjem i ignoriranjem. Da bi se djeca prije. Obuhvaćaju kraće ili dulje razdoblje. obitelji ili skupini ljudi. a neki su posve osobni i događaju se zbog jednog čovjeka. U njima svi sudjeluju. tijekom slavlja ili nakon njega može sudjelovati svako dijete. suosjećanja i podrške. za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjećala i odrasla osoba mora iskazivati svoje vesellje. ona mora biti sudionik slavlja koje zna i želi zaštiti dijete kada mu je potrebno. svaki rođendan poseban i neponovljiv. . Neki su važni samo manjem broju ljudi i vezani su za neki kraj ili podneblje. Blagdanski rituali imaju duboki smisao i emocionalno značenje. zaboravlja na vrijeme i događaje u svojoj okolini. . Pravila i elementi rituala se slijede i poštuju. običajima.jest i s onim što donosi iz obitelji utjeće na druge kao što i drugi utjeću na njega: podrškom. ono čime je svaki Božić. kulturom.

blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa. .rođenje brata ili sestre.blagdani uskrsnog doba su: Uskrs. zbog nekog tajnog uspjeha.blagdani božićnog doba su: blagdan sv. . narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobičajana su pojedinom narodu. 3.lokalne svetkovine: sv. Badnjak i Božić. Tjedan hrane. blagdan sv.Novogodišnja slavlja. praznici. zbog nečije naklonosti. . . vjerski blagdani i slavlja: . Nikole. Lucije. 6. . prvog pečenog kukuruza u jesen. Duje u Splitu itd. utemeljena u nekim kulturološkim vrijednostima ili događajima: .Valentinovo.važne godišnjice. mjesto. . .Dan državnosti. .Dan domovinske zahvalnosti.preseljenja. . 107 . .Narodna slavlja. slavlja prirode: su međunarodni praznici: - Dan planeta zemlje.dobivanje posla. godine povijesnih događaja. Dijete može izazvati svoju radost zbog prvog kestena. 4. obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih događaja: odvijaju se u obitelji. Dan kruha.pokladna veselja (karneval). . među prijateljima ili u dječjoj skupini. spontana slavlja: .nemaju unaprijed određeno vrijeme.majčin dan. 5. domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave: .Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na šest skupina: 1. slijed ili sadržaj. . One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije: . Izazvana su osjećajima što nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo.blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Dušni dan.proslave rođendana. Prvi dan godišnjeg doba. 2. .

To je osnovna djelatnost djece. simbolička igra i igra s pravilima. fiktivna. igre s predmetima i materijalima. reproduktivna. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biološkoh potreba. Igrajući se dijete stječe znanja i uči ponašanja. budući da igra nema ciljeve kojima služi i nema neuspjeha. . svrsishodna. dijete samo određuje pravila. osjetilnim. slogovima i riječima. Igra je dinamična i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci potrebno kretanje i česta promjena aktivnosti.je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim. razvije maštu. Dijete predškolske dobi ima potrebu za igrom. Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti. 108 . jer je igra njegova prirodna. otkriva.) ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA? Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. a sloboda u igranju pruža djetetu posebne užitke koji ga uče samostalnosti i osiguravaju mu doživljaj zadovoljstva vlastite aktivnosti.41. . stječe prijatelje. smisao samoj sebi. perceptivnim). S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije. a s druge osobitosti objekta. životna potreba djeteta i njegova urođena osobina. . dijete u igri. smanjuje nezadovoljstvo. prostorno i vremenski izdvojena. pokretne igre uz korištenje rekvizita. igra ga socijalizira. To su senzomotorne aktivnosti. Dijete u igri dolazi u različite socijalne kontakte. U igri ono skakuće. gura. Upravo u igri. hvata. ona potiče na govornu komunikaciju. Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najčešće se u literaturi razvrstava u tri kategorije: funkcionalna igra. U igri dijete je sretno. rasterećuje ga i ispunjava mu želje. -Funkcionalna igra. Ona potiče na pozitivne osobine djeteta. te igre glasovima. razvojna. cilj i svrha tj. penje. osnovna životna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. dijete emocionalno sazrijeva. razvija i tjelesne sposobnosti. jer ona ciljeve i smisao ima u samoj sebi. znatiželju i stvaralaštvo. Igra je dobrovoljna. povlači se. ono kroz igru upoznaje. Osim mentalnih.

Realistične igračke u ovoj dobi omogućavaju da igra bude maštovitija. Definicija simboličke igre pokazuje da se predškolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili pojavom. Praćenjem određenih situacija u igri može se pomoći djetetu ako se osjeti potreba.je organizirana igra u kojoj se igrači prenose u neke određene situacije. a u ruci nema ništa). godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7. manualne i manipulativne odnose s predmetima. S razvojem apstraktnog mišljenja sve su izraženije maštovite igre bez igračaka koje zamjenjuju konkterne predmete (npr. maske ili igraćke.igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete nešto uvježbalo. -Igre s pravilima. godine. pojave ili stvari pomoću riječi.-Simbolička igra. do 7. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz poštivanje pravila. ali sudjeluje i u stvaranju novih. To su igre senzomotoričkim kombinacijama ili intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natječu. Igre obitelji često pokazuju odnose i stavove u obitelji. Najčešće su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta lutaka). dijete čini pokret kao da hrani lutku.igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre. između njezinih članova ili prema djeci.igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed data i ugrađena u samu strukturu igre. Tri su vrste igara s pravilima: . odgojitelje ili druge osobe. Promjene se događaju u četvrtoj godini kada je postignut određen razvoj simboličke sposobnosti djece i sada 109 . . pokreta. One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno. S obzirom na ograničene sposobnosti djeteta ove dobi (ograničene u smislu mogućnosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadržavaju i perceptivnu i funkcionalnu sličnost s realnim predmetima. Djeca oponašaju svoje roditelje. koje dijete koristi u igri. kretanja ili zvukova. Sutton-Smith ističe da su igračke u prvoj godini života djeteta oruđe pomoću kojeg dijete uči motoričke. određena lica. ali ipak vezano za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta. Za njih Piaget kaže da se rijetko javljaju u dobi od 4. Sve je izmišljeno. i u tom oponašanju otkrivaju teškoće i probleme situacija kojima su zaokupljena. jesu simbolički supstituti realnih predmeta. Što je dijete manje treba mu više igračaka koje mogu zamijeniti stvarne predmete u igri što sličnijih realnom predmetu. igraju se predstava u svim oblicima. a istodobno su i posrednici kulture.dijete zatječe u već gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom kulture. . a zadržavaju se tijekom cijelog života. U svakodnevnoj igri djeca često traže dramatizaciju. često preko posrednika: lutke. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog mišljenja imaju simboličke igre u kojima dijete proživljava svijet odraslih stvarajući razne zamišljene situacije. do 11. za stjecanje znanja i vještina. Krajem druge godine većina igračaka.

prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu). 110 . počevši od uvažavanja suigrača. ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima i metodama rada. Sa zdravstvenog aspekta igra je sredsatvo za postizanje psihičkog zdravlja i terapija. Igra je jedno od vrlo učinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta. prostor.igračke supstituti imaju nešto drugačiju i složeniju funkciju u igri. sklonosti. vodom i zemljom. spretnosti. A briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igračke. u koje se predškolska djeca snažno uživljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno okupiraju. ponekad čak tako različite da odrasli vrlo teško može otkriti njihovo igrovno značenje. Igra pomaže svakom djetetu da se afirmira među drugom djecom. bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih između djece i odraslih. kao metoda rada. samoinicijativnosti. Djeca se sve ranije susreću s kompjutorima. Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno. sve manje zelenih i slobodnih površna). samopouzdanja i kooperativnosti. pa do odnosa prema odgojitelju. snalažljivosti u određenim situacijama i čitav niz drugih karakteristika. da ih usmjerava u pozitivnom smjeru. vrijeme. suigrači) i spremnosti sudjelovanja u njoj. te igrom dijete može rješavati sukobe (ono se suočava. razni materijali. ali nema svaka isto terapijsko značenje. posebno kod utjecaja na razvoj djece. pozitivne i negativne doživljaje. Igra snažno budi i razvija sve psihičke i tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina. omogućuje mu iskazivanje sposobnosti. U igri se dijete susreće ili sukobljava sa nizom situacija. Takve raznolike situacije omogućuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta. Danas se sve više zapostavljaju igre pijeskom. Pomoću igre nam je omogućeno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i jednostavan način. ponekad zbog njihove zagađenosti i prljavštine. ali i da utjeće na razvoj smjelosti. Igra. Tek u ovoj dobi igračke mogu biti vrlo stilizirane i maštovite. a ponekad i zbog toga što se smatra da takva igra nije potrebna jer su djetetu na raspolaganju različite druge igračke. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre. Igrom dijete uči o okolini i ljudskim odnosima. Današnji uvjeti rasta i razvoja djeteta ograničeni su životnim prostorom za igru i kretanje (skučeni prostor. Takvo značenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali. Pozitivan stav odraslih prema važnosti dječje igre rezultirat će njihovom brigom za nju. One sada samo pomažu u provođenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. potrebna je kvalitetna sredina. Zato tek sada djeca mogu koristiti različite predmete i različite aktivnosti kao zamjene za realne. da bi moglo razvijati svoje potencijale.

Vrlo važan moment je i definiranje termina zajedničkih susreta i diskusija. više se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i kvalitete. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer omogućuje percepciju vlastitog i tuđeg rada. Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja članova. bolje rezultate rada predškolske ustanove. što vodi isključivo ka uspjehu. Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surađuju i koordiniraju svoje napore da bi koristeći svoje stručne i pedagoške kvalitete. kako podijeliti dužnosti. Pri timskom radu bolje se uočavaju sposobnosti i mogućnosti odgojitelja kao i njihov rad. misle i osjećaju. Osnovne pretpostavke za uspješan timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi članova tima. gdje. te uspoređuju sa osobnim projekcijama. kako ih postići. spoznaju o tome što kolege rade. Osnovna obilježja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija. intenzivna skupna interakcija i sl. Organizacija i planiranje rada jednog tima uključuje pitanja vezana za ciljeve koje tim želi postići (npr. Osim toga u malim skupinama postoje daleko veće mogućnosti za međusobno zbližavanje između odgojitelja. interese i individualne mogućnosti.) TIMSKI RAD ODGOJITELJA? Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje na osnovi kojih se može s velikom sigurnošću ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima iznimno značajne pedagoške prednosti jer složenost poslova prelazi sposobnosti jednog čovjeka. Timski rad omogućuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada. pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. Pored interpersonalnih odnosa nužno je imati na umu stručni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku. te angažiranje stručnog tima u zajedničkom 111 . razmjena ideja. a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnjim u radu drugih odgojitelja.42. O tome se treba posebno voditi računa pri formiranju samog tima. izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad koji odgovara potrebema i mogućnostima djece. Odgojitelje motivira angažiranje u zajedničkim programskim interesima. kada. tko je odgovoran za pojedine odluke). zajednički i organizirano planirali.

služi jednom specifičnom zadatku.timski način rada traži takve prostorije koje mogu služiti u različite svrhe i koje se mogu mijenjati prema dječjim potrebama. . Timski rad odgojitelja. svaki prijedlog se ocjenjuje i eventualno prihvaća. . tj. .zahtjeva opremljenost predškolske ustanove različitim klasičnim i suvremenim sredstvima. a u procesima sukoba mišljenja čuva nas od osjećaja manje vrijednosti i osjećajnih reagiranja. Idealan tim pokazuje slijedeće karakteristike: . dakle. zavisi od kontinuiranih komunikacija među članovima i njihove kooperacije. . . Preduvjeti za uspješan timski rad: . ali i sposobnosti kolega u timu. ne dozvoljava odstupanja od predviđenih. omogućuje orijentiranje na analizu realnih mogućnosti za zajedničku suradnju. Opće karakteristike timskog rada: . odgovornost vrtića.svaki se suradnik mora staviti na raspolaganje u timu i zadatku sa svom svojom snagom i sposobnostima. prihvaćanje stavova drugih i u njima razmjeniti mišljenja. podjela rada precizno je utvrđena. Osnovni uvjet za uspješan timski rad je socijaliziran način ponašanja.planiranju obrazovne strategije. U timu članovi moraju imati povjerenja jedni u druge.sudionici diskusija slušaju jedni druge. Timski rad je pogodan oblik za upoznavanje i usvajanje brojnih pravila socijalnih ponašanja. . kada pojedinac zna stvarno ocjeniti svoje snage i sposobnosti.mora biti kvalificiran za jedno stručno područje jer znanje jednog područja stvara jedan neophodan zdrav osjećaj vrijednosti. . primanje. Timski rad je čest oblik u radnim i drugim životnim situacijama kada priroda zadatka ili posla zahtjeva sudjelovanje više ljudi ili suradnika. 112 . . spremnost na davanje. puno se diskutira i svi članovi tima sudjeluju u diskusiji koja uvijek ostaje na razini zadataka koji su pred timom.timski rad je visokostrukturiran. . mogućnosti transfera tuđe prakse u vlastitu s ciljem podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. pa i šire sredine. aparatima i materijalima za učenje. toleranciju. Na taj se način gradi odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu. te se potruditi spoznati teškoće koje drugi imaju (kad je potrebno savjetovati kolegu). tj. utvrđenih procedura.svaki član tima mora biti uvjeren u vrijednost timskog rada i mora vjerovati u sebe i svoju sposobnoist rada u timu.napori u timskom radu imati će uspjeha samo onda kada svaki član tima razumije problem koji se treba rješiti.vlada radna atmosfera. tj. odnos kooperativnosti i koordiniranosti u radu.

slobode i autonomije djeteta. s namjerom stvaranja uvjeta tj.) AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE ODGOJITELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI Koncepcija akcijskog istraživanja potječe od Lewina. . Osnovna značajka njegovog modela akcijskog istraživanja jest istraživanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka stepenica sačinjena od planiranja.važnost institucijskog konteksa. koja će omogućavati i podržavati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskim ustanovama. prema postavljenom zadatku. participacijsko i suradničko promatranje i mijenjanje odgojne prakse. Istražujući odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih istraživanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije. . okruženja koje će voditi emancipaciji.usmjerenost na dijete i interakciju među vršnjacima. akcije i evaluacije rezultata akcije. . 113 . . .razvoj suradnje s roditeljima. uvijek je u prvom planu rješenje postavljenog zadatka. podjele se funkcije i pojedinačni zadaci. Jedan od ciljeva akcijskog istraživanja trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoćom višu razinu. - 43. a ne manipulaciji djece i odgojitelja.prije nego što se započne s izvršavanjem zadataka. nema borbe za prestiž i zlouporabe vlasti.sukobi se iznose. .razmimoilaženja su u mišljenju otvorena i opravdana i ne potiskuju se protivna mišljenja. Akcijski pristup istraživanju je izravno. kritika je često otvorena i ne shvaća se kao osobni napad.razvoj kreativnosti.razvoj praktičkne kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog praktičara. S takvog se stajališta izlažu mnoge značajke humanistički usmjerenog kurikuluma. socijalnog psihologa koji je ovu teoriju razvio i godinama je primjenjivao u društvenim eesperimentima i SAD-u. Posebice se ističe: . Kasnije su akcijska istraživanja korištena u različite svrhe i na različite načine. Akcijsko istraživanje jest temeljna odrednica gradnje humanistički usmjerenog kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse.usmjerenost na razvoj samostalnosti. . U praksi proces počinje time što se procijeni da je potrebno ili poželjno uvesti neka poboljšanja ili neke promjene. znanju i sposobnosti mjeri se vodstvo.

koji se postupno pokazuje nedovoljnim u proučavanju čovjeka u kontekstu njegova djelovanja). a to je traganje za problemom (ne isključuje kvantitativne pokazatelje). . tj. Akcijsko istraživanje je put istodobnog proučavanja i mjenjanja pedagoške prakse. Drugim riječima. deskriptivne statistike). Pedagog pokretač akcijskog istraživanja . u potpuno prirodnim uvjetima.odgovarajući na pitanja "što se ovdje događa" pomaže da se spozna srž odgojne prakse kako bi se bolje razumjela i istodobno mijenjala (spoznaje objektivnu stvarnost). 1.naknadna analitička refleksija o dokumentiranim snimkama i izvješće (pomoću detaljnog opisivanja u obliku analitičkih karata. Akcijsko istraživanje se uvijek provodi na demokratski način (misli se na demokratski odnos istraživača i praktičara). te prikupljanje drugih relevantnih podataka (audio-snimke. sumarnih tablica.). 4. On je sudionik u akciji s odgojiteljima te je i vanjski promatrač interakcije odgojitelj-djeca. 3. a ne znanje (što). Pedagog istraživač . tj.u zajedničkoj raspravi. tj. analizi o učincima unesenih promjena. Temeljna značajka akcijskog istraživanja je zajedničko istraživanje odgojnoobrazovne prakse svih djelatnika u ustanovi i istraživača. Obilježje kvalitativnog metodološkog pristupa . ne stavlja u prvi plan programske sadržaje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra ga kao konstruktivnog stvaratelja svog općeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja osnovnih razvojnih potreba i interesa. promjena). Na taj se način osposobljavaju za istraživanje i evaluiranje vlastite prakse. istraživačteoretičar može imati svoju teoriju koju želi primjeniti u praksi. sudjelujuće promatranje. Pedagog u istraživanju odgojne prakse . tj. Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje događaja koje se želi istražiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja. . akcija u praksu. tj. Primjenjuje se tzv. ali se u procesu akcijskog istraživanja ta teorijska stajališta uvijek dorađuju.Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako). 114 .pažljivo snimanje onog što se događa i istodobno bilježenje. 2.(do 70-tih koristio se kvantitativni. klasični metodološki pristup. Akcijsko istraživanje integrira proces transformacije i generiranja teorije. Kvalitativni pristup ima jedno bitno obilježje. audio-videosnimke i dr. Ova metodologija obvezatno uključuje: . Pedagog je od početka uključen u sve etape akcijskog istraživanja. ima ulogu medijatora koji u otvorenoj komunikaciji s odgojiteljima potiče njihovu samorefleksiju.akcijsko istraživanje je istodobno i akcija (u smislu unapređivanja) i istraživanje (spoznavanje učinaka tih akcija. tj.intenzivno i dugotrajno participiranje istraživača u praksi.

To je suština akcijskog istraživanja. tj. 2. -Kvalitativna analiza snimaka aktivnostiPregled promjena nastalih u aktivnosti tijekom istraživanja: 1. Misliti na osobnu praksu i praksu drugih znači kritički preispitati i mijenjati odnose koji u njoj vladaju i na osnovi toga graditi kritičku teoriju prakse i praktičnu teoriju. (npr. Na početku istraživanja odgojitelji nisu pridavali pozornost organizaciji materijalnog konteksta i to zbog frontalnog pristupa radu. . Procjena aktualnog stanja u praksi.sva djeca ne vide sliku-temu pa su nezadovoljna i sl. . a drugi je boravio na igralištu ili u dvorani s ostalom djecom. Manja grupa djece omogućuje ravnopravnost. slikovnice). U daljnjoj fazi istraživanja pokazalo se da je potrebno osigurati materijalni kontekst i da je najkompatibilniji s komunikacijom o slikovnici i o materijalu za likovne aktivnosti. uočavati potrebe za unošenjem promjena. Odgojitelj je provodi da bi upoznao djecu s temom. cilj i zadaci istraživanja.dominira odgojitelj dok djeca pasivno primaju poruku. 115 . Promjene nastale u pripremi za aktivnost – priprema za aktivnost potrebna je radi uvođenja djece u zajednički rad s odgojiteljem. Pri kraju iztraživanja aktivnost se organizirala u vrijeme jutarnjeg okupljanja tj. za alternativne aktivnosti djece. tj. Ovakvi organizacijsku uvjeti su se pokazali optimalnima. Od pedagoga se također zahtjeva samorefleksija vlastitog rada. doručka ili kad bi u grupi bila oba odgojitelja pa je jedan s manjom grupom djece provodio aktivnost. Promjene u organizaciji materijalnog konteksta – materijalni kontekst je organizacija uvjeta u kojima se odvija komunikacija o toj temi. da kritički sagleda vlastite akcije i značenja koje oni imaju za druge. Cilj istraživanja je da se timskim radom s odgojiteljima analizira i utvrdi konkretno stanje u aktivnostima razgledavanja. Značajke aktualnog stanja u praksi su: . te da bi pripremio prostor za izvođenje aktivnosti. No u početku istraživanja odgojitelji su preferirali dugotrajne pripreme i pozivali su svu djecu i nezainteresiranu.frontalni rad sa svom djecom i dugotrajna priprema. da bi na kraju istraživanja samo pokazali slikovnicu i djeca bi se sama zainteresirala jer je slikovnica prirodni motiv za okupljanje na aktivnost. 3. partnerski odnos i kontinuiraniji komunikacijski proces.Izgrađivenje refleksivnog praktičara temelji se na dobrovoljnosti i samomotiviranosti svih sudionika u akcijskom istraživanju. ciklički ih unositi i procjeniti učinke tih promjena. Promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji aktivnosti – u početku su odgojitelji organizirali aktivnosti kada je u grupi bilo najviše djece i rad su provodili sa svom djecom istodobno (frontalno što ne osigurava dobru vidljivost ni aktivnu uporabu govora).

dugotrajna organizacijska priprema za aktivnost. . 116 . razumjelo i reagiralo na poruku.frontalni način rada. povećala se dječja inicijativa za uspostavljanje razmjene informacija s odgojiteljem.komunikacija o slici provodila se u nepovoljnoj klimi s čestim prekidima. izostanak materijalnih poticaja za istodobne alternativne aktivnosti djece i aktivnost se provodila u vrijeme najvećeg broja djece u grupi. da se želje u odnosu na odgojno-obrazovni proces doista i ostvaruju. npr. Stvaranje povoljnih uveta i primjena postupaka odgojitelja pozitivno se odražava na razvoj sposobnosti razumjevanja slike djece. zadovoljavanja djetetovih potreba. . pokazatelj uspješnosti ostvarenih zadataka.nedovoljnom usklađenosti neverbalnog s verbalnim ponašanjem odgojitelja zanemarivele su se nužne stanke da bi dijete primilo.-ZaključakNa početku istraživanja prevladavalo je: . Najvažniji je cilj akcijskog istraživanja da sam odgojitelj postigne takav stupanj osobnog razvoja da se njegove želje i ciljevi u odnosu na odgojnoobrazovni proces postupno pretvaraju u praksu i da se on doista mijenja. prava i poticaj je za buduće smjernice u planiranju orjentacijskog plana odgojno-obrazovnog procesa. Akcijsko istraživanje je temelj rada odgojitelja u vrednovanju i planiranju odgojno-obrazovne prakse. a ne da to samo ostane teorija o akciji. Tijekom istraživanja došlo je do promjena u radu odgojitelja. promjenili su se uveti za odvijanje komunikacije i dr. interesa.

očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima. a ne na sudionike. uspješnijih rješenja. 117 . on je. nelagode. Naime. jasno izražavanje želja i potreba. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do eskalacije sukoba. Riječ je o vrlo čestoj univerzalnoj pojavi koja se očituje unutar samog čovjeka ili između dvoje ili više ljudi. Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom integriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina. Konflikt će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. Različiti načini sučeljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina. stalno prisutan. do neurotskih i psihosomatskih poremećaja. preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja. Nerazrješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe.) ODGOJITELJ I RJEŠAVANJE SUKOBA? Sukob je pojam koji označava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije. Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu kao nečemu dobrom ili lošem započinje već u najranijem djetinjstvu. makar se radilo i o bezazlenom povodu. odnosno naučenih oblika ponašanja. vještina pregovaranja i dr. razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba. To su istinsko slušanje. kako bi se prvom prilikom.44. zabrinutosti. za njihovo efikasnije rješavanje značajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. iako pritajen. ponovo razbuktao. on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnijih rješenja. Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan. Konstruktivno rješavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama tako i o potrebama i željama druge strane. ponašanja i čuvstva. Uz poznavanje uzroka sukoba.

Sukob će se smanjiti ako se pažnja usmjeri na problem. te da preuzmu odgovornost za svoj udio u oblikovanju djetetova okruženja i razvoja. te što i kako želi važno je da i mi komuniciramo jasno govoreći djeci. a da ne ovisi o drugima i o situaciji. reci to otvoreno. Da bi smanjili broj konfliktnih situacija među djecom u skupini. ako postoji smirivanje izraženih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje. Sukobe s djecom u drigoj i trećoj godini života ne rješavamo pomoću lutke. te ako djeca znaju kako treba rješavati sukob ili ako imaju nekoga tko će im u tome pomoći. a ne što da ne radi.pronalazimo izbor. Pitanjima ga potiče da samo smisli što činiti.korak – Što bi ti s tim radio? . Lutka vodič se može koristiti i za rješavanje sukoba. ali tražiti djetetov pristanak. 3.korak – Što želiš? . 5.saznajemo želju.saznajemo koja potreba nije zadovoljena.). te što će se dogoditi ako ih ne zadovolje ili ako ih zadovolje ugrožavajući drugu osobu. tako da djetetu kazuju što da radi. Osnovni koraci za rješavanje sukoba: 1. Što više odrasli potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema to će djeca biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnima za kreativno rješavanje sukoba. poželjno je da odgojitelj zajedno s djecom postavi pravila povašanja (npr. prije nego što počneš govoriti. što ne prihvaća. 4. Odrasla osoba vodi dijete zadovaljavanju potreba tako da ono samo rješava problem. Nakon toga razgovora dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rješavanje sukoba. Dobro je pravila napisati na veliki list papira koji će služiti kao podsjetnik.saznajemo u čemu je problem.samovrednovanje izbora: 6. Pravila trebaju biti postavljena na pozitivan način. Prvo razgovaramo samo s djetetom koje osjeća problem i poučavamo ga kako će samo zadovoljiti potrebe. Pričekaj dok jedno dijete dovrši što govori. Takav pristup uči dijete da naš život ovisi o nama samima i o tome što ćemo činiti. Poučavamo ga da kaže onome tko ga ugrožava. 2. a ako dijete ne uspije pronaći izbor. To je lutka pomoću koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psihološke potrebe koje imaju. svoj izbor. odnosno kojim ga oblicima ponašanja trebamo poučiti. ako su djeca bila prijatelji prije sukoba. a ne na sudionike.korak – Kažemo svoju ideju uz pristanak djeteta. saznati kako ih zadovoljavaju.Djeca nauče i koriste ove vještine kad su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja.korak – Što se dogodilo? . Kada dođe do više problematičnih situacija odgojitelj 118 . Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponašanja. valja ponuditi svoje ideje. u kojoj ono jasno kaže što ga smeta.korak – Procjena ponašanja koja bi napravio . Ako te netko ili nešto naljuti.korak – Što si napravio? Što bi napravio? . a ne kritika i natjecanje. Dok dijete poučavamo takvoj komunikaciji. Stoga je važno da to prihvate i odgojitelji i roditelji.

Oni umnogome utječu na efikasnost različitih oblika stručnog usavršavanja odgojitelja. Ti odnosi kreću se u rasponu od tradicionalnih. Prepoznaje se po razini aktiviteta djelatnika svakog pojedinog vrtića. nenasilno! 45. dok se njegova uporaba u cjelini odvija u dječjem vrtiću tijekom odgojiteljeve interakcije s djecom i njihovim roditeljima. od onih vezanih uz odnose među pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta. vremenu koje provode zajedno i otvorenosti koju iskazuju jedni prema drugima. uvažavanje drugoga umjesto doživljavanja sebe kao jedinog pažnje vrijednog subjekta. otvorenih i suradničkih odnosa. običajima koje imaju. Stručno usavršavanje odgojitelja djece predškolske dobi profesionalna je obaveza i interes ne samo njih samih nego i stručnih suradnika koji rade u vrtićima. tako da se novi naraštaji tijekom primarne socijalizacije uče suradnji umjesto natjecanju. upoznavanje ljudskih prava i sloboda. Odgojitelji trebaju djeci pružiti pomoć pri rješavanju konflikta. te njegovom suradnjom s drugim odgojiteljima.) SUVREMENA KONCEPCIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA ODGOJITELJA? Početkom pedagoške godine odgojitelj izrađuje individualan plan stručnog usavršavanja. zatvorenih i kompetitivnih do kolegijalnih. Važan čimbenik odgojiteljeva stručnog usavršavanja je vrtićki kontekst koji čine opće vrtićko ozračje.treba zamrznuti trenutak. Odgojitelj je obvezan permanentno se stručno usavršavati sukladno zakonu i aktu koje donosi ministar prosvjete i sporta. sreći s drugima umjesto sreći na račun drugih. Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rješavanje sukoba. te na primjenu i razmjenu znanja i vještina koje svaki odgojitelj ima i koje u svojem radu koristi. također može biti manje ili više neovisan čimbenik procesa stručnog usavršavanja. društvenoj i nacionalnoj razini. cjelokupna kvaliteta rada u dječjem vrtiću. Vizija stručnih suradnika i ravnatelja dječjeg vrtića o tome koje promjene treba unijeti u postojeće stanje radi podizanja kvalitete rada s djecom i roditeljima. da se u sukob uđe i iz njega izađe bez korištenja sile. načinu na koji komuniciraju. odnosno u svakodnevnim situacijama u obitelji i vrtiću. Nenasilno rješavanje sukoba segment je šireg pristupa socijalizaciji djeteta koa prosocijalne osobe. onih koji njima upravljaju i onih koji njihov rad unapređuju na znanstvenoj. po "dopuštenim" i "zabranjenim" i omiljenim temama. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rješavaju sami. Ono obuhvaća širok raspon sadržaja. te stručna kompetentnost njegovih djelatnika. Djeca trebaju usvojiti predpostavke. skupiti svu djecu na tepih i riješiti jedan problem s djetetom pred svima. pa do međunarodnog razumijevanja i suradnje. Obnavljanje već stečenih i stjecanje novih znanja u najvećoj se mjeri odvija u okviru odgojiteljeva radnog vremena i u prostorijama dječjeg vrtića. Povezanost općeg vrtićkog ozračja i sadržaja i načina 119 . Opće vrtićko ozračje čine odnosi koji u njemu vladaju.

Svaki odgojitelj u svom radu može prepoznati što je to što on zna raditi i što je to što ne zna. kako bi se oni osposobili za primjenu istih metoda u radu s djecom i roditeljima. Od stručnjaka u predškolskom odgoju očekuje se cjeloživotno obrazovanje. odgojiteljska vijeća i supervizije. stručne sastanke. Također postoji i dio poželjnih znanja i vještina za koje odgojitelj ne zna da postoje i da ih je korisno usvojiti. podupirućih i nadzornih funkcija supervizije. Tijekom rada s djecom odgojitelj može dobiti odgovore na pitanja o svojim znanjima.stručnog usavršavanja je dvosmjeran.spremnosti superviziranog na otvorenu raspravu o svojem radu i o problemima na koje u radu nailazi. Vrtićki kontekst uvjetuje efikasnost stručnog usavršavanja. Njezina je funkcija: poučavanje. Iako se radi o odraslima. potpora i nadzor. igra (suradnička. te tijekom njegovog individualnog i grupnog stručnog usavršavanja. Odgojitelji se mogu stručno usavršavati u vrtiću kroz radionice. Uspjeh supervizije kao oblika stručnog usavršavanja ovisi o: .osobnoj i stručnoj kompetentnosti supervizora u odnosu na područje rada koje se supervizira. interaktivnim. vođena fantazija i sl. grupni rad i dr.međusobnoj spremnosti na suradnju supervizora i superviziranog.) pomaže osvješćivanju vlastitih postupaka u radu s djecom i u komunikaciji s drugima. Taj oblik odgojiteljevog usavršavanja efikasan je u vrtićima u kojima i inače postoji spremnost za razmjenu iskustva i znanja. znanja i vještine) treba sagledavati kao dinamičnu kategoriju. U raznim oblicima stručnog usavršavanja odgojitelja koriste se različite strategije rada temeljene na suradničkim. participativnim i anticipativnim metodama rada. Komunikacija odgojitelja s drugim odgojiteljima i stručnim suradnicima omogućava sagledavanje opsega mogućih znanja i vještina. no postoje i dijelovi njegove profesionalne uloge koje obavlja dobro. te učenja kroz vlastito djelovanje i jačanja kompetencija. Potrebno je voditi računa o ravnoteži između poučavajućih.) ima istaknuto mjesto jer uz druge strategije (rad u parovima. Odgojiteljevu profesionalnu kompetentnost (koju sačinjavaju njegova osobnost. . iskustva. Radionice i supervizije su najpogodniji oblici stručnog usavršavanja odgojitelja u svrhu osvješćivanja stavova i ponašanja. a da nije svjestan koja znanja i vještine pritom koristi. Supervizija predstavlja profesionalni dijalog između stručnog suradnika i jednog ili više odgojitelja. roditeljima i drugim odgojiteljima. te daje odgovor na pitanje o tome što još odgojitelj treba naučiti. igra uloga. Proces osvješćivanja odgojiteljevih profesionalnih kapaciteta odvija se u njegovoj interakciji s djecom. ali i odgovarajući oblici stručnog usavršavanja utječu na prirodu i dinamiku odnosa među odgojiteljima i vrtićkim djelatnicima u cjelini. a prilično je neefikasan u vrtićima 120 . .

a njezina je funkcija omogućiti sudionicima: proces iskustvenog učenja.zatvoreni i kompetitivni. te razmjenu iskustva. 121 . Zahtjevi za pojedinim temama stručnog usavršavanja mogu proizlaziti iz: posebnosti općeg društvenog konteksta (opća društvena. proces pružanja i dobivanja potpore. Sve će to pridonjeti povoljnom cjelovitom razvoju djeteta i kvaliteti njegova života (osnovna uloga predškolskog odgoja). te bez stalne spremnosti za uočavanje promjena u kontekstu u kojem se rad odvija. Radionica je oblik iskustvenog učenja u grupi koja polazi od okolnog doživljaja. socijalna. U kontekstu dječjeg vrtića očekuje se da različiti sadržaji i oblici stručnog usavršavanja odgojitelja rezultiraju pozitivnim promjenama u odnosu na opće vrtićko ozračje. obilježja manjeg broja djece u skupini ili pojedinog djeteta (razvojna posebnost. posebnost obiteljskog konteksta). reguliranog i kontroliranog procesa bez vizije poželjnog i/ili željenog stanja. formalni. obilježja dobi djece s kojom se radi. Percepcija i očekivanja od grupe razlikuju se od pojedinca do pojedinca i zato je važno na početku jasno reći ciljeve rada grupe kako bi se uklonili mogući nesporazumi. kvalitetu rada i odgojiteljevu percepciju osobne spremnosti za rad i radne učinkovitosti. ili iz posebnosti organizacije rada i materijalnih uvjeta rada.u kojima su stručni suradnici ili odnosi među odgojiteljima tradicionalni. tradicijska. Poznavanje bitnih i specifičnih obilježja rada s djecom i roditeljima na razini pojedine skupine ili cijelog vrtića mogu i sami po sebi biti dovoljan kriterij za izbor područja i sadržaja odgojiteljskog stručnog usavršavanja. kulturološka obilježja okruženja). Stručno usavršavanje nema obilježja osmošljenog. ekonomska.

premlaćivanje). tužakanje).Agresija može biti namjerna (neprijateljska). odnosno neposredno uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom. tučnjava. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je. nazivanje pogrdnim imenima. radi pribavljanja nečega). prijetnja. Pri tome je agresivnost dječaka učestalija i stabilnija. tužakanje. Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje. Ona se često naziva i neprijateljskom (npr. vrijeđanje) od fizičke (udaranje. Radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju. ili neprijateljska (agresija namjenjena nanošenju boli ili štete). U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica. Ta definicija uvijek sadrži društvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka konkretnoj situaciji. i sl. Ta djeca najčešće takvim svojim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih ili neku prednost i povlasticu. Agresija može biti verbalna (zadirkivanje. povlačenje za kosu. Agresija se može odrediti kao svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li namjera do kraja ostvarena. Često je prisutna u dječjem životu kad dijete traži pažnju. Upravo zato je neobično važno da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude promišljena i adekvatna. tjelesna tj. psovanje. otimanje autića drugom djetetu. U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizirala kao osobina ličnosti. Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci. instrumentalna (udaranje.). čupanje. kojim 122 . .) ODGOJITELJ I AGRESIVNO DIJETE? Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. griženje. .46.

primjerice u moralnom rasuđivanju i empatiji. Budući da je tijekom životnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina. . čupanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid. * Odgojitelj podučava djecu tehnikama rješavanja preblema. . Za kontroliranje dječje agresivnosti odgojitelji i drugi stručnjaci upotrebljavaju različite metode. spavanje).Autoagresija ili samopovrijeđivanje. Čini se da agresivna djeca imaju stanovite teškoće u kognitivnom području. umjesto prema vanjskom očitovanju kroz ponašanje. Kao uzroci agresije u literaturi se navode biološki. kazna i učenje opažanjem. 123 . Jak strah od kazne.dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na štetu druge osobe. Tim postupkom djeca uče da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere različite strategije rješavanja problema i da ga zatim rješavaju po unaprijed načinjenom planu. poput prijetnji i naredbi. ona se često tumači biološkim činjenicama. Gledanje nasilja na televiziji također povećava vjerojatnost dječjih agresivnih postupaka. Spolne razlike u agresivnosti objašnjavaju se činjenicom da dječaci za takva ponašanja očekuju manje neodobravanja te da ih ne brinu moguće pokude. . koje održava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah. . čije su najuobičajnije forme u predškolskoj dobi: griženje noktiju. Takva djeca teško tumače socijalne znakove i često pripisuju neprijateljske namjere drugoj djeci. ljutitost). socijalni i kognitivni uzroci. predmeta ili životinje. s "teškim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima dominacije. što znači da članovi obitelji upravljaju jedni drugima pomoću različitih oblika agresivnog ponašanja. Time se ljutnja postepeno zamjenjuje empatijom što dovodi do smanjenja ili sprečavanja agresije.Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću. također je jedno od agresivnih ponašanja. * Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne djece vjerojatno drugačiji od onih u neagresivne djece. U obitelji agresivne djece vladaju odnosi prisile. Dosljedno primjenjuju kazne. i to pomoću izravnog oponašanja nasilnog ponašanja. tuga.Pasivana agresivnost (odbija hranu. radost. Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju. * Oni zamjenjuju negativne izjave. Na agresiju djeluju i socijalni faktori među kojima se najčešće spominju principi socijalnog učenja i to potkrepljivanje. Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi.Potisnuta agresivnost se okreće prema unutra (progutan odgovor. Odgojitelj podučava djecu promatranju stvari s gledišta drugog djeteta i uživljavanju u njegove emocionalne reakcije. koje ne uključuju tjelesno nasilje. progutana uvreda ili psovka). onda kada je nužno održati disciplinu. pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje.

nasigurnosti i tjeskobe. radi smanjenja mogućnosti pojave agresivnog ponašanja dobro je slijediti uobičajene komunikacijske standarde u radu s predškolskom djecom. spoznaje i opredjeljenja humanističke-razvojne koncepcije i na taj način pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. 124 . Djeci ne nudi rješanja. O onim razimana samog sebe koje poznaje nema dobro mišljenje. jer ako to učini. kao i vještinu samokontrole. nema želju izraziti što osjeća. Dijete koje se ponaša neprijateljski. Važno je imati na umu da suočavanje s agresijom i nasiljem može dovesti do toga da se i iskusni sturčnjak osjeti bespomoćnim i nevještim. razgovara s djecom nakon što je ponašanje zaustavljeno (u većoj ili manjoj grupi djece ili individualno). te da potiče unutrašnji govor djeteta jer je on važan u regulaciji vlastitog ponašanja djeteta. U radu s agresivnom djecom. fizički zaustavlja agresivno ponašanje (samo ako pri tome u potpunosti vlada svojim emocijama i tijelom). a odgovarajući odgojni postupci su složeni i zahtjevaju stalno i sustavno stjecanje novih spoznaja iz ovog područja. -ODGOJITELJ I AGRESIVNOSTPred odgajateljem koji se suočava s agresivnim djetetom nalazi se niz izazova. počinitelji. Zajedno s djecom utvrđuje činjenice (tko je što učinio) i kako su se osjećali (ugroženi. baš kao i sa svom drugom.U preventivne svrhe. nasilno i destruktivno ima duboke osjećaje ljutnje. sustavnu izgradnju profesionalnog pouzdanja. nego čeka da ih sama predlože. U situacijama kada agresivno ponašanje već traje odgojitelj djeluje prema njegovom što bržem zbrinjavanju: provodi poseban ritual unaprijed dogovoren s djecom kako bi privukao dječju pozornost tijekom agresivnog ponašanja (npr. Potiče djecu na izrađivanje plana izlaska iz situacije rješavanje problema. odgojitelj). odgojitelj poštuje polazišta. te kroz neko vrijeme prati djecu kako to rade. da omogućava djetetu aktivnosti koje utječu na senzoričku integraciju. promatrači. Zato je važno da odgojitelj: nudi agresivnoj djeci ekspresivne materijale koji pružaju psihološko rasterečenje. Povrijeđenih je osjećaja i često difuznog doživljavanja samog sebe. Ukoliko su djeca manja nudi im izbor jer raspolažu manjim brojem ponašanja u svom ponašajnom sustavu. Agresivan čin razumijeva destruktivno ponašanje. glasno pljeskanje rukama). odbačenosti. usvajanje vještina djelotvorne komunikacije s djecom. Odgojitelj daje mogućnost svim sudionicima situacije iskazivanje svojeg viđenja. boji se da će ostati bez energije koju je sakupilo za destruktivno ponašanje. da kroz svakodnevne situacije razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi.

te pomogućnosti djelovati preventivno kako u odojnoj skupini. Posebenu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjećaja. ali bez ograničavanja drugih u ostvarivanju svojih potreba. Djeca postoje agresivna kada ne raspolažu s konstruktivnim načinima iskaznivanja ljutnje. -U slučaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponašanje. bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena. već očitovanje osjećaja. -Svi postupci i metode trebaju biti nezastrašujući za dijete i imati jasnu strukturu i pravilo. Kroz ovladavanje socijalnim vještinama dijete se uči zadovoljiti svoje potrebe. straha ili osujećenosti. a tako i nad situacijom.Agresija nije osjećaj. već usmjeravati dijete i dopustiti mu da samo riješi problem. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se odnose na: 125 . To ne znači da odgojitelj treba rješavati teškoće umjesto njega. odnosa prema agresivnom ponašanju vršnjaka). Istodobno se tako pokazuju djeci da agresivni modeli ponašanja nisu prihvatljivi i poželjni (djeca u pravilu. Programi učenja socijalnih vještina najčešće su namjenjeni učenju prosocijalnog ponašanja. agresivno ponašanje je najčešće i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta. Naime. tako i s pojedinim djetetom. kao temeljnog koraka u smanjivanju i spriječavanju agresivnosti. Dakle. odnosno pojačava i započinje agresivni stil komunikacije s djetetom kojim se samo utvrđuje ovaj nepoželjan oblik ponašanja. te je važno da odrasli zadrže kontrolu i mir. već dobrobit osobama prema kojima je usmjereno. rješavati konfliktne situacije neophodna mu je pomoć. slijede odgojiteljovo ponašanje kao model. Važno je shvatiti da u konfliktu ne mora nužno netko bit poražen. radi se o ponašanju koje ne donosi izravnu korist pojedincu koji ga očituje. Da bi se dijete naučilo nenasilno. Upravo je prosocijalno ponašanje to koje se nastoji razviti kod djece već u najranijoj dobi i njegov razvoj jedan je od ciljeva odgoja za humane vrednote. -Načela stručnog postupanja s djecom koja iskazuju agresivno ponašanjeIskustva u radu s agresivnom djecom sažeta su u tri temeljna načela koja je dobro imati na umu u neposrednom radu: -Uvijek treba reagirati na agresivna ponašanja kod djece. Pri tome je važno na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije. Prosocijalno ponašanje se može odrediti kao svaka reakcija izvedena s namjerom da se učini dobrobit nekoj drugoj osobi. jer se tako prekida lanac ugrožavanja i štete koju takvo ponašanje nosi sa sobom. krug agresivnosti se nastavlja. a netko pobijediti. -Važno je zadržati kontrolu nad samim sobom.

učenje pozitivnih načina iskazivanja osjećaja. Postoje dva tipa povučenosti: 1. Introvertiranost se očituje kao: . aktivnost. ispitivanje. .kontroliranost u ponašanju. a može odražavati i trajno djetetovo obilježje. dakle. Povlačenje. Svako dijete predškolske dobi može se tako ponašati u razdoblju prilagodbe. Genetski uvjetovana (naslijeđena) povučenost – koja je dio nečijeg temperamenta. Nije nam cilj svako dijete izvući iz povučenosti. . Neka djeca (npr. Njegova početna povučenost postupno će se preobratiti u znatiželju.prepozvanje osjećaja (verbaliziranje od strane odgojitelja. .učenje samokontrole. . te se na nju ne treba i ne može utjecati. .osjetljivost na kritike i neuspjehe. . koji nije koristan za djetetov razvoj..suzdržanost u iskaznivanju emocija. kao trajan i pasivan način reagiranja. Stečena (naučena) povučenost – koja je rezultat okolnih odgojnih utjecaja (u obitelji se npr.zaokupljenost analiziranjem samoga sebe. 47. Neka djeca međutim zadržavaju povučenost prema svijetu i drugima. može biti često ponašanje. može biti samo privremena djetetova reakcija. darovita) imaju potrebu za 126 . Potiče ili nagrađuje poslušnost i neiskazivanje osobnih želja i potreba). isprobavanje. 2. važna je iskrenost i adekvatnost).) ODGOJITELJ I POVUČENO DIJETE? Povučenost (introventiranost) je psihološki pojam koji označava sklonost pojedinca da se povlači u sebe i izbjegava socijalne kontakte. . .

. .uključivanje povučenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece. tada odgovara kratko sa "da". . .provođenje opuštajućih aktivnosti. .kada se igra.zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno. . te provođenje igara koje potiću razvoj pojma o sebi.ne može provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima. . samostalnost i razvoj osjećaja uspješnosti. ali zato sluša.promatra. reducira iskaze ili prikriva stvarni osjećaj (npr. ili uopće ne odgovara. ali i potiće nezavisnost.vrlo pažljiv pristup. . pa se i tada dogodi da ne reagira na tuđi poziv za kontaktom. . Takvo.ne može zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaćenosti. odabire mirnu i sigurnu aktinost.čini se kao da nema prijatelja. . povučeno dijete u dječjoj skupini se: .nema priliku stjecati socijalna iskustva i učiti iz zajedničkih akcija.daje fizičke izraze ljubavi. "ne znam".ne uči rješavati socijalne probleme niti sukobe.usporeno je u večini društvenih kontakata. odgojitelj govori vrlo malo. . . "ne". uvođenje fantazija (ako je dijete starije dobi). besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom od drugih. koja ne zahtjeva kontak s drugima.traži malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba.povremenim usamljivanjem i to im valja omogućiti bez straha od razvijanja "nesocijalnosti".čeka da drugi započne kontakt. za ljubavlju. . 127 . relaksirajući dijete. -Odnos odgojitelja prema povučenom djetetuKroz interakciju s djetetom: .neugodno se osjeća kada glasno mora nešto izreći. prihvaća dijete uz tolerantan stav. . .ne koristi tipične vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj.ne uključuje u socijalnu igru i kontakte s drugima. .kontrolira izražavanje osjećaja. blijedim osmjehom se može i ljutiti i iskaznivati veliku radost). za zabavom i moći. . Dijete kojemu je povučeno ponašanje postalo uobičajen odgovor na zbivanja u dječjem vrtiću: .ne stjeće sliku o sebi kao o osobi koja uspješno kontaktira s drugima.

nego svako dijete predstavlja njemu "Ivane.trudi se biti i sam društven i vedar u kontaktu.u zajedničkim aktivnostima potiče djetetov govor. ili uz njegovu pomoć. . 128 . Pušta dijete da to učini svojim ritmom i načinom. . Kroz poželjne odgojiteljeve poruke i poticaje: . dođi se upoznati s Filipom". . . nego i prema drugima).kada dijete ne može samo. treba mu dati priliku da to učini ili kaže kada ono bude spremno. slikovnice i doživljaje s usamljenim likovima koji na kraju nađu put k drugima. Kroz predmete. pregleda i dobro upozna sve što je u sobi kako bi pronašao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti most za kontakt s drugima). tako s nekim nešto radimo. služi mu kao dodatak "štap" i taj odnos ne napušta on.Kroz organizaciju prostora i aktivnosti: . on nam može pomoći. ne samo s povučenim djetetom nego i prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu.dijete koje je prvi put u skupini ne predstavlja drugoj djeci "Djeco ovo je Filip".održava raspored namještaja i predmeta kao na početku. sredstva i meterijale: . Kroz komunikaciju s drugom djecom i pred njima: .organizira prostor tako da je u njemu uvijek moguća barem jedna usamljena aktivnost.bojažljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije moguće napraviti grešku (i to po potrebi i naglašava). tihom pohvalom).ne radi ništa umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima. ali ne dovodi povučeno dijete u situaciju da govori prvo ili zadnje. ako ne učini ili ne kaže to odmah.izabire priče. . . .pronalazi način da dijete samo.govori djetetu o prednostima suradnje i zajedničke igre.nastoji u skupini uvijek imati nešto čega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili nešto posebno privlačno što pobuđuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost. nego s radošću dopušta da ga dijete samo odbaci.diskretno nagrađuje dijete za svaki i najmanji pokušaj komunikacije s drugima (smiješkom. npr. .roditeljima djeteta predlaže da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u skupini najmanje djece. . .

Da bi se ovo dijete uklopilo u skupinu vršnjaka i slobodno komuniciralo sa svojom okolinom.omogućuje mu druženje i igru s djecom različite dobi. odlučno. ne ugrožavajući drugoga. Jedna od osnovnih i značajnih osobina odgojitelja. To je jedna od onih velikih vrijednosti koje djetetu dajemo za cijeli život. Kroz njih će naučiti boriti se za sebe i svoje potrebe. komunikacijska umijeća koja su vrlo značajna u njegovu cjelovitom i profesionalnom radu. su: 1. cijeniti svoje sposobnosti. ponašati se čvrsto. a jedna od osnovnih značajki komuniciranja u prostoru socijalnih interakcija jest njegova spontanost. Uzajamnost – Svi uključeni u komunikaciju imaju jednak udio u njoj i svi su u njoj ravnopravni. Dijete ili roditelj može s lakoćom razgovarati s odgojiteljem. koje mora posjedovati u svome radu je i komunikacija. te vještine prenošenja svojih ideja i osjećaja drugima. pogotovo s mlađima od njega. promatranja. Odgojitelj mora imati tzv. Posebno komunikacija s djecom. stoga ga je teško kontrolirati i mjeriti. Međusobno povjerenje – Čak i onda kada se ne slažu. Za uspješnu vještinu komuniciranja treba dakle posjedovati vještine slušanja. Izraz je velikog 129 . Odgojitelj je svojim komuniciranjem model za komunikaciju djece.) KOMUNIKACIJSKA UMIJEĆA ODGOJITELJA? Komunikacijski je proces utemeljen na otvorenosti ljudi za komuniciranje.. Komunikacija je zbivanje dvosmjernog tipa. roditeljima i ostalima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. mora ovladati socijalnim vještinama. Najznačajnije komunikacijske komponente i umijeća. a uključuje nastojanje razumijevanja misli i osjećaja druge osobe i odgovor na djelotvoran način. 48. sugovornici trebaju imati veliko poštovanje jedni prema drugima kao osobi. ali ne neprijateljski. koje poboljšavaju komunikaciju odgojitelja s djecom. 2. razumijevanja poruka drugih. kao i odgojitelj s njima. roditeljima i ostalima.

6. Neophodna je moralna podrška i prijateljstvo skupine djece s kojom dijete boravi. Većina komunikacije je neverbalna komunikacija. Malo dijete usmjereno je na obitelj i ljude koji o njemu brinu. 7. To znači da kažu ono što misle bez okrivljavanja i optuživanja drugih. posebno nakon prvog slušanja. tj.nepoštovanja kada odrasli razgovaraju o djetetu pred njim kao da nije prisutan. 5. uživiti se. čak onemogućen. te da se počne odvajati od bolnih sjećanja i okretati se prema budučnosti. Razumijevanje – Međusobno razumijevanje je moguće čak i onda kada nam se riječi i izrazi ne čine jasnima. pa njegov razvoj biva ovisan o pažnji i skrbi koju dobiva. 8. dječji razvoj sposobnosti komuniciranja može biti usporen. U komunikaciji odgojitelja i djece. Izravnost i sažetost – Odrasli trebaju govoriti jasno koristeći "ja" poruke. što znači da se dekodiraju i provjeravaju informacije dobivene od djeteta tako da mu se šalje poruka o tome kako smo je čuli i razumjeli. Bitno je da se dijete koje je doživjelo stresne događaje pomiri sa vlastitim iskustvima. raspored sjedenja. osobu kojoj se može povjeriti i koja mu može pomoći. Raznovrsnost – Za uspješnu komunikaciju potrebno je upotrijebiti verbalne. objašnjavati). stoga je treba stalno prakticirati. Djeca relativno brzo ulaze u mrežu odnosa sa ljudima različite starosti. Komunikacija može biti vrijedna za dijete koje je doživjelo stresne događaje ukoliko ima moralnu podršku. odgojitelj treba paziti na ton glasa. tako da je bitno da je komunikacija onog tko komunicira s djetetom ohrabljujuća za dijete. Aktivno slušanje – To je tehnika prihvaćanja u kojoj se ne samo sluša nego aktivno sluša. Zajednički razgovori djece i odgojitelja moraju biti opuštajući za dijete. izraz lica. Uče komunicirati s obitelji i širom okolinom. da je sve potpuno shvatio. pa je moguć niz anomalija i ponašanja – povlačenje u osamu. Prednost – Da bi se postiglo zajedničko razumijevanje u komunikaciju je potrebno uložiti vrijeme i trud (postavljati pitanja. pogled. pismene. U komunikaciji s djecom važno je moći biti dobar slušatelj – biti pun razumijevanja. suosjećaja. jer dijete ima potrebu za odraslom osobom koja će mu davati podršku i savjete. moći podnijeti jake osjećaje druge osobe. Pitanja odraslog mogu biti zatvorenog 130 . prihvaćati. 3. Otvorenost – Svi uključeni u komunikaciju trebaju pokušati vidjeti stvari iz sugovornikove perspektive. Dobar sugovornik nikad neće misliti. 9. jer mu oni mogu također pružiti pomoć i utjehu. auditivne. 4. Ne pretpostavljati unaprijed – U komunikaciji lako i često može doći do nerazumijevanja. te mogućnost da nekome kaže kako se osjeća. šale i smijeh. Zbog raznih trauma. napadi bijesa. Pažljivo slušanje – Kada netko govori slušatelj treba pažljivo slušati sugovornika do kraja. djetetu se proširuje i sposobnost izražavanja misli i osjećaja. 10. a ne na djetetovo nespretno izražavanje. Pravo razumijevanje postiže se onda kada odgojitelj odgovara na stvarno značenje dječjih riječi. ne kritizirati. grafičke i taktilne oblike komunikacije. To se odražava u govoru tijela. nedruželjubivost. Razvojem.

pravednosti. 4. pitanja. konstatacije i potrebe. informira i odgovara na dječja pitanja. ne nameću poželjne odgovore. koja štiti svoja prava i prava drugoga. ali s druge strane ista pitanja omogućuju saznavanje bitnih podataka koji nas zanimaju. o miru. pa ih je poželjno kombinirati sa pitanjima otvorenog tipa. onda kada odgajatelj vidi i čuje dijete. te se kao odgovorni građanin zalaže za demokratsko društvo temeljeno na jednakosti. pitanja zatvorenog tipa nužna su za saznavanje činjenica o nečemu.) PRAVA DJETETA? Cilj: izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava. razgovor o osjećajima.tipa. o živoj i neživoj prirodi. Pitanja treba postavljati jedno po jedno s dovoljnom stankom da se dijete ne bi zbunilo. on treba potaknuti dijete da i ono postavlja pitanja. PODRUČJE JA – afirmacija pojedinca 131 . Četiri razine: (aspekti) – sva četiri područja međusobno su povezana i uvjetuju se 1. o pravdi. S druge strane. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim sličnostima i razlikama). o supostajanju žive i nežive prirode. o jednakosti svih ljudi. Usmjerena pitanja nameću odgovore i treba ih izbjegavati. Podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina osoba. o međuovisnosti svega i svih na Zemlji. 2. U svakom trenutku odgojitelj mora čuti dječje izjave. 49. 5. onda kada ga ohrabljuje. bori se protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalaže se za mirno rješavanje sukoba. a nisu ni poticajna. činjenicu da ih nastojimo razumijeti. Ona pokazuju zainteresiranost i brigu za dijete. Tek tada je komunikacija dvosmjerna. Otvorena pitanja omogućuju izražavanje vlastitih ideja. Zadaci: 1. Osim što odgojitelj postavlja pitanja djetetu. potiće. jer nameću očekivane odgovore. koja treba izbjegavati jer su odgovori kratki i nepoticajni za daljnje komuniciranje. pravdi i slobodi. Razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića. 3. Usvajanje i njegovanje temeljnih humanih vrijednosti. Razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina.

• upoznavanje i osvještavanje sebe kao pripadnika različite skupine. 132 . • vještine komuniciranja.• upoznavanje i osvještavanje sebe kao osobe. socijalne. razvijanja stavova i poticanja socijalno prihvatljivog ponašanja. različite životne uloge. • spoznaja o međusobnoj povezanosti svega na svijetu. 3. PODRUČJE JA I DRUGI – • upoznavanje i osvještavanje osobina drugih. 3. PODRUČJE SVIJET KAO CJELINA – • shvaćanje međuovisnosti svih ljudskih bića. emocionalne i druge potrebe. te između osoblja i roditelja. te razvoja pojedinca i cjelokupne zajednice. 2. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja provodi se na tri razine: 1. te drugog osoblja u ustanovi. intelektualne. 2. • zajednica koja svojim članovima osigurava određena PRAVA. stjecanja vještina. 4. • shvaćanje međuovisnosti svih živih bića • njegovati nadu. • upoznavanje i razlikovanje ljudskih i dječjih prava. • uspostavljanje odnosa s drugima. • upoznavanje i osvještavanje sličnosti i razlika među ljudima. razina – PLANSKI STVORENE SITUACIJE – koje se u predškolskoj ustanovi organiziraju s ciljem usvajanja elementarnih znanja. ali zahtijeva i ODGOVORNOST za vlastite postupke. • mirno rješavanje sukoba. Demokratski odnos odgojitelja s djetetom i drugim odraslima u djetetovoj sredini omogućuje spoznaju vrijednosti takvih odnosa i rano učenje prikladnog ponašanja. razina – SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE – tijekom svakodnevnih situacija dijete zadovoljava svoje osnovne biološke. razina – CJELOKUPNO OZRAČJE – čine odnosi između djece. shvaćanje i prihvaćanje PRAVILA zajedničkog života. Te situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju kontinuirano. • upoznavanje i osvještavanje sebe u odnosu na druge. povjerenje i optimističan pogled na svijet. djece i odgojitelja. tj. • upoznavanje. PODRUČJE MI – pripadnost zajednici • osvještavanje mira kao pretpostavke života i sklada zajednice.

informacije. 3. prostitucije. droga. otmice. kulturne aktivnosti. slobobu misli. 2. prognanika. zabrana. djece u oružanim sukobima. alkohola. slobodu druženja. • pravo na slobodno vrijeme. • pravo na prehranu. PRAVA SUDJELOVANJA • uključenost djece u donošenju odluka. zdravstvenu pomoć. • aktivno sudjelovanje u životu zajednice.-VRSTE PRAVA DJETETA1. • pravo na igru. smještaj. • pravo na odgovarajući životni standard. mučenja. dječjeg rada. PRAVA PREŽIVLJAVANJA • pravo na život. 4. ZAŠTITNA PRAVA • prava na zaštitu od zlostavljanja. slobodu izražavanja. 133 . zanemarivanja. izrabljivanja. RAZVOJNA PRAVA • pravo na obrazovanje. duhana. • zaštita djece izbjeglica.