P. 1
Zhrtve Koje Ubijaju Svoje Dzelate

Zhrtve Koje Ubijaju Svoje Dzelate

|Views: 434|Likes:
Published by nemonula

More info:

Published by: nemonula on Sep 27, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/16/2014

pdf

text

original

Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page
Arhiva DANI 85
UBICE ILI ZRTVE?
Hoüe Ii iskaz Edina GarapIije pokrenuti nove istrage? Da Ii su
supruga Sefera HaIiIoviüa i njezin brat sIuþajne årtve atentata
namijenjenog tadasnjem naþeIniku GIavnog staba Armije BiH?
Da Ii je Ismet Bajramoviü ûeIo sIuþajno åiv? Da Ii je, konaþno,
uopüe moguüe da su sve "bezbjednosno interesantne"
preåivjeIe SarajIije uistinu trostruke årtve: agresora, opsade i
saþice domaüih kombinatoriþara? Zastrasujuüa teåina
GarapIijinog iskaza krije se upravo u podtekstu cijeIe priþe - u
uzavreIom gradu za koji se posIjednjim atomima snage obiþni
smrtnici smjenjuju na Iinijama odbrane, grupa priviIegiranih i
neopisivo moünih poIicajaca povIaþi konce pojedinaþnih i
koIektivnih sudbina, a sve zarad vIasti, moüi i uticaja?! I
prozvane i årtve zamoIiIi smo za komentar GarapIijinih optuåbi:
Jusuf Pusina, Bakir AIispahiü, Kemo Ademoviü, Faik KuIoviü,
Munir AIibabiü, Sefer HaIiIoviü, Asim Dautbasiü... Ponudu su
odbiIi sa "moåda kasnije"

Pisu: ViIdana SELIMBEGOVIC
i Senad PECANIN

NISAM SEF TAJNE SLUZBE
SLUZBENI IZVJESTAJ
IZ ZABILJESKE NEDZADA
UGLJENA
ISPOVIJEST EDINA
GARAPLIJE

OTMICA, PLJACKE, SVERC DROGOM,
naruĀena ubistva, tajni spiskovi, uhoāenje, ljubavnica iza
zavjese, prislusni ureāaji na telefonima, dokumenta skrivena u
svicarskim bankama, polumrtav agent vaskrsnuo iz sahta,
kontroverznom junaku metak oĀesao srce ali je on spasen,
eksplozija u kojoj pogresni ljudi lete u nebo, visoki zvaniĀnik
tajne policije javno govori o svojoj smrti optuzujuci pritom
svog pretpostavljenog i uskoro uistinu biva ubijen... I puno
dobre muzike. Radnja filma: opsjednuto Sarajevo. I dok
Emir Kusturica pobjedonosno podize drugog balkanskog
Oskara, MUP Federacije Bosne i Hercegovine izdaje
saopcenje sljedeceg sadrzaja: "Zahvaljujuci efikasnoj akciji
radnika ovog Ministarstva uspjesno je okonĀana istraga
povodom smrti Nedzada Ugljena, nekadasnjeg radnika
ove kuce. PoĀinioci ovog gnusnog zloĀina liseni su
slobode. O svim detaljima javnost ce biti naknadno
obavijestena." Pitanje glasi: gdje je granica izmeāu realnosti i
fikcije?
Pred dilemom sliĀnog tipa, naslo se i urednistvo 'DQD uoĀi
izlaska naseg proslog broja, u trenutku kada nam je ponuāen
zahtjev Edina Garaplije za obnavljanje sudskog procesa.
Prateci novinarsku logiku i, naravno, postujuci zakone
profesije, donijeli smo odluku: Garaplija ima pravo da govori,
ali ga mi moramo Āuti i njegove argumente i istine predoĀiti -
drugoj strani. No, kako vrijeme odmiĀe, tek jedno postaje
neupitna istina: u kompletnoj bosanskoj policijskoj aferi, koja
kontinuirano traje gotovo pola decenije, osnovno pitanje i
jeste: ko je, zapravo, druga strana?!
Ko koga prisluskuje?
Sve je poĀelo jos davne 1994. sukobom Munira Alibabica,
tadasnjeg naĀelnika CSB Sarajevo, i Bakira Alispahica,
nadreāenog mu ministra. A zavrsilo se ubistvom Nedzada
Ugljena, u Āasu smrti pomocnika direktora AID-a. Danas,
vise od dvije godine nakon ubistva, Āini se da nista nije
zavrseno, ali i da je sve poĀelo puno prije. Ono sto se
pouzdano zna jeste: ime i prezime Ugljenovog ubice jos
uvijek je nepoznato javnosti i za njim se traga. No, to nije
jedino nerazjasnjeno ubistvo na ovim prostorima. Tek
primjera radi, ime i prezime ubice Musana Topalovica Cace
je takoāer nepoznato, no za njim se i ne traga. U ovom Āasu,
otvara se pitanje hoce li nedavno objavljeno svjedoĀenje
Edina Garaplije pokrenuti nove istrage? Da li su supruga
Sefera Halilovica i njezin brat sluĀajne zrtve atentata
namijenjenog tadasnjem naĀelniku Glavnog staba Armije
BiH? Da li je Ismet Bajramovic Celo sluĀajno ziv? Da li je,
konaĀno, uopce moguce da su sve "bezbjednosno
interesantne" prezivjele Sarajlije uistinu trostruke zrtve:
agresora, opsade i saĀice domacih kombinatoriĀara?
Zastrasujuca tezina iskaza Edina Garaplije krije se upravo u
podtekstu cijele priĀe - u uzavrelom gradu za koji se
posljednjim atomima snage obiĀni smrtnici smjenjuju na
linijama odbrane, grupa privilegiranih i neopisivo mocnih
policajaca povlaĀi konce pojedinaĀnih i kolektivnih sudbina,
a sve zarad vlasti, moci i uticaja?!
Naravno, svi pojedinaĀni iskazi moraju se prihvatiti s
rezervom. No, ono sto se takoāer mora prihvatiti, jeste da je i
previse policijskih afera potresalo ovaj mali prostor, da ova
posljednja samo nudi logiĀnu skandaloznu cjelinu. U svakoj
drugoj zemlji, sudski istrazitelji, institucije vlasti, zavisni i
nezavisni politiĀki duznosnici, parlamenti i sami predsjednici
jos davno bi poduzeli konkretne pravne korake. Ovdje - ne.
Cak ni Garaplijin iskaz nije ponukao kantonalnog tuzioca da
se pozabavi cijelim sluĀajem ili barem novinom koja je sve to
objavila, sto je za nase uslove QRUPDOQLMD situacija. Ne, jer i
gospodin Mustafa Bisic zna da svako igranje vatrom moze
izazvati nezaustavljiv pozar. A to i jeste ono od Āega ovdasnji
drzavni vrh najvise zazire: uistinu, kako objasniti narodu da
su u njegovo ime policajci prisluskivali Ālanove drzavnog
Predsjednistva, da su se meāusobno prisluskivali, da su jedni
policajci oteli drugog, da je pomocnik direktora AID-a pracen
a da, eto, niko nije ustanovio ko ga je i zasto pratio, ko je i
zasto prisluskivao njegove privatne telefonske razgovore, ko
ga je i zasto ubio...
Garaplija je osuāenik: za otmicu i pokusaj ubistva kaznjen je
sa 13 godina zatvora u zemlji u kojoj su ubistva kvalificirana i
Āetverostruko nizim kaznama. Istovremeno, Garaplija je i
policajac koji robijom placa (ne)izvrsenje zadatka?! Nedzad
Herenda je u Āasu otmice takoāer bio policajac. Njegov iskaz
je bio razlog Ugljenovih tvrdnji da mu se sprema ubistvo.
Kada se to i dogodilo, ostao je gorak okus borbe prezivjelih, a
prozvanih aktera neĀasnih policijskih dogodovstina, da zadrze
vlastite pozicije. I jalovi zahtjevi da se barem jednom
policijskom skandalu stane ukraj. Edin Garaplija nije prvi
policajac koji je javno progovorio o tajnoj policiji. On se,
ruku na srce, od ostatka policijskog establismenta razlikuje po
drugom detalju: prvi je osuāeni tajni policajac. To njegovom
iskazu ne uvecava, ali i ne umanjuje vrijednost. Naprosto,
svrstava ga u krug na ovaj ili onaj naĀin izmanipuliranih, ali
ipak policijskih duznosnika.
Seve protiv ostatka svijeta
A upravo to i jeste sustina svih policijskih afera koje su
potresale BiH i koje su, evo, danas, tri godine poslije
Daytona, jednom sokantnom ispovijescu u jednu priĀu
smjestile sve nedoreĀene a dozivljene bosnjaĀke skandale.
Koji, istine radi, nisu samo policijski vec i armijski. Stoga, sta
to u Garaplijinom iskazu povezuje Bakira Alispahica,
Nedzada Ugljena, Sefera Halilovica, Musana Topalovica
Cacu, Ismeta Bajramovica Celu, Kemu Ademovica, Irfana
Ljevakovica, Jusufa Pusinu, Munira Alibabica, Faika
Kulovica, Aliju Delimustafica, Asima Dautbasica...
Najkrace reĀeno: Seve protiv ostatka svijeta. No, da nije bas
tako, zorno ilustrira upravo suprotstavljena grupa kojoj je
Garaplija pripadao i koja je otela Herendu.
Zasluge za formiranje Seva pripisuju se prvom ministru
policije u, ma kako to ironiĀno zvuĀalo u ovom kontekstu,
demokratskoj BiH. Dakle, Aliji Delimustaficu. Munir
Alibabic, 27. jula 1994. godine, u vec Āuvenoj informaciji
koja je potresla i MUP i BiH, pise predsjedniku
Predsjednistva RBiH Aliji Izetbegovicu: "Nakon prvih
ratnih sukoba u Mostaru, Ugljen, iako rukovodilac
odbrambenih priprema, bjezi u Sarajevo, gdje se
nekoliko dana pred prva granatiranja u aprilu mjesecu
1992. druzio sa Slobodanom Skipinom, Sredojem
Novicem, odbijajuci da se ukljuĀi u SDB Sarajevo.
Meāutim, poĀetkom aprila iznenada se obreo u
Specijalnoj jedinici MUP-a, gdje je obavljao pomocne
poslove (prevoz hrane, obezbjeāenje, usmjeravanje
stranki itd.), da bi poĀetkom juna, po nalogu A.
Delimustafica, oformio 'grupu za likvidaciju', danasnje
Seve (u koju je ukljuĀio nekolicinu bivsih pripadnika
Sokola (centrala u Zagrebu, uporiste SIS-a), te bivsih
pripadnika JNA, koji su obavljali poslove u JNA po
ugovoru o djelu..."
Munir Alibabic, koji se nakon otvorene konfrontacije s
Bakirom Alispahicem zamjerio i njegovim najblizim
saradnicima, a Ugljen je vazio kao takav, sem u ovoj
informaciji i u svojoj knjizi Bosna u kandzama KOS-a, Seve
naziva "grupom za likvidaciju" i objasnjava da je njihov
odgovorni urednik zapravo Asim Dautbasic, a Nedzad Ugljen
neposredni nadreāeni. Sevama se, iz tog vremena, pripisuje
egzekucija osam civila koji su zarobljeni na Dobrinji i koji su,
po tim tvrdnjama, ubijeni pred Domom policije a lesevi
potom transportovani i spaljeni na Bentbasi. Alibabic u knjizi
tvrdi da je ovakvu informaciju prenio i predsjedniku
Izetbegovicu. Dalje, Seve su se jos bavile logistikom i imale
specijalne zadatke: jedan od njih se vezuje upravo za Nedzada
Herendu koji je Ivu Komsica u ratno doba dopratio iz
Kiseljaka.
Na drugoj su strani oni koji Seve vide kao izuzetno vaznu
jedinicu Āiji su rezultati u prve dvije godine agresije na BiH
veoma znaĀajni i to na planu bitke protiv agresora. I potpuno
staju uz nekoliko puta izreĀenu Ugljenovu tvrdnju da su
"Seve ubile vise Āetnika nego sto su ih mnogi izvikani
komandanti dvogledom vidjeli". No, i oni priznaju da je
poĀetkom 1994. doslo do prestrojavanja u Sevinim redovima
tako sto je dio jedinice ostao da radi poslove za koje je i
predviāen: dakle, specijalne zadatke u odbrani BiH od
agresije, a drugi dio je, uslovno reĀeno, okrenut na specijalne
zadatke koji Āesto nisu imali ĀLVW karakter. Zagovornici ove
teze podjelu Seva pripisuju Alispahicu, a zasluge za njene
Āasne uspjehe Ugljenu i skloni su da Ugljenovo ubistvo
tumaĀe kao nastavak serije obraĀuna sa istinskim herojima
rata. Kazu: "Ugljenovu smrt treba mjeriti jaĀinom koja joj
i pripada i staviti je u istu ravan u kojoj je smrt jednog
Bole ili Safeta Zajke."
Specijalni specijalci
Sta je sporno? Sem karaktera zadataka Seve, koji svakako
najbolje znaju njeni nalogodavci, promatraĀu svih ovih
zbivanja najvise bode oĀi upravo policijsko-vojna veza koja
se pominje uz ovu jedinicu. Opce je poznat gotovo opipljiv
ratni antagonizam izmeāu vodecih policajaca i pripadnika
Armije BiH. A onda se pojavljuje jedinica za koju Edin
Garaplija tvrdi da su je zajedniĀkim snagama koristili vodeci
tajni policajci i vojnici?! Herenda je, po Garaplijinom iskazu,
priznao da je hitac na Ismeta Bajramovica Celu upucen od
strane Seva, a da je on sam bio jedan od izvrsilaca pokusaja
atentata na Sefera Halilovica. Sama po sebi, mogucnost da je
uopce doslo do ovakvih planova unutar ovdasnjeg voāstva je
skandalozna. No, rezultati takvih planova, opet, ukoliko su i
ako su postojali, dodatno skandaliziraju cijelu zbrku i
kompromitiraju i taj vrh i takvu specijalnu jedinicu: Seve su u
oba sluĀaja promasile. I ma kako to morbidno zvuĀalo, to bi
samo po sebi moralo biti dovoljno da, recimo, i sam Herenda
bude diskvalificiran iz jedne takve jedinice i premjesten na
druge duznosti. Naravno, ovdje je rijeĀ o teoriji. No, ako se
vratimo provjerenoj praksi opet se pojavljuje jedan upeĀatljiv
detalj: taj isti Herenda, nakon Āetiri dana muĀenja, o kakvom
u svom iskazu govori Nedzad Ugljen i za koje su Garaplija i
njegovi sauĀesnici osuāeni, izvlaĀi se iz svezane vrece, potom
iz sahta i uspijeva da prezivi. U ovoj varijanti, naruĀeno, a
opet neuspjesno ubistvo izveli su neki novi specijalci -
Garaplijini, odnosno, kako Garaplija tvrdi - Ademovicevi.
Kakve to mi specijalce imamo?
Jos se jedan dio priĀe Āini jako zanimljivim: uloga Seva u
dogaāajima od 26. oktobra 1993. Po Garaplijinom iskazu, cilj
Seva toga dana je bio da izazovu sukob. I neki neposredni
akteri zbivanja od 26. oktobra, dakle, obraĀuna drzave BiH sa
organiziranim kriminalom, kako je akcija zvaniĀno ponijela
ime, jos uvijek tvrde da je veliki broj detalja vezanih za taj
dan vise no sporan. Naime: u planu akcije nije bilo privoāenja
ni Musana Topalovica Cace ni Ramiza Delalica Cele, vec
samo njihova izolacija. Noc uoĀi akcije, tvrdi jedan od
Ālanova tima, vojna i drzavna bezbjednost pogresno je
informirala o mjestima boravka i Topalovica i Delalica. Za
Cacu su tvrdili da je u komandi Desete brdske, a bio je u
stanu, a za Delalica da je u stanu, a bio je u bazi svoje
jedinice?! O toku akcije se sve, manje-vise, zna ili ne zna, no
kao novi detalj ponuāeni su infracrveni snajperi sa Sevinim
likom.
Seve je, i u toj varijanti, u igru mogao ukljuĀiti tim Ugljen-
Alispahic, s tim da je Bakir Alispahic u to vrijeme netom
postao ministrom. I to, po Garaplijinom iskazu, u nekakvom
vidu politiĀkog dogovora sa Fikretom Muslimovicem. Istoj
ekipi Garaplija na dusu stavlja tesku optuzbu planiranja i
naredbe za atentat na generala Halilovica i iste ljude optuzuje
za atentat na Celu Bajramovica. Koliko je uopce moguce da
tri osobe na tako visokim duznostima planiraju samovoljno
zajedniĀke akcije ovakvog tipa? PriliĀno nevjerovatno, sem
ukoliko (a to je vec granica koju Garaplija ni u jednom Āasu u
svome iskazu ne prelazi) se ne radi o nekom iznad, dakle,
nekom ko bi po prirodi stvari mogao narediti svoj trojici. Ono
sto Garaplija ne kaze, ali sto stoji izmeāu redova, i jeste
upravo taj hijerarhijski slijed kojem nije tesko prepoznati
adresu. Onda samo ostaje jos jedno pitanje: zasto?
Alfa i omega
Sljedbenici teorija zavjere ponudili bi barem nekoliko
varijanti. Po jednoj, onoj koja bi se uslovno mogla nazvati
stranaĀkom - visi Ugljen. Jer, on se nijednog Āasa nije
naroĀito eksponirao kao neko od SDA povjerenja. Zato je
npr. Irfan Ljevakovic vrlo bitan SDA kadar, pa se nakon
Herendine otmice i Ugljenovog ubistva, uslovno reĀeno,
svrstao u red zestokih zagovaraĀa da grupa oko Garaplije i on
sam budu primjereno kaznjeni. Dakle, potpuno na Ugljenovu
stranu. A da li to istovremeno znaĀi i protiv Keme
Ademovica, tadasnjeg i sadasnjeg direktora AID-a? I gdje je
uopce Ademovic u cijeloj priĀi? Po Garapliji, na Āelu akcije za
Herendino hapsenje i to nimalo zarad Herende, vrlo malo
zbog Seva a najvise zbog Bakira Alispahica. Edin Garaplija
Āak tvrdi da su on i njegove kolege dvostruko izmanipulirani:
em su ostavljeni od Ademovica na cjedilu, em su svjesno
zrtvovani paktom Alispahic-Ademovic i sada Asim
Dautbasic, koji je prvo napravio Seve, pa kumovao
Garaplijinoj grupi, priprema Garaplijinu likvidaciju? Jer je, po
Garapliji, Nedzad Ugljen podjednako smetao i Ademovicu i
Alispahicu?
PriĀa o Ademovicu bi mogla biti dio druge varijante - one po
kojoj je i sam tek sljedeca ratna legenda (dakle, rijeĀ je
iskljuĀivo o borcima s fronta i protiv agresora) kojoj treba
definitivno unistiti sjaj. No, daleko vise i od samog Garaplije,
Ademovica pritisce balast Ugljenovih zabiljeski u kojima je
on unaprijed prozvan za ubistvo koje se kasnije dogodilo.
Postoji i treca varijanta: i Ademovic i Alispahic i Alibabic i
sve domace afere svjesno nam se guraju u prvi plan svaki put
kada AID valjano dokumentira zloĀine agresije sudu u Den
Haagu. Naredbodavci i izvrsioci samo se u ovoj varijanti
dislociraju iz BiH i sele barem do Gruda.
Ono sto je zajedniĀko bas svim varijantama jeste zapravo
karakter sluzbe o kojoj je rijeĀ: zna se da je tajna i zna se da
vec odavno nije u sluzbi drzave, odnosno Federacije - vec
Stranke demokratske akcije. I nemali je broj onih koji sva
zbivanja unutar sluzbe, policije i vojske upravo i objasnjavaju
njenim transformiranjem iz profesionalne u politiĀku. Na istoj
je razini stoga i sljedeca varijanta koja se moze pretoĀiti u
pitanje: jesu li MUP-ove afere iznuāene potrebom da i sluzba
i drzava budu jos stranaĀkije, ili da budemo posve precizni -
bosnjaĀke i proislamske? Tu bi se Garaplija nasao, ali gdje su
onda Seve? Pitanja je bezbroj, no odgovor je samo jedan:
otvoriti "dosje MUP". Samo u toj varijanti postoji sansa da
ovi prostori ne izgube onu ratnu dimenziju po kojoj su se
tokom najteze Āetiri godine razlikovali od onih koji su ih
napadali. I samo tako predsjednik Izetbegovic moze saĀuvati
sebe od optuzbi koje naprosto isijavaju: svi optuzeni za
planove likvidacije vaze za njegove bliske saradnike, a zrtve -
za njegove protivnike, ili, u jos goroj varijanti, za poslusnike
koji su u odreāenim momentima zasmetali. Utoliko prije sto
jos od prvog ozbiljnijeg policijsko-vojnog potresa njegov sin,
dakle Bakir Izetbegovic, i jedan od njegovih najblizih
saradnika, Hasan Cengic, slove kao alfa i omega i policijske i
vojne sluzbe bezbjednosti.
BAKIR IZETBEGOVIC
NISAM SEF TAJNE SLUZBE
Nasa redakcija se obratiIa najpoznatijem sinu u Bosnjaka sa
moIbom da odgovori na nekoIiko pitanja vezanih za jednu od
mnogobrojnih afera koje dobar dio javnosti povezuje sa njim.
Ljubazno odgovorivsi na nasu moIbu, na kraju pismeno
dostavIjenih odgovora, gospodin Izetbegoviü je napisao:
"Posto sam odgovorio na sva vasa pitanja, dopustite da i ja
vama postavim jedno: imate Ii vi novinari neki kodeks
ponasanja? I bokseri, sem onih uIiþnih, imaju. I kod njih nije
bas sve dopusteno. IzgIeda da kod vas jeste." Da gospodin
Izetbegoviü ne bi ostao uskraüen za odgovor, prezentiramo
ga odmah. DakIe: za razIiku od Vas, u kodekse boksera se ne
razumijemo. No, novinarskog kodeksa se itekako dråimo.
Samo njemu budite zahvaIni sto na stranicama profesionaInih
sarajevskih novina ne þitate o sebi ono sto upuüeni u sve
Vase posIove govore sapatom i sa strahom. Za sada
DANI: U posljednjem broju Slobodne Bosne Vase se ime direktno vezuje
za Edina Garapliju osuāenog zbog otmice i pokusaja ubistva Nedzada
Herende. Kako su i otmiĀar i oteti bili pripadnici Agencije za istrazivanje i
dokumentaciju, molimo Vas da pokusate objasniti svoje posredno,
odnosno, neposredno uĀesce u ovim aktivnostima?
IZETBEGOVIC: Lijepo sroĀeno pitanje. Dakle, moje uĀesce u
aktivnostima, kako ih vi nazivate, je neosporno? To ste vi vec odgovorili
umjesto mene, a na meni je samo da objasnim: posredno ili neposredno. U
jednoj knjizi o nacistima sam proĀitao da je Gestapo upravo tako ispitivao
ljude: znamo da jesi, samo nam objasni kako si...
Ali da budem precizan, jer vas list ce iskoristiti svaku nedoreĀenost: ja
nemam nikakve veze sa ovim sluĀajem. Vi dobro znate da je to tako, ali
zelite prodati vasu novinu pa ste spremni usput prodati i tuāu Āast i obraz.
DANI: Da li poznajete Edina Garapliju?
IZETBEGOVIC: Ne poznajem Edina Garapliju, nikad ga u zivotu nisam
vidio.
DANI: Otmica Herende prethodila je ubistvu Nedzada Ugljena: moze li i
hoce li Ministarstvo unutrasnjih poslova, po Vasem misljenju, rasvijetliti
Ugljenovo ubistvo?
IZETBEGOVIC: Ne znam. Pitajte ljude u MUP-u.
DANI: U Garaplijinom naknadnom svjedoĀenju iz zatvora on tvrdi da je
Nedzad Herenda priznao svoj i angazman jedinice Seve u ubistvu supruge
Sefera Halilovica: kako to komentirate?
IZETBEGOVIC: Nemam komentara. Pitajte Nedzada Herendu.
DANI: Vi se nerijetko pominjete kao neformalni, ali zato neprikosnoveni
sef bosnjaĀke tajne sluzbe i kao direktni nalogodavac Kemi Ademovicu.
Kako to objasnjavate?
IZETBEGOVIC: Prvi put Āujem takvu besmislicu. Nikome do sada nije
palo na um da sam ja sef nekakve tajne sluzbe. Slava za to "otkrice"
pripada vama. Vasa je namjera da neobavijestenim ljudima sugerisete
nesto sto vi zelite. Nije vam vazno da li to ima ikakve veze sa istinom.
RaĀunate: nesto ce se vec zalijepiti. Ipak, kao sto rezultati izbora pokazuju,
sasvim malo se lijepi. Narod se opametio.
DANI: Koliko dugo ste obavljali funkciju sefa kabineta gospodina
Izetbegovica? Da li je osnovano uvjerenje javnosti da ste i dalje jedna od
osoba najupucenijih u sve drzavne, vojne, policijske... tajne?
IZETBEGOVIC: Nikad nisam bio sef Predsjednikovog kabineta.
Nalazim se skoro osam godina na funkciji direktora Zavoda za izgradnju
Kantona Sarajevo. Nesto manje od dvije godine, od oktobra 1992. do jula
1994, kada je Zavod zbog ratnih prilika bio manje aktivan, radio sam kao
oĀev liĀni sekretar. U tim danima trebala mu je moja pomoc. Zavod kojim
rukovodim napravio je poslije rata ogroman posao na obnovi Sarajeva.
TrenutaĀno vodim preko trideset vaznih projekata koji ce znaĀajno
poboljsati kvalitet zivljenja u Gradu. Time se ja bavim deset sati na dan, ali
to list poput Nasih dana ne zanima, zar ne?
DANI: Kako vidite sebe u politiĀkom zivotu BiH?
IZETBEGOVIC: Ne vidim sebe u politiĀkom zivotu BiH, ali zadrzavam
pravo da se predomislim.
Objavljeno u broju 85 DANA, 28. SEPTEMBAR / RUJAN 1998.

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Ìntervju DANA - Bosanski barometar
Na vrh
© Copyright Nezavisni magazin DANÌ, 1998.
Home · Novi broj · Arhiva
DANI home page
Arhiva DANI 88

INTERVJU DANA
LATIC
Jedan od urednika sedmicnog
nacionaInog Iista /MLOMDQ odgovara na
pitanja o sudskoj presudi u procesu
kojeg je pokrenuo Raif Dizdarevic, o
odnosima sa bratom DzemaIudinom,
Stranci demokratske akcije i
IsIamskoj zajednici, o Izetbegovicu,
DeIimustaficu i Sahinpasicu,
mudzahedinima, vehabijama i
ovdasnjem novinarstvu

Razgovarao: Senad PECANIN
NEDZAD LATIC JE VRLO KONTROVERZNA
javna licnost: za najveci dio citalaca Ljiljana, koji, razocaran, upravo
napusta, on predstavlja primjer patriotskog novinara, hrabrog
muslimanskog intelektualca koji odvazno ratuje sa novinarskim
izdajnicima koje placa Soros i neprijateljski Zapad. Za one protiv kojih
se Nedzad bori, on predstavlja otprilike jednu trecinu razloga zbog
kojih se uzasavaju na pomen prezimena Latic i ideja i polemika koje se
uz njih vezu. No, Nedzad Latic je vrlo komunikativan, prijatan i
otvoren sagovornik. Ne izbjegava odgovor ni na jedno pitanje, a na dio
njih odgovara ne uspijevajuci suspregnuti emocije. Ostavlja utisak
covjeka koji iskreno vjeruje da je imidz ekstremiste i radikala koji o
njemu postoji u dijelu javnosti, uz zlonamjernu manipulaciju, kriv
nevjerovatan nesporazum izmedju njega i onih koji ne shvataju i ne
prepoznaju da mu je "draza demokracija americkog tipa nego drustveno
uredjenje bilo koje islamske zemlje na svijetu". Jedan od razloga zbog
kojih sam gospodina Nedzada Latica zamolio za intervju je njegova
depresija i razocarenje zluradoscu javnih komentara na nedavnu
prvostepenu presudu sarajevskog suda kojom je zbog klevete Raifa
Dizdarevica osudjen na dva mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.
Razgovor smo i zapoceli upravo temom o pomenutom procesu.
DANI: Gospodine Laticu, da li se zaista prestajete baviti
novinarstvom, kako ste najavili u prvoj reakciji odmah nakon
sudjenja?
LATIC: Stvarno sam bio donio odluku da se prestanem baviti
novinarstvom, i to iz dva razloga. Jedan je sto moj projekat koji sam
radio jednu deceniju, dakle Muslimanski glas i Ljiljan, nije uspio, i na
osnovu tog razocarenja mislio sam da se povucem. Razmisljao sam o
osnivanju izdavacke kuce, uz koju bih se bavio pisanjem proze i
publicistike. Drugi razlog je bila moja uvrijedjenost izrecenom
presudom. To je bio dodatni motiv da se definitivno povucem.
Medjutim, nakon sto sam procitao komentar Slavka Santica u
Oslobodjenju vezan za moju presudu, mislim da to necu uciniti.
DANI: Kako ste dozivjeli sudjenje i presudu u tuzbi koju je protiv
Vas podnio Raif Dizdarevic zbog teksta objavljenog u /MLOMDQX?
LATIC: Odavno nisam dozivio teze ponizenje. Pokusavam mjeriti sta
mi se sve u zivotu dogadjalo, ali ne znam da li sam dozivio vece
ponizenje od ove presude. Mada mi ljudi vec nakon nekoliko dana
prilaze i govore da to nije strasno, daju svoje komentare, ja ne mogu da
prebolim tugu. Dozivio sam uvredu zato sto to nije stvarno cinjenicno
presudjeno, vec mislim da je to politicka presuda. Sad likuju: "dolijao
muslimanski jastreb u kafez, u crnu kucu!". Sad shvatam zasto
sarajevsku sudnicu muslimani zovu "crna kuca".
9MHUXMHP$ODJLFX
DANI: Na cemu temeljite takvu tvrdnju?
LATIC: Evo, vidite taj komentar u Oslobodjenju, u kojem Santic citira
moju i Dizdarevicevu izjavu. Pritom on samo kvalificira, etiketira, bez
udubljivanja u spor, u predmet, u cinjenice. Takav je i inace njegov hir
i manir pisanja, etiketiranje bez ulazenja u sustinu. Ono sto me boli je
da niko, cak ni od novinara, ni od javnosti, pa ni sudinica nije
cinjenicno donosila presudu. Da je meni ubjedljiva presuda, da u
dispozitivu ne vidim toliko nebuloze, mene ne bi boljelo. Ja sam bio
spreman, da sam uradio krivicno djelo, i muski ispastati, izvinjenje
napraviti. U polemici sa Raifom Dizdarevicem, u kojoj je on mene prvi
pomenuo, ja sam naveo citat generala Alagica, prema kojem je
Dizdarevic svojevremeno drzao besjedu prilikom razrade ratnih planova
po kojima ce kasnije biti izvrsena agresija na Sloveniju, Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu. Nisam tada rekao i Kosovo, jer agresija jos nije
bila pocela, ali mislim da je bitno i Kosovo i odnos Raifa Dizdarevica
prema JNA. On je mene tuzio i kao svjedoka je doveo generala Antona
Lukezica, koji je bio komandant Prve armijske oblasti, cije je sjediste iz
Sarajeva preseljeno u Beograd, i koji je bio potpredsjednik SK -
Pokreta za Jugoslaviju. E, takav svjedok se pojavljuje na sudu, mada
mislim da je svjedocio u moju korist. Jer, Lukezic je na pitanje sudinice
da li su mu poznati planovi Avala 1, 2 i 3, te S1 i S2, odgovorio
potvrdno, s tim sto je pravio razliku tvrdeci da su to mirnodopske vojne
vjezbe i mirnodopski planovi. Naravno, lahko je uociti ogromnu
"koincidenciju" navodnih mirnodopskih planova sa onim sto se
dogadjalo u ratu. Dalje, ja sam citirao generala Alagica, koji je na sudu
potvrdio da sam ja tacno i precizno citirao ono sto je on rekao. Alagic je
potvrdio i da je Dizdarevic drzao govor o pomenutim planovima kao
visoki funkcioner. Meni je presudjeno, i u dispozitivu presude se kaze
da to nisu bili vojni tajni ratni planovi, nego stabne vojne ratne vjezbe.
Tolika nepismenost, neukost, nepoznavanje cinjenica - koje ne razumije
da se vjezbe izvode upravo po planovima - jako me pogodila. Na
ovakvoj logici sudjenja i infantilnog pristupa cinjenicnom stanju i
vodjenju postupka ja bih mogao komotno biti osudjen za klevetu i ako
bih napisao da je Milosevic izvrsio agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Pritom ovim ne zelim uporedjivati Milosevicevu i Dizdarevicevu ulogu
u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Pored toga, sud nije uzeo u obzir
nijednu olaksicu: da sam ja novinar, da sam od svojih izvora mogao
biti izmanipuliran, da nisam imao namjeru oklevetati Dizdarevica, da je
normalno da vjerujem generalu Alagicu. Ja mislim da je ovo politicka
presuda, sto pokazuje i nekoliko cinjenica. Prvo, Bahrudin Bijedic je
tri dana prije presude na Studiju 99 objavio da je Dizdarevic dobio
spor. Kao sto se vidi, na meni je sud trebao pokazati hrabrost, u sklopu
aktuelnog politickog ambijenta i njihovih pogodbenih kalkulacija.
DANI: Cuo sam za Vase vrlo zanimljivo tumacenje presude: ona bi
mogla biti kompenzacija za presudu kojom sam ja osudjen na istu
kaznu u procesu koji je direktor $YD]D Fahrudin Radoncic
pokrenuo protiv mene.
LATIC: Tako ljudi u gradu govore. Vi imate imidz nezavisnog
novinara, a ja imidz rezimskog novinara; vi ste osudjeni zbog klevete
kao nezavisni novinar, a ja sada zbog klevete kao rezimski novinar.
Time sudstvo hoce da pokaze neki balans.
DANI: Cini mi se da ste ogorceni nacinom na koji su mediji pratili
sudjenje i komentirali presudu.
LATIC: Da, ogorcen sam. Zbog imidza koji imam, niko se ne osjeca
obavezan dati mi bilo kakvu potporu. Kao da meni nisu namijenjene
blagodeti ljudskih prava, slobode govora. A ja sam 1984. godine bio
clan Amnesty Internationala. Gdje je tad bio Srdjan Dizdarevic?
Lagao kako je stanje ljudskih prava u Jugoslaviji super. Meni sve to
treba oduzeti. Eto, u vasim novinama je Dizdarevic govorio da sam ja
talibansko krilo SDA, ekstremist, prorezimski covjek, musliman...
Volim Izetbegovica
DANI: Dio razloga mozda lezi i u uvjerenju dobrog dijela javnosti
da iza Vas i Vaseg brata Dzemaludina stoji mocna struktura iz
Stranke demokratske akcije, iz Islamske zajednice, /LOMDQD. Kako
gledate na ovakvo misljenje?
LATIC: Dzemo i ja imamo razlicite rejtinge u stranci i mi smo se i
opredijelili za razlicite politicke uloge, bez obzira sto smo braca. Ja
nisam stranacki covjek. Svojim pisanjem predstavljam moralnu
opoziciju stranci koja bastini ideju za koju se ja zalazem i koju zelim da
afirmiram. To je bosnjacka nacionalna politicka ideja, za koju vjerujem
da je nuzno da se ovdje dokaze kao jedna civilizacijska demokratska
ideja. Zbog odstupanja od takve postavke, zbog jednog stranackog
konformizma, Bosnjaci su danas dovedeni u predvorje komunizma. Ja
upravo o tome pisem i zato imam los rejting u stranci. Ne znam da li je
iko ikada po bilo kom osnovu intervenirao zbog mene. Nikada nisam
ostvario nijednu privilegiju ni preko kojeg stranackog covjeka ili
organa.
DANI: Koje su Vase glavne zamjerke Stranci demokratske akcije u
ostvarivanju programa koji podrzavate?
LATIC: Moja zamjerka je na njenoj generalnoj politici "kraju ladju" i
zbog izrazene borbe za vlast. Naravno, ja ocjenjujem da je SDA ucinila
velike stvari za ovaj narod i za ovu drzavu. U tome se razlikujem od
opozicije. Medjutim, ona sad riskira sav taj kapital zbog borbe za vlast i
zbog korupcije. Pritom sto ja ne mislim da je korupcija samo mito,
kako se ovdje uglavnom shvata. Definicija korupcije je zloupotreba
vlasti radi licnog interesa u svakom obliku. Nje sigurno ima, jer zbog
cega bi se ljudi danas toliko borili za funkcije ako nema licnog interesa?
Mislim da su idealisti potisnuti i obicno se idealisti proglase radikalima,
ne znam kako, samo zato sto nisu konformisti. Uopce nisam ekstreman,
niti radikalan covjek. Naprotiv, vrlo sam umjeren, tolerantan u
privatnom zivotu, ali sam fajter za svoje stavove, ideje i ideale. Ocito se
radi o opcem pomankanju ovog elementa unutar stranke. Naravno,
postoje klanovske borbe, koliko god oni to prikrivali. Prilicno sam o
tome informiran, ali ih pustam na miru zbog jake opozicije i dosta
nekorektnosti koje se vec plasiraju o toj temi. Nazalost, i sâm sam u
posljednje vrijeme postao oportunist, jer vidim da ne mogu bitno
uticati. S druge strane, zaradio sam i vrlo los imidz kod "demokrata"
poput Santica.
DANI: Znaci da su ispravne predstave u javnosti o postojanju vrlo
ostro suprotstavljenih klanova u SDA?
LATIC: Sigurno je da postoje i oni ce se tek obznaniti. Nazalost, radi se
o vrlo degutantnim stvarima i meni je tesko da o njima govorim. Tesko
mi je i zbog toga sto ja gospodina Izetbegovica jako volim, naprosto
ga volim. Desile su se neke zivotne relacije zbog kojih je meni njegovo
lice drago, volim ga vidjeti i to ne krijem. Ovo sto slijedi je degutantno,
ali je realnost i mora se reci: svi karijeristi unutar SDA cekaju taj kobni
trenutak kada na televiziji bude objavljen momenat njegove smrti.
Zbog te situacije, na terenu se uveliko radi i otuda se i stvaraju klanovi.
DANI: Slazete li se sa ocjenama da postoje dva krila unutar
stranke: jedno, umjereno i liberalno, ciji je lider Edhem Bicakcic, i
drugo, ekstremno, radikalno, ciji su lideri Hasan Cengic i
Dzemaludin Latic?
LATIC: Zbog ideoloskih predrasuda prema islamu, ni opozicija, ni
novinari, ni intelektualci ne mogu detektirati relacije i sukobe unutar
SDA. Konkretno, ja tipujem, a mislim i da Dzemo tipuje na Edhema
Bicakcica, i kao osobu i kao politicara. Mislim da se radi o realnom
politicaru, radniku, relativno sposobnom covjeku. Jedino sto medije ne
koristi dobro za svoj imidz, sto ga kamera nece. No, podjele o kojim vi
govorite uopce nisu te vrste. Danas je Dzemo blizi Bicakcicu nego
Hasanu Cengicu. Opet, Dzemo je bio blizi Izetbegovicu, a Cengic
Mahmutcehajicu.
DANI: Vjerujete li da je neizbjezna podjela, pucanje SDA po
savovima, nakon predsjednika Izetbegovica?
LATIC: Vjerujem.
DANI: Moja je ocjena da je /MLOMDQ jedno stranacko propagandno
glasilo Stranke demokratske akcije. Molim Vas za komentar.
LATIC: Muslimanski glas i Ljiljan je stvorio Dzemo, kao vec afirmiran
pisac i novinar, zajedno sa Hadzemom Hajdarevicem. U samoj
zamisli bila je ideja da se reaktivira glasilo, po uzoru na Pravdu
Mehmeda Spahe. Cak bi i zadrzali ime da nije postojala neizbjeznost
konotacija u imenu sa ruskom Pravdom. No, mi ni stranacki, ni
pravno, nikada nismo bili ni u kakvoj vezi sa strankom. Ali, koncept
novine, i ja osobno, jesmo podrzavali politiku Alije Izetbegovica.
Pritom se vise vjerovalo Izetbegovicu nego samoj stranci, i zato je bilo
puno i kritickih osvrta na racun stranke. No, htio bih razjasniti sljedece:
kada se kaze rezimski, odmah se misli da cekas sta ce kabinet reci da
trebas pisati. To se ni u jednom kontekstu nikada nije dogodilo. A da
smo na istim relacijama, jesmo.
0XQMDL'HOLPXVWDILF
DANI: Zasto se onda Vi i Dzemaludin povlacite iz /MLOMDQD?
LATIC: Ja se povlacim prije svega zato sto se ne slazem i ogradjujem se
od filozofije poslovanja te kuce. Birokratija je u toj kuci imala odlicnu
poziciju da napravi uspjeh, ali je od necega napravila nista. Ja sam
mastao, sanjao, zelio da se razvije jedan medijski koncern koji ce biti i
finansijski apsolutno nezavisan i koji ce omoguciti da kuca prezivi bez
obzira na politicke okolnosti i ambijent. Neki ljudi su to zloupotrijebili,
pokazavsi da u Ljiljanu nisu svi bili iz ideala, kao sto je slucaj sa
mnom.
DANI: Kajete li se barem ponekad zbog Vasih brutalnih odstrjela
politickih protivnika SDA? Recimo, podsjecam Vas na kampanju
koju ste vodili protiv Harisa Silajdzica kada je osnovao vlastitu
stranku.
LATIC: Raskol sa Silajdzicem se desio na sljedeci nacin: uoci zenickog
zasijedanja Skupstine, sastanak su imali hafiz Ismet Spahic, Enes
Karic, Dzemo Latic, Alija Izetbegovic i Haris Silajdzic, na kojem je
Haris vrlo kriticki govorio o SDA. Koliko ja znam po Dzemi, Dzemo
mu je rekao: "Sve to potpisujem, ja sam na tvojoj strani. Ali, ne izlazi
sada, pa cemo iznutra uticati i reorganizirati stranku." I Haris je obecao
da nece izici. Medjutim, iskoristio je priliku i podnio ostavku u Zenici,
sto je tada bilo vrlo delikatno za opce stanje. Mi taj Harisov postupak
jesmo zestoko kritizirali, vise iz ljutnje sto je to uradio. Nisam nigdje
etiketirao ili lagao na Silajdzica. Mozda sam tada samo progovorio neke
stvari o njegovoj politici koje sam ranije presucivao. No, i poslije toga,
i Dzemu i mene Silajdzic cijeni vise nego neke poltrone koji ga danas
okruzuju. Ja sa njim imam sasvim normalnu komunikaciju.
DANI: Jedna od osoba na koju su odapinjane vrlo ostre strijele
tokom rata bio je i prvi ministar policije Alija Delimustafic.
Zanimljivo je da je /MLOMDQ svoj odnos prema Delimustaficu
promijenio sa njegovim povratkom u Bosnu i Hercegovinu, koji
mu je omogucio, zahvaljujuci vezama sa predsjednikom
Izetbegovicem, Senad Sahinpasic. Da li ostajete i dalje pri
kategorickim optuzbama koje je /MLOMDQ godinama iznosio na
njegov racun?
LATIC: Nisam ocekivao to pitanje od vas. Ja sam u to vrijeme bio
kljucni covjek Muslimanskog glasa i Ljiljana koji je bio u Bosni i
nasjeo sam na pricu o Aliji Delimustaficu. Kako je drugi dio redakcije
bio u Zagrebu, ja sam odavde kreirao i koncepciju i tekstove. Naime,
Munir Alibabic Munja se citavo vrijeme trudio da ostvari kontakt sa
mnom. No, moje srce se nikada nije moglo pozdraviti sa tim covjekom.
U to vrijeme mislio sam da je to sto radi u policiji dobro, ali sam uvijek
prezirao ono sta je i kako radio muslimanima ranije. I danas mislim da
je 1984. godine trebao visiti na Bascarsiji objesen za muda. No, on je
uspio kontaktirati kolegu Mirsada Sinanovica, koji je i napisao prvi
tekst protiv Delimustafica, kojem sam ja dao naslov: Od Golubica do
Delimustafica. Naprosto, ucinilo mi se da je prica fascinantna i kao
takvu ce je preuzeti i Senad Avdic. Onda je mene mobilizirao Sefer
Halilovic, odnosno Fahrudin Radoncic, uz ostale novinare Slobodne
Bosne i Muslimanskog glasa, kao dvije novine koje su ipak
najpostenije tretirale dogadjaje uoci rata. Ja sam bio novinar Seferovog
staba, komande Armije, i naredba je bila da mi izadjemo van Sarajeva i
uvezemo sve centre. Sef nam je bio vas novinar Nerzuk Curak. Iako je
grupa sa Senadom Avdicem pokusala bez mene pobjeci preko piste, ja
sam ih stigao. Imao sam jos jedan motiv: da saznam sta mi je sa zenom i
djecom, sa kojima mjesecima nisam imao nikakvog kontakta. Mislim
da su Senad Avdic, Munir Alibabic, Rusmir Mahmutcehajic kao
ideolog projekta i Sefer Halilovic upakovali feljton o Aliji
Delimustaficu i dali novac. Ne znam tacno je li rijec o pet ili sedam
hiljada maraka, ali znam da je novac bio dat Senadu Avdicu, kao
desetaru naseg odjeljenja, da u Zenici stampa Slobodnu Bosnu,
odnosno knjigu o Aliji Delimustaficu. Materijal je vojnim kanalima vec
bio proslijedjen na Igman i cekao je kod Vehbije Karica. Tada nisam
znao zasto Avdic, navodno bjezeci od Juke, stalno traga za Karicem.
Nasao je Karica i preuzeo je materijal. U Zenici sam nakon tri ili cetiri
noci pijanstva Senada Avdica vidio da ne pripadam toj ekipi i izdvojio
sam se. Platio sam svoje racune u hotelu u kojem sam bio smjesten sa
porodicom, i te racune cuvam i danas, vodeci racuna o Avdicevom
karakteru. Na osnovu Rusmirovih relacija sa Kulovicem, dobili su neke
prostorije i papir za stampanje. Nakon toga sam vidio feljton Senada
Avdica, koji je uzeo moj naslov: Od Golubica do Delimustafica. I ja
sam povjerovao u taj feljton, mada sam vidio neke nedostatke.
Naprimjer, tokom puta preko Igmana, Avdicu sam pricao i dosta
neprovjerenih stvari, koje su u potpunosti usle u feljton. Nedo Sarac je
otisao u Split da uzme 32 hiljade maraka, mislim od Rusmirovog brata,
ali je kidnuo u Australiju. Osim Delimustafica, ja sam tada sumnjao i u
Saju i u njihovu medjusobnu relaciju. Sa Sajom sam se vidjao, ali mu
tada nisam vjerovao. No, ja sam prvi i napisao tekst da se Delimustafic
vratio. Sjedio sam u kafani, naisao je Alija Delimustafic, prisao je i
rekao: "Selam alejkum!" "Alejkumu selam", odgovorio sam. Pitao me
je moze li sjesti, a kada sam mu dozvolio, rekao mi je: "Ja tebi sve
halaljujem." Ja sam mu rekao: "Svaka ti cast, kad nisi gnjida kao ovi,
kojima opalis cvoku, a oni te odmah hoce ubiti." On mi je rekao: "Ne
boj se, necu ti nista." Odgovorio sam mu da ga nikada ne bih
spomenuo da sam ga se bojao. Osobno ne mislim da je Alija
Delimustafic svetac, ne mislim ni da je neka karakterna osoba, ali sada
znam da je 90 odsto onoga sto mu je napakirano neistina. Vidim da ista
kuhinja informacija na isti nacin, u nastavcima, ispusta jednu
kanalizaciju informacija: prvo Bosna u kandzama KOS-a, pa onda i
Haliloviceva Lukava strategija. Sad je glavna meta drugi Alija, a
odstojanje i cilj isti. Ja ne sumnjam da ce se kad-tad prelomiti prica o
Aliji Delimustaficu. Ne znam nacin na koji ce se to desiti, ali sam
ubijedjen da ce biti mnogo zanimljivija nego ova sada. Znam da se
Munja i Delimustafic vidjaju u kafani, itd. Ne radi se sada ni o kakvoj
novoj sprezi Ljiljana sa Delimustaficem. Ja preuzimam na sebe
odgovornost za odnos i prema Delimustaficu i prema Senadu
Sahinpasicu.
0DKPXWFHKDMLFL'XUDNRYLF
DANI: Sta danas mislite o Senadu Sahinpasicu?
LATIC: Mislim da nijednog trgovca nije maslo za ramazana. Ja njega,
naravno, vidim nekad na kafi. Drag mi je kao covjek. Znam da ima
relacije sa Bakirom Izetbegovicem, koje su okarakterizirane kao
prijateljske. Moguce je da upotrebljava takav svoj rejting u biznisu, sto
da ne. No, mislim da ima zavidnosti i pakosti na bogatstvo pa ga se
preko mjere klevece.
DANI: Kako ocjenjujete, kao dobar poznavalac bezbjednosne
problematike, zloupotrebu tajnih policijskih i vojnih sluzbi u
politicke svrhe?
LATIC: Iskren da budem, zbog svog rejtinga i novinara i publiciste i
knjizevnika, volio bih da nisam imao te relacije i bavio se toliko time.
Ali, ocito je to bilo nemoguce izbjeci, jer tu su, ipak, izvori informacija.
Problem zloupotrebe obavjestajnih sluzbi vezan je za jedna turbulentna
vremena, nepostojanje zakona, nestabilno sudstvo. Informacija je bila
moc, i ako ste zeljeli deklasirati politickog protivnika, morali ste imati
informacije. Informacija je bila zakon i zato su celni ljudi MUP-a i
kasnije AID-a postajali vazni ljudi. Bivalo je zloupotrebe polozaja u
stranackim i klanovskim borbama. No, to se osvetilo u sluzbi, jer je
sukobom izmedju Alispahica i Ademovica ona razjedinjena. Dat cu
vam primjer kako se manipulira takvim informacijama. Kao objasnjenje
razloga zbog kojeg Rusmir Mahmutcehajic nije dobio americku vizu, vi
objavite da je njegov svojevremeni boravak u jednom palestinskom
logoru za obuku. Pritom, vi navedete i njegovo konspirativno ime
kojim se sluzio i najavite da cete objaviti i ime drugog covjeka koji je u
logoru bio zajedno sa Mahmutcehajicem. Ali, vi nikada niste objavili
ime drugog covjeka.
DANI: Znate li Vi ko je drugi covjek?
LATIC: Nijaz Durakovic. Mislim da je u to vrijeme trebalo objaviti
ovo za Nijaza Durakovica, jer se ocekivala smjena i dolazak Zlatka
Lagumdzije. Otuda sumnjam zasto niste objavili za Durakovica, zasto
ste se suzdrzali. Ocito zato sto je prosao Zlatko. Da je prosao Nijaz, vi
bi to objavili. Meni je to bilo zanimljivo. Ako problematiziras zasto
Mahmutcehajic nije dobio americku vizu, kako je onda vizu dobio
Durakovic, iako su zajedno isli i bili u istom logoru? Durakovic je meni
u intervjuu rekao da ga je Rusmir uclanio u Partiju 1967. godine. No,
Nijaz Durakovic je mnoge stvari pisao, radio i govorio pod ucjenom
protiv muslimana i protiv sebe. Upravo je cinjenicom zbog koje Rusmir
nije dobio americku vizu bio ucijenjen. Kako je Rusmir Mahmutcehajic
bio clan Centralnog komiteta i jedini clan koji je procitao Deklaraciju
Alije Izetbegovica, a nije se pojavio ni kao svjedok, niti je otisao na
optuzenicku klupu 1983? A danas je musliman, cak, koliko ja znam,
dzaferijskog mezheba, najradikalnijeg dijela siitskog islama. Nijaz
Durakovic je svojevremeno pisao za Preporod, cime se danas ponekad
hvali i manipulira. Zbog te cinjenice, kao i zbog nacionalizma koji ga je
odveo u Palestinu, Durakovic je bio ucijenjen od Sluzbe drzavne
bezbjednosti. Samo tako se moze objasniti cinjenica da je on, iako
vrsno obrazovan, darovit, elokventan, ostao na ekstremnoj ljevici.
DANI: Ne cini li Vam se da novi bosnjacki ideolozi u Stranci
demokratske akcije opasno nasjedaju na manipulacije srpskih i
hrvatskih nacionalista o pokretu antifasistickog otpora u Drugom
svjetskom ratu u bivsoj Jugoslaviji?
LATIC: Ja zamjeram i ideolozima i Stranci demokratske akcije zasto
vise ne bastini antifasisticki pokret u Drugom svjetskom ratu, jer je
apsolutna vecina Bosnjaka bila antifasisticki raspolozena. Bosnjacki
narod nikada nije vezao zastave sa fasistima. Sjecam se kada je Jeljcin
pozvao Izetbegovica na proslavu Dana antifasizma, ja sam napisao da
Izetbegovic nece otici u Moskvu, jer ce time dati pravo tvrdnji da su
samo komunisti ovdje bili antifasisti. Ne mogu Durakovic i Savez
komunista imati monopol na antifasizam.
Neinteligentni zahtjev Osmana Brke
DANI: Zanimljivo mi je da ste Vi vrlo cesto kriticni i prema
djelovanju Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.
LATIC: Ja sudbinu bosnjackog naroda i islama vezem za Islamsku
zajednicu vise nego za bilo koju stranku, pa, naravno, i za SDA.
Trebate znati da su sve velike politicke inicijative, na ponos ovog
naroda, krenule iz uleme, a ne iz laicke inteligencije. Sve je krenulo iz
uleme, pa je cak i reis Dzemaludin Causevic bio ideolog Spahine
Jugoslovenske muslimanske organizacije. No, Islamska zajednica je
najtezi period imala tokom posljednjih pedeset godina komunisticke
vladavine. Mislim da su nasi imami danas najslobodniji imami na
svijetu. U Turskoj su cenzurirane hutbe imama u glavnim dzamijama, u
Saudijskoj Arabiji, Iranu, svakako Egiptu... Nigdje nema slobode
islama kao ovdje, ali imami je ne koriste. Ako zahtijevaju promjene,
onda moraju promijeniti i strukturu i organizaciju, koju su naslijedili iz
komunizma, ukljucujuci tu i odnos prema svom zanimanju. Islamska
zajednica pati od nekoliko stvari, gdje uz objektivne postoje i
subjektivni problemi. Da budem otvoren, mislim na raspodjelu funkcija
unutar Zajednice. Ja imam pozitivno misljenje o reisu Cericu, slazem se
i podrzavam njegovu interpretaciju islama. Impresionira me humanim,
islamskim, umjerenim stavovima. Medjutim, ne primjecujem osjecaj
potrebe regeneriranja u kadrovskim strukturama Islamske zajednice. Tri
dana prije smrti banjaluckog muftije razgovarao sam sa predsjednikom
Komisije za izbore Islamske zajednice. Pitao sam ga da li njihovi
propisi ostavljaju mogucnost da se kao kandidati za reisa pojave dvojica
briljantnih karakternih stupova medju vjernicima: banjalucki muftija
Ibrahim-efendija Halilovic i mostarski muftija Seid-efendija
Smajkic. Odgovoreno mi je da je to moguce. "Ali, zasto Halilovicu
niste dali podrsku u izboru za predsjednika Ilmije (udruzenja vjerskih
sluzbenika, op. S.P.), nego je za predsjednika izabran sef reisovog
kabineta, o kome takodjer imam fino misljenje?" Ili, kada je dolazio
banjalucki muftija u Sarajevo, on je morao traziti sobu, moliti po
medresi da mu se omoguci da prespava. Nije imao ni izbliza takav
tretman kakav su poslije na dzenazi prema njemu pokazali. Toga me je
strah u Islamskoj zajednici.
DANI: Ne cini li Vam se stetnim sto Islamska zajednica pod
vodjstvom reisa Cerica nije uspjela da izbjegne zamku vjencanja
sa vladajucom strankom?
LATIC: Ja mislim da je rat, kao jedno vanredno stanje, doveo do
spontanog mijesanja svega. Dosta je imama bilo u vojsci, u rovovima.
Za mene je veoma pozitivno sto su dijelili sudbinu svog naroda. No,
mislim da danas Islamska zajednica moze vrlo lahko postati najveca
opozicija SDA. Razloge vam mogu najbolje ilustrirati sa dva konkretna
povoda. Prvo, u komunizmu su donatori iz islamskih zemalja svu
pomoc muslimanima u BiH, u uslovima ateisticke vlade, slali preko
Islamske zajednice. Danas pomoc bosnjackom narodu ne mora ici
iskljucivo preko Islamske zajednice, tu je i Vlada. Ako prevlada osjecaj
ljubomore zbog gubitka ekskluzivne pozicije, ako se ne bude mislilo na
promjenu navika i vlastito privredjivanje, moze doci do ozbiljnog
sukoba sa vlastima. Plasim se kada vidim toliku energiju kojom se
ispostavljaju, makar i opravdani, zahtjevi drzavi za povratak vakufske
imovine. Bojim se da ce inertnost i ocekivanje da neko stalno treba da
hrani Islamsku zajednicu u jednom trenutku nju naljutiti, pa kad joj ne
bude dosta lahko ce se okrenuti protiv vlasti. Drugi je momenat sukob
Osmana Brke i Edhema Bicakcica, nastao vrlo neinteligentnim
Brkinim zahtjevom za neradnim satom predvidjenim za dzumu. Ja sam
siguran da se dosta islamskih aktivista vara u procjeni po kojoj se SDA
nece pridrzavati sekularnih nacela u izgradnji drzave. Problemi su
moguci kada to shvate. Na kraju, postoji i opasnost povezivanja
pojedinih klanova unutar SDA sa Islamskom zajednicom, sto moze
poroditi nove probleme.
Borba za novog reisa
DANI: Ne cini li Vam se da je Islamska zajednica ostala
neocekivano gluha na islamske pojave koje je rat donio sa sobom
u Bosnu i Hercegovinu? Mislim na do tada u Bosni apsolutno
nepoznate drugacije interpretacije islama i Kur'ana.
LATIC: Mislim da je reis efendija Ceric reagirao, ali mozda pomalo
zakasnjelo. Kada je bio pritisnut, on je reagirao, poput bajramske hutbe
u kojoj je sankcionirao neke pojave. Radi se o pojavama necega sto je
ovdje prepoznato kao vehabizam, mada ne mislim da stoji taj termin.
Mislim da Islamska zajednica nije podlegla tim uticajima, i to je dobro.
Mi bastinimo sunitski mezheb, pa iako ne postoji bosanski islam,
postoji bosansko iskustvo islama. Nisam ja protiv vehabizma, meni on
ne smeta u Saudijskoj Arabiji, vec oni smatraju da je prakticiranje
islama ovdje pogresno. Dakle, mi se branimo od njihova
nipodastavanja. Sadasnja oficijelna struktura Islamske zajednice u
velikoj mjeri stoji na tom kontinuitetu. Pojava o kojoj govorimo potice
iz dva izvora, oba nezavisna od Islamske zajednice. Prvi je povratak
nekadasnjih svrsenih ucenika medrese koji su skolovanje nastavljali na
fakultetima vani, odakle su donijeli drugacija iskustva islama, ideje
drugih zemalja, drugih rezima. Drugi je izvor ratni dolazak islamskih
boraca, mudzahedina, koji su sa sobom donijeli cak i drugaciji
mezhepski pristup islamu. Osim toga, ideje zastupane kroz "pokret
imama" su demokratski porazene u samoj Islamskoj zajednici, za sto
velika zasluga pripada reisu Cericu. No, kod izbora reisa mislim da ce
se ovaj sukob ponovno rasplamsati, te da ce ta struja imati svoga
kandidata. Pretpostavljam da bi to mogao biti Halil Mehtic, ili bihacki
muftija Hasan Makic. Mada su oni sklopili savez sa ovom
provehabijskom, opozicionom strujom, uz mogucnost manjih potresa,
mislim da je Islamska zajednica prilicno stabilna. Da li je Islamska
zajednica mogla uciniti vise? Mislim da je sloboda da se ti stavovi
objavljuju najbolja borba protiv tih, ipak cu reci, retrogradnih ideja.
One nastaju na antipozicijama, na antistavovima, nikad na
afirmativnosti. Za njih je filozofija zivota minsko polje, samo se govori
o tome sta musliman ne smije. Sve je grijeh, gdje god maknes - grijeh.
Oni imaju jaku paranoju od civilizacije, od svijeta. A, ustvari, filozofija
islama je potpuno suprotna. Ne vjerujem da imaju sansu da prodju.
Najbolja borba protiv njih je javnost, jer se pred njom tope kao led na
suncu. Mislim da se njihovom minornom uticaju daje predimenzioniran
uticaj u javnosti.
DANI: Imao sam priliku za kratak susret sa Edinom Garaplijom u
Zenici. Ne bih zelio da ulazimo u sami slucaj, ali mi je sudbina tog
mladica osudjenog na 13 godina zatvora povod za sljedece pitanje.
Imam utisak da je ozbiljan broj mladih Bosnjaka izmanipuliran
islamom, na nacin da i kada rade nedozvoljene stvari to cine u
uvjerenju da rade dobre stvari za islam. Jeste li razmisljali o
ovome?
LATIC: Najopasnija je manipulacija ljudskim osjecanjima i idealima.
Svjesna antiislamska propaganda je na tom fonu konstruirala imidz
muslimana kao teroriste. Patriotski romantizam u ratu je dosta otkravio
ljude. Ideolosku prazninu cesto su popunjavali nemusti, neobrazovani i
ne uvijek dobronamjerni interpretatori islama. Osobno znam momke
koje volim vidjeti u dzamiji, ali je njihovo ponasanje vrlo cudno i zalim
zbog predodzbe svijeta koju izgradjuju. Osobno sam cuo da je
Garaplija AID-u cinkario hutbe hafiza Hadzimulica, imama Careve
dzamije. U AID-u su mu rekli da ih to ne zanima. Ja se pobojavam da
ce sutra neko nekom novom Garapliji objasniti da sam ja super
musliman, ali da me treba ubiti jer radim za CIA-u. Tako sam i cuo od
nekih ljudi da su masoni opsihrili Izetbegovica, pa je potpisao Dayton.
Sta da neko budali tako objasni, pa on ubije Izetbegovica?
DANI: I Vi osobno ste imali prijetnji?
LATIC: Od novinara Preporoda Smajlovica, koji je pravio reportazu
o zatvoru, cuo sam da Garaplija, koji klanja zajedno sa zatvorenim
Dumonom, prijeti da ce me ubiti zbog pisanja Ljiljana. Navodno, da
nije bilo naseg pisanja, on ne bi bio osudjen.
Bakir je princ
DANI: Gospodine Laticu, pratili ste fenomen prisustva islamskih
boraca u Armiji BiH. Ako bi danas pravili bilans, koliko su
Bosnjaci imali koristi, a koliko stete od njihovog dolaska?
LATIC: Niko iz Armije, niti iz politike nije trazio te islamske borce
ovdje.
DANI: Koliko ih je, ustvari, uopce bilo u Bosni?
LATIC: Njihov broj u Bosni nikad nije prelazio 300, manipuliralo se sa
tim brojem, onda 700, ali time se namjerno manipuliralo. Prema svim
mojim informacijama, taj broj nije prelazio 300. Dosta je njih, nazalost,
izgubilo zivote dolaskom do Bosne. Mnogo ih je nestajalo na teritoriji
Herceg-Bosne, za njih niko ne pita. Prema mojim informacijama, cak
grupice su nestajale, pljackane itd.
DANI: Bilans: koliko su koristili, koliko su stete nanijeli?
LATIC: Mislim da je pozicija da oni dodju u srednju Bosnu odgovarala
Zagrebu, odgovarala hrvatskoj politici. U samoj odbrani su dali
izuzetan doprinos, i nema te budale koja na ratistu ne bi upotrijebila
tako dobre borce. Nazalost, tas se izjednacio: taj njihov doprinos i steta
koju trpimo zbog artikulacija njihovih politickih i vjerskih stavova
ovdje. Danas vlast ima puno problema u tretiranju tih ljudi. Zagovaram
princip prema kojem treba provjeriti njihove biografije i svakom ko je
progonjen zbog vjerskih ili politickih ideja treba dati azil. Uostalom,
tako je Holandija dala azil Sejhu Talatu. Uzgred, njega je Hrvatska
uhapsila i izrucila Egiptu, gdje je objesen. Nasa politika ne bi smjela
imati takav pristup. Oni imaju pravo polemizirati sa Islamskom
zajednicom, imamima, o tome da li je haram stavljati slike na
spomenike. No, ako neko od njih srusi takav spomenik, to je krivicno
djelo i drzava na to mora reagirati. Tih stranih boraca je ostao jos vrlo
mali broj, ali je ostalo Bosnjaka koji su prihvatili njihove ideje. Tuzan
sam zbog komunikacije tih boraca i nas muslimana.
DANI: Kako gledate na cinjenicu da se po mnogim gradovima
Bosne danas mogu vidjeti djevojke, zene, cak i djeca, sa zarovima
preko lica, odjeveni u nosnju koja ne pripada bosnjackoj tradiciji?
LATIC: Sto se tice mahrame na glavi muslimanke, ja to podrzavam.
Medjutim, sto se tice pece na licu i crnine, ne mislim da je to islamski
stav i znam vrlo ozbiljnu islamsku ulemu, ugledne svjetske autoritete.
Prema tome, to ne treba i nece biti praksa kod bosanskih muslimana.
DANI: Kako komentirate izjavu predsjednika Izetbegovica kojom
je dio novinara uporedio sa prostitutkama?
LATIC: Vec sam se u jednoj anketi ocitovao oko toga. Ja i dalje mislim
da je to ljudsko reagiranje, te da je to pitanje ukusa i da ne zasluzuje
nikakvu politicku kvalifikaciju. Osobno mislim da bas nije ukusna, jer
sam i ja novinar. S druge strane, mislim da je on kao politicar dao
drugu, relevantniju izjavu za medije, a to je da je lahko zabraniti medije,
ne treba puno mudrosti da se zabrani, te da treba mudrosti da se naprave
slobode i da je proslo vrijeme bilo kakvih zabrana. To je za mene
politicki vaznija izjava nego ova. Dakle, ovo je samo stvar ukusa, nema
politicke i pravne konotacije. Medjutim, meni je zanimljiv u ovom
intervjuu Avazu gdje on pravi rejting listu svojih novinara. Ako postoje
novinari "razaraci drustva", ovi njegovi su ti po kojima bi se u drustvu
razvio korov. Na osnovu nje me je zanimalo sljedece: kako bi se Alija
Izetbegovic ponasao da je u opoziciji? Ja iz njegovih biografskih
cinjenica znam da je hrabar i borben covjek. Vjerujem i da kada je
osnivao stranku nije vjerovao da ce osvojiti vlast, vec mu je namjera
bila da udje u parlament kako bi mogao polemizirati. Vrlo bi
zanimljivo bilo vidjeti njega u ulozi opozicionog lidera. Kako bi on
kritizirao vlast? No, ja imam razumijevanja za njegove reakcije prema
medijima, jer u njima ima nepravednog tretiranja njegove porodice. Za
one novinare koji Bakiru pripisuju sve i svasta, mogu reci da je Bakir -
princ! To potpisujem. Alija je vrlo osjetljiv na porodicu i tu leze razlozi
pojedinih njegovih reakcija na medije.
Dzemo je iza mene
DANI: Je li Vam krivo sto se niste nasli na spisku predsjednikovih
omiljenih novinara koje je pomenuo u $YD]X?
LATIC: Ja znam da je on jednom pohvalio jedan moj tekst. Ali, u
onom timu ne bih zelio igrati. Po mojoj ocjeni, radi se o osrednjim
novinarima i losim ljudima, cast dvojici. Ono sto me zabrinjava, osim
komponovanja po sistemu "malo omiljenih Srba, malo omiljenih
Hrvata", jeste pitanje sta li on cita. Nekad je i on volio fajtere. Sto se
mene osobno tice, imao sam tri nesporazuma sa Izetbegovicem kao
novinar. Prvi je bio oko bivseg reisa Jakuba Selimoskog, kojeg sam
napao na pres-konferenciji. Izetbegovic je stao na njegovu stranu, a
kada je Selimoski kasnije dao intervju koji je objavljen u Zagrebu,
doslo mi je bilo da ga faksiram Izetbegovicu u kabinet. Drugi put me je
kritizirao zbog mog pisanja o Edibu Bukvicu, jer sam napisao da se
SDA obrukala sa njegovom kandidaturom. Treci put je bilo kada nije
reagirao na sastanku kod njega ljudi bliskih Ljiljanu i Islamskoj
zajednici, na kojem sam oklevetan da zloupotrebljavam oficijelne
informacije i pisem petparacke tekstove poput Senada Pecanina i
Senada Avdica. Od tada vise nikada nisam otisao ni blizu
Izetbegovicevog kabineta, osim jedanput, kada sam sluzbeno pozvan.
Moj imidz u tim krugovima je otprilike ovakav: sve sto ne valja u
Ljiljanu sam ja, sve sto valja je Dzemo. No, to je sve u kontekstu
dodvoravanja Izetbegovicu, jer je za njih Dzemo politicki prejak, pa
kako neko mora biti kriv, onda sam to ja. Ja sam nekako platio taj ceh.
Pa ni Dzemina politika i moje novinarstvo i nisu bas ispali sretan spoj.
DANI: Smeta li Vam automatizam po kojem Vas svi povezuju sa
Dzemaludinom?
LATIC: Ne. On i ja smo vezani pupcanom vrpcom. Naravno,
razlikujemo se u zivotu i pristupu poslu, ali nikad ne uticem na njega da
se ne bi izrazio adekvatno.
DANI: A on na Vas?
LATIC: Ne. On je imao pritisak kad sam ja pisao i o slucaju Garaplija i
on se tad zakleo da Nedzad pise istinu. Rekao je: "Vi to sto hocete, to je
politicka istina, medjutim ja se kunem da Nedzad pise istinu." Dakle,
on je uvijek stajao iza mene. Ponosan sam i na moje i na Dzemine
stavove. Isto tako, umoran sam. Nisam bio svjestan u koje sam more
zaplivao. Sjecam se jedne price jednog muslimana koji je osvojio
Magreb, pa je dosao do mora. Onda je usao u more dok mu voda nije
dosla do usana i rekao je: "Vidis li, Boze, da ne moze dalje." On nije
bio svjestan da postoji jos kontinenata. I ja se sad osjecam tako. Nikad
nisam imao podrsku. Cak su optuzbe protiv Latica za ekstremizam
imponirale pojedincima u SDA. "Vidite, mi imamo radikala, ali smo mi
umjerenjaci" - govorili su takvi, dodvoravajuci se. To je munafikluk i
odnedavno pocinjem shvacati da smo mozda i bili zrtvovani. Ja dosta
stvari ne bih napisao onako kako je to Dzemo ucinio, ali stopostotno
podrzavam njegove stavove.
DANI: Recite mi kako Vam se dopadaju naslovne stranice Feral
Tribunea?
LATIC: Citam Feral Tribune zbog autora. Ja podrzavam Feral
Tribune, pa i Dane, u mjeri u kojoj oni inteligentno hoce da osvoje
prostore slobode, pa makar i provociranjem. Nek' provociraju granice
slobode. Medjutim, kad vidim gluposti, naprimjer Polikitine, to je
primitivno. Nisam protiv toga, jedino sto se bojim nedostatka osjecaja
za mjeru, gdje to zalazi u privatnost. Naprimjer, kad ste vi uradili tu
naslovnu stranicu na kojoj stoji da je Dzemo lud, moram vam reci da je
moje dijete poslo u dzamiju, i na trafikama vidjelo Dane, vristeci se
vratila kuci, od straha. Njegova djeca su tad placem pobjegla iz skole.
Da Dzemo zivi sam, on bi mogao mozda to i prezivjeti. Feral Tribune
potpisuje sve, jer je to profesionalizam i ima mjeru. I kada Tudjmana
ismijavaju, i Izetbegovica, nije vazno. I mene kad bi onako, meni bi
bilo super.
DANI: Ali Feral uopce nema mjeru. Jedina razlika izmedju te nase
naslovne i Ferala je: kod nas je Dzemo, tamo su Tudjman i
Milosevic.
LATIC: Ne. Evo sta je problem. Da ste mene ili Dzemu nacrtali kao
cobane, nas uzimaju da smo mi seljaci, molim lijepo, to je necija vizija.
Ali tu ipak postoji transparentna izjava da je lud. Drugo, da ste vi u
tekstu, a vi ste se inace okomili na njega i na njegove stavove, da ste u
tekstu napisali da je lud, mislim da nikad ne bi reagirao. Ovo je ipak
transparentni plakat. Kad napravite gaf to vas vraca profesionalno
nazad.
Objavljeno u broju 88 DANA, 9. NOVEMBAR / STUDENÌ 1998.

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Ìntervju DANA - Bosanski barometar
Na vrh
© Copyright Nezavisni magazin DANÌ, 1998.
Home Ċ NovI broj Ċ ArhIva
0ANÌ home page
APHIVA 0ANI 177
Tajna operacIje Seva
0vadeset I sestI oktobar 1ºº3. I danas je najcuvanIja tajna bosnjackog
vrha: tog dana drzava se zvanIcno obracunaIa sa krImInaIom u vIastItIm
redovIma. Puno kasnIje saznat ce se da je te nocI ubIjenI komandant
0esete brdske brIgade husan TopaIovIc Caco odgovoran za najvece
ratne zIocIne pocInjene u opsjednutom Sarajevu. Nakon trI godIne
Iezanja u mezaru pod oznakom NN, Caco je spektakuIarnom dzenazom
Ispracen na sehIdsko mezarje KovacI. PrIca o KazanIma jos nIje
zavrsena. PrezIvjeII cIanovI porodIca masakrIranIh cIvIIa jos cekaju
ostatke svojIh najbIIzIh, a tadasnje najuze rukovodstvo drzave zorno
skrIva IstInu. 'DQLotkrIvaju da su vec u junu 1ºº3. FIkret husIImovIc,
ßakIr AIIspahIc I PasIm 0eIIc odobrIII tajnI pIan Seva kojI je trebao
eIImInIratI husana TopaIovIca Cacu, komandanta 0esete brdske, PamIza
0eIaIIca CeIu, zamjenIka komandanta 0evete motorIzIrane brIgade, I
Ismeta ßajramovIca CeIu, komandIra Vojne poIIcIje. Sokantan podatak
skrIven u pIanu Seva gIasI: treba ukIonItI I Sefera HaIIIovIca, netom
smIjenjenog komandanta ArmIje ßIH!

PIse: VIIdana SeIImbegovIc
Kome je smetao Nedzad
UgIjen!
SpIsak za hapsenje
CestItke
U 7elIkom parku u Sarajevu, 26. oktobra ove godIne, po prvI put ce jedna
zvanIcna delegacIja polozItI cvIjece na mezare I grobove mladIca
pogInulIh prIje sedam godIna, u nocI obracuna sa dIjelovIma komande
0esete brdske I 0evete motorIzIrane brIgade. husan TopaIovIc Caco,
komandant 0esete brdske, ubIjen je Iste nocI, na jos uvIjek nerasvIjetljen
nacIn; no, nakon trI godIne skrIvanja u NN mezaru, Caco je uz
spektakularnu dzenazu sahranjen na KovacIma. Ìza njega su ostalI KazanI,
mrlja na savjestI Sarajeva, ratnI zlocIn nad cIvIlIma pocInjen u srcu
opsjednutog grada. 'DQL su otvorIlI dosje KazanI, otkrIvajucI najcuvanIju
tajnu bosnjackIh vlastI u ovom gradu, medjutIm, prIca o KazanIma I IstIna
o sarajevskIm (para)vojnIm formacIjama jos uvIjek predstavlja nepotpunI
mozaIk. TragajucI za dIjelovIma kojI nedostaju, doslI smo do orIgInalne
dokumentacIje sa oznakama: 7DJNA TAJNA, STFDCD PD7JEFLJÌ7D!
DrIgInalnI dokumentI svjedoce da je najvIsI vojnI I polIcIjskI vrh vec u
junu mjesecu 199J. ne samo znao sta se desava u Sarajevu vec I do tancIna
razradIo plan djelovanja: AkcIja Seva odobrena je od FIkreta
husIImovIca, tadasnjeg nacelnIka 7ojne bezbjednostI AF8IH, ßakIra
AIIspahIca, mInIstra |UP·a F8IH, I tek postavljenog komandanta Clavnog
staba AF8IH · PasIma 0eIIca.
U precIzno razradjenom planu Ide se do takvIh detalja kakvI su, kada je o
0esetoj brdskoj rIjec: ¨HasIc Senad, dolazak na kucnu adresu, agresIvan,
sklon pruzanju fIzIckog otpora, uvIjek naoruzan, IzvrsItI prIvodjenje u
prostorIje kasarne FamIz SalcIn. HasIc Senad, locIranje InkrImInIsanIh
radnjI, dopuna krIvIcne prIjave, pojacano obezbIjedItI vItalne objekte,
odgovorna lIca.¨
0Io kojI se odnosI na Ismeta ßajramovIca CeIu kaze: ¨PrIbavItI potrebnu
dokumentacIju o ubIstvu vojnIka LucIc Zorana, podnosenje nove krIvIcne
prIjave na okolnostI ubIstva LucIc Zorana, IzvrsItI prIvodjenje Ìsmeta
8ajramovIca, odredjIvanje prItvora, IzvrsItI prIkupljanje podataka o
8ajramovIcevIm ugostIteljskIm objektIma, Izvrsenje ubIstava, sIlovanja,
kradje, pronalazak narkotIckIh sredstava, oduzImanje oruzja, oduzImanje
predmeta, podnosenje krIvIcnIh prIjava.¨
No, sokantno je da realIzacIja plana Seva, uz prIvodjenje PamIza 0eIaIIca
CeIe I prIkupljanje pIsmenIh Izjava kako bI se dopunIlI podacI o njegovom
djelovanju, sadrzI I sljedece: ¨SacInItI detaljan operatIvnI plan razgovora
sa Seferom HaIIIovIcem na okolnostI njegovIh kontakata sa bezbjednosno
InteresantnIm lIcIma u Inostranstvu. CIlj razgovora je kompletIranje
kompromItIrajuceg materIjala¨:!
|edjutIm, uz taksatIvno pobrajanje esalona I jedInIca koje ce ucestvovatI
u planIranIm akcIjama, plan Seva zapravo potvrdjuje koje su sve vrste
elImInacIje bIle u optIcaju: ¨DbavItI razgovor sa Cacom I Celom na kojem
treba ponudItI Izlazak Iz zemlje I abolIcIju svIh djela¨:!
ZanImljIvo je da se nakon odobrenja plana akcIje I realIzacIje Seva, FIkret
|uslImovIc svojIm potpIsom vIse nIgdje ne pojavljuje: tek 1J. oktobra
199J. FasIm 0elIc I 8akIr AlIspahIc potpIsuju Plan akcIje TrebevIc 2, kojI je
zapravo razradjIvanje plana Seva. Plan obuhvata ¨dIjelove komande
jedInIca Prvog korpusa: komande 0esete brdske, 0evete motorIzIrane,
CardIjske brIgada 0elta, 0rugI samostalnI motorIzIranI bataljon, kao I
pojedInce I grupe Iz Ddreda za posebne namjene ZulfIkar kojI su u
dosadasnjem toku rata konstantno IspoljavalI nezakonItost u radu, cIme se
narusavalI jedInstven sIstem rukovodjenja I komandovanja I ugrozavalI
lIcnu, pravnu I ImovInsku bezbjednost gradjana. Kod dIjela rukovodeceg
kadra u ovIm jedInIcama prIsutne su IntencIje vanInstItucIonalnog
organIzIranja kroz namjere formIranja posebnog korpusa kojI bI u tIm
uslovIma Imao karakter paravojne jedInIce u kojem bI se nasao velIkI broj
starjesIna I vojnIka patrIotskI opredIjeljenIh na lInIjI jedInstvene I
nedjeljIve AF8IH. Navedene jedInIce naoruzane su kvalItetnIm
pjesadIjskIm I protuoklopnIm sredstvIma. Faspolazu nItroglIcerInskIm
puskama. 0ejstva ovIh jedInIca mogu bItI podrzana vatrom PA sredstava,
PAT·ova 20 mIlImetara, PA|·ova, kao I vatrom Iz mInobacaca 120 mm I
topom 81 76 mm, sto Ima 0eseta brdska. Zdruzene snage ArmIje 8IH, |UP·
a I CS8 Sarajevo IzvrsIt ce sIru blokadu grada, obezbIjedItI IzolacIju
prostora za Izvodjenje akcIje, blokIratI objekte Iz kojIh je moguce
ugrozavanje bezbjednostI I IzazIvanje vanrednog stanja.¨
0akle, vec je TrebevIc 2 VDNULR dIo stvarnIh namjera I cIljeva plana akcIje
Seva I Ima za cIlj ¨ostvarItI punu kontrolu na terItorIjI grada Sarajeva¨. Na
taj nacIn treba obezbIjedItI da se sukobI ne prosIre, a zadatak kojI se
postavlja pred vojnIke I polIcajce glasI: "Sva naoruzana IIca razoruzatI,
IdentIfIcIratI, IzvrsItI njIhovo prIvodjenje u najbIIzu poIIcIjsku stanIcu."
NImalo lak I jos manje precIzan zadatak dobIlI su mjesovIta grupa sastava
dva voda 8ataljona vojne polIcIje Staba vrhovne komande, dva voda CS8
Sarajevo Lasta I dva voda |UP·a F8IH jacIne po 60 ljudI kojI su trebalI
blokIratI komandu 0esete brdske, komandu Treceg bataljona 0esete
brdske, jurIsnog odreda 0esete brdske. Naredba glasI: "SprIjecItI
napustanje objekata I onemogucItI Izvrsenje razvoja jedInIca za borbenu
IntervencIju prema drugIm objektIma. LIca u objektu pozvatI na
pregovor u sIucaju pruzanja otpora, neutraIIsatI vatrene tacke za
prIvremeno onesposobIjene objekte." Komanda nad mjesovItom grupom
prIpala je JozI AndjIcu, a za zamjenIka je Imenovan AmIr Corbo.
Komandu Prvog bataljona 0esete brdske trebale su blokIratI mjesovIte
snage od 20 vojnIh polIcajaca Iz 8ataljona vojne polIcIje I 10 polIcajaca Iz
manevarske cete CS8. JedInIcom komanduje 0anIjeI ßurazerovIc, a
zadatak glasI: "IzvrsItI punu bIokadu objekta, onemogucItI njegovo
napustanje; u sIucaju pruzanja otpora neutraIIsatI spoIjno
obezbjedjenje, Ijudstvo I objekte, pozvatI na predaju I prImjenom svIh
raspoIozIvIh sredstava I ovIastenja prInudItI na predaju I IIsItI sIobode."
Dbjekte ÌzvIdjacke cete 0evete motorIzIrane blokIraju mjesovIte snage
|UP·a sa sedam prIpadnIka 8ataljona vojne polIcIja; objekte JurIsnog
odreda 0evete motorIzIrane u FomanIjskoj ulIcI blokIraju mjesovIte snage
CS8 Sarajevo sa dva odjeljenja CrnIh labudova; komandIr jedInIce Avdo
SubasIc. Dbjekte Cete vojne polIcIje 0evete motorIzIrane blokIraju Laste I
SJ8 StarI Crad, a komanduje ZeIjko LukezIc. Zgradu TekstIlne tehnIcke
skole blokIraju snage CJ8 StarI Crad I dIo jedInIca Prvog korpusa,
komanduje Enes ßezdrob. Dbjekte CardIjske brIgade 0elta blokIraju snage
0rugog esalona; 0rugI samostalnI bataljon na Stomatoloskom fakultetu
blokIraju snage drugog esalona · komanduju starjesIne Prvog korpusa.
FezervnI esalon dobIja u zadatak prIvodjenje, a komandIr mjesovIte ekIpe
je Stjepan VIasIc. Za svako lIce koje se prIvede formIratI ekIpu od
polIcajca, operatIvca, dva polIcajca IlI vojnIka Iz Korpusa. PrIvremenIm
sabIrnIm centrom rukovodI Peuf JahIc IlI njegov zamjenIk, a za
InformatIvne razgovore zaduzena je mjesovIta ekIpa: Sevko HaIIIovIc I
Enver hujezInovIc, te HImzo PopovIc. Na kraju je grupa za komandovanje
akcIjom TrebevIc 2: Ismet 0ahIc, VahId ßogunIc, Kemo AdemovIc, PusmIr
hrkovIc I 0zevad Padzo.
NekI od InformIranIjIh aktera ovIh zbIvanja prIznat ce da su kompletnu
akcIju dozIvjelI kao rezultat ranIjIh saznanja I cestIh nesnalazenja kada je
u preklapanju nadleznostI rIjec. NaIme, najvecI dIo komandnog kadra I
vojske I polIcIje Imao je vec dugo ,QIRUPDFLMXRVXNRELPDQDGOH]QRVWL
RUX]DQLKVQDJDL0LQLVWDUVWYD]DXQXWUDVQMHSRVORYH. Dva ,QIRUPDFLMD je
bIla vrlo precIzna: ¨Pod okrIljem prIpadnostI oruzanIm snagama 8IH, pored
borbI na odbranI od agresora, odredjene grupe vrse protIvzakonske radnje
kod pretresa stanova gradjana, oduzImanja raznIh predmeta, pa cak I
hrane.¨
ÌnformacIja se pozIva I na pokusaje elImInIsanja takvog stanja kada je
utvrdjena I regulIrana nadleznost vojne polIcIje, sa akcentom da vojna
polIcIja kontrolIse I regulIse saobracaj vozIla koja prIpadaju oruzanIm
snagama AF8IH, odnosno da vrse kontrolu prIpadnIka oruzanIh snaga F8IH,
a da polIcIja vrsI nadleznostI Iz zakona o unutrasnjIm poslovIma. Nakon
regulIsanja nadleznostI rada vojne polIcIje I formalnog prepustanja
prIpadnIcIma |UP·a F8IH da se bave poslovIma I zadacIma bezbjednostI,
stojI u Istoj ,QIRUPDFLML, nastavljaju se pojave da pojedIne strukture IlI
pojedIncI vojne polIcIje na nezakonIt nacIn uzImaju sebI u nadleznost ono
sto po zakonu prIpada polIcIjI |UP·a F8IH, sto veoma uvecava pravnu,
ImovInsku I drugu nesIgurnost. Postoje I prImjerI: ¨15.7.'92. na punktu Dtes
· ÌlIdza, nakon sto je polIcIja C8 ÌlIdza oduzela dva kartona Stocka od
6DEDQRYLF$GLVD, prIpadnIka ArmIje 8IH, na punkt dolazI petnaestak
naoruzanIh prIpadnIka ArmIje I sa uperenIm puskama oduzIma oduzetI
Stock s prIjetnjom da ce pucatI na polIcIju. 9. jula '92. u Sarajevu kod
katedrale vojna polIcIja sa celu sa 0elalIc FamIzom je razoruzala, pretukla
I prIvela prIpadnIke polIcIje |UP·a 3HUX)UDQMLFD, %RVQMDN'DQND, %ROLF
=HOMND I 6XWDOR,YLFX. 22. jula na punktu Stupska petlja zapovjednIk H7D·a
9HOLPLU0DULF udaljIo prIpadnIke |UP·a F8IH s obrazlozenjem da ce od tog
momenta punkt drzatI IskljucIvo polIcIja H7D. 27. jula '92. prIpadnIcI TD
Stela nIsu dozvolIlI polIcIjI |UP·a Sarajevo da vrsI kontrolu I regulIsanje
saobracaja na raskrsnIcI 6. proleterske I Ìve AndrIca, tvrdecI da je njIhova
terItorIja. PrIlIkom kontrole jednog vozIla u ulIcI 0zemala 8IjedIca, patrolI
polIcIje |UP·a suprotstavIlI su se sa uperenIm oruzjem prIpadnIcI vojne
polIcIje I tom prIlIkom razoruzalI clanove patrole polIcIje. 14. 8. grupa
naoruzanIh lIca sa puskama na gotovs, predstavIvsI se kao vojna polIcIja,
grupa .XUWDOM)DKUXGLQD, razoruzala je prIpadnIke polIcIje |UP·a u stancI
polIcIje Kosevo 2, a nakon raspItIvanja oko nekog vozIla koje je oduzeto,
uz IzvInjenje vratIlI oruzje polIcajcIma. 15. augusta '92, na punktu kod
katedrale, zbog obezbjedjenja prolaska delegacIje Iz 7atIkana, saobracaj
je bIo zaustavljen. Jedno motorno vozIlo kojIm je upravljao prIpadnIk
vojne polIcIje pokusalo je nasIlno da prodje. Na upozorenje prIpadnIka
polIcIje da su od starjesIna dobIlI naredjenje da nIkog ne pustaju dok ne
prodje delegacIja, prIpadnIk vojne polIcIje je odgovorIo jebo te starjesIna
u usta kojI tI je Izdao takvo naredjenje, da bI potom IzvadIo pIstolj I
uperIo ga u polIcIju |UP·a. 7IdjevsI to, polIcajcI su repetIralI automatske
puske, da bI u jednom trenutku Iza ledja prIslo jedno lIce I na sljepocnIcu
polIcajca ,GUL]RYLF$GLMDstavIlo skorpIon, uz prIjetnju da je metak u
cIjevI. U medjuvremenu su na lIce mjesta stIgla jos petorIca prIpadnIka
vojne polIcIje sa oruzjem, I nakon smIrIvanja vozaca vojne polIcIje, razIslI
su se. U trI navrata u stanIcu polIcIje Centra pored Dslobodjenja dolaze
naoruzanI prIpadnIcI polIcIje TD, cIjI je komandant']HYDG7RSLF7RSD,I
pod prIsIlom oruzja odvode pojedIne prIpadnIke polIcIje u CentralnI
zatvor. PosljednjI put to se desIlo 16. augusta '92, kad su trI naoruzana
prIpadnIka TD polIcIje razoruzala I prIvela polIcajce te stanIce polIcIje na
saslusanje. 0ana 19. 8. na saobracajnom punktu na CengIc 7IlI, Treska, u
Sarajevu, saobracajna polIcIja je razoruzala jedno cIvIlno lIce koje je
nosIlo akredItacIju polIcIja. Nakon toga, na lIce mjesta je doslo 12 vojnIh
polIcajaca od kojIh je jedan od njIh udarIo rukohvatom pIstolja u predjelu
glave polIcajca |UP·a 2UXF(PLUD, od cega je ovaj pao, a ostalI su
razoruzalI patrolu I prIvelI Ih u stab -XNH3UD]LQH. EvIdentIranI su
slucajevI da su prIpadnIcI vojne polIcIje razoruzavalI, prIvodIlI,
maltretIralI clanove |UP·a F8IH, kao I to da su upadalI u stanIce polIcIje I
Iz njIh na osnovu lIcnog naloga njIhovog starjesIne razoruzavalI polIcajce I
prIvodIlI Ih u svoje prostorIje. Slucaj stanIce polIcIje Centar, Trg
Dslobodjenja 1.¨
|nogo kasnIje, prIznaju nekI od aktera danas, shvatIt ce da su I tokom
Izvrsenja plana akcIje TrebevIc 2 bIlI u sItuacIjI da nemaju jasno
precIzIrane zadatke, a kamolI da su znalI sta je stvarnI cIlj njIhovog
djelovanja. To je zapravo vIdljIvo I Iz Izvjestaja koje su vodje tImova
pojedInacno kasnIje prIlagalI zdruzenom tImu ArmIje I |UP·a kojI je
odgovarao za akcIju. 'DQL donose I dIjelove nekIh od Izvjestaja.
Jozo AndjIc (zamjenIk komandanta Ddreda specIjalne polIcIje Lasta): ¨Po
prIjemu zadatka od komande akcIje u nocI 25. na 26. 10. '9J. poveo sam
prvu cetu DSP Lasta na lokalItet 8IstrIka, sIrI rejon oko ulIce 6. novembra,
I stambenIh objekata pod brojevIma 17 I 21. Na tom prostoru, u skolI ||
Salom I stambenoj zgradI KarIngtonka, nalazIlI su se smjestenI prIpadnIcI I
jurIsnIcI 10. brdske, a u Istoj ulIcI, u stambenom objektu pod brojem 17,
stanovao je komandant pomenute brIgade |usan TopalovIc Caco. PrIje
polaska na lIce mjesta IzvrsIo sam prIpremu. Posebno sam naglasIo da se
strogo vodI racuna o svakom polIcajcu, da se sve borbene aktIvnostI Izvode
pod njIhovIm nadzorom I pod mojIm naredjenjem. 26.10.'9J, u J I 40
krenulI smo Iz baze na naznacenu lokacIju, prvo, peto I sesto odjeljenje
rasporedjeno u rejonu Ispod tranzIta prema pomenutoj skolI I KarIngtonkI,
sa zadatkom blokIratI naznacene objekte I onemogucItI spajanje dIjela
jurIsne jedInIce 10. brdske Iz rejona Toka·0zeka sa IstIma u blokIranIm
objektIma. Trece odjeljenje razmjesteno je na lokalItetu ulIce 8IstrIk
|edresa sa zadatkom odsjecI odstupnIcu u slucaju eventualnog povlacenja
prIpadnIka 10. brdske Iz blokIranIh objekata. PrIpadnIcI nase jedInIce su
po predvIdjenom planu zaposjelI pomenute lokacIje I bIlI spremnI za
pocetak akcIje u 5 I J0. U naznaceno vrIjeme naredIo sam suzavanje kruga
okruzenja I oprezno prIlazenje objektIma blokade, prI cemu sam InsIstIrao
na budnom posmatranju I IzvIdjanju dogadjaja oko I u objektu kojI je
blokIran, te neprekIdno Izvjestavanje. U neposrednoj blIzInI osnovne skole
cula se jaka paljba Iz pjesadIjskog naoruzanja, koja je brzo prestala.
Potom sam naredIo komandIru krIla FasImu da pozove na predaju jurIsnIke
Iz blokIranog objekta te da Im garantuje lIcnu bezbjednost. Dvaj pozIv
nIsu prIhvatIlI, nakon krace sutnje pocelI su dejstvovatI tromblonIma po
objektIma u neposrednoj blIzInI. NaredIo sam dejstvo pjesadIjskIm
naoruzanjem po blokIranom objektu, na sto su jurIsnIcI uzvratIlI jakom
vatrom Iz pjesadIjskog naoruzanja. 7IdjevsI da se ne zele predatI, naredIo
sam dejstvo nItroglIcerInskIm puskama, dvIje, nakon cega je prestala vatra
Iz blokIranog objekta. Nastaje kracI perIod sutnje kojI smo IskorIstIlI da Ih
ponovo pozovemo na predaju. U poslIjepodnevnIm satIma ostvarIo sam
kontakt sa komandIrom jurIsnIka pod nadImkom Ceble u vezI predaje,
garantujucI mu sIgurnost. PomenutI komandIr je prIstao na predaju, ubrzo
se pojavIlo Iz blokIranog objekta 40 jurIsnIka koje sam predao vojnoj
polIcIjI. 0Io nase jedInIce IzvrsIo je blokadu kvarta u kojem se nalazIo
stan komandanta TopalovIca u ulIcI 6. novembra od broja 17 do 21. Ìz tog
kvarta povremeno se oglasavala pucnjava Iz pjesadIjskog naoruzanja.
NaredIo sam da se ne uzvraca na pojedInacnu paljbu, da se pojaca
osmatranje I IzvIdjanje prostora kojI je bIo blokIran. SredstvIma veze
Izvjestavao sam o uocenIm detaljIma u zonI blokade, gdje je prImIjecena
grupa cIvIla koja se korIstI kao taocI od strane TopalovIca I ostalIh s njIm.
PrImIjecenI su lesevI trI cIvIla I 4 unIformIsana lIca. Cule su se poruke
TopalovIca upucene gradjanIma da zovu $OLMX,]HWEHJRYLFD I da kazu kako
je njIma Caco potreban, kako Im je valjao, a regIstrovanI su povremenI
snajperskI hIcI sa objekta u kome je stanovao TopalovIc. PozIvalI smo na
predaju TopalovIca I njegove prIpadnIke Iz blokIranog stana, garantujucI
mu sIgurnost. PozIve je odbIo govorecI: ja se predatI necu, a sta dohvatIm
I stIgnem, ubIcu. Po njegovoj IzjavI zacula se vIka I pomaganje cIvIla, lIca
koja su bIlI taocI. Tada sam naredIo da se u pravcu stana kojI je blokIran
dejstvuje jednIm hIcem Iz nItroglIcerInke, sto je I ucInjeno. Sve ove
radnje su se desavale u kasnIm vecernjIm satIma. SIstemom veze prImIo
sam naredbu da se obustave sva vatrena dejstva prema blokIranom objektu
zbog toga sto je TopalovIc ostvarIo kontakt sa gospodInom 3XVLQRP, I
IzrazIo zelju za predaju. Naredjenje o prekIdu dejstava je odmah Izdato I
strogo postovano. Nakon kraceg vremena vozIlom Colf dovezao se
gospodIn PusIna u pratnjI dva nepoznata lIca. Tom prIlIkom cula se veoma
bucna rasprava, galama, nakon cega je gospodIn PusIna sa pomenutIm
lIcIma napustIo stan TopalovIca odlazecI u pravcu grada. Po njegovom
odlasku ponovo su se zaculI pojedInacnI pucnjI Iz snajpera I prImIjeceno
je kretanje cIvIla ulIcom 6. novembra. Ìzdao sam naredbu da se u pravcu
stana TopalovIca upotrIjebe hemIjska sredstva, suzavac, kako bI prIsutnI u
stanu bIlI prInudjenI da ga napuste. Naredba je Izvrsena. Ponovo smo
obavIjestenI da prekInemo sva dejstva, sto smo I uradIlI. |alo zatIm dolazI
vozIlo Colf sa gospodInom PusInom I pomenutIm lIcIma, kao I vozIlo dzIp.
Nakon kraceg boravka gospodIna PusIne, Iz stana su IzaslI prIsutnI, medju
kojIma I TopalovIc, I smjestenI su u pomenutI dzIp I u pratnjI Colfa uputIlI
se prema gradu. U pasazu objekta na ulazu broj 17 pronaslI smo 7 leseva, u
stubIstu Ispred ulaza jos dva lesa unIformIsanIh lIca ArmIje 8IH. LIce
mjesta su obezbjedjIvalI prIpadnIcI nase jedInIce odreda |AP·a, polIcajcI
druge PolIcIjske stanIce StarI Crad, a dubInsko obezbjedjenje davalI su
prIpadnIcI bataljona vojne polIcIje. Dstatak moga ljudstva bIo je
rasporedjen na sIrem lokalItetu ulIce 6. novembar.¨
Zeljko LukezIc: ¨Po prImanju zadatka u okvIru akcIje TrebevIc 2, po
naredbI komande akcIje, poveo sam 50 polIcajaca Laste sa zadatkom da se
blokIra objekat obdanIste u ulIcI Svetozara |arkovIca, gdje je smjestena
ceta vojne polIcIje 9. motorIzIrane brIgade. KrenulI smo Iz baze 26.
oktobra u J I 40, podIjeljenI u dvIje grupe. Jedna grupa od 20 polIcajaca
Iz ulIce 7ase |IskIna zaposjela je polozaj, stanove I prolaze u ulIcI |arsala
TIta, I jednom dIjelu ulIce LogavIna, sa zadatkom da onemogucI
eventualno Izvlacenje snaga Iz gore navedenog objekta. 0ruga grupa od 20
polIcajaca je krenula sa zadatkom da IzvrsI potpunu blokadu ulIce
Svetozara |arkovIca I zadanog objekta, da se fIzIckI uveze sa dIjelom
snaga u ulIcI LogavIna I dIjelom snaga koje su odradjIvale objekat u
FomanIjskoj. DstalIh 10 polIcajaca Izmjesteno je u ulIcI Leze Perere I
dIjelu ulIce LogavIna sa zadatkom da osmatraju I kontrolIsu eventualna
dejstva Iz okolnIh zgrada. SvI prIpadnIcI su zaposjelI svoje polozaje u 5 I
20, tako da su u 5 I J0 bIlI spremnI za pocetak akcIje. U 6 I J0 naredIo sam
da grupa od 10 polIcajaca prIdje sa cela objekta na nekIh dvadesetak
metara, odakle se moze kontrolIsatI cIjela prednja strana objekta. Po
zauzImanju tog polozaja prImIjecena je grupa od desetak prIpadnIka cete
vojne polIcIje 9. motorIzIrane sa oruzjem, kojI su se nalazIlI u dvorIstu
Ispred objekta. NaredIo sam komandIru prvog odjeljenja da Ih pozove na
predaju, da Im se garantuje lIcna bezbjednost, na sta su onI odmah
otvorIlI vatru. S obzIrom da nIsu nI nakon naseg petog pozIva na predaju
prestalI sa otvaranjem vatre, na Istu Im je odgovoreno. Nakon Izvjesnog
vremena trazIlI su sanItetsko vozIlo za nekolIcInu ranjenIh, sto sam odmah
odobrIo. ZatIm su pocelI pregovorI u prostorIjama SJ8 StarI Crad, prvo sa
jednIm prIpadnIkom cete vojne polIcIje, a zatIm sa 0DOFRP5RYFDQLQRP,
gdje su upoznatI sa naredbom pretpostavljene komande I uvjerenI u lIcnu
bezbjednost. Po povratku |alce FovcanIna u objekat doslo je do predaje
svIh kojI su se u njemu nalazIlI. SvI su sprovedenI u SJ8 StarI Crad na dalju
obradu. PoslIje toga je Izvrseno fIzIcko zaposjedanje objekta. Po
zaposjedanju objekta sam IzvrsIo pomjeranje, spustIvsI dIo u ulIcu
Svetozara |arkovIca gdje se spaja sa FomanIjskom, gdje je, po mom
mIsljenju, prIje pocetka akcIje vec trebala da bude grupa koja je
odradjIvala objekat u FomanIjskoj ulIcI. 0rugI dIo snaga sam rasporedIo po
objektu obdanIste, a ostatak snaga je I dalje ostao u ulIcI LogavIna I
|arsala TIta. PoslIje odredjenIh IzvIdjanja I pracenja sItuacIje vezane za
objekat u FomanIjskoj, naredIo sam da se fIzIckI zaposjedne zgrada
7odovoda da bI se doslo s ledja jurIsnIcIma. To je I uradjeno negdje oko
14 I J0 I tom prIlIkom uhvacena su I razoruzana dvojIca prIpadnIka jurIsne
cete I predatI na dalju obradu u SJ8 StarI Crad.¨
5XVPLU0UNRYLF: ¨20. 10. obavIjesten sam od nacelnIka centra da treba da
Idem na sastanak u |UP u 17 I J0. Upoznat za akcIju TrebevIc, formIran je
uzI stab od 6 clanova, u kojem sam I ja bIo. ClavnI nosIocI zadatka |UP,
bataljon vojne polIcIje I Lasta. 0ana 21.10. stab je prIstupIo IzradI plana u
kome treba da se zauzmu pojedIna baze I komande 9. motorIzIrane I 10.
brdske. 22. 10. do 25. 10. stab je precIzno Izdao zadatke. Tom prIlIkom
Lasta je dobIla u 9. motorIzovanoj dvIje baze I to u FomanIjskoj, gdje je
bIo smjesten jurIsnI odred, I u Svetozara |arkovIca. U 10. brdskoj brIgadI
akcIju je vodIo Jozo AndjIc. 0ana 24. 10. doslo je do ubacIvanja CrnIh
labudova u akcIju TrebevIc 2, kojI su dobIlI zadatak da Idu na FomanIjsku
zajedno sa polIcajcIma Iz Laste. 0ana 26.10. u 20 satI, na sastanku u |UP·
u, gdje su bIlI prIsutnI komandant ArmIje FasIm 0elIc, mInIstar 8akIr
AlIspahIc, donesena je odluka o pocInjanju akcIje TrebevIc 26. 10. u 5 I
J0, odredjena su komandna mjesta. 26. 10. u 4 dosao sam na komandno
mjesto, prIje toga IzvrsIo zadnje prIpreme. Dbjekat u FomanIjskoj gdje se
nalazIo jurIsnI odred je blokIran I stavljen u okruzenje u 5 I J0. PoslIje
okruzenja pozvanI su na predaju. DnI su IzaslI, otrcalI u zgradu preko puta
baze, uzelI taoce I odvelI Ih u bazu. Dpet su pozvanI na predaju, nIsu
nIsta odgovorIlI. U to vrIjeme IzletIo je jedan prIpadnIk kojI je poceo da
otvara vatru po polIcajcIma I tom prIlIkom je ranjen prIpadnIk jurIsnog
odreda 9. motorIzIrane. Nakon toga otvorena je zestoka vatra Iz njIhovog
objekta Iz svog raspolozIvog naoruzanja. Ja sam naredIo da samo mojI
polIcajcI upotrIjebe hemIjska sredstva. |edjutIm, poslIje je otvorena jos
jaca vatra s njIhove strane, na sta sam Izdao komandu svIm svojIm
ucesnIcIma da otvore zestoku vatru. Negdje oko 15 dobIo sam naredbu od
gospodIna 0ahIc Ìsmeta da obustavIm vatru, da nIko ne smIje IspalItI
nIjedan metak. Ja sam to odmah prenIo I vatra je obustavljena. U to
vrIjeme doslI su pred bazu jurIsnog odreda predsjednIk 7lade dr +DULV
6LODMG]LF, mInIstar |UP·a 8akIr AlIpahIc, komandant ArmIje 0elIc FasIm I
gospodIn Ìsmet 0ahIc, s namjerom da Izvedu FamIza 0elalIca Celu, kojI se
cIjelo vrIjeme nalazIo u bazI jurIsnog odreda. Tu je delegacIja ostala oko
45 mInuta. Za to vrIjeme sam saznao da se Celo nece predatI nama, vec
nekom Iz PredsjednIstva. 0elegacIja je Izvela Celu I odvela ga. Unutra su
ostalI jurIsnIcI, nIko mI nIje nIsta rekao sta da radIm. PoslIje CelInog
odlaska pustIlI su taoce, ja sam uspostavIo kontakt sa jednIm od jurIsnIka I
rekao sam da se predaju, medjutIm, onI su zatezalI, jer su za to vrIjeme
skrIvalI svo naoruzanje koje se moglo sakrItI u zgradama preko puta, I
poslIje toga, kada su bIlI sIgurnI da su sve sakrIlI, onda je jedan od
jurIsnIka po nadImku Troka rekao da ce se predatI za 10 mInuta. PoslIje 10
mInuta pocelI su da Izlaze Iz baze. Ja sam naredIo da se pretresu I
sprovedu u sabIrnI centar I da Ih se tom prIlIkom ne smIje dIratI. 8Io sam
cIjelo vrIjeme uz jurIsnIke dok nIje I zadnjI prebacen u sabIrnI centar.
PoslIje svega sam koncentrIsao dosta ljudstva I sredstava na stan u kojem
se nalazIo |usan TopalovIc Caco. PomenutI komandant je uzeo taoce.
Tada su prImIjecenI lesevI, otvarana je povremena vatra Iz njegovog stana.
S nase strane je Ispaljen jedan patron Iz NCL. Sve ove radnje su ulazIle
duboko u noc. 0obIo sam naredbu da obustavIm sva vatrena dejstva,
receno je da ce se Caco predatI, da ce po njega docI PusIna Iz
PredsjednIstva. Nakon Izvjesnog vremena dosao je gospodIn PusIna, usao u
stan kod Cace, tom prIlIkom se cula zustra rasprava u stanu I nakon kraceg
vremena Izasao je Caco zajedno sa gospodInom PusInom, sjelI su u Colfa I
dzIpa I udaljIlI se u nepoznatom pravcu.¨

Kome je smetao Nedzad UgIjen!
-26-('1$1(=$956(1$35,&$6/8&$-+(5(1'$
Nekako u vrIjeme spektakularne dzenaze |usana TopalovIca Cace,
sutke je Ispraceno ubIstvo Nedzada Ugljena, pomocnIka dIrektora
AÌ0·a. KrIvcI nI danas nIsu pronadjenI. Pola godIne ranIje, AÌ0 je
potresla jos jedna afera: otmIca Nedzada Herende. 0anas se
reaktIvIra sudjenje EdInu CaraplIjI, osumnjIcenom za ovu otmIcu.
'DQL od ovog broja otvaraju dosje Ugljen
Pod protokolarnIm brojem 04·2/19.2·875, 29. augusta 1996. godIne
Ceneralstab AF8IH, Uprava 7ojne bezbjednostI, zabIljezIo je svoja
saznanja o Nedzadu HerendI, demobIlIzIranom prIpadnIku |UP·a
F/F 8IH kojI je ¨navodno otet, fIzIckI zlostavljan, s pokusajem
ubIstva I IspoljenIm InteresIma otmIcara prema navodnIm
aktIvnostIma gosp. UgIjen Nedzada, ßakIra AIIspahIca I Envera
hujezInovIca¨. Fazlog je cInjenIca da je 29. juna 1996. ova Uprava
telefonskIm pozIvom ¨gosp. huzurovIca, rukovodnog radnIka
krImInalIstIcke uprave |UP F/F 8IH, obavIjesten da je u bolnIckI
centar 'Kosevo' dovezen IzvjesnI Herenda, ranjen u nogu I glavu, I
kojI tvrdI da je nad njIm Izvrsena otmIca, te je rekao da je on
bezbjednjak. Provjerom u evIdencIjama DS78 1. Korpusa utvrdIlI
smo da u S78 1. Ko nema angazovanIh prIpadnIka S78 sa
prezImenom Herenda, te smo o ovom odmah obavIjestIlI gosp.
|uzurovIca kojI nam je tom prIlIkom trazIo broj US78 CSA kako bI I
nadlezne Iz US78 CSA AF8IH obavIjestIo o navedenom slucaju¨:!
No, nIje samo |uzurovIc bIo zbunjen pItanjem ¨cIjI je Herenda¨:
nedugo zatIm, Izvjestava Uprava 7ojne bezbjednostI, telefonIra
radnIk AÌ0·a Izet LIcIna obavjestavajucI ArmIju o Istom dogadjaju:!
Uprava vojne bezbjednostI donosI odluku: posjetItI Kosevo I
ranjenIka. LIcIna trazI da krenu zajedno I putem obavjestava vojne
kolege da ce I |uzurovIc poslatI krImInalIstIckog Inspektora I patrolu
polIcIje. Ljekar podnosI svoj Izvjestaj: ¨Na tIjelu Herende Ima vIse
povreda koje su mogle nastatI kao posljedIca vezIvanja I fIzIckog
zlostavljanja, a u predjelu glave · lobanje Ima povredu eksplozIvne
prIrode koja je mogla nastatI upotrebom vatrenog oruzja tako da se
na rendgenskom snImku vIde parcad metala u lobanjI I da slIcne
dvIje povrede Ima u predjelu koljena desne noge koje su sIgurno
nastale upotrebom vatrenog oruzja jer se na rendgenskom snImku
ovog dIjela tIjela mogu uocItI strana metalna tIjela oblIka zrna koja
se Ispaljuju Iz vatrenog oruzja.¨
U bolnIckoj sobI su uz Herendu trI Inspektora CS8·a Sarajevo I
muskarac kojI je poznavao Herendu: InspektorI tvrde da su tek stIglI
I jos nIsu obavIlI razgovor. Herenda lezI sa ImobIlIsanom desnom
nogom I sanItetskI zbrInutom ranom na glavI. "ßIIo je vIdno da se
naIazI u stanju soka, te da je veoma upIasen. Ddjeca koju smo
vIdjeII u prostorIjI je bIIa IzrazIto natopIjena krvIju. Njegovo se
tIjeIo tresIo I ImaIo je nekontroIIsane kontrakcIje mIsIcnog
sustava, a sam Herenda se zaIIo na veoma jake boIove u predjeIu
pete desne noge." Ìzjava pocInje IdentIfIcIranjem: rodjen je 27. 07.
195J, sIn AlIje I SefIke, bIo angazovan u |UP·u F/F 8IH, radIo za
potrebe gosp. Nedzada Ugljena, te demobIlIsan u mjesecu decembru
1995. ¨Herenda je dalje Istakao da je nad njIm Izvrsena otmIca od
njemu poznatIh lIca, da je fIzIckI zlostavljan, a potom I da je
pokusana njegova lIkvIdacIja. 0o otmIce je doslo po njegovIm
navodIma u utorak 25. 06. 1996. god. na lokacIjI naselja CIglane u
jednom od pasaza, gdje je zaustavljen od lIca koja su zaposlena u
razlIcItIm strukturama |UP F/F 8IH koja su na veoma drzak nacIn, uz
prIjetnju vatrenIm oruzjem, IzvrsIlI njegov pretres I potom ga pod
prIjetnjom oruzjem uvelI u automobIl marke 8|W kojIm su ga
odvezlI na sIrI lokalItet naselja 8jelave. PrIlIkom ove otmIce
prIjeceno mu je pIstoljem, pIstolj mu je prIslanjan na slIjepocnIcu,
te mu je govoreno da je on '...velIkI Igrac...' I da on '...dobro zna
zbog cega se ovo radI.'¨
0alje se navodI da je vozIlom 8|W odvezen u prvu ulIcu lIjevo u
koju se skrece Iz ulIce HrIste 8oteva, u neku staru kucu koja Ima
veoma taman namjestaj. U ovoj kucI su se dvojIcI otmIcara
prIdruzIla jos dva lIca · otmIcara, I odmah su zapocele fIzIcke
torture I nanosenje udaraca. Potom je IstIm vozIlom odvezen u
nepoznatom pravcu jer su ga natjeralI da savIje ledja I u toku
voznje stavI glavu u vIsInu koljena: dovezen je pred nekI objekt,
uvezen sa vozIlom u garazu, odakle je proveden kroz hodnIk I
uveden u prostorIju u kojoj je ostao do kraja torture I pokusaja
lIkvIdacIje. Smatra da se ovaj objekt nalazI u blIzInI aerodroma jer
je neprekIdno cuo zvukove avIona, odnosno karakterIstIcne zvukove
avIomotora prIlIkom spustanja I polIjetanja avIona.
DtmIcarI su se posebno InteresovalI za gosp. Nedzada Ugljena I
8akIra AlIspahIca, te su pItalI ko je za njIh prenosIo drogu, gdje se
nalaze pare od sverca, sta trenutno rade, gdje se nalaze centrI za
prIsluskIvanje I osmatranje, sta radI gosp. Enver |ujezInovIc.
Herenda je naveo da je prepoznao ¨Izvjesnog |urana zvanog |uco,
prIpadnIka specIjalne jedInIce |UP F/F 8IH, kojI ga je fIzIckI
maltretIrao I zlostavljao, te Izvjesnog HarIsa, kojI nosI rIjetku bradu
I kojI ga je IsljedjIvao, te kojI je na kraju pokusao IzvrsItI njegovu
lIkvIdacIju a kojeg je takodjer vIdjao u zgradI |UP·a, I da su svI
otmIcarI prIpadnIcI |UP·a¨. Naveo je da su otmIcarI u toku njegovog
zlostavljanja I IsljedjIvanja redovno obavljalI namaz. ¨Na nase
pItanje odgovorIo je da se otmIcarI nIsu InteresovalI za prIpadnIke
ArmIje F8IH. Ìstakao je da su u vecernjIm satIma (najvjerovatnIje
28./29. 06. 1996. god.) do njega doslI HarIs I jos jedan od otmIcara,
pItalI ga kojom nogom Igra fudbal, da bI mu potom HarIs Iz APÌ
'skorpIon' u desnu nogu u predIo koljena IspalIo dva metka, a nakon
tog pucao u glavu. Posto su otmIcarI pomIslIlI da je ubIjen, navodno
su ga stavIlI u vrece I odvezlI na njemu nepoznato mjesto gdje su ga
bacIlI u saht I pokusalI zatrpatI betonskIm blokovIma I cIglama. Ìz
ovog sahta se uspIo IzvucI¨. Pronadjen je na jednoj komunIkacIjI na
podrucju opcIne ÌlIjas. Fazgovor je prekInut na zahtjev ljekara.

6SLVDN]DKDSVHQMH
7odje operatIvnIh grupa dobIle su spIsak D8A7EZNÌH za hapsenje:
|usan TopalovIc Caco, HasIc Senad, Pecar Senad, FamIc |ensur
|enso, SeferovIc SamIr Ceble, HaskIc Enes Zela, ColakovIc Sead
0eba, EmIr TopalovIc Nane, HrkovIc FadIl, Kubat ZIjo, CackIc
|ensur, SpIco (brat ColakovIc Seada), KurtovIc FasIm Cajka, FakIc
0Ino I njegov brat SamIr, TuzovIc 8ajazIt zvanI 8aja, 0zemo
TopalovIc, 0elalIc FamIz, JukIc Ìzet, 0emIrovIc |Irsad |Irso, Hota
|ustafa |usa, KadIc Sejo, Kapur Kemo, FovcanIn |alco, Kenan,
8asovIc FIkret, Celo Amer, CausevIc ElvedIn.

&HVWLWNH
U muku kojI je nastupIo nakon 26. oktobra 199J. Ipak su stIzale I
cestItke: ¨povodom uspjesno Izvedene akcIje suzbIjanja krImInala u
Sarajevu¨, ArmIjI I polIcIjI pIsma podrske I zahvalnostI uputIlI su
6HOLP+DG]LEDMULF, Ispred PredsjednIstva DpcIne StarI Crad, (GDK
%HFLUEHJRYLF, u Ime |erhameta, 0XKDPHG.XSXVRYLF, u Ime
SkupstIne grada, +XVHLQ.DPEHU, Ispred DpcIne Centar, I tadasnjI
gradonacelnIk 0XKDPHG.UHVHYOMDNRYLF.


Dbjavljeno u broju 177 0ANA, 20. oktobar / lIstopad 2000.

Home - NovI broj - ArhIva - Uz ovaj broj - Ìntervju 0ANA - 8osanskI barometar
Na vrh
© CopyrIght NezavIsnI magazIn 0ANÌ, 2000.
Home Ċ NovI broj Ċ ArhIva
0ANÌ home page
APHIVA 0ANI 177
LagumdzIja je bosanskI PutIn

INTEPVJU 0ANA

HALILDVIC
PredsjednIk ßPS-a, jedIne poIItIcke stranke koja
otvoreno nastupa protIv dejtonske ßIH I zaIaze se za
povratak PepubIIke ßIH, razarajuce govorI o
IzetbegovIcu I njegovoj strancI, bez zazora krItIkuje
SIIajdzIca I LagumdzIju te tvrdI da ce, kada ßPS
dobIje vIast, za godInu dana kroz parIamentarnu
proceduru ukInutI entItete. U dIjeIu razgovora o
"sIucaju CrabovIca", tadasnjI naceInIk CIavnog staba
APßIH IznosI svoje vIdjenje tog monstruoznog
zIocIna, te anaIIzIra uIogu FIkreta husIImovIca u
rastakanju bosanske armIje I redukcIjI njenog
sadrzaja samo na IsIamsku komponentu

PazgovaraII: VIIdana SeIImbegovIc I Nerzuk Curak
0ANI: CospodIne HaIIIovIcu, ßPS je nedavno, u manIru S0A, optuzIo S0P
da je "antIbosanska I antIdrzavna stranka"! Zasto!
HALILDVIC: Kad je S0P u pItanju, Ima nesto sto mIslIm da nI njIma samIma
nIje jasno. To pokazuju I polemIke medju njIma, Izmedju 0urakovIca I
LagumdzIje, a I razgovorI sa IstaknutIjIm clanovIma S0P·a, kojI u prvoj
recenIcI kazu da su za drugacIjI koncept vlastI, alI kad pocnu objasnjavatI
sta Im to znacI, onda se medjusobno posvadjaju. 0akle, medju njIma
postojI nerazumIjevanje tog drugacIjeg koncepta. Naravno, I 8PS se zalaze
za drugacIjI koncept vlastI, ne ovaj nacIonalnI, ne nacIonalIstIckI, nego
bosanskI koncept vlastI kojI podrazumIjeva proporcIonalnu zastupljenost
na svIm nIvoIma, I 0om naroda kao mjesto gdje bI se zastItIlI nacIonalnI
InteresI, odnosno zalazemo se za uravnotezenI gradjanskI I nacIonalnI
prIncIp. S0P, nas je zakljucak, zapravo pokusava na ovom prostoru od
24,27 posto terItorIje uvestI tzv. parItetnu vlast, znacI jedan SrbIn, jedan
Hrvat, jedan 8osnjak, sto je mozda prIhvatljIvo, alI tek na cIjelom
prostoru 8IH. Dvako, u sItuacIjI u kojoj je 49 posto terItorIje koju 0ayton
nazIva FepublIka Srpska I sa onIh 28 posto kojI se ne zove Herceg·8osna alI
kojI fantastIcno funkcIonIse kao Herceg·8osna, to bI znacIlo da se na ovom
prostoru od 24 posto zemlje stvara nekI novI oblIk male JugoslavIje, sto bI
svakako bIlo na stetu 8osne I HercegovIne I bosnjackog naroda. U osnovI je
to antIbosanska I antIbosnjacka polItIka.
0ANI: 0akIe, to je stav u kojem se ßPS sIaze u ocjenI S0P-a sa Strankom
demokratske akcIje!
HALILDVIC: NIsam sIguran, nas podjednako napadaju I S0A I S0P. |IslIm da
Stranka demokratske akcIje Ima nekakav tajnI sporazum sa S0P·om, nama
se cInI da to ovdje znacI reprIzu FusIje kad se JeIjcIn dogovorIo sa
PutInom da mu na mIran nacIn preda vlast, a da ga nakon toga PutIn ne
dIra za marIfetluke koje su JeljcIn I njegova vlast napravIlI. Potpuno je
IdentIcna sItuacIja ovdje: opcIne u kojIma je S0P na vlastI od opcInskIh
Izbora pa do danas, nI u jednom slucaju nIsu razotkrIle nI jedan od
lopovluka, afera, marIfetluka. Uostalom, LagumdzIja I IzetbegovIc Imaju
tako prIsan odnos kad jedan o drugom govore kao da su otac I sIn: nase je
mIsljenje da je LagumdzIja PutIn, a ovaj JeljcIn u bosanskIm prIlIkama.
0ANI: Kako komentIrate ocjene, upravo Iz S0P-a ßIH, da je ovakva tvrda
retorIka ßPS-a I Stranke za ßIH kad je u pItanju dejtonska ßosna I
HercegovIna, ustvarI GHDO sa S0A, jer takva kampanja upravo jaca I S0A
I H0Z I S0S, odnosno Ide u prIIog Ishodu u kojem ce najtvrdje
nacIonaIIstIcke stranke ponovno dobItI najvIse gIasova!
HALILDVIC: Prvo, 8PS I Stranka za 8IH ne mIsle Isto. Ìzmedju nas I Stranke
za 8IH postojI bItna razlIka. AlI, SIIajdzIc I njegova stranka, nakon sto mI
Izdamo saopcenje za javnost, trI dana kasnIje prepIsu nas stav. Nama to ne
smeta. DnI, zapravo, cItavo vrIjeme prepIsuju. No, mI nemamo nIsta
protIv, nama je vazno da se nasa Ideja realIzIra.
0ANI: Sta zamjerate SIIajdzIcu!
HALILDVIC: Dn je autor, zajedno s ÌzetbegovIcem, FepublIke Srpske, onI
su je napravIlI. Ì sad se Stranka za 8IH zalaze za revIzIju 0ejtonskog
sporazuma:! To je kao kad bI neko pokusao da smInkanjem od babe
napravI djevojku. To jednostavno nIje moguce. Ìma, naravno, nacIn:
SIlajdzIc moze povucI svoj potpIs s 0ejtonskog sporazuma I svIma ce bItI
bolje. Zasto to nIje uradIo: 0akle, mI naprosto Stranku za 8IH ne shvatamo
ozbIljno I za to Ima mnogo razloga: onI prvo samI sa sobom trebaju
rascIstItI, na jednom mjestu su u koalIcIjI sa S0P·om, na drugom sa S0A, na
trecem su nudIlI nama nesto. |I cemo, naravno, saradjIvatI, alI samo sa
prIncIpIjelnIm strankama.
0ANI: Koje su to!
HALILDVIC: Dne sa kojIma se slozImo na dva kapItalna prIncIpa, to je
FepublIka 8osna I HercegovIna I vracanje vlasnIstva preduzeca, ustanova I
ostale ImovIne onIma kojI su je I stvorIlI, radnIcIma I penzIonerIma.
0ANI: VI nastupate sa tom tezom: nema vIse PepubIIke Srpske, postojI
samo PepubIIka ßosna I HercegovIna. Imate II dojam da takva retorIka
utIce na srpske gIasace da svoj gIas daju S0S-u!
HALILDVIC: Ne. PazIte, ratnI cIlj S0S·a je bIo FepublIka Srpska. Kad
pogledate polItIcku scenu na prostoru FepublIke Srpske, cak I one stranke
koje sebe smatraju socIjaldemokratskIm, Seljacka stranka, NezavIsnI
socIjaldemokratI, u prvoj stavcI svog programa Imaju ocuvanje FepublIke
Srpske I jacanje njene drzavnostI. Prema tome, te stranke na prostoru FS·a
se natjecu sa S0S·om ko ce bolje sacuvatI FS I nema potrebe da nasa
retorIka utjece na njIh. |I polazImo od legalIteta I legItImIteta FS·a,
medjunarodnog I domaceg prava. FepublIka Srpska je po svIm tIm
zakonIma, naravno, nevazeca I nepostojeca, a kad ce stvarno nestatI,
zavIsI od toga kolIko ce 8PS ImatI glasova u parlamentu. UkolIko 8PS bude
vecInska stranka u parlamentu, mI cemo nju uklonItI metodIma pravne,
dIplomatske, polItIcke borbe za godInu dana. To je, dakle, moguce
uradItI, alI za to trebaju bosanske snage u parlamentu, a ne ove IzdajnIcke
koje su to I napravIle.
0ANI: IzbjegII ste u nasoj anketI ocIjenItI 10 godIna IzetbegovIceve
vIastI, a sada ste ga nazvaII JeIjcInom!
HALILDVIC: Ja sam o ÌzetbegovIcevIm greskama govorIo u vrIjeme kada
nIko nIje smIo da progovorI. Sve ono sto sam rekao, nI u jednom zarezu
nIje demantovao. Ìma u nasem narodu poslovIca: o pokojnIku sve najbolje;
ovdje bI trebalo kazatI: o odlazecem polItIcaru ovaj put sve najbolje,
samo neka ode.
0ANI: Je II VI zaIsta mIsIIte da IzetbegovIc odIazI sa poIItIcke scene u
ßIH!
HALILDVIC: Dn uIstInu odlazI I Izabrao je pametan metod. Umjesto da ga
otpuse nekI vjetar socIjalnIh nemIra, on je procIjenIo kad treba da ode. Ta
stranka koju je on vodIo, koja se sastojala od dobrog broja cestItIh I
postenIh ljudI, u raspadu je, I onI ce otprIlIke zavrsItI na nIvou |8D·a. Na
ovIm IzborIma Imat ce znacajan pad, vec na sljedecIm bIt ce bez Ikakvog
utIcaja.
0ANI: Jeste II pravIII neka IstrazIvanja javnog mnIjenja I procjenu kako
bI Vasa stranka mogIa procI!
HALILDVIC: Nasa procjena je da ce bItI, zavIsno od kantona do kantona,
od 10 do 25 posto glasova za 8PS. NasI IzborI su za dvIje godIne, tada cemo
ozbIljno konkurIratI.
0ANI: ZvucI prIIIcno optImIstIcno.
HALILDVIC: Ì '92. je za velIkI broj mIslecIh ljudI 8osne sve Izgledalo bez
IkakvIh sansI. Nasa je procjena tad bIla da se mozemo odbranItI.
0ANI: Srpska radIkaIna stranka je bIIa sprIjecena da ucestvuje na
IzborIma, a objasnjenje DSCE-a je bIIo: rusI 0ayton. VI ekspIIcItno rusIte
0ayton: kako to DSCE toIerIra!
HALILDVIC: |I ne rusImo 0ejtonskI mIrovnI sporazum, mI smo za 0ejtonskI
mIrovnI sporazum. No, mI pravImo razlIku Izmedju 0ejtonskog mIrovnog
sporazuma I 0ejtonskog ustava. 0ejtonskI mIrovnI sporazum, kojI ja,
naravno, ne bIh potpIsao, jer je tada nasa vojska bIla pred 8anjom Lukom,
pred PrIjedorom, alI ga je potpIsao AlIja ÌzetbegovIc I to uz objasnjenje
kako mI moramo zaustavItI operacIje, jer ako Ih nastavImo, FusI ce datI
SrbIma atomsku bombu pa ce nas onI gadjatI atomskom bombom, I jos se
zabrInuo da ukolIko se nastavI ta operacIja, velIkI broj IzbjeglIca Iz
8osanske krajIne ce se pojavItI u SrbIjI, pa cemo na taj nacIn
destabIlIzIratI SrbIju I IzazvatI tamo humanItarnu katastrofu. No, on je to
potpIsao I nas sve to obavezuje. AlI, 8PS se zalaze za F8IH, sto je Interes I
medjunarodne zajednIce ovdje, dok se FadIkalna stranka zalaze za 7elIku
SrbIju, sto nIje Interes medjunarodne zajednIce.
0ANI: Nakon svega, kazete da ste za 0ejtonskI mIrovnI sporazum a
protIv 0ejtonskog ustava. To je kontradIkcIja. 0ejtonskI ustav proIzIIazI
Iz 0ejtonskog mIrovnog sporazuma.
HALILDVIC: |I smo potpIsalI da prIhvatamo 0ejtonskI mIrovnI sporazum.
AlI morate znatI da u hIstorIjI medjunarodnIh odnosa, a ja sam magIstrIrao
medjunarodne odnose, ne postojI nIjedan mIrovnI sporazum kojI u sebI
sadrzI ustav. Konacno, 8ecka konvencIja to zabranjuje. 0rugo, postoje
samo trI zemlje u svIjetu kojIma je stranI partner nametnuo ustav: Japan,
Njemacka I 8osna I HercegovIna. AlI Ima razlIke: I Japanu I Njemackoj je
uIstInu nametnut demokratskI ustav; 8IH je nametnut ustav kojI ne moze
da funkcIonIse. Ì onIma kojI su ga nametnulI je jasno da nIje moguca
ovako mala drzava sa 180 mInIstara, a nema nI granIca nI carInske sluzbe.
Zato Ima 11 drzava sa 14 vlada: 10 kantonalnIh, dvIje entItetske, 7Ijece
mInIstara I 7ladu 0IstrIkta 8rcko. Ì onI kojI su ovo nametnulI vIde da je to
nemoguce, alI procjenjuju da treba malo sacekatI.
0ANI: hIsIIte II da ce se nesto promIjenItI u novom 0aytonu!
HALILDVIC: NovI 0ayton je protokolarnI, tek da se malo IsprIcaju. Tamo
opet odlaze onI kojI su ga I stvorIlI: S0P, Stranka za 8IH I S0A. NIje se
nIkad u hIstorIjI dogodIlo da grupa ljudI koja uvalI zemlju tako duboko u
krIzu, koja je dovede do ruba nestanka, kao sto su ove stranke uradIle 8IH,
da one tu Istu zemlju Izvuku Iz krIze. |oraju nastupItI nove snage. Nase je
mIsljenje da je to 8PS.
0ANI: Vama se mora prIznatI prIncIpIjeInost. VI uIstInu ne odstupate od
svog programa.
HALILDVIC: 0a ja vas pItam: sta bI se dogodIlo da su 1996. ove partIje koje
sebe zovu probosanskIm I kojIma su puna usta borbe za 8IH, mIslIm prIje
svega na ove trI · S0A, S0P I Stranku za 8IH, prIhvatIle nas pozIv I da smo
bojkotovalI Izbore: Naravno, uz zahtjev da se osIgura povratak IzbjeglIh.
TvrdIm da bI se u tIm uslovIma 80 posto ljudI vratIlo svojIm kucama,
sItuacIja bI bIla potpuno drugacIja I ne bI danas bIlo 25.000 ljudI pod
satorIma, J50.000 u SA0·u, I ne bI bIo ovakav raspad sIstema. Dvo je
haotIcno stanje. U ovoj zemljI, po procjenI medjunarodnIh strucnjaka,
Izmedju mIlIjardu I po I dvIje mIlIjarde njemackIh maraka godIsnje se gubI
na neplacanju carIna I poreza. Za to su IskljucIvo odgovornI guvernerI
kantona, predsjednIcI vlada, mInIstrI unutrasnjIh poslova, mInIstrI za
prIvredu I FInancIjska polIcIja, koja za nekog uzIma reket. Samo u toku
prosle godIne FInancIjska polIcIja je Izrekla 820 mIlIona maraka kazne
fIrmama u tzv. kantonIma sa bosnjackom vecInom. NI jednu marku nIsu
IzreklI u 7Itezu, 8usovacI, Crudama, LIstIcI Itd. Kad FInancIjska polIcIja
prodje, za njom Idu Cenex, Saja I kupuju te propale fIrme: onI su zapravo
batIna u rukama mafIje, za unIstavanje uspjesnIh fIrmI da bI Ih ovI moglI
lakse kupItI.
0ANI: To su teske optuzbe.
HALILDVIC: Nazalost, ne mogu me demantIratI: to je tako. Evo jos jedan
prImjer: u Tuzlanskom je kantonu u zadnjIh sest mjesecI od poreza na
promet cIgareta naplaceno samo 15.000 maraka. Je lI to drastIcno opao
broj pusaca:
0ANI: Jeste II ponovno svjedocIII u "sIucaju CrabovIca"!
HALILDVIC: ZadnjI put sam razgovarao sa IstrazIteljIma krajem '96,
eventualno pocetkom '97. godIne. Naravno, stojIm Im na raspolaganju kad
je god to potrebno, a ova vladajuca garnItura, prIje svega mIslIm na tajnu
I javnu polIcIju S0A, svakI put uocI Izbora lansIra nekakvu prIcu oko Haaga.
Cak odstampaju I letke pa Ih dIjele po sanducIcIma: nemojte glasatI za
Sefera HalIlovIca, on ce uskoro u Haag! Ko ce u Haag, to cemo da vIdImo.
No onI su na zadnjIm opcInskIm IzborIma bas tako postupIlI I te letke
dIjelIlI u Novom Sarajevu, Novom Cradu, ÌlIdzI I u jos nekIm opcInama po
8IH. Sluze se vrlo prljavIm sredstvIma.
0ANI: NajnovIja teza odnosI se upravo na tvrdnju da u vojnIm seharama,
da Ih tako nazovemo, postoje dokumenta koja svjedoce kako ste osobno
InsIstIraII da u HercegovInu budu rasporedjene upravo one jedInIce koje
su I zavrsIIe u CrabovIcI, odnosno da ste odbIII prIjedIog tadasnjeg
komandanta Prvog korpusa InsIstIrajucI na jedInIcama koje su vec tada
bIIe progIasene paravojnIm - dakIe dIjeIovIma 0evete motorIzIrane I
0esete brdske, te jos dva bataIjona za koja se tvrdIIo da su odgovornI
samo Vama.
HALILDVIC: Kad su onI u montazI I na svakI drugI nacIn pokusavalI povezatI
mene sa zlocInom u CrabovIcI, u prvoj su verzIjI tvrdIlI da nIsam preduzeo
odgovarajuce mjere poslIje samog dogadjaja. Kad su te teze propale, onda
su pocelI da montIraju kako sam ja Izabrao jedInIce. Ja sam, zapravo,
uradIo sve sto sam trebao I mogao poduzetI. Srecom, postojI velIkI broj
svjedoka Iz Clavnog staba I Komande Prvog korpusa, postoje I zvanIcnI
zapIsnIcI Iz kojIh se jasno vIdI da je komandant Prvog korpusa bIo IzrIcIt u
prIjedlogu da bas te jedInIce Idu u HercegovInu. KolIko se sjecam, ja sam
trazIo jurIsne cete Iz Prve slavne I 0ruge vIteske. PostojI I pIsmo koje sam
ja uputIo I komandantu AF8IH I komandantu Prvog korpusa, dan uocI onog
sarajevskog obracuna, Iz kojeg se jasno vIdI da sam ja bIo prInudjen trazItI
njIhovu pomoc u realIzIranju kontakata sa komandama, odnosno
komandantIma 0evete I 0esete brdske. |edjutIm, sve je to manje bItno:
mogao sam ja predlagatI, trazItI bIlo sta · u vojscI odredjuje komandant, u
ovom slucaju komandant Prvog korpusa I komandant Clavnog staba.
Naravno, u vezI s cIjelIm slucajem Ima puno verzIja: jedna od njIh je
upravo prIpremanje obracuna sa komandama ovIh brIgada I necIja procjena
da se taj obracun treba dogodItI Izvan Sarajeva te da su bas zbog toga bIla
tolIka InsIstIranja na njIhovom upucIvanju u HercegovInu.
0ANI: VI ste bIII komandant I 1ºº2. I dobrIm dIjeIom 1ºº3: kako
objasnjavate postupke u zonI odgovornostI 0esete brdske I svoje reIacIje
s husanom TopaIovIcem Cacom!
HALILDVIC: Ja sam s Cacom, mIslIm, Imao ukupno dva IlI trI susreta u
cItavom tom perIodu. Dn je bIo komandant 10. brdske brIgade I bIo je
neposredno potcInjen KomandI Prvog korpusa. Takodjer znam da se u to
vrIjeme vrlo IntenzIvno sastajao s njIm ßakIr IzetbegovIc, da je Caco
zapravo bIo mIljenIk AlIje ÌzetbegovIca I da je postojala vrlo prIsna veza sa
kompletnIm PredsjednIkovIm kabInetom. Uostalom, odakle menI pravo da
sumnjam u PredsjednIkove mIljenIke: TImur NumIc, sadasnjI dIrektor
Centrale S0A, bIo je personalac u toj jedInIcI, ta je jedInIca bIla QDYH]L,
a ja sam tamo bIo nepozeljan. A u tom krItIcnom perIodu ja uIstInu nIsam
Imao nIkakvIh InformacIja o tome sta se tamo zbIvalo. Tamo gdje smo
ImalI saznanja, mI smo I reagIralI: ImalI smo InformacIju da Caco vodI
ljude na kopanje I ja sam, cInI mI se, napIsao trI naredjenja da se to
sprIjecI, trazecI od cIvIlnIh organa vlastI da organIzuju radne jedInIce. To
namjerno nIje uradjeno da bI se stvorIo nered I haos. Konacno, postojI
dokument o podjelI Sarajeva kojI je potpIsao gradonacelnIk
KresevIjakovIc, dokument kojI defInIra da je lIjeva obala |Iljacke srpsko,
a desna muslImansko Sarajevo. NIje to KresevljakovIc mogao sam potpIsatI,
njega je ÌzetbegovIc gonIo da ne bI on potpIsao.
0ANI: DprostIte, o kakvom dokumentu govorIte! Kad je to potpIsano!
HALILDVIC: To je bIlo krajem '9J. IlI pocetkom '94. godIne. CIjelo vrIjeme
rata IzaslanIcI su razgovaralI. Ì ja sam saznao sasvIm slucajno da se
KrajIsnIk sastaje s ßehmenom u PTT InzInjerIngu, prIje nego sto ce
8ehmen otIcI za ambasadora. 8Io sam sokIran, otIsao sam kod
ÌzetbegovIca, pItao ga, a on mI je rekao: ¨Pa, mora se razgovaratI. Ì TIto je
razgovarao sa NIjemcIma.¨
0ANI: Kako VI odredjujete svoje mjesto u hIjerarhIjskom I svakom
drugom smIsIu unutar obracuna sa husanom TopaIovIcem Cacom!
HALILDVIC: Ja sam nacelnIk Clavnog staba do dolaska 0eIIca. Nakon toga
ja sam I dalje formalno ostao nacelnIk Clavnog staba, alI pod mojom
komandom je ostao DperatIvnI centar rukovodjenja I komandovanja, to je
jedna sala u koju se slIjevaju podacI, Uprava rodova I prIstapske jedInIce,
znacI tIpkacIce I kuharIce. 0akle, nIkakvIh IngerencIja nad rukovodjenjem
I komandovanjem nIsam Imao, I za to postoje dokumentI. Kad su krenulI u
obracun sa Cacom, IslI su s tezom da sa prljavom vodom Izbace I dIjete:
trazIlI su nacIn da me povezu sa onIm sto se dogadjalo. Ì ta prIca o Izboru
jedInIca je dIo Istog monstruoznog plana. No, pogledajte: TImur NumIc,
kojI je bIo personalac u CacInoj brIgadI I kojI je vodIo evIdencIju svega
toga, nakon obracuna 26. oktobra postaje prvo funkcIoner u |InIstarstvu
odbrane, da bI poslIje postao dIrektor Centrale S0A I ostao jedan od
najpovjerljIvIjIh ljudI. 6HQDG3HFDU,zbog kojeg je krenula prva oruzana
pobuna, takodjer napreduje: gdje je tu logIka: Sto se mene tIce, ja sam
bIo potpuno Iskljucen, nIsam znao da se onI prIpremaju za tako radIkalan
obracun, nItI sam bIo u to ukljucen. AlI zato danas slusam koju su ulogu
Seve Imale u svemu tome: prIca se da su snajperIma gadjalI I prIpadnIke
10. brdske I prIpadnIke |UP·a da dodje do sto jaceg sukoba kako bI se
realIzIrao dogovor o podjelI Sarajeva na srpskI I muslImanskI dIo:!
'$1,'DOLVWHXWRNXVDPHDNFLMHLPDOLLNDNDYNRQWDNWVD5DPL]RP
'HODOLFHP"
+$/,/29,& Ja sam bIo u prItvoru od pocetka akcIje. Toga dana kada se
trebala nastavItI operacIja u HercegovInI, mene je probudIla pucnjava.
Ustao sam, krenuo da se obrIjem, I zbog blIzIne pucanja pItao sta se
dogadja: ugledao sam dvojIcu strazara pred svojIm vratIma I receno mI je
da sam IzolIran.
'$1,.ROLNRVWHSURYHOLXSULWYRUX"
+$/,/29,& Dsamnaest dana.
'$1,.DNRRFMHQMXMHWHXORJX)LNUHWD0XVOLPRYLFDX$UPLML%L+"
+$/,/29,& |IslIm da je on I danas cetnIckI ofIcIr ovdje medju nama.
Naravno, dosao je I ostao na zadatku KDS·a. S obzIrom da je podjela 8IH
dogovorena prIje rata, on je Imao zadatak da se ukljucI u ovu strukturu
koja se borIla za bosnjacku fIldzan·drzavIcu I da njoj da sve atrIbute
potrebne da se tako prIkaze pred medjunarodnom zajednIcom. Jer,
njegovIm jacanjem u drzavnoj hIjerarhIjI ArmIja 8IH pretvara se u vojsku
S0A, polItIckI rad se premjesta Iz kasarnI, njemu se daje ta tzv. Islamska
ornamentIka, Iz ArmIje se udaljavaju 8osnjacI kojI su za cjelovItu,
nezavIsnu I suverenu 8IH. ArmIja se cIstI od bosanskIh Srba, bosanskIh
Hrvata I nepodobnIh 8osnjaka. Njegove veze sa Ìslamskom zajednIcom su
oduvIjek jake; konacno, I ÌzetbegovIc u vIse svojIh Intervjua kaze da je
KDS Imao najvIse saradnIka medju hodzama. Njegov prvI pomocnIk postaje
/MHYDNRYLF, drugI LjevakovIc se prIdodaje &HQJLFX I cItava ta struktura Ima
zadatak da medju obIcnIm svIjetom pokaze kako je zIvot sa SrbIma I
HrvatIma nemoguc I kako se 8IH mora podIjelItI. Njegov su Izum
mudzahedInI, I mada je najvecI dIo njIh sa najboljIm namjerama dosao u
8IH da pomogne, u njegovom perIodu onI postaju propagandnI hIt. To je u
medjunarodnIm odnosIma bIlo ravno samoubIstvu. A on je taj kojI Ih
objedInjava, daje Im tu Islamsku ornamentIku I ArmIja prestaje bItI
prepoznatljIva po svojoj multIetnIcnostI, 'LYMDNX, 6LEHUX, 5DGRPLUX
=RUDQRYLFX, 0LKDMOX3HWURYLFX, &HGRPLUX'RPX]X I mnogIm bosanskIm
junacIma, I postaje poznata po mudzahedInIma. To je |uslImovIceva uloga
medju nama, I, nazalost, ona je jos vrlo mocna.
'$1,0LVOLWHGDMHRQLGDQDVX$UPLML«
+$/,/29,& Ne samo u ArmIjI nego I u drzavI. Konacno, ja sam pokrenuo
krIvIcnI postupak protIv |uslImovIca I grupe ljudI · $OLVSDKLFD,
-DVDUHYLFD, +HUHQGH, za pokusaj atentata na mene. Sarajevsko tuzIlastvo
je to odbIlo, to je sada na 7rhovnom sudu u zalbenom postupku, alI ja sam
Istovremeno pokrenuo IstraznI postupak u Haagu I, prema saznanjIma koja
Imam, Istraga je pokrenuta.
'$1,=ERJXELVWYD9DVHVXSUXJH"
+$/,/29,& Ne, atentat je bIo na mene. Supruga I njen brat su stradalI, alI
atentat je bIo namIjenjen menI.
'$1,6PDWUDWHOLGDSRREMHNWLYQRMNRPDQGQRMRGJRYRUQRVWLQDNRMRM
VHX+DDJXLQVLVWLUD]ERJ]ORFLQDX*UDERYLFLPR]HWHELWLSR]YDQL9LNDR
QDFHOQLNVWDEDL'HOLFNDRNRPDQGDQW"
+$/,/29,& Sto se mene tIce, ne postojI sud kojI moze utvrdItI I najmanjI
detalj te komandne odgovornostI: po saznanju, IzvIjestIo sam sve koje sam
trebao I preduzeo mjere koje su bIle u mojoj nadleznostI. Ubrzo sam I
uklonjen Iz vojske. Sto se 0elIca tIce, ja ne znam sta je sve preduzeo da
se sankcIonIra zlocIn. 8Io sam, moram kazatI, vrlo obradovan kad je
IzjavIo da je ArmIja IzvrsIla kompletnu Istragu I predala predmet
tuzIlastvu. Ako je to tacno, onda je on uradIo ono sto je do njega. Ako to
nIje tacno, 0elIc je odgovoran jer je bIo duzan da preduzme te mjere.
No, ja moram kazatI: ÌzetbegovIc odlazI I sretan mu put. Ìza njega je
ostala FepublIka Srpska, sesto·sedamsto hIljada 8osnjaka rasutIh po
svIjetu, borcI kojI prose po kontejnerIma, mnostvo krImInalaca, korupcIja
je u njegovom vremenu dostIgla neslucene razmjere, |uslImovIc I
kompanIja pokusalI su atentat na mene, za kojI je on morao znatI I za kojI
je znao. AlI, sve bIh mu halalIo, CrabovIcu necu nI na Sudnjem danu: znao
je sve, Imao je mehanIzama da to procesuIra, I vec je 26. oktobra
raspolagao I ljudIma I njIhovIm Izjavama o pocInjenom zlocInu. 0a je to
uradIo, nasa bI armIja ostala krIstalno cIsta. Zato sto nIje, nIkada mu ne
mogu oprostItI.
Dbjavljeno u broju 176 0ANA, 1J. oktobar / lIstopad 2000.

Home - NovI broj - ArhIva - Uz ovaj broj - Ìntervju 0ANA - 8osanskI barometar
Na vrh
© CopyrIght NezavIsnI magazIn 0ANÌ, 2000.
K A Z A N I
(KLANJE SRBA U SARAJEVU)

ISTINA O ZLOCINIMA
Priredilii: Senad PECANIN
i Vildana SELIMBEGOVIC

Iza naziva Kazani krije se jedan od skrivenih usjeka na Trebevicu. Na ovom
zloglasnom mjestu pripadnici 10. brdske brigade, kojom je komandovao Musan
Topalovic Caco, u toku rata surovo su ubijali gradjane Sarajeva, uglavnom srpske
nacionalnosti. O tome se godinama saputalo, vrlo rijetko pricalo, a jos rjedje pisalo.
Dani objavljuju izvode iz stravicnih iskaza koje su pred Okruznim vojnim sudom dali
Cacini vojnici. Musan Topalovic nije bio na sudjenju: ubijen je 26. oktobra 1993.
godine u dugo ocekivanoj akciji obracuna sa kriminalom. Ovim dossieom Dani
istovremeno daju svoj doprinos aktuelnim raspravama o tome treba li pisati o "svojim"
zlocinima i "svojim" zlocincima. Jedini pravi odgovor jeste da je to jedini pravi put.
Ubistva u Kazanima su tamna mrlja na svijetloj ratnoj historiji Sarajeva. Najgore po
ovaj grad je da se o toj mrlji suti. U toku sudjenja pominjane su enormne cifre nestalih
civila; iz Kazana je izvadjeno i identificirano tek nekoliko desetina leseva. Istraga je
prekinuta, sudjenje odrzano, cetverica vojnika ostala su u zatvoru gdje se i danas
nalaze, a trojica upucena na neuropsihijatrijske odjele. Za zlocine pocinjene na
Kazanima znali su najvisi vojni, policijski i drzavni duznosnici. Na isti nacin na koji se
o Kazanima sutilo u vrijeme privodjenja civila, klanja i ubijanja - tajna o zlocinima
kasnije je cuvana u strogo skrivanim dossierima. Sve do danas. Dani su u prilici da ih
prvi otvore
UBISTVO LAVRIV VASILJA I LAVRIV ANE: Okruzni vojni sud u Sarajevu je 20.
12. 1994. godine proglasio krivim Ziju Kubata, Tucakovic Esada, zvanog Kliker,
Tendzo Omera, Alibasic Asifa, Seferovic Samira, zvanog Ceble, zato sto su sredinom
oktobra 1993. godine u Sarajevu, po naredjenju komandanta 10. brdske brigade (u
daljem tekstu 10.b.b.) Topalovic Musana, zvani Caco, okrivljeni Tucakovic Esad,
Tendzo Omer, Alibasic Asif i Kubat Zijo iz njihove kuce koja se nalazi u Pionirskoj
ulici u Sarajevu priveli u Stab komande 10.b.b. na Bistriku Lavriv Vasilja i njegovu
suprugu Anu, gdje su ih tukli, a zatim odvezli u dva automobila Kubat Zijo, Seferovic
Samir, Alibasic Asif i Tucakovic Esad u pravcu Bogusevca na lokaciju tzv. Kazana,
prirodnog usjeka u stijenama u zoni odgovornosti 3. bataljona 10.b.b., da bi se zatim
Seferovic Samir i Turcalo Meho vratili u Stab 3. bataljona po Draskovic Milenu koja je
bila tamo zatvorena i odveli je na lokaciju Kazana gdje su sve troje civila udarali
rukama i nogama Kubat Zijo, Tucakovic Esad, Omanovic Suad, Tendzo Omer, a
potom ih drvenim palicama tukli Omanovic Suad, Tucakovic Esad, Kubat Zijo, da bi
Kubat Zijo uzeo noz koji je nosio sa sobom i zaklao Lavriv Vasilja presavsi mu nozem
preko prednjeg dijela vrata, a Tucakovic Esad uzeo noz velicine oko 40 cm duzine i
sirine sjeciva oko 8 cm, zvani "granata", i jednim udarcem u vrat Lavriv Ane istu
zaklao, prilikom kojeg udarca je odvojio glavu od tijela i gurnuo u provaliju, a
Seferovic Samir, Tendzo Omer i Alibasic Asif koji su prisustvovali ovim ubistvima,
iako ocevici, ovo ne prijavljuju organima gonjenja, pa izvrsioci ovih krivicnih djela nisu
otkriveni u relativno duzem vremenskom periodu.
UBISTVO NIKOLIC ERGINA I JOVANOVIC DUSKA: Kadic Sead, zvani Guz,
Hodzic Armin, Raonic Esad, zvani Eso Maskirni, Ljubovic Samir, zvani Mica, i Hasic
Senad su proglaseni krivim zato sto su sredinom septembra 1993. godine u Sarajevu
tukli pripadnike 1. bataljona 10.b.b. Nikolic Ergina, zvanog Ego, i Jovanovic Duska,
zvanog Tarli, i to Bejtic Samir, Kadic Sead, a zatim ih Topalovic Musan, Hodzic
Armin, Ziga Sabahudin, Bejtic Samir, Hasic Senad, Kadic Sead, Ljubovic Samir,
Selak Mevludin i Raonic Esad odveli na lokaciju Bogusevac, uveli u zemunicu
snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako sto
je Bejtic Samir uzeo u obje ruke sablju te je zabio u vrat Nikolica, a koja se nalazila u
zemunici a potom Hodzic Armin zabada noz u tijelo Nikolic Ergina, a Jovanovic
Dusku noz zabadali vise puta Topalovic Musan, poslije njega Hodzic Armin, Kadic
Sead, a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi Bejtic Samir nozem odvojio
glavu Nikolica od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana, a Raonic Esad,
Ljubovic Samir, Hasic Senad koji su prisustvovali ovim ubistvima, iako ocevici, ovo
ne prijavljuju organima gonjenja, pa izvrsioci ovih djela nisu otkriveni u relativno
duzem vremenskom periodu.
UBISTVO SALIPUR PREDRAGA I RADOSAVLJEVIC BRANISLAVA: Tendzo
Omer, Ziga Sabahudin, Alibasic Asif i Haracic Senad proglaseni su krivim zato sto su
sredinom oktobra 1993. godine u Sarajevu, po naredjenju komandanta 10.b.b.
Topalovic Musana, Bejtic Samir, Hodzic Armin, Ziga Sabahudin, Tendzo Omer otisli
u stan Salipur Predraga u Sarajevu, Ulica Borisa Kidrica broj 3-15, gdje su pored
njega u stanu zatekli i Radosavljevic Branislava, pa nakon toga iste odvode u
Komandu 10.b.b. na Bistriku, gdje pocinje tuca te dvojice mladica, koje nogama i
rukama tuku Ziga Sabahudin, Haracic Senad, Alibasic Asif, Topalovic Musan, a Bejtic
Samir zeljeznom stangom po potkoljenicama, koljenima i clancima nogu, a zatim ih
Topalovic Musan, Ziga Sabahudin, Haraèic Senad, Tendzo Omer, Alibasic Asif,
Hodzic Husein i Omanovic Suad odvode automobilom na lokaciju tzv. Kazana.
Topalovic Musan udara nogom u glavu Branislava dok je ovaj bio prislonjen na
kamen, zatim vise puta zabada noz u tijelo Predraga, a zatim tijela bacaju u provaliju
zv. Kazan, a Ziga Sabahudin, Tendzo Omer, Alibasic Asif i Haracic Senad koji su
prisustvovali ovim ubistvima, iako ocevidci dogadjaja, ovo ne prijavljuju organima
gonjenja pa izvrsioci ovih djela nisu otkriveni u relativno duzem vremenskom periodu.
UBISTVO KOMLJENAC RADOSLAVA I KOMLJENAC MARINE: Tendzo Omer,
Alibasic Asif, Colak Refik, zvani Refko i Selak Mevludin proglaseni su krivim zato sto
su krajem mjeseca juna 1993. godine u Sarajevu, nakon pogibije sestoro djece od
posljedica agresorskog granatiranja u Ulici Dragice Pravice, po naredjenju
komandanta Topalovic Musana Cace, priveli stariji bracni par Komljenac Radoslava i
Marinu, invalide sa stakom, iz njihova stana u Sarajevu, Ulica Dragice Pravice br. 7, i
to tako sto su ih Hodzic Armin i Bejtic Samir odvezli u komandu brigade, a zatim
automobilom na lokaciju Kazana na Bogusevcu, gdje ih je Bejtic Samir predao
Tendzo Omeru i Alibasic Asifu, prenijevsi naredbu da vojnici Selak Mevludin i Colak
Refik ubiju ta lica, koji to cine tako sto Selak Mevludin nozem, koji mu je dao Tendzo
Omer, ubija Komljenac Radoslava, uhvativsi ga rukom preko usta, oborio na zemlju,
a zatim nozem prevukao preko vrata zaklavsi ga, a Colak Refik nozem, koji mu je
dao Alibasic Asif, ubija Komljenac Marinu, uhvativsi je rukom za usta, oborio je na
zemlju, kleknuo na koljena pored nje, drzeci ruku na ustima, nozem presjekao vrat sa
prednje strane da bi nakon toga tijela bacili u provaliju.
UBISTVO VUCUREVIC ZORANA: Hodzic Armin proglasen je krivim zato sto je
dana 25. 12. 1992. godine u Sarajevu, Hodzic Armin i Bejtic Samir odvezli vozilom
marke "puch" na Bogusevac Vucurevic Zorana, pri cemu je Bejtic Samir sa sobom
nosiotri flase razredjivaca, da bi po dolasku na lice mjesta Bejtic Samir odveo
Vucurevic Zorana ispred linija koje drze snage Armije RBiH i lisio ga zivota pucajuci u
njega dva hica iz pistolja "skorpion", a poslije toga les polio razredjivacem i spalio, da
bi se Bejtic Samir vratio u komandu brigade, a Hodzic Armin ostao na duznosti, a koji
je ocevidac dogadjaja, ne prijavljuje organima gonjenja, pa izvrsilac ovog djela nije
otkriven sve do kraja 1993. godine.
KAZNE KOJE JE SUD IZREKAO OPTUZENIM: Okruzni vojni sud u Sarajevu je
za navedena djela optuzenim izrekao kazne na osnovu kojih se vecina osudjenih
odmah po izricanju presude nasla na slobodi - bilo po osnovu vremena provedenog u
istraznom zatvoru, koje je bilo duze od izrecene kazne, bilo po osnovu cekanja
pravosnaznosti presude za optuzene kojima su izreèene kazne zatvorske kazne u
trajanju kracem od pet godina. Hasic Senad, Seferovic Samir, Ziga Sabahudin,
Ljubovic Samir, Raonic Esad i Haracic Senad osudjeni su na kazne zatvora u trajanju
od po 10 mjeseci, Hodzic Armin na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 8 mjeseci,
Kadic Sead na kaznu zatvora od 4 godine, Tucakovic Esad, Kubat Zijo, Colak Refik i
Selak Mevludin na kaznu zatvora u trajanju od po 6 godina, a Tendzo Omer i Alibasic
Asif na kazne zatvora od po 4 godine i 4 mjeseca. Uz ove kazne optuzenim Kubat
Ziju, Tucakovic Esadu i Hodzic Arminu izrecena je i mjera obaveznog psihijatrijskog
lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
ALIBABIC ASIF: "Ne sjecam se datuma, znam da je bila 1992. godina, bio sam u
rovu na Bogusevcu, bila je noc, spavao sam sa Selak Mevludinom, Colak Refikom i
Tendzo Omerom, zazvonio je telefon, javio se Omer, razgovarao je sa nekim, a
poslije je rekao da je to bio Caco koji nam je naredio da podjemo na mjesto zvano
Bogusevac, sto smo ucinili ja i Omer, dosli gdje je bilo vozilo "golf ", Bejtic Samir je
dovezao covjeka i zenu stare oko 60 godina, zena je imala staku pa smo ovo dvoje
lica odveli ja i Omer u moju kucu, kuhali im kakao. Putem radio-veze Caco je nazvao
Omera, cuo sam da govori o nekim paketima, da je rekao: 'Nemojte da vam ja dole
dolazim.' Poslije razgovora Omer je rekao: 'Moramo odmah u rov.' Sjeli smo u vozilo,
ja, Omer, covjek i ta zena, marke "golf", i krenuli ka Bogusevcu gdje smo parkirali
vozilo i kretali se ka zemunici, zena se tesko kretala pa sam joj ja pomogao. Kada
smo stigli u rov, zatekli smo Colaka Refika i Selak Mevludina, koji su tek ustajali.
Covjek i zena su sjedili ispred zemunice, bilo je hladno, Zeni smo dali deku. Omer je
pozvao u rov mene, Mevludina i Refika i saopstio nam da je Caco naredio da tog
covjeka ubiju Selak Mevludin i Colak Refik, i to izricito nozem, tog momenta Colak i
Selak nisu nista govorili, uzeli su nozeve koji su bili na krevetima, Refik je rekao toj
zeni da podje sa njim, a Mevludin covjeku. Refik je pomogao zeni da se krece a
kretali su se u pravcu Kazana. Bio sam udaljen oko 20 metara i vidio kada se
Mevludin uhvatio za stablo bora, prisao sam ja i Omer, a Mevludin i Refik bili su
udaljeni par metara, vidio sam da taj covjek lezi na ledjima sa prerezanim grkljanom,
bio je mrtav, Mevludin je bio blijed, nije nista govorio, a Refik je cucao pored te zene
koja je lezala na ledjima sa prerezanim grkljanom ispod vrata, Omer je uzeo noz i
obrisao o peruske, bilo mi je muka, a ko je tijela bacio u provaliju nije mi poznato.
Poslije smo ja i Selak Mevludin otisli na stijene da izvidjamo teren i rekli smo: 'Ako
cuju pucanj, da pucaju ako dodje Caco.' Poslije je Caco dosao, obisao leseve,
pozvao mene, Omera i Mevludina i saopstio da zahvalimo Bogu sto je to dvoje lica
mrtvo, a da ih je zatekao zive, mi bi bili mrtvi, rekao je da se to vise ne smije ponoviti
jer su ta lica trebala odmah biti ubijena. Kasnije je Caco sa Bejtic Samirom otisao, a
mi smo ostali na licu mjesta. Tacno je da sam znao za izvrsenje krivicnog djela a to
nisam prijavio, a i za izvrsenje ovih djela pod kontrolom 10. brdske brigade znao je
cijeli grad, Vrhovna komanda te ministar MUP-a RBiH. Da sam to prijavio sto sam
vidio, ne bi danas bio ziv. Nicim nije dokazano da sam dao noz Colak Refiku za
izvrsenje krivicnog djela, a ako sam nesto ucinio, ucinio sam u stanju krajnje nuzde.
Da nisam izvrsio naredjenje komandanta, doveo bi u opasnost svoj zivot i zivot svoje
porodice. Tacno je ovo sto sam izjavio na glavnom pretresu. Radi toga predlazem da
me sud oslobodi od optuzbe, jer nisam pocinio krivicna djela za koja sam optuzen."
KUBAT ZIJO: "Vidio sam kada je Tucakovic Esad zaklao Lavriv Anu, i isti je bio
udaljen od mene oko 15 metara, vidio sam kad je udario nozem u predjelu glave, ali
nisam vidio da li je otkinuo glavu. Nije mi poznato ko je zaklao zenu koju je doveo
Seferovic Samir. Pored mene, ovome su prisustvovali: Tendzo Omer, Selak
Mevludin, Alibasic Asif, Tucakovic Esad, Omanovic Suad, Seferovic Samir. Kada je
Caco prvi put spomenuo granatu mislio sam da se radi o pravoj granati, a na licu
mjesta sam shvatio da se radi o nozu duzine oko 40 cm, a duzine sjeciva oko 30 cm,
sirine oko 6 cm, a noz je imao drvenu drsku. Kada sam udario Vasilja, lezao je na
ledjima, i navedenim nozem presao sam preko njegovog vrata i tada sam primijetio
krv."
ZIGA SABAHUDIN, u svojoj odbrani datoj u toku istrage navodi: "Pripadnik sam
102. motorizovane. Kad se dogadjaj desio, slucajno sam se zadesio u Cacinom
stabu, jer sam dosao da molim za svog brata koji je bio u vojnoj policiji, pa su ga htjeli
prebaciti u 10. brdsku brigadu, dosao sam da molim Cacu da to ne cini. Kad sam
zavrsio razgovor sa Cacom, imao sam namjeru da idem kuci, trazio prevoz, molio
Kadic Seada da me prebaci na Cengic Vilu, on je govorio da nema nafte, i tada mi je
Caco rekao da idem s njim, sjeo sam u vozilo marke golf, gdje su sjedila dvojica
momaka, nisam znao gdje idem, ni kuda, cuo sam pricu da su cetnici koji su pokusali
da bjeze. Kada samo dosli na Bogusevac do zemunice, vidio sam te mladice da su
lezali na zemlji, usao sam u zemunicu, vidio Bejtic Samira, Hodzic Armina, Seferovic
Samira, Cacu i jos dva-tri snajperista, ta dva mladica lezala su na podu zemunice,
vidio sam kako ih Bejtic Samir i Caco udaraju nogama. Caco je rekao: 'Ziga, sta
cekas?', pa sam ja nogom udario jednog od tih mladica, jednom ili dva puta, ne znam
kojeg, Caco je trazio noz, vriskao, pa je nozem momka nizeg rasta udario vise puta,
zatim je zovnuo Hodzic Armina, koji ga je udario nozem jedanput, pa je i meni dao
noz i rekao da ga udarim. Ja sam jedanput udario tog momka nozem, ali on tada nije
bio ziv, jer nije davao nikakve znake zivota, bio je mrtav, pa sam odmah poslije
izasao napolje, bilo mi je tesko, zapalio sam cigaretu, rekao Hasic Senadu i Kadic
Seadu da cemo i mi jednog dana ovako zavrsiti. Sta se dogadjalo sa ovim drugim
mladicem, nisam vidio, niti se u tom pogledu mogu izjasniti. Vidio sam da je Bejtic
Samir sabljom ubo ovog visocijeg mladica. Kada je Caco udario nozem vise puta
mladica, pa onda Armin, pa ja, mladic nije bio ziv, bio je mrtav kad sam ga ja udario."
TUCAKOVIC ESAD: "Pripadnik sam 10. brdske brigade. Sjecam se da sam dobio
naredjenje od Musana Topalovica Cace da se privedu odredjene osobe, nisam znao
kako se zovu, znam da su lica privedena u stab 10. brdske brigade. Ja, Tendzo
Omer, Selak Mevludin, Alibasic Asif i Kubat Zijo otisli smo i doveli ta lica, a zovu se
Lavriv Vasilj i njegova supruga Ana. Kubat Zijo je pistoljem udario Lavriv Vasilja u
predjelu glave dok je bio ispitivan i potekla mu je krv. Ja i Kubat Zijo morali smo da
idemo van Sarajeva u nabavku robe, Caco nam nije dozvolio, a rekao je Tendzo
Omeru da se te dvije osobe koje smo priveli isjeku i naredio je da to uradimo ja i
Kubat Zijo. Kad smo dosli na lokaciju Kazana gdje su bila navedena lica, dovedena
je jos jedna zena, a bili su prisutni: ja, Kubat, Seferovic Samir, Omanovic Suad,
Tendzo Omer, Alibasic Asif i Selak Mevludin. Bilo je jos nekih lica koja ja ne
poznajem. Ja sam uzeo Lavriv Anu, odvojio se sest-sedam metara, prvo sam je
onesvijestio, jer je nisam mogao zaklati, pa sam uzeo noz, a radilo se o vecem nozu
velicine oko 40 cm, koji sam drzao u ruci, i udario sam Lavriv Anu u predjelu vrata,
jednim udarcem odvojio glavu od trupa, a tijelo gurnuo u provaliju u Kazan, a glava je
ostala na licu mjesta. Nakon toga otrcao sam pred zemunicu, ruke su mi bile krvave,
bio sam krvav po odjeci, oprao sam se, tako da nisam vidio sta je bilo sa te dvije
osobe. Nakon toga vratio sam se u stab brigade i Tendzo Omer mi je rekao da je
Caco zadovoljan to sto sam ucinio, a bilo me je strah da mi sta ne prigovori. Kada
sam udario Lavriv Anu nozem, ista je lezala potrbuske. Znam da mi je Caco naredio
da privedem Nikolic Ergina i Jovanovic Duska. Otisao sam sa Raonic Esadom i iste
priveo u komandu brigade, koji su bili na kopanju u mjestu zvanom Bogusevac,
nakon toga otisao sam i sjeo u terensko vozilo kojim je upravljao Bejtic Samir,
komandir vojne policije, u vozilu je bio Caco, ta dva mladica, i krenuli smo u pravcu
Bogusevca. Kada smo dosli u Bogusevac vidio sam Selak Mevludina i Gezo Osmana
koji su spavali, Caco je galamio, uveo je unutra ova dva mladica Bejtic Samir, Caco
je poceo da ispituje te mladice koji su pokusali pobjeci na agresorsku stranu. U
jednom momentu Caco je uzeo noz i sest-sedam puta zabo u vrat mladica, a Bejtic
Samir je uzeo sablju i zabo u vrat Nikolic Ergina dva-tri puta, a nakon toga po tijelu.
Ja sam pobjegao tada iz zemunice vani, gdje sam vidio Hasic Senada, Raonic
Esada, pa smo svi krenuli u pravcu vozila golf, a zatim otisli u bataljon. Tacno je ono
sto sam izjavio na glavnom pretresu. U CSB-u sam bio fizicki tucen, naredjeno mi je
da moram dati iskaz koji sam tamo dao kod istraznog sudije, isti iskaz, pa sam takav
dao u toku istrage. Nema dokaza da sam pocinio krivicno djelo."
SEFEROVIC SAMIR: "Nije tacno da sam ja zajedno sa Omanovic Suadom
zaklao Draskovic Milenu, tacno je da je Omanovic Suad istu udario u predjelu glave,
od kog udarca je umrla. Ja istoj nisam prilazio, niti sam udario istu, a niti mi je
poznata cinjenica da je Omanovic Suad zaklao Draskovic Milenu. Pored mene je na
licu mjesta bio: Kubat Zijo, Tucakovic Esad, Omanovic Suad, Tendzo Omer, Rondic
Fahrudin, Turcalo Meho, Alibasic Asif, Selak Mevludin i Doric Ekrem, a bila je osoba
zv. Kuzma, cijeg imena se ja ne sjecam, a bio je prisutan i Colak Refik. Poslije ovog
dogadjaja koji je trajao jedan sahat napustili smo lice mjesta, a ostali su: Doric
Ekrem, Rondic Fahrudin, Numic Haris, Colak Refik, Omanovic Suad, Alibasic Asif,
Turcalo Meho i lice zv. Kuzma. Svo vrijeme ja sam stajao na licu mjesta, nikog nisam
udarao. Sjecam se dogadjaja, a mislim da je bio august 1993. godine, pozvan sam
od strane Musana Topalovica Cace u komandu brigade, dosao sam pa mi je naredio
da privedem Jovanovic Duska i Nikolic Ergina, otisao sam sa Raonic Esadom zv.
Maskirni na Bogusevac kolima, uzeo ova lica i odvezao do komande brigade, predao
Caci, gdje je bio: Samir Bejtic prisutan, Kadic Sead zv. Guz, Ziga Sabahudin, Rahic
Muhidin, Hodzic Armin, Ljubovic Samir, a vani sam vidio Hasic Senada. Kasnije smo
krenuli na Bogusevac, kada smo dosli do mjesta zv. Kazan. Caco je usao u
zemunicu i zatekao Selak Mevludina i Gezo Osmana koji su spavali i vikao je na njih
govoreci im da im cetnici mogu uci. Bejtic Samir je uveo Jovanovic Duska i Nikolic
Ergina u zemunicu, okolo su stajali u polukrug Ljubovic Samir, Kadic Sead, Raonic
Esad zv. Maskirni, Hodzic Armin, Ziga Sabahudin, Gezo Osman, ja i Selak Mevludin.
Nikolic Ergin i Jovanovic Dusko bili su pripadnici Jurisnog odreda 10. brdske brigade,
poznato mi je da su konzumirali vece kolicine alkohola. Napolju van zemunice ostao
je Hasic Senad. Caco je ispitivao Nikolica i Jovanovica, govorio je da hoce da
pobjegnu na cetnicku stranu. Caco je poceo da udara Tarlija, a Bejtic Samir Nikolica,
pa je nastala opsta tuca i poceli su svi da ih udaraju, pa sam i ja udario dva puta
Tarlija u revoltu, a neko je udario Kadic Seada u predjelu prepona. Tom prilikom vidio
sam da je Caco uzeo noz od Hodzic Armina, a radilo se o nozu koji se stavlja na
pusku, 'bajonet', Jovanovic Dusko je lezao na desnom boku, pa je Caco iz sjedeceg
polozaja udario ga nozem u predjelu vrata sest-sedam puta, a zatim je dao noz
Hodzic Arminu i rekao: 'Bodi tog smrada', pa je Hodzic Armin dva puta udario nozem
Jovanovic Duska, zatim je Caco uzeo noz i dao Ziga Sabahudinu i on je udario
nozem Jovanovic Duska, ne mogu se izjasniti gdje, pa je poslije naredio meni da i ja
bodem, pa sam i ja uzeo noz i ubo Jovanovic Duska jedan-dva puta u predjelu
slabina, ali je tada isti, kad sam ga ja ubo, vec bio mrtav. Nikolic Ergin nalazio se na
podu zemunice, a okolo njega bili su Bejtic Samir, Kadic Sead, Ljubovic Samir,
Raonic Esad. Bejtic Samir je trazio sablju, uzeo i udario Nikolica u predjelu vrata,
zatim je Raonic Esad udario jednom Nikolica i izasao. Kadic Sead zv. Guz vidio sam
da je nozem udario jednom Nikolica, zatim Ljubovic Samir u momentu kada je Nikolic
bio izvucen iz zemunice. Jovanovic Duska iz zemunice izvukao je Caco. Kad su iz
zemunice iznijeta ova dva lica - Nikolic i Jovanovic - u predio Kazana, Caco je
pozvao Hasic Senada, bezbjednjaka da se upise, koji je dosao, uzeo noz od Hodzic
Armina i sta je dalje bilo, nisam vidio, vidio sam kad je Bejtic Samir otkinuo glavu
Jovanovic Dusku i Caco je sutnuo nogom u Kazan, a i tijelo je baceno u Kazan. U
istom momentu - vrijeme, baceno je i tijelo Nikolic Ergina. Nakon sto je Caco udario
nozem u predjelu vrata Jovanovic Duska sest-sedam puta, poslije uboda mislim da
nije bio ziv."
TENDZO OMER: "Sjecam se dogadjaja, dosao sam u Komandu brigade, vidio
sam Bejtic Samira, Ziga Sabahudina i Rahic Muhidina. Zaustavili su me i pitali za
neku adresu, koju sam ja znao, pa sam ih odveo do tog stana. Bejtic Samir je
pozvonio na stan, i to vrata, otvorio je jedan mladji covjek, crnomanjast, nizeg rasta,
licio je na Roma, Samir ga je upitao za jednu osobu, a taj mladic je odgovorio da tu
ne stanuje i da je ta osoba otisla na pijacu. Samir mu je rekao da laze, usao je u stan
i nasao drugog mladica, koji je nosio naocale, pa je rekao da podju sa njim u
Komandu brigade, nama je naredio da pregledamo stan, da se jos neko ne krije.
Poslije smo dosli u Komandu brigade, priveli dvojicu mladica, Samir je objasnio Caci
o cemu se radi. Mladicu u naocalama u Komandi brigade Caco je rekao: 'Pricaj, da ti
kazem, ja sve znam' i poceo je da ga udara, pa su ga tukli Caco, Bejtic Samir, Hodzic
Armin, Ziga Sabahudin i Rahic Muhidin. Ja u ovome nisam ucestvovao. Udarali su te
mladice rukama, a Bejtic Samir je zeljeznom sipkom mladica u naocalama udario
dva-tri puta u predjelu potkoljenice. Tada je Caco naredio meni, da ja u kola stavim
Hodzic Husa, da ce on ici 'kampanjolom', pa su pored mene u vozilu bili: Hodzic
Husein, Alibasic Asif i Selak Mevludin, a u drugom: Caco, Ziga Sabahudin i Hodzic
Nihad. Kad smo dosli na lokalitet Kazana, vidio sam ovu dvojicu mladica, a tu je bio i
Omanovic Suad. Vidio sam kad je Caco vise puta nogom udario u predjelu glave
mladica koji lici na Roma. Nije mi poznato ko je zaklao tog mladica, a vidio sam da
Caco ima noz u rukama. Caco je rekao da se od tog mladica ostavi glava, kako bi
drugi mladiz u naocalama mogao vidjeti sta je bilo, a tijelo tog mladica gurnuli su u
Kazan. Drugi mladic je bio u njihovoj blizini i lezao pored jedne stijene, kada je vidio
odsjecenu glavu rekao je broj telefona, a sjecam se da pocinje sa cetiri. Prije toga,
Caco mu je zabo noz u predjelu slabina i noz je stajao. Nakon toga, Caco je izvadio
noz iz tijela i dao Hodzic Nihadu i rekao: 'Hajde da te sad vidim.' Ja dalje nisam vidio
sta se dogadjalo. Sjecam se dogadjaja, ne sjecam se datuma, ni mjeseca, pa ni
godine, znam da je Bejtic Samir u vecernjim satima dosao kolima, pozvao me
telefonom, pa sam ja sisao do Bogusevca, gdje me cekao i rekao mi da je Caco
naredio da se dvije osobe koje se dovedu kolima na Kazane i ubiju. Rekao mi je da
je Caco naredio da to urade Colak Refik i Selak Mevludin. Iz vozila su izasle dvije
osobe, covjek i zena, zena se tesko kretala, imala je staku. Sa mnom je bio i Alibasic
Asif, bilo je kasno, pa smo covjeka i zenu odveli u stan Asifa, posto je bio u
neposrednoj blizini, skuhali smo kakao da popiju, nalozili vatru da se ugriju. Bilo mi ih
je zao, covjek mi je rekao da se je prepao. Ujutro smo krenuli u predio Kazana, ja i
Asaf smo vodili zenu, koja se kretala tesko, sa stakom, do kola, sjeli smo u vozilo i
otisli u pravcu Kazana. Kad smo dosli do zemunice na lokalitetu Kazana, sjeli smo da
se odmorimo. Ja sam tom prilikom prenio Colak Refiku i Selak Mevludinu naredjenje
Cace, pitao sam ih da li to mogu uraditi, oni su slegli ramenima. Kako Refik i
Mevludin nisu imali svoje nozeve, ja i Alibasic Asif smo im dali svoje nozeve. Prvo je
isao Colak Refik sa zenom, za njim je isao Selak Mevludin i taj covjek. Vidio sam kad
je Selak Mevludin uhvatio rukom u predjelu usta covjeka, a u drugoj ruci je drzao noz,
prevukao je preko vrata covjeka, odnosno prvo ga je oborio na zemlju, pa onda
prevukao noz preko vrata. Vidio sam kad je Colak Refik uhvatio rukom za usta zenu,
koja je pala na ledja, pa ju je nozem prevukao preko grla. Ja i Asif smo tada posli na
lice mjesta, prisli Mevludinu, stajao je pored covjeka, koji je lezao na zemlji, nije
davao znakove zivota. Refik je sjedio na zemlji. Tom prilikom uzeo sam noz, koji je
bio na zemlji, od Colak Refika da ocistim, ocistio sam ga od krvi, a od rane te zene.
Vidio sam da je grlo te zene bilo prerezano. Nakon toga, tijela tih lica bacena su u
Kazan. Ja, a niti Alibasic Asif nismo uzimali noz, a niti udarali ta lica."
KADIC SEAD: "Pripadnik sam 10. brdske brigade, sjecam se dogadjaja, dosao
sam kod Cace, galamio je, saznao sam da je bilo price oko Nikolic Ergina zv. Ego i
Jovanovic Duska zv. Tarli, koje sam ja poznavao. Nije mi poznato da li su ova lica
maltretirana u Komandi brigade, vidio sam ih u vozilu parkiranom ispred Komande
brigade kad su sjedili, pa sam i ja sjeo u to vozilo, otisli smo u pravcu Bogusevca.
Kad smo stigli pred zemunicu koja se nalazila u neposrednoj blizini Kazana usao
sam unutra, ja, Caco, i ova dvojica mladica, a tu je bilo jos vojnika koji su spavali.
Kad smo usli unutra Caco je naredio da se skloni sto, ja sam to ucinio, pa smo onda
sjeli na klupu. Caco je raspravljao sa Nikolicem i Jovanovicem oko njihovog
ponasanja te nekog ubistva kojeg su pocinili. U jednom momentu Tarli je skocio na
Cacu, povrijedio mu ruku i onda smo svi poceli udarati te mladice, te sam ja udario
nogomNikolica dva-tri puta, a zadobio sam udarac u predio testisa. Na vratima sam
vidio Hasic Senada i Caco je rekao isto: 'Sta ti stojis.' Tada je Caco poceo da bode
nozem Jovanovic Duska koji je lezao potrbuske pa je meni dao noz i rekao: 'Udaraj
ga', pa sam ga ja dva-tri puta udario drskom, Caco je rekao: 'Udari ga ostricom noza',
pa sam ga ja udario ostricom noza u predjelu butina i debelog mesa. Nije mi poznato
da li je Jovanovic bio ziv. Nikolic Ergin je bio na drugoj strani i sta je s njim bilo nisam
vidio. Ne mogu se tacno izjasniti kad su Nikolic i Jovanovic izvuceni iz zemunice
napolje, ja sam ostao u zemunici i pokusao da ocistim krv sa pantalona, kad sam
izasao iz zemunice vidio sam Hasic Senada koji je stajao sa lijeve strane zemunice u
odnosu na Kazane. Poslije je Caco rekao da idemo nazad, sto smo i ucinili. Desna
nogavica farmerica bila mi je isprljana krvlju, otisao sam u magacin, promijenio,
obukao ciste pantalone, a ove bacio. Poslije smo se vratili vozilom Caco, ja, Hasic
Senad i ko je jos bio ne mogu se sjetiti. Vidio sam da su na licu mjesta bili Hodzic
Armin, Bejtic Samir, a bilo je jos lica."
RAONIC ESAD: "Pripadnik sam 10. brdske brigade. Ne sjecam se datuma,
sjecam se dogadjaja, pozvao me je Caco u Stab brigade, dosao sam i rekao mi je da
zajedno sa Seferovic Samirom idem, nije rekao kuda, otisao sam sjeo u vozilo marke
"golf", kojim je upravljao Seferovic Samir na mjesto zv. Bogusevac. U vozilu su sjela
dva mladica. Poznato mi je da su bili borci 10. brdske brigade, a zovu se: Jovanovic
Dusko i Nikolic Ergin. Dovezli smo ih u komandu brigade sa mjesta zv. Bogusevac.
Ja sam ostao u vozilu sa ova dva mladica, iz Staba su izasli Caco, Ziga Sabahudin,
Bejtic Samir, Hasic Senad, Kadic Sead i lice po nadimku Mica. Ja sam sjedio pozadi
sa ova dva mladica. U vozilo je sjeo Hasic Senad, a istim je upravljao Seferovic
Samir. Vozilo se kretalo u pravcu Bogusevca, nisam znao gdje idemo, ni zbog cega,
a u drugom vozili bili su: Caco, Bejtic Samir, Kadic Sead, lice po nadimku Mica i Ziga
Sabahudin. Kad smo dosli na Bogusevac uputili smo se prema zemunici na lokalitetu
Kazana, isao sam prvi put ovim terenom. Kad smo dosli pred zemunicu Caco je usao
prvi, pozvao je Selak Mevludina koji je spavao unutra, a kasnije su svi usli unutra,
osim mene i Hasic Senada. U zemunici su se culi glasovi i udarci, cuo sam glas
Jovanovica koji govori: 'Nemoj Caco, djeteta ti', sta se desavalo unutra nisam vidio,
jer nisam ulazio unutra. Neko je otvorio vrata, pozivao Hasic Senada da udje unutra,
ali nije usao. Tog momenta su poceli da iznose vani Nikolica, mislim da nije bio ziv,
zbog polozaja glave koji sam vidio, jer je ista bila oborena, a vidio sam krv u predjelu
vrata, sta je bilo sa drugim mladicem, nisam vidio jer sam se tada udaljio, cuo sam
kako se nesto srusilo, a o cemu se radilo, nisam vidio. Ja nisam nikoga od ove
dvojice mladica udarao nozem, niti bilo cime."
COLAK REFIK: "Pripadnik sam 10. brdske brigade, ne mogu se sjetiti datuma,
sjecam se dogadjaja. Bio sam u zemunici na lokalitetu Kazana, ja, Tandzo Omer,
Alibasic Asif, Selak Mevludin, spavali smo, bila je noc, zazvonio je telefon, javio se
Tendzo Omer, razgovarao s nekim i rekao da mora da ide do Komande, on i Asif,
otisli su, a ja i Mevludin smo ostali da spavamo. Ujutro oko pet casova probudio me
Omer Tendzo i rekao mi da odem i pomognem Asifu da dovezemo jednu zenu,
otisao sam i vidio da Asif pomaze nekoj zeni prilikom hodanja, a bio je i jedan covjek.
Radilo se o starijim licima. Ja sam pomogao Asifu da tu zenu dovede do zemunice,
pa su ta lica sjela ispred zemunice na klupu, Omer je usao unutra i rekao meni i
Mevludinu: 'Caco je naredio da se ovo dvoje lica ubiju', Asif je sjedio napolju, pa sam
ja rekao: 'Zasto vi', a on je rekao da moramo izvrsiti naredjenje. Tendzo Omer je dao
Selak Mevludinu noz, a Alibasic Asif je meni dao noz svoj, koji sam stavio ispod
pazuha jakne, izasao sam vani, Omer mi je rekao da vodim te ljude u drugi rov da
popiju caj i da se malo ugriju. Ja sam poveo zenu prema lijevom dijelu Kazana, a
vodio sam je ispod ruke, za mnom je isao Mevludin sa covjekom, a Omer i Asif ostali
su pred zemunicom. Kad smo se udaljili 10 -15 m od zemunice vidio sam kad je
Mevludin uhvatio covjeka preko usta, oborio na zemlju, zena je pocela da vristi,
uhvatio sam je rukom preko usta, oborio na zemlju i kleknuo na koljena pored nje, a
drugom rukom, u kojoj sam imao noz, stavio sam noz na njeno grlo i zarezao. Poslije
toga sva cetvorica, ja, Omer, Asif i Mevludin, leseve smo bacili u Kazane. Nisam
vidio sta je uradio Mevludin sa covjekom, jer je bio okrenut ledjima, ali je tijelo
covjeka baceno u Kazan."
SELAK MEVLUDIN: "Sjecam se dogadjaja, bio sam u rovu u zemunici na
Bogusevcu, zazvonio je telefon, javio se Tendzo Omer i razgovarao, poslije je rekao
Alibasic Asifu da ide s njim. Izjutra su me probudili Omer i Asif, vidio sam covjeka i
zenu, koji su sjedili napolju ispred zemunice. Tandzo Omer me je uveo u zemunicu i
rekao da ja i Colak Refik likvidiramo ovo dvoje lica. Poznata su mi Cacina naredjenja
da se moraju izvrsiti. Kad mi je rekao ovo Tendzo Omer, razmisljao sam. Omer mi je
dao noz, a ne znam odakle je Colak Refik uzeo noz. Izasli smo napolje, Colak Refik
je isao sa tom zenom naprijed 5-6 metara, ja sam sa covjekom isao za njim, kretali
smo se u pravcu ivice Kazana. Ja sam tog covjeka uhvatio rukom preko usta, oborio
na zemlju, zazmurio i nozem prevukao preko vrata. Bio sam izgubljen, van sebe i nije
mi poznato sta je Refik uradio sa tom zenom. Kasnije sam vidio da je ta zena
zaklana, ali nisam vidio momenat kada je to Refik uradio."
HARACIC SENAD: "Pripadnik sam 10. brdske brigade. Sjecam se dogadjaja,
imao sam posla u komandi brigade, dosao sam, sjeo u kancelariju kod Cace, nekoga
su tukli u kancelariji, izasao sam i ponovo htio da udjem, ali nisam mogao jer je bilo
unutra vise lice. Nakon toga, usao sam u kancelariju, vidio dvojicu mladica koji su
sjedili uz zid, a Caco ih je ispitivao, govorio je da je jedan od njih cetnik. Dok sam bio
prisutan, Caco je ovog visocijeg mladica udario dva puta, ja sam ovog jednog
mladica udario nogom u predio rebara, a niko mi to nije naredjivao. Zatim je Caco
naredio da te mladice treba odvesti, sjeli su u vozilo Caco, Ziga Sabahudin, Nihad i ta
dva covjeka. Vidio sam Tendzo Omera, Selak Mevludina i Alibasic Asifa, a sa njima
je bio i jedan momak koji se preziva Hodzic, pa smo krenuli prema Bogusevcu. Vozili
smo se u kolima. Kad smo dosli pred zemunicu, ti mladici su odvedeni sa lijeve
strane Kazana. Vidio sam da su lezali, a ja sam bio udaljen pet do sest metara. Kod
te dvojice mladica stajao je Caco i ispitivao ih, ostali su stajali malo udaljeni pa je u
jednom momentu nogom udario po glavi crnog mladica, koji je bio nizi, i mislim da mu
je glava pukla i samo je rekao 'A'. Poslije toga je Caco udario nozem u predjelu vrata
istog mladica, a drugog mladica takodjer udario nozem cetiri do pet puta. Nisam vidio
da su Ziga Sabahudin i Tendzo Omer ubadali bilo koga nozem.
SVJEDOK AJNADZIC NEDZAD: "Obavljajuci svoju redovnu duznost stupio sam
u kontakt sa Hodzic Huseinom koji je bio prisutan na sastanku u Prvom korpusu oko
rjesavanja problema u 9. i 10. brdskoj brigadi i primijetio sam da ima problema. U
razgovoru sa istim saznao sam za dogadjaj koji se desio u predjelu Kazana, Husein
mi je pricao o dogadjajima u kojima je on ucestvovao kao pripadnik 10. brdske
brigade. Primijetio sam da je u teskom psihickom stanju."
SEAD HODZIC, sekretar Ministarstva pravde i opce uprave: - Statut Tribunala u
Clanu 10, a i pravila procedure i dokazivanja predvidjaju jedno specifièno pravilo: to
je pravilo o zabrani ponovnog sudjenja u pravomocno presudjenim stvarima. To
znaci: ako je Tribunal sudio odredjenu osobu za krivicno djelo ili zlocin iz nadleznosti
Tribunala, onda sud u drzavi ciji je on drzavljanin ne moze suditi za taj zlocin,
odnosno krivicno djelo. Ovo pravilo ima i drugu stranu: ako je za krivicno djelo ili
zlocin iz nadleznosti Tribunala sudio sud u drzavi ili, kako Statut kaze nacionalni sud,
onda Tribunal ima ovlastenje za ispitivanje pravomocne odluke nacionalnog,
odnosno suda u drzavi. Medjutim, i to pravilo ima odredjena ogranicenja. Takva
mogucnost postoji u sljedecim slucajevima: ako je krivicno djelo, dakle zlocin iz
nadleznosti Tribunala pred domacim sudom pravno kvalificiran kao obicno krivicno
djelo. Dakle, ako je umjesto, primjera radi, krivicnog djela ratnog zlocina protiv
zarobljenika ili civilnog stanovnistva to pravno kvalificirano kao krivicno djelo ubistva.
To je jedan slucaj. Drugi je: ako postupci pred nacionalnim sudom, odnosno sudom u
konkretnoj drzavi, nisu bili nepristrasni ili sud nije bio nezavisan, ili su, kako Statut
kaze, bili namjesteni da zastite optuzenog od medjunarodne krivicne odgovornosti tj.
odgovornosti pred Tribunalom. I u tom slucaju Tribunal ima ovlastenje da preispituje
pravomocnu presudu nacionalnog suda, odnosno suda u drzavi. Inace, pravilo koje
se jos zove Non bis in idem, dakle ne suditi u istoj stvari dva puta je jedno od
temeljnih pravila krivicnog postupka i znaci da se ne moze suditi ponovno u istoj
presudjenoj stvari. Bilo da je presuda oslobadjajuca, bilo da je optuzeni proglasen
krivim. No, Statut medjunarodnog Tribunala tu pravi izuzetak, ali samo u ovim
slucajevima koje sam naveo.
Objavljeno u broju 62 DANA, NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
PISMO IZETBEGOVICU
Gospodine Predsjednice, gospodine Alija Izetbegovicu,
Prvi put se obracam Vama putem stampe-tiska, jer ne vjerujem da bi drugacije
ovo pismo doslo do Vas. Obracam se Vama prvo kao predsjedniku Predsjednistva
BiH, uvazavajuci Vas autoritet, a potom kao covjeku, roditelju i djedu.
Vama i drzavi BiH, kao borac Armije BiH od 20.04.1992. godine (zvanicno) sam
dala zakletvu i potpisala da cu braniti ovu nam jedinu domovinu BiH. U vrijeme
tragicnog odvodjenja i egzekucijemojih pokojnih roditelja bila sam u Armiji BiH. Moji
roditelji su odvedeni iz svog stana u ul. D. Pravice 7/2, 26.06.1993, a mucki i svirepo
ubijeni 27.06.1993. godine - Bogusevac, lokalitet Kazani. Izvadjeni su i identifikovani
iz Kazana (poslije akcije Trebevic 1), jer na osnovu te identifikacije podignuta je
optuznica i donesena presuda - K 189/94 - Vojni sud Sarajevo. Na tu identifikaciju
nismo pozvani ni ja kao kcerka, a ni sestre i braca mojih pokojnih roditelja, a svi
zivimo u nasem gradu. Nikada zvanicno pismeno nismo dobili niti jedan papir o
njihovim posmrtnim ostacima, smrtni list, umrlicu i bilo sto od CSB-a ili bilo kojeg
drugog zvanicnog organa vlasti. Meni je usmeno receno u CSB-u da je nadjena
mamina staka (bila je invalid, krace noge 8cm) na lokaciji Kazani. Od tada pa do
danas ja tragam za njihovim posmrtnim ostacima, privatno. Dolazim do saznanja o
jednoj grobnici na groblju (ako se tako moze nazvati to mjesto gdje je ta grobnica), ili
van groblja "Sv. Josip". Iz te grobnice je ekshumiran i sahranjen ubijeni bojovnik –
covjek iz brigade Kralj Tvrtko HVO -Ranko Frankic. On je takodjer svirepo ubijen na
Bogusevcu, pronadjen u Kazanima. Na toj grobnici postoje plocice sa natpisima NN
70/20/93... i tako redom. Od tada, tu grobnicu obilazim nadajuci se da su moji pokojni
roditelji u njoj, jer se tu nalaze tijela koja su identifikovana iz Kazana.
Obracala sam se mnogima zvanicno i nezvanicno, ali su mi svi rekli - govoriti nije
vrijeme i nisu znali koji je put do ekshumacije takve grobnice i saznanja ko je u njoj i
ko se krije iza NN 70/20/93, NN 71/21/93... i tako redom. Meni su rekli da te podatke
ima vojna bezbjednost Armije BiH. Ja nisam provjeravala.
Pretpostavljam da mi Vi mozete i zelite pomoci da utvrdim da li su moji roditelji tu,
a ako nisu -gdje su? Ako jesu, dozvolite mi kao moj Vrhovni komandant, kao
Predsjednik, iznad svega kao covjek i otac, da se ta grobnica ekshumira, da ja
dodjem do svojih roditelja pokojnih kako bi ih dostojno zivotu i covjeku sahranili ja i
clanovi moje i njihove porodice. Znate, oni su do smrti i u smrti imali ime i prezime i
ne mogu dozvoliti da sada pocivaju kao NN i tamo neki broj na plocici, a kupili su
grobnicu za zivota.
Motivisana sam iskljucivo ljubavlju djeteta ozaloscenog da roditelje sahranim
dostojno njihovom zivotu i mom odgoju. To bi i Vasa djeca za Vas trazila.Molim Vas
da mi pomognete u mojoj nakani i zelji. Dovedite me do groba mojih roditelja, a ja cu
Vas do grobnice nepoznatih, ako zelite i ako je potrebno.
Sa uvazavanjem,
kcerka pokojnog bracnog para Komljenac
sa sestrom i ostalom rodbinom
(Ime i adresa poznati Redakciji)
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
VRIJEME ZA PLAĆANJE RAČUNA
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
PRICA PRVA
DANI: Gospodine generale, kada ste saznali za zlocine koje su pocinili pripadnici
Desete brdske brigade Armije BiH?
DELIC: Svakodnevne zalbe predstavnika medjunarodne zajednice, te zvanicne i
nezvanicne informacije su govorile da u dijelu jedinica, posebno u dijelu 9. i 10.
brigade - ja ne bih govorio o citavoj brigadi - postoje odredjeni problemi vezani za
odnos prema civilnom stanovnistvu. Bilo je rijeci o odvodjenju na linije, otimanju i
pljacki imovine. Novinar tamo nije mogao da dodje. Jednostavno, te jedinice nisu bile
u sistemu rukovodjenja i komandovanja, i ja sam to zvanicno izjavio: svaki pokusaj
komande Prvog korpusa da nesto ucini nije dao ploda. Mogu reci da sam od prvog
momenta komandantima, odnosno celnim ljudima - treba reci da Ramiz Delalic nije
bio zvanicni komandant, on je bio zamjenik komandanta, ali je u sustini preuzeo
vlast, odnosno komandu - zvanicno rekao, trazio i naredjivao da moraju izvrsavati
zadatke prema komandi Prvog korpusa. Na jednom sastanku su oni mene optuzili da
ih ne priznajem kao komandante pred civilnim strukturama. Rekao sam: bit cete za
mene starjesine vojske i imat cete odgovarajuci status kad budete u sistemu
rukovodjenja i komandovanja.
DANI: Kako je doslo do akcije 26. oktobra 1993. godine?
DELIC: Mislim da je onaj, ja bih rekao, udar na drzavu od drugog jula '93. bio
signal da nema drugog nacina, osim vojnickog, da se razrijesi sa tim ljudima koji su
preuzeli takav nacin ophodjenja. Podsjecam da je drugog jula bilo pokusaja da se
preko napada na Stanicu javne bezbjednosti i Ministarstvo unutrasnjih poslova na
neki nacin inscenira sukob Armije BiH i MUP-a. Mi smo u to vrijeme reagovali onako
kako je trebalo, jedinice vojne policije i jedinice Armije BiH su zajedno sa jedinicama
MUP-a zaustavile tu aktivnost, a onda smo, u tom momentu, morali, shodno
instrukcijama, naci nacin da to zaustavimo. Medjutim, sve sto je uslijedilo poslije toga
pokazalo je da se sa nekim ljudima ne moze razgovarati drugacije, nego metodom
vojne sile. Mislim da je na odluku Predsjednistva, donesenu noc prije akcije,
presudno uticao napad na Pokopno drustvo kada su odnijeli sve sto je sluzilo za
ukop umrlih. Ministar unutrasnjih poslova Bakir Alispahic i ja smo vec imali plan,
nacin i metod kako da to izvedemo, ali je za to trebalo da bude donesena politicka
odluka. Rijec je o akciji koja se mogla izroditi i u sukob vecih razmjera. Drzava i
drzavni organi su odlucili obracunati se sa kriminalom i negativnim pojavama.
Uticaj pojedinaca
DANI: Zrtve koje su pale 26. oktobra bile su povod brojnim primjedbama kvalitetu
pripreme same akcije?
DELIC: Sigurno je da svaki takav plan nosi sa sobom rizik da se desi to sto se,
nazalost, desilo sa devet policajaca, sest vojnih i tri iz MUP-a. Plan nije predvidjao
ono sto su ti ljudi uradili. Ali, rijetko koji plan inace moze da se provodi onako kako je
smisljeno. Ocekivali smo da ce sve proci bezbolno. Preduzeli smo sve da ne dodje
do oruzanih incidenata. Mogu vam reci da je, koliko se ja sjecam, u 38 ili 39 tih baza,
kako su tada u Sarajevu zvali lokacije jedinica, sve proslo bezbolno, izuzev na lokaciji
na kojoj je bio Caco. Zalim za tim ljudima koji su izgubili zivote na nacin na koji to nije
bilo potrebno ni ovom gradu, ni ovoj drzavi, ali ocigledno je to bio jedini lijek da sve
ispravno uradimo.
DANI: Kako se uopste dogodilo da dio Armije bude izvan sistema?
DELIC: Meni je kao vojniku to tesko shvatiti i ja i sada pokusavam da vojnicki
gledam na zadatke koje treba izvrsavati. Ocigledno je da je tada, pa i sada, u
Sarajevu skoncentrisan veliki broj institucija vlasti i vojske. Svi su se u Sarajevu, koje
je bilo opkoljeno, bavili gradom, jedinicama, vojskom. I zbog toga ja ne mogu ni dan-
danas reci ko je sve imao nekakve uticaje na pojedince ili jedinice. Ocigledno je da u
tom momentu u Sarajevu jedinice nisu bile zrele, nije bio sazrio sistem rukovodjenja i
komandovanja... Uticaj pojedinaca na neke jedinice je bio znacajan. Mislim da je to
proizvod, prije svega, nepoznavanja sustine vojske, njenog funkcionisanja. Bilo je
pokusaja, sto je karakteristièno i za druge dijelove BiH, da se preko sponzoriranja, ili
uticaja na jedinice, ima neka svoja vojska.
Pecar je bio pusten
DANI: Povod za otvoreni sukob Devete motorizirane i Desete brdske brigade bilo
je hapsenje Senada Pecara, tada naèelnika Staba Desete brdske. No, kada je
okoncana akcija 26. oktobra, Pecar je unaprijedjen u zamjenika komandanta
brigade?
DELIC: Znam da je doslo do privodjenja ili hapsenja - kad je terminologija u
pitanju, nemojte me uzimati za rijec. Ne bih mogao reci konkretno koji je razlog tog
momenta bio. Pecar je priveden u Upravu bezbjednosti, sjecam se zbog toga sto je
akcija od strane komande brigade odmah uslijedila. Ja sam tada pozvao Upravu
bezbjednosti i na osnovu ukupne procjene naredio da se Senad Pecar pusti. Bio sam
tamo upravo kad je pusten, tako da, ukoliko je to bio razlog, onda on nije opravdan,
jer je Senad Pecar, prije nego sto je uslijedilo ovo drugog jula, bio pusten. Ali, kad je
rijec o samom dogadjaju, podsjecam da je tada uzet veliki broj talaca. Izmedju
ostalog, i moj sin je tada bio priveden, sto pokazuje da je takav odnos bio i prema
meni kao komandantu. On je bio i maltretiran, ali to nije sprijecilo da i dalje nastavimo
rad na razrjesavanju ovog problema. Narednog dana, treceg jula, Bakir Alispahic i ja
smo u Domu Armije razgovarali sa nosiocima ovakvog destruktivnog ponasanja i
mislim da smo privremeno tada to rijesili. Ako je rijec o postavljanju Senada Pecara
za zamjenika komandanta, ne bih mogao u ovom momentu reci, jer se ne sjecam
svih detalja, ali znam da je uslijedila jedna procjena: da li u tom momentu i kako ici sa
jedinicama koje su bile na toj teritoriji, kako to moze uticati na ukupno stanje u
jedinicama, procijenjen je i stepen krivice Senada Pecara i, bar koliko se ja sjecam,
njegov stepen krivice nije bio takav da ne moze i ne treba nastaviti rad u jedinici. Ne
sjecam se ko je tada postavljen za komandanta, uglavnom, Pecar je ostao u komandi
brigade jer je trebalo obezbijediti i kontinuiran rad jedinice, a ta je jedinica izvrsila
znacajne zadatke i ne trebamo je gledati u ovom kontekstu.
DANI: Kada ste prvi put saznali za zlocine koji su se desavali na Kazanima?
DELIC: Tesko je precizirati vrijeme. Mogu reci, kada je rijec o referisanjima, da je
general Divjak,mozda nekoliko puta, pokrenuo takva pitanja. Mi smo u Stabu
preduzeli mjere da saznamo koliko ima istine u svemu tome. Ti dijelovi jedinica su bili
veoma zatvoreni, nismo imali prevelik uticaj da bismo mogli doci do odredjenih
informacija, ali informacije kojima smo raspolagali, pokazivale su da se desavaju
stvari koje nisu primjerene i koje su suprotne sa obavezama koje su bile date svim
jedinicama ARBiH, prije svega u postupanju prema ljudima uopste, a da ne govorimo
da nikome nije bilo dozvoljeno da uzimaju ljude kao taoce, da ih odvode, a pogotovo
da ih maltretiraju i ubijaju. Naravno, ja opet potenciram da se moramo vratiti u
kontekst ukupnih dogadjanja: Sarajevo je bilo u potpunom okruzenju, padale su nam
linije, desavalo se ono na Bjelasnici, na Igmanu i na drugim mjestima, u okruzenju
nam je bio Tesanj, situacija oko Gorazda, tako da je na tome bilo teziste nase
aktivnosti. Ali u oktobru mjesecu su privedeni svi oni koji su po bilo kom obliku
rukovodjenja i komandovanja bili pogrijesili. Mogu reci da su pravljeni problemi i kada
su nase jedinice bile na terenu Hercegovine: pojedinci su se u Sarajevo vracali sa
naoruzanjem koje su otkupljivali u dolini Neretve. Umjesto da jacamo ukupno ratiste,
slabili smo ratiste u Hercegovini, tako da se postavilo pitanje sta ce to naoruzanje
pojedincima i pojedinim dijelovima jedinica. U jednom momentu, i to pred
Predsjednikom, jedan od komandanata ovih jedinica, ne bih znao ovog momenta
koji, rekao je: "Do sada ste nas Vi mogli smijeniti, ali od sada nas necete moci ni Vi
smijeniti." Znaci da su se ti ljudi toliko bili osilili, bili uvjereni u svoju snagu, da su
poceli i sa takvim prijetnjama. Ali, ipak smo uspjeli da taj posao uradimo kako je
trebalo.
DANI: Znate li koliko je civila srpske nacionalnosti ubijeno u Sarajevu od strane
pripadnika Armije BiH tokom agresije?
DELIC: Ja ne raspolazem informacijama o broju ubijenih i ne znam da li druge
institucije u drzavi raspolazu. Znam da su dokumenta koja su organi bezbjednosti
prikupili tokom ispitivanja sigurno bila dostupna sudskim organima. Ni tada, ni sada,
vojska ili Generalstab i stab Vrhovne komande nije bio naredbodavac sudskim
organima. Mi smo zavrsavali nas dio posla, a sudski organi su trebali pokretati
postupak. Vjerovatno ljudi koji su proucavali te dokumente znaju daleko vise od
mene. Ja sam uvijek bio informisan u onoj mjeri koliko mi je potrebno za
preduzimanje mjera. Znam da su neki kaznjeni i da se neki jos uvijek nalaze u
zatvoru.
Cacina sudbina
DANI: Za jedan dio stanovnika Sarajeva Caco je heroj, za druge zlocinac. Kakav
je Vas stav?
DELIC: Ja sam i tada, i Musanu Topaloviæu i svim onima koji su bili van sistema,
rekao da za mene oni nisu vojnici Armije BiH zato sto nisu u sistemu. Drugo, svoj
stav sam ispoljio i u onim slucajevima kada je postojao zahtjev od odredjenih
institucija da se pojedinci iz tih redova proizvedu u cinove ARBiH. Bio sam i tada, i
sada sam, iskljucivo protiv toga kad je rijec o ljudima koji su se ogrijesili o kodeks
ponasanja pripadnika Armije, pripadnika bilo koje vojske. Od mene nikad takav
prijedlog nece otici i nije samo takav stav prema Musanu Topalovicu, nego prema
bilo kom covjeku koji je iskoristio ili zloupotrijebio rat da na svoj nacin razrjesava
situaciju. Zato, prema svim ljudima koji su grijesili, imam isti stav. Treba znati, mada
se sada najvise govori o odvodjenju Srba, mi smo imali informacija o silovanju
Bosnjakinja, odvodjenju Bosnjaka, ukljucujuci i ministre, citavo ministarstvo se znalo
isprazniti. Sjecam se Ministarstva vojne industrije, na cijem celu je tada bio
Mamutcehajic, tada su svi bili odvedeni na kopanje.
DANI: Kako je ubijen Musan Topalovic Caco?
DELIC: Treba provjeriti dokumentaciju koja postoji i ona ce dati istinu o tome. Ja
raspolazem informacijom da je bio pokusaj bjekstva iz komande Prvog korpusa, kad
je Caco priveden onu noc, 5. na 26. Ponavljam, ukoliko je neophodno da se i taj dio
pokrene, treba ga pokrenuti. Ja nemam onu pismenu vjerodostojnu istinu da bih bio
sto posto siguran.
DANI: Postoji li mogucnost da su saznanja o ubistvima pripadnika Armije i policije
uticala na donosenje odluke o Cacinoj sudbini?
DELIC: Nije, nije uopste donesena nikakva odluka o Cacinoj sudbini. On je ostao
posljednji. Ramiz Delalic se predao i sa njim je postupano korektno. Kada je rijec o
Musanu Topalovicu, sve je trajalo do ponoci i tada je kroz razgovor telefonom,
direktno s njim, receno da ode gospodin Pusina, jer je on Pusini vjerovao. Pusina je
otisao i tada se on predao, a postupak je dalje slijedio. Trebalo je da se kroz
postupak ispitivanja oslobode oni koji nemaju udjela, a da se prema onima koji su
napravili to sto su napravili preduzmu odgovarajuce mjere i u sudskom smislu
pokrene postupak protiv njih.
DANI: Da li je Uprava vojne bezbjednosti sprovela istragu o Cacinom ubistvu? Da
li je iko bio u pritvoru?
DELIC: Ja ne bih rekao da je zbog ubistva Musana Topalovica Cace neko bio u
pritvoru, a kada je rijec o ispitivanju, vjerovatno se i o tome ispitivalo i dolazilo do
nekih saznanja.
Zlocin je zlocin
DANI: Stice se utisak da vlada generalno nesnalazenje drzavnih bosnjackih
celnika kada je rijec o otvaranju dossiera o zlocinima koji su pocinili pripadnici Armije
BiH?
DELIC: Pa i ja imam takav utisak, a razlozi su, vjerovatno, visestruki. Na jednoj
strani, to je pomalo i nezrelost ljudi koji se upustaju, prije svega, kroz medijske
prezentacije, intervjue, u dijaloge i razgovore kojima prozivaju neke ljude bez
argumenata. Mi znamo da sud treba da pozove onoga ko je kriv, sud treba da da
svoju ocjenu u tom pogledu. Drugo, treba reci da je to vjerovatno proizvod pritiska ili
uticaja sa strane, jer u ovom momentu treba zamagliti brojne zlocine koje su ucinili
drugi. Mislim da mi moramo o zlocinima razgovarati potpuno posteno, iskreno. Ne
trebamo medijski praviti od toga senzacije, jer senzacionalizam prvo kod Suda u
Haagu ne prolazi, kod njih prolaze zvanicni dokumenti, i odgovarat ce onaj ko je
pocinilac. Na ovaj nacin, senzacionalizmom mi jednostavno zamagljujemo daleko
vece zlocine. Mada je svaki zlocin - zlocin, i tu nema nikakvog opravdanja. Mi smo u
Armiji preduzeli sve da preko drzavnih institucija damo podatke i omogucimo
svjedocima da svjedoce na Sudu u Haagu. U tom pogledu mi dosad nismo imali
problema, i dalje smo spremni da to ucinimo. Ja kroz zvanicno informisanje nisam
nikome zabranio, ali jesam predozio sadasnjim pripadnicima Armije da istupi i
razgovori u medijima, odnosno nacin na koji su vodjeni intervjui, ne koristi nikome.
Naprotiv, stete ukupnom radu Tribunala, neovisno o kome je rijec kada treba da
odgovara. Nazalost, mi nismo mogli uticati na one ljude koji nisu vise u Armiji, ali su
bili njeni pripadnici, da nastupe onako kako su to uradili. Zato, evo, i ovo je nacin da
opet kazem: nismo mi za to da se bilo koji zlocin prikrije. Doslo je vrijeme za placanje
racuna. Svako onaj ko je zlocin napravio, to ponovno tvrdim, nije ga napravio zbog
naredjenja ili stavova institucija,n niti u drzavi, niti u Armiji, nego je to krivica
pojedinca, i ko je to cinio, morat ce da odgovara. Naravno, uz istu takvu odgovornost
onih koji su to cinili institucionalno na prostorima BiH, a nama je znano da ih ima
dosta.
DANI: Ocjenjujete li da je velika steta ucinjena pasivnoscu pravosudnih organa?
DELIC: Moj stav je: bolje je da nasi drzavnici i sudske institucije taj posao
otpocnu sa dokumentima koji su meritorni za sud. Jedno je prica, jedno je, mozda,
neki dokument, jer sud trazi daleko cvrsce dokaze i argumente za pozivanje. Sigurno
je da bi za nas to bilo dvostruko znacajno, na jednoj strani da sami, kao institucija
ove drzave, sankcionisemo ono sto se desavalo na teritoriji koju smo mi tada
kontrolisali i gdje smo imali vlast. Na drugoj strani, to bi bio jos jedan znak naseg
gledanja na sve ono sto se desavalo u ratu i sigurno je da bi nam to koristilo.
DANI: Organi vojne bezbjednosti raspolazu podacima o zlocinima u Grabovici,
koji bi, cini se, vrlo efektno mogli prekinuti ping-pong optuzivanje bivsih i sadasnjih
generala Armije BiH o zlocinima u Grabovici?
DELIC: Sigurno, ja sam to negdje i rekao. Sve ono cime mi raspolazemo, kao
Armija, ukljujuci i dokumente sluzbi bezbjednosti, mi cemo dati na raspolaganje
sudskim organima. Naravno, postoje i drugi instrumenti, drugi organi, koji su se bavili
tim slucajevima, kao sto su organi MUP-a. Kada se spoje svi ti podaci, uz zive
svjedoke dogadjanja, sigurno je da se mogu prikupiti adekvatni argumenti i
dokumenti da mi pokrenemo jednu takvu aktivnost. I da to zavrsimo, ukoliko je to
moguce, u nasoj avliji, sto kazu.
Nezgodan spoj
DANI: Gospodine generale, bode u oci cinjenica da se Grabovica dogodila
devetog septembra, Uzdol 14. septembra, da bi se 26. oktobra saznalo za Kazane.
Slijedi jedna silazna putanja kada je o multietnicnosti Armije BiH rijec. Osjecate li se
osobno odgovornim?
DELIC: Ne znam kako to povezati. Mislim da je nezgodan spoj koji ste napravili
povezujuci ovedogadjaje i smanjenje multietnicnosti.
DANI: Ubijeni su Srbi i Hrvati.
DELIC: Sa tim kontekstom se ne slazem. Kada je rijec o multietnicnosti, to nije
proizvod tih dogadjaja, vec proizvod ukupnih politickih dogadjanja, ukupnog
politickog odnosa prema borbi na prostoru BiH. Treba znati da je etnicki sastav
ARBiH do otvaranja sukoba sa HVO-om bio jedan, a poslije tog otvaranja drugi,
neovisno od svih dogadjanja. Tako da je uticaj na smanjenje broja pripadnika
hrvatske i srpske nacionalnosti prevashodno politicki i toka zbivanja na ratistu u BiH,
a ne ovih dogadjanja, i to je potpuno sigurno. Naravno da to sigurno nije bilo dobro
za multietnicnost Armije, ali gledajuci ukupno, mislim da su svi oni koji su prozivali,
pa i danas prozivaju, Armiju u tom pogledu trebali uciniti vise da obezbijede prisustvo
pripadnika svih nacionalnosti u ARBiH. Uostalom, da se to moglo, vjerovatno rata ne
bi ni bilo, jer je rijec o razlicitim konceptima, te o razlicitom pristupu rjesavanja
problema BiH u cjelini.
DANI: Mislite li da bi za taj politièki koncept, tadasnje kaznjavanje krivaca
djelovalo bolje ili losije?
DELIC: Sigurno da bi bilo bolje. Kaznjavanje krivaca moze da djeluje samo bolje,
ne moze da djeluje losije. Ali, posto ste postavili problem licne odgovornosti, ja vam
mogu, naravno, dokumentovati, a to vam mogu dokumentovati i svi oni koji su bili
clanovi Predsjednistva, i sa kojima sam ja i danas u kontaktu, od gospode
Pejanovica, Komsica, gospodje Tatjane Ljujic-Mijatovic, gospodina Kljuica, kakav je
bio i ostao moj odnos prema multietnicnosti Armije BiH, i koje sam napore ulagao, jer
znam kakva je korist od toga. Naravno, ne moze se to gledati kroz pojedinacne
slucajeve, nego kroz ukupne napore.
PRICA PRVA
Vremenom svaka rana zaraste. Svaka, osim one majcine koja izgubi svoga
jedinca sina. Ta rana uvijek je svjeza i otvorena, krvari ona do kraja zivota. I u posjetu
jednoj takvoj majci, Raziji Camdziji, kojoj Caco ili Cacini ubise sina Jasmina
Camdziju, odlazim 27. oktobra, dan nakon cetvorogodisnjice smrti. Prica, isprekidana
suzama, izgleda sazeto ovako:
Do 1992. godine porodica Camdzija zivi u svojoj prelijepoj kuci u Mesicima. Kuca
je kao iz bajke ili onih praznicnih razglednica okruzena cvijecem, muz Jusuf
savjestan je i strogi sef trafostanice, 24-godisnji sin Jasmin gradjevinski tehnicar.
Omiljen, drustven, veseo, kao sto samo mladost moze biti. Sve previse lijepo da bi
potrajalo dugo. S proljeca 1992. godine tenkovi Jugoslavenske narodne armije
tutnjaju Mesicima, upucuju se prema Gorazdu. Zlo se veliko nadvilo. U jedno takvo
predvece u kucu dodje Jasminov drug Mirko Jovicic, donese kutiju cigara i pola
kilograma kafe, zaplaka i rece: "Moracete da bjezite odavde, ako mislite da ostanete
zivi. Jasmin pogotovu, cuo sam da se na Mesice sprema ofanziva."
Bio je Mirko u pravu. Porodica Camdzija u zadnji cas napusta Mesice, odlazi
najprije u selo Kukavice kraj Rogatice, a zatim se golgota nastavlja. U zbjegu od
hiljadu ljudi i najmanje 300 djece, umorni, iscrpljeni i gladni, danima ce se probijati
prema Ustipraci i Gorazdu. Mati Razija tada dobija prvi infarkt i samo uz pomoc
Jasminovu uspijeva da stigne u Gorazde. Jasmin se odmah ukljucuje u borbu,
ljubimac je Zaima Imamovica, jedan od najboljih diverzanata. Nijedna krupna akcija
bez njega nije se mogla zamisliti. I kao takav dobi nagradno odsustvo. "Majko", rece
on tada, u aprilu 1993., godine, "zelim nakratko da odem u Sarajevo. Hocu da vidim
sestru Jasminu, hocu i poruseno Sarajevo da vidim, u tom gradu ja sam proveo svoje
najljepse skolske dane. Tebi evo vera, ako zatreba hljeba da kupis, nemoj gladovati i
nemoj za mene da brines." Tada su trebali dani i noci da se iz Gorazda preko Grepka
stigne u Sarajevo. No, zelja za susret sa sestrom i svojim gradom bila je jaca od svih
nedaca. Jasmin je stigao u Sarajevo i nastavio svoj ratni put. Najprije u 101. brigadi
kod Ismeta Hadzica, a zatim u vojnoj policiji. I tako sve do kobnog 26. oktobra 1993.
godine. Majcin instinkt je progovorio prvi... - Noc uoci toga - prica ona - zaspala sam i
sanjam kako mi je tijelo umrlo. Probudim se i kazem sestri Rabiji da mi se srce
otkinulo, a grudi prepukle. Mora da se Jasminu nesto strasno desilo. Navece preko
tranzistora cujemo za njegovu smrt u obracunu sa Cacom. Vijest osinu pravo u srce,
dobih i drugi infarkt, takvu me u bolnicu odvedose. Pitate me kako je poginuo
Jasmin? Znam vrlo malo, cula sam da je bio naoruzan i da je bio jedan od rijetkih sto
su pruzili otpor. Posmrtno je odlikovan "Zlatnim ljiljanom". I rana boli, pece. Zbog
najtezeg gubitka, ali i onoga sto se sada dogadja.
- Vidite - kaze na kraju Razija - sinoc na televiziji gledam, u dzamiji tevhid
posvecen Caci. Za mog sina to nije upriliceno, niko ni da me posjeti na godisnjicu
njegove smrti. Cijepa se majcino srce kada to vidi, pita se ko je tu heroj, ko zrtva, ko
je, zapravo, patriota...
Mladen Paunovic,objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI
1997.
__________________________________
U SARAJEVU JE UBIJENO OKO DVIJE A MOZDA I TRI HILJADE SRBA
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
PRICA DRUGA
DANI: Gospodine Pejanovicu, kada ste saznali da pripadnici Desete brdske
brigade Armije BiH vrse zlocine nad stanovnicima Sarajeva, pretezno srpske
nacionalnosti?
PEJANOVIC: Za tako nesto saznao sam u drugoj polovini 1992. godine preko
clanova porodica koji su dolazili da prijave nestanak, da prijave odvodjenje na liniju.
Sto je dalje odmicalo vrijeme, ta saznanja su bila veca. Ja sam tada bio clan
Predsjednistva i predsjednik Savjeta za zastitu ustavnog poretka koji je po svojoj
funkciji bio tijelo Predsjednistva za pitanja zastite ustavnog poretka i zastite osnovnih
prava gradjana. Saznao sam dosta o tome i od uglednih gradjana i od aktivista iz
stranaka, posebno gradjanskih, od akademika Filipovica, koji je tada bio
potpredsjednik Muslimansko-bosnjacke organizacije i kome su se takodje ljudi
obracali. Tada sam inicirao jednu sjednicu Savjeta za zastitu ustavnog poretka, pored
ostalog i na temu samovoljnog, nezakonitog odvodjenja civila na linije koje je drzala
Deseta brdska brigada.
DANI: Mozete li precizirati vrijeme?
PEJANOVIC: Prva sjednica je bila u jesen-zimu 1992. godine, a onda je poslije
uslijedila jos jedna sjednica. Ustvari, tri sjednice su se bavile problemom
Topaloviceve samovolje. To su bile prosirene sjednice sa predstavnicima politickih
partija i na njih smo pozivali ministra unutrasnjih poslova, tada je bio Pusina, a
pozvani su i nacelnik CSB Sarajevo, predstavnici advokatske komore, tuzilac i
predstavnici Armije. Problem samovolje koju je provodila komanda Desete brdske
brigade na celu sa Topalovicem bio je opsti problem grada. On se najvise ticao
gradjana srpske nacionalnosti, po broju, po posljedicama, ali je bio zahvatio i
gradjane drugih nacionalnosti i postao je opsti problem. Ja licno i mi u Predsjednistvu
smo zelili to pitanje otvoriti i otvorili smo ga na drugoj sjednici Savjeta kada smo dali
informaciju Predsjednistvu sa zahtjevom da se to pitanje rjesava. To je bila jedna
teska mrlja na ukupnom konceptu odbrane i razvoja oruzanih snaga i dovodila je u
pitanje ne samo bezbjednost nasih gradjana nego i ugled i karakter odbrane, Armije,
drzave. Potkopavala je drzavu iznutra. Moram reci da je tada taj problem akceptiran i
uvazen, ali je bilo taktiziranja zbog straha da radikalna smjena Topalovica ili njegovih
saradnika moze izazvati siru pobunu. Poznata je ona ljetna pobuna '93. godine, kada
su ta jedinica i njeno rukovodstvo htjeli potpunu vladavinu nad gradom. To je, uz
pomoc MUP-a, tada zaustavljeno.
DANI: Kako ste Vi reagirali?
PEJANOVIC: Onda sam pripremio i trecu sjednicu Savjeta za zastitu ustavnog
poretka. Tu sjednicu sam, mimo uobicajenih odnosa i pravila za takvu vrstu tijela,
ucinio javnom. Mediji su prenijeli diskusije. Na sjednici su bili prisutni i novoizabrani
komandant Glavnog staba general Delic i njegov pomocnik za bezbjednost. Oni su
tada javno rekli da Musan Topalovic Caco nije pod komandom Prvog korpusa,
odnosno pod komandom Armije, i da on ne postuje komandu. Sutradan je to
objavljeno i odmah je uslijedila priprema radikalne akcije koja ce u jesen 1993.
godine biti izvedena. Doslo je do blokade Cacine komande i svega ostalog:
privodjenja u Prvi korpus, odnosno njegovog ubistva pod okolnostima koje jos nisu
rasvijetljene. Mogu samo jos kazati da sam tada bio kritikovan od predsjednika
Izetbegovica i Ganica: zasto sam bez sirih konsultacija ucinio sjednicu Savjeta
javnom, te da je ona imala, osim pozitivnih, i negativne efekte, jer dovodi u pitanje - u
to doba se to tako gledalo - povjeranje u Armiju i sistem odbrane. Ja sam toga bio
svjestan, ali sam imao veliki osjecaj odgovornosti i smatrao sam da tako ne moze
dalje. Sutradan sam sreo neke ljude iz mog komsiluka, iz Stare Breke, i rekli su mi:
"Mi smo culi komandanta sta je rekao - da Topalovic ne provodi naredbe vise
komande u Armiji i nasi sinovi u toj jedinici vise nece biti. Mi svoje sinove necemo
davati takvim ljudima."
DANI: Da li ste, osim priprema za sjednice Savjeta, sa predsjednikom
Izetbegovicem u drugim prilikama razgovarali o ovom problemu? Da li ste naisli na
razumijevanje Predsjednika?
PEJANOVIC: Rezultati sjednica Savjeta bili su prezentovani Predsjednistvu i
Predsjednistvo je prihvatalo prijedloge Savjeta. U tom kontekstu i predsjednik
Izetbegovic je bio kooperativan i raspolozen da se nadje rjesenje. Ali, u to vrijeme
postojalo je izvjesno taktiziranje. Po mom misljenju, bilo je iz straha da bi jedan
radikalan rez mogao izazvati jos vece probleme. Licno sam osjetio da je to gubljenje
vremena i zato sam vrsio pritisak da se to mora presjeci, da se to mora zaustaviti.
Moram reci da je prije toga bio jedan izvjestaj na televiziji u okviru Dnevnika koji je
pohvalio Cacin metod vodjenja ljudi sa ulice, jer, boze moj, mnogi se kriju u
podrumima, nece da idu na linije, izbjegnu Opcinskom sekretarijatu za odbranu, a
njemu ne mogu izbjeci.
DANI: Jeste li se Vi osjecali bezbjednim?
PEJANOVIC: Pa, Senade, dobro je da to pitate. Da ste bili na mom mjestu... Meni
su dolazili dobronamjerni glasovi, poruke: zasto si toliko uporan da kroz Savjet to
pokreces i rjesavas, ima precih od tebe, moze i tvoja glava doci u pitanje... Ja sam
toga bio svjestan. Ali se nisam pred tim cinjenicama zaustavljao, jer takvu vrstu
torture zlocina nad komsijama civilima nisam mogao zamisliti, a kamoli trpiti. Negdje
poslije javne sjednice Savjeta bio sam u Kamernom teatru na jednoj predstavi. Iako
je trebalo da i nakon predstave ostanem tu, otisao sam, sticajem okolnosti, do KUD-a
"Seljo". Samo sto sam izasao iz zgrade, dosli su Cacini ljudi i uhvatili Zorana Becica,
a ustvari sam i ja trebao biti uhapsen. No, nisam se kolebao nimalo. Uostalom, ja
sam ovdje ostao da podijelim dobro i zlo sa komsijama i da se borim za pravdu.
DANI: Smatrate li da ste kao clan Vrhovne komande ucinili sve sto ste mogli?
Osjecate li osobnu odgovornost?
PEJANOVIC: Ja sam tada osjecao veliku odgovornost. Imao sam dva izbora: da
se borim ili da se povucem. Moj izbor i izbor ljudi oko mene je bio izbor demokratski
upotrebljivih metoda u borbiza istinu, pravdu i zakonitost. Mislim da, u tadasnjim
ratnim uslovima i okolnostima, Srbin nije bio zasticen kao gradjanin, kao covjek, zato
sto je bio Srbin u doba kada je srpska granata svaki dan ubijala na desetine ljudi u
Sarajevu. Mi smo u to vrijeme gradili ukupni sistem bezbjednosti i odbrane, odnosno
Armije. Na tome je vrlo savjesno i vrlo uporno radio komandant Sefer Haliloviæ.
Dakle, tada sam, po mom misljenju, ucinio sto sam mogao. Mozda sam mogao jos
nesto uciniti kada je izvedena ova akcija i kada su privedeni na sudjenje brojni
ucesnici. Mozda sam mogao vise raditi da se pokrene pitanje odgovornosti tadasnjih
nosilaca javnih funkcija. Tada i kasnije sam upoznao mnoge subjekte, narocito one
koji su radili za komisiju gospodina Mazowietzkog o razmjerama te vrste samovolje i
jos nekim koje su bile u gradu, na Dobrinji, Novom Gradu, Alipasinom Polju, jos
nekim dijelovima. Mozda sam na toj tacki mogao uciniti nesto vise, ali tada je glavni
cilj bio dovesti do opsteg smirivanja u Sarajevu i sprecavanja terora nad civilima.
Poznata je prica da su ljudi poceli izlaziti iz podruma nema vise Cacinih hordi da
kupe ljude sa ulica.
DANI: Zasto do danas SGV, a Vi ste na celu, nije otvorilo javnu debatu o
zlocinima koji sada izbijaju na vidjelo?
PEJANOVIC: Ono sto smo znali, prezentovali smo mnogim institucijama,
ukljucujuci Predsjednika, ljude u Armiji, bezbjednost... Ali, sve je uvijek bilo povezano
sa Sarajevom. Znate, i onda kada su mene zepljaci upozorili: ako se nastavi ofanziva
u Zepi, ovdje ce pripadnici jedinice iz Zepe to namiriti. Onda je dosla Srebrenica...
'95. godine Predsjednik je rekao da cijeni to sto osudjujemo zlocin u svom narodu,
sto istim kriterijima osudjujemo ljude koji su pocinili zlocin u sva tri naroda i sto smo
cinjenice o onome sto smo znali na vrijeme stavili na raspolaganje, narocito
medjunarodnim organizacijama koje se bave time.
DANI: Gospodine Pejanovicu, raspolazete li egzaktnim podacima o zlocinima nad
civilima srpske nacionalnosti u Sarajevu, broju zrtava i krivcima?
PEJANOVIC: Maj i juni mjesec 1992. godine bili su najkriticniji sa stanovista
stihije i samovolje i samovoljnog odvodjenja civila srpske nacionalnosti iz njihovih
kuca u lokalne zatvore, na linije ili u nepoznatom pravcu. To je bilo u vrijeme kada su
u okviru lokalnih jedinica, koje jos nisu bile uvezane u sistem rukovodjenja i
komandovanja, postojali lokalni zatvori koji su manje-vise bili zatvori neustrojeni od
pravosudja, neustrojeni od vojnog zakonodavstva, jer toga jos nije bilo. Kad smo
Kecmanovic i ja usli u Predsjednistvo pocetkom maja 1992. godine, saznali smo
mnogo toga: vrlo brzo smo saznali za zatvor u hotelu "Zagreb". Po mnogim
saznanjima, taj zatvor je bio pod uticajem ili u rukama HOS-a. U tom zatvoru je bio
akademik Leovac, poznati ljekar Trifko Guzina, cija supruga nije htjela iz mog i
Nenadovog kabineta ici kuci dok nismo nasli neko rjesenje. Ismet Bajramovic Celo ga
je doveo pred zoru, jer ga je on lijecio. I kad smo ga zamolili da sazna bilo sta, on ga
je nekako nasao i rekao je da ga je nasao u zatvoru u hotelu "Zagreb", u prizemlju.
DANI: Sta ste ucinili?
PEJANOVIC: Kad smo otvorili pitanje tog zatvora, kod odgovornih ljudi i kroz
sjednicu Predsjednistva, vrlo brzo je taj zatvor ugasen. Medjutim, tih zatvora je bilo
na Otoci, na Alipasinom Polju, Dobrinji, na Kosevu, u Klinickom centru kod cuvenog
Kineza, sa nekim premjestanjem bio je to i hotel "Evropa" i, mislim, jos na jednom
lokalitetu u Novom Sarajevu. Medjutim, to je sve egzistiralo do juna '92. godine kada
je za komandanta postavljen Sefer Halilovic i dok nismo usvojili platformu i pristupili
donosenju uredbi sa zakonskom snagom koje su uredile sistem organizacije armije,
vojnog tuzilastva, sistem policije i razgranicenje vlasti vojne i civilne policije. Sve dok
to nije uradjeno, samovolje je bilo napretek. Moje i Kecmanovicevo angazovanje i
dobra saradnja sa Seferom Halilovicem, u to doba, ubrzali su konsolidaciju sistema
armije i sistema bezbjednosti, presjeceni su svi ti lokalni samovoljni oblici privodjenja
ljudi i onda je uspostavljen sistem redovnog vojnog zakonodavstva. Nama se i tada i
kasnije postavilo pitanje o masovnom stradanju Srba u Sarajevu. To je ono kada je
Cegar poveo desetine ljudi na stadion Kosevo, pa je mnogo ljudi doslo u
Predsjednistvo da izvrse pritisak. Dosli su u moj i Nenadov kabinet. Mi smo pozvali i
Izetbegovica, jer je to bila skupina od pedesetak ljudi, vrlo uglednih Sarajlija. Mi smo
tada presjekli pokusaj da se izvrsi represija, zavede strah te vrste, da se prakticno
ostane bez Srba u gradu. Dakle, to smo presjekli i tih oblika masovnih stradanja dalje
nije moglo biti jer je to zaustavljeno, doslo je do konsolidacije Armije i sistema
bezbjednosti, ali je bilo pojedinacnih odvodjenja i stradanja, kasnije cak i stradanja
ljudi zbog interesnih razloga - da se dobije imovina, stan. Dalje, bilo je i
revansistickih, neko je nekom poginuo. Ali, sve to ne opravdava.
DANI: Da li znate koliko je tako stradalih?
PEJANOVIC: Postoje dvije procjene - jedna da je stradalo oko dvije hiljade, a
druga oko tri hiljade ljudi. Tesko je pouzdano reci da je jedna tacnija od druge, ali
negdje izmedju dvije ili tri hiljade ljudi po toj osnovi je ili nestalo ili stradalo ili ubijeno u
citavom tom periodu dok se nije izvrsila potpuna konsolidacija i dok potpuno nije
presjecena ta tortura nad civilima i ubistva civila. Ubistva su bila i na ovaj nacin:
odvedes nepripremljenog civila na liniju i kazes - kopaj! Ostavis ga na brisanom
prostoru i zapucas u suprotnom pravcu, onaj uzvrati vatrom i ubije ti tog civila. Onda
se to ne podvodi kao ubistvo, kao zlocin, nego - "strad'o na liniji". I to je kasnije
presjeceno, a kljucna tacka zaustavljanja toga je bila tajna akcija MUP-a i Armije BiH,
kada je 26. oktobra izvrsena opsada Cacinog staba i kada je on u toj akciji likvidiran.
To je bilo praktièno zaustavljanje svih elemenata te vrste. Da toga nije bilo, ja vise ne
bih mogao ucestvovati u zajednickoj borbi za ono sto znaci demokratska i slobodna
Bosna i Hercegovina.
PRICA DRUGA
Prvi je novembar, katolicki praznik Dan mrtvih. Ivo Markesic, otac ubijenog
Slavena, bio je vec na groblju, pripalio svijecu svom mrtvom jedincu. Za koji sat
krenuce i na misu koju ce u pomen mrtvih odrzati uzoriti kardinal Vinko Puljic. Do
tada sjedimo i pricamo. O sinu Slavenu i onome sto zna sta se desavalo 26. oktobra
1993. godine...
-Vidite, kako vrijeme prolazi - prica Ivo - u meni je sve vise pitanja i sve manje
odgovora. I ne zamjerite roditelju ako je pristrasan ponekad, ako i nije u pravu. Pa,
roditelj i ne moze drukciji da bude. Kazem vam, redjaju mi se pitanja. Znam,
naprimjer, da je Slaven dezurao u MUP-u 23. i 24. oktobra. Dvadeset petog je, znaci,
trebao biti slobodan. Ili su, mozda, dobili neka posebna naredjenja, ne znam, jer nam
o tome nije pricao, a ionako nije bas bio govorljive naravi. Doduse, u to vrijeme on je,
i kada bi bio slobodan, znao cesto da ode u MUP, prenoci tamo. Ovdje hladno, ni
struje, ni vode, tamo je bar mogao da se ugrije i televiziju pogleda. Mozda je i toga
dana tako bilo. Znam samo da mi je pri polasku zatrazio 20 maraka. Ja prevrnuo
dzepove, novac ne nadjoh, on samo klimnu ramenima i ode. Bilo je to nase zadnje
vidjenje. I sad mi je zao zbog onih 20 maraka.
Pitam se i otkud Slaven da krene u obracun sa Cacom. Pa, on je kao diplomirani
ekonomista u MUP-u najprije radio kao inspektor za privredni kriminal, zatim su ga
prebacili u odjeljenje za droge, ocekivalo se da predje u nasu sluzbu Interpola. Znaci
civil, bez uniforme i bez ikakvog naoruzanja. A za jednu takvu akciju sigurno su
trebali izuzetno obuceni ljudi, vrhunski profesionalci. Pitam se da li su bili svjesno
zrtvovani i on i drugovi iz njegove grupe Dragan Miljanovic i Srdjan Bosiljcic. Ponesto
sam i saznao. U civilu, nenaoruzani, bas kao da ih u setnju salju, oni su dosli u kucu
gdje je bio Caco i gdje su se drzali taoci. Docekao ih je Cacin brat Nane, ikada su mu
rekli zbog cega su dosli, on ih je uveo kod Cace. Sve je trajalo samo nekoliko
sekundi, Caco je ubio Srdjana i Dragana, a mog Slavena Armin Hodzic. Eno ga, i
sada je na slobodi. Slavenu je tada bilo 28 godina. Posmrtno odlikovanje Slaven
nikakvoo nije dobio. Ni materijalnu pomoc, ni bilo sta drugo sto bi podsjecalo da briga
o njemu, bilo kakva, postoji. Vidite, cak ni mrtvim tim momcima, toj neduznoj
mladosti, ne daju da budu ravnopravni.
Krupne oci Ive Markesica napunise se suzama. Ustaje, oblaci se, priprema se za
misu. Mozda ce mu rijeci uzoritog kardinala Vinka Kuljica bar na trenutak ublaziti bol.
Mozda.
M.P. Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
SUDJENJE JE BILO NEZAKONITO
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
PRICA TRECA
ZARKO BULIC: Bio sam u svojstvu branioca ucesnik u postupku koji je vodjen
protiv pripadnika Devete i Desete brdske brigade. Konkretno, bio sam branilac u
znatnoj fazi postupka, zapravo, kompletno u istraznoj fazi, i u dobrom dijelu sudjenja
tada optuzenom Ramizu Delalicu, vrsiocu duznosti komandanta Devete brigade. Ja
bih zelio reci da treba praviti distinkciju, ne malu nego veliku, upravo u pogledu
zlocina, izmedju pripadnika Devete i Desete brigade. Naime, u postupku koji je
vodjen protiv pripadnika Devete brdske brigade, konkretno i protiv Ramiza Delalica,
ciji sam ja branilac bio, nije se pojavila nijedna cinjenica koja bi indicirala na vrsenje
zlocina nad civilnim stanovnistvom, posebno nad pripadnicima srpske nacionalnosti,
motivirano samo pripadnoscu tih zrtava srpskom nacionalnom korpusu. I citav
postupak je prosao da u odnosu ni na Delalic Ramiza ni bilo kojeg pripadnika
njegove brigade nije inkriminisan nikakav zlocin nad civilnim stanovnistvom, pa ni
nad pripadnicima srpske nacionalnosti. Zato bih zelio da naglasim da se ipak pravi
distinkcija. Uvijek se mijesaju pripadnici Devete i Desete brdske brigade. Za Kazane
su optuzeni odredjeni ljudi i svi su bili pripadnici Desete, odnosno Cacine brigade.
Mislim da je metodoloska greska, krivicno-procesna, bila uopste vodjenje
zajednickog postupka jedinstvene istrage. Drugi dio vaseg pitanja: da li sudjenje
zadovoljava princip zakonitosti? Ja cu reci slobodno svoju ocjenu: nije! Sama
kvalifikacija u optuzenju, a pogotovo u presudi krivicno pravnih radnji, likvidacija
odredjenog broja civila ciji su lesevi nadjeni u jami zvanoj Kazan, bila je ocigledno
neadekvatna. Koliko znam, iako nisam bio ucesnik do kraja postupka, vecina
optuzenih je odgovarala za krivicno djelo neprijavljivanja ucinioca krivicnog djela, a
ne za krivicno djelo ratnog zlocina nad civilnim stanovnistvom, sto je meni i tada bilo
cudno. Shvatio sam da je tako bilo iz politickih razloga, da se ne bi dalo u javnost, pa
mozda i u medjunarodnu javnost, da se i na "drugoj strani" vrse ratni zlocini. To je
moja subjektivna ocjena, jer mi je sve bilo nevjerovatno. Dosta njih je priznavalo
svoje aktivno ucesce, a optuznica i presuda su bile "za neprijavljivanje pocinioca
krivicnog djela" ili za obicno ubistvo iz cl. 36 Krivicnog zakona, sto se moze provjeriti
u sudskom spisu. Medjutim, bez obzira na pravnu kvalifikaciju tih radnji u optuznom
aktu, to nije vezalo sud, jer prema odredbi cl. 346 Zakona o kriviènom postupku, sud
nije vezan pravnom ocjenom djela po optuznici, vec samo realnim cinjenicnim
opisom radnje! Tako da se presuda ne moze staviti u jedan okvir zakonitog sudjenja,
jer je sam optuzni akt dao jednu kvalifikaciju koja je, po meni, odudarala od
cinjenicnog supstrata optuznog akta i onoga sto je bilo u smislu dokaza. Tako da je
totalno neadekvatna bila. Medjutim, ja bih rekao jednu stvar: mislim da je procesno-
metodoloska greska bila vodjenje zajednickog postupka upravo iz ovih razloga. U
javnosti je bilo poznato da Deseta brdska vrsi odredjene radnje. Mi smo imali
cinjenice da na podrucju odgovornosti Desete brdske brigade nestaju ljudi koji se od
tada - 1992. godine i 1993. godine nikada ne pojavljuju. I opravdana je pretpostavka
da su likvidirani i van Kazana. I to je ta metodoloska greska: trebalo je suditi sa
pravom kvalifikacijom one ljude kojim je bio inkriminisan zlocin.
U zoni odgovornosti Desete brdske su, ja znam konkretne slucajeve - ljudi
nestajali i ranije. Do danas se nisu pojavili. Slucaj iz Ulice Dimitrija Tucovica: Marina
Nevstrujev i Nenad Lojevic su odvedeni iz stana u junu mjesecu 1992. godine.
Nikada se vise nisu pojavili i ja sam od njihovih porodica bio angazovan. Dobio sam
uvjeravanja od policije da ni oni o tome nista ne znaju, iako je bilo jako puno indicija
koje su obecavale brzu i efikasnu istragu: ujutro, recimo, u njihov stan je uselio
odredjeni covjek, sto znaci da je imao saznanja da se oni nikada nece vratiti. To je
bila pocetna indicija za brzu i efikasnu istragu, koja je potpuno izostala. Imate slucaj i
bracnog para Komljenac, koji su odvedeni iz stana u junu 1993, za kojima sam jedno
vrijeme tragao po ovlastenju porodice, ali bez rezultata. Kasnije su njihovi lesevi
identifikovani u Kazanima. Imate i slucaj grupe ljudi, mislim da se radilo o sedam
izmasakriranih leseva, koji su 17. ili 18. juna 1992. pronadjeni na otvorenom, na
Bentbasi. Ja sam tada tragao po ovlastenju porodice za Turanjanin Stankom, koji je
odveden iz stana na Ciglanama u junu 1992, pa je to bio povod da pregledam
fotodokumentaciju tih leseva na Bentbasi, koja je napravljena na uvidjaju, jer sam
Turanjanina odlicno poznavao prije agresije. Uvidjaj koji je obavio Milorad Potparic,
tadasnji sudija Viseg suda Sarajevo, prekinut je zbog granatiranja, a od Suda je dat
nalog za prebacivanje leseva u prosekturu. Medjutim, koliko ja znam, ti lesevi nikada
nisu dosli do prosekture, pa ni identifikovani, izuzev bracnog para Biberdzic iz Ulice
Blagoja Parovica. Oni su identifikovani po nekim dokumentima koji su pronadjeni u
njihovoj odjeci.
Ima jedna okolnost koja moguce koincidira na vrijeme kada je to najvise radjeno:
po onom sto ja znam - juni mjesec '92. godine. Recimo: postoji jedna grupa ljudi koja
je nestala na Dobrinji. Odvedeni su iz stanova. Nakon dugotrajnog traganja nista
nismo mogli utvrditi. Sad, poslije reintegracije dijelova Sarajeva, na Vlakovu smo
pronasli grob Mirka Pejovic, koji je odveden iz svog stana 18. juna sa Dobrinje. Kada
smo ga ekshumirali, sudski vjestak Dobraca je utvrdio prostrelnu ranu u predjelu
sljepocnice iz vatrenog oruzja koje je djejstvovalo iz neposredne blizine. Tijela su,
dakle, bila na Vlakovu, razmijenjena su od strane Armije kao lesevi srpske vojske za
leseve pripadnika Armije. Na tom mjestu, gdje je bio grob Pejovica, je i grob Gasic
Mirka i njegovog sina Olivera, oca i devetnaestogodisnjeg sina. Na isti nacin, istoga
dana sa Dobrinje su odvedeni i nestali. Iako i za to punomoc imam, ekshumaciju
nisam napravio. Gasiceva supruga, koja je zbog toga otisla iz Sarajeva, ne moze da
dostavi dovoljno identifikacionih podataka koji su trebali. Kod inzinjera Pejovica su u
bluzi ostali neki plastificirani dokumenti - vozacka dozvola, bankovna kartica itd. Sve
ovo vrijeme vodjen je postupak u pogledu Pejovica na Vojnom sudu, dan-danas se
vodi na visem tuzilastvu u Sarajevu. Iskrslo je da je ta ubistva obavljao neki Mezet
Muharem, pripadnik Armije, koji je poslije poginuo. Sticajem okolnosti, taj Mezet je
bio moj klijent prije rata. U ovom postupku koji je iniciran, bio je stigao izvjestaj da je
to on ucinio, ali je vec bio mrtav. U tom periodu, juni 1992, odveden je i Milivoje
Stekovic, bivsi generalni direktor "Feroelektra", iz kuce u Ulici Radojke Lakic.
Pokusao sam utvrditi okolnosti njegove sudbine, po zahtjevu porodice, ali to nisam
uspio. Izvjesno je da je imao sudbinu ostalih lica odvedenih u tom periodu.
Koincidencija je da je to eskaliralo na raznim podrucjima u isto vrijeme - sto moze biti
indikativno. To treba istraziti.
Ne znam zbog cega je obustavljena ekshumacija iz Kazana. Nisam ucestvovao u
ekshumaciji. Istraznu radnju ekshumacije je vodio tadasnji sudija Vojnog suda u
Sarajevu Seremet Nihad i ja nemam saznanja da nije sve izvadjeno iz Kazana.
Mislim da se pojavilo 28 leseva. Morbidno je reci, ali bila je jedna viska glava ili viska
tijelo.
PRICA TRECA
Dvadeset i peti je oktobar, ove, 1997. godine. Odlazim na zakazani poslovni
susret. Sa prijateljem i kolegom, inace Hrvatom po nacionalnosti, koji me ipak moli da
mu ne spomenem ime. "Vidis i sam", kaze mi on, "da Cacin duh jos lebdi u gradu."
Ipak, kolega je, sto sa radija, sto sa televizije, toliko poznat da na kraju price malo
kome nece biti jasno o kome se radi.
Caco mu je bio prvi komsija. Zahvaljujuæi tome, tri puta je odvodjen. Prvi put,
osamnaestog novembra 1992. godine u Bostaric na kopanje. Uz intervencije sa
najviseg politickog vrha, brzo je pusten. Drugi put, pocetkom jula 1993. godine.
Zajedno sa suprugom, dvojicom sinova i punicom odveden je u Cacin stab. Tamo se,
kako kaze, vec nalazila poveca grupa Srba, Hrvata i Jevreja. Nakratko dovedose
Amilu Omersoftic, ali je ubrzo pustise. Najbrojniji su, ipak, bili vojni policajci i
pripadnici Ministarstva unutrasnjih poslova.
- Oni - prica kolega - prodjose najgore. Skinuli su ih do gaca, maltretirali, tukli.
Gradski obracun zbog Pecara nastavljao se ovdje, a mi smo bili taoci. Djeca se
stisnula uz mene i pitaju: "Tata, hoce li nas ovdje sve pobiti?" "Nece, nece, valjda",
tjesim ih ja. U pola pet ujutru zove me Caco i pita: "Sta je, jesi li se prepao?" "Jesam",
odgovaram mu ja, "ali ne za sebe, vec za djecu, suprugu i punicu." Par sati kasnije,
nas pustise, ali mnogi ljudi, a medju njima je bilo i starijeg svijeta, ostase. Sta je sa
njima dalje bilo, kakva ih je sudbina zadesila, ne znam. Dvadeset i peti oktobar 1993.
godine je za prijatelja dan koji se pamti cijelog zivota. Traka sjecanja se i sada sama
odmotava.
- Noc prije toga - prica on - ja sam stigao iz Ancone. I za ono vrijeme donio ono
sto je najvaznije, pun ranac hrane. U kuci pripremili festu, radujemo se, nadamo da
bar gladi vise nece biti. Ujutro, oko sest sati i petnaest minuta, cujem pucnjavu,
pomislim, opet se oko Trebevica guzva. Ali pucnjava je sve jaca i jaca, krenem
prema WC-u i vidim da se puskaranje u samom dvoristu desava. Jedan mladic
ostade da lezi. U sest i 30 lupnjava po vratima, Cacini borci mene i citavu familiju
vode u podrum. Pred zgradom vidim da pet-sest mladica leze mrtvi.
U podrumu je nas oko sedamdeset. Zene i djeca vriste, napolju se cuje pucnjava.
Uto ce u podrum banuti i Caco. "Kolji cetnike", urla on. "Nemoj, Caco, mene, moli ga
jedan mladic, pa sjecas se kad si bio ranjen, ja sam ti krvi davao." Ne pomaze ni to.
Nozem Caco zakla njega, pa onda i jos jednog mladica. Kao vrece bacise ih zatim na
hrpu. U 15 sati nova panika. Cujemo kako policija vice Caci i njegovim borcima da se
predaju i kako im ovaj odgovara da nece, vec da ce i njih i sve nas taoce pobiti. On
zatim pozva mene da podjem s njim. Udjosmo u kucu, soba je puna bombi i
svakojakog oruzja, tu je i televizor ukljucen, osim Cace i mene ovdje je jos i Borisa
Arnaut. Po nesreci, na televizijskom programu emisija posvecena odluci
Predsjednistva za rasciscavanje sa Cacom i Celom. "Neka idu u pizdu materinu",
govori Caco gledajuci program, "sve to treba pobiti." Ocajan zbog emisije. Uspijevam
telefonom da dobijem redakciju, molim ih da prekinu emisiju jer cemo je mi, taoci,
glavom platiti. U redakciji poslusase. Nesto kasnije u sobu ulazi Jusuf Pusina. Kaze
da dolazi po nalogu predsjednika Predsjednistva Alije Izetbegovica, ubjedjuje Cacu
da se preda, garantuje mu slobodu, kaze da jedino dalje nece biti komandant, moli
ga da se rijesi ova situacija. Caco trazi da ja i Pusina jos jednom odemo do Alije
Izetbegovica i da ja od predsjednika trazim da on licno nazove telefonom i s njim se
dogovori. Stigli smo u kabinet predsjednika, tamo je vec bio Bakir Alispahic, a nesto
kasnije stize i Ejup Ganic.
Predsjednik zove mene, ulazim, i on me zabrinuto pita koliko Caco drzi talaca.
Odgovaram da ih je najmanje 70. "I, sta mislis da treba raditi?" "Pa, najbolje je",
kazem ja, "da ga nazovete telefonom, popricate se i dogovorite." Izlazim od
predsjednika u kabinet. Nekoliko minuta kasnije pojavljuje se predsjednik
Izetbegovic, kaze da je sve sreðeno i da dzipom ponovo ja, Jusuf Pusina i Haris
Lukovac odemo do Cace. Tako i ucinismo. Caco je ovog puta bio znatno meksi,
uvjeren da mu se nece nista desiti, pristaje da se preda i krece prema dzipu. Pusina
me pita hocu li i ja da krenem s njim. "Ne hvala", odgovaram, "Zeljan sam mira,
zeljan da ponovo budem s porodicom."
U sobi cujem kako pripadnici "Laste" pitaju ima li jos Cacinih boraca, ima li jos ko
da se preda.
Zabruja zatim motor, dzip sa Cacom krenu u pravcu prvog korpusa. Bilo je to
Cacino posljednje putovanje. M. P.
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
TRALJAVA AKCIJA
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
NIJAZ DURAKOVIC: Kljuic, Komsic i ja smo u Predsjednistvo krocili 25. oktobra
'93. godine. I prva nasa sjednica u ovom sastavu bila je upoznavanje sa akcijom
vezanom za Cacu. Akcija je, sigurno, prije pripremljena i sigurno je predsjednik
Predsjednistva znao o cemu se radi. Uglavnom, Predsjednistvo je u novom sastavu
odobrilo tu akciju i ona je uslijedila sutradan. Prve izjave i reakcije na sve to sto je
ucinjeno, po mom sudu, bile su poprilicno euforicne i nekriticne jer je akcija izvedena
vrlo traljavo, nestrucno. Zali boze tih mladih ljudi koji su uludo poginuli. I ja sam se
licno cudio zasto nisu angazirani Vikicevi specijalci i ostali prekaljeni vukovi. Djecaci
su poginuli sasvim nepotrebno, a iako je tako bilo, mnogi su sebi pripisivali bajne
zasluge i lente, pocev od MUP-a pa do odredjenih vojnih struktura, sto je, po meni,
zapravo, neka vrsta cinizma besprimjernog tipa.
Nakon akcije smo dobili informaciju o svemu sto se desilo, i to od Bakira
Alispahica, ali nekog sireg komentara nije bilo. Nama je to tada predstavljeno kao da
je tako trebalo biti. Kasnije se, da kazem tako, otvorio dosje Caco. Ja ne znam da li je
Predsjednistvo u prethodnom sastavu bilo upuceno sa onim sto se desavalo, licno
mislim da je moralo biti upuceno, narocito predsjednik Predsjednistva, jer je dobijao
specijalne informacije od MUP-a skoro svaki dan. Ostali clanovi nisu dobijali te vrste
informacija, u starom sastavu - ne znam, ali dok sam ja bio, nismo dobijali. U svakom
slucaju, odgovorni ljudi su morali znati za to sto se desavalo. Kad smo dobili izvjestaj
informisani smo kako je akcija tekla i na koji nacin je zavrsena, koje su zrtve. Poslije
se to pitanje jednostavno nije otvaralo, iako je ubistvo samog Cace bilo pod
poprilicno misterioznim okolnostima. Pomalo se suskalo da je on, zapravo, i likvidiran
da ne bi progovorio o zlodjelima i o nekim mutnim stvarima koje su se tamo
desavale. Na samom Predsjednistvu, u vrijeme mog mandata, poslije se o tome nije
raspravljalo. Sporadicno, u izvjestaju o ukupnoj bezbjednosti bilo je govora da se po
svaku cijenu zaustavi maltretiranje civila i Predsjednisvo je u tom smislu donijelo
odredjene odluke koje su, reklo bi se, urodile plodom. Ali, poslije ove akcije imao se
osjecaj da se ipak prilièno stalo u realizaciji onoga sto je na Predsjednistvu
zakljuceno. A rijec je o nizu odluka koje su, prije svega, trebale da obezbijede
sigurnost gradjana, pojacaju rad svih sluzbi, narocito javne sigurnosti i da u tom
smislu treba provesti akciju u cijeloj BiH. Ja imam utisak da poslije te nesretne akcije
koja je bila u Sarajevu i sporadicnih djelovanja na podrucju centralne Bosne i
Hercegovine, mislim jos i oko Konjica, kompletna akcija nije urodila onim ocekivanim
rezultatima.
Recimo, u Zavidovicima je ubijen novinar lokalne radiostanice, Srbin koji je citav
rat proveo tamo, SDP-ovac. Samo dan ranije, ja sam mu dao intervju. Bio sam
strasno revoltiran i redovno sam se interesirao za taj sluèaj. Kad sam direktno
postavio pitanje nadleznim institucijama, odgovor je bio: istraga je u toku. Mirko
Pejanovic je takodjer trazio konkretne izvjestaje o pojedinim slucajevima, ali je uvijek
dobijao odgovor: istraga je u toku, vidjet ce se, poduzimaju se akcije. Mislim da je
karakteristika kao i danas bila jedna apsolutna neazurnost u tom pogledu ili
nehtijenje ili necinjenje. Mozda sve zajedno.
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
KO JE UBIO CACU?
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
SEFER HALILOVIC: Moram da priznam da sam bio sokiran dossieom. Deseta
brdska je, to se mora reci, bila brigada sa vrlo teskom linijom odbrane i ujedno
brigada za koju sam znao da je cine mahom dobrovoljci. Pretpostavljena komanda
bio joj je Prvi korpus, odnosno Talijan koji je Cacu i predlozio za komandanta
brigade. Nikada se nije pozalio na njega. Caco je i u Glavnom stabu slovio kao
hrabar borac i komandant kojeg su borci 10. bbr. izuzetno postovali i voljeli. Za sve
vrijeme mog komandovanja imao sam tek nekoliko kratkih susreta s Cacom.
Zapravo, i za mene je Caco postao slucaj tek kad se pocelo pricati o odvodjenju na
kopanje. Zajedno s Talijanom otisao sam tada u Komandu 10. bbr. i rekao Caci da on
nema pravo da tako nesto radi. Caco je odgovorio: "Borci su gladni, nemamo
dovoljno municije, nemamo uniformi i svi su preoptereceni. Za to vrijeme, sminkeri
hodaju gradom, sjede u kafani i po radnim obavezama. Nek' i oni nesto rade za
odbranu grada. Ja necu da borci nakon linije kopaju dok oni setaju."
Tada smo se dogovorili da se ovaj problem pokusa rijesiti preko Ministarstva
odbrane i Sekretarijata odbrane po opcinama i to formiranjem radnih vodova. Takav
zahtjev smo ispred Glavnog staba vec bili dostavili, no nikakve realizacije nije bilo.
Caco je rekao: "Uredu". Nakon toga, otisao sam Izetbegovicu i zatrazio da se pozove
ministar odbrane i da se osiguraju radni vodovi. Bisic se obavezao da ce to i uciniti, a
Predsjednik mu je tada rekao: "Molim te, uradi to." Nakon nekoliko dana Caco je
zatrazio preko Komande korpusa radni vod od 50 ljudi. Dosla su trojica. Drugi put
trazio je 30 - nije dosao niko. Naravno, ja sam svaki put izvjestavao i Predsjednika i
Bisica, trazeci radne vodove, a Caco je opet poceo da kupi narod s ulice.
Ministarstvu odbrane je trebalo godinu dana da oformi radne vodove, a sto se mene
licno tice - samo jednom sam bio u situaciji da od Senada Hasica zatrazim da nekog
pusti od privedenih. Povod je bio Vedran Smajlovic, njegova zena je dosla u kabinet i
zamolila me da zovem Cacu da pusti Vedrana zbog koncerta. Nazvao sam, javio se
Hasic i rekao: "Nema problema, kad god Izetbegovic nazove - mi pustimo." No,
poslije nekoliko dana zena je dosla ponovo i rekla da nije pusten. Ja sam ponovo
nazvao, a Hasic mi je rekao da Smajlovic nece, jer hoce da iskopa svoj dio. Nijednog
trenutka nisam raspolagao informacijama, cak ni naznakom da ljudi nestaju, odnosno
da ih neko ubija. Iskreno govoreci, na takvo sto nisam mogao ni pomisliti. Da sam
znao, reagovao bih. Uostalom, reagovao sam i u slucaju "Ristovic", i kod Jukinih
jedinica, Biroa za istrazivanje ratnih zlocina na cijem je celu bio Mahir Zisko, u slucaju
"Gogala"...
Mozda to treba i ovako postaviti: dok je Kerim Lucarevic bio nacelnik Uprave
vojne bezbjednosti, suvereno je vladao situacijom u gradu. U tom periodu nije bilo
problema sa ovakvim jedinicama, odnosno, ako ih je i bilo, efikasno su rjesavani, bez
ispaljenog metka. No, kad je Predsjednik postavio Muslimovica na ovu duznost,
Kerim je tada grubo sklonjen, problemi su se poceli gomilati, ali ih u izvjestajima nije
bilo. No, sa dolaskom Muslimovica doslo je do poremecaja u odnosima izmedju Cace
i komande Prvog korpusa, a kad je dosao Delic, taj je problem kulminirao. Poznata je
cinjenica da su pripadnici 10. bbr. priveli Delica, nakon sto je casno i posteno
razduzio pistolj, i od tada ga smatrali svojim ratnim plijenom. Kad je o rukovodjenju i
komandovanju rijec, dolaskom Delica moje ingerencije su svedene na Operativni
centar i Upravu rodova, te nekoliko tipkacica i cistacica. U tom periodu jos manje sam
znao o zbivanjima na prostoru odbrane 10. bbr. No, pouzdano znam da je prvi
incident izbio nakon navodnog hapsenja Senada Pecara. Da li su Muslimovic i Delic
u medjuvremenu saznali sve detalje o zlocinima, ja ne znam. Tek, i iz ovog se
dossiera vidi da su ubistva uglavnom pocinjena nakon osmog juna. Sta se kasnije
desavalo, manje-vise se zna. No, cinjenica je da je kompletna akcija izvedena 26.
oktobra bila demonstracija deklarativnog karaktera. Zao mi je mladica koji su izginuli,
no njihova je smrt razlog vise da se javno postavi pitanje: ko je bas njih poslao da
hapse Cacu? U to vrijeme, Sarajevo je imalo specijalce, imalo je jake interventne
vojne jedinice - a na komandanta koji je slovio kao strah i trepet za cetnike poslano je
nekoliko mladih, neiskusnih mladica!? Dalje, po onom sto sam i ja puno kasnije
saznao, jer tog datuma sam i sam bio uhapsen, broj zrtava 26. oktobra je daleko
veci. Carsija prica, od 17 pa navise, a koliko ja znam - Caci je tada Predsjednik
osobno garantirao zivot. Takodjer znam da je Caco i u periodu juli-oktobar redovno
komunicirao sa Delicem i Izetbegovicem. Zasto tada nije uhapsen? Uostalom, ko je
ubio Cacu? Armija BiH nije bila armija zlikovaca, vec Armija dobrovoljaca koji su
casno i posteno branili ovaj narod od agresora. Oni koji su pritom zgrijesili imali su
obavezu da pred sudom i narodom odgovaraju za svoja djela. To vazi za sve. Najveci
samar Armiji BiH jeste upravo citava fama oko Cace. Nije nebitan podatak:
Cacini najblizi saradnici danas su Izetbegovicevi - Timur Numic je direktor
Centrale SDA, a bio je personalac u 10. bbr, uhapseni Pecar je bio nacelnik Staba,
danas je visoki duznosnik u komandi Korpusa. Caco je ostao medju narodom i
borcima sinonim hrabrog i pravednog branitelja koji je iznad svega stitio sirotinju.
Zasto su se od naroda krili Kazani? Moram takodjer priznati da sam od samog starta
znao za kontakte koje je dio komandanata ostvarivao sa Izetbegovicem, sto direktno,
sto preko Bakira, (Izetbegovicevog sina, op.prir.), sto preko Harisa Lukovca. No, oni
su se odvijali mimo redovnog sistema i uistinu im nisam pridavao neki poseban
znacaj. Kasnije se ispostavilo da je to bila moja velika greska, jer je, zapravo, od
takvih komandanata nastao paralelni sistem komandovanja. Dakle, dio starjesina
nekoliko manjih jedinica svoje je izvjestaje uglavnom slao samo Predsjedniku i tvrdili
su da iz Kabineta dobijaju zadatke. Upravo te jedinice danas se pominju kao
pocinioci djela kojih se cijela Armija stidi.
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
NUDIO SAM OSTAVKU
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
JOVAN DIVJAK: Kada govorimo o onome sto se cinilo suprotno zenevskoj
konvenciji u ARBiH, treba reci da to nije bila politika, to nije bio stav Armije, niti
vrhovnistva BiH, mislim na Predsednistvo koje je bilo u to vreme vrhovna komanda.
Medjutim, podaci o kojima je ovih dana bilo reci u vasem listu potvrdjuju da je
nazalost bilo pojedinaca Armije BiH koji su se, ne znam iz kojih razloga, ponasali i
postupali kao oni koji su izvrsili agresiju na BiH. Nisam iznenadjen podacima,
medjutim iznenadjen sam brutalnoscu postupaka onih koji su pred sudom izjavljivali
kako su se, ne kaze se kojim motivom, stavljali u izvrsavanje zadataka onih koji su
naredjivali ubistva. Podsecam da je novembra 1993. godine Izetbegovic znao da
kaze: ”Tesko je danas biti Srbin i Hrvat u Sarajevu." Naravno, covek se uvek pita:
ako sam znao, kako sam reagovao? Sto se mene tice, reagovao sam 27. maja 1993.
godine dajuci ostavku Predsedniku i Predsednistvu Bosne i Hercegovine zbog onog
sto se desavalo u Sarajevu. Nije to samo ono sto se desavalo u okviru 10. brdske
brigade nego i na prostorima i drugih sarajevskih brigada - npr. na Dobrinji, u
Hrasnici. Govorio sam o tim podacima. Podatke sam dao i za Drugi samostalni
bataljon i navodio sam da su u to vreme na prostoru 10. brdske brigade bila ubijena
petorica, a dvadesetak je ranjeno. Kasnije sam u nekoliko navrata intervenisao kod
komandanta Armije Delica i predsednika Izetbegovica vezano za to da se vojnici
druge nacionalnosti razoruzavaju i upucuju ispred linija da rade rovove. I tad mi je
receno: "Znate sta, moguce je, ne znam da li su Vasi tacni podaci, ali ljudi nemaju
poverenja prema Srbima jer je jedan deo napustao linije."
I zaista nisu imali poverenja, ali ne vojnici, jer vojnici su bili jednaki na liniji. Tu se
nije razlikovao Mujo od Jovana ili Hrvoja, jer oni su branili Sarajevo, a ostali u gradu
su vodili politiku i, bogami, drzali su nekakve privatne zatvore, npr. "Sunce", ili npr.
ono sto je bilo u Hrasnici. Uostalom, jedan deo tih ljudi koji su unapredjeni u cin
generala verovatno ce nekad reci svome narodu, reci ce pred Bogom, zbog cega i
sta su to radili prema onima koji su ostali u Sarajevu da se bore zajedno sa
Bosnjacima. Niko nema prava da govori da je vise Sarajlija od onoga koji je tu bio i
koji se branio. Postavljam pitanje: kakav odnos treba imati prema 150.000 mladica
koji su na pocetku rata napustili Bosnu i Hercegovinu, napustili Sarajevo i slali nam
tople poruke "dobro se branite", u odnosu na one koji su ovde bili? Ponavljam, i
predsednik Izetbegovic je govorio: "Danas je tesko biti Srbin i Hrvat u Sarajevu." Sta
je mislio, naravno, jednom ce i on objasniti.
U akciji hapsenja poginulo je 14 pripadnika Armije i MUP-a medju kojima su
mladici od 18 i 19 godina. Nemam podatke o ukupnom broju zrtava, izuzev onih koji
su bili zvanicni - to je negde oko tridesetak. Ali, Munja (Munir Alibabic, op.prir.) je
govorio o nekoj brojci od 200-300 ljudi i da je tad naredjeno da se prekine sa daljom
istragom iskopavanja. Nikako to nije ni blizu onoga sto su govorili sa Pala: preko
10.000 Srba. Znam sigurno i imam tacan podatak da je 2.000 Srba poginulo kao
gradjani Sarajeva od granata koje su upucivane sa polozaja Vojske Republike
Srpske.
Ono sto je prilika da se kaze i potencira jeste da je neophodno, ako vec znamo
da je jedan deo tih ljudi, zbog toga sto su ucinili, kaznjen na pet-sest godina, a da se
za to u Haagu, npr., dobiva dozivotna robija, onda je neobjektivno da oni budu
osuðeni na sest ili deset godina, ili da jedan deo bude potpuno oslobodjen. Ovih
dana je bilo onih koji su izjavljivali da zele u Haag. To je prilika da Javno tuzilastvo
Bosne i Hercegovine podigne optuzbu protiv tih koji su tvrdili da znaju kakva su se
ubistva i masakri desavali na prostoru Bosne i Hercegovine od pojedinih pripadnika
ARBiH. Meni je bilo iznenadjujuce kako Celo zna podatke za Grabovicu. Ako zna,
neka izjavi na sudu, neka iznese ta imena. Naravno, ne da prozivam, ali gospodin
Sefer Halilovic kao komandant u to vreme, nacelnik Glavnog staba ARBiH, spominje
da mu je Muslimovic dao neke netacne podatke - zasto to kao podatak ne ide na sud
da se utvrdi ko je kriv.
Ne samo da je kriv onaj koji je ucinio zlocin nego je kriv i onaj koji je znao i nije
preduzimao nista da se to do danas resi.
Kao poslednje postavlja se pitanje moralnosti. Danas je prilika da ljudi iz vlasti,
ljudi iz vere, ljudi iz kulture, politike, i ne znam kojih oblasti, koji su tvrdili da nije bilo
genocida od strane Bosnjaka - globalno nije, ali je bilo pojedinaca - da javno kazu da
su bili u zabludi. I da se od takvih genocidnih ponasanja drzava i vojno rukovodstvo
ogradi.
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
POVJERENJE GOSPODINA PREDSJEDNIKA
Priredili: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
MUNIR ALIBABIC: Sada kada se sa vremenske distance analiziraju ratni
dogadjaji, mora se covjek upitati zar nije moglo drukcije i koliko je ko cinjenjem i
necinjenjem doprinosio takvom toku stvari. Nivo funkcije i duzina stolovanja u
organima vlasti odredjivali su i stepen odgovornosti za konkretne slucajeve koji su se
zbili u Sarajevu, sto se odnosi i na slucaj koji je otvorio magazin Dani. On je u
javnosti i policijsko-sudskim dossierima prisutan jos od pocetka agresije, a zasto na
to nije stavljena tacka, treba zahvaliti kosoviziranom sistemu bezbjednosti, koji je ovaj
i niz drugih - "Grabovica", "Uzdol", "Repovci", "Srebrenica", ubistva u privatnim
zatvorima i policijskim stanicama - namjerno drzao otvorenim da bi se dodvorio
ekstremistima iz vrha politicke vlasti, onda je tu vlast ucjenjivao, zatim zastrasivao
tzv. unutrasnje neprijatelje, a sa krajnjim ciljem kompromitacije naseg otpora agresiji,
izjednacavanja kolicine zlocina, svodjenja legalnih organa BiH na jednu od strana
sukoba, a agresije na gradjanski rat, i u konacnom, kompromitovao lidera Bosnjaka,
gospodina Izetbegovica. Moze se argumentovati teza po kojoj su ispoljeni kriminal,
nasilje i unutrasnji teror u Sarajevu bili dio plana nosilaca agresije, a neimari toga su
bila nekolicina bivsih KOS-ovaca koji su obnasali celne bezbjednosne funkcije
(Muslimovic, Mujezinovic i dr.) nase Armije i MUP-a.
Licno sam u 1992. i 1993. godini o pomenutim kriminalnim desavanjima u
navedenoj vojnoj jedinici bivao informisan od Muslimovica, koji je bio sef armijske
bezbjednosti, i Mujezinovica, koji je bio jedan od sefova odjeljenja bezbjednosti
Ministarstva odbrane. Naime, ti slucajevi su i bili iz vojne nadleznosti i oni su sa
mnom, kao sefom SDB Sarajevo, povremeno razmjenjivali informacije. Normalno,
informisali su drzavni vrh i, pretpostavljam, i svoj armijski. S druge strane, Sektor
kojim sam rukovodio je i preko svojih izvora dolazio do inkriminirajucih podataka o
ovom slucaju i o tome je informisan vrh. Poznato mi je da su sa slicnim podacima
raspolagali tadasnji nacelnik CSB-a, a kasnije ministar Bakir Alispahic, bivsi ministar
Pusina, policajci Dahic, Bezdrob, komandanti Korpusa Talijan, Karavelic i dr.
Pocetkom juna 1993. postavljen sam na funkciju nacelnika CSB-a i tad sam imao
priliku da ovaj problem upoznam sire i jedan sam od aktera akcije saniranja
sarajevske pobune izvrsene na dan 2/3. juli 1993. kao i akcije 26.10.1993. Iskustva iz
tih dogadjaja govore da su svi ti ekscesi, zlocini i oruzane akcije imali svoje izvrsioce,
ali i podstrekace i inspiratore, kao i ove koji su sve to pospjesivali a onda zataskavali.
To je klasican primjer KOS-ovskog metoda rada: gajenje problema pa onda
organizovanje spektakularne akcije da se on sanira, ali nikada potpuno, da bi stvorio
prostor za razne manipulacije. Cini mi se da su samo neki izvrsioci iz ovog krivicnog
predmeta bili predmet sudskih rasprava. Hocu reci da ovi slucajevi nisu bili van
kontrole, izvan sistema rukovoðenja, sto potvrdjuju i primjeri dirigovanja istragom od
strane dvojice-trojice KOS-ovaca koji su tada zadobili visoko povjerenje pojedinaca iz
drzavnog i stranackog vrha, a dvojica ce kasnije (Muslimovic i Jasarevic) dobiti i
generalske cinove. Zbog manipulacija u tom predmetu, imao sam tada dosta
nesporazuma sa Muslimovicevom i Jasarevicevom ekipom koja me i upozoravala da
su to krivicna djela iz vojne nadleznosti i da su moji inspektori samo ispomoc,
odnosno govoreno mi je da iza njihovog stava stoji Predsjednik. Prilikom njihovih
opstrukcija 1993. i 1994. god. kod privodjenja ubica fratara iz Fojnice, takodjer su mi
se pozivali na nekakvu Predsjednikovu podrsku, ali sam se uvjerio da su lagali.
Slicno je bilo i sa nekim drugim predmetima iz prve polovine 1994. godine. Ali
generalno, bili su u pravu kada je u pitanju povjerenje gospodina Predsjednika.
Sredinom 1994. godine Predsjednik se definitivno opredijelio za ovu kosoviziranu
ekipu koja je nase sluzbe bezbjednosti kriminalizirala i sto se cuditi sto danas teror i
korupcija haraju. Ocit primjer za to su i razne, nazovimo, akcije ”Trebevici" (od 1 do
5, cini mi se), koje su Jasarevic i Alispahic organizovali diljem Bosne, sa pompeznim
ciljem suzbijanja kriminala. Bilo je za ocekivati da se tada sankcionisu i razne
Grabovice, Repovci. Ali umjesto toga sklonjena je dragocjena dokumentacija, kako bi
se zastitili kriminalci iz vlastitih redova.
Pocetkom 1996. godine sam u jednom listu iznio vidjenje zbivanja u Sarajevu iz
1993. godine i bio sam izlozen serioznim Ljiljanovim napadima (u nekih dvadesetak
brojeva), nazivan izdajnikom, antiislamistom, neprijateljem i protivnikom koji zeli da
napise optuznicu protiv SDA, drzave i predsjednika Izetbegovica zbog slucaja
"Kazani" koji blati najblize saradnike gospodina Izetbegoviza. Neki autori tih napisa,
inace predratni KOS-ovi dousnici, su mi se i pravdali govoreci da im je nalozeno iz
Predsjednikova kabineta da me zbog toga napadnu. Da li da im vjerujem ili ne?
Priznajem, pokorno, da sam tada prozvao nekolicinu celnika bezbjednosti, sto su
nam vjesto spakovali ove vruce teme, i nametnuli hipoteku kolektivne odgovornosti.
Moralno bi bilo da se sada oko toga javno izjasne razni Muslimovici i njegovi
"cuvari revolucije", pogotovo zbog toga sto i dalje zauzimaju znacajne pozicije vlasti i
sto uzivaju povjerenje gospodina Predsjednika. Nece biti posteno ako budu lagali,
ako se budu vadili i neosnovano pozivali na znanje i amin Prvog covjeka, jer su
funkcije koje su obavljali trazile nezavisnost u primjeni propisa, odnosno prevenciju i
prijavljivanje za izvrsena krivicna djela. Normalno, ova ispovijest prvih krivaca, po
funkciji poslova koje su obavljali, ne moze osloboditi moralne i druge krivnje nas
ostale nosioce nekakvih odgovornih funkcija iz prvih godina rata zbog cinjenja i
necinjenja. Pogotovo mogu biti interesantna kazivanja o tome gospode Alispahica,
Talijana, Karavelica, Vikica, Dahica, Keme Ademovica, Asima Dautbasica i drugih
visokih vojno-policijskih rukovodilaca koji su sada visoko rangirani, a i u prvim
godinama rata su se mnogo pitali. Dakle, imali su i imaju povjerenje i drzavnog vrha a
i sirih narodnih masa, pa je normalno da se to sto budu rekli pozitivno vrednuje.
Uostalom, oni su pozvaniji da o tome govore nego tamo neki bivsi rukovodioci.
U svakom slucaju, o ovom imaju sta reci i clanovi bivseg Predsjednistva: Ganic,
Durakovic i dr., kao i gospoda Silajdzic, Bicakcic koji su se i tada mnogo pitali, davali
podrsku Muslimovicu, Alispahicu i dr. nosiocima kosoviziranog sistema bezbjednosti i
bili informisani, i ocekivati je da ih nije zahvatila amnezija, pa da se sve pokusa
prebaciti na pleca "politickih slijepaca" kao i na bivse nacelnike i komandante, koje su
aktuelnici marginalizovali, nabili im etikete unutrasnjih protivnika i otpadnika. Nece,
valjda, nasi rukovodioci dozvoliti da njihova ljubav prema vlasti i funkcijama bude jaca
od istine, jer samo personalizacija krivnje moze skinuti hipoteku kolektivne
odgovornosti bez obzira koliko je koja strana izvrsila zlocina. Uostalom, funkcije su
prolazne, a istina kao princip vjecna.
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
KAKO JE UBIJEN CACO
Pisu: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
Musan Topalovic Caco je ubijen 26. oktobra 1993. godine u dugo ocekivanoj
akciji obracuna sa kriminalom. Istoga dana, Caco je ubio devet policajaca koji su se
pod cudnim okolnostima nasli pred Cacinim vratima. Dani otkrivaju pripreme i tok
kompletne akcije. Nasi su sugovornici neposredni akteri akcije "Trebevc". Ko je ubio
Cacu? Kako? Tri godine je Musan Topalovic Caco lezao u mezaru sa oznakom NN,
a onda je 12.000 ljudi ispratilo Cacu na sehidsko groblje Kovaci. Njegove zrtve niko
nije ispratio.
"NE SJECAM SE TACNO DATUMA, ali bilo je to u junu 1992. godine. Dobili smo
dojavu sa Dzidzikovca da je Deba, jedan od Cacinih vojnika, dosao na vrata jednom
covjeku i trazio auto pod prijetnjom da ce ga odvesti na kopanje. Iste noci Deba je
uhapsen i tada smo prvi put saznali za Kazane." Ovako svoju pricu pocinje vojni
policajac koji je ucestvovao u akciji "Trebevic". Vec tada je, kaze, znao za probleme
druge vrste - odvodjenje civila na kopanje, jer se bataljon vojne policije u nekoliko
navrata, po naredjenju Uprave vojne bezbjednosti, suprotstavljao hapsenju civila. Bio
je to i razlog da u komandu Prvog korpusa u nekoliko navrata dodje Senad Hasic,
pomocnik komandanta za bezbjednost u Desetoj brdskoj. No, razgovori su ostajali
bez rezultata, a Caco i Senad Pecar su odbijali sve pozive. Drugog jula stiglo je
naredjenje Fikreta Muslimovica za privodjenje Senada Pecara: "Posto niko iz tog
kruga nije izlazio iz zone odgovornosti Desete brdske, odluka je pala da se hapsenje
izvede ispred Begove dzamije, kada Pecar bude izlazio s dzume. Plan je propao, jer
je Pecar iz dzamije izasao zajedno sa Ganicem. Poslijepodne, izmedju 17 i 18 sati,
Pecar je uhapsen na putu izmedju svog stana i komande brigade. Bila je to klasicna
otmica. Njegova zena je to gledala, i kako su vojni policajci bili u civilu, pomislila je da
su Vikicevi i tako je i javila Caci. U znak odmazde, Caco je aktivirao Celu, Ramiza
Delalica, i poceli su da u Starom gradu privode pripadnike policije. Od Logavine do
Pivare, razoruzane su sve stanice, oko 200 policajaca MUP-a i 24 vojna policajca iz
'Svjetlosti', SDK i FPN-a." Suzdrzani Hadzic "Pecar je odveden u pritvor u Marsalku.
Oko pola osam uvece Rasim Delic je naredio da se pusti Pecar, i po njega je dosao
Haris Lukavac sa dzipom Predsjednistva i dvojicom pripadnika jedinice 'Biser'. No,
Caco je nastavio hapsenja. Kompletan razgovor radio-vezom izmedju Cace, Cele i
'Delti', koje su ih podrzavale, pracen je i sniman u Centru veze, bataljonu Vojne
policije i MUP-u. Postoje snimci Cacinih komandi da se PAT sa Vranjace i
minobacaci okrenu na Predsjednistvo. Ocekivao se veci sukob. U zaustavljanju
prodora bile su angazovane sve 'Bosne', 'Lasta' i protivteroristicki bataljon VP. Linija
razgranicenja bila je na platou ispred Pozorista, oni su bili u UPI-jevoj zgradi, mi u
Narodnom pozoristu." "Avdo Panjeta je rukovodio jedinicama policije, Dzevad Radjo
vojskom, a onda je Kemo Ademovic otisao kod Cace na pregovore u bijelom BMW-u.
Caco je naredio da bijeli BMW sa Kemom prodje. Na Celinoj i Cacinoj strani je bila
Gardijska brigada 'Delta' koja je trebala zauzeti Marsalku: stigli su do zeljeznicke
stanice. Kemo je dogovorio sa Cacom da pusti pripadnike policije." Na kraju je
Predsjednik organizovao sastanak sa komandantima svih sarajevskih brigada, na
kojem Caco i Celo nisu bili. Odbili su da dodju, a po svjedocenju nasih sugovornika,
ostali komandanti zahtijevali su da se rijesi stanje u gradu. Enver Sehovic i Esad
Pelko Brzi bili su najizricitiji: ako ne moze drugacije, akcija hapsenja. Jedini suzdrzani
bio je Ismet Hadzic. No, nakon pet-sest dana Caco je oslobodio sve uhapsene
policajce, a nekako u to vrijeme pocela je zestoka cetnicka ofanziva na Igman i zuc.
Poginuo je Enver Sehovic. D?zvadu Radji ponudjene su cak tri duznosti: mjesto
vojnog atasea, mjesto komandanta Ratne oficirske skole i mjesto nacelnika Cetvrtog
korpusa. No, Radja ostaje da vodi vojnu policiju, a hapsenja u Starom Gradu se
nastavljaju. Krajem septembra stize i naredjenje da se u najvecoj tajnosti planira
akcija uvodjenja u sistem rukovodjenja i komandovanja Devete motorizovane i
Desete brdske brigade. Najveci problem je predstavljalo kako ce reagovati vojnici na
liniji? "Ta grupa oko Cace, 50-60 ljudi, imala je privilegije u odnosu na ostale borce.
Zato se i racunalo da ih ostali borci nece podrzati. Oni su u to vrijeme imali previse
para i droge. Odluceno je da akciju izvedu jedinice 'Bosne', 'Laste', bataljon Vojne
policije i 'Crni labudovi'." Na pravcu napada na komandu Desete brdske Prvom
cetom je komandovao Mustafa Tabak, "Lastama" Jozo Andjic, Protuteroristickom
cetom vojne policije Zecir Karup. Za Devetu motorizovanu su bili zaduzeni "Crni
labudovi", koje je u napad vodio Husein Tursunovic, i dio "Lasta" na celu sa
Rusmirom Mrkovicem. Dvadeset i petog oktobra je obavljeno izvidjanje: sve se
odvijalo u najvecoj tajnosti, cak ni borci koji su trebali ucestvovati u akciji nisu znali ko
je cilj dejstava. Receno im je da se ocekuje pokusaj prodora agresora u grad preko
Grbavice.
"Caco kolje sve redom"
"U toku noci jedinice su uvedene do policijske stanice kod Pivare odakle su se
rasporedjivale u rejone za blokiranje. Jedna jedinica Druge viteske je bila
obezbjedjenje. Od pet sati ujutro kompletan grad je bio blokiran, a posebno objekti iz
kojih se moglo pomoci Caci i Celi: kasarna 'Delti', bataljon kojim je komandovao Riki
na Otoci i jedinica u 'Steli' na Alipasinom Polju, koju je vodio Zoran Zoka Glamuzina.
Akcija je pocela u pet i 30. Senad Pecar je vec bio poceo suradjivati i to vece je
raspustio jurisni odred, a jednu jedinicu iz manevarskog odreda izbacio na Igmanu.
Tako je oslabio Cacu. U prvih dva sata akcije puno pripadnika 10 bbr. je uhapseno.
Jedinica 'Bosne' je oko 10 sati zauzela bazu jurisnog odreda uz manju pucnjavu. I
Caco je odmah poceo da sakuplja taoce - oko 90 zena i djece. Oko 12 sati, jedna
zena je uspjela pobjeci iz Cacine zgrade i rekla nam je: 'Caco kolje sve redom.' Koga,
pitali smo. Odgovorila je: 'Vojne policajce'. Kad smo pitali kako zna da su vojni
policajci, rekla je: 'Pise im na opasacima.' Bili smo sokirani. Po smjernicama i planu
akcije, niko nije trebao ici Caci na vrata. Tu grupu od devet ljudi koji su usli, ne znam
ko je poslao, znam samo da nam nijednog trenutka niko nije ni pomenuo takvu
mogucnost. Trebalo je da mi uhapsimo Cacu. No, mozda bi na to pitanje, barem
kada je o vojnim operativcima rijec, odgovor mogao dati Himzo Popovic. Odnosno,
on mora znati ko mu je naredio da se i oni prikljuce akciji. Sto se nas na terenu tice,
po ovom saznanju odmah smo trazili od Radje da nam kaze sta se desava. Rekao je:
'Nastavi dalje.' I nastavili smo." Oko 17 i 30 protutenkovska ceta je zauzela komandu
Desete brdske. Bez zrtava. U medjuvremenu, snajperom je smrtno pogodjen Elvir
Sabanija, jedan od najboljih diverzanata Druge viteske. Oko 20 sati steze se obruc
oko zgrade u kojoj stanuje Caco. I pada odluka: pokret. Baceni su suzavci. No, u
pasaz ispred zgrade Cacini saborci izbacuju tijela ubijenih policajaca. Vojna policija
nece preko mrtvih drugova. Vracaju se. Oko 22 sata, novi pokusaj. Ovaj put, sve ili
nista. Pocinje vatrena priprema akcije - meci pljuste na sve strane. Uzas na
stepenistu "Odjednom se pojavio golf. Vec je prosao kada se vezom oglasio Dahic i
trazio da se obustavi paljba jer Pusina ide na pregovore. Dvadesetak minuta kasnije,
Pusina izlazi, golf odlazi, a mi cekamo. Negdje oko ponoci stize Pusina ponovo i za
njim dzip 'Bisera'. Caco, okruzen svojim pratiocima - Senadom Haracicem, Emirom
Topalovicem Nanetom, Arminom Hodzicem i nekim Kajanijom, ulazi u dzip i odlaze.
Dahic javlja da se Caco predao. Sve jedinice ulijecu u zgradu, hapsimo 30-ak
preostalih. Na stepenicama ispred Cacinog stana bio je preklan Izet Karcic i
izvadjena mu oba oka. Admiru Hebibu je bilo odsjeseno jedno uho i izvadjeno jedno
oko. Srdjanu je bio rasporen stomak i unutra sipana kiselina od koje je umro. U
Cacinoj je zgradi uhapsen Cacin zet koji je smrdio na kiselinu i u policijskoj stanici
kod Pivare je pretucen - igralo se fudbala sa njim. I ostali policajci su bili preklani, a
jednom od momaka je bila izvaljena kompletna noga iz kuka i prebacena preko tijela.
Vojnici koji su ucestvovali u akciji htjeli su u jednom trenutku blokirati Predsjednistvo
da ponovo traze Cacu. Bili smo ogorceni. I Pecar se jedva izvukao kada je oko dva
sata ujutro dosao da preuzme komandu nad brigadom. Imao je pratnju iz Druge
viteske koja je onda obezbjedjivala komandu." Caco je razoruzan u holu
Predsjednistva. Odatle je odveden u komandu Korpusa. U Komandi 10. brdske su
pronadjene ogromne kolicine oruzja i municije: oko 4.000 tromblona, a kompletna
logisticka baza Korpusa imala je 200. U samom Korpusu Caco je odvojen od ostalih,
skinut u ves i stavljene su mu nove lisice. Pocelo je ispitivanje. Kasnije je Caco
izveden napolje gdje se batinanje nastavilo. Ziv je unesen u kombi. Uskoro se cuo
samo jedan pucanj.
Sto me ne ubijes?
Probudio me cudan zvuk. Vec mjesecima, silom prilika, organizam mi je bio
izvjezban da odreaguje na svaki iznenadni sum. Ovo sto sam cuo, prvo kroz polusan,
a potom i potpuno razbudjen, bilo je nekako drugacije. Tupo, ali jako. Bila je mrkla
noc. Ustao sam i dosao do prozora. Na desnom krilu je jos uvijek bilo staklo. Ono sto
se kroz njega vidjelo izgledalo je kao nastavak nekog od kosmarnih snova. Oko
ulaznih stepenica pred zgradom starog Radija u ulici Danijela Ozme, ratnog sjedista
Prvog korpusa ABiH, u polukrugu stoji vojska. Barem stotinjak ljudi. Niko ne govori.
Izmedju tijela, isprekidan, prodire snop svjetla s vozila parkiranog iza njihovih ledja.
Jos uvijek ne mogu da odredim sta proizvodi zvuk koji cujem - tup i tezak. Konacno,
kroz polumrak, opazam pokrete. Ispred "amfiteatra" u uniformama, neko lezi na ulici.
Gol je. Pokusava se osloniti na ruke i pridici. Neko mu iz mraka prilazi i udara ga
nogom. Snazno. U glavu. U stomak. U bok. Pa opet u glavu... To je taj zvuk! Nikada
ga ranije nisam cuo. Prizor me jako uznemiruje. Odmicem se od prozora. Neko nesto
vice. Ne razaznajem rijeci. Opet prilazim prozoru. Srce mi lupa. Neko se dere. Kao
da nesto pita. Razumijem samo: "(...) Je li Caco?" I opet: "Ha, Caco?" Konacno
shvacam. Tijelo se pridize. Oslanja se laktovima na cestu. Ne dizuci glavu,
zacudjujuce jasno progovara: "Sto me ne ubijes? Ubij me ko covjeka, sta ce ti ovo?"
Opet onaj zvuk. Ne vidim ko udara. Odmicem se od prozora. Zvuk ne prestaje.
Ponavlja se skoro ravnomjerno i kao da nece nikada stati. Drhtim, sto od zime, sto od
uznemirenja. Napolju odjednom tisina. Neko startuje automobilski motor. Primicem
se prozoru. Nekoliko vojnika vuce golo tijelo i ubacuje ga u kombi. Cuje se potmulo
jecanje. Vrata se zatvaraju i automobil odlazi prema ulici Kralja Tomislava. Gotovo je.
Vojska se nijemo razilazi. Lijezem. Vise ne mogu da zaspim. Prevrcem se po krevetu
i pokusavam smiriti. Vec svice. Opet neki sumovi s ulice. Dizem se i otvaram prozor.
Ispred zgrade Korpusa nekoliko vojnika metlama i vodom ciste krv. Crvene se i
plocnik i cesta.
Nesto kasnije, na radiju cujem da je Caco te noci ubijen prilikom pokusaja bijega.
Cudno. Onaj Caco sto sam ga nekoliko sati ranije vidio ispred Korpusa, nije izgledao
kao neko ko bi bio u stanju uteci. Ikome.
Vlado AZINOVIC Objavljeno u broju 64 DANA, 5. DECEMBAR / PROSINAC
1997.
__________________________________
ZAGLUSUJUCA SUTNJA
Pise: Gojko BERIC
Poslednjih dana i nedjelja su, na najgrublji nacin, demantirani svi koji su naivno
vjerovali da se Sarajevo odbranilo od vlastitog nacionalizma. Upravo zato sto su
velika i nepravedna zrtva ovog genocidnog rata, Bosnjaci ne smiju zatvarati oci pred
zakonomjernom cinjenicom da i medju njima ima ubica, palikuca i razbojnika koji nisu
bili nista manje brutalni od dzelata iz srpskog i hrvatskog naroda
NE MISLIM, POPUT NEKIH, DA DETALJAN opis zlocina koje je pocinio Musan
Topalovic Caco bitno mijenja istinu o ratnom Sarajevu. Na kraju krajeva, svi smo
znali, ili bar slutili, sta radi Caco. Zivjeti u dijelu grada koji je kontrolisao taj neuspjesni
gitarista, znacilo je biti u prisnom dodiru sa Cacinom samovoljom. Za jedne je on bio
heroj i pravednik. Protiv toga se nista nije moglo uciniti. Za druge je bio ostra studen
koja se u zimskoj noci uvlaci kroz prozor sa polupoderanim najlonom umjesto stakla.
Ni protiv toga se nista nije moglo uciniti. Nema pobune protiv Cacinog terora, mali
prgavce, koji cekas da Cacini ljudi dodju po tebe. Rat je. Ali ako inventarisanje
Cacinih uboda nozem, objelodanjeno u proslom broju Dana, bitno ne mijenja
cinjenice zivota u ratnom Sarajevu, to niposto ne znaci da epizoda o Caci nema
razoran efekat. Dajuci javnosti na uvid hroniku smrti u vlastorucnoj izvedbi Musana
Topalovica, sruseno je nekoliko uporno odrzavanih stereotipa, medju njima i stereotip
o nepostojecoj odgovornosti ovdasnje vlasti za Cacine morbidne nestasluke. Zbog
toga je objavljivanje sokantnih opisa Cacinih koljackih podviga izazvalo tako
zaglusujucu sutnju. Sute sarajevski mediji, sa izuzetkom Svijeta i Slobodne Bosne.
Vodeci zapadni listovi, ukljucujuci i New York Times, objavili su prethodnih dana
obimne tekstove o Cacinim zlocinima u kosmaru opkoljenog Sarajeva, ali ni za jedan
od tri sarajevska dnevnika ta tema nije bila zanimljiva. Znam da svaki od njih ima
svoje razloge za ispoljenu nezainteresovanost, ali covjeku se onda ucini da nema
posla sa novinarima, vec sa ona tri majmuna od kojih jedan rukama pokriva oci, drugi
usi, a treci usta.
Sute pjesnici i vjerski autoriteti. Kao da su se prvi potrosili u depresiji svojih
pjesama, a drugi u uzaludnosti svojih molitvi. Ne vidim da se iko u Sarajevu
uzbudjuje sto je jedan zlocinac bio slavljen kao spasilac grada. Kod nekih taj
sunovrat vjerovatno izaziva mrzovolju, jer mrtvome je vuku lako rep mjeriti. Mozda se
mnogi i stide, ali to se ne vidi i ne cuje. Uostalom, sta drugo i ocekivati. Posljednjih
dana i nedjelja su, na najgrublji nacin, demantovani svi koji su naivno vjerovali da se
Sarajevo odbranilo od vlastitog nacionalizma. Ne oglasava se Drzavna komisija za
istrazivanje ratnih zloèina, suti bivsi sef policije ciji je sin jedna od zrtava Cacinih
ubilackih nagona, sute organizatori spektakularne Cacine dzenaze, ali i clanovi
tadasnjeg drzavnog Predsjednistva. Ne znam kakvo objasnjenje ima gospodin Alija
Izetbegovic koga je general Jovo Divjak jos krajem maja 1993. pismom opsirno
informisao o radionici smrti u vlasnistvu Musana Topalovica. Ne znam sta o svemu
misle ostali clanovi tadasnjeg drzavnog vrha. Kao da ih cujem kako na to ocekivano
pitanje sapucu:
"Zna se ciji je Caco bio sticenik. Mi tu nista nismo mogli uciniti."
To je kljucno mjesto cijele price. Caco je po nalogu vlasti likvidiran prije nego sto
mu je uspjelo da jamu Kazan do vrha napuni svojim zrtvama. Ali kad su prosle tri
godine, ispostavilo se da i mrtav Caco ima izvjesnu upotrebnu vrijednost. Njegova
ponovna sahrana bila je smicalica ciju je politicku pozadinu lako desifrovao i jedan
stranac. Svjedok rituala sa lica mjesta, ceski novinar i publicista Jan Urban je
savrseno precizno dijagnosticirao citavu stvar: "Dzenaza za koju se tvrdi da je bila
najveca u ovom vijeku u Sarajevu, neukusna je sovinisticka demonstracija. Bio je to
veoma dobar trik Vlade sto je to dozvolila. Dali su nezadovoljnim slojevima,
invalidima, porodicama sehida, ljudima za koje bi se drzava morala pobrinuti, a nema
za to ni sredstava, ni volje, ni organizacije - mit i junaka. Oni nemaju hrabrosti da
kazu da je to bio ratni zlocinac koji je poubijao stotine ljudi, uglavnom Srba, i koji bi,
da je ziv, danas morao biti u Haagu." Sa stanovista pune istine o zlocinima u
opsjednutom Sarajevu bilo bi, naravno, korisnije da je Caco ziv. Ali on je i mrtav
ostavio dovoljno dokaza koji zahtijevaju javnu raspravu na tu temu. Upravo zato sto
su velika i nepravedna zrtva ovog genocidnog rata, Bosnjaci ne smiju zatvarati oci
pred zakonomjernom cinjenicom da i medjunjima ima ubica, palikuca i razbojnika koji
nisu bili nista manje brutalni od dzelata iz srpskog i hrvatskog naroda. Konfuzni
pokusaji da se ta zakonomjernost relativizuje do nepostojeceg, na cemu - kao i na
pravljenju drugih steta bosnjackom narodu - predano radi jedna ovdasnja medijska
tvornica ekstremnog bosnjackog nacionalizma, nisu nista drugo do miris arijevske
teorije. Jer, zlocin je zlocin, bez obzira da li je neko ubio sto civila ili sto hiljada njih.
Oko toga je u medjunarodnom pravu davno postignuta potpuna saglasnost. Skrivanje
vlastitih zlocina zapravo je izdaja i zlocin prema vlastitom narodu, sto se najbolje
ocituje u slucaju Srba, do cije kolektivne svijesti sporo ili nikako ne dopire spoznaja o
vlastitim zlodjelima i krivici za ovaj rat.
Isto tako je tvrdokorna cinjenica da je u ovom ratu bosnjacka vlast prva i jedina
reagovala na neke zlocine svojih formacija, sudeci ubicama fojnickih fratara i grupi
boraca Cacine brigade. Ali za zlocine koji su se dogodili u Sarajevu, ta vlast je
apsolutno odgovorna.
Na vlasti, naime, nisu bili ni Musan Topalovic, ni njegove zrtve.
Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.
__________________________________
ALIJA NAREDIO ZLOCINE
Haski tribunal poceo je, doduse, stidljivo, da se interesuje za genocid nad Srbima
u Sarajevu ali tek ce vreme pokazati da li su i koliko su haski krojaci pravde
zainteresovani za njihovu sudbinu koje su muslimani, u reziji Izetbegovica, likvidirali
na najmonstruozniji nacin.
Izetbegovicevi saradnici optuzuju svog sefa za ratne zlocine nad Srbima u
Sarajevu
Zlocine nad sarajevskim Srbima u minulom ratu nisu izvrsili samo koljaci iz
Desete brdske brigade kojom je komandovao zloglasni Musan Topalovic Caco, vec i
pripadnici mnogih drugih jedinica i razularenih formacija, a za sve to je znao Alija
Izetbegovic koji sada nevesto pere ruke - tvrdi vise bivsih i sadasnjih bliskih
Izetbegovicevih saradnika kao i veci deo sarajevske stampe koja o tome ovih dana
nasiroko pise. Kako pise sarajevski nedeljnik "Svijet" Caco je bio najveci
Izetbegovicev mijenik, on je od Dede (tako je Caco zvao Aliju) direktno dobijao
naredjenja i savesno ih izvrsavao.
"Predsednik ga je (Cacu, naravno) u pocetku zvao "sine Musane", a on njega
Dedo, pise dalje "Svijet" opisujuci u nastavku detaljno sta se dogadjalo onog dana
kada je Caco likvidiran. Na dan kad se odvijala akcija u kojoj je Caco ubijen, kazu da
je do kraja trazio da se cuje sa predsjednikom, a da su mu posljedne rijeci bile: "Sta ti
je ovo trebalo, Dedo?"
Ponovo se oglasio i bivsi komandant Glavnog staba Armije BiH Sefer Halilovic
tvrdnjom:
"Moram priznati da sam od samog starta znao za kontakte koje su pojedini
komandanti imali sa Izetbegovicem, sto direktno, sto preko Bakira (Izetbegovicevog
sina), sto preko Harisa Lukovca… Dakle, deo starjesina iz nekoliko manjih jedinica
svoje su izvjestaje uglavnom slali samo predsjedniku i tvrdili su da iz kabineta
dobijaju zadatke".
Takodje, Halilovic je jos ranije optuzio Izetbegovica da je znao i za zlocine koje su
muslimani izvrsili protiv hrvatskog civilnog stanovnistva na Grbavici i Uzdolu, kao i da
je Izetbegovic stao u zastitu pocinioca tih zlocina. Sarajevski "Dani" kao i "Slobodna
Bosna" tvrde da su ovi zlocini pocinjeni nad Srbika, i da je stradalo nekoliko hiljada
neduznih srpskih civila. To je bila "najpoznatija javna tajna". Izetbegovic je u svakom
trenutku znao sta se dogadja. "Postojao je plan o eliminisanju nemuslimanskog
stanovnistva iz Sarajeva, a njegov idejni tvorac je visoki funkcioner SDA. Broj
ubijenih nikada se nece saznati jer su jos 1993. tela ubijenih posipali kiselinom, neka
spaljivali, a neka su ubacivali u velike vojnicke masine za pranje vesa i na taj nacin ih
se resavali. Ali, najlakse je da se ode na sarajevska groblja i pogleda koliko ima
nadgrobnih ploca na kojima pise N.N." - tvrde ova dva sarajevska nedeljnika, isticuci
da je isto tako javna tajna da je i Caco ubijen po nalogu Izetbegovica, kako Caco ne
bi dosao pred sud i "propevao" po cijem nalogu i u cijoj reziji su ovi zlocini izvrseni.
Pocinjene zlocine na savest Izetbegovicu stavlja i bivsi sef Sluzbe drzavne
bezbednosti u Sarajevu Munib Alibabic koji kaze da je znao za zlocine u Sarajevu
pocinjene 1992. i 1993. godine. Kaze da ga je o tome, kao i najvisi drzavni vrh,
informisao sef armijske bezbednosti Muslimovic. Medjutim, kada je o tome
progovorio 1996. u jednom sarajevskom listu, Alibabica je ostro napao nedeljnik
"Ljiljan" ciji glavni urednik je tada bio Izetbegovicev prijatelj sa robije Dzemaludin
Latic. Oni koji su to pisali, odnosno koji su napadali Alibabica sto je sve to
obelodanio, kasnije su se Alibabicu pravdali tvrdeci da su morali jer "tako je nalozeno
iz predsednikovog kabineta". Medjutim, zakljucuje Alibabic, osim Izetbegovica o
ovome imaju sta da kazu i clanovi bivseg predsednistva Ejub Ganic i Nijaz Durakovic,
kao i Haris Silajdzic i Edhema Bicakcic koji su se tada mnogo pitali.
Ponovo se ovim povodom oglasio i Mirko Pejanovic koji je, kao kaze, kao tadasnji
clan Predsednistva BiH i predsednik Saveta za zastitu ustavnog poretka citavu stvar
stavio na dnevni red jedne od sednica Saveta za koju je dozvolio da bude otvorena
za javnost. "Mogu sada jos kazati da sam tada bio kritikovan od predsednika
Izetbegovica i Ganica zasto sam bez sirih konsultacija ovu sednicu ucinio javnom",
dodao je Pejanovic uz tvrdnju da je jos tada imao utisak da predsednik Izetbegovic
nesto taktizira.
Nijaz Durakovic koji je u oktobru 1993. Postao clan predsednistva BiH, takodje,
tvrdi da su nadlezne drzavne institucije znale za brojne zlocine nad Srbima. On je
ispricao jos kako je tada dao intervju jednom novinaru, Srbinu iz Zavidovica, koji je
dan kasnije ubijen, zbog cega je on tada navodno, "bio revoltiran" i kasnije se
"intersovao za taj slucaj". Ali, kako kaze, uvek su mu kada je pitao o tome odgovarali
da je "istraga u toku", kao sto su odgovarali i Pejanovicu kada je trazio konkretne
izvestaje o konkretnim slucjevima. Medjutim, morbidan je zakljucak Durakovica koji
sada ponasanje tih istraznih organa opravdava njihovom "neazurnoscu" sto je, kako
kaze, i danas problem mnogih institucija.
”REPUBLIKA": PRIZNANJE ALIJE IZETBEGOVICA
RIM, 1. decembar (Tanjug) - Italijanski dnevnik "Republika" prenosi danas izjavu
predsednika troclanog Predsednistva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovica da su
"muslimanski vojnici cinili ratne zlocine tokom rata u Bosni". Prema izvestajima
agencija, Izetbegovic je to izjavio u subotu, na jednom skupu bosanskih
intelektualaca u Sarajevu. Medjutim, sudeci po pisanju "Republike", Izetbegovic
umanjuje broj zrtava i tvrdi da "muslimanski vojnici mozda imaju na savesti stotinu
mrtvih" sto je, po njemu, "bilans dogadjaja u Kazanu, Chelebicima, Bugojnu i
Grabovici".
Prema podacima koje je predsednik Srpskog gradjanskog veca Mirko Pejanovic
izneo u nedavnom intervjuu sarajevskom mesecniku "Dani", samo u Sarajevu je
tokom rata ubijeno izmedju dve i tri hiljade Srba. Kako navodi "Republika",
Izetbegovic je, priznajuci da je "bilo ubistava", iskljucio svaku mogucnost da su
masakri ucinjeni na zahtev bosanske vlasti. "Republika" prenosi i Izetbegovicevu
izjavu, datu na istom skupu, da se nece ponovo kandidovati za clana Predsednistva
Bosne i Hercegovine.
O STRADANJIMA SRBA U SARAJEVU HAG OBAVESTEN PRE DVE GODINE
BEOGRAD, 1. decembar (Tanjug) - O stradanjima Srba u Sarajevu obavesten je
jos pre dve godine tadasnji glavni tuzilac tribunala u Hagu Ricard Goldston, ali taj sud
nije podigao ni jednu optuznicu protiv pocinilaca ili odgovornih u muslimanskoj vlasti,
receno je danas Tanjugu u Udruzenju logorasa od 1991. godine.
Udruzenje logorasa od 1991. godine predalo je Goldstonu u Hagu 1. novembra
1995. godine tri dosijea o stradanju Srba u Sarajevu, od kojih je jedan o Hrasnici, a
izjave su dali i dva svedoka koji su preziveli torture u drzavnim i privatnim zatvorima u
Sarajevu. Otuda nedavna navodna senzacionalna otkrica nezavisne sarajevske
stampe da je za stradanje Srba u Sarajevu znao najvisi vrh muslimanske vlasti deluju
cinicno jer su bajata bar dve godine. Monografija na 400 stanica sa svedocenjima
Srba koji su u sarajevskim zatvorima bili izlozeni torturama, mucenjima i
ponizavanjima od strane muslimana objavio je Dokumentacioni centar Komesarijata
za izbeglice Srbije te 1995. godine, na srpskom i engleskom jeziku, pa medjunarodna
javnost ne moze da glumi neobavestenost.
"Knjige dokumenata o stradanjima Srba u opstini Konjic, zatim o stradanjima Srba
u Sarajevu, stampane su 1995. godine i njihove promocije su bile javne, a potom su
bile urucene svim medjunarodnim relevantnim faktorima, pre svega tribunalu u
Hagu", potvrdila je Tanjugu priredjivac, istoricar Dusica Bojic. Dva bivsa logorasa,
cije su izjave urucene Goldstonu, bili su u celijama sa pripadnicima zloglasnog
Musana Topalovica Cace. Oni su preneli pricanje muslimanskih vojnika o uzasnim
mucenjima koja su praktikovali nad zatvorenicima Srbima i time se cak hvalili.
O zverstvima Cace i njegovih boraca vec 1992. godine brujalo je celo Sarajevo,
pa je Alija Izetbegovic, pod pritiskom medjunarodne javnosti, morao da ukloni
najekstremnije "borce za bosnjacku stvar", medju kojima je i sam Caco koji je ubijen
na Igmanu u obracunu sa regularnim jedinicama Armije BiH. Otuda su Cacini saborci
koji su zaglavili u zatvor i sada bili u istom polozaju sa Srbima, nezadovoljni i
ogorceni, pricali bez ustezanja o zlodelima koje su cinili. Ti Cacini saborci bili su
posebno ljuti na Izetbegovica, sa kojim su, po svedocenju Srba, bili u neprestanom
kontaktu, sto ih je predstavio kao kriminilace, a do juce su bili regularna vojska BiH.
Jedna od najstravicnijih prica, osim stradanja u Kazanima, koju su bivsi Cacini
saborci pricali pred Srbima u zatvoru, jeste da je odsecena srpska glava bila uslov za
pripadnost Cacinim jedinicama - neka vrsta clanarine. Svedoci su, izmedju ostalog,
preneli licne ispovesti tih Cacinih saboraca, pripadnika 10. brdske brigade Armije
BiH, o silovanjima 16 devojcica Srpkinja, njihovom zlostavljanjima, ubijanju, a potom
bacanju zverima u zooloskom vrtu. O tome postoji i videozapis koji su napravili sami
pripadnici Cacinih jedinica. Jedan od svedoka sarajevskog pakla, student Dragan
Todorovic (37) izdrzavao je zatvorsku kaznu od 10. decembra 1993. godine do 7.
marta 1994. godine, kada je pomilovan "odlukom o aboliciji". Od 1992. godine bio je
"zatocenik" Studentskog grada iz koga nije mogao izaci, kao i svi studenti Srbi.
Prema njegovom svedocenju, u bivsoj kasarni JNA "Viktor Bubanj", koju su
muslimani pretvorili u logor "Ramiz Salcin", boravio je u vreme hapsenja velikog broja
vojnika pripadnika Cacinih jedinica, kao i Ramiza Delalica Chele (Sandzaklija koji je u
martu 1992. godine na Bascarsiji ubio srpskog svata).
"Bilo je stravicno samo slusati kako se ti muslimani dogovaraju, a neprestano su
se cudili zasto su ih zatvorili kada su samo pobili cetnike", svedoci Todorovic.
Todorovic navodi da je sam Chelo govorio kako mu je "Alija naredio da niko ziv ne
sme ostati, a sad me optuzio, sto cu reci i na sudu".
U zatvoru "Viktor Bubanj" vise od 90 odsto zatvorenika bili su Srbi, uglavnom
doktori nauka, profesori sa fakulteta, lekari, magistri, inzenjeri... Osim izjava dvojice
Srba, Udruzenje je tada dostavilo Goldstonu i spisak masovnih grobnica u Sarajevu,
kao i izjavu generala Armije BiH Jovana Divjaka da je pismeno obavestio
Izetbegovica kako se u "Sarajevu dogadja genocid nad Srbima i da je u prva dva
meseca rata, bez povoda i regularnih sudskih procesa, likvidirano preko 800 Srba".
Tada je Goldstonu skrenuta paznja i na termin "leteci Srbin", sto je znacilo
bacanje Srba sa sarajevskih visespratnica, da bi se ispraznili stanovi i u njih usli
pripadnici regularne muslimanske vojske. Iz pouzdanih izvora Medjunarodnog
komiteta Crvenog krsta (MKCK), koji su molili Udruzenje da ostanu anonimni, dobijen
je podatak da je u kompjuterima MKCK oko 6.000 Srba iz samog Sarajeva koji su
nestali i koji se traze.
"STANDARD": "CELO SARAJEVO ZNALO O ZLOCINIMA NAD SRBIMA"
BEC, 7. decembar (Tanjug) - Becki list "Standard" objavio je danas izvestaj o
mnogobrojnim zlocinima muslimana nad Srbima u Sarajevu cime se taj dnevnik,
posle vise od cetiri godine, pridruzio drugim austrijskim medijima u razbijanju jednog
tabua i otkrivanja istine. Becki dnevnik "Prese" posvetio je pre dve nedelje temi
stradanja Srba u Sarajevu opsiran izvestaj. Dopisnik "Standarda" iz Sarajeva citira
jednog od autora serije napisa o muslimanskim ratnim zlocinima nad Srbima u
Sarajevu, Vildanu Selimbegovic, koja tvrdi "da je ceo grad znao o zlodelima, ali da se
o tome nije smelo glasno govoriti". Austrijski dnevnik indirektno hvali muslimansku
stranu, koja je pre mesec dana javno progovorila o "osetljivoj temi", kada su svetlost
dana ugledali tajni akti ratnih sudova, cime je razbijen klise o "muslimanima kao
zrtvama, a Srbima kao agresorima".
U austrijskom dnevniku nema, medjutim, ni reci osude bestijalnih zlocina koje su
muslimani pocinili nad Srbima u jami "Kazani" i drugim stratistima u i oko Sarajeva - u
Tarcinu, Hrasnici, Pazaricu ...
"Standard" istice da je o zlodelima muslimanske armije nad srpskim civilima bilo
upoznato vojno i politicko rukovodstvo u Sarajevu, ali da nista nisu preduzimali da se
to spreci. Kao primer navodi se ubistvo Bozidara Sljivica, Srbina ozenjenog jednom
muslimankom, o cemu je jos 4. jula 1992. godine pisalo i sarajevsko "Oslobodjenje".
Becki list pise da je jedan od glavnih krvnika, Musan Topalovic zvani "Caco", koji
je komandovao jednom brigadom muslimanske vojske, ubijen 26. oktobra 1993.
godine u akciji pod nazivom "Ciste ruke", koju su zajedno izveli muslimanska armija i
policija.
"Standard" navodi razlicite podatke o broju srpskih zrtava u Sarajevu, a cifre se
krecu od nekoliko desetina do 3.000 ljudi, u zavisnosti od izvora koji daje podatke.
HAG TRAZI DOKUMENTACIJU O STRADANJU SARAJEVSKIH SRBA
SARAJEVO, 29.novembar (Tanjug) - Haski sud zatrazio je od sarajevskih sudskih
vlasti dokumentaciju sa sudjenja vojnicima 10.brdske brigade koji su tokom rata dobili
minimalne kazne za ubistva desetina sarajevskih Srba u zloglasnoj jami "Kazani",
tvrde danas sarajevski pravnici. Predsednik opstinskog suda u Sarajevu Senad
Kreso u izjavi za sarajevske "Vecernje novine" kaze da mu je "poznato da je Haski
sud zatrazio dokumentaciju o tom slucaju". On tvrdi da medjunarodni sud u Hagu
moze ponovo pokrenuti postupak protiv vojnika 10.brdske brigade koji su pod
komandom zloglasnog Musana Topalovica - Cace tokom rata na stravican nacin,
pretezno klanjem, ubili prema slobodnim procenama izmedju 300 i 1.500 sarajevskih
Srba.
Predsednik Srpskog gradjanskog vijeca Mirko Pejanovic je u intervjuu
sarajevskom mesecniku "Dani" izjavio da je "u Sarajevu tokom rata ubijeno izmedju
dve i tri hiljade Srba". Vecina njih je stradala u jami "Kazani" na Trebevicu dok su
mnogi okoncali zivot u mnogobrojnim privatnim zatvorima u Sarajevu. Sarajevski
pravnici tvrde da su "klaonica Kazan" i privatni zatvori dovoljan razlog da se o tome
ozbiljno pozabavi haski sud. Tim pre sto je tokom sudjenja vojnicima 10.brdske
brigade optuznica prekrojena u poslednjem trenutku i oni nisu odgovarali za zlocine
nad civilnim stanovnistvom, nego za ubistva, odnosno krivicno delo neprijavljivanja
krivicnog dela.
Sarajevski nezavisni listovi vec danima aktueliziraju temu o stradanju sarajevskih
Srba tokom rata sa ozbiljnim upozorenjima da bi ono sto precute vlasti mogao uskoro
da kaze sam Hag.
Na udaru njihovih komentara su vajkanja ovdasnjih politickih vojnih krugova da o
tome navodno nista nisu znali i da se sve desavalo u okviru odmetnute 10.brdske
brigade. Pri tome, kako kazu analiticari, potpuno zaboravljaju da je tadasnji
komandant muslimanske armije Jovan Divjak o tome upozoravao Aliju Izetbegovica i
zbog toga davao i ostavku.
”REPUBLIKA": MUSLIMANI SEJALI SMRT U SARAJEVU
RIM, 23.novembar (Tanjug) - Italijanski dnevnik "Republika" objavio je opsiran
tekst o civilnim, vecinom srpskim zrtvama u Sarajevu, tvrdeci da su muslimani sejali
smrt tokom poslednjeg rata u gradu na Miljacki, kao i da su oni krivci za smrt
italijanskog fratra 1993. godine za koju su u to vreme okrivljavani Srbi. "Republika"
izvestava da je u sarajevskim medijima objavljen dosije zlocina izvrsenih tokom 1992.
i 1993. godine u Sarajevu nad srpskim, hrvatskim i muslimanskim stanovnistvom koje
su pocinile muslimanske paravojne jedinica pod komandom Musana Topalovica -
Cace.
"Musan Topalovic je imao tesne veze sa najvisim predstavnicima bosansko-
muslimanske vlasti u Sarajevu, cak i sa predsednikom Alijom Izetbegovicem", navodi
italijanski dnevnik. "Topalovic je pocetkom rata postao vodja bosansko-
muslimanskog odreda, koji je bio umesan u sverc oruzjem, kao i u transport
humanitarne pomoci", pise italijanski list, navodeci da je on "kontrolisao deo riskantne
prve planinske linije oko Sarajeva, sejuci teror u gradu na Miljacki".
"Topaloviceve formacije hapsile su civile i vodile ih do planinskih rovova gde su ih
ubijali a potom zakopavali. Tako je ubijeno na hiljade civila iz Sarajeva", navodi
"Republika" detalje iz napisa u poslednjem broju sarajevskog nedeljnika "Svijet".
"Republika" istice da je "Topalovic ubijen 26. oktobra 1993. godine po naredjenju
vlade u Sarajevu, pod okolnostima koje nikada nisu razjasnjene". "Medjutim,
razjasnjeno je jedno drugo ubistvo", dodaje "Republika" i precizira da se "posle cetiri
godine sada otkriva da su italijanskog fratra, pacifistu Morena Lokatelija ubili
muslimani u Sarajevu 3.oktobra 1993. godine". "Lokateli je ubijen dok je u Sarajevu
agitovao za mir. Tada je javljeno da je pala jos jedna zrtva medju tolikim u gradu na
Miljacki. Optuzen je srpski snajperista da bi se danas, posle cetiri godine, pojavili
dokazi da su to zapravo uradile muslimanske paravojne jedinice, tacnije odred
Musana Topalovica", istice dnevnik "Republika".
POSTOJE PODACI O NAJMANJE 460 UBIJENIH SRBA U SARAJEVU
SARAJEVO, 1.decembar (Tanjug) - Potpredsednik Srpskog gradjanskog vijeca
Mladen Pandurevic izjavio je u intervjuu sarajevskom listu "Svijet" da ta nestranacka
organizacija raspolaze podacima o najmanje 460 Srba ubijenih u Sarajevu tokom
poslednjeg rata, ali je upozorio da to nije konacna brojka jer procene sa jos
neistrazenih podrucja, koje su radjene sa medjunarodnim organizacijama, govore da
je u Sarajevu stradalo 1.500 pa mozda i 3.000 Srba.
Pandurevic je intervjuu "Svijetu", jednom u nizu kojim sarajevski nezavisni mediji
pokusavaju da rasvetle istinu o stradanju Srba, naglasio da je jama Kazani na
Trebevicu samo jedno mesto stravicnih zlocina koje su nad Srbima pocinili pripadnici
10. brdske brigade na celu sa Musanom Topalovicem - Cacom .
U jami Kazani pronadjeno je 30 glava i 29 tela i ni u jednom slucaju glava i telo
nisu bili zajedno, rekao je Pandurevic, primetivsi da se istraga ogranicila samo na to
mesto i da nije pokazana ni zelja da se istraze druga podrucja koja je kontrolisala 10.
brdska brigada.
Mimo jame Kazani, tela ubijenih Srba su pronalazena u razlicitim delovima grada,
u pojedinim jarcima, na Trebevickoj zaobilaznici, na putu prema Palama, u
Velezicima, Pofalicima, Brijescu, Buljakovom Potoku, Hrasnom Brdu, Dobrinji i na
drugim mestima, naveo je Pandurevic.
On je upozorio da uopste nisu istrazeni privatni zatvori u kojima su ubijani Srbi,
kao sto su zatvor "Strela" u Novom Gradu, "Sunce" na Dobrinji, zatvor tadasnje 4.
motorizovane brigade u Hrasnici, zatvor "Silos" gde je, pouzdano je poznato, ubijeno
30 Srba u starosnoj dobi od 14 do 86 godina, kaze on. Pandurevic tvrdi da su najvisi
vrhovi vlasti u Sarajevu znali za postojanje tih privatnih zatvora i uopste za stradanje
sarajevskih Srba i da su za to itekako odgovorni. On je izrazio je nadu da ce Haski
sud obnoviti proces krivcima za ubistva Srba koji su, inace, osudjeni na simbolicne
kazne zatvora od jedne do cetiri godine.
SRBI SVIREPO UBIJANI U BOSNI
RIM, 10. novembra (Tanjug) - Ugledni italijanski dnevnik "Korijere dela sera"
(Corriere della sera), pise danas - prvi put posle pet godina - da su muslimanski
vojnici na svirep nacin ubili hiljade Srba u Bosni i da su zato znali i najvisi
predstavnici muslimanske vlasti.
Kako navodi italijanski list u tekstu naslovljenom "Tako su muslimani klali Srbe",
"to su cinjenice koje potvrdjuju i argumenti napisani na 56 strana koje je sakrio Vojni
sud u Sarajevu". Medjutim, deo dokumentacije objavio je u cetvrtak nezavisni
bosanski list "Dani", sto, prema oceni "Korijere dela sera", "predstavlja prvu zvanicnu
potvrdu ratnih zlocina pocinjenih nad Srbima u Sarajevu od strane muslimanskih
snaga".
Na osnovu izjava velikog broja svedoka, uglavnom ucesnika u pokolju Srba u
Bosni, "na Trebevicu je na najsvirepiji nacin ubijeno izmeðu 1.000 i 2.000 Srba".
"Svedoci tvrde", pise 'Korijere dela sera', "da je vlada Alije Izetbegovica znala za
ta ubistva".
Na osnovu istrage muslimanske vlade pre tri godine, Vojni sud je ispitao i osudio
nekoliko ucesnika muslimanskih snaga u masovnom ubistvu Srba u Bosni, ali,
ocenjuje italijanski list, "kazne su bile blage, a sve je bilo obavljeno u tisini i tajno".
"Trebalo je da prodje pet godina pa da bude obelodanjena istina o ratnim
zlocinima muslimana nad Srbima", zakljucuje italijanski dnevnik.
OPTUZBE IZ MRTVACNICE TRAZE PUT DO HAGA
Ratko Mirkovic preziveo streljanje i muslimansku torturu u zatvoru, sve vreme rata
radeci u mrtvacnici bolnice "Kosevo” u Sarajevu, svedoci kako su Srbi u ovom gradu
ubijani, pa cak i mrtvi tuceni. Srpska glava u Sarajevu bila jeftinija od glavice kupusa,
a Musa Topalovic Caco ih nosio u vreci i pokazivao gostima u Hamam baru na
Bascarsiji
Dokazi o tome kako su, gde i na koji nacin Srbi u Sarajevu ubijani poznati su i
odavno vec dostavljeni Tribunalu u Hagu. Niko ih, medjutim, ne resava, niti
medjunarodni tuzioci pokrecu bilo kakvu istragu. Kao da cekaju neka druga vremena.
Za to vreme muslimanski dzelati se slobodno krecu ulicama Sarajeva, racunajuci
valjda da ce ih zasluzena kazna zaobici.
- Sve sto smo sakupili, istina je sa cvrstim i nepobitnim dokazima - tvrdi Goran
Neskovic, oficir za vezu Republike Srpske sa Haskim Tribunalom. - Dosijei su
napravljeni i s pravom ocekujemo da konacno proradi savest tuzioca i krene hajka na
ubice. Ono sto se dogadjalo u zatvorenom Sarajevu pod cvrstom vlascu Alije
Izetbegovica i njegovih istomisljenika, veoma tesko smo prikupili, jer je pravih
svedoka bilo jako malo. Ko god je prisao isuvise blizu likvidiran je po kratkom
postupku. Nesrece, pa sak i one najstrasnije, uvek neko prezivi i moze kasnije da
posvedoci. Na koji nacin je nestalo nekoliko hiljada Srba iz Sarajeva vec pisu strani
listovi, ali cak i oni muslimanski koji imaju prefiks "nezavisnih” glasila.
SVEDOK STRADANJA
Medju retkim svedocima srpskih stradanja u Sarajevu je i Ratko Mirkovic (48). Rat
ga je zatekao u gradu na Miljacki, iz kojeg je uspeo izaci tek krajem 1994. godine.
Sve to vreme sa izuzetkom deset dana koje je proveo u zatvoru, Mirkovic je radio u
mrtvacnici bolnice "Kosevo” u Sarajevu. Pukim slucajem preziveo je cak i sopstveno
streljanje.
- Sa mrtvima i uz njih bio sam koliko toliko bezbedan, jer taj posao niko drugi nije
hteo da radi - priseca se Mirkovic. - Brojao sam mrtve i upisivao njihove podatke u
knjigu umrlih. Kada bi svog sefa Aliju Hodzica, inace bivseg kolegu iz preduzeca
"Pokop” upitao sta da pisem o mrtvim Srbima, dobijao bih odgovor "Pisi cetnik i nista
vise!” I tako redom. Sila Boga ne moli, a srpska glava u Sarajevu vredela je manje od
glavice kupusa. Na pocetku rata Mirkovic je najpre radio danonocno na kopanju
grobnica za mrtve, dok je pocetkom juna 1992. godine premesten na rad u
mrtvacnici.
- U mrtvacnicu su cesto dolazili muslimanski civili radi indentifikacije ili pripreme
za sahranu svojih srodnika - svedoci Mirkovic. - Pitali bi obicno ko je ko od mrtvih, a
kada bi za pojedince rekao da su Srbi, svi odreda su pocinjali da pljuju po mrtvim
Srbima, psovali su im majku cetnicku, i nemilosrdno ih sutirali, najvise u predelu
glave. Bilo je i drugih oblika izivljavanja ili zataskavanja uzroka smrti Srba. Tako
recimo, na pocetku rata dovezen je les jednog Srbina, bez rane od metka.Umro je od
batinjanja, a sef prosekture dr Ilijas Dobraca odbio je da potpise smrtni list po kome
je taj Srbin umro od "posledica srcanog udara”, zbog cega je odmah bio smenjen.
BACANI U KAZANE
Prema svedocenjima drugih prezivelih Srba iz Sarajeva sredinom maja 1992.
godine, zbog blizine vatrene linije, prestale su sve sahrane na gradskom groblju
"Bare” u Sarajevu, pa je sahranjivanje nastavljeno na groblju zvanom "Lav” i na
pomocnim terenima stadiona Kosevo, koji se nalaze u neposrednoj blizini istoimene
bolnice. Sama mrtvasnica nalazila se uz samu izlaznu kapiju bolnice i lokacijski je
bila najblizi bolnicki objekat novootvorenim grobljima.
- Dobro se secam gde su iskopane dve velike grobnice, nalik na duge jarkove
gde su lesevi pobijenih Srba bacani i zatrpavani bez ikakvih obelezja ili evidencije -
prica svedok Mirkovic. - Tesko je precizno reci koliko ih je tu baceno i zatrpano, ali
sigurno ih ima nekoliko stotina. Neposredno posle likvidacije Musana Topalovica
Cace 1994. godine, iz zloglasne jame "Kazani” podno Trebevica, gde su takodje
bacani lesevi poubijanih Srba, krisom je nekoliko desetina prevezeno na groblje "Lav”
gde je za njih iskopana nova zajednicka grobnica ciju lokaciju znam.
Ratko Mirkovic svedoci da su muslimani citave srpske porodice likvidirali. Seca se
cetvoroclane porodice Ristovic iz Sarajeva koju su muslimani zverski poubijali.
- Iako sam preko ruku preturio na hiljade leseva, ovog strasnog dogadjaja secacu
se dok sam ziv - naglasava Mirkovic. - O tom zlocinu dugo se cutalo, mada su svi
znali da su otac, majka, sin i cerka likvidirani samo zato sto su Srbi. Muslimanska
televizija se 1992. godine nemusto izvinila za smrt porodice Ristovic, navodeci da su
ubijeni iz koristoljublja, a ne zato sto su Srbi. Mirkovic navodi kako su Caco i njegova
bratija bili strah i trepet za Srbe u Sarajevu cijih zlocina su se stideli cak i muslimani.
- Pricao mi je jedan Sandzaklija, cije ime radi njegove bezbednosti ne mogu
saopstiti, kako se
tokom rata zatekao u "Hamam-baru” na Bascarsiji kada se pojavio Caco sa vrecom
iz koje je istresao desetak ljudskih glava za koje je s ponosom rekao da su srpske.
Ovaj musliman je sve cinio da izadje iz Sarajeva jer nije mogao sve to gledati. Da li je
u tome uspeo ili je likvidiran zato sto nije verovao u "takvu muslimansku stvar” nije mi
poznato. Za sefa mrtvacnice i prvog pretpostavljenog Ratku Mirkovicu postavljen je
Alija Hodzic sa kojim je pre toga delio isti hleb radeci kao vozac u preduzecu
"Pokop”.
- Sin Hodzicevog brata, Armin Hodzic bio je teski muslimanski zlikovac i ubica
mnogih Srba, pa i pomenute porodice Ristovic - tvrdi Mirkovic. - Armina su cesto
vodili na Psihijatrijsku kliniku bolnice "Kosevo” kako bi ga kasnije proglasili delimicno
"ludim” i samim tim amnestirali za pocinjene zlocine. Bio je u sastavu Cacove 10
brdske brigade, a u presudi muslimanskog Okruznog vojnog suda u Sarajevu
novembra 1994. godine pise da su Ziji Kubatu, Esadu Tucakovicu i Arminu Hodzicu
izrecena mera "obaveznog psihijatrijskog lecenja” i to u ustanovi zatvorenog tipa.
Medjutim, tako "tesko oboleli” Armin Hodzic dosao je na sudjenje kao cuvar iz
preduzeca "Pokop”.
PODMECU LUDE I MRTVE
Na sudjenju za zlocine u jami "Kazani”, prema svedocenju Mirkovica, nigde Srbi
nisu pomenuti kao zrtve, vec je naglaseno da je rec o neduznim civilima.
Obelodanjeno je da je pronadjeno 29 izmasakriranih tela od kojih je samo osam
indentifikovano. Tuzilac je taj masakr okarkterisao kao "svirep i podmukao cin”, dok
je Veliko sudsko vece na cijem se celu nalazio sudija Muhamed Podrug prihvatio
nalaz vestaka da je rec o "obicnim ubistvima” koje su izvrsile osobe "bitne smanjene
uracunljivosti”. Time se samo islo u prilog scenaristima zlocina kako bi se pokazalo
da u Alijinoj drzavi mogu ubijati samo "ludaci”, a ne muslimanski vojnici, i to samo
neduzne civile, a nikako Srbe.
O zlocinima nad Srbima u Sarajevu progovorio je cak i dr Mirko Pejanovic,
predsednik Srpskog gradjanskog vijeca koji nosi zasluzeni epitet "odmetnutog
Srbina”, jer je sve vreme rata bio sa muslimanima i Hrvatima. Pejanovic je u
sarajevskom magazinu "Dani” naveo da je u tom gradu ubijeno izmedju dve i tri
hiljada Srba, iako je tu cifru odmah osporilo "Oslobodjenje” smatrajuci je
"prenapuhanom” ne nudeci pritom nikakve konkretne dokaze. Podsecanja radi, u
Sarajevu je pre ovog rata zivelo, posle Beograda najvise Srba. Sada ih u Sarajevu
ima jedva cetiri hiljade.
Muslimanska strana tokom rata je sebe predstavljala kao iskljucivu zrtvu, tvrdili su
da nikoga nisu ubijali, nikoga mucili, zlostavljali, pripisujuci sva ta zlodela - Srbima.
Prva istina o muslimanskim zlocinima, i to ne samo u Sarajevu polako izlazi na
videlo. Kljuc je u muslimanskoj vladajucoj vrhuski koja je tacno znala sta se sve
dogadjalo. Poznato je, recimo, da je licno Alija Izetbegovic zastitio Ismeta
Bajramovica Celu koji je 1. marta 1992. godine na Bascarsiji ubio svata Nikolu
Gardovica i ranio nekoliko Srba. Ovaj dogadjaj uzima se kao kljucni momenat u
pocinjanju krvavog gradjanskog rata u Bosni.
- Ici cu i u Hag, samo ako zatreba - navodi Mirkovic. - Zelim da svedocim o
svemu, pa i o tome da je bilo dovoljno imati samo dzepnu bateriju u mrklom
Sarajevu, pa ako si pritom i Srbin, to je bio jak razlog da vas ubiju. Odmah vam
pripisu da "dajete signale cetnicima”. Pravdanje da baterija sluzi i za kretanje po
podrumima i sklonistima za Srbe nije vazilo. Hteo bih da ispricam i kako sam 2. maja
1992. godine naleteo na desetak poubijanih vojnika u uniformama JNA, koji su lezali
jedan preko drugog u jarku pored puta, nedaleko od kafane "Akvarijum” na
Kosevskom brdu. Svedocicu i kako je u Hrasnici pobijena kompletna porodica mojih
poznanika. Kako sam odbio da u mrtvasnicu primim jednog na smrt pretucenog ali
jos zivog Srbina, koga su kasnije dovezli mrtvog i rekli mi "Evo ti ga, jebo te on, sad
je mrtav pa ga zakopaj”.
Prica i svedocenje Ratka Mirkovica, Srbina koji je preziveo pakao Sarajeva
ocigledno nema kraja. Ostao je ziv samo zato sto je radio poslove koje niko drugi nije
hteo ili smeo. Sada zivi da svedoci. Istina ima samo jednu losu stvar - spora je i treba
je docekati!
USPUTNA ZRTVA
Da su granate koje su pale na pijacu Markale, u ulicu Vase Miskina i na jos neka
mesta u Sarajevu, podvala samih muslimana svedoci jos jedan primer kojeg nam je
naveo preziveli Ratko Mitrovic.
- Zuko Cvjeticanin, vozac u sarajevskom preduzecu "Hidrogradnja”, rodom iz
Plava u Crnoj Gori, stanovao je u Milinkladskoj ulici u Sarajevu i jedan je od onih
muslimana koji su stekli trajni invaliditet zahvaljujuci svojim sunarodnicima - svedoci
Mirkovic. - U ulicu Vase Miskina Zuko je upao sam i sasvim slucajno i to u vec
blokirani deo ulice gde su vec bile postavljene tv kamere. Iz tog prostora nisu mu dali
izaci, pa je Zuko ranjen u nogu od granate koju su mu njegovi ispalili. Ispalo je kako
je navodno cekao u redu za hleb. Posto je bio samo lakse ranjen u stopalo i bio sve
vreme akcije u Vase Miskina - svestan, u bolnicu na Kosevu je dovezen zajedno sa
ostalim teskim ranjenicima i posto je bio "laksi” slucaj rekli su mu da saceka. A kako
je "zbrinut” pamtice do kraja zivota. Kada se probudio posle operacije video je da su
njegovu lakse povredjenu nogu odsekli do kuka samo zato da bi se povecao broj
"tesko povredjenih” od navodne srpske granate. Invalidski list koji je ogorceni Zuko
potom trazio nikada nije dobio. Zuko se na onom cuvenom tv snimku lako moze
poznati kako ranjen sedi na zemlji i rukom doziva pomoc.
ZIVA META
Posto je odradio puno posla, poznati Caco je po nalogu muslimanskog politickog
vrha, likvidiran 1994. godine. Sa svojim koljacima osim sto je ubio veliki broj Srba,
nije stedeo ni prijatelje iz federacije - Hrvate. I o tome svedoci Ratko Mirkovic.
- Ljubisa Frankic, Hrvat iz Sarajeva, dospeo je Cacinih ruku i naravno nikada vise
nije ugledao svetlost dana, iako su njegovi sunarodnici u znak velike ljubavi vezivali u
cvor sahovnicu i ljiljane. Frankicevo telo sluzilo je Izetbegovicevim sledbenicima da
na njemu treniraju gadjanje u "zivu” - metu! Na kraju je telo Ljubise Frankica
sahranjeno bez glave. Tu groznu istinu zna i pokojnikova supruga, ako je uspela da
prezivi pakao zvani Sarajevo.
NA POTEZU TRIBUNAL
Oko slucaja "Kazani”, prirodnoj provaliji podno Trebevica koja je postala
poslednja stanica mnogih Srba iz Sarajeva, polako se odmotava klupko.
- Muslimanski vojni i politicki vrh nastoje da zlocine u "Kazanima” o kojima pisu
svi svetski mediji, pripisu likvidiranom komadantu Musanu Topalovicu Caci -
naglasava Goran Neskovic, oficir za vezu Republike Srpske sa Hagom. - Medjutim,
njihova odgovornost na osnovu dokumentacije sa kojom raspolazemo, ne moze se
iskljuciti niti pripisati drugom. Sve smo dosatavili Haskom Tribunalu. Na njima je sada
red, ali oni o tome za sada cute, otvoreno stiteci muslimane. Imamo saznanja da je
cak i Alija Izetbegovic naredio istragu povodom "Kazana”, ali mi verujemo samo
Tribunalu.
BRIGADA ZLOCINACA
Krajem leta 1992. godine na podrucju opstine Stari Grad Sarajevo od strane
viseg drzavnog i vojnog rukovodstva takozvane Armije BiH, formirana je "10 brdska
brigada” koja je delovala u reonu Bistrika i drugih naselja na levoj obali Miljacke, od
Jarcedola na istoku, do Jevrejskog groblja na zapadu. Za komadanta postavljen je
Musan Topalovic Caco. Pri brigadi formirana je i "jurisna ceta” od oko 60 do 80
dobrovoljaca, sastavljenih od sarajevskih besposlicara, kriminalaca i besprizornih lica
koja su se vise puta ogresila o zakon. Takva biografija bila im je i glavna preporuka
za pristup ovoj jedinici. Osnovni cilj ovako napravljene cete bio je zastrasivanje,
progon, hapsenje i likvidiranje srpskog civilnog stanovnistva. Najbrojnije likvidacije
Srba dogodile su se od kraja leta 1992. do kraja oktobra 1993. godine. Poslo se od
"Kazana”, a onda se crni lanac stradanja nesrecnih Srba u Sarajevu nastavio u
Dobrinji, Hrasnici, Novom Sarajevu, hotelu "Evropi”, Klinickom centru, Otocima i
drugim nelegalnim zatvorima. Posto je toliki zlocin nad Srbima u Sarajevu tesko
prikriti on se vesto pokusava pripisati mrtvom i neodgovornom Caci i njegovim
"ludim” sledbenicima. Ne bi trebalo zaboraviti ni to da je dzenazi Musana Topalovica
Cace prisustvovalo preko 15 hiljada ljudi. Nisu valjda svi "ludi”.
SARAJEVO
KAZANI, 1991-1993. GODINE
IZ DOKUMENTACIJE KOMITETA ZA
PRIKUPLjANjE PODATAKA O IZVRSENIM
ZLOCINIMA PROTIV COVECNOSTI
I MEDJUNARODNOG PRAVAB e o g r a d, decembar 1996. Godine
Pripadnici 10. (kasnije 110.) brdske brigade prvog korpusa Armije tzv. BiH su u
periodu od 1991-1993. godine, prilikom racija, hvatali Srbe na sarajevskim ulicama i
stanovima i odvodili ih na Trebevic na kopanje rovova. Srbi su se odatle retko vracali
zivi. Na Trebevicu se nalazila pecina Kazani u koju su muslima-nski vojnici bacali tela
Srba, koje su prethodno ubili ili zive Srbe, koje su usmrcivali i na taj nacin. Da bi
unistili tela ubijenih Srba koja su bacali u provaliju Kazani, u nju su ubacivali stare
gume i palili ih, a ubacivali su i krec. Bilo je i drugih mesta gde su bacani lesevi
ubijenih Srba. Komandant ove jedinice je bio Musan Topalovic, zvani "Caco", koji je
imao "elitnu cetu" u koju se primalo sa "upisninom", a "upisnina" je bila odsecena
srpska glava. Pripadnici ove jedinice su glave zaklanih Srba izlagali u Osnovnoj skoli.
Pripadnici ove brigade su neke Srbe ubijali i na taj nacin sto bi ih privezali za kamion i
vukli ih sve dok ne izdahnu. Neke su, pak, ubijali na taj nacin sto bi ih vezali za dva
automobila koji bi krenuli u suprotnom smeru, pa bi ih tako rascerecili.
Pripadnici ove brigade su ucestvovali i u snajperskom gadjanju civila u srpskom
delu Sarajeva. Komandant snajperske cete je bio Esad Tucakovic. Jedan od
snajperista je bio Colak Refik, koji se javno hvalio da je licno od Alije Izetbegovica
dobio na poklon snajperski karabin koji mu je ovaj doneo iz Beca.
U posetu ovoj jedinici su dolazili licno Alija Izetbegovic, Haris Silajdzic i Biserka
Turkovic koja je kasnije bila ambasador BiH u Zagrebu.
Okrucni vojni sud u Sarajevu, cijem vecu je predsedavao sudija Muhamed
Podrug, zbog nekih od ovih ubistava je vodio krivicni postupak protiv jednog broja
pripadnika 10. brdske brigade. Tako je 23.12.1994. godine izrecena presuda po kojoj
je bila izrecena kazna zatvora u trajanju od 10 meseci do 6 godina.
Zbog krivicnog dela ubistva iz cl. 36 st. 1 Krivicnog zakona BiH, a ne ratnog
zlocina, osudjeni su Zijo Kubak, Refik Colak, Esad Tucakovic i Mevludin Selak - na
po 6 godina zatvora, Omer Tendzo i Akid Alibasic - na po 4 godine i 4 meseca
zatvora, Senad Hasic, Samir Seferovic, Sabahudin Ziga, Samir Ljubovic, Esad
Raonic i Senad Haracic - na po 10 meseci zatvora, Armin Hodzæ na 5 godina i 8
meseci zatvora, dok je Sead Kadic osudjen na 4 godine zatvora.
Mera obaveznog psihijatrijskog lecenja u medicinskoj ustanovi izrecena je protiv
pet lica. Na glavnom pretresu je izneto da su sudsko-medicinski vestaci pronasli
ostatke 29 izmasakriranih ljudskih leseva, ali su uspeli da identifikuju samo 8. Sud je
nasao da se radilo o takozvanom "obicnom" ubistvu, a ne o ubistvu na svirep i
podmukao nacin, kako je to bilo stavljeno okrivljenima na teret od strane javnog
tuzioca.
Posle samo godinu dana, pred Novu 1996. godinu svi su osudjeni bili pusteni na
slobodu. Sam Musan Topalovic nije bio izveden pred sud posto je, navodno, bio
ubijen pri pokusaju bekstva. Pripadnici ove brigade, koji su vrsili ubijanje civila,
prethodno su ih protivzakonito zatvarali, mucili ih i sa njima necovecno postupali,
nanoseci im pri tom teske patnje i povrede. Sve to je bilo u funkciji istrebljenja
srpskog naroda. Tako su, izmedju ostalih, ubijeni i sledeci Srbi:
1. Vuk Sanja, stara 16 godina,
2. Vucurovic Zoran (svedok 649/96).
3. Draskovic Milena - koju su zaklali Samir Saferovic i Suad Osmanovic i bacili
telo u provaliju "Kazan",
4. Jovanovic Dusan - koga su nozevima izmasakrirali pripadnici 10. brdske
brigade i bacili u provaliju "Kazan",
5. Komljenac Radoslav, iz Sarajeva, Ulica Dragice Pravice 7/2 - koga je zaklao
Mevludin Selak (svedok 649/96).
6. Komljenac Marina, iz Sarajeva, Ulica Dragice Pravice 7/2, supruga Dragoslava
Komljenca - nju je zaklao Refik Colak, a njeno telo je takodje baceno u provaliju
"Kazani" (svedok 649/96).
7. Lavrian Vasil, zaklao ga je Zijo Kubat, koji mu je odvojio glavu od tela, a telo
gurnuo u provaliju "Kazan". U ubistvu je ucestvovao i Ertan Hukelic.
8. Lavrian Jelena - Ana, od majke Olge Sciban, supruga Vasila Lavriana, kojoj je
Suad Osmanovic naredio da legne i da rasiri noge a zatim joj je, dok joj je on gurao
komad drveta u polni organ, Esad Tucakoviæ upaljacem palio stidne dlake i na kraju
je zaklao Tucakovic Esad, odvojio joj glavu od tela i telo bacio u provaliju. U ubistvu
je ucestvovao i Ertan Hukelic.
9. Muminagic Zoran, star 17 godina,
10. Nikolic Ervin (ili Ergon), zvani "Eno" - kome je Samir Bejtic zabio sablju kroz
vrat, a potom su ga ostali udarali nozevima po telu dok ga nisu izmasakrirali pa mu je
Samir Bejtic odvojio glavu od tela i bacio telo u provaliju "Kazan",
11. Radosavljevic Branislav - njemu je Musan Topalovic odsekao glavu, a potom
je telo baceno u provaliju "Kazani",
12. Salipur Katarina, iz Sarajeva, Ul. Borisa Kidrica br. 3, supruga Predraga
Salipura - njeno telo je posle ubistva baceno u provaliju "Kazani",
13. Salipur Predrag, iz Sarajeva, Ul. Borisa Kidrica br. 3, koga je zaklao Nihad
Hodzic, a Husein Hodzic mu je nozem odvojio glavu od tela koje je potom baceno u
provaliju "Kazani",
14. Sljivic Bozidar (svedok 649/96).
15. Sciban Olga, majka Jelene Lavrian,
ISKAZI SVEDOKA
1. Svedok 806/95-18 navodi: "... Dok sam se nalazio u celiji broj 2 u Centralnom
zatvoru u Sarajevu (april 1993 - septembar 1995. godine), izvesno vreme su u toj
celiji boravili i pripadnici jedinice Topalovic Musana zvanog "Caco" i njegovog
zamenika Delalic Ramiza zvanog "Celo 2", i to: Hatic Alen i Kapetanovic Emir. U
prostoriji za dnevni boravak razgovarao sam sa Kapetanovic Samirom i Kulenovic
Harisom. Hatic je u zatvoru bio zbog kradje, Emir i Samir zbog oruzane pljacke sa
ubistvom neke dece, a Haris Kulenovic kao saucesnik. Sa Haticem i Kapetanovicem
sam vodio razgovor i oni su pricali da su ucestvovali u mnogim akcijama kao
pripadnici navedene jedinice, kada su hvatali mnoge Srbe u Sarajevu i odvodili ih na
kopanje rovova. Tada su, prema njihovim recima, mnogi Srbi ubijeni. Njihovi lesevi su
odvozeni na mesto zvano "Kazani", iznad naselja Bistrik u Opstini Stari Grad. U ove
"Kazane" su bacani u slojevima i, kako su objasnili, prvo bi bacali 30-40 leseva, zatim
preko njih zivi krec, a preko kreca jedan sloj zemlje i tako redom. Prema njihovim
recima, bilo je deset slojeva..."
2. Svedok 344/96-3, lekar koji je rodjen i radio u Sarajevu, svedoci: "...Ja sam od
3. januara do 15. juna 1994. bio u Centralnom zatvoru u Sarajevu. U to vreme tu su
bili zatvoreni pripadnici jedinice Musana Topalovica "Cace" i Ramiza Delalica "Cele".
Oni su otvoreno pricali o zlocinima koje su pocinili nad Srbima u Sarajevu. Amir
Jusovic zvani "Fifa", Ertan Hukelic, zvani "Eso" i "Kliker", koji je imao jedno vestacko
oko i "Cipsa" pricali su dosta o zlocinima koje su izvrsili na mestu zvanom "Kazani"
kod Sarajeva. Sam "Cipsa" je pricao da je na "Kazanima" nadjeno 124 ili 138 licnih
karata sa srpskim imenima. Tokom mog boravka u zatvoru, vecina njih je
oslobodjena izdrzavanja kazne i pustena na slobodu. Pre mog hapsenja, u jesen
1993. godine, saznao sam da su iz svog stana u Pionirskoj ulici br. 31 odvedeni
roditelji mog skolskog kolege Vaso i Jelena Lavrian i Jelenina majka Olga Sciban.
Pokusaj njihovih prijatelja i suseda da saznaju sta je sa njima, bio je bez uspeha. Tek
tokom boravka u Centralnom zatvoru, saznao sam od pripadnika Topaloviceve i
Delaliceve jedinice da je za ubistvo porodice Lavrian odgovoran Eso - "Kliker" koji je
pricao da je licno ubio clanove porodice Lavrian na mestu zvanom "Kazani" i to
Vasila klanjem, a Jelena je ubijena nakon mucenja, tako sto joj je stavio kramp u
vaginu, posle cega je, koliko se secam, bila spaljena. Pretpostavljam da su clanovi
porodice Lavrian likvidirani zato sto je njihov sin, kao radio-amater, imao radio
stanicu u stanu, pa su ih zbog toga teretili da su odrzavali veze sa Srbima. Od vise
lica u Sarajevu saznao sam da su muslimani u tunelu Vratnik na Bembasi ubili 400
Srba. U tom kontekstu se pominje i tunel ciglana..."
3. Svedok 649/96, koji je pratio ovo sudjenje u Vojnom sudu u Sarajevu, svedoci:
"...Kazani se nalaze na levoj obali Miljacke, izmedju Bembase i Bistrika. Do tog
mesta moze se doci iz pravca Ugostiteljske skole, a odatle do Kazana se mora ici
peske oko 150 m. Mesto Kazani je dobilo naziv po tome sto se u stenama nalaze
duboke jame i provalije. Uhapseni Srbi dovodjeni su na to mesto gde su klani, pa su
im odsecane glave i bacane u jednu jamu, a tela u drugu jamu. Leseve su
identifikovali lekari patolozi Ilijaz Dobraca i Hamzo Zujo, koji su na sudu izjavili da su
pronasli veliki broj leseva u fazi raspadanja ciji identitet nisu utvrdili. Pominjali su
samo zrtve Radoslava Komljenca i njegovu suprugu Marinu, Zorana Vucurevica,
Sergeja Lavriana i njegovu suprugu Anu, Duska Jovanovica, Ergona Nikolica,
Bozidara Sljivica i Milenu Draskovic. Karakteristicno je bilo svedocenje na ovom
sudjenju supruge Bozidara Sljivica - muslimanke po nacionalnosti, koja je pored
ostalog izjavila da je videla preko 200 leseva sagorelih i u fazi raspadanja, medju
kojima je pronasla les svoga supruga. Medju optuzenima je bila i Ðurdjina Skoric iz
Tutina, ali je tuzilac odustao od njenog gonjenja, pa je saslusana u svojstvu svedoka
za ubistvo Bozidara Sljivica. O sudjenju pociniocima ovog zlocina pisalo je
sarajevsko Osloboðenje i Vecernje novine od 24.12.1994. godine. U vezi masovnog
ubistva na Kazanima i motiva za te zlocine interesovao sam se kod nekih muslimana
i oni su mi objasnjavali da su ta klanja vrsena radi polaganja mudzahedinske
zakletve. Po njima kandidat za ovu zakletvu morao je zaklati odredjen broj Srba i jesti
pecene dzamijske golubove..."
4. Svedok 341/96-1, student iz Sarajeva, svedoci: "...U Centralnom zatvoru sam
od Idriza Dragolovcanina iz Sjenice saznao da je on licno pobio mnoge Srbe i da ih je
bacio u jamu na lokalitetu "Kazani" ispod Trebevica. On je imao neku funkciju u
Patriotskoj ligi, a bio je i pripadnik 110. brigade Musana Topalovica zvanog "Caco"..."
5. Svedok 281/96-9, penzioner iz Sarajeva, koji je napustio Sarajevo pocetkom
1996. godine, svedoci: "...Poznat mi je i takozvani slucaj Bogusevac ili "Kazan" na
Trebevicu. Tu su bila organizovana dva punkta za ubijanje Srba. U prvom punktu
zvanom "Kazan" ubistva su vrsena klanjem i sabljom, koja je bila dugacka 80 cm, a
na drugom punktu, koji se nalazio prema Kozijoj cupriji, Srbi su ubijani udarcem u
glavu tupim predmetima. Glavni izvrsilac je bio Suad Osmanovic, od oca Osmana iz
Sarajeva. Ovoj grupi je sudio Okruzni vojni sud u Sarajevu pod predsednikom veca,
sudijom Muhamedom Podrugom. Na pretresu su saslusani sudski vestaci Dobraca
Ilijas i Zujo Hamzo. Ovi vestaci su izneli da je veliki broj leseva bio zapaljen i u fazi
raspadanja i da zbog toga nisu mogli biti identifikovani. Tacan broj ubijenih Srba nije
mogao biti utvrdjen, jer su ubistva vrsena od pocetka rata pa sve do januara 1993.
godine. Posebno velike zlocine nad Srbima u Sarajevu su cinile organizovane grupe
muslimana predvodjene Ismetom Bajramovicem zvanim "Celo" i Musanom
Topalovicem zvanim "Caco", sve do njihovog hapsenja krajem 1993. godine. Oni su
cesto upadali u srpske stanove, odvodili Srbe koji se vise nikada nisu vratili i pljackali
imovinu. Cak su dolazili i u zatvore i odvodili zatvorene Srbe pod izgovorom da vrse
razmenu. Ali vecina izvedenih je poubijana..."
6. Svedok 478/96-27, koji je u sarajevskim logorima bio od aprila 1992. do
januara 1996. godine, sa izuzetkom boravka na slobodi od svega mesec dana na
kraju 1994. godine, svedoci: "...Dok sam boravio u "Viktoru Bubnju" i Centralnom
zatvoru bio sam u prilici da izvesno vreme provedem u celijama zajedno sa
pripadnicima tzv. 10. brdske brigade, kojom je komandovao Musan Topalovic zvani
"Caco". Medju tim licima su bili Nermin Hatic, Alen Hatic, Sejo i Zijo Kubat, Sejo
Kadic i Nermin Narandzic. Ta lica su izvesno vreme su mislila da sam ja musliman i
da se kao kriminalac nalazim u ovom zatvoru, pa su u mom prisustvu slobodno pricali
o svojim zlocinima koje su pocinili nad Srbima. Pricali su da su masovno ucestvovali
u pokoljima Srba u Sarajevu i da su njihove leseve bacali na mestu zvanom "Kazani"
na padinama Trebeviæa. Sa nekima od njih sam bio izvodjen na fizicke radove u
grad. Jednom prilikom, kada sam zajedno sa Alenom Haticem bio na kopanju kanala
za elektricne kablove na padinama Trebevica, on mi je pokazao jamu u koju su bacali
leseve Srba. To mesto bih i sada mogao da pokazem. Rekao je da je to samo jedno
od mesta gde su bacali leseve Srba. Tokom tih razgovora sam imao utisak da su se
oni utrkivali da ispricaju ko je od njih vise ubistava pocinio. Govorili su da su ubistva
najcesce vrsili klanjem. Preko gomile leseva su bacali zemlju, a zatim nove leseve.
Medju strazarima u Centralnom zatvoru i logoru "Viktor Bubanj", nalazio se i Sarija
Miralem. On je takodje bio pripadnik oruzane grupe Topalovica i komandir jedne od
njegovih jedinica. Ucestvovao je u izvrsenju zlocina nad Srbima u slobodnom
vremenu, kad nije bio na duznosti u zatvoru. Dok su oni boravili u zatvoru, Sarija je
bio strazar i zajedno sa njima je komentarisao svoje ucesce u zlocinima u mom
prisustvu. On je i sada zaposlen kao strazar u Centralnom zatvoru. Oni su pricali da
je u njihovim zlocinima neposredno ucestvovao i zamenik Topalovica, Senad Pecar,
koji nije bio hapsen a sada se nalazi u Sarajevu i pripadnik je muslimanske armije u
cinu pukovnika. Ova lica su u mom prisustvu pricala da je u progonu i ubistvu Srba u
Sarajevu zajedno sa grupom Topalovica ucestvovala i 9. brdska brigada pod
komandom Ramiza Delalica "Cele", poznatog ubice Nikole Gardovica. Delalic se
pojavljivao neposredno u emisijama sarajevske televizije u kojima se otvoreno hvalio
da je ucestvovao u ubistvu Nikole Gardovica. Jednom je na televiziji bio u drustvu sa
ministrom unutrasnjih poslova Jusufom Pusinom. Cak se sa njim i zagrlio..."
INDICIJE O IZVRSIOCIMA:
1. Topalovic Musan, zvani "Caco", komandant "elitne cete" 10. brdske brigade
tzv. Armije BiH,
2. Seferovic Samir, zvani "Ceble", star oko 30 godina, pre rata radio u preduzecu
"Neretva" u Sarajevu, komandant bataljona 10. brdske brigade, protiv njega vodjen
postupak zbog ubistva sestoro Srba,
3. Delalic Ramiz zvani "Celo 2", zamenik Musana Topalovica, ucestvovao kao
komandant "9. brdske brigade" Armije BiH, zajedno sa Topalovicem u progonu i
ubistvu Srba u Sarajevu. Sada drzi piceriju u bivsoj prodavnici "Slatko cose" na Bas-
carsiji.
4. Abduli Ramo,
5. Alibasic Asif (ili Akid), pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije Bih,
6. Bejtic Samir, rodjen 14.01.1969. godine u Gracanici, od oca Rama, nastanjen u
Sarajevu, Ul. Dzeka br. 36,
7. Gezo Osman, rodjen 13.12.1959. godine u Sarajevu od oca Mustafe,
nastanjen u Sarajevu, Ul. Bostarici br. 26, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije
BiH,
8. Doric Ekrem, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
9. Dragolovcanin Idriz, iz Sjenice, imao neku funkciju u Patriotskoj ligi, pripadnik
110. brigade Musana Topalovica. Pobio mnoge Srbe i bacio ih u jamu na lokalitetu
"Kazani" ispod Trebevica.
10. Ziga Sabahudin, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
11. Ziga Samir,
11. Jusovic Amir zvani "Fifa",
13. Kadic Esad,
14. Kadic Sead - Sejo, zvani "Guz", pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
15. Kapetanovic Emir, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
16. Kapetanovic Samir, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
17. Kapetanovic Sead zvani "Cupo",
18. Kubat (ili Kubak) Zijo, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
19. Kubat Sejo, clan staba Topalovica,
20. Kulenovic Haris, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
21. Ljubovic Samir, zvani "Mico", pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
22. Narandzic Nermin, pocetkom 1996. godine bio u zatvoru,
23. Numic Haris, zvani "Hare", rodjen 12.08.1964. godine u Sarajevu, od oca
Nedzada, nastanjen u Sarajevu, Ul. VI Proleterske brigade br. 3, pripadnik 10. brdske
brigade,
24. Osmanovic Suad, pre rata student, iz Sarajeva, sa stanom u Triglavskoj ulici,
od oca Osmana, pripadnik 10. brdske brigade Armije tzv. BiH, sada u Zenici i u
mudzahedinskoj jedinici.
25. Pecar Senad, zamenik Topalovica, sada pukovnik Armije BiH,
26. Raonic Esad,
27. Raonic Muhidin, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
28. Raonic Senad, zvani "Maskirni", pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
29. Raonic Fahrudin, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
30. Sadovic Ismet, roðen 29.03.1964. godine u Bitoli od oca Hamde, nastanjen u
Sarajevu, Ul. 6. novembra br. 56, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
31. Sarija Miralem, strazar u Centralnom zatvoru i "Viktoru Bubnju", u slobodnom
vremenu ucestvovao u akcijama Topalovica,
32. Sejo, zvani "Troguz", ubio 58 Srba,
33. Selak Mevludin, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
34. Tadic Senad,
35. Tendzo Omer, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
36. Topolovic Emir,
37. Topalovic Dzemo, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
38. Turcalo Meho, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
39. Tucakovic Esad, zvani "Eso", pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
komandant snajperske cete,
40. Haracic Senad, rodjen 20.06.1963. godine u Sarajevu, od oca Fadila,
nastanjen u Sarajevu, ul. Hriste Boteva br. 6, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije
BiH,
41. Hasic Esad, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
42. Hasic Senad, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
43. Hatic Alen, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
44. Hatic Nermin, predratni kriminalac, poèetkom 1996. godine bio u Centralnom
zatvoru u Sarajevu,
45. Hodzic Armin, rodjen 16.02.1973. godine u Sarajevu, od oca Seada,
nastanjen u Sarajevu, ul. Mujkanovica br. 2-a, pripadnik 10. brdske brigade tzv.
Armije BiH,
46. Hodzic Nihad, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
47. Hodzic Husein, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
48. Hukelic Ertan, zvani "Eso" i "Kliker", koji je imao jedno vestacko oko,
ucstvovao u ubistvu porodice Lavrian,
49. "Cipsa",
50. Colak Refik, pripadnik 10. brdske brigade tzv. Armije BiH,
51. Skolic Ðurdjica (ili Skoric Ðurdjica), rodjena 27.04.1951. godine u Kutini, od
oca Ðure, nastanjena u Sarajevu, ulica Alifakovac br.1/2, bila pripadnik 10. brdske
brigade tzv. Armije BiH.

Home · Novi broj · Arhiva
DANÌ home page
Arhiva DANI 140

100 SVJEDOKA PROTIV 10. BRDSKE
Od 1. novembra 1995. Haski tribunaI istrazuje ubistva civiIa u zoni
odgovornosti 10. brdske brigade Armije BiH, kojom je komandovao
Musan TopaIovic Caco. IstraziteIji su do sada prikupiIi stotinu izjava,
medju kojima su i one dobijene od svjedoka hvaIisanja Cacinih vojnika.
Takodjer, aktueIizirana je i prica o video-zapisima zbivanja na Kazanima.
Vodjen mimo pravnih normi, sarajevski sudski proces ce, po svemu
sudeci, dobiti svoju hasku verziju. Ko ce tamo otici, i da Ii ce u
Scheveningenu zavrsiti i oni vojnici Ijuti na Izetbegovicev kabinet, s
kojim su odrzavaIi srdacne odnose sve do obracuna sa 10. brdskom?

Pise: Djuro Kozar


SPÌS KRÌVÌCNOG PREDMETA "KAZANÌ" TRENUTNO SE,
zbog zal bi dvojice naknadno osudjenih, nalazi u Vrhovnom sudu FBiH, a
jedna njegova kopija je u Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Haagu. U
ovdasnjem pravosudju, proces pripadnicima bivse 10. brdske brigade Armije
BiH za pomaganje u ubijanju civila je u zavrsnici, a u Haskom tribunalu bi,
podizanjem optuznice, tek trebalo da pocne u 2000. godini.
Cak 14 boraca koji su bili pod komandom kontroverznog Musana
TopaIovica Cace sjelo je na optuzenicku klupu u Sarajevu i dobilo ukupno
37 godina zatvora. Vecini je konacna presuda izrecena 26. septembra 1996.
u tadasnjem Visem sudu u Sarajevu i tom prilikom su Zijo Kubat, Esad
Tucakovic, Refik CoIak i MevIudin SeIak kaznjeni sa po sest godina
zatvora, koje jos uvijek izdrzavaju. Zbog neprijavljivanja krivicnog djela ili
ucinioca, po osam mjeseci zatvora dobili su: Senad Hasic, Sabahudin Ziga,
Samir Seferovic, Omer Tendzo, Esad Raonic, Samir Ljubovic, Senad
Haracic i Armin Hodzic. Oni su odavno izdrzali kaznu i nalaze se na
slobodi.
Sta su Srbi daIi GoIdstoneu
U kantonalnom sudu u Sarajevu prosle godine naknadno je sudjeno, u
odvojenim procesima, Asifu AIibasicu, koji je kaznjen sa cetiri godine
zatvora, i Suadu Omanovicu, koji je dobio tri godine zatvora. Njih dvojica su,
u vrijeme ranijeg sudjenja, bili u bjekstvu. Sarajevskom pravosudju jos je
nedostupan Samir Bejtic, koji se nalazi u zatvoru u Njemackoj.
Haski tribunal raspolaze jednim izvjestajem, sacinjenim na temelju
svjedocenja rodbine Srba odvedenih na kopanje kod Cace, da je sada vec
rahmetli Musan Topalovic odgovoran za smrt vise stotina Sarajlija srpske i
hrvatske nacionalnosti koji su zivjeli u opcinama Stari Grad i Centar
Sarajevo. Rijec je o civilima koji su liseni zivota samo zato sto su bili
nebosnjaci, a ubrzo i opljackani. Mahom su odvodjeni na trebevicko podrucje
zvano Kazani i tu im se gubi svaki trag. Lesevi su bacani u duboku provaliju
ili spaljivani.
Udruzenje logorasa Srba u Beogradu je prvog novembra 1995. predalo
tadasnjem glavnom tuziocu Tribunala Richardu GoIdstoneu tri dosjea o
stradanju Srba u Sarajevu, a izjave su usmeno dala i dva svjedoka koja su
prosla kroz torture zatvora i kasnije razmijenjena. Od tog datuma pocinje i
interesovanje Tribunala za "slucaj Kazani". Cim se vratio u Haag, Goldstone
je dao nalog istraziteljima da ispitaju sve okolnosti u vezi sa ubijanjem civila
u zoni odgovornosti 10. brigade. U proteklih skoro pet godina prikupljeni su
iskazi od gotovo stotinu svjedoka, pretezno Srba, ali i onih drugih
nacionalnosti. Neki detalji su provjeravani tako sto su svjedoci suceljavani i
po nekoliko puta.
Za razliku od sarajevskog pravosudja, u Haskom tribunalu ocito nisu u dilemi
o tome sta se 1992. i 1993. godine dogadjalo na Kazanima. Za njih je to,
nedvojbeno, ratni zlocin protiv civila, sto znaci da su pocinioci prekrsili
Zenevsku konvenciju, kao i pravila i obicaje rata. Ako se takve inkriminacije
dokazu na sudjenju, Medjunarodni sud u Haagu moze optuzenima izreci
kaznu zatvora i do 20 godina.
Jos jedna teza iz Tribunala vrlo je bitna za ovaj slucaj. Na temelju
dosadasnjih saznanja i cvrstih dokaza, Tribunalovi istrazitelji su utvrdili da se
u slucaju ovih Cacinih boraca ne radi samo o pomaganju ili prikrivanju
pocinilaca nego o izvrsenju ratnog zlocina. Ì to s umisljajem, na narocito
svirep nacin. To znaci da nije samo ubijao Caco, kako se moglo shvatiti
prateci sudjenje u Sarajevu, nego i drugi iz njegove brigade cija imena su
poznata Tribunalu. Po nekim misljenjima, to je, izgleda, kljucni elemenat da
Tribunal i preuzme ovaj predmet.
Prijetnje i videotrake
Osim postojecih dokaza, dvanaestoricu kojima je sudjeno u Sarajevu 1994. i
1996. godine terete i njihove vlastite izjave. Po iskazu dvojice Srba koji su
bili u zatvoru u kasarni "Ramiz Salcin", pritvoreni borci 10. brdske su se
svakodnevno hvalili time sta su sve radili Sarajlijama srpske nacionalnosti.
Cak su, navodno, vikali: "Jesmo, uzasno smo muciIi Srbe i ubijaIi smo ih. I
opet bi ako bi nam se pruziIa priIika..."
Jedan od krunskih svjedoka, ciji identitet Tribunal stiti, izjavio je: "Tim
Cacinim ubicama jedino nije biIo jasno zasto su oni uopste pritvoreni i
sto im se sudi u Okruznom vojnom sudu u Sarajevu!? Zbog hapsenja i
sudjenja oni su izrazavaIi svoje nezadovoIjstvo i ogorcenje. I zato su,
bez ustezanja i razmisIjaja o tome da ih je to mogIo teretiti, otvoreno i
cinicki pricaIi o zIodjeIima na Trebevicu. Kao da prepricavaju neki fiIm
strave i uzasa..."
Ovaj svjedok napominje da su Kubat, Selak, Hasic, Seferovic i drugi tokom
tih pritvorskih dana narocito bili ljuti na AIiju Izetbegovica, sa cijim su
kabinetom, kako su govorili, bili u neprestanom kontaktu. Smatrali su da su
neopravdano predstavljani kao kriminalci, a do jucer su bili regularna vojska.
Doduse, bili su izvan rukovodjenja i komandovanja, do konacnog obracuna u
novembru 1993. Ali ih to ne opravdava za ono sto su radili civilima.
Jedna od najstravicnijih prica koju su bivsi Cacini borci pricali pred Srbima u
zatvoru jeste ona o odsjecenim srpskim glavama. Bivsi borci 10. brdske,
naime, cesto su govorili da je uvjet za pripadnost Topalovicevoj jedinici bila
odsjecena srpska glava. Ko je donio tu glavu, bio je borac od povjerenja i
Caco pred takvima nije imao tajni. Mozda je u tome bilo i pretjerivanja, ali sve
je to indikativno. Optuzeni na dosadasnjim sudjenjima o tome nisu nista rekli,
a na teska pitanja sudije i tuzioca neki od njih su se pretvarali da su
neuracunljivi. Dvojica, Kubat i Tucakovic, i poslata su u zatvor sa obavezom
psihijatrijskog lijecenja, dok nekim drugima takav mentalni poremecaj nije
priznat.
Ako budu optuzeni, Cacini borci morat ce na sudjenju da se ocituju i na
okolnost silovanja 16 djevojcica Srpkinja na Trebevicu, koje su nakon
zlostavljanja, navodno, kasnije likvidirali. O tome su egzekutori sami pricali,
dodajuci da postoje i snimljene videotrake koje su napravili pripadnici 10.
brdske. To je, izgleda, ucinjeno zbog revansizma u vrijeme svakodnevnog
granatiranja Sarajeva. Na jednoj od traka je, po tim pricama, bilo zapisano:
"Vi nas ubijate sa brda, a mi vam siIujemo djevojcice." Ova videotraka,
medjutim, nikad nije poslata na Pale.
Teza o tome da ima snimljenog materijala o mucenju i ubijanju na Kazanima
nije nova, o tome se ponesto moglo cuti i u kuloarima tokom prvostepenog
sudjenja Cacinim borcima, ali i poslije, samo sto nije otkrivano gdje se te
videotrake nalaze ako vec krajem rata nisu unistene. Po jednoj varijanti,
jednu od tih traka, onu koja ih najvise tereti, odnio je Samir Bejtic u
inostranstvo. Cuvsi da ga neki optuzeni terete, Bejtic je poslao poruku iz
Zapadne Evrope u kojoj je zaprijetio da ce, ako ta optuzivanja ne prestanu,
objelodaniti sta je snimala videokamera.
Po nekim saznanjima, upravo Bejtic bi mogao biti prvi na optuznici protiv
pripadnika 10. brdske. Mozda i zato sto je jedino uz njegovo ime ostala
oznaka "ratni zlocin". Kad ga Tribunal zatrazi, Nijemci bi ga lako mogli izruciti
u Haag.
Snimanje zlocina i hvalisanje o tome samo potvrdjuje bahato i cinicko
ponasanje bivsih Cacinih boraca koji su, i kad su sjeli na optuzenicku klupu,
smatrali da ce ostati nekaznjeni. Ocito su se uzdali u neciju zastitu i od
prvostepenog sudjenja su namjerno pravili farsu. Kazna od po 10 mjeseci
zatvora, i to ne vise ni za pomaganje u ubistvu nego za mnogo blaze krivicno
djelo - neprijavljivanje delikta ili ucinioca, pokazuje da se neko u tadasnjoj
vlasti pobrinuo da sve bude minimizirano, a sankcije, doista, simbolicne.
Znanje kopaca
Da je sudjenje u Sarajevu za slucaj Kazani proteklo regularno i da su
izrecene kazne bile adekvatne tezini ratnog zlocina koji je izvrsen, Haski
tribunal bi, vjerovatno, taj proces smatrao zavrsenim i ne bi bilo nikakve
potrebe da se ikome ponovno sudi. Medjutim, u Tribunalu, prije svega, nisu
zadovoljni sto stvari nisu nazvane pravim imenom. Doduse, u prvoj varijanti
optuznice postojala je kvalifikacija o ratnom zlocinu na Kazanima, ali je
iznenada doslo do izmjene, cime su optuzeni automatski nezasluzeno
dovedeni u bolji polozaj.
Ostecena strana, a to je u ovom slucaju rodbina ubijenih, ne smatra da je
kaznjavanjem Cacinih boraca u sarajevskom sudu izvrsena pravda. Rodbina
je ubijedjena da su te kazne suvise male i da je sud pri njihovom
odmjeravanju mnogo uzimao u obzir nekakve, od advokata iskonstruirane,
olaksavajuce okolnosti. Zbog toga ta rodbina toliko i insistira na ponovnom
sudjenju u Haagu koje ce biti fer i na koje niko nece imati primjedaba.
Rodbini ide u prilog i odlucnost nove glavne tuziteljice CarIe DeI Ponte, koja
je, odmah po preuzimanju te duznosti, najavila objavljivanje novih optuznica
i zadrzavanje prakse tajnih zapecacenih optuznica u slucajevima kad to
okolnosti uvjetuju. Za Bosnjake za koje postoji osnovana sumnja da su
izvrsili ratni zlocin, optuznice bi trebalo da budu javne, buduci da Sarajevo
suradjuje sa Tribunalom.
Novo svjetlo na cijeli slucaj baca svjedocenje osoba koje su odvodjene u
zoni odgovornosti 10. brdske brigade da kopaju rovove. Tu su oni mnogo
toga vidjeli ili culi sto tereti veliki broj pripadnika Cacinih ratnika. Ako do
sudjenja dodje, Tribunal racuna na kopace, ali i na druge svjedoke zlocina
na Kazanima. Jer, ratni zlocin ne zastarijeva i oni koji su ga cinili toga bi
morali biti svjesni.
Objavljeno u broju 140 DANA, 4. februar / veljaca 2000.

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Ìntervju DANA - Bosanski barometar
Na vrh
© Copyright Nezavisni magazin DANÌ, 2000.
Sadrzaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija
Impresum
DANI
br. 184
08.
Decembar
2000.
Arhiva 'DQL
184
Vildana Selimbegoviæ
vildana@bhdani.com

Udruzenje graðana veterana
odreda policije Bosna

Kemo Ademoviæ i Dragan Vikiæ odgovaraju Bakiru Alispahiæu
Èiji je zloèin u Velikom parku?
Poèetkom agresije na BiH, u sarajevskom Velikom parku, na pola puta izmeðu
zgrade drzavnog Predsjednistva i Ministarstva unutarnjih poslova, ubijeno je 12
ljudi. Njihov se identitet ne zna, kao sto se ne zna ni zasto su tako svirepo likvidirani.
Osam godina od ovog zloèina, bivsi i sadasnji visoki policijski duznosnici prebacuju
lopticu krivice jedni na druge. Seve, specijalci Dragana Vikiæa, Nusret Sisiæ Dedo,
Bakir Alispahiæ, Nedzad Herenda, neka su od najzvuènijih imena iz prièe koja
osam godina èeka na svoj kraj. Na konaèno markiranje krivaca o kojima ratni
heroji, oèito, nesto znaju ali ne smiju reæi. Pravdajuæi sutnju strahom za vlastiti
zivot
"Bivsi ministar policije Bakir Alispahiæ, pokusava vlastitu odgovornost za zloèin u
Velikom parku prebaciti na pleæa onih koji su ovu borbu davno veæ izvojevali i
iskrvarili i èije porodice danas deloziraju na ulicu - na adresu specijalne jedinice
MUP-a BiH", dio je javnog saopæenja koje je sa svoje 14. sjednice, odrzane sestog
decembra tekuæe godine, u nasu redakciju stiglo od Udruzenja graðana "Bosna".
Pomenuto udruzenje, u èije se ime potpisuje predsjednik Mevludin Kaljanac, okuplja
prezivjele pripadnike Specijalne jedinice MUP-a RBiH, te porodice poginulih specijalaca,
i sem po tezini optuzbe kojom se ovdje oglasava, izdvaja se po jos neèemu: èlanovi
Udruzenja, dakle i koautori saopæenja, jesu aktuelni direktor AID-a Kemal Ademoviæ i
savjetnik ministra FMUP-a Dragan Vikiæ?! Èiji je zaista zloèin u Velikom parku?
"Znam za zloèin koji je poèinjen u Velikom parku i za neke ljude koji su uèestvovali
u tom zloèinu. Iako se i tu, u broju stradalih, izjave ljudi razlikuju: neki kazu
ubijeno je dvanaest, a neki bilo je osam. Nedavno je Dragan Vikiæ u intervjuu
OBN-u objasnio ulogu Herende u zloèinu, i ja tu ne bih vise nista dodavao. O ostalim
aktivnostima Seva, njihovom sastavu i ustroju, te akcijama koje su izvodili, ja ne
znam nista", rekao je nedavno u razgovoru za nas magazin Kemo Ademoviæ.
U policijskom dvoristu Dakle, jedino sto nije sporno jeste da se zloèin u Velikom parku, u
strogom centru Sarajeva okruzenom svim znaèajnijim policijskim i drzavnim institucijama,
dogodio: ubijeno je (vise izvora tvrdi) 12 osoba srpske nacionalnosti èiji su lesevi odneseni
i spaljeni na izlazu iz grada?! Nikada se nije ustanovio njihov identitet, niti su krivci
procesuirani. Ne zna se èak ni jesu li u pitanju civili ili vojnici?! Bilo je to neposredno po
poèetku agresije na BiH: po jednoj od tvrdnji, grupa je uhapsena, dovedena u Dom
policije, nakon toga izvedena i strijeljana?! Jesu li Seve egzekutori?
"Misljenja sam da nadlezni u MUP-u i AID-u grijese sto napokon ne rasvijetle sluèaj
Seva", izjavio je u proslom broju Dana Bakir Alispahiæ objasnjavajuæi pritom da su
Seve nastale u maju 1992. i to upravo pri Specijalnoj jedinici. Udruzenje "Bosna", Dragan
Vikiæ, tadasnji komandant Specijalne, i Kemo Ademoviæ, jedan od njegovih nekadasnjih
pomoænika - odbijaju bilo kakvu vezu Seva i Specijalne te odgovornost za zloèin u
Velikom parku prebacuju Alispahiæu, zaboravljajuæi pritom barem da objasne zbog èega
ni jedan ni drugi, iako su i danas po sluzbenoj duznosti obavezni da takva saznanja, u
najmanju ruku, istraze i procesuiraju, nisu do sada reagirali?! Ako ni zbog èega drugog,
ono barem zbog èinjenice sto se zloèin u Velikom parku dogodio u njihovom tadasnjem
dvoristu, nedaleko od Doma policije, okruzenog strazarima i psima i dobro èuvanog od
agresora sa strane, ali oèito nebranjenog i gluhog za poteze domaæih?
Istine radi, aprila i maja 1992. godine sve se u ovom gradu desavalo u i oko Vikiæevih
specijalaca: oko njih se u prvim danima agresije okupilo oko 500 dobrovoljaca spremnih
da brane grad. Specijalci su tad imali èak i svoj "rezervni sastav" na èijem je èelu
(nedaleko od Velikog parka) sjedio Jusuf Juka Prazina. U sluzbenoj biografiji rahmetli
Nedzada Ugljena stoji da je na poèetku agresije na BiH iz Mostara stigao u Sarajevo i
stavio se na raspolaganje Specijalnoj jedinici. U to vrijeme, Ugljen nije bio jedini pripadnik
nekadasnjeg Sektora drzavne bezbjednosti u Domu policije: bio je tu i Asim Dautbasiæ,
kasnije takoðer visoki duznosnik SDB-a, stamena siva eminencija svih vaznijih
obavjestajnih poslova, projekata i planova i jedan od prepoznatih u stvaranju bosnjaèke
obavestajne sluzbe?!
Bilo je to vrijeme kada je policijom ministrovao Alija Delimustafiæ, njegov pomoænik za
policiju bio skori mu nasljednik Jusuf Pusina, a Munir Alibabiæ bio na èelu sarajevskog
sektora SDB-a. Naèelnik Centra sluzbi bezbjednosti bio je Bakir Alispahiæ, a Armiju je,
nekako u to vrijeme od Hasana Efendiæa preuzimao Sefer Haliloviæ. Jerko Doko bio
je ministar odbrane, republièkog SDB-a nije ni bilo - raspao se, ali je zato rahmetli Nusret
Sisiæ Dedo bio na èelu Biroa za istrazivanje ratnih zloèina, jos jedne od tamnih mrlja na
savjesti Sarajeva, institucije o èijem æe se radu takoðer morati poloziti raèuni.
Gdje je bio Dedo Naravno, jedina smjesnija teza od oèekivanja da Vikiæ i Ademoviæ
danas umjesto saopæenja pokrenu (uspjesnu) istragu o zloèinu u Velikom parku, bilo bi
pitanje gdje je bio Dedo posto je oèito rijeè o klasiènom ratnom zloèinu?! No, ne moze se
a ne postaviti pitanje reda velièina i odgovornosti: ako su Seve egzekutori, a Vikiæ o tome
obavijestio svoje pretpostavljene, dakle Delimustafiæa i Pusinu, sta su uèinili? Ako su
egzekutori Seve pretpoèinjeni SDB-u - koji je SDB bio nadlezan? Ako su egzekutori Seve
bili pod ingerencijom Centra sluzbi bezbjednosti, sto implicira pismo "Bosne" - zasto su
Ademoviæ i Vikiæ èekali punih osam i po godina da se o tom oglase? I gdje su uostalom ti
silni neovisni tuzioci, pravni umovi i sudije: zasto sada ne reagiraju? Zasto konaèno ne
raskrinkaju famozne Seve?
U ovom i ovakvom èasu kada se zapravo sva klupka zamotavaju i odmotavaju na izravno
domaæim problemima i kada je oèito manje bitna odgovornost za zloèin u Velikom parku
od moguænosti da se tom odgovornosti bivsi i sadasnji visoki policijski duznosnici
obraèunavaju papirima, èini se da je barem jedna uspjesna istraga naprosto prijeko
potrebna. Mozda je bas zloèin u Velikom parku ta prièa: nema sumnje da dovoljno
znaèajni ratni autoriteti raspolazu vaznim svjedoèenjima, nema sumnje da su jos uvijek i
dovoljno agilni u istrajavanju u odbranama vlastitih angazmana. I nema sumnje da bi takva
aktivnost ekipe neovisnih istrazitelja pomogla da se rasvijetle ne samo Seve nego, vrlo
vjerovatno, i aktivnosti koje se u ovom èasu stavljaju na dusu Sevama a o njima nema ko
da prièa.
Nedzad Ugljen je ubijen - njegove su ubice jos slobodne; Nedzad Herenda je, iako bitan
u istrazi i o zloèinu u Velikom parku - slobodno napustio ovu zemlju; Bakir Alispahiæ je
prije nepunih sedam dana otvorio moguænost jos jedne unutarmupovske prièe - neèije
potrebe da i sam nestane sa Ugljenom?! Uostalom, kao najveæi argument za svoje sutnje,
viðeniji sarajevski policajci, znameniti komandanti, nosioci brojnih ratnih odlikovanja,
istièu strah za svoje zivote! Federalni ministar policije Mehmed Ziliæ, najblaze reèeno, s
provincijskom slasæu posmatra sarajevski medijski obraèun: oèito ne vidi razloga da
polozi raèun za nekompetentne istrage i gomilanje policijskih afera. Bezbjednost graðana,
iz njegove vizure, neæe biti ugrozena ni nekim novim uklanjanjem svjedoka - mozda i zato
sto ova zemlja ima posve drugih problema. Valja joj izabrati policijskog komesara,
dovoljno podobnog da se ne bavi svojim poslom, veæ da i dalje bude besprijekorno odan.
Ma kako se ta odanost u dosadasnjem iskustvu pokazala robom niskog kvaliteta.
Udruzenje graðana veterana odreda policije Bosna
U povodu sve uèestalijih medijskih napada na specijalnu jedinicu MUP-a BiH "Bosna",
prisiljeni smo reagirati i javnosti ponuditi argumente i èinjenice koje demantuju
zlonamjerne tvrdnje u stampi i pokusaje falsifikovanja nase blize istorije.
Tako su se u posljednje vrijeme medijski eksponirali bivsi pripadnici antiteroristièke
jedinice "Bosna" koji tvrde kako je specijalna jedinica bila jednonacionalna i ideoloski
odana samo jednoj politièkoj opciji u Bosni i Hercegovini. Najdalje je, na opæe
iznenaðenje, u neutemeljenim optuzbama specijalne jedinice "Bosna" otisao bivsi ministar
policije Bakir Alispahiæ, koji je u intervjuu magazinu 'DQL ustvrdio da su "Seve" bile u
sastavu specijalne jedinice "Bosna", sugerirajuæi tako ovdasnjem èitateljstvu da
odgovornost za zloèin u Velikom parku treba istrazivati u specijalnoj jedinici "Bosna",
koja je navodno osnivaè sumnjive ratne postrojbe "Seve".
Iako je ogromnom broju bosanskohercegovaèkih graðana poznata ova prozirna igra sa
dojuèerasnjim èasnim "specijalcima", priznatim od svih drustvenih struktura bez obzira na
njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost, jos jednom opetujemo i naglasavamo: Specijalna
jedinica MUP-a je sve vrijeme otpora i borbe protiv agresije na BiH bila multietnièka i
multireligijska u svom komandnom i policijskom sastavu. Nismo se nikada u izvrsavanju
poslova i zadataka rukovodili vjerskim, nacionalnim ili pak politièkim razlozima i
motivima. Naprotiv, u nasem èasnom poslu motivirani smo bili jedino zastitom zivota i
imovine graðana BiH, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost. Nasa misija
bila je iznad svega uslovljena visokim zahtjevima policijske profesije i moralom kakav se
rijetko mogao zabiljeziti u policijskom poslu. Specijalac MUP-a BiH je bio i ostao èastan,
nepokolebljiv, odan i iznad svega obuèen i osposobljen po najstrozijim kriterijima
policijskog posla za izvrsavanje najtezih i najkomplikovanijih protuteroristièkih zadataka.
Danas se, nazalost, u atmosferi jeftinih politièkih i liènih promidzbi javnost smisljeno
obmanjuje i zavarava nekom naknadnom kvaziistinom. Time se paznja graðana vjesto
usmjerava na periferna i nevazna pitanja umjesto da se ti isti konaèno, efikasno uhvate
ukostac sa goruæim egzistencijalnim problemima graðana. Nakon sto se graðanima
ponudi takva rasprava, delegirat æemo i pitanja: Sta je sa ogromnom populacijom boraca,
ratnih vojnih invalida i pripadnika specijalne jedinice "Bosna", koji su nosioci najvisih
ratnih priznanja. Umjesto takvih odgovora, bivsi ministar policije Bakir Alispahiæ
pokusava vlastitu odgovornost za zloèin u Velikom parku prebaciti na pleæa onih koji su
ovu borbu davno veæ izvojevali i iskrvarili i èije porodice danas deloziraju na ulicu - na
adresu specijalne jedinice MUP-a BiH.
"Seve", koje se u posljednje vrijeme medijski eksploatirane, formirane su odlukom
ministra MUP-a BiH u okviru SDB-a MUP-a BiH i mi se ovim saopæenjem
pridruzujemo svim onima koji zele da se dosljedno istrazi zloèin u Velikom parku i
ustanovi eventualna odgovornost Nedzada Herende i njegovih pretpostavljenih te da se
dosljedno istrazi djelatnost "Seva".
Odgovorno tvrdimo da Nedzad Herenda nikada nije bio pripadnik specijalne jedinice
MUP-a BiH, naprotiv, bio je pripadnik Sluzbe drzavne bezbjednosti MUP-a BiH pod
nazivom "Seve", koja je bila izravno odgovorna rukovodiocu SDB-a BiH i ministru
MUP-a.
Ovom prilikom pozivamo bivseg naèelnika CSB-a Sarajevo i takoðer bivseg ratnog
ministra policije Bakira Alispahiæa da javnosti objasni vlastitu ulogu i odgovornost
buduæi da je znao za zloèin u Velikom parku, a nije ga procesirao i istrazio te kaznio
vinovnike iako su i on i njegovi prethodnici bili iscrpno obavijesteni od zapovjednog
kadra specijalne jedinice "Bosna" za poèinjeni zloèin nad zarobljenim vojnicima u
Velikom parku u Sarajevu. Umjesto toga Bakir Alispahiæ je kljuènog krivca Nedzada
Herendu zadrzao u sluzbi drzavne bezbjednosti i radno angazovao u svojoj blizoj radnoj
sredini. Apelujemo da gospodin Alispahiæ i njemu slièni konaèno, umjesto insinuacija i
jeftinih podmetanja, javnosti konaèno odgovore na ova pitanja. Nadamo se da graðani
Sarajeva i Bosne i Hercegovine jasno razlikuju doprinos specijalne jedinice "Bosna" i
jasno uviðaju odgovornost raznih paravojnih, tajnih i zloèinaèkih skupina. Isto tako
smatramo izlisnim komentirati razna svjedoèenja navodno odbaèenih i zaboravljenih
specijalaca.
Mustafa Tabak Predsjednik udruzenja
Dragan Vikiæ
Mevludin Kaljanac
Kemal Ademoviæ
Rada Samarliæ
Musan Kovaè
Ivica Sutalo
Enver Veliæ
Latif Kabas
Arhiva 'DQL
184

poèetna
stranica
©Copyright 'DQL 2002 Sva prava zadrzana
Preporuèeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili vise, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge saljite na webmaster@bhdani.com
na vrh
Home · Novi broj · Arhiva
DANI home page
Arhiva DANI 85
I KEMI I BAKIRU JE
ODGOVARALO DA UGLJEN BUDE UBIJEN!
Presudom VeIikog kriviþnog vijeüa, kojim je predsjedavao
sudija Amir Jaganjac, sredinom juna prosIe godine Edin
GarapIija je osuÿen na 13 godina zatvora za otmicu i pokusaj
ubistva Nedåada Herende. Samo za kriviþno djeIo otmice,
Haris Pezo je osuÿen na sedam, a Refik Muran na pet godina
zatvora. Augusta ove godine, nasem gIavnom i odgovornom
uredniku saopüena je, þiniIo se, nevjerovatna vijest: Edin
GarapIija hoüe da govori o svemu sto zna i to ekskIuzivno za
Dane. Bio je to vise no dovoIjan razIog da Senad Peüanin
posjeti KP Dom Zenica i susretne GarapIiju. Prije toga, Peüanin
i GarapIija imaIi su jos jedan susret: biIo je to na stranicama
ove novine, novembra 1996, kada smo objaviIi Tajnu
Ugljenove kasete koja je javnosti otkriIa detaIje sIuþaja
Herenda i zapravo formiraIa optuånicu protiv GarapIije. Sada
donosimo GarapIijinu ispovijest


Pisu: ViIdana SELIMBEGOVIC
i Senad PECANIN

UBICE ILI ZRTVE?
SLUZBENI IZVJESTAJ
IZ ZABILJESKE NEDZADA
UGLJENA

HOCU DA GOVORIM: Bismillahir-rahmanir-rahim,
zahvala pripada samo Allahu dz.s., neka je slava i selam
Bozijem poslaniku Muhammedu a.s.
Sa ove vremenske distance, jasno mi je da smo izmanipulisani
i na jedan podmukao naĀin nepravedno osuāeni, a sve u
svrhu da bi se prikrila prava istina i pozadina sluĀaja Herenda
i teroristiĀke grupe Seve. Svo ovo vrijeme dozivljavali smo
bezbrojne psihiĀke pritiske, od naseg zatvaranja u izolaciju i u
samice, gdje smo u istrazi proveli skoro sest mjeseci, pa do
pritisaka i prijetnji nasim porodicama tokom a i poslije samog
izreziranog sudskog postupka. I kao taĀka na sve to dobio
sam saznanja i informacije, iz najvisih krugova AID-a, da je
vec razraāen plan moje likvidacije kako bi se i posljednji
kljuĀni svjedok svih ovih prljavih politiĀkih igara usutkao, a
istina sakrila od javnosti jednostavnim saopcenjem kako sam
sluĀajno i nesretno stradao u KPD Zenica. Operativni plan
likvidacije se radi preko Asima Dautbasica i inzinjera Faika
Kulovica, a treba se ostvariti injekcijom cijankalija.
Zato hocu da kazem: mi smo, kao ovlastena sluzbena lica,
radili po direktnom nalogu naseg direktora Keme Ademovica
i sasvim legalno i po pravilu sluzbe izvrsili privoāenje
Herende Nedzada kao lica osumnjiĀenog za najgora
kriminalna djela i djela terorizma. A nama je u startu, na
osnovu dogovora dvije zaracene strane Alispahic-Ademovic,
nametnut Ālan 50 - otmice - preuzetog Zakona SFRJ, za sto
smo dobili po pet godina robije, a potom i pokusaj ubistva u
svrhu prikrivanja Ālana 50, djela otmice, za koji sam ja dobio
jos devet godina. U ranijem SDB-u (Sluzbi drzavne
bezbjednosti), a kasnijem AID-u, nalazim se od polovine
1992. godine. Nakon reorganizacije sluzbe i dolaska Kemala
Ademovica na mjesto direktora, a na osnovu mojih ranije
dokazanih patriotskih opredjeljenja i borbe protiv unutrasnjeg
i vanjskog neprijatelja, Ademovic me, na insistiranje Mustafe
Hafizovica, postavlja na mjesto zamjenika naĀelnika jedne od
najoperativnijih linija rada u AID-u, centra za tajno pracenje,
te mi daje nalog i smjernice za formiranje jednog tajnog tima
koji bi radio na razbijanju infiltriranih obavjestajnih
neprijateljskih prodora u najvise organe vlasti. Dakle, ekipa je
formirana u najvecoj tajnosti i bila je podreāena direktno
direktoru Ademovicu od kojeg je jedino dobijala naloge i
smjernice za svoj rad.
O SLUCAJU HERENDA: Na osnovu Ademovicevog
naloga, mi smo, kao ovlasteni sluzbeni radnici, pristupili
hapsenju Herende i to ne kao teroristi, kako su nam pokusali
svo ovo vrijeme nametnuti, vec sasvim normalno, takoreci u
po bijela dana, u centru grada, prethodno se legitimirajuci i
upozoravajuci Herendu na njegova graāanska prava. U
trenutku hapsenja Herende, sa mnom je bio Pezo Haris, a u
vozilu je bio Hasan Pervan, s tim da su bila jos dvojica u
ekipi koji su pokrivali u sluĀaju da doāe do opiranja Herende:
Muran Refik i Kemal. Kod Herende su bile iskaznice AID-a,
Sluzbe drzavne bezbjednosti, MUP-a, vojne bezbjednosti,
vise legitimacija odreāenih humanitarnih organizacija,
specijalne propusnice i ovlastenja od armijskog vrha, generala
Delica, Alispahica. Velika je laz i podvala da smo Herendu
tokom istrage maltretirali raznim metodama, kao sto je
uriniranje u usta, vjesanje na nekakve kuke, paljenje tabana
itd. Sa njim smo radili strpljivo i humano. Herenda je kroz
svoje iskaze potvrdio sva nasa ranije prikupljena saznanja, a
prosirio ih je jos u pravcu postojanja nelegalnih elektronskih
punktova za prisluskivanje od strane Alispahica i Ugljena.
Opremu za punktove dao je, nelegalno i bez znanja direktora
Ademovica, Enver Mujezinovic, koji je tada bio naĀelnik
sarajevskog sektora AID-a. Nakon hapsenja, Herenda je
sproveden u jednu od baza, posto nam je ranije nalozio
Ademovic da ga ne dovodimo u MUP.
KO SU SEVE?: To je teroristiĀka grupa (15 do 25 ljudi)
koju je formirao Alija Delimustafic u maju '92. godine. Od
samog poĀetka ih je vodio i davao im naloge Ugljen Nedzad,
a sa njima su se koristili mnogi: od Asima Dautbasica, preko
Joze Jozica, pa do Bakira Alispahica i Envera Mujezinovica,
te Muslimovica i Jasarevica u armijskom vrhu. Grupa Seve
predstavljala je snajpersku teroristiĀku grupu sastavljenu od
bivsih pripadnika KOS-a te specijalista iz Nisa, kao i od
zavrbovanih kriminalaca sa podebljim policijskim dosjeima,
od kojih je i Herenda Nedzad jedan. Jedinica je prosla kroz
kampove SIS-a u Metkovicu te iranski kamp na Pogorelici
gdje su obuĀavani za razne vidove teroristiĀkih aktivnosti, od
snajperskog dejstva pa do podmetanja eksplozivnih naprava i
drugih vidova tihe likvidacije. Herenda je nakon isljeāivanaja
priznao mnoge stvari. Naime, mi smo iskoristili ulazne
podatke o njegovim aktivnostima koje nam je dao Ademovic,
a Herendi predstavili da ih dobijamo od Dragana Bozica,
jednog od pripadnika Seva za kojeg smo rekli da je takoāe
uhapsen. Herenda se potpuno otvorio tako da u svojim
iskazima potpuno potvrāuje nasa saznanja te ih prosiruje,
najblaze reĀeno, sokantnim i straviĀnim priznanjima o svom
uĀescu u teroristiĀkoj grupi Seve. Napomenut cu samo
snajperisanje po pripadnicima brigade Musana Topalovica
Cace i zdruzenim snagama Armije i Ministarstva unutrasnjih
poslova, sto je imalo za cilj izazivanje sukoba sirih razmjera a
sto je izazvalo direktno slabljenje odbrambene moci branilaca
grada, zatim pokusaj atentata na Ismeta Bajramovica Celu
kao jednog od ratnih komandanata, a koji je u jednom
momentu zasmetao Bakiru Alispahicu, te sigurno
najsokantnije priznanje - pokusaj atentata na tadasnjeg
naĀelnika staba Armije Bosne i Hercegovine, generala
Halilovica. Pri tom pokusaju atentata, igrom sluĀaja,
Halilovic nije stradao, ali su stradali njegova supruga i njen
brat. Seve su, preko tehnike koju im je dao Enver
Mujezinovic, vrsili neovlasteno prisluskivanje mnogih
zvaniĀnika i Ālanova najvise izvrsne i politiĀke vlasti Bosne i
Hercegovine, i formirali specijalne dosjee o mnogim
politiĀarima. Herenda je naveo par dosjea - Zlatka
Lagumdzije, Harisa Silajdzica.
Seve su imale niz izvora finansiranja: jedan glavni je isao
preko specijalne kase Bakira Alispahica, odakle je Ugljen, uz
znanje Alispahica, podizao ogromne sume novca, a novac u
specijalnu kasu se slijevao iz kriminalnih izvora, trgovine
drogom, prikupljanja finansijskih sredstava u inostranstvu.
Herenda je u toku istrage spominjao akcije pranja novca
preko Hajrudina Sumana, bivseg direktora Poste. Potom je
dao iskaz o prikupljanju donacija na kojima je liĀno radio, a
za sta su ga ovlastili Alispahic i Ugljen, a iste im direktno
donosio na ruke. Zatim Herenda govori o Faiku Kulovicu
zvanom Inzinjer, koji je pripremao injekcije sa specijalnim
mehanizmima za ubrizgavanje, koje su bile napunjene
cijankalijem.
O ATENTATU NA HALILOVICA: Seve su sve akcije
postavljanja teroristiĀkih naprava radili preko svog pripadnika
poznatog pod nadimkom Makedonac. Plan akcije je bio
jednostavan: postaviti ispod terase takvu jednu napravu, a
zatim ostaviti par tragova koji bi eventualnu istragu odveli u
krivom smjeru. Eksplozivna naprava je bila od plastiĀnog
eksploziva i ona je aktivirana daljinski sa susjedne zgrade,
dakle - po viāenju cilja. General Halilovic je imao prije toga
telefonski razgovor u kom se najavio da ce doci kuci,
razgovarao je sa suprugom. Meāutim, sretna okolnost i
zadrska usput su mu spasili zivot. U meāuvremenu, zajedno
sa njegovom suprugom je na terasu izasao njen brat, koji je
stasom i vjerovatno Āinjenicom sto je imao na sebi - koliko se
sjecam po iskazu Herende - maskirnu uniformu, podsjetio na
Halilovica, tako da su pripadnici ove teroristiĀke grupe mislili
da je to general i pristupili aktiviranju eksploziva. Direktni
rukovodilac grupe bio je Nedzad Ugljen, a Herenda smatra da
je politiĀka inicijativa i podrska za ovu akciju isla od Bakira
Alispahica i Fikreta Muslimovica. Seve su vrsile sistematsko
pracenje cilja, u ovom sluĀaju generala Halilovica, vrsili su
nadziranje njegovih telefona, pripremali vise mogucih
varijanti likvidacije od kojih su se odluĀili za postavljanje
bombe. U ovoj akciji je uĀestvovala trojka: Herenda, Bozic
Dragan i Makedonac koji je pripremio eksplozivnu napravu.
Da bi sve prikrili, plasirali su informaciju da je bilo
granatiranje, da je "maljutkom" pogoāen stan, a u svrhu toga
su razvukli kabl od "maljutke" i donijeli neke krhotine tako
da su to rasporedili okolo i to je trebalo da navede istragu da
je to sa srpske strane raketirano, da je navoāena raketa
pogodila stan. InaĀe, sva priznanja Herende su fonetski
dokumentovana i proslijeāena odmah direktno direktoru
Ademovicu.
O CELI: Pronaāena je specijalna snajperska puska sa
prigusivaĀem i optikom s kojom je vrsen atentat i na Ismeta
Bajramovica Celu na Ciglanama. Herenda je rekao da je to
uĀinio, Āini mi se, njegov roāak ili roāak njegove zene, ne
mogu se sjetiti imena, koji je bio sa njim u jedinici. On je
odbijao da kaze da je on to uĀinio, iako je puska kojom je
ovaj gaāan naāena kod njega.
O SEBI I PRETPOSTAVLJENIMA: Obavljao sam
stranaĀki zadatak unutrasnje kontrole rada SDB-a, te lociranje
destruktivnih kriminogenih zarista i neprijateljskih
obavjestajnih proboja, a za sta sam izvjestaje podnosio
Mustafi Hafizovicu, funkcioneru Stranke demokratske akcije.
Sa Bakirom Alispahicem nikad nisam imao direktne kontakte
i dodire. Ugljen me je poĀeo odmah gaziti i zazirati od mene.
Sa Irfanom Ljevakovicem sam razmjenjivao neke
informacije, ali mislim da smo u sustini zazirali jedan od
drugog. Pokusao sam mu liĀno, a i preko nekih zajedniĀkih
politiĀkih prijatelja, skrenuti paznju na manipulisanje
Alispahica i Ugljena sa njim, ali mislim da me nije uzeo
ozbiljno. Sto se tiĀe Mujezinovica, od njega smo svi redom
zazirali, sem Alispahica i Ugljena, jer smo znali za njegovu jos
aktivnu vezu sa KOS-om, tajnom srpskom policijom koju je
ostvarivao preko svog mentora Fikreta Muslimovica.
O UGLJENU: Ugljen je, po dokumentovanim saznanjima,
dokumentovanim fotografijama, izjavama, informacijama,
imao veze sa nekoliko stranih izolovanih sluzbi, prije svih sa
SIS-om, sa iranskom tajnom sluzbom, sa CIA-om i sa
drugim, pa Āak i onda kad je prestao biti ovlasten za takve
kontakte, nakon sto je dosao Ademovic za direktora.
Meāutim, po mom misljenju, najveca njegova greska je
ukljuĀivanje u istragu oko sluĀaja Herenda gdje pokusava
dokumentovati nalogodavnu vezu Ademovica sa nama. Sva
svoja saznanja on predaje na Āuvanje Alispahicu, jer smatra da
ce tako biti zasticen od moguce likvidacije. Meāutim,
Alispahic sklapa dogovor sa Ademovicem oko zataskavanja
Āitavog sluĀaja. S jedne strane se zataskavaju Seve, sto
Alispahicu odgovara, a sa druge Ademovicev nalog nama da
uhapsimo Herendu Nedzada. Ademovic preuzima na sebe
dogovor vezan za sutnju nas trojice, a Alispahic Herendu koji
prestaje teretiti Kemu za nalog. Samo je jos Ugljen ostao kao
nerijesen i visak Āitavog problema, a nesumnjivo kao Āovjek
koji je puno znao. I tada se desava to nerazjasnjeno ubistvo.
O ADEMOVICU: Sa Ademovicem sam imao tajne sastanke
u Velikom parku prekoputa Robne kuce i na groblju Bare.
Tamo smo, po njegovim smjernicama, imali sastanke, u cilju
zastite konspirativnosti rada jedinice. Prvi put sam ga o
Herendi informisao u njegovom kabinetu, gdje sam imao
specijalan prolaz mimo svih njegovih pomocnika i uvijek
otvorene kontakte kroz jedan sterilni telefon. Dan-dva prije
privoāenja Herende, posto smo mi radili po nalogu
Ademovica na njegovom lociranju kretanja i kontakata, on i
Hafizovic su nestrpljivo, na jednom sastanku, rekli "pa, sta
vise radite", jer je postojala jedna nestrpljivost i politiĀkog
vrha i Ademovica da se sluĀaj Seve rijesi. Nakon hapsenja
Herende, sa Ademovicem sam se sastajao u veĀernjim satima -
kad bih ja svakodnevno referisao Ademovicu o saznanjima
koje nam je dao Herenda, a Ademovic bi mi tada davao nove
instrukcije za sljedece pravce rada. Svaki sastanak su
obezbjeāivale najmanje dvije grupe operativaca. Nakon
svega, mi imamo i saznanja da je Ademovic isao Izetbegovicu
i molio ga, izvinjavajuci se da je pogrijesio, te da je
vjerovatno ostavljen na polozaju na kojem je i dan-danas, kao
direktor Agencije, da bi ga Izetbegovic i dalje mogao Āvrsto
drzati.
O AID-u: Kad je Ademovic preuzeo mjesto direktora AID-a,
Alispahic je poĀistio sve iza sebe, sve javne i tajne kase, tako
da je AID ostao bez dinara, a pored toga, Alispahic je poĀistio
i svu dokumentaciju vezanu za neke svoje aktivnosti. Zbog
mojih poznanstava sa, tada ministrom finansija,
Kikanovicem, dobio sam specijalni zadatak da drzavni organi
pomognu odrzanju sluzbe. Tako Ministarstvo finansija i
Direkcija robnih rezervi, prije svih, staju iza sluzbe po nalogu
visih politiĀkih krugova i pomazu nam odreāenim
prebacivanjem novca za plate radnika koje su kasnile
mjesecima. Sem toga, sa Hafizovicem Mustafom angazovan
sam i na prikupljanju sredstava za tajnu kasu koja ce biti
trosena na tajne poslove. Ta sredstva su dodjeljivana iz firmi
kao sto su Sipad, Pivara, Fabrika duhana, a koje su donirale
odreāena sredstva za tu borbu i opstanak sluzbe, tako da sam
par puta prenio od Hafizovica Ademovicu po pet ili sest
hiljada maraka, sto je koristeno za namjenske poslove:
finansiranje jedinice, finansiranje voznog parka, sipanje
goriva.
O PARALELNIM SISTEMIMA: RasĀiscavanje je islo u
dva pravca: jedan je bio dokumentovanje Alispahicevih
radnji, njegovih kontakata i svega onoga sto je imao nakon
smjene sa mjesta direktora AID-a, dok je drugi pravac takoāe
isao, po nalogu drzavnog vrha (naravno, Ademovic mi je to
proslijeāivao), na dokumentovanje postojanja paralelnog
sistema kojim je Alispahic i dalje rukovodio, koristeci i
zloupotrebljavajuci ogromne koliĀine novca i svoj polozaj.
Ademovic mi vecinu informacija daje na zajedniĀkim
sastancima sa Hafizovicem, koji su bili pretezno u
Hafizovicevoj kuci. Na tim sastancima odluĀuje se, i oni mi
prenose odluku, da se prvo ide na razbijanje teroristiĀke
organizacije Seva preko koje ce se doci do Ugljena i
Alispahica.
O ALISPAHICU: NajupeĀatljiviji dokumentovani primjer je
upravo Alispahic, koji je, iskoristivsi svoj sluzbeni polozaj,
otuāio velike koliĀine novca iz specijalne kase te, takoāer,
zloupotrijebivsi svoj polozaj, uplatio, preko Nevena Tomica,
tadasnjeg ministra finansija, u toku 1994. i 1995. godine,
preko pet miliona njemaĀkih maraka namijenjenih budzetu
MUP-a na raĀune Miroslava Nosea, privatnika iz Gruda ili
Sirokog Brijega, ne sjecam se taĀno, i Americar agencije u
Zagrebu, za nabavku odreāenog broja vozila koja nikad nisu
dosla do krajnjeg destinanta i korisnika, MUP-a BiH. Dalje,
uspjeli smo dokumentovati umijesanost Alispahica koji je
preko, kasnije ubijenog, pukovnika Zulic Muje, taĀnije
jednog od njegovih pratilaca, izvrsio premlacivanje urednika
Slobodne Bosne, Senada Avdica. To je trebalo da bude
samo upozorenje Avdicu da ne dira Alispahica i njegove
poslove.
KONTAKTI U TOKU ISTRAGE I SUŽENJA: Pred samo
hapsenje, sa mnom je kontaktirao Fikret Masic. Tajno smo se
sastali na ZeljezniĀkoj stanici. Njega je meni hitno poslao
Ademovic da bi mi nalozio Keminu naredbu da o svemu
sutimo, a da ce oni odraditi ostatak dokaza, sto je, po njima,
trebalo biti najbolje rjesenje za zastitu drzave i sluzbe. Ustvari,
to je bio pokusaj pranja od nas i pokusaj zadrzavanja fotelje
od strane Ademovica. Kasnije su nam, preko advokata
Fahrije Karkina, Masic i Dautbasic poĀeli graditi namjerno
labavi alibi - to je vec u toku sudskog procesa - da bi na kraju,
uz pomoc sudije Amira Jaganjca, sve prikazali kao: sastali
smo se nas trojica kriminalaca da otmemo uzornog graāanina
i ratnog heroja Herendu Nedzada za 500 maraka. Sudija je za
protuuslugu dobio novi auto i namjestenje u Haagu, a
Herenda zivot i novi luksuzni dzip, te posao u privatnoj firmi
kod jednog od naĀelnika AID-a. Nekoliko puta mi je Karkin
prenio kontakte Dautbasica - u jednom momentu mi je ostalo
upeĀatljivo da kaze: "Sad mi je bio Dautbasic i rekao da smo
odliĀno odradili za sluzbu i za drzavu i da nema nikakvih
problema, izaci cete sto posto zbog nedostatka dokaza." AID
je, dakle, plasirao, svjesno, preko advokata, lazi da ce nam se
pomoci, meāutim, radilo se o tome da se sluĀaj Seve zataska,
a da se mi osudimo kao kriminalci.
Objavljeno u broju 85 DANA, 28. SEPTEMBAR / RUJAN 1998.

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Ìntervju DANA - Bosanski barometar
Na vrh
© Copyright Nezavisni magazin DANÌ, 1998.
Sadrzaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija
Impresum
DANI
br. 209
08.
Jun
2001.
Arhiva 'DQL
209
Vildana Selimbegovic
vildana@bhdani.com

"Naslijedio sam i Duska
Zgonjanina i tada su od
mene trazili istragu, a ja
sam rekao: nek' vode
istragu vlada i skupstina,
koje su ga drzale toliko
godina"

Intervju Dana
Ugljenov ubica nikada nece biti otkriven
Sve ono sto je bosanska policija propustila uraditi od 1992. do konaĀnog odlaska
Mehmeda Zilica iz ministarske fotelje, zateklo je nekadasnjeg nasljednika Duska
Zgonjanina i sadasnjeg prvog federalnog policajca. Ako nista, Muhamed Besic je
duboko svjestan gdje je dosao, koliko njegovi potĀinjeni ne mogu i sta nikada nece
uraditi. Istina, i dogaāaji su mu pomogli da to otkrije. Za njegovog je mandata iz
zatvora izasao Alija Delimustafic, Ivan Andabak nije, niti ce biti isporuĀen BiH, bas
kao ni Fikret Abdic. HercegovaĀkom se bankom umjesto domace policije bavio
OHR, a Ante Jelavic zna da ga niko od Orasja do Neuma ne moze uhapsiti
DANI: Gospodine Besicu, koje su
najznaĀajnije promjene koje je MUP
dozivio Vasim dolaskom na Āelo kuce?
BESIC: Iako je od izbora Vlade i mene
kao ministra unutrasnjih poslova proslo tri
mjeseca, Āini mi se da je to kratak period
za ozbiljniju analizu promjena, no priznat
cu da sam poloviĀno zadovoljan onim sto
je uraāeno. Moja nastojanja za radikalne
promjene, nazalost, idu sporo. Cini mi se
da je problem u Āinjenici da jos uvijek
nema shvatanja znaĀaja pozicije policije u
drustvu. Na policiju se i dalje pokusava
uticati od strane dnevne politike, i mada ti
boĀni uticaji ne predstavljaju posebnu
opasnost, oni su dovoljni da policija ne
moze funkcionirati kao profesionalna i
depolitizirana. Moc i snaga ministra mogu
biti samo u zakonitosti, no iskustvo nam
govori da je praksa u radu drzavnih
organa ovdje da se neki ljudi vezu za
pozicije i na taj naĀin pokusavaju stvarati
svoj imidz. Operisan sam od toga, pa
mozda i zato nemam dovoljno
razumijevanja. Nova vlada, odnosno Alijansa za promjene je obecala radikalne promjene,
a njih, nazalost, jos uvijek nema i taj se proces dosta sporo realizuje. Po mom shvatanju,
radikalne promjene na prvom mjestu zahtijevaju intervenciju u sferi zakonodavne strategije
jer se sve oblasti rada i zivota moraju regulisati zakonom i stvaranjem uslova da mjera u
radu svih, naravno i policije, bude u skladu sa zakonom. Poznato je da ima toliko praznih
prostora i neregulisanosti da se Āovjek osjeca nemocnim u povecanju efikasnosti. Ono sto
mi osobno najteze pada, jeste Āinjenica da upravo stoga u borbi protiv korupcije i
organiziranog kriminala imamo tako tanke rezultate.
DANI: Istupe Vaseg zamjenika Tomislava Limova i direktora policije Dragana
LukaĀa u kojima podvlaĀe neingerencije MUP-a FBiH kada su djelovanja unutar
kantona u pitanju, javnost vec sada shvata i kao ispriku za neefikasnost upravo u
tim segmentima.
BESIC: Molim vas, ono Āime sam prezadovoljan jeste moja suradnja sa zamjenikom
Limovom. Za samo nekoliko dana ukinuli smo paralelizam u FMUP-u, dakle eliminirali
smo sve duple kolosijeke u radu ove kuce. Vise nema dvojnih i trojnih raĀuna, nas dvojica
djelujemo kao tim i smatram da je to ogroman pomak naprijed.
DANI: Da li ste napravili kompletnu reviziju unutar FMUP-a?
BESIC: Ona debela knjiga na mom stolu je izvjestaj o radu mog prethodnika, gospodina
Zilica. Istina, to je izvjestaj i ne pise sta je uraāeno u skladu sa zakonom, a sta ne.
Meāutim, moram priznati da sam oĀekivao tezu situaciju: ovo kazem zato sto je u drugim
ministarstvima bilo daleko vecih zloupotreba nego ovdje. No, ja opet moram istaci da je taj
odnos FMUP-a i kantonalnih MUP-ova jedan od razloga sto ova kuca nije u mogucnosti
da efikasno djeluje u one Āetiri oblasti koje su joj date u zadatak, naprosto zato sto ustavno-
pravni poredak Federacije ne funkcionise na Āitavom njenom prostoru. U praksi se,
usuāujem se reci, realizira deset politika i deset poredaka, a treba li napominjati da je
bezbjednosni prostor nedjeljiv: borba protiv organiziranog kriminala ne moze se svesti na
jedan kanton ili jednu opcinu. Ako hocemo efekte, ta borba mora pokrivati daleko veci
prostor i ja iz toga izvlaĀim zakljuĀak da policija mora biti visokoprofesionalna i
depolitizirana, sto za mene znaĀi da borba protiv kriminala nije ono sto neko kaze da je
kriminal, nego ono sto u zakonu pise da je kriminal.
DANI: Vi ste prije nekog vremena javno ustvrdili da raspolazete informacijom kako
Ante Jelavic prodaje kucu i sprema se na bijeg, ali, iako je protiv njega pokrenuta
kriviĀna prijava od strane Vaseg kolege ministra Anica, niste poduzeli nikakve
korake ka Jelavicevom hapsenju. Zasto?
BESIC: Isto tvrdim i danas: to je informacija iz njegovih krugova, izvor su njemu bliski
generali koji sada iskazuju lojalnost federalnom ministru odbrane gospodinu Anicu. To su
provjereni izvori, od kojih neki Āak tvrde da su zajedno s vojnicima uĀestvovali u
iznosenju namjestaja i Āiscenju te kuce. Logika nalaze zakljuĀak da su mnogi vec shvatili
kako priĀa o samoupravi nije nikakav politiĀki konflikt naustrb hrvatskog naroda, vec
maska za skrivanje nemalog broja ljudi koji su se nezakonitim radnjama obogatili na
Herceg-Bosni. No, opet se vracamo na glavni problem: domasaj ovog ministarstva ne
doseze do kantona i zupanija pod kontrolom HDZ-a. Nije u pitanju samo policija, vec i
pravosuāe i organi uprave. Da je tako, potvrāuje i Āinjenica da je OHR planirao i
organizirao akciju vezanu za HercegovaĀku banku, a mi smo samo asistirali i to na njihov
zahtjev.
DANI: Hoce li se Āitava priĀa sa HercegovaĀkom bankom zavrsiti kao i ona sa BH
bankom?
BESIC: Ja mislim da se ni priĀa sa BH bankom nece zavrsiti onako kako vi mislite.
DANI: Otkud znate sta ja mislim?
BESIC: Dobro, da odgovorim ovako: i HercegovaĀka i BH banka su procesi koji ce biti
dovedeni do svoga kraja. To se mora uĀiniti, inaĀe svi mozemo oĀekivati daljnji haos i
stanje opce nesigurnosti. No, nemojte me pitati kako ce sud odluĀiti, jer mislim da i tu
moze biti problema posto sve zavisi od toga koliko se posao radi profesionalno.
DANI: Znate li gdje je Alija Delimustafic?
BESIC: Jos uvijek ne znam, ali kantonalna policija je dobila zadatak da ga privede sudu, i
nema nikakve dileme: to ce biti i uraāeno.
DANI: Gospodine Besicu, rekli ste da imate izvjestaj o radu svog prethodnika. Kada
cete poĀeti otplacivati njegove dugove i hocete li ga pozvati na odgovornost za
postupke za koje je i sud ustvrdio da nisu po slovu zakona?
BESIC: Vlada je trazila inventuru od svih ministarstava i na svojoj posebnoj sjednici ce
razmatrati ukupnu situaciju vezanu za naslijeāene hipoteke. Niko nece biti zaobiāen od
svoje odgovornosti tamo gdje je prekrsen zakon. Najvece nezadovoljstvo graāana i jeste u
tome sto se to veoma sporo radi, ali ipak treba imati u vidu da je nasljeāe vrlo tesko, u
nekim ministarstvima je bilo po pet-sest odvojenih raĀuna, i ovo je ministarstvo bilo time
optereceno kao i sa principom - ministar i zamjenik su se dogovarali, pa je kako se
dogovore, a ne onako kako kaze zakon. To je uzrok, a sve ostalo su posljedice.
DANI: Pitala sam Vas za sudsku presudu i dug koji stalno raste zahvaljujuci
kamatama, a tiĀe se ugovora koji je ponistio Mehmed Zilic. Hocete li to kazati da ce
Vlada raspravljati o sudskoj presudi?
BESIC: Ne, nema rasprava o presudama. I to je sve samo dokaz vise kakva je ovdje bila
situacija. Svaka vlada bi u civiliziranoj zemlji, a kamoli ministar, pala da dovede u pitanje
odluku suda. Nazalost, ta odluka je stara vise od dvije godine pa se sad raspravlja o tome
je li Ustavni sud u pravu ili nije. Kako onda mozemo izvlaĀiti bilo kakve zakljuĀke o
funkcionisanju pravne drzave? Ali, ja vam moram i ovo reci: ne spadam u ljude koji
smatraju da od njih poĀinje i s njima zavrsava historija. Naslijedio sam i Duska
Zgonjanina i tada su od mene trazili istragu, a ja sam rekao: nek' vode istragu vlada i
skupstina, koje su ga drzale toliko godina. Neka nam daju zadatak, a mi cemo kao sluzba
svoje odraditi. Ja hocu da podvuĀem crtu, da se zna sta sam preuzeo i sta sam uradio.
Mene i cijelu sluzbu bi opteretilo kada bih ulazio u analizu svih postupaka koji su na kraju
i evidentni: kako je, uostalom, moguce da se nemali broj ljudi u ratu obogati?
DANI: Kako se i kada kanite upustiti u borbu protiv korupcije?
BESIC: Krecemo sa javnim konkursom i prosirujemo one poslove u policiji koji su
kljuĀni i dominantni - to su krim-poslovi. Povecavamo broj ljudi na 120 jer hocemo da
uāemo u sve kantone. Opet kazem: mi ne mozemo, dok su Ustav i zakoni ovakvi kakvi
jesu, ulaziti u njihove nadleznosti, ali mozemo da krim-poslovima pokrijemo sve kantone,
sa kljuĀnim zadatkom borbe protiv organiziranog kriminala. To cemo uraditi vrlo brzo.
Osobno smatram kako je doslo vrijeme da imamo agenciju za policijske poslove na nivou
drzave BiH: ne mogu policije entiteta raditi taj posao na nivou drzave jer nemaju
ovlastenja i nemaju instrumentarij.
DANI: Ima i ono sto mogu: u vasoj je nadleznosti bio Federalni zavod za
zaposljavanje?
BESIC: Podnesene su Āetiri kriviĀne prijave, ali ne znam kakva im je sudbina. Ne petljam
se u rad suda iako mislim da Āitav pravosudni sistem i policija moraju imati daleko vecu
koordinaciju. Ne mijesanje, nego koordinaciju upravo radi vecih efekata, ustanovljavanja i
ukazivanja na greske u postupku procesuiranja. Ukoliko bilo koji od ovih instrumenata ne
funkcionise, nema rjesenja: mi moramo stvarati praksu koja ce obuhvatiti najsiri front u
"Nisam siguran u kojoj mjeri ce
postojati volja za Abdicevim
izruĀenjem, ali imam nadu da se i to
moze desiti"
borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, koja do te mjere nagriza sistem u samom
njegovom bicu i koja je, nazalost, institucionalizirana. Ono na Āemu u policiji insistiram i
na Āemu cu istrajati jeste stvaranje takve organizacije da se ministri i zamjenici mijenjaju ali
sistem funkcionira. Zato smo u nasoj unutarnjoj organizaciji uzeli evropske standarde i,
umjesto ranijih sest pomocnika, sad imamo dvije pozicije: direktora, koji ce biti vjerovatno
komesar kad izvrsimo izmjene zakona o nasim unutrasnjim poslovima i dobiti upravu za
policiju, i sekretara ministarstva, koji ce pokrivati logistiku, a mi cemo onda, da ojaĀamo,
teziste dati svome glavnom poslu - procesuiranju kriminala. Mislim da je tu napravljen
veliki iskorak jer ce te dvije funkcije imati i ovlastenja i odgovornost.
DANI: Gospodine Besicu, u kojim je fazama reorganizacija obavjestajnih sluzbi?
BESIC: Formiranje nove agencije predstavlja mozda i najradikalniji zahvat. Nema zemlje
koja nema svoju obavjestajnu sluzbu i njeno postojanje se ne dovodi u pitanje, ali se
dovode u pitanje njene nadleznosti i u kojoj je mjeri i pod Āijom kontrolom. Odgovorno
tvrdim da rjesenja koja se nude u novom zakonu dokidaju sva policijska ovlastenja ovoj
sluzbi. Sluzba, dakle, ne moze privoditi, podnosti kriviĀne prijave niti koristiti sredstva bez
saglasnosti nadleznog sudije, vec prikuplja obavjestajne podatke koji moraju biti u funkciji
drzavnih organa, prije svega policije, a ne da se politiĀkim ili drugim ljudima u drzavnoj
upravi daju informacije strogo povjerljivog karaktera i da te informacije zavrsavaju u
neĀijim ladicama i koriste se kao argumenti protiv politiĀkih protivnika. No, pazite, kada je
rijeĀ o AID-u, ima jedna stvar koju ne smijemo nikad zaboraviti: ogroman doprinos koji je
dat u procesuiranju ratnih zloĀina.
DANI: Zar se i taj rad na dokumentiranju ratnih zloĀina ne derogira poslusnoscu
spram stranaĀkih lidera?
BESIC: Pazite, treba imati i percepciju sistema u kojem je djelovao AID.
DANI: Meāunarodna se zajednica jako angazirala na sluĀaju Leutar: u kojim je
danas fazama izvoāenje Andabaka pred sud?
BESIC: Za koji dan poĀinje sudski postupak, ali bez Andabaka. Mi smo trazili izruĀenje,
meāutim, po Ustavu RH, oni to ne mogu da urade. Ipak smo dogovorili profesionalnu
saradnju vezanu za dokumentaciju, i sa hrvatskim ministrom policije zajedniĀki konstatirali
da, bez obzira na sva ograniĀenja policije, dvije zemlje mogu jako puno da urade u
razmjeni informacija vezanih za kriminal i izbjegavanju situacija da se u jednoj zemlji
pokrene postupak, a optuzeni samo preāe granicu.
DANI: Da li se taj dogovor tiĀe i Fikreta Abdica?
BESIC: Samo jednim dijelom. Nisam siguran u kojoj mjeri ce postojati volja za
Abdicevim izruĀenjem, ali imam nadu da se i to moze desiti.
DANI: Kako Vi, kao Krajisnik, gledate na ratna i poratna zbivanja u tome kraju i
posljedice koje se u Krajini i danas osjecaju?
BESIC: Mozda su ti problemi u Krajini
najizrazeniji, ali tih problema ima i u drugim
kantonima. SpecifiĀnost Krajine je, nazalost, vise
od 2.000 ljudi koji su stradali u sukobima i,
vjerujte mi, ja i danas mislim da se na tim
prostorima jos uvijek vodi specijalni rat. Jos nisu
porazene snage koje zele da svojom sapom
pokriju Krajinu. Radi se o izrazito nerazvijenom
prostoru, koji nije stagnirao samo zbog agresije,
vec stagnira i danas, pet godina nakon Daytona, i
klizi sve dublje i dublje u krizu. Svi problemi
vezani za vladu u Krajini samo su posljedica
stanja koje nikada nije rasĀisceno niti dovedeno do svoga kraja. Jos se pouzdano i ne zna
ko vuĀe konce iz sjene. Krajisnici to nisu zasluzili; uostalom, to su i u ratu pokazali -
najvise su generala dali. Ono sto se ne moze objasniti, a mislim da je za to politika kriva,
jeste da i dan-danas postoji latentna mrznja, i to ne samo izmeāu onih koji su direktno
uĀestvovali u operacijama na suprotnim stranama nego i izmeāu cijelih porodica. I djeca su
kriva, a to je nedopustivo. I nedopustivo je sto to nije rasĀisceno. Ako ova vlada i ova vlast
uspiju da izvrse radikalne reforme u zakonodavnoj strategiji, to ce biti velik iskorak za sve:
po mom dubokom uvjerenju, bez stvaranja drzave i vladavine prava, priĀe o povratku, o
ekonomskom razvoju, rjesavanju socijalne sfere, Āista su farsa. Drzava mora imati prioritet,
inaĀe cemo stalno razgovarati o tome kako imamo puno korupcije i kako imamo puno
kriminala, a desava se obrnut proces, umjesto da zasluze kaznu po zakonu, kriminalci
postaju politiĀki faktori, i to mocni, jer imaju pare i maltene mogu da kupe sve.
DANI: Kako vidite ulogu meāunarodne zajednice u podrsci promjenama?
BESIC: Obecano je da se podrzi proces promjena. Koliko znam, podrska Vladi u smislu
funkcionisanja budzeta nije data. Govorimo o velikom zaokretu, ali funkcioniranje
institucija sistema ne moze se zavrsiti na niskim placama i slaboj opremljenosti. PriĀa o
patriotizmu i motivisanju ljudi na toj osnovi, mislim da je promasaj. Poslovi koji
predstavljaju stubove oslonce svake drzave i svakog sistema moraju biti dovoljno placeni
da ne bi bili ranjivi od onog protiv Āega se bore.
DANI: Mozda meāunarodna zajednica prije svoje podrske oĀekuje da Alijansa za
promjene barem napravi reviziju utroska do sada doniranih sredstava.
BESIC: Mislim da se Vlada i bavi time, i vrlo brzo ce ici jedan set bitnih zakona.
Dosadasnji su prijedlozi i povuĀeni da bi se pripremio set zakona koji ce obezbijediti
vladavinu prava. To i jesu namjere Vlade i Alijanse od kojih nece odustati. Ono sto
govorim jeste podrska meāunarodne zajednice Alijansi, koja je svjesna da nece imati sanse
za popravni ako danas mi propustimo ovu priliku. Pazite, vlast Alijanse je na granici. To je
teska borba. S te strane, naravno, uvijek treba izdvojiti i naglasiti koliko nama treba
meāunarodna zajednica ovdje i koliko meāunarodna zajednica zaista nastoji da pokrene te
procese ovdje.
DANI: Da li ste prouĀili sluĀaj Ugljen?
BESIC: Nisam, iako sam se interesovao za taj sluĀaj, kao i za sva zbivanja koja se tiĀu
ratnog djelovanja jedinice Seve - ko ih je formirao, sta je bila njihova uloga, sta su radili.
Vjerujte, sad mogu da konstatujem da je dokumentacija oko toga i dosta Āinjenica nestalo.
Po onome sto sam saznao, Nedzad Ugljen je bio jedan od onih koji je Seve jedno vrijeme
i vodio, koji je najvise, vjerovatno, znao o tome, pored nekih drugih ljudi koji znaju nesto,
ali ne znaju pravu istinu. Bojim se da ce taj sluĀaj Ugljen ostati jedno nerijeseno pitanje, za
koje se nikada nece saznati sta se zapravo desilo, ko je taj zloĀin uradio i koji su motivi.
Kad se radi o takvim zloĀinima, motiv je jako bitan.
DANI: Ima li MUP uopce motiv da rasvijetli taj sluĀaj? Edin Garaplija je javno
iznosio optuzbe na raĀun Seva, ali njegovo svjedoĀenje nije zatrazeno ni do danas.
BESIC: MUP, naravno, ima motiv i ja znam da bi razotkrivanje tih sluĀajeva dalo
potpuno novu snagu i energiju ovoj kuci. Ali, u profesionalnom smislu, sad konkretno
govorim o Sevama - taj postupak je zavrsen. Od nas niti tuzilastvo niti sud nisu zatrazili da
idemo u prikupljanje novih Āinjenica.
DANI: Da li to znaĀi da zapravo tuzilastvo nije zainteresirano da se rijese ti
sluĀajevi?
BESIC: Bez dokaza, ne bih smio tako nesto tvrditi. Da imam barem jednu jedinu
Āinjenicu koju mogu braniti, nema te sile koja bi me sprijeĀila da sam ne prozovem ili nesto
ne uradim, ali ovako...
DANI: Gospodine Besicu, na stranicama ove novine, prije Āetiri mjeseca, od najvisih
sadasnjih i bivsih duznosnika u policiji iznesen je Āitav niz tvrdnji, ali i Āinjenica
upravo o sluĀajevima ubistva Nedzada Ugljena, jedinice Seve, zloĀina u Velikom
parku.... Podsjecam Vas, tada je i danas aktuelni direktor AID-a ustvrdio da iza
Garaplije stoji Aktivna islamska omladina, sto bi moralo biti i Āinjenica i podatak
policiji s obzirom na okolnosti koje povezuju sluĀaj Herenda i sluĀaj Ugljen.
BESIC: Moj liĀni stav je da na sve javne istupe treba reagirati. Ali to mora da radi
tuzilastvo. Smatram da se to odnosi i na ove sluĀajeve - tuzilastvo je moralo uci u postupak
i reci ili da su informacije lazne, odnosno da nema dokaza, ili da su taĀne i da krene u
procesuiranje. Nema nista gore nego slaganje dosjea o ljudima, pogotovo o ovakvim
stvarima o kojima razgovaramo.
DANI: O Velikom parku je voāena istraga: koji su rezultati?
BESIC: Niko nista ne zna. Ne zna se sta se desilo, ko je to uradio, kako je uradio. Evo, ja
sam ministar i ne znam. Vrtio sam po nasoj dokumentaciji da doāem bar do neĀega, ali
glavni akteri su ili mrtvi, ili su zivi ali od njih ne mozete izvuci ni grama. Da li je to
posljedica ratnog stanja ili plod neĀega drugog, ne znam, ali mislim da bi svaka otkrivena
istina bila dobitak.
DANI: Kakvi su zahtjevi Haaga prema Vama?
BESIC: Sve ide preko tuzilastva: tuzilastvo za ono sto je dokumentovano u Haagu trazi
provjere i pristup tim ljudima, a policija treba da omoguci da taj proces bude proveden, i
mi to radimo efikasno.
DANI: Znate li da se haski istrazitelji zadnjih mjesec dana u Sarajevu intenzivno
bave sluĀajevima Grabovice i Kazana?
BESIC: Znam, i to je dobro.
DANI: OĀekujete li skora hapsenja?
BESIC: Ne znam u kojoj su mjeri ti sluĀajevi dokumentovani, ali sam siguran da Haag
nece odstupiti. Kad je rijeĀ o ovim zloĀinima, treba napomenuti da nema kolektivne
odgovornosti; odgovornost moze biti samo individualna i niko ne treba da se skriva iza
naroda, vjere, nacije ili ne znam Āega kad je to u pitanju. Po mom dubokom uvjerenju, to
je jedini pravi naĀin da nasa buducnost bude svjetlija.
$UKLYD'DQL

poĀetna
stranica
©Copyright 'DQL 2002 Sva prava zadrzana
PreporuĀeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili vise, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge saljite na webmaster@bhdani.com
na vrh
Sadrzaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija
Impresum
DANI
br. 185
15.
Decembar
2000.
Arhiva 'DQL
185
Vildana Selimbegoviæ
vildana@bhdani.com

Koga nema na spisku Seva

Uloga Asima Dautbasiæa u sluèajevima Herenda i Ugljen
Za koga je ubijao AID?
Otmica Nedzada Herende i ubistvo Nedzada Ugljena ne samo da predstavljaju
najmraènije taèke kratke povijesti bosnjaèke obavjestajne sluzbe veæ su i dva
potpuno povezana zloèina. Tragajuæi za motivima otmice svog imenjaka, Nedzad
Ugljen je sam sebi potpisao smrtnu presudu. Otkrivajuæi detalje o mraènim
operacijama AID-a, 'DQL su otvorili dosje prepun meðusobnih optuzbi
visokopozicioniranih bosnjaèkih obavjestajaca, konstrukcija koje pokazuju koliko je
AID zapravo bio i jeste sluzba od interesa uskog kruga ljudi i njihove ideologije.
Imena koja se pojavljuju, dokazi o paralelnim istragama, dvostrukim ulogama
sluzbenika Agencije, beskrupuloznosti i nalogodavaca i izvrsilaca pokazuju kako je
od samog poèetka èinjeno sve samo da se istraga ne okonèa. Teorije o tome kako
Herendu nisu oteli aktivni radnici AID-a, te naroèito o tome kako je Ugljen ubijen
zbog prikupljanja dokaza o ratnim zloèinima i njegove spremnosti na punu
saradnju sa Tribunalom, plod su zapravo dobro smisljene akcije prikrivanja
kljuènih dijelova obavjestajne prièe. Oni, meðutim, sklopljeni u mozaik i
potkrijepljeni neoborivim dokazima, dovode do zakljuèka: ubica Nedzada Ugljena
je LQVLGHU. Èovjek iznutra, iz Agencije za istrazivanje i dokumentaciju, za koju i sam
njen direktor Kemal Ademoviæ u intervjuu nasem magazinu tvrdi da ima svoju
parasluzbu, regrutiranu iz redova Aktivne islamske omladine?! Èiji je idejni otac
èovjek koji je nalozio praæenje ubijenog Ugljena. Koja je zapravo uloga Asima
Dautbasiæa, sive eminencije svih obavjestajnih sluzbi u Bosnjaka, nekada bliskog
suradnika ubijenog Ugljena, s kojim je zajedno pravio Seve, poslije pomoænika
danasnjeg direktora AID-a, uvijek na vezi sa vrhom SDA? O èemu je sve informiran
Izetbegoviæ? Moze li Bakir Alispahiæ, nekadasnji ministar MUP-a FBiH i prvi
direktor AID-a, privatnom tuzbom protiv svog nasljednika, natjerati MUP i AID da
pronaðu Ugljenovog ubicu i razotkriju djelatnost Seva? 'DQL nastavljaju svoju
istragu: u ovom broju objavljujemo dijelove analize Nedzada Ugljena dostavljene
Izetbegoviæevoj komisiji formiranoj zbog sluèaja Herenda i kompletan prijepis
Izjave Envera Mujezinoviæa, "spremnog da svoje stavove iznese pred svakim
sudom"?! Zasto suti Mehmed Ziliæ?
ada je dosao u Sarajevo, bio je maj 1992. godine: Sefer Haliloviæ u svojoj
Lukavoj strategiji tvrdi da je veæ tada zazirao od njega. No, general Munib Bisiæ
je bio siguran: Enver Mujezinoviæ moze biti od velike koristi. Jedan od najboljih
ðaka famoznog Ace Vasiljeviæa, za svoje rezultate u obavjestajnom radu odlikovan je od
bivseg KOS-a. Uz Fikreta Muslimoviæa u Sarajevu radio je unutar Ministarstva odbrane
RBiH na obavjestajnim poslovima, da bi juna 1993. postao naèelnik sektora SDB
Sarajevo. I nadreðeni i podreðeni za Mujezinoviæa su uvijek jednoglasno tvrdili da ima
sve kvalitete vrhunskog obavjestajca - utoliko je za mnoge i slovio kao vrlo opasan. Na
mjestu naèelnika SDB Sarajevo naslijedio je Munira Alibabiæa i upravo æe s njim i doæi
u prvi veliki sukob: afera Alibabiæ - Alispahiæ nije mogla proæi bez Mujezinoviæa, koji
je tada dokumentirao obaranje Alibabiæevih optuzbi. No, dok su gotovo svi akteri ove
afere dospjeli u javnost, Mujezinoviæ je ostao u sjeni. U vrijeme neprikosnovene
vladavine Rusmira Mahmutæehajiæa energetskim i ostalim SDA putesestvijama,
Mujezinoviæ mu je bio desna ruka. Neeksponirana. I u sluèaju Rekiæ, Enver
Mujezinoviæ je bio jedan od glavnih junaka. Puno kasnije, upravo æe Sefer Haliloviæ
kazati da je njegovim ispitivanjem i sedamnaestodnevnim pritvorom te kompletnom
istraznom procedurom dirigirao Mujezinoviæ. Èovjek armiranih zivaca prilikom
isljeðivanja vazi za neprikosnovenog iznuðivaèa svih priznanja: Enver Mujezinoviæ se,
kazu, uplasio samo jednom - nakon ubistva Nedzada Ugljena vise od mjesec dana nije
izasao iz stana. Nakon svega je zatrazio penzionisanje. U Izetbegoviæevim je arhivama
ostalo pohranjeno Mujezinoviæevo viðenje otmice Nedzada Herende: "Ja, Enver
Mujezinoviæ, sin rhm. Omera i majke Naze, roðen 03.01.1956. godine u Mrðeliæima,
opstina Foèa, zavrsio visoke vojne skole (postdiplomski studij vazduhoplovne ratne
vjestine), na duznosti savjetnika direktora AID BiH, na zahtjev Komisije koju je imenovao
predsjednik Predsjednistva RBiH, dana 18.09.1996. godine dajem slijedeæu IZJAVU:
Bivseg rezervnog radnika SDB, Nedzada Herendu, nisam uopste poznavao do avgusta
ili septembra 1995. godine, kada sam, kao naèelnik Sektora SDB Sarajevo, bio nosilac
posla na spreèavanju moguæeg teroristièkog napada i ucjene, uperene protiv pripadnika
jedne strane (arapske) humanitarne organizacije od neidentificiranih lica takoðer arapskog
porijekla. Gospodin Herenda je tada uèestvovao, sa jos trojicom radnika SDB-a, u
otkrivanju i presijecanju moguæeg terorizma. To je prvi i jedini moj sluzbeni i privatni
kontakt sa Nedzadom Herendom.
Dana 30.06.1996. godine (dan odrzavanja lokalnih izbora u Mostaru), oko 21,30
telefonom me je pozvao pomoænik direktora Nedzad Ugljen, rekavsi da se tek vratio iz
Mostara, zamolivsi me da za 5 minuta izaðem na parking ispred zgrade gdje ja stanujem, te
da ponesem, ukoliko imam, diktafon da mi izdiktira 'utiske' sa izbora u Mostaru. Èim smo
se sastali, vidno potresen, saopstio mi je da su ljudi iz AID-a i MUP-a kidnapovali i
pokusali ubiti Neæka Herendu, da o tome nesto zna general Jusuf Jasareviæ, jer ga je
izvijestio organ SVB 1. korpusa, a zatim me zamolio da zajedno odemo kuæi kod generala
Jasareviæa. Sto smo i uèinili. General nam je ukratko preprièao sadrzaj sluzbenog
izvjestaja OVB 1. korpusa, iz kojeg se vidi da su glavni i jedini interes otmièara bili Bakir
Alispahiæ, Nedzad Ugljen i ja, Enver Mujezinoviæ, i njihove aktivnosti tokom rata, te da
se od zrtve ucjenom pokusala iznuditi izjava o mojim lièno i mojih bivsih pretpostavljenih
rukovodilaca nepostojeæim radnjama i aktivnostima.
Vidjevsi da se radi o monstruoznim ali prepoznatljivim konstrukcijama, Ugljen i ja smo se
uputili prema stanu prof. dr. Faruka Konjhodziæa, generalnog direktora Klinièkog centra
"Kosevo". Dr. Konjhodziæ je veæ bio zaspao, ali je prihvatio da oko 23,30 sva trojica
odemo da posjetimo ranjenog Herendu i da se "iz prve ruke" informisemo o samom
dogaðaju. Dr. Konjhodziæ je pronasao dr. Lazoviæa i sva èetvorica smo otisli do sobe u
kojoj je lezao Herenda. Ispred vrata su stajala dva policajca, od kojih se jedan zvao Fahro,
koji su rekli da je zabranjen ulazak u sobu Herende, ali se nisu posebno protivili,
vjerovatno su znali da smo Ugljen i ja rukovodni radnici AID-a, a uz nas su bili generalni
direktor KC i dr. Lazoviæ, koji je inaèe rukovodio lijeèenjem Herende. U sobu smo usli
svi, ukljuèujuæi i policajca Fahru. Nedugo zatim, dr. Lazoviæ je naredio medicinskoj sestri
da skuha kafe za njega i Konjhodziæa i oni su ubrzo, nakon kraæeg razgovora o vrsti
povreda, otisli u ljekarsku sobu. Kolega Ugljen je rekao, otprilike: 'Fahro, sine, ti sjedi tu
i slusaj.' Ja sam ukljuèio diktafon, a Herenda je, dosta usporeno, poèeo opisivati sta mu se
desilo i kakve je sve patnje i muèenja prosao i sta se od njega trazilo 'da prizna'. Kljuèna
pitanja bila su:
- Sta je radio za Bakira Alispahiæa, koje je zadatke izvrsavao?
- Sta sada radi Alispahiæ i èime se bavi?
- Sta je radio za Nedzada Ugljena, èim se sve bavio i sada bavi Ugljen?
- Sta je radio za Envera Mujezinoviæa?
- Gdje su vam prislusni centri, vi mislite da samo vi prisluskujete, i vas sve mi
prisluskujemo, sve znamo sta radite?
- Sta rade braæa Muranoviæi, kod njih vam je centar za prisluskivanje?
- Gdje su pare od droge koju ste prodavali?
- Gdje je 20 kg zlata?
- Koga ste sve 'odraðivali', sta radi Teufik Musiæ?
- Svi ste vi govna, vas sve treba pobiti.
- Za koga radi ona kurvetina Vasvija Vidoviæ, s kim je u intimnim odnosima?
- Priznaj nam sto trazimo, obezbijedit æemo tebi i porodici lazne pasose i lovu pa biraj
zemlju u koju zelis.
- Samo ti priznaj, sad æe doæi i Kemo Ademoviæ pa æes sve to ponoviti i pred njim, i sl.
Sve ovo Herenda je iznosio bez postavljanja mu posebnih pitanja, sto se moze utvrditi i
preslusavanjem snimljene kasete. Rekao je da poznaje iz viðenja otmièare i muèitelje, da
trojici zna imena: Edo, kojeg je vrlo èesto viðao u zgradi MUP-a, uvijek dotjeranog i
'ustirkanog', sa tasnicom; Muran zv. Muæo iz specijalne jedinice policije MUP-a; Haris,
koji odnedavno radi u MUP-u, i N.N. pripadnik vojne jedinice 'El Fatih'.
Po zavrsetku razgovora sa Herendom, koji je trajao oko sat vremena, Ugljen i ja smo se
pridruzili dr. Konjhodziæu i dr. Lazoviæu i popili kafu zajedno. Skrenuli smo paznju
doktorima da je sluèaj suvise ozbiljan i zamolili ih da preduzmu sve preventivne mjere
kako bi se sprijeèilo eventualno lisavanje zivota Herende od strane naredbodavaca i
izvrsilaca ovog zloèina. Zatim smo odvezli dr. Konjhodziæa kuæi, a Ugljen i ja smo otisli
do stana savjetnika Irfana Ljevakoviæa, probudili ga, a zatim se popeli na sprat vise i u
stanu Ugljena sva trojica preslusali snimak ispovijesti Herende. Zajednièki smo zakljuèili
da odmah ujutro, na pogodan naèin, bude informisan predsjednik Izetbegoviæ.
Ujutro, 01.07, po dolasku na posao, ja sam saèinio 3 kopije snimka izjave Herende (za
Predsjednika, Ljevakoviæa i Ugljena). Istog dana, u popodnevnim satima, direktor AID-a,
Kemal Ademoviæ je pozvao Ugljena i ukorio ga sto smo isli da posjetimo ranjenog
Herendu, okarakterisavsi nasu posjetu 'ometanjem istrage'. Od tada pa do ovog èasa, kada
dajem ovu izjavu, direktor Ademoviæ i njegovi pomoænici, Asim Dautbasiæ i Borisa
Deliæ, te èitav niz njihovih izvrsilaca organizirali su pravu operativnu hajku i spijuniranje
protiv Ugljena, Ljevakoviæa i mene, te svakog onoga ko je iole ljudski i profesionalno
nama blizak. O tome sam saèinio poseban dokumenat i predao ga savjetniku Ljevakoviæu,
da sa njegovim sadrzajem, u potrebnom obimu upozna predsjednika Izetbegoviæa.
U cilju sto objektivnijeg sagledavanja 'sluèaja Herenda', a posebno radi otkrivanja
nalogodavaca osumnjièenim i pritvorenim poèiniteljima ovog zloèina: Edinu Garapliji,
Muran Refiku i Harisu Pezi, iznijet æu neke bitne detalje:
1) Edin Garaplija je bio vrlo blizak direktoru Kemalu Ademoviæu. Dnevno po vise puta je
odlazio kod njega lièno u kabinet. Od poèetka maja 1996, kada sam postavljen za
savjetnika direktora (kancelarija mi je neposredno pri kabinetu direktora), gotovo svako
jutro Garaplija je, sa torbom, saèekivao direktora Ademoviæa, a zatim sa njim odlazio u
kabinet i takva praksa je trajala sve do Garaplijinog lisavanja slobode. To je neuobièajeno
èak i za funkcionere AID-a, a kamoli za jednog radnika sa SSS, koji je radno bio
angaziran na poslovima praæenja agresorskih radio i TV medija;
2) Dok sam bio na duznosti naèelnika Sektora AID Sarajevo, aprila o.g. Garaplija je,
pozivajuæi se na direktora Ademoviæa, vise puta urgirao za provjeru za izvjesnog
Basiæa, njegovog prijatelja iz Starog Grada, koji je radio na RTV 'Hayat', a trebao je da
preðe na rad u AID. Kada sam jedanput otisao kod direktora po nekom poslu, direktor je
uzeo ceduljicu sa imenom i prezimenom Basiæa i pitao me zasto kasni ta provjera,
dodajuæi 'da mu se zalio neko od sefova uprava' zbog toga. Tada sam rekao direktoru da
niko ne urgira za tu provjeru osim Edin Garaplija;
3) Bio sam prisutan, krajem maja ili poèetkom juna, u kancelariji kada je bivsa naèelnica
odjeljenja za kadrove, Amra Hadzoviæ, komentarisala svoje nezadovoljstvo po povratku
iz kancelarije sefa Kabineta, Huseina Hajdareviæa, koji joj je prenio nalog Direktora da
se za Edina Garapliju saèini rjesenje kojim se postavlja za sefa podcentra (ili smjene) za
tajno praæenje, bez obzira sto za to radno mjesto Garaplija nema struènu spremu niti radno
iskustvo. Nakon izvjesnog vremena pojavio se pisani prijedlog Asima Dautbasiæa da se
Garaplija postavi u Centar za tajno praæenje. Nije mi poznato da li je rjesenje izdato i
uruèeno;
4) Amir Ahmiæ, naèelnik II uprave, i Himzo Suvalija, koordinator u Sektoru, zalili su mi
se u maju o.g. da su otkrili da ih je Garaplija vise puta tajno pratio u gradu. Isto tako i lièno
sam bio objekat tajnog praæenja od strane Garaplije;
5) Poznato mi je da su Hasan Pervan i Edin Garaplija intenzivirali svoje 'druzenje' u maju
i junu 1996. godine. Smatrao sam da je osnov njihovog druzenja meðusobna podudarnost
u oblicima i naèinima ispoljavanja vjerskih uvjerenja. Viðao sam ih èesto i na II spratu
zgrade AID-a. Krajem juna o.g., èak je moguæe da je to bilo kritiènih zadnjih pet dana
juna, zatekao sam u tihom, diskretnom razgovoru Edina Garapliju i Hasana Pervana na
vratima muskog WC-a na II spratu zgrade AID-a. Uoèio sam njihovu nelagodnost
prilikom mog nailaska;
6) Raspolazem podatkom da je Hasan Pervan dobio zadatak da proda automobil Nedzada
Herende i da ga je nudio Ramizu Delaliæu, rekavsi: 'Uhvatili smo njemaèkog spijuna i
koknuli smo ga.' Isto tako, Pervan se povjeravao nekim licima 'da je dobio zadatak da
prati Herendu, da to radi veæ mjesec dana, a da mu nije jasno zbog èega', a kada je saznao
da je Herenda ostao ziv i da je otvorena istraga, ograðivao se rijeèima: 'Ja nisam ni u sto
umijesan, osim sto sam samo trebao prodati auto.' O tome bi nesto vise trebali znati
radnici Uprave 06 Hilmo Meriæ i Asaf;
7) Neki radnici AID-a, ne mogu se taèno sjetiti ko, govorili su da je Garaplija neposredno
prije 25.06. dolazio na neke dogovore kod pomoænika Borise Deliæa, a na dan njegovog
hapsenja (èini mi se 02.07) od sekretarice naèelnika Uprave 09, Vildane Baralije, vise
puta je zvao Borisu Deliæa, nije mi poznato zasto, ali sigurno znam da mu je Vildana
Baralija kucala financijske dokumente sa 'sluzbenog puta', koje je trebao potpisati Borisa
Deliæ.
Izvrsioce kriviènog djela pokusaja svirepog ubistva Herende dovodim u neposrednu vezu
sa pojedincima iz najuzeg aktuelnog rukovodstva AID BiH na osnovu slijedeæih
èinjenica:
- Zato sto direktor Ademoviæ patoloski mrzi Bakira Alispahiæa i veæinu ljudi koji su mu,
kao potèinjeni, bili lojalni. Ademoviæ je svu svoju energiju usmjeravao da srusi, prije
svega, politièki ali i profesionalni ugled Alispahiæa, u èemu su ga pomagali pojedinci iz
MVP RBiH i nekolicina ljudi iz AID-a, te neki ljudi izvan ovih struktura;
- Zato sto je struktura postavljanih pitanja Herendi prilikom muèenja identièna nekim
pitanjima koja je meni postavljao Ademoviæ jos dok sam bio naèelnik Sektora Sarajevo,
kao: a) gdje se nalaze prislusni punktovi (nije vjerovao da ih nema, pa mi je plasirao
informaciju da on zna da su bili u Jadranskoj ulici i na Ciglanama, sto je èista izmisljotina,
bar sto se tièe vremena juni 1993. - maj 1996. Vjerovatno ga je dezinformisao Borisa
Deliæ jer je meni sasvim sluèajno, kada je realizirana Supozicija br. 2 na Kursu AID-a,
rekao da je u nekom stanu u Jadranskoj, u periodu dok je on bio naèelnik Sektora,
postojao neki prislusni punkt, sto ja zaista nikada nisam znao); b) interesirao se za jedinicu
"Seve"; c) pitao me je za sudiju Vasviju Vidoviæ i razloge za njenu neposrednu
komunikaciju sa Ugljenom; d) povjerio mi se jedan ozbiljan èovjek da je Ademoviæ u
maju njemu govorio da je Ugljen, navodno, pronevjerio neko zlato.
- Jer je direktor Ademoviæ moju i Ugljenovu posjetu Herendi u bolnici okarakterizirao
'mijesanjem u istragu', a zapravo nije zelio da se otkrije prava istina, veæ da se sluèaj
'zataska', sto su zapravo i èinili operativci Sektora AID Sarajevo, na èelu sa Masiæ
Fikretom.
- Zato sto je Garaplija, pokusavajuæi da iznudi iskaz od Herende, govorio: 'Reci nam, sad
æe doæi i Kemo Ademoviæ, pa æes ti sve ponoviti i pred njim'.
- Zato sto je Garaplija, pozivajuæi se na Ademoviæa i pokazujuæi neki papir, trazio i
dobio pancir-prsluk od Faika Kuloviæa, a nakon zloèina, pred vise svjedoka trazio da
vrati pancir Kuloviæu.
- Zbog neviðene hajke koju je organizirao Direktor preko Asima Dautbasiæa protiv
Ugljena i mene. Pouzdano znam da je Dautbasiæ prikupljao sve brojeve telefona koje
koristimo. Imam nepobitne dokaze da se prema mojim sluzbenim i privatnom telefonu
primjenjuju operativno-tehnièke mjere prisluskivanja. Za te poslove angazirana su neka
lica, koja te radnje vrse izvan na Zakonu i Pravilima utemeljenim osnovama, a po nalogu
Direktora AID-a i njegovog pomoænika za operativnu tehniku, Asima Dautbasiæa. I prije
i poslije otkrivanja zloèina u reziji najuzeg rukovodstva AID-a nad Nedzadom Herendom,
bezbroj puta sam ustanovio da sam pod mjerama tajnog praæenja. Do sluèaja 'Herenda' to
je radio Edin Garaplija, osumnjièeni za pokusaj ubistva Herende, i grupa lica, a nakon toga
su angazirana nova lica, meðu kojima i pripadnici PTDJ 'Bosna'. Bez ikakve sumnje, cilj
ovih protivzakonitih mjera jeste spreèavanje da se otkrije njihova umijesanost u zloèin nad
Herendom.
- Za to sto je Direktor naredio sefu kabineta Huseinu Hajdareviæu, a ovaj Slobodanu
Brankoviæu da se saèini fiktivni nalog za sluzbeno putovanje Garaplije u Tuzlu i da mu
se dadne akontacija od 500 DM i 20.000 BHD, a putne troskove je trebao ovjeriti Borisa
Deliæ.
- Jer je Fuad Godinjak, naèelnik Sektora Sarajevo, izrièito tvrdio da se Garaplija ne nalazi
u Tuzli 27.06., kada mu je Fiso Nezir, naèelnik odjeljenja u Sektoru, rekao da je èuo da je
Garaplija u Tuzli, a tog dana je trebao Fisi radi nekih ranije dogovorenih zadataka.
- Zato sto je nemoguæe da 3 ili 4 radnika odsustvuju sa posla po 5 dana i to sa sluzbenim
vozilima a da to ne znaju njihovi pretpostavljeni rukovodioci. Takav naèin koristenja
vozila od strane radnika njihovog profila, ranga i opisa poslova u Sluzbi je nemoguæ bez
znanja Direktora.
- Zato sto su Fuad Godinjak i Husein Hajdareviæ zabranili nekim svojim radnicima sve
kontakte sa Sudom i Tuzilastvom. S druge strane, Hajdareviæ je 13.09. o.g. kontaktirao
zamjenicu VJT Almu Tiriæ, koja, ispred VJT, vodi sluèaj 'Herenda'.
- Zato sto je Nermin Ruviæ, savjetnik Direktora, dao instrukcije i 'materijal' i dogovorio
sa novinarima AS-a da se objavi niz neistina radi dezavuiranja javnosti, a posebno 'da su
moguæi naruèioci ubistva Herende Ugljen i Mujezinoviæ'.
- Zbog toga sto Sektor u svom izvjestaju Direktoru br. 3726 od 30. 08. izvjestava da je
01.07. primijenjena mjera tajnog praæenja u cilju pronalaska Garaplija Edina, a on
slobodno seta 30. 06., 01. i 02. 07. po zgradi MUP-a i AID-a, kontaktira rukovodne
radnike AID-a, podnosi izvjestaj 'sa sluzbenog puta' i sl.
- Zato sto je Fikret Masiæ naknadno stigao na uviðaj i kasnije preuzeo 'istragu', zajedno sa
Zupèeviæ Farukom i Edinom Adiloviæem, a zapravo su radili na uklanjanju tragova i
pripremi potencijalnih svjedoka da krivo svjedoèe.
- Zato sto je Asim Dautbasiæ plasirao niz neistina prema Ramizu Delaliæu Æeli i Ismetu
Bajramoviæu Æeli, kako su im, navodno, 'Alispahiæevi ljudi radili o glavi za vrijeme
rata', kako bi ih podstakao na revansizam, sto je rezultiralo prijetnjom Delaliæa meni 14.
07. da æu biti ubijen, a Bajramoviæ je tragao po Njemaèkoj za Alispahiæem dok je ovaj
bio sef izbornog staba SDA za Evropu.
- Zato sto sam bio prisutan u Upravi za MAT-FIN poslove AID-a kada je supruga
pritvorenog Muran Rifata 29. 07. dosla i trazila muzevu platu od AID-a. Obrazlozila je da
joj je muz Rifat presao iz PTDO 'Bosna' u AID juna o.g. i da je radio za AID i da je sada
zbog toga u zatvoru.
- Zato sto je Sektor AID namjerno propustio da blagovremeno primijeni svoje metode i
sredstva rada i time izbjegao da se dokumentuje materijalna istina, a s druge strane, siroka
lepeza mjera je primijenjena prema onim rukovodnim radnicima AID-a koji su spontano
dolazili do materijalnih èinjenica o poèinjenom kriviènom djelu.
Ova saznanja i podatke sam iznio objektivno i bez ikakve pristrasnosti. Stojim iza njih i
spreman sam ih iznijeti pred svakim objektivnim sudom, drugim drzavnim organom,
ukljuèujuæi i parlamentarnu Komisiju. Ne postoji niti jedna politika u miru sa kojom bih se
slozio koja bi tolerirala da se 'krivac' osudi na smrt bez suda, a kamoli nevin èovjek. Stoga
mi je jako stalo, kao funkcioneru i profesionalcu AID-a, kao graðaninu ove zemlje i kao
èovjeku, da se 'sluèaj Herenda' do kraja objektivno, profesionalno i sto brze rasvijetli."
Iz sluzbene zabiljeske Nedzada Ugljena
Koga nema na spisku Seva
S oznakom "Sluzbena tajna", 19. septembra 1996. godine, mjesec i po prije nego je
ubijen, zamjenik direktora AID-a Nedzad Ugljen je na 18 stranica ispisao svoju verziju
zbivanja koja su prethodila otmici Nedzada Herende. Iskaz je takoðer deponovan u
arhivama Izetbegoviæeve komisije formirane za ispitivanje "sluèaja Herenda". Dani
donose Ugljenovo viðenje dogaðaja koji su prethodili samom sluèaju i u kojima takoðer
Seve imaju kljuèno mjesto. Svi koji se pominju u Ugljenovom svjedoèenju, sem njega
samog, zivi su i, izuzev Herende, dostupni i ovdasnjim organima pravosuða, a Amir
Ahmiæ i haskim - on je, naime, tamosnji bosanski oficir za vezu.
"Na izrièit zahtjev gospodina Sevke Haliloviæa, èlana Komisije koju je formirao
Predsjednik Predsjednistva BiH s ciljem potpunog rasvjetljavanja okolnosti, èinjenica i
motiva kidnapovanja, zvjerskog muèenja i ubistva u pokusaju Herenda Nedzada, bivseg
rezervnog radnika SDB, odluèio sam, uvjeren da æu doprinijeti razgoliæenju istine u
smislu otkrivanja izvrsilaca i naredbodavaca ovog zivotinjski gnusnog èina, napisati svoja
saznanja u vezi navedenog.
Ovo èinim prvenstveno iz razloga sto krivièno djelo izvrseno nad Herendom ima obiljezja
mafijaskog postupka, a osnovano sumnjive su kolege (ako ih tako uopste mogu nazvati),
dakle ljudi iz drzavnih institucija koje se kristalno jasno moraju drzati zakona u svom
postupanju. To sto je uraðeno, uraðeno je van sistema i AID-a i drzave, i kao
profesionalac koji obavjestajno-sigurnosne poslove obavlja 17 godina, ne mogu da
pojmim èinjenicu da jedan èovjek ili grupa ljudi iz sluzbe, pa i AID-a, moze odluèiti o
zivotu ili smrti pojedinca. To je kolosalan argument za bezakonje i anarhiju u kojoj niti
jedan normalan èovjek ne bi htio zivjeti. Drugi bitan razlog ovog mog kazivanja jeste
respektabilan nivo drugarstva, emotivne vezanosti za gospodina Herendu, mog ratnog
druga koji je sa nekolicinom patriota prvih dana rata hrabro i dostojanstveno stao na
branik BiH i èitavim tokom agresije bio primjer neustrasivog borca. Na kraju osjeæam
profesionalnu obavezu doprinijeti istini, ma kako ona bila bolna za nase najblize
saradnike i pretpostavljene. Prije nego konkretno preðem na sluèaj Herenda, cijenim da je
s aspekta upravo njegovog bolnog razumijevanja i uslova koji su mu prethodili
neophodno iznijeti sljedeæe.
Prve naznake da se u okviru dijela rukovodstva AID-a nesto nenormalno desava u smislu
povjerenja jednih u druge vezane su za dolazak gospodina Ademoviæa na mjesto
direktora AID-a. Bez obzira koliko to nekom izgledalo èudno u ovom trenutku, osjeæao
sam jednu sigurnost po kontinuitet rada ovako bitne institucije a i lièno, s obzirom na
privatno dobre, èak mogu reæi bolje odnose nego s prethodnim rukovodiocem AID-a.
Moji prvi sluzbeni kontakti i privatni izlasci na ruèak (dva puta) nakon sto mi je zvanièno
postao pretpostavljeni, profesionalno su mi ukazivali na potrebu nemale doze opreza,
obzirom na s njegove strane izrazeno nepovjerenje u nas saradnièki odnos. Vise puta mi
je znao naglasiti 'da ako me zadokumentuje da radim protiv njega' da æu letjeti, da 'ima
informacije da Bakir Alispahiæ i dalje vodi sluzbu iako je on zvanièno sef AID-a', da
'dobro pazim da ga ne zavalim' i sl. Od kolega u sluzbi saznajem da stalno istrazuje gdje
su prislusni centri koji se navodno koriste van sistema AID-a.
Da moji pokusaji razuvjeravanja nisu urodili plodom, te da Ademoviæ ne poznaje jezik
argumenata kako prilièi profesionalcima, imao sam se prilike brzo uvjeriti u praktiènom
postupanju prema meni i svim ostalim kolegama koje je na osnovu patoloske sumnje u
svojoj glavi svrstao u 'Bakirove ljude'. Poèinju se pratiti moji privatni kontakti sa
Alispahiæem (npr., odlazak na sauèesæe povodom smrti njegovog punca), smjena
kadrova i negativna selekcija s aspekta struènosti novopostavljenih, pozivanje mojih
potèinjenih na veèere kako bi se 'drugarski upozorili' da ne podrzavaju moje prijedloge
iako obavljam poslove i zadatke pomoænika direktora, otvoreno zaobilazenje u rjesavanju
svakodnevnih poslova i zadataka i sl. Da nisam u patoloskoj mrznji i sumnji prema
Alispahiæu prepoznao uzroke ovakvog ponasanja direktora kadrovske promjene i radnje
oko njegovog ukupnog shvatanja AID-a i odnosa u njemu prihvatio bih kao normalnu
stvar i pravo rukovodioca, jer sam kao profesionalac navikao raditi iskljuèivo u sistemu i
okviru regula koji ga definisu. Shvatio sam da kroz ovo moram proæi jer sam ocijenjen
kao 'Bakirov èovjek', i dok se ne potvrdi suprotno, nista se bitnije neæe promijeniti.
Sluèaj Herenda je trebao posluziti kao kruna patoloskoj sumnji i definitivno sahraniti
'Bakira i njegove ljude'. No istini se ne da pod zemlju.
Dakle, nesto otprilike mjesec i po do dva prije kidnapovanja Herende Ademoviæ je od
mene zatrazio dosje antiteroristièke grupe Seve (napominjem da je za doprinos odbrani
grada ova grupa od tadasnjeg ministra MUP-a Jusufa Pusine dobila orden na datoj
sjednici struènog kolegija kada je i Ademoviæ dobio Zlatnog ljiljana) kojom sam
rukovodio prve dvije godine rata, a kasnije ih koristio kao logistièare i izvore sluzbe. Tada
sam mu rekao da ne posjedujem dosje, da ima nekih dokumenata, da su Seve kao
borbena grupa davno rasformirane i da ne vidim razloga i potrebu zasto se to trazi.
Naglasio sam mu da ide proces reintegracije BiH te da ne zelim imena heroja u stampi,
aludirajuæi na neke aktuelne napise u Slobodnoj Bosni, Danima, Ljiljanu i drugim
listovima. Nedugo zatim, mozda sedam do deset dana iza ovog direktorovog zahtjeva,
uslijedio je zahtjev da mu napisem spisak èlanova grupe Seve. Kako mi nisu bili jasni
motivi zahtjeva direktora, obeæao sam to napisati, ali sam odugovlaèeæi htio dobiti na
vremenu da bih pronikao u razloge trazenja. No, onda je na uobièajenom jutarnjem
radnom sastanku Amir Ahmiæ me obavijestio da je prethodnu veèer bila organizovana
veèera na kojoj su bili rukovodni radnici AID-a te da je direktor Ademoviæ od njega
trazio da ujutro prenese meni da mu dostavim spisak Seva. Nisam siguran (preko
pomoænika Deliæa je vise puta trazio od mene sluzbene zabiljeske o ino-faktoru), ali
mislim da je isto jedanput od mene trazio i preko pomoænika Borise Deliæa.
Posto sam zakljuèio da mu je spisak Seva znaèajniji od nekih dokumenata u vezi te
borbene grupe, nakon poruke preko Ahmiæa, iskoristio sam sluzbeni kontakt i pitao
Ademoviæa zasto mu treba bas taj spisak a ne neki drugi. Objasnio je da ga treba jer se
radi o dobro obuèenim ljudima, koji vise nisu u sluzbi, pa ako se nesto desi da se imaju u
procjeni valjda kao izvrsioci - tako sam ga shvatio. Spisak sam napisao u jednom
primjerku, koristeæi sjeæanja, i otkucan je na masini od strane moje sekretarice Suvade
Hodziæ u jednom primjerku. Suadu sam par puta pitao za prezimena pojedinih ljudi,
sjeæam se. Rukopis pomenutog spiska dao sam odmah unistiti (sekretarica Suvada to
èini), a jedini primjerak otkucanog spiska se dostavlja Ademoviæu. O èinjenici da sam
mu dao spisak, u nevezanom razgovoru, obavjestavam pomoænika Irfana Ljevakoviæa.
Na spisku izostavljam imena Nedzada Herende i Muhsina Dzaferoviæa, polazeæi od
èinjenice da je to poznato direktoru Ademoviæu, jer smo do 20. maja 1992. godine sva
trojica bili u specijalnoj jedinici Bosna na razlièitim poslovima. Da sam bio u pravu,
pokazalo se taènim, jer mi je gospodin Ljevakoviæ, nakon sto je Herenda pronaðen tesko
ranjen na putu za Ilijas, jednom prilikom rekao da mu je Ademoviæ u svom kabinetu prije
nego se zbio sluèaj Herenda iz tasne izvadio spisak koji sam mu dao, govoreæi: 'Vidi,
Ugljen mi je dao spisak na kojem nema Herende.' Ovo istièem zbog toga sto mi je
Herenda u razgovorima koje sam imao s njim nakon njegovog izlaska iz bolnice istakao
jedan, za istragu, po mom sudu, vrlo bitan detalj. Naime, po tvrdnji Herende, njega je
Garaplija Edin, jedan od osumnjièenih za krivièno djelo izvrseno nad njim, tokom torture
vise puta pitao 'zasto ga nema na spisku Seva'. Taj detalj je vezao za èinjenicu da mu je
isto pitanje postavio, pokazujuæi mu spisak, i jedan od istrazitelja iz AID-a Masiæ Fikret
te da je on (Herenda) nakon ovoga trazio od Nedzada iz istrazne grupe da Masiæa
iskljuèi, posto mu postavlja ista pitanja kao i njegovi kidnaperi i muèitelji.
S pravom se zaista postavlja pitanje otkuda je Edinu Garapliji bilo poznato da Herende
nema na spisku Seva. U tom smislu interesantno je navesti sljedeæe: prije oko mjesec
dana nego æe Herenda biti pronaðen, vrlo èesto sam Garapliju viðao pred kabinetom
gospodina Ademoviæa, sto moze potvrditi veliki broj radnih kolega. Jednom prilikom
sam odlazeæi u kabinet Ademoviæa, nakon sto sam primijetio da Garaplija èeka na
prijemu, upozorio Ademoviæa da ne ulazi s njim ni u kakve osjetljivije operativne
poslove s obzirom da se radi o bolesno ambicioznoj liènosti koja je uz to hiperagresivna.
Garaplija je, naime, imao osobinu 'priblizavanja sefovima', pri èemu se sluzio klevetama i
lazima. Na ove negativne osobine Garaplije sam kao rukovodilac sluzbe upozorio
svojevremeno i gospodina Ljevakoviæa, koji je, nakon provjere, prestao primati
Garapliju. Sjeæam se, kad je Garaplija priman u sluzbu da je imao negativnu provjeru
(uèesæe u teskoj kraði i sl.). U razgovoru sa njim objasnio mi je da su se izvrsioci tog
djela posluzili njegovim automobilom. Polazeæi od èinjenice da je prethodno bio borac u
jednoj od jedinica na Velesiæima, primljen je u odjel za snimanje neprijateljskih i stranih
medija - snimci javnih RTV emisija - dakle, na mjesto gdje, s obzirom na karakter
liènosti, nije mogao nanijeti stetu ni saradnicima niti sluzbi. Dok sam ja rukovodio
sluzbom, bio je stalno na tom radnom mjestu.
Moj razgovor s Ademoviæem oko Garaplije zavrsen je Ademoviæevom neodreðenom
tvrdnjom da tu nema nista osjetljivo. Znaèajno je naglasiti da mi se je gospodin Ahmiæ na
jednom od jutarnjih radnih dogovora pozalio da sumnja da ga Garaplija prati. Mislim da
je zbog ovoga protestovao kod Ademoviæa. Cijenim potrebno iznijeti odreðene podatke i
saznanja kad je u pitanju veæ pomenuti Fikret Masiæ, operativni radnik AID-a u sektoru
Sarajevo. Dolaskom gospodina Ademoviæa za direktora AID-a Masiæ biva postavljen u
II upravu u sjedistu Agencije, ali ne obavlja poslove i zadatke predviðene Pravilnikom o
organizaciji i sistematizaciji, veæ provodi radno vrijeme u sektoru AID Sarajevo. S
obzirom da sam kao pomoænik odgovoran za poslove II uprave od naèelnika te uprave
gospodina Ahmiæa, trazim da mu se daju konkretni zadaci. Ahmiæ postupa po mom
nalogu, ali veæ nakon 15-ak dana obavjestava da je po nareðenju Ademoviæa osloboðen
povjerenog mu zadatka, te da Masiæ ostaje raditi u sektoru AID-a Sarajevo. Sve se ovo
desava u periodu oko dva mjeseca prije sluèaja Herenda."
Arhiva 'DQL
185

poèetna
stranica
©Copyright 'DQL 2002 Sva prava zadrzana
Preporuèeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili vise, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge saljite na webmaster@bhdani.com
na vrh
Sadrzaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija
Impresum
DANI
br. 250
29.
Mart
2002.
Arhiva 'DQL
250
Vildana Selimbegovic
vildana@bhdani.com

General opsade
ZloĀin u velikom parku
Strijeljanje je naredio Juka
Maja 1992. godine, iz transportera s oznakama JNA izvedeno je osam zarobljenika: istoga
dana su ubijeni, a njihovi lesevi baĀeni nedaleko od Darive. Gotovo devet godina kasnije,
bivsi i sadasnji policijski duznosnici prebacuju jedni drugima lopticu krivice, ne
uspijevajuci se dogovoriti Āak ni o broju pogubljenih u ovom svirepom zloĀinu. "Seve",
specijalci Dragana Vikica, Nusret Sisic Dedo, Bakir Alispahic, Nedzad Herenda, Jerko
Doko, Enver Mujezinovic... samo su neka od najzvuĀnijih imena iz priĀe koja Āeka svoj
sudski epilog. Dani donose ekskluzivno svjedoĀenje: ko je sve bio u Velikom parku?
Kako je zloĀin skrivan? Sta je poruĀio Mujo Zulic?
"Znam istinu o Velikom parku:
bio sam tamo." Nabijen, srednje
visine, s cigaretom u ustima,
nakon ove dugo vagane reĀenice,
obara glavu i povlaĀi dim. Jedan je
od prvoboraca na branicima
odbrane ovog grada. Danas mu,
kaze, vec pomalo smeta sto svi
priĀaju o tome a niko nece da kaze
istinu: zato je odluĀio da
progovori. Njegove su reĀenice
kratke i precizne. Utoliko zvuĀe
jos surovije. Evo njegove priĀe:
"Toga dana (bio je maj 1992, i sem onog drugog, vise se nijedan datum ne pamti, op.aut.)
u bazu rezervnog sastava specijalne jedinice dovedeno je osam vojnih lica - Āetvorica
aktivnih i Āetvorica rezervista."
Zarobljeni su na Dobrinji u transporteru koji se pokvario. Bilo je to u naselju C5;
transporter je, kako smo ranije objavili u svjedoĀenju Nedzada Lizde o ovom sluĀaju,
dejstvovao po Dobrinji, a onda mu je, pri povlaĀenju - pukla gusjenica. Zarobljenici su
prvo odvedeni u stanicu policije Novi Grad, gdje ih je pretresao policajac Juso Bijelic, a
onda je nastala guzva: jedinica Vojne policije trazila je da odvede zarobljenike. Sulejman
Babic, zvani Memko, potvrdio je Danima da je uĀestvovao u odvoāenju ove grupe
"zajedno sa Misinim ljudima" i da su ih odveli do Doma policije. Memko je nepun
mjesec kasnije, u bitkama za Dobrinju, tesko ranjen, a Miso koga pominje jeste Davor
Matic, jedan od komandira u Vojnoj policiji kojom je tada zapovijedao Kerim LuĀarevic.
Nas svjedok kaze: "Zarobljenike je u bazu doveo Miso i rekao: Generale, sta da
radim s njima?" Baza je zapravo prostor na kojem je danas francuska ambasada, nekada
djeĀiji vrtic, a poĀetkom agresije tu je bio stab Jusufa Juke Prazine, komandanta
rezervnog sastava Specijalne jedinice MUP-a RBiH. "General mu je rekao da ih vodi u
Centralni zatvor, ali se istog momenta predomislio i rekao da ih odmah treba
strijeljati. Uzeo ih je od Mise, naredio petorici-sestorici policajaca da se izdvoje i da
zarobljenike vode u Veliki park. Za tren su dovedeni i postrojeni odmah ispod
podzida i svi su bili okrenuti licima prema cijevima pusaka."
Pazi, Mirza! Jedan od policajaca stajao je iza leāa zarobljenika: na njemu je, sjeca se nas
svjedok, neko primijetio crvenu taĀku UC nisana i uzviknuo: "Pazi, Mirza, na nisanu
si!" Maja 1992. godine u Sarajevu je bio skriven i znaĀajan broj snajperista: ovaj je,
objasnjava nekadasnji Jukin specijalac, bio negdje u KljuĀevom neboderu. Mirza se bacio i
metak je udario u zemlju: "Tada je prisutnih pet-sest policajaca otvorilo vatru na
zarobljenike, koji su odmah bili svi mrtvi."
Mirzinog se prezimena nas svjedok ne sjeca; Juki, drugom policajcu, pamti samo prezime
- Jusic. Sem njega, bili su tu jos i Papagaj, Senaid iz Rogatice, kome je i nadimak bio
Rogatica, i Davor, poznatiji kao DaĀo. Pred istom grupom bio je i zadatak da ukloni
leseve: prvo su ih iznijeli iz parka, na ulicu koja dijeli park od Doma policije. "Bilo je
puno krvi. A trebalo je sve to i oprati. Odmah su policajci poĀeli sa Āiscenjem, da se
vise nista ne vidi", sjeca se nas sugovornik. Nekoliko dana ranije, rezervnom sastavu
Specijalne dat je na koristenje kombi sa naljepnicom "Bakija". Dosjetili su se i upravo tim
vozilom transportirali leseve: nekadasnjom ulicom Mustafe Golubica, pa niz Dalmatinsku,
preĀicama do hotela "Evrope", gdje su se vrata kombija otvorila i jedan je les ispao.
"Valjda vrata nisu bila dobro zatvorena. Unesen je brzo i niko nista nije vidio - iako
su nedaleko stajala dvojica policajaca MUP-a Stari Grad."
Treba reci i ovo: i oko Doma policije bila je, u to doba, redovna i priliĀno jaka straza.
Gotovo je nevjerovatno da bas niko nista nije vidio: prije ce biti da niko nista nije pristajao
da vidi, duboko svjestan imidza Jukinih vukova, s kojima je bilo bolje ne zamjerati se. A o
generalu Juki da se i ne govori. No, i nas sugovornik priznaje vec tada reguliranu podjelu
zona unutar grada: njihova je bila do VjeĀne vatre. Ramizu Delalicu i Muji Zulicu,
tadasnjim komandantima Trece i Prve brdske, nisu se zamjerali: postovali su se
uzajamno?! Otuda i vanredan oprez ekipe koja je bila u kombiju.
Pored "Bazena", starim putem, kombi se kretao obalom Miljacke. Vec je bio mrak i bilo je
dovoljno stati pred prvim tunelom: lesevi su preko zida baĀeni na obalu. "Niko u tom
Āasu nije ni razmisljao da se sve, zapravo, moze vidjeti sa ĀetniĀkih polozaja. Samo
da se sto prije ode. Niko ih nije ni pipnuo: baĀeni su sa nakitom i satovima na
rukama", kaze nas sugovornik. No, koliko je Sarajevo vec u tom Āasu bilo malo i koliko
se nista nije moglo sakriti, uvjerili su se nepuna dva dana kasnije. "Svako neka Āisti svoje
smece: vi ste svoje ostavili u nasoj zoni", napisao je Mujo Zulic Jusufu Juki Prazini.
Uloga "Seva" u unutarnjoj revoluciji Svirepo ubistvo u Velikom parku od prosle je godine
ponovo pred istraziteljima: svoje su iskaze dali mnogi bivsi i sadasnji visoki duznosnici
policije: Dragan Vikic je pred kamerama OBN-a objasnjavao ulogu Nedzada Herende u
ovom sluĀaju. Vikic je maja 1992. vec bio legenda Sarajeva: na Āelu ostatka MUP-ovih
specijalaca organizirao je odbranu tamo gdje je bilo najteze. Njegov nasljednik na kormilu
Specijalne, Zlatni ljiljan i dugogodisnji direktor AID-a Kemal Ademovic, u razgovoru za
nas magazin pozvao se upravo na ovo Vikicevo objasnjenje, ustvrdivsi da ne zna ni koliko
je zrtava bilo - dvanaest ili osam, te da ni o "ostalim aktivnostima 'Seva', njihovom sastavu
i ustroju" takoāer ne zna nista. I Vikic i Ademovic su svjedoĀili, zna to i nas sugovornik,
priznajuci da mu zapravo najteze pada sto neko dovodi "glavnu specijalnu u vezu s ovim,
a sto se Herende tiĀe - mozda su se nekoliko puta sreli, ali tog dana, nije ga bilo".
Jerko Doko, tadasnji ministar odbrane u Vladi RBiH, po tvrdnjama Dnevnog avaza, u
Beograd je, ljeta '92, na zahtjev za razmjenu ratnih zarobljenika, poslao odgovor da ne zna
gdje je "12 nestalih regruta". Isti izvor navodi da je Enver Mujezinovic, tada prvi
obavjestajac u Ministarstvu odbrane, u Beograd poslao informaciju kako su se, "prema
njegovim saznanjima, nestali mladici dobrovoljno prikljuĀili redovima Armije BiH, te da
on ne raspolaze podacima o njihovoj daljoj sudbini". Tadasnji prvi vojnik Armije BiH,
Sefer Halilovic, u vise je navrata isticao svoj zahtjev da se jedinice rezervnog sastava
policije pretpoĀine Armiji BiH, kojem je juna 1992. udovoljeno naredbom tadasnjeg
predsjednika Predsjednistva RBiH Alije Izetbegovica - ali ta odluka nikada nije
sprovedena. Bakir Alispahic, tadasnji naĀelnik Centra sluzbi bezbjednosti Sarajevo,
takoāer je dao svoj iskaz, ustvrdivsi da je prostor Velikog parka bio zona obezbjeāenja
Specijalne jedinice MUP-a. Pred istraziteljima je bio i Malik Krivic, u to vrijeme naĀelnik
policijske stanice Novi Grad, odakle su zarobljenici odvedeni. Davor Matic je mrtav:
Kerim LuĀarevic ga u svojoj knjizi Bitka za Sarajevo pominje kao izvrsioca nareāenja da
blokira nekadasnju kasarnu "Viktor Bubanj", u kojoj je bila smjestena 101. brigada Armije
BiH u danu koji naziva pobunjeniĀkim i u priĀi u kojoj tvrdi da je Vojna policija blokirala i
razoruzala sve sarajevske brigade?!
Ko je kome komandovao i ko je koga slusao zapravo i jeste najveca sarajevska ratna
enigma: nadomak istraziteljima, mjesecima je, boraveci u sarajevskom zatvoru, bio i Alija
Delimustafic, ministar policije u Āasu kada agresija na BiH poĀinje i posve sigurno jedan
od bitnih svjedoka naoruzavanja jedinica Juke Prazine. I njegov nasljednik u ministarskoj
fotelji Jusuf Pusina posjeduje znaĀajne kockice za slaganje mozaika ratnog Sarajeva, ali i
rasvjetljavanja tamnih mrlja na savjesti ovog grada.
General opsade
Kazu da na njegovom belgijskom mezaru pise: "General
Jusuf Prazina Juka". Prijeratni utjerivaĀ dugova, zapravo
je kumovao Zelenim beretkama. Iako su Beretke
zvaniĀno nosile bordo francuzicu, ime Jukine udruge za
prinudnu naplatu je ostalo. Kao i svi sarajevski narodni
komandanti (sem Musana Topalovica Cace), policiji
bivse Juge bio je dobro znan. Iskolovao se u zatvorima, a
neposredno pred rat tesko je ranjen u obraĀunu sa
Samirom Caticem u dobrinjskoj piceriji "Dionis" i vec
je tada pokazao da ima svoju vojsku: pedesetak
naoruzanih Āuvara boravilo je u i oko Traumatologije, pa
Āak i u operacionoj sali, u kojoj je valjalo sanirati rane od
sedam metaka. Potpisnica ovih redova upravo je zbog te
priĀe zaradila gnjev generala. Sta to znaĀi, shvatila je
maja 1992, kada je Juka naredio: "Privedite je!"
Istine radi: oĀi u oĀi sa Jukinim stakama i njegovim
bijesom, u gradu u kojem je 86 leseva Āekalo u mrtvaĀnici jer ih od granata i snajpera nije
bilo moguce sahraniti, jedini osjecaj koji nosim jeste duboka osobna povrijeāenost
licemjerstvom uglednih sudija, ljekara i novinara, spremnih da bas u svakom Āasu iskazu
svoju lojalnost gospodaru domacih sudbina. Bili su mu savjetnici, Āak i kad je prijetio
smrcu dok su iza njega stajale Āetiri polugole djevojke. Presudio je Zoran Cegar, Prenj 2
- Vikiceva desna ruka i jedan od najagilnijih specijalaca u to doba: "Pazi, da bi nju ubio -
prvo moras ubiti mene." Koliko je to, zapravo, bio jedini jezik razumljiv
samoproglasenom generalu govori podatak da je nepunih dva sata kasnije, sa sve svojom
svitom, posjetio redakciju u kojoj sam radila, sveĀano mi poklanjajuci zivot.
Samo desetak dana kasnije, pred Drugom je gimnazijom postrojio vise od 3.000
naoruzanih Jukinih vukova, sto je takoāer novinarska kovanica, koju je toliko primio k
srcu da je i sam na njoj insistirao. Uvijek najbolje obuĀeni, momci koje je zvao svojima, u
najvecem su broju sluĀajeva od svoje komande imali upravo to - logistiĀku opskrbu. Sto
je za Sarajevo toga vakta bilo premija: neki od njih spavali su izmeāu teritorijalne odbrane
i ĀetniĀkih polozaja koje je dijelilo negdje jedva desetak metara. Na onom sto se zove
niĀija zemlja. No, Jukin su stab i priljezne mu jedinice Āinili upravo njegovi stari suborci:
bez zavaravanja, mnogi od njih osjetili su generalsku staku na leāima, a ni metak meāu
nogama nije bio rijetkost. Ipak, zahvaljujuci kamerama sa Sivog doma, koje su snimale
Jukine akcije uvijek satkane od zestoke jurnjave dva-tri automobila, pjesmama koje su mu
nesebiĀno darivali preostali sarajevski pjevaĀi (Sto te ruse, grade, njihova je bruka, samo
nisu znali da postoji Juka), posjetama press-centru u Predsjednistvu, bitkama koje su po
gradskim obroncima dobijali Bela, Eko, Vlado i njima sliĀni - legenda je narastala sve do
fantastiĀnih razmjera. "Juka baca snajperiste sa nebodera", "Juka razbija Āetnike na
Vracama", "Juka zvao Sefera na kafu u hotel Ilidzu"....
Naredbu o postavljenju na duznost komandanta Specijalnih jedinica Armije BiH, Jusufu
Juki Prazini potpisao je Alija Izetbegovic. Ima ih koji tvrde da mu je tom prilikom rekao:
"Juka, ti si prvi general koji je odbranio grad." ZvaniĀnih Āinova tada nije bilo, Juka se
ionako vec odavno prozvao generalom, a problemi su rasli: opet je prvi, ovaj put na listi
onih kojih se treba rijesiti. Pronaāena je formula - lijeĀenje u inostranstvu. Put Zeneve, te
jeseni 1992, Jukina supruga Zaklina i kcerka odlaze avionom UNPROFOR-a, sto je
svojevrsna garancija da se i Juka zadrzi dovoljno daleko, ali - on se uskoro i vraca. Novi
stab pravi na Igmanu, gdje ga Āeka njegov dzip (prevezen preko piste); njegova dva
dobermana putovala su transporterom UNPROFOR-a (psi su tako dobro bili izdresirani
da su sami presli pistu?!), te, naravno, njegova najodanija vojska - njih oko dvije stotine.
Pa i nekoliko uglednih savjetnika.
Rijesen da oslobodi Sarajevo, Juka je iz sela Sahbegovici bijelog konja dopremio u
Sokolovic-Koloniju i naredio poseban tretman za njega: sve za paradu osloboāenim
Sarajevom. RjeĀit kakav je bio, sa Igmana nije najavljivao samo pobjedu, vec i osvetu
onima sto su mu se zamjerili. U meāuvremenu, na obroncima planine na kojoj bi, da je
bilo uistinu strategije razaranja obruĀa oko ovog grada, po svim vojnim pravilima, sjedio
mozak te operacije - gomilali su se obraĀuni. TaktiĀkom grupom komandovao je Zejnil
Delalic, jedinicom Zulfikar Zuka Alispago, Āitavim je krajem operirao Sead Rekic sa
raznim ovlastenjima i duznostima, a Vehbija Karic je dobio zadatak da sve to dovede u
red. Sestog novembra Karic je dobio batine, a januara 1993. Armija BiH je krenula u svoj
prvi unutarnji obraĀun: poginuo je Samir Kafedzic Krusko, devet vojnika je ranjeno,
158 zarobljeno i sprovedeno u zatvor u Zenicu, a Juka je s ostalima uspio pobjeci.
U pritvoru je zadrzano 29 Jukinih sauĀesnika, i dok su njihove majke protestirale pred
Predsjednistvom RBiH, Dan Damon je objavio: "Juka Prazina pristupio HVO-u."
Iskaznice KaznjeniĀke bojne Mladena Naletilica Tute, Juka je pokazao i Arifu
Pasalicu, tadasnjem komandantu Cetvrtog korpusa: nesto kasnije, sukobit ce se u samom
Mostaru, gdje Juka definitivno prelazi na drugu obalu. Ipak, uskoro odlazi na hrvatsko
primorje i potom u Liege, u Belgiji, gdje je ubijen, hicem u glavu, u automobilu u kojem
se vozio sa svojim pratiocima.
Cetvorica nekadasnjih vukova odlezali su svog komandanta, dobar dio vojnika kojima je
komandovao ima rupe u ratnom stazu, neki su naprosto ignorirani, a nekoliko godina
nakon Daytona - Zelene beretke su zatrazile da i Juka bude dostojno sahranjen na
KovaĀima. Ni danas priĀa o Juki nije zavrsena: njegov zivotni i ratni put, njegovi podvizi
i grijesi razliĀito se tumaĀe, ali se ne demistificiraju.
Arhiva 'DQL
250

poĀetna
stranica
©Copyright 'DQL 2002 Sva prava zadrzana
PreporuĀeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili vise, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge saljite na webmaster@bhdani.com
na vrh
Sadrzaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija
Impresum
DANI
br. 200
06.
April
2001.
Arhiva 'DQL
200
Sanjin Beciragic

"Kome ga misle praviti?"
Kazani: posljednja priĀa?
Potraga za spomenikom
Kada je vec sasvim postalo jasno kako istina o Kazanima i broju ubijenih srpskih
civila na obroncima Sarajeva nije ni izbliza jednaka broju koju je oĀekivao i
najavljivao istrazni tim Republike Srpske, ovih dana na sceni je specijalni rat. Ideja
kojom bi se dodatno manipuliralo zrtvama rata kroz izgradnju spomen-obiljezja na
Kazanima potekla je jos prije godinu dana od Āelnika Udruzenja Srba-povratnika
Lukavica, ali je, oĀito, niko nije ozbiljno shvatao. PriĀa je, meāutim, dobila sasvim
novi zaplet sa tvrdnjom kako je na djelu najbezoĀnija trgovina: kamen temeljac za
Ferhadiju za kamen temeljac spomen-obiljezja na Kazanima. NajĀudnije je sto o
kontroverznom spomeniku ne zele govoriti ni oni koji moraju znati sta je silna
masinerija iz RS-a prokopavala na Kazanima posljednjih devet mjeseci...
"E, sine, pogresno si okrenuo. Kazani su ti, bolan, tamo. Eno, vidis. Ona litica i malo
ispod. A najbolje ti je, ufati se onog puta sto su ga Srbi pravili pa ces ravno izac' kud
treba", reĀe starac i osta sjediti na kamenu gdje ga je, izgubljena na putu prema
Kazanima, srela reporterska ekipa 'DQD. Ranijih godina, na pomen posjete Kazanima,
sarajevsko naselje Bistrik, a i cijeli grad, bilo bi u grĀu. Vladala je neka Āudna, tajnovita
zebnja, ali i strah. Bosnjaci nisu zeljeli o tome priĀati jer nisu vjerovali da je to moguce.
Srbi, posebno sarajevski, o Kazanima redovno govore kao o primjeru bosnjaĀkog zloĀina
u ratu. Zato bi Bosnjaci voljeli da se o tome ne govori, a pogotovo da se nije uopce desilo.
Posebno napeto znalo je biti u vrijeme kada su Kazane obilazili domaci i svjetski mediji.
Zadnja priĀa o Kazanima pisana je sudskim perom 6. juna 2000. godine, kada je Vrhovni
sud FBiH, na zahtjev tuzioca, posljednjem osumnjiĀenom iz grupe, Suadu Osmanovicu,
zbog kriviĀnog djela ubistva na svirep naĀin, preinaĀio prvostepenu presudu i osudio ga na
10 godina zatvora. I najvjerovatnije da bi to bila i posljednja priĀa da se ovih dana u Banjoj
Luci ne govori o tome da ce se na Kazanima graditi spomen-obiljezje zrtvama. I nimalo
sluĀajno, pominjanje spomenika desava se u isto vrijeme kada su banjaluĀke vlasti
Medzlisu Islamske zajednice u tom gradu odobrile urbanistiĀku dozvolu za izgradnju
dzamije Ferhadija i pratecih objekata.
Zasto je prokrĀen put Kazane zadnji put posjecuje
Komisija za trazenje nestalih RS. Nekoliko dana
trajala su iskopavanja zrtava i pretres terena.
IzvuĀene zrtve jos uvijek nisu identifikovane.
Ostaci potrgane i izblijedjele crvene trake jos
jedino upucuju na zakljuĀak da se na prostoru
Kazana istrazivalo. Put do samog ruba spilje
prokrĀili su Srbi, ali tek nakon sto su pripadnici
SFOR-a pregledali teren. Put je prokrĀen iz pravca
Pala iako se Kazani nalaze nadomak Sarajeva. U
povratku nam starac objasnjava kako se ta cesta
krĀila u vrijeme kada su na terenu prvi put radili
istrazni timovi Komisije za nestale RS (iako nas
izvor tvrdi da se cesta koja vodi do samog ruba
spilje na Kazanima ustvari radila prije dva
mjeseca).
"Znas, sine, bili su tamo prosle hefte neki ljudi.
Dolazili i nesto k'o gledali. Nisu oni k'o vi
slikali. Oni su samo razgledali." Ljude, kaze,
ranije nije viāao. Nisu se ni dugo zadrzali. Skoro
krace nego mi, napomenu starac. I bi raspolozen za priĀu sve do trenutka kada se spomenu
izgradnja spomen-obiljezja. Lice mu se zgrĀi i bilo je to vise mumljanje nego jasan
odgovor. "Cuo sam svasta, sine. PriĀa se kako ce se nesto i graditi tu, ali ja ti ne znam
nista o tome. Svasta narod priĀa. Ko ce kome vjerovati?", reĀe i ode odmahujuci
glavom kao da sam sebi govori: "koji me āavo zaustavi da s njim razgovaram". A starac
nije daleko od istine.
Naime, Udruzenje Srba "Ostanak" pokrenulo je prije devet mjeseci inicijativu da se na
prostoru Kazana izgradi spomen-obiljezje. "Ma, ne, nikada tako nesto nisam Āuo. Oni
su prosle godine krenuli na prokopavanje puta", kaze Amor Masovic, predsjednik
Drzavne komisije za trazenje nestalih i pojasnjava kako je zvaniĀna namjera Komisije za
trazenje nestalih RS bila da pretrese Kazane uvjerena kako ce naci na hiljade zrtava.
"Meāutim, nedavno je doslo do obrusavanja terena pa su zbog toga radovi
prekinuti." Meāutim, Masovic ne moze objasniti zbog Āega je put prokrĀen s donje strane
Kazana i uza sami rub najvise litice. Upravo na tom dijelu je najteze, skoro nemoguce,
prici spilji. I ni u kojem sluĀaju ne moze biti polazna taĀka za istrazivanja. "E, sad ste me
zadeverali. Sve je moguce", kaze Masovic.
Spomen-obiljezje, tvrdi izvor 'DQD koji je zelio zadrzati anonimnost, bilo bi postavljeno u
podnozju litice koja je okrenuta u pravcu Sarajeva. Tako bi i Sarajlije, koji su skoro Āetiri
godine ubijani sa brda, gledali spomenik. "Ne, mi u Udruzenju Demokratske inicijative
sarajevskih Srba ne znamo nista o tome. Vjerujte, prvi put Āujemo za tako nesto od
vas", kaze Dusan Sehovac, nekadasnji predsjednik ovog ilidzanskog udruzenja.
"Nemam vam ja nista reci o tome", kaze Bosko Bajic, predsjednik Udruzenja
"Ostanak". Izbjegavsi odgovor, Bajic nas je uputio na Radoslava Vuletu "iz boraĀkog
odbora u Banjoj Luci". Sva susretljivost i raspolozenje tokom razgovora sa Vuletom
prekinula se u trenutku pominjanja izgradnje spomen-obiljezja. "Znate, ja nemam bas
sve i potpune informacije. Istina, jesam Ālan Predsjednistva boraĀke organizacije
RS, ali nazovite vi mene drugi dan pa cu ja to sve skupiti. Ne bih ja da izmisljam
nista ili da napamet govorim", kategoriĀno je zavrsio razgovor Vuleta, zamolivsi da
nazovemo drugom prilikom.
Dzamija za spomenik? Vrhunac manipulacije zrtvama rata iza koje stoji obiĀna ali dobro
organizovana i smisljena trgovina, tek ce svjetlo dana ugledati kada se udare prvi temelji
dzamije Ferhadija u Banjoj Luci. Tako barem tvrdi nas izvor. "Svi se oni prave blesavi i
ne znaju nista o tome. Meāutim, reci cu ti ja kako je to bilo. Kada su delegacije u
Dodikovo vrijeme razgovarale o Ferhadiji, bilo je reĀeno kako je Dodik protiv.
Istina, nije on odmah bio za njenu izgradnju, ali, sto jest - jest, nije je ni spreĀavao.
Meāutim, problem ti je bio sto su boraĀke organizacije zapele, a i oni iz Udruzenja
'Ostanak', trazeci da se gradi spomenik na Kazanima. Kad ovi vasi mogu dzamiju,
sto ne bi oni spomenik. Nisu oni ucjenjivali, ali su ga kao sluĀajno spomenuli uz
konstataciju kako ce vasa strana pomoci da se spomenik izgradi kada dobijete
dozvolu za Ferhadiju." Nas sagovornik ide korak dalje i tvrdi kako su za to znali skoro
svi u Dodikovoj vladi.
Milorad Dodik tvrdi drugaĀije. "LiĀno nisam nikada dobio takav ili sliĀan zahtjev",
kaze bivsi predsjednik Vlade RS, trazeci da mu se detaljnije pojasni gdje se uopce nalaze
Kazani. "Cuo sam za Kazane. Meāutim, morate znati da je taj zahtjev mogao biti
proslijeāen nadleznom ministarstvu za izbjeglice ili za boraĀka pitanja, a ne meni
direktno. Vlada nikada nije raspravljala o tome, ali kao sto se to obiljezava u
Srebrenici, misljenja sam da se mora obiljeziti i na svim drugim mjestima, pa i na
Kazanima", naglasava Dodik.
Prije taĀno godinu dana u Lukavici je odrzan sastanak udruzenja izbjeglih i raseljenih lica
na nivou BiH. Pored zvaniĀnih drzavnih institucija i nevladinih organizacija koje se bave
rjesavanjem pitanja izbjeglih i raseljenih lica, sastanku su prisustvovali i predstavnici
lokalnih udruzenja. Milivoje Cavarkapa, predsjednik Udruzenja izbjeglih Srba iz
Lukavice, koji je tada gromoglasno najavljivao povratak Srba u Sarajevo, najavio je i
rjesavanje problema Kazana. "Sjecam se tog sastanka", kaze Mirhunisa Komarica-
Zukic, predsjednica Saveza izbjeglih i raseljenih lica BiH. "Tada je Cavarkapa i rekao
da ce udruzenje Lukavice nakon sanacije kuca povratnika Srba u Sarajevo morati
nesto uĀiniti na rasvjetljavanju, a Āini mi se i na obiljezavanju sluĀaja Kazani."
PodruĀje Kazana teritorijalno pripada sarajevskoj opcini Stari Grad. U nadleznoj sluzbi za
urbanizam kazu kako pojma nemaju o izgradnji spomenika. Vildana Taso, pomocnik
naĀelnika opcine za urbanizam, kaze kako joj "nista ne treba objasnjavati". "Mogu vam
reci da do sada nismo dobili nikakav zahtjev za izgradnju spomen-obiljezja na
Kazanima. I, kada me vec pitate, mislim da je to suludo."
Tako od spomenika na Kazanima, za sada, nema nista osim spekulacija i priĀa dobro
obavijestenih izvora. Jedno je sigurno: ako se nesto i pravi - nije legalno. Naime, svi radovi
na terenu moraju biti uredno prijavljeni i registrovani kod nadlezne opcinske sluzbe za
urbanizam. Radovi koji su se izvodili na podruĀju Kazana posljednjih godinu dana, bez
obzira s kojim razlogom ili u koje svrhe, nemaju odobrenje nadlezne opcinske sluzbe niti
je uopce neko trazio od nje saglasnost.
Slobodanka Macanovic, kci ubijenog braĀnog para Komljenac
"Kome ga misle praviti?"
"Bivsa vlast, da je to napravila, na taj bi naĀin priznala da se zloĀin dogodio. A to nije
uĀinila. Kako ce se postaviti ova nova vlast - ja to ne znam. Ali da Srbi iz RS-a ili neko
udruzenje to prave sada... Stvarno ne znam kome oni misle napraviti to spomen-obiljezje.
Jer svi lesevi koji su se nalazili na Kazanima ekshumirani su 1993. godine i sahranjeni u
zajedniĀku grobnicu na pomocnom stadionu Kosevo. Odatle su 26. novembra 1998.
ponovo ekshumirani. Februara sljedece godine i ja sam prisustvovala identifikaciji zrtava.
Ali, nazalost, nisam pronasla svoje roditelje.
Ja zaista pitam kome oni misle praviti spomen-obiljezje? Sigurno nikoga od ostecenih
nisu kontaktirali jer nisam ja jedina koja danas zivi u Sarajevu. Tu je i otac Dragana
Nikolica. Jedino spomen-obiljezje koje mene kao kcerku ubijenog braĀnog para
Komjenac sa Bistrika interesira jeste spomen-obiljezje koje ova vlast moze i treba
izgraditi. Jedino me to zanima, i da ova vlast jednostavno prizna da je izvrsen ratni zloĀin.
Ove konotacije sa Ferhadijom i Srebrenicom, to je van svake pameti. Kada sam bila na
ekshumaciji na groblju Lav, meni je bilo jasno da su to samo politiĀke igre bez granica.
Jednostavno, zelim da ostanem po strani, jer ne treba zaboraviti da nisu samo Srbi stradali
na Kazanima te godine."
Arhiva 'DQL
200

poĀetna
stranica
©Copyright 'DQL 2002 Sva prava zadrzana
PreporuĀeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili vise, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge saljite na webmaster@bhdani.com
na vrh

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->