P. 1
PRISUTNOST TEŠKIH METALA U VODAMA

PRISUTNOST TEŠKIH METALA U VODAMA

|Views: 851|Likes:
Published by Elvedin Murtić

More info:

Published by: Elvedin Murtić on Sep 26, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/08/2014

pdf

text

original

UNIVERZITET U BIHAĆU VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA BIHAĆ

UNIVERZITET U BIHAĆU VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA BIHAĆ

ZAVRŠNI DIPLOMSKI RAD

PRISUTNOST TEŠKIH METALA U VODAMA, MOGUĆNOST UKLANJANJA I NJIHOV UČINAK NA LJUDSKO ZDRAVLJE

BIHAĆ, JULI 2012. UNIVERZITET U BIHAĆU VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA BIHAĆ

DIPLOMSKI RAD
PREDMET: ZDRAVSTVENA EKOLOGIJA VODE TEMA: PRISUTNOST TEŠKIH METALA U VODAMA. MOGUĆNOST UKLANJANJA I NJIHOV UČINAK NA LJUDSKO ZDRAVLJE

BIHAĆ, juli 2012.
2

SADRŽAJ
SADRŽAJ UVOD 1. Porijeklo, sastav i osobine vode 2. Zagađena voda 2.1.Zagađivači vode 2.2.Izvori zagađivanja
2.3. 2.4.

3 5 6 8 10 10 12 19 21 22 24 25 26 28 28 28 29 29 30 31 31 35

Standardi kvaliteta vode Uticaj urbanizacije na kvalitetu vode i pojavu zagađenja

3. Teški metali u vodi

3.1.Arsen 3.2.Živa 3.2.1 Metil-živa

3.3.Olovo 4. Osnovne metode i procesi pročišćavanja zagađenih voda 4.1.Mehaničko prečišćavanje 4.1.1. Preliminarno prečišćavanje 4.1.2. Primarno prečišćavanje 4.2.Biološko prečišćavanje 4.3.Hemijsko prečišćavanje 4.4.Dezinfekcija vode 4.5.Metode određivanja i uklanjanja arsena iz vode
5. Primjer distribucije vode javnog vodovoda

ZAKLJUČAK LITERATURA
3

39 41

POPIS SLIKA I TABLICA

42

UVOD
4

klaonice). voda je i u prošlosti predstavljala osnovni resurs za boravak ljudi na nekom prostoru. PORIJEKLO. olovo. Voda je bila i ostala osnovni preduvjet za održavanje i razvoj svih organizama na Zemlji. magle ili rose.Baš kao i danas. Kvalitet površinskih voda je u stalnom padu i smatra se da nije zadovoljavajući. fabrike voća i povrća. farme. Voda na površini zemlje isparava iz mora. Već je odavno poznato da ljudski organizam može bez hrane izdržati i nekoliko mjeseci. živa i polumetal arsen. tj. ali i ne povećava. Tako i danas ona pruža život milijardama organizama. ali i druge anorganske tvari onečišćuju okoliš poput hroma i njegovih spojeva). One su uglavnom zagađene nutrijentima. Stoga su vrlo rijetke one zemlje koji imaju izvore i mogu se pohvaliti tim bogatstvom. SASTAV I OSOBINE VODE Voda. Nažalost. zajedničko ime koje se odnosi na tekuće stanje vodikova oksida. pa i iz same zemlje i biljaka. 1. snijega. Svakim danom u svijetu ima sve manje pitke vode.vode. Ta voda odlazi u atmosferu gdje se pod utjecajem atmosferskih aktivnosti ponovno spušta na zemlju u obliku kiše. Njena kvaliteta ovisi o našem ponašanju prema njoj. i mi smo postali svjedoci sve veće potrebe konzumacije „flaširane“ vode. Većina nas nije upoznata s činjenicom da većinu našeg organizma čini upravo voda. teškim metalima i organskim jedinjenjima. no nije takav slučaj u nedostatku neophodno potrebne . životinjama i ljudima. još u antičko vrijeme smatrana je za elementarnu tvar koja se pojavljuje u svim tekućicama te se 5 . Već milionima godina na Zemlji postoji ista količina vode koja se ne smanjuje. Voda na zemlji je u stalnom kruženju. biljkama. Površinske vode naročito su ugrožene u rejonima velikih gradova i industrijskih postrojenja koje se bave proizvodnjom hrane (šećerane. Samo mali dio vode ponire u zemlju i nakon desetina godina ponovno izvire. na H2O. derivatima nafte. Glavne skupine polutanata koje onečišćuju vodu dijele se na teške metale (kadmij. kopnenih voda.

Voda se u tlu pojavljuje u kapljičnome obliku. francuski hemičar Joseph Louis Gay-Lussac i njemački naturalist Alexander von Humboldt u naučnom radu su zajednički ustvrdili da se voda sastoji od vodika i kisika u omjeru 2:1 što se danas iskazuje formulom H2O. Pod utjecajem gravitacije voda se sakuplja u određenim stijenama oblikujući unutrašnjost zemlje podzemnim tokovima i spremištima. Godine 1781. kao snijeg i tuču. slobodne vode. Godine 1804. Kao led opažamo je u ledenjacima. Zbog toga je potrebno čuvati i zaštiti prirodne izvore vode i uključiti se u zaštitu tih područja pretvarajući ih u 6 . na vodenim površinama tokom zime. britanski hemičar Henry Cavendish uspio je dobiti vodu sintezom vodika i kisika iz vazduha. para i u obliku oblaka. teške vode ili oksida deuterija. stoljeća. Manje od 1% ukupne vode u svijetu dostupno je za ljudsku upotrebu i te se rezerve neprestano iscrpljuju i onečišćuju. rijeke. Voda je jedina tvar koja se pri uobičajenim temperaturama pojavljuje u sva tri agregatna stanja. Voda pokriva 71% Zemljine površine. Američki hemičar Harold Clayton Urey otkrio je 1932. ali u tom stanju voda je za čestice tla vezana pojavom koju nazivano kapilarnost te takva voda ima drugačija svojstva od ostale tzv. Najveći dio vodenih površina su morske (97%). a deuterij je izotop vodika atomske težine 2. U plinovitom obliku pojavljuje se kao magla.taj stav nije mijenjao sve do druge polovice 18. prisustvo u vodi male količine (1 čestica na njih 6000) tzv. Sastav vode Molekula vode se sastoji od atoma kisika i dva atoma vodika koji združeni čine ugao od 105°. Slika 1. na vrhovima planina. Prisutnost vodene pare u atmosferi se mjeri relativnom vlažnošću koja predstavlja udio vodene pare u zraku s obzirom na maksimalan mogući udio na određenoj temperaturi. ali još dvije godine rezultat toga eksperimenta nije ispravno protumačen sve dok francuski hemičar Antoine Laurent Lavoisier nije ustvrdio da voda nije elementarna tvar već spoj vodika i kisika. mora i okeane. Gotovo sav vodik u vodi ima atomsku težinu 1. Kasnije 1951. U tečnom stanju voda se pojavljuje kao kiša i rosa te ona prekriva tri četvrtine planeta tvoreći močvare. a manji dio čini slatka voda (3%). godine američki hemičar Aristid Grosse dokazao je prisutnost u vodi i nekih izotopa vodika. jezera.

te se u mnogim hemijskim reakcijama upotrebljava kao katalizator. kao i neke vrlo štetne gasove kao što su sumporni i azotni oksidi. Vodikovom vezom se smatra hemijska veza vodika i elementa velike elektronegativnosti.). organskih jedinjenja. Zbog toga led pliva po površini vode. ali najveći utjecaj na promjenu kvalitete vode ima čovjek. Voda je jedna od najpoznatijih ionizirajućih tvari. Promjene kvaliteta vode mogu biti uslovljene fizičko-hemijskim i biohemijskim promjenama: • Otpadnim vodama • Pesticidima i vještačkim đubrivom • Kiselim kišama • Promjene režima toka vode Promjene kvalitete vode nastaju kao posljedica prirodnog hidrološkog ciklusa kojim se obnavljaju zalihe vode. jezerima i morima. 7 . Isparavanjem sa velikih vodenih površina (okeana. magnezijuma. Kvalitet vode zavisi od fizičko-hemijskih i biohemijskih osobina vode u rijekama. željeza i mangana. Budući da elektronegativni atom (u ovome slučaju kisik) privlači elektron koji pripada vodiku nastala tvorba je molekula koja ima izraženi svoj pozitivno i negativno nabijeni dio. Zahvaljujući tome ona donosi hranljive materije do korijena biljke i može da oblikuje zemljište. teških metala. voda se može naći na Jupiterovom mesecu Europa i Saturnovom mesecu Enceladus. voda rastvara različite soli natrijuma. vodu se često naziva univerzalnim otapalom. Voda dostiže svoju najveću gustoću na 4°C koja s padom temperature opada što je poznato kao anomalija vode te je uzrokovano vodikovim vezama. mora. bakterije i sl. mangana. kalcijuma. prašine. a to znači da zavisi od sadržaja kisika. Vodikova veza povezuje takve molekule vezujući međusobno pozitivno i negativno nabijene dijelove pojedinih molekula. magnezijuma. a i neke organske materije. Na svom putu kroz atmosferu ona rastvara različite gasove prisutne u vazduhu kao što su kisik i ugljen dioksid.parkove prirode i nacionalne parkove. u reakciji s metalnim oksidima tvori kiseline. Kap kiše koja prelazi put od 1 km ispira 16 litara vazduha. da bi se kao atmosferska padavina (kiša. Bez vode nema fotosinteze. Čista voda je tekućina bez boje. Na svom putu kroz različite slojeve zemljišta do nekog vodonepropusnog sloja. Iako je najviše ima na Zemlji. fosfata. Važna osobina vode je ta da je njena gustoća u čvrstom stanju manja od gustoće u tečnom stanju. voda se ledi od površine ka dnu. Voda je supstanca sa najvećim toplotnim kapacitetom i sa najvećim površinskim naponom (osim žive). nitrata. zemlje i biljaka voda odlazi u gornje slojeve troposfere gdje se kondenzuje u vidu oblaka. Površinski napon omogućava snabdjevanje biljaka hranom putem osmoze i kapilarnih pojava. jezera. rijeka i sl. tj. okusa i mirisa i univerzalni je rastvarač. tako da se u prirodi nikada ne nalazi hemijski čista. snijeg) ponovo vratila na zemlju. U uvjetima standardnoga tlaka (760 mm žive) ledište vode je na 0°C dok se prijelaz iz tekućeg u plinovito stanje odvija na 100°C. a sakuplja i razne nečistoće kao što su čestice čađi. Voda združena s odgovarajućim solima tvori hidrate. Budući da se većina tvari razlaže u vodi.

Prirodne vode služe kao izvorišta za vodoopskrbu. taloženjem zagađujućih supstanci iz atmosfere na vodene površine ili aviotretiranjem poljoprivrednih površina pesticidima ili pri prihranjivanju kultura mineralnim đubrivima. Gradske (komunalne) otpadne vode sadrže organske materije podložne razgradnji. estara. masnih kiselina. biološkim ili radiološkim onečišćenjem do stepena pri kojem je nemoguće korištenje vode za piće. pogoršava stanje vodenih ekosistema. u najširem smislu. otpadne vode stočnih farmi. membranski procesi.Porastom industrijalizacije povećala se i količina zagađenih voda kao i potreba za njihovim prečišćavanjem. biološkog ili bakteriološkog stanja vode u mjeri koja može da ograniči ili onemogući njenu upotrebu. pa je mogućnost promjene kakvoće vode sve veća. vode sa poljoprivrednih površina i vode koje otiču i spiraju gradske površine. Zn. Organske materije pri tom služe mikroorganizmima kao hrana i izvor energije za njihove životne aktivnosti. sa katkad ozbiljnim posljedicama. Pod pojmom zagađenje vode smatra se degradacija kakvoće vode fizičkim. ZAGAĐENA VODA Zagađena voda je ona voda koja je promijenila svoj prvobitni sastav (prirodni ili poslije pripreme vode za piće) tako što je došlo do unošenja štetnih materija. ali istodobno i kao prijemnici zagađene vode. toksičnosti i sklonosti akumuliranja u ekosistemu vrlo su opasni u okolišu. predstavlja smanjivanje kvaliteta vode zbog naknadno primljenih primjesa. hemijskim. Zagađivanje vode može biti slučajno. Računa se da je danas zagađena voda vodeći uzrok oboljenja i smrti. anijonskih deterdženata. Iako zagađujuće supstance u vode mogu dospjeti i direktnim putem. U slučaju gradskih zagađenih voda petodnevna vrijednost BPK5 iznosi 300-500 mg/dm³. hemijskog. industrijske otpadne vode. teški metali (Cr. odnosno pri kojem voda postaje štetna po ljudsko zdravlje. As. Zagađenje voda smatra se glavnim problemom na globalnoj razini. amida i mnogih drugih jedinjenja. Analitički procesi koji se upotrebljavaju za obradu voda i uklanjanje teških metala su taloženje. čije prisustvo uzrokuje promjenu fizičkog. U prirodnom kružnom ciklusu izmjene tvari tlo – voda – okoliš. uz aktivno učešće mikroorganizama u vodi. Zagađenje voda. 2. Ovi talozi 8 . Zbog svoje stabilnosti. osnovna količina zagađujućih supstanci ispušta se otpadnim vodama različitog sastava. Organska jedinjenja koja se nalaze u zagađenim vodama sastoje se od aminokiselina. Fe) su prisutni iz prirodnih i antropogenih izvora. Hg. mada je najčešće rezultat nekontrolisanih ispuštanja zagađujućih materija različitog porijekla kao što su: otpadne vode domaćinstva. Biološka potrošnja kisika (BPK) je mjera biološke degradacije organske materije koja je prisutna u vodi i služi da se izmjeri količina rastvorenog kisika koji se troši u toku biodegradacije organskih materija. Osnovni dio gradskih zagađenih voda predstavljaju materije koje se talože na dnu površinskih voda (rijeka. oksidacijsko redukcijski procesi. amina. prilikom čega se troši jedan dio rastvorenog kisika iz vode u koju se ispuštaju. sapuna. te ion-izmjenjivački procesi. jezera) u koje se one ispuštaju. i ograničuje namjensku upotrebu vode.

sredstva za bijeljenje. u okviru čega i projektovanje postrojenja za prečišćavanje zagađenih voda. masti.1. pH i drugo. hlorida. od kojih izvjesni mogu da budu i patogeni. teški metali. koproizvode i sporedne proizvode. HPK. amonijaka. fosfata. Fizički 9 . Zagađenje poljoprivrednog porijekla potiče od životinjskih otpadaka. industrijske poluproizvode. sulfidi i drugo. Značajna količina zagađujućih supstanci u vode dospijeva i spiranjem sa gradskih površina. mutnoća. Danas je poznato više hiljada zagađujućih materija u industrijskim otpadnim vodama. Gradske zagađene vode uvijek sadrže i razne mikroorganizme. na osnovu čega se dobivaju pokazatelji zagađenja vode koji čine osnovu za planiranje i projektovanje mjera zaštite. Hemijski 2. Biološki i 3. đubriva. Osim ovih produkata sagorijevanja. bilo u tragovima ili većoj količini. neorganske i organske kiseline. Veliki broj pomenutih jedinjenja je biocidan i toksičan.. Sadržaj pojedinih materija (mg/l –najčešće) u zagađenoj vodi utvrduje se terenskim i laboratorijskim radovima (uzorkovanje i analiza). Ti zajednički parametri su: BPK. cijanidi. sa površine jednog američkog grada srednje veličine kroz kanalizacioni sistem u vode se unosi do 125 tona olova i do 15 tona žive godišnje. Glavni mineralni sastojci gradskih zagađenih voda jesu rastvorene soli u obliku jona natrijuma. nitrata. Obično industrijske zagađujuće vode sadrže. Sastav i količina zagađujućih materija koje ispusti određena industrija mogu se po pravilu znati samo pomoću detaljne analize zagađenih voda. fenolna jedinjenja. mineralnih soli koje potiču od navodnjavanja. među kojima najčešće figuriraju deterdženti. Još je teže ustanoviti tačne osobine zagađujućih materija u industrijskim otpadnim vodama. suspendovane materije. proizvoda erozije tla. boje i pigmenti. sulfata. I pored njihove velike raznovrsnosti brojne industrijske otpadne materije mjerljive su pomoću istih parametara koji se primenjuju i na gradske otpadne materije. kao i razne hemijske supstance. kalcijuma. amonijak i druga jedinjenja azota. rastvarači. kalijuma. sirovine. Na nacionalnom planu ne postoji ni jedna detaljna lista industrijskih otpadnih materija. soli. Npr. sredstva za štavljenje. atmosferskim padavinama spiraju se i benzopireni kao i ogromne količine soli koje se u zimskom periodu koriste za posipanje saobraćajnica.vremenom stvaraju debele slojeve mulja. finalne industrijske produkte. 2. mangana. pesticida itd. Zagađivači vode Po svom porijeklu zagađivači vode mogu biti trojaki: 1.

Hemijske zagađivače čine: kiseline. izazivači zaraznih bolesti. a i podzemnim vodama navodimo: pesticide. toksična za ribe. pesticidi. Sve veću opasnost iz ove grupe zagađivača čine radioaktivne materije koje kontaminiraju vodne resurse na širem prostoru. Prije svega.2. Fizički zagađivači su: toplota. ugrožavaju akvatičan život i proces fotosinteze u površinskim vodama. razne soli. naročito onih gdje je locirana i raznovrsna industrija. lignini. Velik je broj i neorganskih jedinjenja koja smanjuju vrijednost vode. pesticidi toksični za vodnu floru i faunu. Suspendovane čvrste materije (ali i u rastvorenom stanju). tako imamo i više izvora zagađivanja. Biološki zagađivači su: bakterije. alge. također. Izvori zagađivanja Kao što su različite vrste zagađivača. minerali. dok u postrojenjima za prečišćavanje zagađenih voda eliminiše mikrobe i viruse. drugi zarazni organizmi i sl. virusi. Od organskih jedinjenja koja su sve više prisutna u površinskim. koje čovjek proizvodi u okviru svojih djelatnosti dospijevaju u prirodne vode. radioaktivnost. to su radioaktivne padavine nakon nuklearnih proba. životinje i raslinje nego ometaju uobičajeni proces prečišćavanja zagađenih voda. miris. deterdženti. te nekontrolisane deponije čvrstih otpadaka. Specifičan problem 10 . formiraju se zagađene vode organskog i neorganskog porijekla koje zagađuju vodotoke. putem kojih i podzemne vode. ugljovodonični otpaci šire u vodi kancerogene materije. Među ovima posebno su opasni po čovjeka infekcioni mikroorganizmi. Topla voda od hlađenja narušava proces fotosinteze u akvatorijima. čime se narušava životna aktivnost biljnih i životinjskih formi u vodnoj sredini. radioaktivne materije i otpadna toplota). vještačko đubrivo i sl.teški metali. radioaktivni otpaci iz instituta gdje se koriste izotopi i dr. te mora u koja se ulijevaju. dok razni drugi proizvodi sprječavaju normalan rad postrojenja za prečišćavanje vode. deterdžente. pijesak. boja. vještačko đubrivo i deterdženti izazivaju pretjerano razmnožavanje vodne vegetacije. fekalije. Osnovni izvori zagađivanja vode su: zagađene vode urbanih i industrijskih kanalizacionih sistema. pjena od sintetičkih deterdženata koči biološki proces u vodotocima. sintetičke materije hemijske industrije. zatim radioaktivni elementi u slučaju većih havarija nuklearnih elektrana. Sa urbanih područja. fenoli i druge organske materije. alkalije. posebno dio oko ušća. organske i neorganske. mulj i sl. odnosno snižava mogućnost vode da prenosi kiseonik. a u većini slučajeva biološki su nerazgradljivi. 2. suspendovane čvrste materije. U procesu kruženja vode mnoge zagađujuće materije (mineralna đubriva. Ova jedinjenja ne samo što su opasna po ljudsko zdravlje. a daju i neprijatan miris i ukus vodi. Tako su npr.

2. Povremeni izvori zagađenja emitiraju zagađenje samo u jednom dijelu posmatranja. dijele na tačkaste i difuzne izvore: 1. nepažnje ili drugih iznimnih okolnosti. Potencijalni izvori zagađenja u normalnim prilikama uopće ne emitiraju zagađenje. Površinske vode. odlagališta jalovine u otvorenim površinskim kopovima. 11 . Zagađene vode sa mjesta silaže hrane.  raspršeni ili difuzni izvori – poljoprivredna aktivnost na navodnjavanim površinama. primjerice propusna kanalizacijska mreža. u idealnim uvjetima.industrijski efluenti. sa saobraćajnih površina. riblje farme. drenažne rudničke vode. pripadaju u kategoriju stalnih izvora zagađenja. Direktni izvori zagađenja su oni za koje je sigurno da emitiraju zagađenje u vode. kvalitet voda može biti ugrožen i na indirektan način. Filtratom. odlagališta stajskoga gnojiva i ostalog otpadnog materijala s farmi. a mogu biti stalni i povremeni. Uzroci zagađenja i onečišćenja podzemnih voda uvijek su vezani uz različite oblike ljudske aktivnosti (slika 2). što izaziva pojavu erozije zemljišta čiji se produkti sedimentiraju u vodnim akvatorijima. pošumljavanje. Međutim. Posebno opasan izvor zagađivanja su nekontrolisane deponije sa tzv. kontaktom atmosferskih padavina sa kontaminiranom atmosferom ili zemljištem. trebali pripadati grupi potencijalnih izvora zagađenja. Ovi izvori zagađenja se. U stalne izvore zagađenja često pripadaju i oni izvori zagađenja koji bi. fluidom koji je i po nekoliko puta zagađeniji od fekalnih voda. tačkasti izvori – lokacije istjecanja oborinskih otpadnih voda. Direktan izvor zagađivanja voda su i poljoprivredne površine odakle se spiraju ili infiltriraju rastvorene supstance vještačkih đubriva. ovdje mogu pripadati i odlagališta komunalnoga i industrijskog otpada te divlja odlagališta otpada i napuštene šljunčare ispunjene raznovrsnim otpadom. iz stočarskih i drugih vrsta farmi itd. kvarova. septičke jame. sustavi odvodnje oborinskih otpadnih voda. npr. difuzni izvori – poljoprivredna aktivnost. ovisno o prevladavajućim hidrološkim uvjetima. Također. također. ukoliko su opterećene industrijskim i komunalnim otpadnim vodama. direktni su izvori zagađenja. Stalni ili kontinuirani izvori zagađenja emitiraju zagađenje cijelo vrijeme posmatranja i na njih većinom ne utječu prevladavajući hidrološki uvjeti. također. uređaji za pročišćavanje otpadnih voda. a naročito u vrijeme intenzivnih i jakih oborina. pretjeranom i nekontrolisanom sječom šuma.predstavljaju one industrije koje u sistem urbane kanalizacije upuštaju toksične i nerazgrađujuće materije koje takoreći netaknute protiču kroz postrojenje do recipijenta. već do njihove emisije može doći zbog havarija. U ove izvore zagađenja pripadaju:  tačkasti izvori .

Standardi kvaliteta voda često se razlikuju u zakonskim propisima pojedinih zemalja ili organizacija. na temelju kojih se nastoji utvrditi referentna doza za ljude koja neće biti štetna za ljudsko zdravlje. Moguće je provesti procjenu rizika da neka tvar u određenoj koncentraciji neće prouzročiti štetne pojave za ljude. čiji je značaj za život i zdravlje ljudi neprocjenjiv. Izvori zagađenja podzemnih voda 2.3. Takva procjena rizika obično se provodi u okviru ekotoksikoloških ispitivanja na biljkama i životinjama. koji prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (N. br.N. U zadnjih nekoliko godina. Pitanje koje se može postaviti glasi: “Koliko opasni mogu biti tako niski sadržaji hemijskih ili bioloških tvari u vodi za zdravlje ljudi”? Savremena nauka još uvijek ne može odgovoriti na ovo pitanje sa 100% sigurnošću. razvojem savremenih analitičkih tehnika moguće je detektirati prisutnost različitih organskih i anorganskih spojeva i elemenata u vodi u koncentracijama od nekoliko dijelova mase na milijardu (ppb) ili čak bilijun dijelova mase (ppt). Jednom utvrđena referentna doza predstavlja maksimalno dopuštenu koncentraciju (MDK) tvari u vodi i u stvari određuje standard kvaliteta vode za analiziranu tvar. Kao primjer navodi se standard pitke vode za olovo.Slika 2. Standardi kvaliteta vode Čista i pitka voda vrijedan je i nezamjenjiv prirodni resurs. 47/08) i europskoj Direktivi za pitke vode 12 .

preko zavoda i instituta za javno zdravstvo entiteta i Brčko Distrikta. koji su sastavni dio ovog Pravilnika. broj 50/04).. pripremu hrane ili drugu upotrebu u domaćinstvu. ovog Pravilnika. a u propisima američke Agencije za zaštitu okoliša (eng: United States Environmental Protection Agency. te mjere za praćenje zdravstvene ispravnosti vode za piće. kao i posebnih propisa iz oblasti hrane kojim se utvrđuju detaljna pravila za provođenje sistema samokontrole razvijenog u skladu s principima HACCP-a. 5. kuhanje. Provjeru zdravstvene ispravnosti vode namijenjene javnom vodosnabdijevanju vrše nadležni inspektorati entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Laboratorije koje provode praćenje moraju biti akreditirane prema normi BAS EN ISO/IEC 17025. USEPA) iznosi 15 μg/l. rezervoara ili je u flašama ili kontejnerima. namijenjena za piće. Voda za piće je svaka voda neprerađena ili prerađena. 8. kako bi se provjerilo da li voda koja je na raspolaganju potrošačima zadovoljava zahtjeve iz ovog Pravilnika. najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu posebnih propisa. metode laboratorijskih ispitivanja. te propisima Svjetske zdravstvene organizacije (eng. Dio A i B. c) provode se mjere u skladu sa čl. a posebno vrijednosti parametara utvrđenih u skladu s članom 5. b) ispunjava minimalne zahtjeve utvrđene u Aneksu I. i 10. Zakona o hrani ("Službeni glasnik BiH". 6. maksimalno dozvoljene vrijednosti parametara zdravstvene ispravnosti.WHO) iznosi 10 μg/l. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisuju se zahtjevi i standardi koje mora ispunjavati voda za piće.: World Health Organization.: Drinking Water Directive. Voda za piće je zdravstveno ispravna ako: a) ne sadrži mikroorganizme. Mikrobiološki pokazatelji Pokazatelj Escherichia coli Enterokoki Ukupni koliformi Clostridium Jedinice voda za piće MDK JEDINICE VODA U AMBALAŽI broj/100 ml broj/100 ml broj/100 ml broj/100 ml 13 0 0 0 0 broj/250 ml broj/250 ml broj/250 ml broj/100 ml . 98/83/EC)..(eng. bez obzira na njeno porijeklo i bez obzira da li se distribuira iz razvodne mreže. Nadležni inspektorati entiteta i Brčko Distrikta preduzimaju sve mjere potrebne za provođenje redovnog praćenja kvaliteta vode za piće. Subjekat u poslovanju s hranom koji upravlja javnim sistemom za vodosnabdijevanje obavezan je uspostaviti sistem samokontrole u skladu s odredbama člana 29. parazite ni materije u količinama ili koncentracijama koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi.. Tablica 1. ovog Pravilnika.

50 5.perfringens (uključujući spore)* Broj kolonija 22oC Broj kolonija 37oC Salmonella spp. Vibrio cholerae Paraziti Enterovirusi Pseudomonas aeruginosa broj/1 ml broj/1 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/5000 ml broj/100 ml 100 20 0 0 0 0 0 0 broj/1 ml broj/1 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/250 ml Napomena 1.2 0. Hemijski pokazatelji Pokazatelj Akrilamid Aluminij Amonijak Antimon Arsen Bakar Barij Benzen Benzo(a)pyrene Berilij Jedinice µg/l Al mg/l NH4+ mg/l Sb µg/l As µg/l Cu µg/l Ba µg/l µg/l µg/l Be µg/l 14 MDK 0. Shigella spp.10 0. Tablica 2.0 0.0 10.0 2000 700 1. – određuje se samo ako je voda za piće po porijeklu površinska voda ili voda iz krša.01 Napomena 1 2 3 4 .

0 50.0 0.0 25 100.Boja Bor Bromat Cijanidi Cink Detergenti .7 8 9.5* 10.10 1500 300 <1000 5.0 10.0 200.5-9.0 10.2-dikloroetan Suma tetrakloreten i trikloreten mg/PtCo skale B µg/l µg/l CN µg/l Zn µg/l µg/l µg/l µg/l µg/l F µg/l P µg/l mg/l / 105oC Cd µg/l Ca mg/l K mg/l Cl mg/l ClO2µg/l Co µg/l pH jedinica Cr µg/l Mg mg/l Mn µg/l µg/l NTU Na mg/l Ni µg/l NO3 mg/l NO2 mg/l Pb µg/l µg/l µg/l Se µg/l SiO2 mg/l Cl2 mg/l Ag µg/l SO4 mg/l o C µg/l µg/l µg/l 15 o 20 1000.0 20.10 0.anionski – neionski Epiklorhidrin Fenoli Fluoridi Fosfati Isparni ostatak Kadmij Kalcij Kalij Kloridi Klorit Kobalt Koncentracija vodikovih iona Hrom Magnezij Mangan Mineralna ulja Miris Mutnoća Natrij Nikal Nitrati Nitriti Okus Olovo PAH Pesticidi pojed.0 3.0 15 4 3 6 6 3.0 50 0.0 4 50.0 3000 200.11 12 15 13 .0 400 6.50 bez 10.0 bez 4 200.0 0. / ukupni Selen Silikati Slobodni klor Srebro Sulfati Temperatura THM – ukupni 1.1/0.0 5 1 4 4 12 250.0 20. 10.5 50.0 0.5 10 250.0 50.

TOC Ukupna tvrdoća Ukupne suspenzije Utrošak KMnO4 Vanadij Vinil klorid Vodikov sulfid Vodljivost Željezo Živa Tablica 3.0 1. 2. Radioaktivnost Pokazatelj Tricij Ukupna primljena doza C mg/l CaCO3 mg/l mg/l O2 mg/l V µg/l µg/l µS/cm /20 oC Fe µg/l Hg µg/l 14 4 10 5.50 bez 2500 200. – Određivanje samo kod formiranja novog izvorišta Tablica 4. μg/l 50 3 1 16 .0 16 1 15 Granična vrijednost pokazatelja 100 0.0 0. 3. Otopljeni ozon Bromat Bromoform Najveća dopuštena količina. Najveća dopuštena količina ostatka nakon obrade zrakom obogaćenim ozonom Ostatak nakon obrade 1.0 5.10 Mjerna jedinica Bq/l mSv/godina Napomena 1 1 Napomena 1.

a ne antropogenoga utjecaja.: background concentration) je relativna mjera za razlikovanje između koncentracije prirodnoga elementa ili spoja i koncentracija koje su posljedica antropogenoga utjecaja u realnom skupu uzoraka. prije donošenja zaključaka o onečišćenju ili zagađenju podzemnih voda. a prema europskoj Direktivi za pitke vode iznosi samo 0. Naime. koji su određeni s obzirom na rizik za ljudsko zdravlje.1μg/l. Geohemijska bazna vrijednost predstavlja prirodnu varijabilnost nekoga hemijskog sastojka u određenim prostornim uvjetima koje karakterizira homogenost. Geohemijska ili prirodna bazna vrijednost (eng. geohemijske ili prirodne bazne vrijednosti pojedinih tvari. Slika 3. potrebno definirati prirodne bazne vrijednosti tvari u podzemnoj vodi. kako bi se utvrdilo porijeklo povišenih koncentracija. litoloških i pedoloških karakteristika. loš kvalitet može biti posljedica prirodno povišenih koncentracija. Naime. navodi se standard za pesticid atrazin. nisu realni pokazatelji stvarnoga antropogenog utjecaja.Kao primjer za organske hemijske tvari. Utjecaj prirodne varijabilnosti koncentracije tvari na kvalitet podzemne vode U nekim slučajevima loš kvalitet podzemne vode ne znači ujedno da je podzemna voda onečišćena ili zagađena. Stoga je potrebno odrediti i tzv. Određivanje geohemijske bazne vrijednosti je korisno radi određivanja povišenoga sadržaja nekog hemijskog sastojka u 17 . Stoga je. Standardi kvalitete voda. koji uzrokuje onečišćenje ili zagađenje voda. kriteriji koji su primjenjivani prilikom određivanja standarda kvalitete za pitke vode ne odražavaju stvarnu osjetljivost pojedinih prirodnih ekosistema na promjene kakvoće voda uzrokovane ljudskom aktivnošću. koji prema propisima USEPA iznosi 3μg/l. ponajviše klimatoloških.

Ovaj pristup zahtjeva ekspertno poznavanje geohemijskoga ponašanja istraživanoga elementa u sasvim određenim prirodnim uvjetima koji uključuju i paleookolišne uvjete. a unutar kojih treba tražiti pravu baznu vrijednost. mogu dovesti do pozitivnih anomalija koje se prikazuju kao pozitivna asimetrija normalne krivulje. Pri tom je bitno poznavati i dodatne parametre kao što su: pH vrijednost. Geohemijske metode se baziraju na interpretaciji bazne vrijednosti nekoga elementa ili spoja iz pojedinačnih uzoraka ili profila uzoraka. Prema tome. 18 . mogu se razlikovati geohemijske i statističke metode za određivanje geohemijskih baznih vrijednosti. U stvarnosti. kao koncentracijski rasponi koji pokazuju prirodnu varijabilnost podataka. kao posljedica antropogenoga utjecaja. od kojih neki. a prirodna varijabilnost koncentracija razmatranoga elementa ili spoja se u pravilu ne određuje. sadržaj ugljika i sumpora te sadržaj pojedinih izotopa. Gornja ili donja granica na funkciji diobe vjerovatnosti pojavljivanja baznih vrijednosti naziva se granična vrijednost (eng. Korištenjem statističkih metoda mogu se otkloniti ove anomalije te dobiti reducirani niz podataka koji se označava kao antropogeno neporemećen. U prirodnim uvjetima. Statistička metoda se bazira na određivanju funkcije diobe vjerojatnosti promatranoga elementa ili spoja. koji može predstavljati opasnost po ljudsko zdravlje ili prirodne ekosisteme. Geohemijska bazna vrijednost se određuje kao fiksna vrijednost (srednja vrijednost ili medijan). Geohemijske bazne vrijednosti se obično određuju za neko ograničeno i homogeno područje. na diobu podataka utječe više procesa. Generalno. bez antropogenoga utjecaja. određivanje bazne vrijednosti neke hemijske tvari provodi se na način da se određuje prirodni niz vrijednosti u okviru kojega postoji 95% vjerojatnost da se nalazi prava bazna vrijednost.: threshold value) i predstavlja standard kakvoće neke tvari za prirodne ekosisteme na posmatranom području (slika 3). a time i njegove varijabilnosti (slika 3).istraživanom mediju. dioba učestalosti podataka odgovarat će normalnoj diobi.

Akutni utjecaji pokazuju se naglo i intenzivno na mjestu ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente. Uticaj urbanizacije na kvalitet vode i pojavu zagađenja U urbanim sredinama. kao i patogenih mikroorganizama uzrokuju zagađenje površinskih voda. amonijaka i teških metala. Primjer određivanja baznih vrijednosti primjenom statističke metode Okvirnom Direktivom o vodama Europske Unije i novom Direktivom za podzemne vode propisana je obveza određivanja baznih i graničnih vrijednosti za hemijske tvari. a time i podzemnih voda koje su u direktnoj hidrauličkoj vezi sa zagađenim recipijentom.4. 2.Slika 4. Kumulativni utjecaji ispuštanja zagađenih voda u površinske recipijente očituju se postupnim pogoršanjem kvaliteta vode. komunalnih i oborinskih otpadnih voda. kvaliteta površinskih i podzemnih voda najviše je ugrožena od industrijskih. koje postaje očigledno tek nakon što neki od parametara kvaliteta dosegnu kritičnu graničnu vrijednost ili maksimalnu dozvoljenu koncentraciju (MDK). Visoke koncentracije razgradive organske tvari. a naročito su izraženi u sušnim razdobljima. 19 . na temelju kojih će se procjenjivati stanje kvaliteta voda u vodnim cjelinama. kada su procesi razrjeđenja u recipijentima površinskih voda minimalni.

a u rijeci Savi sadržaj kisika može pasti i ispod 2 mg O2/l. naročito kad voda sadrži nerazgradive organske tvari ili tvari koje ometaju rast mikroorganizama. Jedan od najznačajnijih indikatora zagađenja je sadržaj otopljenoga kisika. on još uvijek služi za dimenzioniranje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. 3.Primjer. Pojam teški metali obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. kao što su ugljikovodici i teški metali. olovo. Čitav niz ovih metala je u vidu elemenata u tragu neophodan . nakon ispuštanja otpadnih voda. KPK. koja se izračunava iz potrošnje oksidacijskoga sredstva nužnoga za potpunu razgradnju organske nerazgradive tvari. prirodni sadržaj otopljenoga kisika u rijekama kreće se između 6 i 10 mg O2/l. poput lijekova i hormona. TEŠKI METALI U VODI I NJIHOV UTJECAJ NA LJUDSKO ZDRAVLJE 3. koji se drastično smanjuje ako je u vodi prisutno organsko zagađenje. Ovi procesi su naročito izraženi u prisutnosti sedimenata koji se talože iz suspenzije. kozmetike. boja.13. a količina razgradive organske tvari je izražena kao sedimentna potreba za kisikom (eng.: sediment oxygen demand). što dodatno ugrožava prirodnu ekološku ravnotežu u rijeci. arsen) nemaju povoljno djelovanje na organizam. prije svega zbog organskoga onečišćenja koje nastaje zbog ispuštanja otpadnih voda u Savu. a naročito su štetne za reproduktivne sposobnosti kod riba. Pokazatelj količine organske nerazgradive tvari u vodi je hemijska potrošnja kisika.Pozn Poznato je da teški metali (živa. također vodom i hranom. BPK (biochemical oxygen demand. na dnu rijeke. BOD). Ove tvari ometaju rad sistema za unutrašnje izlučivanje. Teški metali u organizam ulaze putem zagađenog zraka. zbog povećanja količine hranjivih tvari u njima. Oni mogu rezultirati oslobađanjem hranjivih i toksičnih tvari iz sedimenta.esencijalan za 20 . O prisutnosti onečišćenja ili zagađenja od otpadnih voda svjedoče brojni pokazatelji ili indikatori zagađenja. dušik i fosfor. Primjerice. krom. uslijed čega može doći do drastičnoga smanjenja količine kisika u vodi. u otpadnim vodama je sve više modernih sintetičkih organskih kemikalija. na graničnoj površini sedimenta i vode. kadmij. postupno povećanje razgradive organske tvari u površinskom recipijentu može biti posljedica procesa koji se događaju u reduktivnim uvjetima. duhanskog dima. Indikatori zagađenja od otpadnih voda su i nutrijenti. Iako BPK nije najpouzdaniji pokazatelj količine organskih tvari u vodi. koji mogu uzrokovati eutrofikaciju površinskih voda. Na prisutnost organskoga zagađenja ukazuje biokemijska potreba za kisikom. te da njihovo akumuliranje u tijelu tokom dužeg vremenskog perioda može uzrokovati ozbiljne poremećaje i bolesti. koja ukazuje na količinu kisika potrebnu da se biološki razgradi organska tvar uz pomoć mikroorganizama. Osim različitih toksičnih tvari.

arsen i molibden je dokazano da u većim količinama ispoljavaju toksičko djelovanje. Tabela 5. kao što su arsen i nikl. talij. olova. sulfati ili sulfidi na dnu vodenih površina. Kod drugih elemenata kao što su olovo. problemi u rastu kod manjka nikla.mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu. su u bilo kojoj količini otrovni. dijabetes kod manjka hroma. srčana i bubrežna oštećenja. Najčešće je pitanje toksičnosti zapravo samo pitanje količine. naročito enzimima postupak koji se naziva biometilacija.1 mikrogram. hroma i selena. funkcija nije još uvijek dovoljno istražena. U količinama od 25 . Ostali elementi kao npr. Kruženje teških metala u prirodi veoma ovisi o promjenama kojima ovi metali podliježu. Tako se dnevna neophodna količina kobalta. Posebnu toksičnost ispoljavaju metaloorganski spojevi žive. Toksičnost teških metala se naročito pojačava kroz postupak keliranja i stvaranja sulfida s biološki aktivnim tvarima. 21 . a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka. Kada se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi. odakle se talože u vodama i tlu. a ovaj raspon veoma varira kod svakog pojedinog elementa. centralnog atoma vitamina B12 koji je neophodan u stvaranju eritrocita kreće oko 0. raste koncentracija metalnih jona u vodi. živa. U vodama se brzo razrjeđuju i talože kao teško rastvorljivi karbonati. kadmij. Kod nekih elemenata. Najbolji primjeri su anemija kod manjka željeza. Grane industrije koje emituju teške metale Industrijska grana Papirna industrija Petrohemija Proizvodnja hlora Industrija gnojiva Željezare i čeličane Cd + + + + Cr + + + + + Cu + + + Hg + + + + + Pb + + + + + Ni + + + Sn + + + Zn + + + + Teški metali mogu u vidu finih čestica prašine dospjeti u atmosferu.30 miligrama/dan nastupaju simptomi otrovanja koji obuhvaćaju poteškoće od strane gastrointestinalnog trakta.

teški metali (Mn. Neorganska jedinjenja arsena su kancerogena pa su više opasna za organizam od njegovih organskih jedinjenja. U teške metale spadaju : U drugu grupu ubrajaju se d-elementi . Ni. dok je u redukovanim uslovima sa smanjenim redukcionim potencijalom (duboke podzemne vode i sedimenti). biološke i vulkanske aktivnosti. Većina ekoloških problema. Arsen (As) je hemijski element koji se nalazi u atmosferi. što se može negativno odraziti na plodnost. uglavnom prisutan trovalentan arsen (As(III)-arsenit). štitnjače. Cu.Povišena koncentracija teških metala može biti uzrok nastanka autoimunih oboljenja. Sve veća prisutnost teških metala u vodama najveća je posljedica široke upotrebe u industriji. Dopuštene koncentracije teških metala u vodi za piće: Metal As Cd Pb Hg U. veličine čestica. Tabela 6. Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka. a u žena smetnje u funkciji žutog tijela jajnika (corpus luteum) koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oplođenog jajašca. Ime mu dolazi od grčke riječi arsenikon za zlatni auripigment (As2S3). biološke aktivnosti. Nisu razgradivi i uspješno se imbolizuju u tlo i vodene sedimente. Co. godine otkrio Albertus Magnus (Njemačka). Nije zanemariv niti utjecaj čovjeka kroz rudarsku industriju.S Environmental Protection Agency (EPA) 50ppb (2ppb)** 5ppb 20ppb 2ppb Canada 50ppb (25ppb)** 5ppb 10ppb 1ppb World Helth Organization (WHO) 50ppb (10ppb)** 5ppb 50ppb (10ppb)** 1ppb 3. karakteristike samog akvifera i dr. Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji hipofize. Arsen Arsen je 1250. stijenama. tlu.1. Najčešći primjeri su različite vrste alergija. Arsen se može naći u podzemnim i površinskim vodama i to najčešće u obliku svojih jedinjenja. Zn. te upotrebom produkata arsena u obliku pesticida i 22 . prirodnim vodama i organizmima. koji je znatno mobilniji i toksičniji. Hg). Javlja se u dva valentna stanja. pri čemu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih organa. Cd. Korijen riječi se može naći i u arapskom nazivu za auripigment . U površinskim vodama bogatim kisikom najčešće je prisutan petovalentni arsen (As(V)-arsenat). sadržaja organskih materija.az-zernikh. kao i sama pojava arsena u vodi. Fe. jajnika i testisa. nadbubrežne žljezde. posljedica je prirodnih procesa kao što su otapanje. Valentno stanje i oblici arsena u vodi zavise od više faktora: redoks potencijala i pH vrijednost vode. kao trovalentan i kao petovalentan. pri čemu izazivaju njegov manjak. emisiju plinova nastalih sagorijevanjem fosilnih goriva.

Zbog toga je granična vrednost za arsen u vodi za piće koja je ranije iznosila 0. gubitkom apetita. mora) te podzemna voda (izvori. Arsen je svrstan u Grupu 1. jezera. 3. bubrezima. Bangladeš.. kosi. noktima. osim u blizini industrijskih izvora. a negativno utiče i na nervni sistem. Narandžasta boja potiče od precipitata željezo oksihidroksida koji nastaje prilikom izlijevanja podzemne vode u rijeku. Od svih izvora.2. a mnogo manje vodom i zrakom. hydrargyrum. polineuritisom („arsenaski polineuritis”). slezeni. i kod stanovništva koje dugo koristi vodu za piće sa visokim koncentracijama arsena. može izazvati komu. Voda za piće uzima se iz raznih izvora. Hronično trovanje manifestuje se opštom mišićnom slabošću. Više od 50 miliona ljudi na području Bangladeša zatrovano je konzumiranjem vode s masenom koncentracijom arsena od 1−1gL . Tako je zabilježena najviša koncentracija od 8. Može da izazove rak pluća i bubrega. Poslije apsorpcije arsen se deponuje u jetri. Milioni ljudi danas troše vodu za piće u kojoj se arsen nalazi u povišenim koncentracijama. a naročito u keratinskim tkivima.pigmentacijom kože. inaktivacijom različitih enzima te pojavom keratoza i raka pluća. Trovanje kože manifestuje se hiper. Akutno trovanje arsenom dovodi do promjena u centralnom nervnom sistemu.herbicida čija je primjena bila raširena posljednjih desetljeća.05 mg/dm3 smanjena na 0. želucu. Filipini. jetri i bubrezima. a. Koncentracije arsena pronađene u podzemnim vodama u nekim dijelovima uvelike prelaze maksimalno dopuštene koncentracije. zatim u zemljama jugoistočne Amerike (Čile. Argentina) od 140 do 300−1gL te u nekim dijelovima SAD-a i Japana. arsen se u organizam najviše unosi hranom (neorganski arsen oko 25% i organski oko 74%). površinska voda (rijeke.5−1gL u termalnim vodama Novog Zelanda. Hg). također. Voda sadrži visoku koncentraciju željeza. Tajvan) s 400 do 3400−1gL . ovisno o lokalitetu. arsena i mangana. Upotrebom ovakve vode za piće dolazi do unosa arsena u organizam koji se manifestira povećanom koncentracijom arsena u krvi. Kina. poznata još i kao tekuće srebro. hiperkeratozom. 23 .01 mg/dm3. Visoke koncentracije arsena u vodi zabilježene su na područjima s termalnom aktivnošću.. Najviše koncentracije arsena u vodi zabilježene su u zemljama jugoistočne Azije (Indija. Arsen šteti srcu. atmosferska ili oborinska voda. mučninom i promjenama na koži. Proizvodi arsena još i danas se često rabe u drvnoj industriji pri zaštiti drvenih predmeta. je element 12. i uglavnom se javljaju kod visoke profesionalne izloženosti arsenu. Međutim. arsen u vodi za piće ima najveći utjecaj na širu populaciju i ljudsko zdravlje. gastrointestinalnom i respiratornom sistemu kao i na koži. Živa Živa (lat. Meksiko. bunari). plućima. a u količini od 70-180 mg/dm3 dovodi do smrti.59. skupine periodnog sistema elemenata atomskog broja 80 i relativne atomske mase 200. što znači da je dokazano kancerogen za čovjeka.

5 ppb. odlaganje baterija i fluorescentnih lampi. u elektrotehnici. a živa-200 sa 23%. Živa se koristi za izradu legura koja imaju veliku upotrebu za mineralne boje. a lom joj je zrnat. a niti jedan nije radioaktivan. živine pare se mogu lako 24 . a ubrajao se među najveća nalazišta žive u svijetu). Tome se još dodaje otpuštanje žive ljudskim djelovanjem: izgaranjem ugljena i plina. a karakterizira ju i velika napetost površine. mjestu po zastupljenosti među hemijskim elementima. Ako čovjek utječe na akumulaciju žive u atmosferi. jesu Almaden u južnoj Španjolskoj i Idrija u Sloveniji (rudnik koji je više godina zatvoren. no s udisanjem para je upravo suprotno: budući da lako isparava. otapa mnoge metale i s njima stvara legure – amalgame (osim sa željezom).2 ppm 40 ppt 2-10 ng/m³. Najvažnija nalazišta živine glavne rude. erozije tla te bakterijske razgradnje organskih živinih spojeva (količina od 1 x 105 tona žive na godinu). cinabarita. Elementarna živa pri sobnoj temperaturi je jedini tekući i hlapljivi metal. Čvrsta živa je svjetlija od tekućine. hemijski je otporna gotovo poput plemenitih metala (ima pozitivan standardni elektrodni potencijal). govorimo o antropogenim izvorima žive kao što su izgaranje fosilnih goriva. u farmaceutskoj industriji. pri dobijanju zlata. S prosječnim udjelom od 0. u kišnici 2-5 ppt Glavni problem žive je.08 ppm 0. prerađivanje nafte. kada je riječ o zaštiti okoliša.083ppm u Zemljinoj kori nalazi se na 65. ali tvori i veliki broj spojeva. Živa se u prirodi pojavljuje samostalno. Pod tlakom se lako deformira. Živu nastalu iz prirodnih izvora možemo naći u biosferi kao rezultat erupcije vulkana. te iz spalionica otpada gdje potječe iz baterija i fluorescentnih cijevi (količina od 5 x 104 tona žive na godinu). nalikuje više kositru nego srebru. U većini spojeva je jednovalentna ili dvovalentna. HgS. nalazišta rude do 1500 ng/m³. njezina široka upotreba i to prije svega u industrijskoj proizvodnji. poput olova. Tablica 7.1-0. Ima sedam izotopa od kojih se živa-202 javlja u izotopskoj smjesi sa 30% udjela. ona je najteža tekućina. Živa u okolišu Okoliš Zemljina kora Tlo Morska voda Atmosfera Količina 0. medicinski otpad. Živa kruži različitim dijelovima okoliša (Tablica2). Pomalo neobično. prvenstveno zbog golemog prirodnog unosa iz vulkana. onečišćena tla do 0. plinovi i otpad nuklearnih reaktora. dakle. U elementarnom stanju živa je otrovna u obliku pare ili veoma sitnih kapljica. eksplozive.Elektronska konfiguracija atoma žive je [Xe] 4f145d106s2. gutanje tekuće elementarne žive ne predstavlja rizik za zdravlje.

Od organometalnih živinih spojeva. smetnjama u probavi i na kraju teškim oštećenjima živčanog sistema. Općenito. iz probavnog trakta ili kroz kožu. razdražljivost. Svaki korak u prehrambenom lancu povećava koncentraciju metal-žive u organizmu (pojava je poznata pod nazivom bioakumulacija). Prvi znaci trovanja živom su. elektrohemiji i hemijskoj industriji. grčevi. dopušta se najviše 0. a pri teškom trovanju žive nastaje gubitak pamćenja. 3. 25 . pa zbog toga koncentracija žive u zraku ne smije prelaziti 0.). brancina. Riba i proizvodi od ribe su glavni. Ona je snažan neurotoksin.5 grama topljivih živinih spojeva može biti kobna pri trovanju preko probavnog sistema. Metil -živu u vodenom okolišu prvenstveno nalazimo u ribama i morskim sisavcima. Sastavni je dio laboratorijskih i mjernih instrumenata. Visoke koncentracije pronađene su u velikim grabežljivim ribama kao što su morski psi. žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem i u kostima. suhoća usta i grla. Znaci trovanja živom u krvi javljaju se pri koncentraciji 3-11 μg na 100 ml. nepreciznost u pokretima ruku i prstima i probavne tegobe. Isti su i znaci trovanja živinim spojevima. doza i manja od 0.01 mg/m3. pa tako njezina koncentracija u velikim grabežljivim ribama može dosegnuti razinu milijun puta veću od razine u vodi. centralnom nervnom sistemu. U organizmu živu vežu molekule bjelančevina preko tiolne skupine (-SH). legirana s metalima kao amalgam primjenjuje se u zubarstvu (iako sve manje jer je zamjenjuju kompozitni polimerni materijali). metal-živa zauzima posebno mjesto prema izloženosti faune i ljudske populacije njome. Metil-živa Metil živa upotrebljava se u elektrotehnici. glavoboljama. kao što je Velika Britanija. u riječnim ribama poput štuka.1. Živine pare jako su otrovne i udisanjem mogu izazvati trovanja koja se u početku očituju u lakom krvarenju zubnog mesa.živinih spojeva. uglavnom. toksičnost metal-živinih spojeva je veća s obzirom na anorgansku živu. nakuplja se u bubrezima. ali je vežu i slobodne molekule cisteina. upala desni. živa se u početku razmjerno brzo izlučuje iz organizma urinom. te se prema njoj treba odnositi s izrazitom pažnjom. Ako živa dospije u krv iz pluća. a zatim sve sporije.apsorbirati u plućima. Može nastati iz raznih oblika žive djelovanjem bakterija. 1997. za proizvodnju pesticide. U nekim zemljama. oduzetost i smrt (Gerstner. kasnije u slabosti pamćenja. i u morskim sisavcima. tegobe pri disanju. a najveća dopuštena koncentracija organoživih spojeva u zraku je 0. jetri. Nakon trovanja živinim parama. tuljanima i kitovima. ako ne i jedini izvor metal-žive prisutne u ljudskom tijelu. Kao i kod drugih alkil. bol u prsima.2. jegulja. velike tune.05 mg/m3 živinih para u zraku uz osmosatno radno vrijeme. sabljarke.1 mg /m3 zraka. drhtavica.

Visoke koncentracije olova mogu uzrokovati zatajenje rada bubrega. godine prije Krista). pokazala su da voda za piće sadrži od 1. Otporan je na koroziju. Škotska. probleme u psihičkom i fizičkom razvoju. Spojevi su mu također otrovni ako se unesu u organizam. Apsorbira je probavni trakt. Olovo je kumulativni otrov koji ozbiljno utječe na centralni nervni sistem. Istraživanja pokazuju da izlaganje olovu može utjecati na inteligenciju. Najčešće olovne rude su cerusite (PbCO3) i anglesite (PbSO4). Cistein sadrži sulfurhidrilne (tiolne) –SH skupine s kojima živa stvara jake kovalentne veze (tzv. a topljiv je samo u oksidirajućim kiselinama.2(1). vrijednosti pH. PVC cijevi koje sadrže olovnu komponentu ili iz česme odnosno kućnih priključaka i armature. mekan je i slabo provodi struju. Najveća upotreba olova je u akumulatorima. mutno sivi metal koji potamni na zraku od stvorenog zaštitnog sloja oksida i karbonata. OLOVO iz vodovodnih cijevi. Koristi se u industriji boja te u naftnoj industriji za dobivanje tetraetil-olova. tiofilnost). tvrdoće i vremena zadržavanja vode u cijevima. a kod fetusa lako prelazi placentu. beta i gama zraka pa se zato koristi kao zaštita protiv radiacije. Smatra se slabim tehničkim metalom jer ima nisko talište. izaziva poremećaje u mentalnom razvoju djece. Zbog ove mimikrije lako prolazi tijelom i krvotokom dospijeva do mozga. naročito opasan zbog svog kumulativnog efekta. Kompleksira se s aminokiselinom cisteinom i proteinima koji sadrže cistein. visoki krvni tlak kod odraslih. temperature. atomski (redni) broj mu je 82. a prije se koristilo u proizvodnji vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. nažalost. Olovo u vodi izaziva visoki krvni tlak. a u Glasgovu. netopiv u vodi OLOVO – potiče od olovnih cijevi. 26 .3. Ime je dobio od latinske riječi plumbum što znači tekuće srebro. Do 80-tih godina XX stoljeća upotrebljavale su se većinom olovne instalacije. Olovo je vrlo otrovan metal. zaštitnim oblogama od vrlo prodornog gama zračenja. kisika. Metal sivkasto plave boje. Danas olovo možemo naći skoro svugdje.Olovo je poznato od davnih vremena (~ 1000. 3. spontane pobačaje i smrtnost djece.7 μg/dm3. streljivu. Brzina rastvaranja olova iz olovnih cijevi zavisi od: koncentracije hlorida. Kanada. To je mekani. je recimo koncentracija olova u 40% ispitivanih uzoraka vode dostigla vrijednost od oko 10 μg/dm3. Olovo Olovo je hemijski element koji u periodnom sistemu elemenata nosi simbol Pb. Olovo ima sposobnost "upijanja" alfa.Koncentracija se povećava jer se metal-živa brže akumulira u organizmu nego što se uspije izlučiti. utezima na udicama.1 do 3. Proteini zaduženi za transport ovaj kompleks prepoznaju kao metionin. Olovo u vodu može dospjeti iz lemljivih spojeva cijevi. a atomska masa mu iznosi 207. Netopljiv je u sulfatnoj kiselini do masenog udjela 80% zbog stvaranja netopljivog PbSO4. utezima na kotačima. još uvijek dodaje benzinu kao antidetonator. Istraživanja u Ontariju. a količina olova u vodi za piće može se smanjiti kontrolom korozije i podešavanjem vrednosti pH vode u sistemu za distribuciju. mekan. koji se. Olovo u vodi za piće potiče iz olovnih vodovodnih cijevi. kao što je nitratna.

a nerijetko se i ruše zgrade u kojim je zabilježena enormna kontaminacija olovom. te pojave naslaga na zubnom mesu i epifizama. te nedostatak dječjih igrališta našu djecu stavljaju u poziciju najizloženijeg dijela populacije. Olovo se akumulira u organizmu. poprilično stari vozni park. nažalost. vrlo rijetko u obliku akutnog trovanja kada se slučajno unesu velike količine. više se praktično ne može odstraniti. najviše u kostima gdje ostaje cijeli život. te porfirina i željeza mokraćom. Javno zdravstvo. Kada se olovo jednom unese u organizam. Na snazi su zakonski propisi koji definiraju sastav materijala koji se koristi u građevinarstvu. Uz već navedeno uslijed trovanja olovom može doći do oštećenja bubrega. Stoga dolazi do anemije uz istodobno pojačano izlučivanje dehidrastaze. Slabost živaca koji inerviraju ekstenzorne mišiće karakterizira živčani tip trovanja. a u perifernoj krvi nailazimo na veliki broj nezrelih eritrocita. sve dok Ministarstvo zdravstva ne donese odluku o nužnosti njegova provođenja ostaje tek na nivou mogućnosti. Kada dođe do pune manifestacije trovanja pojavljuju se simptomi i u drugim organskim sistemima. nije prepoznalo ovaj problem iako je izloženost olovom vrlo izražena. ali nažalost. Liječenje se provodi primjenom soli kelata. Jednostavnom računicom dolazimo do zapanjujućeg broja od 20 hektara zagađenog tla na dionici puta dugoj 1 kilometar. OSNOVNE METODE I PROCESI PREČIŠĆAVANJA ZAGAĐENIH VODA Prečišćavanje zagađenih voda može se vršiti: (1) Mehaničkim 27 . Napominjemo da za određivanje olova u tijelu postoji jednostavan test. Na mjestima gdje nije došlo do izgradnje hemoglobina. u eritrocitima se nalaze karakteristična zrnca (bazofilno punktirani eritrociti. 4. gubitak apetita i kolike s opstipacijom su simptomi crijevnog trovanja. vrtoglavicom. Trovanje olovom nastaje tek nakon dugotrajnog unosa malih količina olova u organizam.Maksimalno dopuštena koncentracija olova u Republici Hrvatskoj po metru kubnom je 0. te komom. U SAD-u i zapadnim zemljama Europe je trovanje olovom prepoznato kao značajan javno zdravstveni problem. Kod akutnog trovanja se zbog velikih količina unesenog olova često javlja encefalopatski tip s izraženim glavoboljama. Prvi simptomi trovanja pojavljuju se na krvotvornim organima zbog djelovanja olova na enzim koji sudjeluje u sintezi hemoglobina u eritrocitima. konvulzijom pa i smrću u teškim slučajevima. Mučnina. Alarmantan je podatak da je tlo sto metara lijevo i desno od autoputa značajno kontaminirano teškim olovom i njegovim solima.1mg. Nekontrolirani uvoz dječjih igračaka. koje se hemijskim putem vežu za olovo u spoj koji se može odstraniti iz organizma mokraćom.

28 . Za preliminarno prečišćavanje koriste se grube i fine rešetke.1. taložnici za pijesak (pijeskolovi). pumpna stanica.1. Kad se kao recipijent koristi velika rijeka ili otvoreno more. Na njima se zadržava 6-30l/st/g različitih materijala. Raspored za ovu fazu tretmana zagađene vode najčešće je sa slijedećim redoslijedom: rešetka. u ovoj fazi prečišćavanja vrijednosti BPK snižava se za 5-10%. Sita. mjerač protoka. separator masti i ulja. Mehaničko prečišćavanje Mehaničkim ili fizičkim postupkom prečišćavanja odstranjuju se iz zagađenih voda nerastvorene materije. šljunak. Količina otpadaka koji se zadržavaju rešetkama zavisi od vrste zagađene vode i širine otvora među šipkama reštke. Rešetke –služe za zadržavanje plivajućih predmeta. Također. zatim uklanjanje težih neorganskih materija (pijesak. bazeni za prethodnu aeraciju i separatori (odvajači) masti i ulja. Osnovni zadatak mehaničkog prečišćavanja zagađene vode sastoji se u tome da se onemogući zastoj rada narednih objekata postrojenja. onda je dovoljno izvršiti samo preliminarno prečišćavanje. bazen za prethodnu aeraciju. Preliminarno prečišćavanje Kao prvi stadij mehaničkog prečišćavanja. a suspendovane materije ukljanjaju 1020%. smeće. prije konačne dispozicije efluenta. 4. papir.koja se koriste za prečišćavanje zagađene vode slična su onima za pripremu vode za piće. onda je osim preliminarnog prečišćavanja potrebno izvršiti jos i dezinfekciju efluenta. kao i dio materija u koloidnom stanju. metalni dijelovi. nepovoljno uticati na ostale faze prečišćavanja i narušiti estetski izgled vodnog recipijenta. kominutori (drobilice).1. prije svega krupnija suspenzija. Ako je recipijent predviđen za kupanje. 4. njihovo preopterećenje i niska produktivnost. taložnik za pijesak. Preliminarno prečišćavanje podrazumjeva uklanjanje ili redukciju krupnih suspendovanih i plivajućih čvrstih materija (drvo. staklo). Kod mehaničkog prečišćavanja razlikujemo preliminarno i primarno prečišćavanje. izlučevine) sa eventualno potrebnim drobljenjem. kao i uklanjanje prekomjernih količina ulja i masti.(2) Biološkim (3) Hemijskim i (4) Fizičko-hemijskim metodama. za cilj ima uklanjanje grubih sastojaka koji mogu začepiti ili oštetiti pumpne uređaje.

jer dobijeni efluent poslije prvog stepena prečišćavanja još uvijek sadrži veliki dio biološki razgradljivih materija (u rastvorenom i koloidnom obliku) i preveliku količinu suspendovanih materija. pesticida. 4. na površini vodotoka sprječavaju difuziju vazduha. kožara. Taložnici za pijesak . Bazen za prethodnu aeraciju.Mjerač protoka. fosfora. postavlja skoro na svakom postrojenju za prečišćavanje zagađenih voda jer se u njima mogu uvijek naći masnoće iz klaonica. deterdženata. fabrika za preradu mesa i ostalih prehrambenih industrija.2. Razlog tome je što u nizu slučajeva mehaničkim (preliminarnim i primarnim) prečišćavanjem nismo u stanju zadovoljiti uslove postavljene od vodoprivrede u pogledu zaštite voda od zagađenja. teških metala. pješčani filteri (polja filtracije) i stabilizacione lagune (kanali). U fazi biološkog prečišćavanja. kao i na anaerobnoj razgradnji. obično 0. objekti sa aktivnim muljem. Biološki procesi prečišćavanja baziraju se na aerobnoj dekompoziciji ili oksidaciji organskih materija. pa se smanjuje proces prečišćavanja.na postrojenjima za prečišćavanje postavljaju se radi redovnog praćenja promjene protoka zagađenih voda. 4. Separatori masti i ulja – Male količine masti i ulja. pepeo).60% suspendovanih materija.75l vazduha na 1l zagađene vode. Zbog toga se separator masnoća. Taloženje je u stvari osnovni način prečišćavanja zagađenih voda.3.1. naročito mineralnih. moguće je postići sniženje BPK zagađenih voda u granicama 35-95%. Objekti u kojima se vrši biološko prečišćavanje su: prokapni biofilteri. kao i iz hemijskih i petrohemijskih tvornica. što omogućava izdvajanje suspendovanih čestica (pomoću gravitacione sile) i njihovo taloženje na dno bazena. kao i 40. To se postiže uduvavanjem komprimiranog vazduha u količini. 4. Primarno prečišćavanje Zadatak primarnog prečišćavanja sastoji se u tome da se procesom sedimentacije (taloženja) ukloni iz zagađene vode najveći dio taložljivih čvrstih materija. i to ispred primarnih taložnika. azota.2.Lociraju se na svim postrojenjima.prethodna aeracija sastoji se u ubacivanju vazduha u zagađenu vodu u trajanju 20-30 minuta.služe za izdvajanje težih. Hemijsko prečišćavanje Korištenje hemijskih i drugih sličnih postupaka za prečišćavanje zagađenih voda praktikuje se radi povećanja efekta izdvajanja suspendovanih i koloidnih materija. Primarnim prečišćavanjem BPK snižava se za oko 35%. kao i pjeskolov. u zavisnosti od efikasnosti pojedinih objekata. kod trajanja aeracije od 30 minuta. Biološko prečišćavanje Biološko ili sekundarno prečišćavanje zagađene vode ima za cilj da se u što većoj mjeri uklone biološki razgradive organske materije. Temelji se na tome da se zagađeni fluid dovede u bazen u kojem je brzina tečenja smanjena. bez obzira na to o kakavom se sistemu kanalizacije radi. 29 . uglavnom mineralnih sastojaka (pijesak.

Kad efluent treba ispustiti u neku rijeku. adsorpcijom zagađenja na aktivnom uglju. onda se zahtijeva takav tretman koji ce uništiti patogene organizme i smanjiti opasnost po zdravlje korisnika ovakvog recipijenta. koagulacijom i flokulacijom. Tercijarno prečišćavanje vrši se: kroz brze pješčane filtere.5 mg/l rezidualnog hlora. U prečišćavanju zagađenih voda koriste se osnovni procesi operacije: (1) Zadržavanje na rešetkama plivajućih čvrstih materija i eventualno njihovo drobljenje. dezinfekcija. a obavlja se preko kontaktnog bazena. elektrodijalizom. (4)Sorpcija. voda za hlađenje. (5)Hemijska precipitacija. (2) Taloženje. ribnjaci. Količna hlora potrebna da se obezbijedi rezidualni hlor od 0.4. (6)Reverzna osmoza 4. to je potrebno izvršiti i naknadno. 30 . popunjenje rezervi podzemnih voda). (2) Flotacija (separacija masti i ulja) (3)Filtriranje.5mg/l. koja se koristi ili može biti korištena kao izvorište za snadbijevanje vodom za piće ili u rekreacione svrhe.tercijarno prečišćavanje. (5) Proces sa aktivnim muljem. Dezinfekcija vode Primarnim i sekundarnim metodama prečišćavanja ne mogu se iz zagađene vode potpuno ukloniti sve patogene bakterije koje su u njoj uvijek potencijalno prisutne. ili zbog uslova recipijenta (malovodni vodotoci. (4) Proces biofiltracije. Pored osnovnih metoda u prečišćavanju zagađenih voda koriste se i posebne (dopunske) metode kao: (1) Miješanje i aeracija. jezera) ili zbog ponovne upotrebe efluenta (irigacije.Pošto sa mehaničkim i biološkim prečišćavanjem nismo u stanju postići kvalitet efluenta u svakoj situaciji. Laboratorijska praksa pokazuje da je dezinfekcija uspješna ako se u efluentu poslije 15 minuta kontakta hlora sa vodom nađe 0. ionskom izmjenom. (3) Koagulacija i flokulacija. u većini efluenata primarne sedimentacije kreće se 12-25 mg/l. desorpcijom amonijaka. Proces dezinfekcije najčešće je putem hlorisanja.

Metode određivanja arsena Za određivanje arsena u vodi za piće postoji nekoliko metoda od kojih se najčešće koriste sljedeće: 31 . 4) ionska izmjena i dr. dotoku) 20-25 8-15 5-8 4-6 Doza 4-6mg/l dovoljna je za spriječavanje neprijatnog mirisa. u ovom diplomskom radu su opisane najčešće metode određivanja arsena: spektrometrijska sa srebrovim dietiltiokarbonatom i hidridnom tehnikom atomskog apsorpcijskog spektrometra. Česta je pojava da zagađena voda postane septična ili izvor smrada na mjestu dotoka u postrojenje za prečišćavanje. Normalno je da se počne sa prilično visokom dozom hlora (10mg/l) za brzo uništavanje mirisa. Da bi se spriječilo širenje neprijatnog mirisa za vrijeme procesa prečišćavanja. 4. U radu su prikazane i mogućnosti uklanjanja arsena pomoću kućnih sistema za prečišćavanje vode. Metode određivanja i uklanjanja arsena iz vode Osim toksičnosti arsena. Doza se obično kreće 2-5mg/l.5. rastvorenih materija. što zahtijeva prethodnu analizu ove aktivnosti. Doze hlora za dezinfekciju efluenta Vrste efluenta Efluent poslije primarnog prečišćavanja Efluent poslije filtera prokapnika Efluent poslije procesa sa aktivnim muljem Efluent poslije pješčanog filtera Doza hlora(mg/l) (bazirano na sred. Za uklanjanje arsena iz vode za piće primjenjuje se nekoliko metoda: 1) koagulacija arsena sa željezovim i aluminijevim solima. Tabela 8. inače doza hlora će zavisiti od Ph vrijednosti efluenta. praksa je da se takva zagađena voda hloriše prije dovođenja u primarni sedimentacioni tank. samo ako se koriste normativi. Primjena hlora za dezinfekciju efluenta utiče na smanjenje itenziteta autopurifikacije u recipijentu. i onda se postepeno doza smanjuje do potrebnog minimuma. 3) absorpcija na aktivnom ugljenu.Za fekalne vode utvrđeno je da će doze hlora biti dovoljne da se obezbijedi rezidualni hlor potreban za dezinfekciju. 2) membranski procesi (nanofiltracija i reverzna osmoza). temperature i vremena kontakta.

dok je veće koncentracije moguće odrediti razrjeđenjem uzorka.(Stanić &Kuleš. Apsorpcija dobivenog crveno ljubičastog kompleksa mjeri se spektrometrijski na valnoj duljini 540 nm.1mgL-1 . Metode uklanjanja arsena Za uklanjanje arsena iz vode za piće primjenjuje se nekoliko metoda: 1) ionska izmjena. Nastali arsin strujom dušika prelazi iz redukcijske boce u skruber gdje se nalazi staklena vuna impregnirana s otopinom olovnog acetata. Osim navedenih klasičnih metoda. te anodna “stripping” voltametrija s granicom detekcije arsena od 0. induktivno spregnuta plazma u kombinaciji s atomskom emisionom spektrometrijom (IPC/AES) s granicom detekcije arsena8mgL-1 . Nastali arsin se odstranjuje iz otopine aeracijom s dušikom u vodikov plamen. a opseg detekcije je moguće proširiti razrjeđivanjem uzorka. 2) koagulacija arsena sa željeznim i aluminijevim solima. a nakon toga u apsorpcijsku cijev koja sadrži srebrov dietilditiokarbamat i morfolin otopljene u kloroformu.5mgL-1 .). Pri tome se razvija crvena boja čiji se intenzitet mjeri na 520 nm. nakon oksidacije kiselinom organskih i anorganskih spojeva arsena u arsen(V) izvrši se kvantitativna redukcija As(V) u As(III) pomoću kalijeva jodida ili kositrovog(II) klorida te pomoću cinka i kloridne kiseline u plinoviti arsin.7 nm. Metodom je moguće odrediti arsen u koncentraciji od 1-100mgL-1 .5mgL-1 . za određivanje arsena primjenjuju se i sljedeće suvremene metode: induktivno spregnuta plazma u kombinaciji s masenom spektrometrijom (IPC/MC) s granicom detekcije arsena od1. Moguća je I pretvorba arsena u arsin pomoću natrijeva borhidrida u otopini kloridne kiseline.4mgL-1 . jednostavne i s minimalnom količinom rezidualnog arsena koja mora odgovarati nacionalnom Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.2005. pri čemu se arsenit koji ima trovalentni arsen reducira otopinom borhidrida u arsin 3 AsH u području pH 6. plinska hidridna atomska apsorpcija s granicom detekcije arsena od0. grafitna termička atomska apsorpcijska spektrometrija s granicom detekcije arsena od 0. Operacije koje se provode u svrhu uklanjanja arsena moraju biti bezopasne u odnosu na standarde za vodu za piće.1. Granica detekcije arsena je 1mgL-1 .  spektrometrijska metoda sa srebrovim dietilditiokarbamatom i elementarnim cinkom.  atomska apsorpscijska spektrometrijska metoda s borhidridom. nakon redukcije u arsen(III) te redukcije s nascentnim vodikom u kiseloj otopini nastaje plinoviti arsin koji se apsorbira u otopini srebrovog dietilditiokarbamata u kloroformu ili piridinu. Ovom metodom moguće je odrediti arsen u koncentraciji od0.20mgL-1 . učinkovite. Uspješno uklanjanje arsena iz vode za piće zahtijeva oksidaciju arsena (III) u arsen (V). Za sve nabrojane tehnike postoje određeni zahtjevi. spektrometrijska metoda sa srebrovim dietilditiokarbamatom i borhidridom. 4) absorpcija na aktivni ugljen i druge. 3) membranski procesi (nanofiltracija i reverzna osmoza). gdje se određuje apsorpcijom na 193. 32 .

Od absorpcijskih metoda. Nastali talog uklanja se na pješčanim filtrima. Od taložnih metoda najčešće se primjenjuje metoda koagulacije arsena sa željeznim i aluminijevim solima (3 FeCl i Al SO H O 2 4 3 2 ( )´6 ). Regeneracija aktivnog ugljena moguća je jakim kiselinama ili jakim lužinama. Količina uklonjenog arsena pri jednakim uvjetima je oko 80 do 90 %. Koncentracija zaostalog arsena u vodi nakon prolaska kroz aktivni ugljen je oko 10mgL-1 .Oksidacija se može obaviti na različite načine gdje u obzir treba uzeti da u obradi pitke vode postoji ograničen popis kemikalija zbog zaostatka kemikalija u vodi. Najučinkovitije su dvije vrste aktivnog ugljena pod komercijalnim imenom D-X I DXI. Ispitivanjem je dokazano da prirodne organske tvari u vodi mogu smanjiti učinkovitost uklanjanja arsena. pri srednjoj vrijednosti pH. Uklanjanje arsena pomoću željeznog hidroksida kombinirana je absorpcijsko taložna metoda koju je uzorno razvila njemačka tvrtka GEH Wasserchemie GmbH & Co proizvodnjom granuliranog željeznog hidroksida registriranog pod komercijalnim imenom GEH®. Učinkovitost metode ovisi o nekoliko veličina: pH vrijednosti. Otopljene tvari u vodi kao npr. uz pH 4–5. Prednost metode je učinkovito uklanjanje arsena(III) kao i arsena(V) uz optimalnu pH vrijednost bez upotrebe drugih hemikalija. učinak uklanjanja As(V) približava se vrijednosti od 99 %. koagulacijom i filtracijom. vrsti aktivnog ugljena kao i ukupnoj koncentraciji arsena u vodi. Na postupak izrazito utječe prisutnost dvovalentnog željeza koje povećava udjel uklonjenog arsena. Postupak je moguće primjenjivati i u slučaju analize arsena(III) i arsena(V). Nedostatak te metode je flokulacijom nastali mulj s visokim udjelom arsena (oko 10 %) koji treba odvojiti kao toksični otpad. Nedostatak ove metode je relativno nizak kapacitet. hipokloriti. Ionska izmjena je metoda kojom se učinkovito uklanja arsen(V) anionskom izmjenom na smoli izmjenjivača. Tijekom flokulacije arsen se adsorbira na ione željeza i aluminija koji se talože. uklanjanje arsena moguće je upotrebom aktivnog ugljena. Najčešće upotrijebljeni oksidansi dosada su kalijev permanganat i Fentonov reagens s taloženjem. Djelotvorni oksidansi su slobodni klor. dok arsen(III) prolazi kroz kolonu. oko 50 do 60 %.ukoliko je masena koncentracija arsena u neprerađenoj void od 100 -1000mgL-1 . Aluminijeve soli manje su učinkovite pri istim pH vrijednostima u odnosu na željezne soli. Pri kombinaciji ove dvije soli u obradi pitke vode primarno je koaguliranje čestica i koloida u vodi. Za učinkovitije uklanjanje arsena potrebno je izvršiti predtretman s oksidansom koji oksidira As(III) u As(V) i povećava učinak željeznog klorida u koagulaciji i količinu uklonjenog arsena. Medij je posebno razvijen za uklanjanje tragova različitih elemenata. među kojima i arsena. permanganat i vodikov peroksid/ Fe2+ (Fentonov reagens). Adsorpcijski mehanizam temelji se na nastajanju specifičnih hemijskih veza. teški metali i huminske tvari također mogu biti adsorbirane na nastali talog i na taj način uklonjene iz vode. 33 . fosfati. dok je ista vrijednost za udjel As(III) puno niža. Pri optimalnim uvjetima pH i količine željeznih iona. oksidacijskih nusprodukata te ostalih oksidacijskih anorganskih i organskih sastojaka vode.

za ukupno zahvaćene vode bile su veće za 3%. iz jezera 11 402 000 m3. iz izvora 175 195 000 m3. Iz podzemnih je izvorišta bilo zahvaćeno 296 784 000 m3. s predfiltrom od 5mm. dok je za arsen(III) pH od 8–9. a za preuzete vode bile su veće za 97%.. 3 U 2010. iskazane vrijednosti u 2010. iz akumulacije 1 934 000 m3. na to utječe veličina i naboj molekula te brzina protjecanja vode kroz sistem. kao i kućni sistem za prečišćavanje na bazi reverzne osmoze koji sadrži 5 filtracijskih stupnjeva MULTIPLEX/ BP/5TM. broj naselja obuhvaćenih mrežom javnog vodovoda ostao je isti.” veličine 10”. Bilo je 1 200 752 vodovodnih priključaka.2005. primjenom filtra s granuliranim ugljenom tvrtke “Univesal Aqua Technologies. iz vodotoka 43 699 000 m3. utrošila 189 332 000 m3 ili 62% količine ukupno isporučene vode iz javnog vodovoda. iznosili 205 661 000 m3 ili 66% količine ukupno isporučene vode. te prisutnosti organske i anorganske tvari. (Stanić & Kuleš. ali pri različitim pH vrijednostima i to za arsen(V) pH od 3–6. U strukturi potrošnje vode najveći su potrošač bila kućanstva. oko 95 %. Obje metode su jednako učinkovite pri uklanjanju arsena(V). Ukupna dužina razvodne mreže iznosila je 35 919 km. U odnosu na 2009. U javnom vodovodu i dalje su bili veliki gubici vode koji su u 2010. Broj naselja obuhvaćenih vodovodnom mrežom iznosio je 2 479. što je za 5% manje u odnosu na 2009. koja su u 2009. dok se arsen(III) uklanja RO oko 87 %. Najčešći kućni sistemi koji se primjenjuju na bazi su reverzne osmoze ili granuliranog aktivnog ugljena. 5. Posebnom vrstom izmjenjivačke smole zasićene željezovim ionima moguće je učinkovito uklanjanje obje vrste arsena.Smolu zasićenu arsenom moguće je regenerirati pomoću kloridne kiseline. Uspješna primjena membranskih metoda pri uklanjanju arsena ovisi o pravilnom izboru membrane koja mora odgovarati karakteristikama vode koja se obrađuje. Broj uličnih hidranata bio je veći za 3% i iznosio je 109 388. U 2010. a NF od 40 do 74 %.). Primjer distribucije vode javnog vodovoda U 2010. Pri uklanjanju arsena(III) i arsena(V) pogodne su dvije metode i to reverzna osmoza (RO) i nanofiltracija (NF) uz prethodnu oksidaciju. obliku u kojem arsen dolazi (As(III) ili As(V). Inc. a preuzete vode iz drugih vodovodnih sistema bilo je 41 928 000 m3. pokazuju da se dio organskih tvari i arsena može ukloniti iz vode za piće. Ispitivanja koja su provedena s vodom vodoopskrbnog sistema grada. Kružni sistemi za dodatno prečišćavanje vode nazivaju se i sistemi za prečišćavanje vode na mjestu potrošnje. Broj javnih crpki 34 . bilo je 570 942 000 m3 ukupno zahvaćenih i preuzetih količina vode. otopljen ili zasebno. Nedostatak metode je otpadna voda s visokim udjelom arsena koja u obliku otpadne vode završi u okolišu. gdje je početna koncentracija arsena bila 60mgL-1 . količina ukupno isporučene vode iz javnog vodovoda iznosila je 308 239 000 m .

u odnosu na 2009. U 2010. povećao se broj uređaja za popravljanje kvalitete vode za piće (klorinatori 1%. Ukupno Zahvaćene količine vode Podzemna voda Izvor Vodotok Akumulacija vode Jezero Preuzeta voda iz drugih vodovodnih sustava 555 072 533 774 281 858 192 749 45 246 2 024 11 897 21 298 2010. U 2010. Tabela 9.(535) bio je veći za 2% u odnosu na 2009.. 103 99 105 91 97 96 96 197 2009. Ukupan broj rezervoara iznosio je 1 364. 2009. bilo je 1 274 crpnih postrojenja što je za 2% više nego u 2009. ostali uređaji 5%). Opskrba vodom u javnom vodovodu prema vrsti izvora Indeksi Indices 2010. a broj uređaja za pripremu vode (124) ostao je isti. što je za 3% više nego u 2009. 570 942 529 014 296 784 175 195 43 699 1 934 11 402 41 928 35 . dok je broj taložnika. filtara i deferizatora ostao isti.

Isporučene vode iz javnog vodovoda Volume of water distributed from public water supply Indeksi 2009. 2009. 308 239 2010. Isporučeno vode – ukupno 324 781 2010. 95 Prodana voda Kućanstvima Privredi – ukupno1) 127 033 145 590 189 332 118 907 149 82 36 .Tabela 10.

2009. 2 479 35 919 1 146 088 106 494 37 35 919 1 200 752 109 388 100 105 103 .Distribuirana nenaplaćena voda Drugim vodovodnim sistemima 20 557 31 601 22 323 34 719 109 110 Ukupni gubici vode 200 056 205 661 103 TABELA 11. 100 2009. VODOVODNA MREŽA I UREĐAJI WATER MAIN NETWORK AND FACILITIES Indeksi 2010. Naselja obuhvaćena mrežom javnog vodovoda Ukupna duljina vodovodne mreže. km Vodovodni priključci Ulični hidranti 2 479 2010.

Javne crpke Rezervoari 523 1 321 535 1 364 102 103 ZAKLJUČAK Prirodni okoliš ima ograničene resurse kojima je nužna čovjekova zaštita. 38 .

te plodnost. Prema klasifikaciji IARC neorganski trovalentni arsen je svrstan u grupu I (dokazano kancerogen za čovjeka). Naravno da radnik u hemijskoj industriji može izabrati drugi poziv. aparatima za pripremanje kafe. dok su petovalentni neorganski arsen i organski arsen. pa zbog više temperature imaju puno kraći vijek trajanja. a troše mnogo više energije za vlastito zagrijavanje na višu temperaturu.Ugrožavanje prirode nije samo umanjivanje ljepote nekog krajolika. 39 . čaja i drugih vrućih napitaka. Takvi filtri su često sastavni dio filtersko-redukcione grupe koja. Uprkos tome još uvijek ćemo biti izloženi štetnim elementima iz tepiha ili tepisona koji su impregnirani s ciljem zaštite od moljaca. Teški metali i pesticidi u pitkoj vodi pojavljuju se u zadnje vrijeme. Tvrda voda izaziva probleme zbog taloženja u instalaciji i uređajima. sadrži podesivi regulator tlaka vode radi sprečavanja povremenih prekoračenja tlaka i time oštećenja priključenih uređaja. kotlovima za vodu. bubrezima i mozgu. Kamenac izaziva začepljenje tuševa i taloženje na sanitarijama što je estetski problem. Kako kamenac slabo vodi toplinu. Dosadašnja eksperimentalna istraživanja na životinjama i epidemiološke studije na humanoj populaciji su dokazala toksična i kancerogena svojstva arsena. a dolaze od industrijskog zagađenja. naročito na grijačima raznih uređaja. na ledomatima i sl. nego izravna prijetnja samom životu. No kako je naše znanje o svim štetnim utjecajima tih tvari još nepotpuno. Ove tvari kada jednom dospiju u naš organizam. Pitka voda sadrži ih u vrlo malim količinama koje su dozvoljene važećim propisima. kao i njihova jedinjenja svrstani u toksične supstancije. kao što možemo promijeniti namještaj ili ukloniti šperploče iz stana. ili iz naše garderobe izrađene od pamuka koji je obrađivan pesticidima. Iz priče o teškim metalima sasvim je jasno da smo na neki način stalno i fatalno izloženi djelovanju različitih faktora ekološkog onečišćenja. a odatle ispoljavaju djelovanje na biohemijske i hormonske procese. količina štetnih tvari potencijalno opasna. mala. mnogi smatraju da je i ta. Mehaničke nečistoće iz vode uspješno se otklanjaju mrežastim metalnim filterima koji se povremeno ispiru suprotnim smjerom strujanja vode. U našim krajevima je voda vrlo često između 18 i 22°dH. kao što su metabolizam i rast stanica. posuđa. talože se u masnom tkivu. Lista je i šira ukoliko pročitamo tvari koje se nalaze u sastavu kozmetičkih sredstava ili ljepila. Najbolji način za finalnu dispoziciju arsena je njegovo vraćanje u prvobitni oblik minerala. ali tehnički gledano manji problem od taloženja na grijačima. također. grijači obloženi kamencem znatno slabije griju vodu. kao i jetri. Hronično izlaganje arsenu dovodi najčešće do tumora i gangrene. perilicama rublja.

arsen(V) se bolje sorbira od As(III) u istim uvjetima.hr/Hrv_Eng/publication/2011/06-01-05_01_2011. Od liganada koji mogu uzrokovati desorpciju arsena(V) s površine čestica tla. http://www. LITERATURA: 1. kao što su hidroksidi Fe(III) i Mn(IV).dzs. topivost arsena ne ovisi samo o redoks uvjetima nego i o dostupnim sorbentima. prirodi i količini kristalinih i amorfnih oksida željeza i aluminija te o sadržaju glina i kalcija. Zadržavanje arsena u tlu ovisi o fizčko-kemijskim svojstvima tla. Govoreći općenito.htm 40 .U vodi i tlu. Biodostupnost arsena i procesi transporta ovise o procesu desorpcije koja je uglavnom spora uz pojavu histereze. Najučinkovitiji ligand za uklanjanje arsena s površine goethita je hidroksilni ion. fosfatni ion je mnogo učinkovitiji od sulfata. ali i o samim mineralima arsena.

priručnik iz ekologije. Jahić. Zagreb. N. (2007): Vrjednovanje tala Splitko-dalmatinske županije za potrebe natapanja. 3. Munir. Izvori. grafičar Bihać.: Metali života .: Otrovani modrozeleniplanet. Tehnička enciklopedija. O. Raos. 4. 8. Zagreb. Vrhovec D. 2008.. 7. 2003. Emsley. 24-34. D.: Živa. Springer. 103-118. Husnjak S.. Strana 6 12 Opis slike Sastav vode Izvori zagađenja podzemnih voda 41 .. 5.metali smrti. 1987.. Bogunović M. drugo izdanje. Zagreb. B. D. 6.: Vodič kroz elemente. Grdenić. Školskaknjiga. P. XXX.: Prečišćavanje zagađenih voda.2. Aronomski glasnik.B.ur. Hemijska industrija.. Sraka M.. Rajković. J. 2.2005. Vidaček Ž.: Neke neorganske supstance koje se mogu naći u vodi za piće i posledice po zdravlje ljudi. Slika 2. Meridijani. 2008. M. Bensa A. 57(1) s. Springer.2011 POPIS SLIKA: Broj slike Slika 1.

Slika 3. 18 19 Uticaj prirodnih varijabilnosti koncentracije tvari na kvalitet podzemne vode Primjer određivanja baznih vrijednosti primjenom statističke metode POPIS TABLICA: Broj tabele Tabela 1 Tabela 2 Tabela 3 Tabela 4 Tabela 5 Tabela 6 Tabela 7 Tabela 8 Tabela 9 Tabela 10 Tabela 11 Strana 14 15 16 17 22 22 25 31 36 37 38 Opis Mikrobiološki pokazatelji Kemijski pokazatelji Radioaktivnost Najveća dopuštena količina ostataka nakon obogaćenim ozonom Grane industrije koje emituju teške metale Dopuštene koncentracije teških metala u vodi za piće Živa u okolišu Doza flora za dezinfekciju fluenata Opskrba vodom u Javnom vodovodu po vrsti izvora Isporučene vode Vodovodna mreža i uređaji obrade 42 . Slika 4.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->