P. 1
NARODNA BAJKA

NARODNA BAJKA

5.0

|Views: 5,546|Likes:
Published by Danijel Čorić
esej
esej

More info:

Categories:Types, School Work
Published by: Danijel Čorić on Oct 08, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
See more
See less

10/06/2014

NARODNA BAJKA

Narodna (usmena) književnost je književnost koju je narod stoljećima stvarao, čuvao i prenosio naraštajima usmenim prepričavanjem, sve dok je nisu počeli zapisivati sakupljači narodnoga blaga. Usmena književnost sastoji se od bajki, priča, poslovica, legendi, lirskih, epskih i lirsko-epskih pjesama, uspavanki, zagonetki, zdravica, itd. (prema Solar, M., 1989.) Postoje različita mišljenja (teorije) o vremenu nastanka bajki. Sa sigurnošću mogu reći da su bajke narodno blago prisutno u svim narodima svijeta, koje su se tisućljećima prenosile i održavale, s koljena na koljeno, usmenom predajom. Prenosile su se pripovijedanjem i to najprije za odrasle kako bi ih odgojili u najvišim vrijednostima čovječanstva. Tek u 19. i 20. stoljeću u vrijeme viktorijanske ere bajke su se počele pripovijedati djeci i oni su postali „glavna publika“. Zbog prilagođenosti djeci su i promijenjene, uz uklanjanje npr. seksualnih opisa, pretjeranog nasilja i sl., a počele su naglašavati moraliziranje kako bi poslužile za lakši odgoj djece. Naši autori Milan Crnković i Tvrtko Čubelić ponudili su nam isto tako četiri teorije o nastanku bajke: • • • • mitološka (bajke su se razvile iz mitologije pojedini naroda) migraciona (bajke su širile iz jednog središta i mlađi narodi preuzimali motive od starijih) kontaktna (bajke su nastale na različitim dijelovima svijeta) antropološka (narodi su na istom stupnju razvoja i imali iste motive).

Bajke su važan dio djetinjstva. Djeca, u najranijoj dobi, bajke shvaćaju vrlo ozbiljno i teško im je razlikovati stvarnost odnosno realnost od fantastičnog. Unatoč tome bajke su, uz priče, prvi djetetov dodir s književnošću. Lijepim rečenicama i stalnim moralnim porukama na najjednostavniji način uvode dijete u svijet te promiču dobrotu i pozitivne vrijednosti. Bajke su nepregledni izvor mašte, one potiču i razvijaju maštu. Slušajući i čitajući bajke dijete, ali i odrasli razvijaju bogat unutrašnji život koji postaje vrlo poticajan za njegov kasniji razvoj kao individualca. Albert Einstein je rekao: „Ako želite da vam dijete bude pametno, čitajte mu bajke! Ako želite da bude još pametnije, čitajte mu bajke još više!“ „Bajke su priče u kojima je sve moguće, u kojima žive vještice i divovi, a junak ili junakinja uvijek prolazi kroz jednu ili više kušnja ili opasnosti, priče obiluju strašnim scenama i stanjima, da bi završile sretnim krajem. Djeca trebaju bajke kako bi se lakše suočila i prevladala svoje

strahove, konflikte i teškoće odrastanja, strah od napuštenosti, samoće i beznađa ili niz konflikata u procesu sazrijevanja i integracije ličnosti kao primjerice onaj između nagona i razuma, mašte i realnosti. Bajke arhetipskim jezikom mašte, fantazije i snova komuniciraju sa djecom na svjesnom i podsvjesnom nivou i pružaju im nadu i vjeru da će sve dobro završiti i za njih, da se ne trebaju bojati bilo koje vrste «čudovišta» iz njihovih stvarnih života ili snova. Za djecu je posebno važan sretan kraj svake bajke, da su svi junaci, kraljevne i kraljevići na kraju sretni, veseli i mladi i da dugo, dugo žive, pa i do danas, i da su sve zle maćehe, proždrljive vještice, bezdušne polusestre, divovi i zli čarobnjaci zasluženo kažnjeni. Ili koliko god to izgledalo naivno, princ i princeza koji se na kraju bajke vjenčaju, naslijede kraljevstvo i vladaju u miru i sreći za dijete simboliziraju najvišu mogućnost postojanja. Jer i dijete želi uspješno i mirno upravljati svojim kraljevstvom – vlastitim životom uz najpoželjnijeg partnera koji ga neće napustiti.“ (B. Bettelheim, 2000.) Narodne bajke izraz su kulture u kojoj su nastale. One govore i prikazuju odnose među ljudima i odnose između ljudi i prirode. One nose posebne i određene sustave vrijednosti koje se trebaju usađivati i prenositi s pokoljenja na pokoljenje, kako među odraslima, tako i među djecom. Iz toga zaključujem da narodne bajke nose posebne sustave vrijednosti na kojem je izgrađena naša kultura, ali i kultura mnogih naroda koji su njegovali narodne bajke. One pomažu djetetu u prepoznavanju i razvijanju istinskih vrijednosti poput prijateljstva, odanosti i hrabrosti. Narodne bajke šalju mnogobrojne pouke i savjete za daljnji život. U narodnim bajkama se priča o čudesnim, fantastičnim događajima, u kojima je glavni junak gotovo uvijek bez imena koji se svojom mudrošću, hrabrošću i upornošću suprotstavlja zlim i moćnim silama. Najčešći motivi i likovi su princeze, djevojke, najmlađi sin, zmajevi, opake (zle i ljubomorne) maćehe, dobre bake i majke, čarobnjaci, vile, patuljci, vještice, divovi, životinje i ptice (koje vrlo često govore), braća i sestre, djedovi i očevi, itd. Bajka nikad nije određena i ograničena mjestom i vremenom, niti daje točne opise likova. Mogu reći da se samo površno drži stvarnih mjesta i događaja, a što se vremena tiče drži se "jednog neodređenog vremena" u kojem se nešto dogodilo, u nestvarnom svijetu, nepoznate lokacije. Tematika narodne bajke govori o životu iz prošlosti, o pokušajima čovjeka da nadvlada sile zla, koje stoje na putu napretka i sl. Uz sve karakteristike fantastičnosti, narodna bajka nije besmislena izmišljotina, jer se u njoj na poseban način kazuju misli.(prema Težak, D., Težak, S., 1997.) Danas sve manje pridajemo važnosti narodnim bajkama smatrajući da one samo čine nekakav dodatan napor u životu jer se moraju čitati, a ljudi danas ne vole puno čitati, a neki smatraju da su bajke tj. njihov sadržaj plod dokolice te da liče na sve prisutnije meksičke sapunice jer se unaprijed zna da će sve završiti sretno, ali nitko ne razmišlja o poruci koju ta 2

bajka nosi u sebi. Isto tako valja napomenuti da je danas gotovo svaka osoba, kao i ja, odrasla uz neki lik iz (narodne) bajke. Vremena su, međutim, takva da rijetko koji roditelj narodnim bajkama posvećuje pažnju. Lakše je kupiti crtić i pustiti da ga djeca gledaju, a ne uzima se u obzir da je živa riječ od presudne važnosti za daljnji rast i razvoj djeteta. Razvojem moderne tehnologije upravo se zanemaruje ta živa riječ pripovijedanja, potom i same bajke te s vremenom one odlaze u zaborav i postaju ništa drugo nego li odraz prošlosti. Današnji problemi u razvoju djece su brojni. Najuočljiviji i posljednjih godina najčešći je problem govora, izgovora i izražavanja, a uzrok tome je izostanak čitanja i ljubavi prema knjizi, a to pak uzrokuje i manjak kreativnosti djece. Moje iskustvo je pokazalo da dijete kojemu su (narodne) bajke sastavni i neizostavni dio djetinjstva, na najprirodniji način razvije ljubav prema čitanju i knjizi. Tako da bi se rado složio s izjavom naše najpoznatije pripovjedačice narodnih bajki Jasne Held koja je rekla: “Ono što je hrana za tijelo, to su bajke za dušu!” Pametnom dovoljno da se umjesto ćorava posla uhvati bajki!“ Kroz čitanje narodnih bajki shvatio sam isto tako da svaka narodna bajka ne mora nužno imati sretan završetak, što nam dokazuje i naša narodna bajka “Mala vila”. Ta je bajka više za odrasle. Do prije nekih dva mjeseca nikada prije nisam znao tu bajku, no kada sam ju pročitao, shvatio sam da nema sretan kraj, možda je to trebalo biti tako, možda je važno da je to tako i sl. U mislima su mi se nametala mnoga pitanja. Shvatio sam da nosi jednu snažnu poruku i da bi je trebala pročitati svaka osoba, osobito svaki muškarac kako bi bolje shvatio odnose između žene i muškarca i kako treba cijeniti i poštivati osobu (ženu) koju ima kraj sebe i koja ga voli, itd. Djeca i odrasli vole narodne bajke zato što se u njima na neki način opisuju događaji iz stvarnog života. Bez obzira koliko tisuća godina one jesu stare, još uvijek su aktualne. Često se mnogi pitaju zašto je to tako i o čemu zapravo te narodne bajke govore, no odgovor je jednostavan, ako nas te bajke diraju i dotiču današnju svakodnevicu, unatoč tolikim godinama od njihova nastanka, znači da u njima ipak postoji nešto. Na nama je da svatko sam za sebe odluči što to točno. Einstein je rekao da bi bilo bolje da su mu više dale bajke i svijet mašte u ranom djetinjstvu, nego bilo koje drugo racionalno znanje koje je kasnije stekao. Možda je to jedan od razloga što ljudi sve više traže živi kontakt kroz bajku. Svijet elektroničkih medija otuđio nas je od drugih, a najviše od sebe samih. Krajnje je vrijeme da se probudimo i poduzmemo nešto po pitanju toga. Osvijestimo se i shvatimo kolika je vrijednost i veličina knjiga i čitanja, a osobit (narodnih) bajki. Okanimo se veličina i vrijednosti koje je nametnulo lažno medijsko i komercijalno društvo. Također shvatimo i osvijestimo važnost očuvanja i njegovanja tradicije, a narodna bajka to i jest, jedan dio naše bogate tradicije.

3

Za sam kraj mogu samo reći odnosno zaključiti: "Život svakog čovjeka bajka je koju je napisala Božja ruka."(Šindlerova lista). LITERATURA 1. Bettelheim, B. (2000.). Smisao i značenje bajki, Poduzetništvo Jakić, Cres. 2. Crnković, M. (1987.). Sto lica priče, Školska knjiga, Zagreb. 3. Crnković, M. (1990.). Dječja književnost, Školska knjiga, Zagreb. 4. Crnković, M.- Težak, D. (2002.). Povijest hrvatske dječje književnosti, Znanje, Zagreb. 5. Hazard, P. (1970.). Knjige, djeca i odrasli, Stylos, Zagreb. 6. Meves, Ch.(1986.). Pripovijedati i odgajati. Bajke i dječja psiha, Biskupski ordinarijat, Ðakovo. 7. Rijavec M., Miljković D. (2004.). Pričaj mi priču. IEP-D2, Zagreb. 8. Rosandić D. (1976.). Književnost u osnovnoj školi, Školska knjiga, Zagreb. 9. Solar, M. (1989.). Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb. 10. Težak, D., Težak, S. (1997.). Interpretacija bajke, DiVič, Zagreb. 11. Internet stranice; http:// journal.oraltradition.org. http://www.lions-vereucha.hr/ieNews/?ID=0&stranica=4. http://en.wikipedia.org/wiki/Fairy_tale. bognar.net/drupal/files/Bajka%20u%20mirovnom%20odgoju.pdf http://ladislav-

4

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->