NARODNA BAJKA

Narodna (usmena) knjievnost je knjievnost koju je narod stoljeima stvarao, uvao i prenosio naratajima usmenim prepriavanjem, sve dok je nisu poeli zapisivati sakupljai narodnoga blaga. Usmena knjievnost sastoji se od bajki, pria, poslovica, legendi, lirskih, epskih i lirsko-epskih pjesama, uspavanki, zagonetki, zdravica, itd. (prema Solar, M., 1989.) Postoje razliita miljenja (teorije) o vremenu nastanka bajki. Sa sigurnou mogu rei da su bajke narodno blago prisutno u svim narodima svijeta, koje su se tisuljeima prenosile i odravale, s koljena na koljeno, usmenom predajom. Prenosile su se pripovijedanjem i to najprije za odrasle kako bi ih odgojili u najviim vrijednostima ovjeanstva. Tek u 19. i 20. stoljeu u vrijeme viktorijanske ere bajke su se poele pripovijedati djeci i oni su postali glavna publika. Zbog prilagoenosti djeci su i promijenjene, uz uklanjanje npr. seksualnih opisa, pretjeranog nasilja i sl., a poele su naglaavati moraliziranje kako bi posluile za laki odgoj djece. Nai autori Milan Crnkovi i Tvrtko ubeli ponudili su nam isto tako etiri teorije o nastanku bajke: mitoloka (bajke su se razvile iz mitologije pojedini naroda) migraciona (bajke su irile iz jednog sredita i mlai narodi preuzimali motive od starijih) kontaktna (bajke su nastale na razliitim dijelovima svijeta) antropoloka (narodi su na istom stupnju razvoja i imali iste motive).

Bajke su vaan dio djetinjstva. Djeca, u najranijoj dobi, bajke shvaaju vrlo ozbiljno i teko im je razlikovati stvarnost odnosno realnost od fantastinog. Unato tome bajke su, uz prie, prvi djetetov dodir s knjievnou. Lijepim reenicama i stalnim moralnim porukama na najjednostavniji nain uvode dijete u svijet te promiu dobrotu i pozitivne vrijednosti. Bajke su nepregledni izvor mate, one potiu i razvijaju matu. Sluajui i itajui bajke dijete, ali i odrasli razvijaju bogat unutranji ivot koji postaje vrlo poticajan za njegov kasniji razvoj kao individualca. Albert Einstein je rekao: Ako elite da vam dijete bude pametno, itajte mu bajke! Ako elite da bude jo pametnije, itajte mu bajke jo vie! Bajke su prie u kojima je sve mogue, u kojima ive vjetice i divovi, a junak ili junakinja uvijek prolazi kroz jednu ili vie kunja ili opasnosti, prie obiluju stranim scenama i stanjima, da bi zavrile sretnim krajem. Djeca trebaju bajke kako bi se lake suoila i prevladala svoje

strahove, konflikte i tekoe odrastanja, strah od naputenosti, samoe i beznaa ili niz konflikata u procesu sazrijevanja i integracije linosti kao primjerice onaj izmeu nagona i razuma, mate i realnosti. Bajke arhetipskim jezikom mate, fantazije i snova komuniciraju sa djecom na svjesnom i podsvjesnom nivou i pruaju im nadu i vjeru da e sve dobro zavriti i za njih, da se ne trebaju bojati bilo koje vrste udovita iz njihovih stvarnih ivota ili snova. Za djecu je posebno vaan sretan kraj svake bajke, da su svi junaci, kraljevne i kraljevii na kraju sretni, veseli i mladi i da dugo, dugo ive, pa i do danas, i da su sve zle maehe, prodrljive vjetice, bezdune polusestre, divovi i zli arobnjaci zaslueno kanjeni. Ili koliko god to izgledalo naivno, princ i princeza koji se na kraju bajke vjenaju, naslijede kraljevstvo i vladaju u miru i srei za dijete simboliziraju najviu mogunost postojanja. Jer i dijete eli uspjeno i mirno upravljati svojim kraljevstvom vlastitim ivotom uz najpoeljnijeg partnera koji ga nee napustiti. (B. Bettelheim, 2000.) Narodne bajke izraz su kulture u kojoj su nastale. One govore i prikazuju odnose meu ljudima i odnose izmeu ljudi i prirode. One nose posebne i odreene sustave vrijednosti koje se trebaju usaivati i prenositi s pokoljenja na pokoljenje, kako meu odraslima, tako i meu djecom. Iz toga zakljuujem da narodne bajke nose posebne sustave vrijednosti na kojem je izgraena naa kultura, ali i kultura mnogih naroda koji su njegovali narodne bajke. One pomau djetetu u prepoznavanju i razvijanju istinskih vrijednosti poput prijateljstva, odanosti i hrabrosti. Narodne bajke alju mnogobrojne pouke i savjete za daljnji ivot. U narodnim bajkama se pria o udesnim, fantastinim dogaajima, u kojima je glavni junak gotovo uvijek bez imena koji se svojom mudrou, hrabrou i upornou suprotstavlja zlim i monim silama. Najei motivi i likovi su princeze, djevojke, najmlai sin, zmajevi, opake (zle i ljubomorne) maehe, dobre bake i majke, arobnjaci, vile, patuljci, vjetice, divovi, ivotinje i ptice (koje vrlo esto govore), braa i sestre, djedovi i oevi, itd. Bajka nikad nije odreena i ograniena mjestom i vremenom, niti daje tone opise likova. Mogu rei da se samo povrno dri stvarnih mjesta i dogaaja, a to se vremena tie dri se "jednog neodreenog vremena" u kojem se neto dogodilo, u nestvarnom svijetu, nepoznate lokacije. Tematika narodne bajke govori o ivotu iz prolosti, o pokuajima ovjeka da nadvlada sile zla, koje stoje na putu napretka i sl. Uz sve karakteristike fantastinosti, narodna bajka nije besmislena izmiljotina, jer se u njoj na poseban nain kazuju misli.(prema Teak, D., Teak, S., 1997.) Danas sve manje pridajemo vanosti narodnim bajkama smatrajui da one samo ine nekakav dodatan napor u ivotu jer se moraju itati, a ljudi danas ne vole puno itati, a neki smatraju da su bajke tj. njihov sadraj plod dokolice te da lie na sve prisutnije meksike sapunice jer se unaprijed zna da e sve zavriti sretno, ali nitko ne razmilja o poruci koju ta 2

bajka nosi u sebi. Isto tako valja napomenuti da je danas gotovo svaka osoba, kao i ja, odrasla uz neki lik iz (narodne) bajke. Vremena su, meutim, takva da rijetko koji roditelj narodnim bajkama posveuje panju. Lake je kupiti crti i pustiti da ga djeca gledaju, a ne uzima se u obzir da je iva rije od presudne vanosti za daljnji rast i razvoj djeteta. Razvojem moderne tehnologije upravo se zanemaruje ta iva rije pripovijedanja, potom i same bajke te s vremenom one odlaze u zaborav i postaju nita drugo nego li odraz prolosti. Dananji problemi u razvoju djece su brojni. Najuoljiviji i posljednjih godina najei je problem govora, izgovora i izraavanja, a uzrok tome je izostanak itanja i ljubavi prema knjizi, a to pak uzrokuje i manjak kreativnosti djece. Moje iskustvo je pokazalo da dijete kojemu su (narodne) bajke sastavni i neizostavni dio djetinjstva, na najprirodniji nain razvije ljubav prema itanju i knjizi. Tako da bi se rado sloio s izjavom nae najpoznatije pripovjedaice narodnih bajki Jasne Held koja je rekla: Ono to je hrana za tijelo, to su bajke za duu! Pametnom dovoljno da se umjesto orava posla uhvati bajki! Kroz itanje narodnih bajki shvatio sam isto tako da svaka narodna bajka ne mora nuno imati sretan zavretak, to nam dokazuje i naa narodna bajka Mala vila. Ta je bajka vie za odrasle. Do prije nekih dva mjeseca nikada prije nisam znao tu bajku, no kada sam ju proitao, shvatio sam da nema sretan kraj, moda je to trebalo biti tako, moda je vano da je to tako i sl. U mislima su mi se nametala mnoga pitanja. Shvatio sam da nosi jednu snanu poruku i da bi je trebala proitati svaka osoba, osobito svaki mukarac kako bi bolje shvatio odnose izmeu ene i mukarca i kako treba cijeniti i potivati osobu (enu) koju ima kraj sebe i koja ga voli, itd. Djeca i odrasli vole narodne bajke zato to se u njima na neki nain opisuju dogaaji iz stvarnog ivota. Bez obzira koliko tisua godina one jesu stare, jo uvijek su aktualne. esto se mnogi pitaju zato je to tako i o emu zapravo te narodne bajke govore, no odgovor je jednostavan, ako nas te bajke diraju i dotiu dananju svakodnevicu, unato tolikim godinama od njihova nastanka, znai da u njima ipak postoji neto. Na nama je da svatko sam za sebe odlui to to tono. Einstein je rekao da bi bilo bolje da su mu vie dale bajke i svijet mate u ranom djetinjstvu, nego bilo koje drugo racionalno znanje koje je kasnije stekao. Moda je to jedan od razloga to ljudi sve vie trae ivi kontakt kroz bajku. Svijet elektronikih medija otuio nas je od drugih, a najvie od sebe samih. Krajnje je vrijeme da se probudimo i poduzmemo neto po pitanju toga. Osvijestimo se i shvatimo kolika je vrijednost i veliina knjiga i itanja, a osobit (narodnih) bajki. Okanimo se veliina i vrijednosti koje je nametnulo lano medijsko i komercijalno drutvo. Takoer shvatimo i osvijestimo vanost ouvanja i njegovanja tradicije, a narodna bajka to i jest, jedan dio nae bogate tradicije.

Za sam kraj mogu samo rei odnosno zakljuiti: "ivot svakog ovjeka bajka je koju je napisala Boja ruka."(indlerova lista). LITERATURA 1. Bettelheim, B. (2000.). Smisao i znaenje bajki, Poduzetnitvo Jaki, Cres. 2. Crnkovi, M. (1987.). Sto lica prie, kolska knjiga, Zagreb. 3. Crnkovi, M. (1990.). Djeja knjievnost, kolska knjiga, Zagreb. 4. Crnkovi, M.- Teak, D. (2002.). Povijest hrvatske djeje knjievnosti, Znanje, Zagreb. 5. Hazard, P. (1970.). Knjige, djeca i odrasli, Stylos, Zagreb. 6. Meves, Ch.(1986.). Pripovijedati i odgajati. Bajke i djeja psiha, Biskupski ordinarijat, akovo. 7. Rijavec M., Miljkovi D. (2004.). Priaj mi priu. IEP-D2, Zagreb. 8. Rosandi D. (1976.). Knjievnost u osnovnoj koli, kolska knjiga, Zagreb. 9. Solar, M. (1989.). Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb. 10. Teak, D., Teak, S. (1997.). Interpretacija bajke, DiVi, Zagreb. 11. Internet stranice; http:// journal.oraltradition.org. http://www.lions-vereucha.hr/ieNews/?ID=0&stranica=4. http://en.wikipedia.org/wiki/Fairy_tale. bognar.net/drupal/files/Bajka%20u%20mirovnom%20odgoju.pdf http://ladislav-