UNIVERZITET U BIHAU VISOKA ZDRAVSTVENA KOLA BIHA

UNIVERZITET U BIHAU VISOKA ZDRAVSTVENA KOLA BIHA

ZAVRNI DIPLOMSKI RAD

PRISUTNOST TEKIH METALA U VODAMA, MOGUNOST UKLANJANJA I NJIHOV UINAK NA LJUDSKO ZDRAVLJE

BIHA, JULI 2012. UNIVERZITET U BIHAU VISOKA ZDRAVSTVENA KOLA BIHA

DIPLOMSKI RAD
PREDMET: ZDRAVSTVENA EKOLOGIJA VODE TEMA: PRISUTNOST TEKIH METALA U VODAMA. MOGUNOST UKLANJANJA I NJIHOV UINAK NA LJUDSKO ZDRAVLJE

BIHA, juli 2012.

2

SADRAJ
SADRAJ UVOD 1. Porijeklo, sastav i osobine vode 2. Zagaena voda 2.1.Zagaivai vode 2.2.Izvori zagaivanja
2.3. 2.4.

3 5 6 8 10 10 12 19 21 22 24 25 26 28 28 28 29 29 30 31 31 35

Standardi kvaliteta vode Uticaj urbanizacije na kvalitetu vode i pojavu zagaenja

3. Teki metali u vodi

3.1.Arsen 3.2.iva 3.2.1 Metil-iva

3.3.Olovo 4. Osnovne metode i procesi proiavanja zagaenih voda 4.1.Mehaniko preiavanje 4.1.1. Preliminarno preiavanje 4.1.2. Primarno preiavanje 4.2.Bioloko preiavanje 4.3.Hemijsko preiavanje 4.4.Dezinfekcija vode 4.5.Metode odreivanja i uklanjanja arsena iz vode
5. Primjer distribucije vode javnog vodovoda

ZAKLJUAK LITERATURA
3

39 41

POPIS SLIKA I TABLICA

42

UVOD
4

Ba kao i danas, voda je i u prolosti predstavljala osnovni resurs za boravak ljudi na nekom prostoru. Veina nas nije upoznata s injenicom da veinu naeg organizma ini upravo voda. Svakim danom u svijetu ima sve manje pitke vode. Stoga su vrlo rijetke one zemlje koji imaju izvore i mogu se pohvaliti tim bogatstvom. Naalost, i mi smo postali svjedoci sve vee potrebe konzumacije flairane vode. Ve je odavno poznato da ljudski organizam moe bez hrane izdrati i nekoliko mjeseci, no nije takav sluaj u nedostatku neophodno potrebne - vode. Kvalitet povrinskih voda je u stalnom padu i smatra se da nije zadovoljavajui. One su uglavnom zagaene nutrijentima, derivatima nafte, tekim metalima i organskim jedinjenjima. Povrinske vode naroito su ugroene u rejonima velikih gradova i industrijskih postrojenja koje se bave proizvodnjom hrane (eerane, fabrike voa i povra, farme, klaonice). Glavne skupine polutanata koje oneiuju vodu dijele se na teke metale (kadmij, olovo, iva i polumetal arsen, ali i druge anorganske tvari oneiuju okoli poput hroma i njegovih spojeva). Voda na zemlji je u stalnom kruenju. Voda na povrini zemlje isparava iz mora, kopnenih voda, pa i iz same zemlje i biljaka. Ta voda odlazi u atmosferu gdje se pod utjecajem atmosferskih aktivnosti ponovno sputa na zemlju u obliku kie, snijega, magle ili rose. Samo mali dio vode ponire u zemlju i nakon desetina godina ponovno izvire. Ve milionima godina na Zemlji postoji ista koliina vode koja se ne smanjuje, ali i ne poveava. Njena kvaliteta ovisi o naem ponaanju prema njoj. Voda je bila i ostala osnovni preduvjet za odravanje i razvoj svih organizama na Zemlji. Tako i danas ona prua ivot milijardama organizama, biljkama, ivotinjama i ljudima.

1. PORIJEKLO, SASTAV I OSOBINE VODE Voda, zajedniko ime koje se odnosi na tekue stanje vodikova oksida, tj. na H2O, jo u antiko vrijeme smatrana je za elementarnu tvar koja se pojavljuje u svim tekuicama te se
5

taj stav nije mijenjao sve do druge polovice 18. stoljea. Godine 1781. britanski hemiar Henry Cavendish uspio je dobiti vodu sintezom vodika i kisika iz vazduha, ali jo dvije godine rezultat toga eksperimenta nije ispravno protumaen sve dok francuski hemiar Antoine Laurent Lavoisier nije ustvrdio da voda nije elementarna tvar ve spoj vodika i kisika. Godine 1804. francuski hemiar Joseph Louis Gay-Lussac i njemaki naturalist Alexander von Humboldt u naunom radu su zajedniki ustvrdili da se voda sastoji od vodika i kisika u omjeru 2:1 to se danas iskazuje formulom H2O.

Slika 1. Sastav vode Molekula vode se sastoji od atoma kisika i dva atoma vodika koji zdrueni ine ugao od 105. Gotovo sav vodik u vodi ima atomsku teinu 1. Ameriki hemiar Harold Clayton Urey otkrio je 1932. prisustvo u vodi male koliine (1 estica na njih 6000) tzv. teke vode ili oksida deuterija, a deuterij je izotop vodika atomske teine 2. Kasnije 1951. godine ameriki hemiar Aristid Grosse dokazao je prisutnost u vodi i nekih izotopa vodika. Voda je jedina tvar koja se pri uobiajenim temperaturama pojavljuje u sva tri agregatna stanja. Kao led opaamo je u ledenjacima, na vrhovima planina, na vodenim povrinama tokom zime, kao snijeg i tuu. U tenom stanju voda se pojavljuje kao kia i rosa te ona prekriva tri etvrtine planeta tvorei movare, jezera, rijeke, mora i okeane. U plinovitom obliku pojavljuje se kao magla, para i u obliku oblaka. Prisutnost vodene pare u atmosferi se mjeri relativnom vlanou koja predstavlja udio vodene pare u zraku s obzirom na maksimalan mogui udio na odreenoj temperaturi. Voda se u tlu pojavljuje u kapljinome obliku, ali u tom stanju voda je za estice tla vezana pojavom koju nazivano kapilarnost te takva voda ima drugaija svojstva od ostale tzv. slobodne vode. Pod utjecajem gravitacije voda se sakuplja u odreenim stijenama oblikujui unutranjost zemlje podzemnim tokovima i spremitima. Voda pokriva 71% Zemljine povrine. Najvei dio vodenih povrina su morske (97%), a manji dio ini slatka voda (3%). Manje od 1% ukupne vode u svijetu dostupno je za ljudsku upotrebu i te se rezerve neprestano iscrpljuju i oneiuju. Zbog toga je potrebno uvati i zatiti prirodne izvore vode i ukljuiti se u zatitu tih podruja pretvarajui ih u

parkove prirode i nacionalne parkove. Iako je najvie ima na Zemlji, voda se moe nai na Jupiterovom mesecu Europa i Saturnovom mesecu Enceladus. ista voda je tekuina bez boje, okusa i mirisa i univerzalni je rastvara. Zahvaljujui tome ona donosi hranljive materije do korijena biljke i moe da oblikuje zemljite. Bez vode nema fotosinteze. Vana osobina vode je ta da je njena gustoa u vrstom stanju manja od gustoe u tenom stanju. Zbog toga led pliva po povrini vode, tj. voda se ledi od povrine ka dnu. Voda je supstanca sa najveim toplotnim kapacitetom i sa najveim povrinskim naponom (osim ive). Povrinski napon omoguava snabdjevanje biljaka hranom putem osmoze i kapilarnih pojava. U uvjetima standardnoga tlaka (760 mm ive) ledite vode je na 0C dok se prijelaz iz tekueg u plinovito stanje odvija na 100C. Voda dostie svoju najveu gustou na 4C koja s padom temperature opada to je poznato kao anomalija vode te je uzrokovano vodikovim vezama. Vodikovom vezom se smatra hemijska veza vodika i elementa velike elektronegativnosti. Budui da elektronegativni atom (u ovome sluaju kisik) privlai elektron koji pripada vodiku nastala tvorba je molekula koja ima izraeni svoj pozitivno i negativno nabijeni dio. Vodikova veza povezuje takve molekule vezujui meusobno pozitivno i negativno nabijene dijelove pojedinih molekula. Voda je jedna od najpoznatijih ionizirajuih tvari. Budui da se veina tvari razlae u vodi, vodu se esto naziva univerzalnim otapalom. Voda zdruena s odgovarajuim solima tvori hidrate, u reakciji s metalnim oksidima tvori kiseline, te se u mnogim hemijskim reakcijama upotrebljava kao katalizator. Kvalitet vode zavisi od fiziko-hemijskih i biohemijskih osobina vode u rijekama, jezerima i morima, a to znai da zavisi od sadraja kisika, organskih jedinjenja, nitrata, fosfata, mangana, magnezijuma, tekih metala. Promjene kvaliteta vode mogu biti uslovljene fiziko-hemijskim i biohemijskim promjenama: Otpadnim vodama Pesticidima i vjetakim ubrivom Kiselim kiama Promjene reima toka vode Promjene kvalitete vode nastaju kao posljedica prirodnog hidrolokog ciklusa kojim se obnavljaju zalihe vode, ali najvei utjecaj na promjenu kvalitete vode ima ovjek. Isparavanjem sa velikih vodenih povrina (okeana, mora, jezera, rijeka i sl.), zemlje i biljaka voda odlazi u gornje slojeve troposfere gdje se kondenzuje u vidu oblaka, da bi se kao atmosferska padavina (kia, snijeg) ponovo vratila na zemlju. Na svom putu kroz atmosferu ona rastvara razliite gasove prisutne u vazduhu kao to su kisik i ugljen dioksid, kao i neke vrlo tetne gasove kao to su sumporni i azotni oksidi, a sakuplja i razne neistoe kao to su estice ai, praine, bakterije i sl. Kap kie koja prelazi put od 1 km ispira 16 litara vazduha. Na svom putu kroz razliite slojeve zemljita do nekog vodonepropusnog sloja, voda rastvara razliite soli natrijuma, kalcijuma, magnezijuma, eljeza i mangana, a i neke organske materije, tako da se u prirodi nikada ne nalazi hemijski ista.

Porastom industrijalizacije poveala se i koliina zagaenih voda kao i potreba za njihovim preiavanjem. U prirodnom krunom ciklusu izmjene tvari tlo voda okoli, teki metali (Cr, Zn, As, Hg, Fe) su prisutni iz prirodnih i antropogenih izvora. Zbog svoje stabilnosti, toksinosti i sklonosti akumuliranja u ekosistemu vrlo su opasni u okoliu. Analitiki procesi koji se upotrebljavaju za obradu voda i uklanjanje tekih metala su taloenje, oksidacijsko redukcijski procesi, membranski procesi, te ion-izmjenjivaki procesi.

2.

ZAGAENA VODA

Zagaena voda je ona voda koja je promijenila svoj prvobitni sastav (prirodni ili poslije pripreme vode za pie) tako to je dolo do unoenja tetnih materija, ije prisustvo uzrokuje promjenu fizikog, hemijskog, biolokog ili bakteriolokog stanja vode u mjeri koja moe da ogranii ili onemogui njenu upotrebu. Zagaenje voda smatra se glavnim problemom na globalnoj razini. Rauna se da je danas zagaena voda vodei uzrok oboljenja i smrti. Prirodne vode slue kao izvorita za vodoopskrbu, ali istodobno i kao prijemnici zagaene vode, pa je mogunost promjene kakvoe vode sve vea. Zagaenje voda, u najirem smislu, predstavlja smanjivanje kvaliteta vode zbog naknadno primljenih primjesa. Pod pojmom zagaenje vode smatra se degradacija kakvoe vode fizikim, hemijskim, biolokim ili radiolokim oneienjem do stepena pri kojem je nemogue koritenje vode za pie, odnosno pri kojem voda postaje tetna po ljudsko zdravlje, pogorava stanje vodenih ekosistema, i ograniuje namjensku upotrebu vode. Zagaivanje vode moe biti sluajno, sa katkad ozbiljnim posljedicama, mada je najee rezultat nekontrolisanih isputanja zagaujuih materija razliitog porijekla kao to su: otpadne vode domainstva, industrijske otpadne vode, otpadne vode stonih farmi, vode sa poljoprivrednih povrina i vode koje otiu i spiraju gradske povrine. Iako zagaujue supstance u vode mogu dospjeti i direktnim putem, taloenjem zagaujuih supstanci iz atmosfere na vodene povrine ili aviotretiranjem poljoprivrednih povrina pesticidima ili pri prihranjivanju kultura mineralnim ubrivima, osnovna koliina zagaujuih supstanci isputa se otpadnim vodama razliitog sastava. Gradske (komunalne) otpadne vode sadre organske materije podlone razgradnji, prilikom ega se troi jedan dio rastvorenog kisika iz vode u koju se isputaju. Bioloka potronja kisika (BPK) je mjera bioloke degradacije organske materije koja je prisutna u vodi i slui da se izmjeri koliina rastvorenog kisika koji se troi u toku biodegradacije organskih materija, uz aktivno uee mikroorganizama u vodi. Organske materije pri tom slue mikroorganizmima kao hrana i izvor energije za njihove ivotne aktivnosti. U sluaju gradskih zagaenih voda petodnevna vrijednost BPK5 iznosi 300-500 mg/dm. Organska jedinjenja koja se nalaze u zagaenim vodama sastoje se od aminokiselina, masnih kiselina, sapuna, estara, anijonskih deterdenata, amina, amida i mnogih drugih jedinjenja. Osnovni dio gradskih zagaenih voda predstavljaju materije koje se taloe na dnu povrinskih voda (rijeka, jezera) u koje se one isputaju. Ovi talozi
8

vremenom stvaraju debele slojeve mulja. Glavni mineralni sastojci gradskih zagaenih voda jesu rastvorene soli u obliku jona natrijuma, kalijuma, kalcijuma, mangana, amonijaka, hlorida, nitrata, sulfata, fosfata. Gradske zagaene vode uvijek sadre i razne mikroorganizme, od kojih izvjesni mogu da budu i patogeni. Jo je tee ustanoviti tane osobine zagaujuih materija u industrijskim otpadnim vodama. Na nacionalnom planu ne postoji ni jedna detaljna lista industrijskih otpadnih materija. Obino industrijske zagaujue vode sadre, bilo u tragovima ili veoj koliini, sirovine, industrijske poluproizvode, finalne industrijske produkte, koproizvode i sporedne proizvode, kao i razne hemijske supstance. Sastav i koliina zagaujuih materija koje ispusti odreena industrija mogu se po pravilu znati samo pomou detaljne analize zagaenih voda. Danas je poznato vie hiljada zagaujuih materija u industrijskim otpadnim vodama, meu kojima najee figuriraju deterdenti, rastvarai, cijanidi, teki metali, neorganske i organske kiseline, amonijak i druga jedinjenja azota, masti, soli, sredstva za bijeljenje, boje i pigmenti, fenolna jedinjenja, sredstva za tavljenje, sulfidi i drugo. Veliki broj pomenutih jedinjenja je biocidan i toksian. I pored njihove velike raznovrsnosti brojne industrijske otpadne materije mjerljive su pomou istih parametara koji se primenjuju i na gradske otpadne materije. Ti zajedniki parametri su: BPK, HPK, mutnoa, suspendovane materije, pH i drugo. Zagaenje poljoprivrednog porijekla potie od ivotinjskih otpadaka, proizvoda erozije tla, ubriva, mineralnih soli koje potiu od navodnjavanja, pesticida itd. Znaajna koliina zagaujuih supstanci u vode dospijeva i spiranjem sa gradskih povrina. Npr., sa povrine jednog amerikog grada srednje veliine kroz kanalizacioni sistem u vode se unosi do 125 tona olova i do 15 tona ive godinje. Osim ovih produkata sagorijevanja, atmosferskim padavinama spiraju se i benzopireni kao i ogromne koliine soli koje se u zimskom periodu koriste za posipanje saobraajnica. Sadraj pojedinih materija (mg/l najee) u zagaenoj vodi utvrduje se terenskim i laboratorijskim radovima (uzorkovanje i analiza), na osnovu ega se dobivaju pokazatelji zagaenja vode koji ine osnovu za planiranje i projektovanje mjera zatite, u okviru ega i projektovanje postrojenja za preiavanje zagaenih voda.

2.1.

Zagaivai vode

Po svom porijeklu zagaivai vode mogu biti trojaki: 1. Hemijski 2. Bioloki i 3. Fiziki
9

Hemijske zagaivae ine: kiseline, alkalije, razne soli, pesticidi, deterdenti, fenoli i druge organske materije. Velik je broj i neorganskih jedinjenja koja smanjuju vrijednost vode- teki metali. Od organskih jedinjenja koja su sve vie prisutna u povrinskim, a i podzemnim vodama navodimo: pesticide, sintetike materije hemijske industrije, deterdente, vjetako ubrivo i sl. Ova jedinjenja ne samo to su opasna po ljudsko zdravlje, toksina za ribe, ivotinje i raslinje nego ometaju uobiajeni proces preiavanja zagaenih voda. Tako su npr. pesticidi toksini za vodnu floru i faunu, a daju i neprijatan miris i ukus vodi; vjetako ubrivo i deterdenti izazivaju pretjerano razmnoavanje vodne vegetacije, a u veini sluajeva bioloki su nerazgradljivi; pjena od sintetikih deterdenata koi bioloki proces u vodotocima, dok u postrojenjima za preiavanje zagaenih voda eliminie mikrobe i viruse; ugljovodonini otpaci ire u vodi kancerogene materije, dok razni drugi proizvodi sprjeavaju normalan rad postrojenja za preiavanje vode. Bioloki zagaivai su: bakterije, virusi, alge, fekalije, lignini, drugi zarazni organizmi i sl. Meu ovima posebno su opasni po ovjeka infekcioni mikroorganizmi, izazivai zaraznih bolesti. Fiziki zagaivai su: toplota, boja, miris, radioaktivnost, suspendovane vrste materije, pijesak, mulj i sl. Topla voda od hlaenja naruava proces fotosinteze u akvatorijima, odnosno sniava mogunost vode da prenosi kiseonik, ime se naruava ivotna aktivnost biljnih i ivotinjskih formi u vodnoj sredini. Suspendovane vrste materije (ali i u rastvorenom stanju), takoer, ugroavaju akvatian ivot i proces fotosinteze u povrinskim vodama. Sve veu opasnost iz ove grupe zagaivaa ine radioaktivne materije koje kontaminiraju vodne resurse na irem prostoru. Prije svega, to su radioaktivne padavine nakon nuklearnih proba, zatim radioaktivni elementi u sluaju veih havarija nuklearnih elektrana, radioaktivni otpaci iz instituta gdje se koriste izotopi i dr.

2.2.

Izvori zagaivanja

Kao to su razliite vrste zagaivaa, tako imamo i vie izvora zagaivanja. U procesu kruenja vode mnoge zagaujue materije (mineralna ubriva, minerali, organske i neorganske, radioaktivne materije i otpadna toplota), koje ovjek proizvodi u okviru svojih djelatnosti dospijevaju u prirodne vode. Osnovni izvori zagaivanja vode su: zagaene vode urbanih i industrijskih kanalizacionih sistema, te nekontrolisane deponije vrstih otpadaka. Sa urbanih podruja, naroito onih gdje je locirana i raznovrsna industrija, formiraju se zagaene vode organskog i neorganskog porijekla koje zagauju vodotoke, putem kojih i podzemne vode, te mora u koja se ulijevaju, posebno dio oko ua. Specifian problem

10

predstavljaju one industrije koje u sistem urbane kanalizacije uputaju toksine i nerazgraujue materije koje takorei netaknute protiu kroz postrojenje do recipijenta. Posebno opasan izvor zagaivanja su nekontrolisane deponije sa tzv. Filtratom, fluidom koji je i po nekoliko puta zagaeniji od fekalnih voda. Direktan izvor zagaivanja voda su i poljoprivredne povrine odakle se spiraju ili infiltriraju rastvorene supstance vjetakih ubriva. Zagaene vode sa mjesta silae hrane, sa saobraajnih povrina, iz stoarskih i drugih vrsta farmi itd. direktni su izvori zagaenja. Meutim, kvalitet voda moe biti ugroen i na indirektan nain, npr. pretjeranom i nekontrolisanom sjeom uma, to izaziva pojavu erozije zemljita iji se produkti sedimentiraju u vodnim akvatorijima; kontaktom atmosferskih padavina sa kontaminiranom atmosferom ili zemljitem. Uzroci zagaenja i oneienja podzemnih voda uvijek su vezani uz razliite oblike ljudske aktivnosti (slika 2). Direktni izvori zagaenja su oni za koje je sigurno da emitiraju zagaenje u vode, a mogu biti stalni i povremeni. Stalni ili kontinuirani izvori zagaenja emitiraju zagaenje cijelo vrijeme posmatranja i na njih veinom ne utjeu prevladavajui hidroloki uvjeti. U ove izvore zagaenja pripadaju:
takasti izvori - industrijski efluenti, ureaji za proiavanje otpadnih voda,

drenane rudnike vode, riblje farme, septike jame; raspreni ili difuzni izvori poljoprivredna aktivnost na navodnjavanim povrinama. U stalne izvore zagaenja esto pripadaju i oni izvori zagaenja koji bi, u idealnim uvjetima, trebali pripadati grupi potencijalnih izvora zagaenja, primjerice propusna kanalizacijska mrea. Takoer, ovdje mogu pripadati i odlagalita komunalnoga i industrijskog otpada te divlja odlagalita otpada i naputene ljunare ispunjene raznovrsnim otpadom. Povrinske vode, ukoliko su optereene industrijskim i komunalnim otpadnim vodama, takoer, pripadaju u kategoriju stalnih izvora zagaenja. Povremeni izvori zagaenja emitiraju zagaenje samo u jednom dijelu posmatranja, ovisno o prevladavajuim hidrolokim uvjetima, a naroito u vrijeme intenzivnih i jakih oborina. Ovi izvori zagaenja se, takoer, dijele na takaste i difuzne izvore:
1. takasti izvori lokacije istjecanja oborinskih otpadnih voda, odlagalita jalovine u

otvorenim povrinskim kopovima, odlagalita stajskoga gnojiva i ostalog otpadnog materijala s farmi; 2. difuzni izvori poljoprivredna aktivnost, sustavi odvodnje oborinskih otpadnih voda, poumljavanje. Potencijalni izvori zagaenja u normalnim prilikama uope ne emitiraju zagaenje, ve do njihove emisije moe doi zbog havarija, kvarova, nepanje ili drugih iznimnih okolnosti.
11

Slika 2. Izvori zagaenja podzemnih voda

2.3.

Standardi kvaliteta vode

ista i pitka voda vrijedan je i nezamjenjiv prirodni resurs, iji je znaaj za ivot i zdravlje ljudi neprocjenjiv. U zadnjih nekoliko godina, razvojem savremenih analitikih tehnika mogue je detektirati prisutnost razliitih organskih i anorganskih spojeva i elemenata u vodi u koncentracijama od nekoliko dijelova mase na milijardu (ppb) ili ak bilijun dijelova mase (ppt). Pitanje koje se moe postaviti glasi: Koliko opasni mogu biti tako niski sadraji hemijskih ili biolokih tvari u vodi za zdravlje ljudi? Savremena nauka jo uvijek ne moe odgovoriti na ovo pitanje sa 100% sigurnou. Mogue je provesti procjenu rizika da neka tvar u odreenoj koncentraciji nee prouzroiti tetne pojave za ljude. Takva procjena rizika obino se provodi u okviru ekotoksikolokih ispitivanja na biljkama i ivotinjama, na temelju kojih se nastoji utvrditi referentna doza za ljude koja nee biti tetna za ljudsko zdravlje. Jednom utvrena referentna doza predstavlja maksimalno doputenu koncentraciju (MDK) tvari u vodi i u stvari odreuje standard kvaliteta vode za analiziranu tvar. Standardi kvaliteta voda esto se razlikuju u zakonskim propisima pojedinih zemalja ili organizacija. Kao primjer navodi se standard pitke vode za olovo, koji prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie (N.N. br. 47/08) i europskoj Direktivi za pitke vode
12

(eng.: Drinking Water Directive, 98/83/EC), te propisima Svjetske zdravstvene organizacije (eng.: World Health Organization,WHO) iznosi 10 g/l, a u propisima amerike Agencije za zatitu okolia (eng: United States Environmental Protection Agency, USEPA) iznosi 15 g/l. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisuju se zahtjevi i standardi koje mora ispunjavati voda za pie, maksimalno dozvoljene vrijednosti parametara zdravstvene ispravnosti, metode laboratorijskih ispitivanja, te mjere za praenje zdravstvene ispravnosti vode za pie. Voda za pie je svaka voda nepreraena ili preraena, namijenjena za pie, kuhanje, pripremu hrane ili drugu upotrebu u domainstvu, bez obzira na njeno porijeklo i bez obzira da li se distribuira iz razvodne mree, rezervoara ili je u flaama ili kontejnerima. Voda za pie je zdravstveno ispravna ako: a) ne sadri mikroorganizme, parazite ni materije u koliinama ili koncentracijama koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi, b) ispunjava minimalne zahtjeve utvrene u Aneksu I., Dio A i B, koji su sastavni dio ovog Pravilnika, c) provode se mjere u skladu sa l. 5., 6., 8. i 10. ovog Pravilnika. Provjeru zdravstvene ispravnosti vode namijenjene javnom vodosnabdijevanju vre nadleni inspektorati entiteta i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, preko zavoda i instituta za javno zdravstvo entiteta i Brko Distrikta. Nadleni inspektorati entiteta i Brko Distrikta preduzimaju sve mjere potrebne za provoenje redovnog praenja kvaliteta vode za pie, kako bi se provjerilo da li voda koja je na raspolaganju potroaima zadovoljava zahtjeve iz ovog Pravilnika, a posebno vrijednosti parametara utvrenih u skladu s lanom 5. ovog Pravilnika. Laboratorije koje provode praenje moraju biti akreditirane prema normi BAS EN ISO/IEC 17025. Subjekat u poslovanju s hranom koji upravlja javnim sistemom za vodosnabdijevanje obavezan je uspostaviti sistem samokontrole u skladu s odredbama lana 29. Zakona o hrani ("Slubeni glasnik BiH", broj 50/04), kao i posebnih propisa iz oblasti hrane kojim se utvruju detaljna pravila za provoenje sistema samokontrole razvijenog u skladu s principima HACCP-a, najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu posebnih propisa.

Tablica 1. Mikrobioloki pokazatelji

Pokazatelj Escherichia coli Enterokoki Ukupni koliformi Clostridium
Jedinice voda za pie MDK JEDINICE VODA U AMBALAI

broj/100 ml broj/100 ml broj/100 ml broj/100 ml

13

0 0 0 0

broj/250 ml broj/250 ml broj/250 ml broj/100 ml

perfringens (ukljuujui spore)* Broj kolonija 22oC Broj kolonija 37oC Salmonella spp. Shigella spp. Vibrio cholerae Paraziti Enterovirusi Pseudomonas aeruginosa

broj/1 ml broj/1 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/5000 ml broj/100 ml

100 20 0 0 0 0 0 0

broj/1 ml broj/1 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/250 ml

Napomena 1. odreuje se samo ako je voda za pie po porijeklu povrinska voda ili voda iz kra.

Tablica 2. Hemijski pokazatelji

Pokazatelj
Akrilamid Aluminij Amonijak Antimon Arsen Bakar Barij Benzen Benzo(a)pyrene Berilij

Jedinice
g/l Al mg/l NH4+ mg/l Sb g/l As g/l Cu g/l Ba g/l g/l g/l Be g/l
14

MDK
0,10 0,2 0,50 5,0 10,0 2000 700 1,0 0,01

Napomena
1

2 3

Boja Bor Bromat Cijanidi Cink Detergenti - anionski neionski Epiklorhidrin Fenoli Fluoridi Fosfati Isparni ostatak Kadmij Kalcij Kalij Kloridi Klorit Kobalt Koncentracija vodikovih iona Hrom Magnezij Mangan Mineralna ulja Miris Mutnoa Natrij Nikal Nitrati Nitriti Okus Olovo PAH Pesticidi pojed. / ukupni Selen Silikati Slobodni klor Srebro Sulfati Temperatura THM ukupni 1,2-dikloroetan Suma tetrakloreten i trikloreten

mg/PtCo skale B g/l g/l CN g/l Zn g/l g/l g/l g/l g/l F g/l P g/l mg/l / 105oC Cd g/l Ca mg/l K mg/l Cl mg/l ClO2g/l Co g/l pH jedinica Cr g/l Mg mg/l Mn g/l g/l NTU Na mg/l Ni g/l NO3 mg/l NO2 mg/l Pb g/l g/l g/l Se g/l SiO2 mg/l Cl2 mg/l Ag g/l SO4 mg/l o C g/l g/l g/l
15
o

20 1000,0 10,0 50,0 3000 200,0 200,0 0,10 1500 300 <1000 5,0

1 4

4 12 250,0 400 6,5-9,5 50,0 4 50,0 20,0 bez 4 200,0 20,0 50,0 0,50 bez 10,0 0,10 0,1/0,5* 10,0 50 0,5 10 250,0 25 100,0 3,0 10,0 15 4

3 6 6 3,7 8 9, 10,11

12 15 13

TOC Ukupna tvrdoa Ukupne suspenzije Utroak KMnO4 Vanadij Vinil klorid Vodikov sulfid Vodljivost eljezo iva Tablica 3. Radioaktivnost Pokazatelj Tricij Ukupna primljena doza

C mg/l CaCO3 mg/l mg/l O2 mg/l V g/l g/l S/cm /20 oC Fe g/l Hg g/l

14 4 10 5,0 5,0 0,50 bez 2500 200,0 1,0 16 1 15

Granina vrijednost pokazatelja 100 0,10

Mjerna jedinica Bq/l mSv/godina

Napomena 1 1

Napomena 1. Odreivanje samo kod formiranja novog izvorita

Tablica 4. Najvea doputena koliina ostatka nakon obrade zrakom obogaenim ozonom Ostatak nakon obrade 1. 2. 3. Otopljeni ozon Bromat Bromoform Najvea doputena koliina, g/l 50 3 1

16

Kao primjer za organske hemijske tvari, navodi se standard za pesticid atrazin, koji prema propisima USEPA iznosi 3g/l, a prema europskoj Direktivi za pitke vode iznosi samo 0,1g/l. Standardi kvalitete voda, koji su odreeni s obzirom na rizik za ljudsko zdravlje, nisu realni pokazatelji stvarnoga antropogenog utjecaja, koji uzrokuje oneienje ili zagaenje voda. Naime, kriteriji koji su primjenjivani prilikom odreivanja standarda kvalitete za pitke vode ne odraavaju stvarnu osjetljivost pojedinih prirodnih ekosistema na promjene kakvoe voda uzrokovane ljudskom aktivnou. Stoga je potrebno odrediti i tzv. geohemijske ili prirodne bazne vrijednosti pojedinih tvari. Geohemijska ili prirodna bazna vrijednost (eng.: background concentration) je relativna mjera za razlikovanje izmeu koncentracije prirodnoga elementa ili spoja i koncentracija koje su posljedica antropogenoga utjecaja u realnom skupu uzoraka.

Slika 3. Utjecaj prirodne varijabilnosti koncentracije tvari na kvalitet podzemne vode U nekim sluajevima lo kvalitet podzemne vode ne znai ujedno da je podzemna voda oneiena ili zagaena. Naime, lo kvalitet moe biti posljedica prirodno povienih koncentracija, a ne antropogenoga utjecaja. Stoga je, prije donoenja zakljuaka o oneienju ili zagaenju podzemnih voda, potrebno definirati prirodne bazne vrijednosti tvari u podzemnoj vodi, kako bi se utvrdilo porijeklo povienih koncentracija. Geohemijska bazna vrijednost predstavlja prirodnu varijabilnost nekoga hemijskog sastojka u odreenim prostornim uvjetima koje karakterizira homogenost, ponajvie klimatolokih, litolokih i pedolokih karakteristika. Odreivanje geohemijske bazne vrijednosti je korisno radi odreivanja povienoga sadraja nekog hemijskog sastojka u
17

istraivanom mediju, koji moe predstavljati opasnost po ljudsko zdravlje ili prirodne ekosisteme. Generalno, mogu se razlikovati geohemijske i statistike metode za odreivanje geohemijskih baznih vrijednosti. Geohemijske metode se baziraju na interpretaciji bazne vrijednosti nekoga elementa ili spoja iz pojedinanih uzoraka ili profila uzoraka. Pri tom je bitno poznavati i dodatne parametre kao to su: pH vrijednost, sadraj ugljika i sumpora te sadraj pojedinih izotopa. Ovaj pristup zahtjeva ekspertno poznavanje geohemijskoga ponaanja istraivanoga elementa u sasvim odreenim prirodnim uvjetima koji ukljuuju i paleookoline uvjete. Geohemijska bazna vrijednost se odreuje kao fiksna vrijednost (srednja vrijednost ili medijan), a prirodna varijabilnost koncentracija razmatranoga elementa ili spoja se u pravilu ne odreuje. Statistika metoda se bazira na odreivanju funkcije diobe vjerojatnosti promatranoga elementa ili spoja, a time i njegove varijabilnosti (slika 3). U prirodnim uvjetima, bez antropogenoga utjecaja, dioba uestalosti podataka odgovarat e normalnoj diobi. U stvarnosti, na diobu podataka utjee vie procesa, od kojih neki, kao posljedica antropogenoga utjecaja, mogu dovesti do pozitivnih anomalija koje se prikazuju kao pozitivna asimetrija normalne krivulje. Koritenjem statistikih metoda mogu se otkloniti ove anomalije te dobiti reducirani niz podataka koji se oznaava kao antropogeno neporemeen. Geohemijske bazne vrijednosti se obino odreuju za neko ogranieno i homogeno podruje, kao koncentracijski rasponi koji pokazuju prirodnu varijabilnost podataka, a unutar kojih treba traiti pravu baznu vrijednost. Prema tome, odreivanje bazne vrijednosti neke hemijske tvari provodi se na nain da se odreuje prirodni niz vrijednosti u okviru kojega postoji 95% vjerojatnost da se nalazi prava bazna vrijednost. Gornja ili donja granica na funkciji diobe vjerovatnosti pojavljivanja baznih vrijednosti naziva se granina vrijednost (eng.: threshold value) i predstavlja standard kakvoe neke tvari za prirodne ekosisteme na posmatranom podruju (slika 3).

18

Slika 4. Primjer odreivanja baznih vrijednosti primjenom statistike metode Okvirnom Direktivom o vodama Europske Unije i novom Direktivom za podzemne vode propisana je obveza odreivanja baznih i graninih vrijednosti za hemijske tvari, na temelju kojih e se procjenjivati stanje kvaliteta voda u vodnim cjelinama.

2.4.

Uticaj urbanizacije na kvalitet vode i pojavu zagaenja

U urbanim sredinama, kvaliteta povrinskih i podzemnih voda najvie je ugroena od industrijskih, komunalnih i oborinskih otpadnih voda. Akutni utjecaji pokazuju se naglo i intenzivno na mjestu isputanja otpadnih voda u prirodne recipijente, a naroito su izraeni u sunim razdobljima, kada su procesi razrjeenja u recipijentima povrinskih voda minimalni. Visoke koncentracije razgradive organske tvari, amonijaka i tekih metala, kao i patogenih mikroorganizama uzrokuju zagaenje povrinskih voda, a time i podzemnih voda koje su u direktnoj hidraulikoj vezi sa zagaenim recipijentom. Kumulativni utjecaji isputanja zagaenih voda u povrinske recipijente oituju se postupnim pogoranjem kvaliteta vode, koje postaje oigledno tek nakon to neki od parametara kvaliteta dosegnu kritinu graninu vrijednost ili maksimalnu dozvoljenu koncentraciju (MDK).
19

Primjer, postupno poveanje razgradive organske tvari u povrinskom recipijentu moe biti posljedica procesa koji se dogaaju u reduktivnim uvjetima, na graninoj povrini sedimenta i vode, na dnu rijeke, a koliina razgradive organske tvari je izraena kao sedimentna potreba za kisikom (eng.: sediment oxygen demand). Ovi procesi su naroito izraeni u prisutnosti sedimenata koji se taloe iz suspenzije, nakon isputanja otpadnih voda. Oni mogu rezultirati oslobaanjem hranjivih i toksinih tvari iz sedimenta, uslijed ega moe doi do drastinoga smanjenja koliine kisika u vodi, to dodatno ugroava prirodnu ekoloku ravnoteu u rijeci. Primjerice, prirodni sadraj otopljenoga kisika u rijekama kree se izmeu 6 i 10 mg O2/l, a u rijeci Savi sadraj kisika moe pasti i ispod 2 mg O2/l, prije svega zbog organskoga oneienja koje nastaje zbog isputanja otpadnih voda u Savu. O prisutnosti oneienja ili zagaenja od otpadnih voda svjedoe brojni pokazatelji ili indikatori zagaenja. Jedan od najznaajnijih indikatora zagaenja je sadraj otopljenoga kisika, koji se drastino smanjuje ako je u vodi prisutno organsko zagaenje. Na prisutnost organskoga zagaenja ukazuje biokemijska potreba za kisikom, BPK (biochemical oxygen demand, BOD), koja ukazuje na koliinu kisika potrebnu da se bioloki razgradi organska tvar uz pomo mikroorganizama. Iako BPK nije najpouzdaniji pokazatelj koliine organskih tvari u vodi, naroito kad voda sadri nerazgradive organske tvari ili tvari koje ometaju rast mikroorganizama, on jo uvijek slui za dimenzioniranje ureaja za proiavanje otpadnih voda. Pokazatelj koliine organske nerazgradive tvari u vodi je hemijska potronja kisika, KPK, koja se izraunava iz potronje oksidacijskoga sredstva nunoga za potpunu razgradnju organske nerazgradive tvari. Indikatori zagaenja od otpadnih voda su i nutrijenti, duik i fosfor, koji mogu uzrokovati eutrofikaciju povrinskih voda, zbog poveanja koliine hranjivih tvari u njima. Osim razliitih toksinih tvari, kao to su ugljikovodici i teki metali, u otpadnim vodama je sve vie modernih sintetikih organskih kemikalija, poput lijekova i hormona. Ove tvari ometaju rad sistema za unutranje izluivanje, a naroito su tetne za reproduktivne sposobnosti kod riba.

3. TEKI METALI U VODI I NJIHOV UTJECAJ NA LJUDSKO ZDRAVLJE 3.13.Pozn Poznato je da teki metali (iva, olovo, kadmij, krom, arsen) nemaju povoljno djelovanje na organizam, te da njihovo akumuliranje u tijelu tokom dueg vremenskog perioda moe uzrokovati ozbiljne poremeaje i bolesti. Teki metali u organizam ulaze putem zagaenog zraka, duhanskog dima, kozmetike, boja, takoer vodom i hranom. Pojam teki metali obuhvaa metale ija je gustoa vea od 5g/cm3. itav niz ovih metala je u vidu elemenata u tragu neophodan - esencijalan za
20

mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka. Najbolji primjeri su anemija kod manjka eljeza, dijabetes kod manjka hroma, problemi u rastu kod manjka nikla. Kod nekih elemenata, kao to su arsen i nikl, funkcija nije jo uvijek dovoljno istraena. Kod drugih elemenata kao to su olovo, kadmij, iva, arsen i molibden je dokazano da u veim koliinama ispoljavaju toksiko djelovanje. Najee je pitanje toksinosti zapravo samo pitanje koliine, a ovaj raspon veoma varira kod svakog pojedinog elementa. Tako se dnevna neophodna koliina kobalta, centralnog atoma vitamina B12 koji je neophodan u stvaranju eritrocita kree oko 0.1 mikrogram. U koliinama od 25 - 30 miligrama/dan nastupaju simptomi otrovanja koji obuhvaaju potekoe od strane gastrointestinalnog trakta, srana i bubrena oteenja. Ostali elementi kao npr. talij, su u bilo kojoj koliini otrovni.

Tabela 5. Grane industrije koje emituju teke metale Industrijska grana Papirna industrija Petrohemija Proizvodnja hlora Industrija gnojiva eljezare i eliane Cd + + + + Cr + + + + + Cu + + + Hg + + + + + Pb + + + + + Ni + + + Sn + + + Zn + + + +

Teki metali mogu u vidu finih estica praine dospjeti u atmosferu, odakle se taloe u vodama i tlu. U vodama se brzo razrjeuju i taloe kao teko rastvorljivi karbonati, sulfati ili sulfidi na dnu vodenih povrina. Kada se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi, raste koncentracija metalnih jona u vodi. Kruenje tekih metala u prirodi veoma ovisi o promjenama kojima ovi metali podlijeu. Toksinost tekih metala se naroito pojaava kroz postupak keliranja i stvaranja sulfida s bioloki aktivnim tvarima, naroito enzimima postupak koji se naziva biometilacija. Posebnu toksinost ispoljavaju metaloorganski spojevi ive, olova, hroma i selena.

21

Poviena koncentracija tekih metala moe biti uzrok nastanka autoimunih oboljenja, pri emu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih organa. Najei primjeri su razliite vrste alergija, a u ena smetnje u funkciji utog tijela jajnika (corpus luteum) koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oploenog jajaca. Pretpostavlja se da teki metali takoer utjeu na metabolizam cinka, pri emu izazivaju njegov manjak. Manjak cinka moe izazvati smetnje u funkciji hipofize, titnjae, nadbubrene ljezde, jajnika i testisa, to se moe negativno odraziti na plodnost. Sve vea prisutnost tekih metala u vodama najvea je posljedica iroke upotrebe u industriji. Nisu razgradivi i uspjeno se imbolizuju u tlo i vodene sedimente. U teke metale spadaju : U drugu grupu ubrajaju se d-elementi - teki metali (Mn, Fe, Co, Ni, Cu, Zn, Cd, Hg), Tabela 6. Doputene koncentracije tekih metala u vodi za pie: Metal As Cd Pb Hg U.S Environmental Protection Agency (EPA) 50ppb (2ppb)** 5ppb 20ppb 2ppb Canada 50ppb (25ppb)** 5ppb 10ppb 1ppb World Helth Organization (WHO) 50ppb (10ppb)** 5ppb 50ppb (10ppb)** 1ppb

3.1. Arsen
Arsen je 1250. godine otkrio Albertus Magnus (Njemaka). Ime mu dolazi od grke rijei arsenikon za zlatni auripigment (As2S3). Korijen rijei se moe nai i u arapskom nazivu za auripigment - az-zernikh. Arsen se moe nai u podzemnim i povrinskim vodama i to najee u obliku svojih jedinjenja. Javlja se u dva valentna stanja, kao trovalentan i kao petovalentan. Valentno stanje i oblici arsena u vodi zavise od vie faktora: redoks potencijala i pH vrijednost vode, sadraja organskih materija, veliine estica, bioloke aktivnosti, karakteristike samog akvifera i dr. U povrinskim vodama bogatim kisikom najee je prisutan petovalentni arsen (As(V)-arsenat), dok je u redukovanim uslovima sa smanjenim redukcionim potencijalom (duboke podzemne vode i sedimenti), uglavnom prisutan trovalentan arsen (As(III)-arsenit), koji je znatno mobilniji i toksiniji. Neorganska jedinjenja arsena su kancerogena pa su vie opasna za organizam od njegovih organskih jedinjenja. Arsen (As) je hemijski element koji se nalazi u atmosferi, tlu, stijenama, prirodnim vodama i organizmima. Veina ekolokih problema, kao i sama pojava arsena u vodi, posljedica je prirodnih procesa kao to su otapanje, bioloke i vulkanske aktivnosti. Nije zanemariv niti utjecaj ovjeka kroz rudarsku industriju, emisiju plinova nastalih sagorijevanjem fosilnih goriva, te upotrebom produkata arsena u obliku pesticida i

22

herbicida ija je primjena bila rairena posljednjih desetljea. Proizvodi arsena jo i danas se esto rabe u drvnoj industriji pri zatiti drvenih predmeta. Od svih izvora, arsen u vodi za pie ima najvei utjecaj na iru populaciju i ljudsko zdravlje. Voda za pie uzima se iz raznih izvora, ovisno o lokalitetu; atmosferska ili oborinska voda, povrinska voda (rijeke, jezera, mora) te podzemna voda (izvori, bunari). Koncentracije arsena pronaene u podzemnim vodama u nekim dijelovima uvelike prelaze maksimalno doputene koncentracije.. Arsen je svrstan u Grupu 1, to znai da je dokazano kancerogen za ovjeka. Arsen teti srcu, pluima, elucu, jetri i bubrezima. Moe da izazove rak plua i bubrega, a negativno utie i na nervni sistem. Zbog toga je granina vrednost za arsen u vodi za pie koja je ranije iznosila 0,05 mg/dm3 smanjena na 0,01 mg/dm3. Narandasta boja potie od precipitata eljezo oksihidroksida koji nastaje prilikom izlijevanja podzemne vode u rijeku. Voda sadri visoku koncentraciju eljeza, arsena i mangana. Najvie koncentracije arsena u vodi zabiljeene su u zemljama jugoistone Azije (Indija, Kina, Banglade, Filipini, Tajvan) s 400 do 34001gL , zatim u zemljama jugoistone Amerike (ile, Meksiko, Argentina) od 140 do 3001gL te u nekim dijelovima SAD-a i Japana.. Vie od 50 miliona ljudi na podruju Bangladea zatrovano je konzumiranjem vode s masenom koncentracijom arsena od 11gL . Visoke koncentracije arsena u vodi zabiljeene su na podrujima s termalnom aktivnou. Tako je zabiljeena najvia koncentracija od 8,51gL u termalnim vodama Novog Zelanda. Meutim, arsen se u organizam najvie unosi hranom (neorganski arsen oko 25% i organski oko 74%), a mnogo manje vodom i zrakom, osim u blizini industrijskih izvora. Akutno trovanje arsenom dovodi do promjena u centralnom nervnom sistemu, gastrointestinalnom i respiratornom sistemu kao i na koi, moe izazvati komu, a u koliini od 70-180 mg/dm3 dovodi do smrti. Hronino trovanje manifestuje se optom miinom slabou, gubitkom apetita, muninom i promjenama na koi. Trovanje koe manifestuje se hiper- pigmentacijom koe, hiperkeratozom, polineuritisom (arsenaski polineuritis), i uglavnom se javljaju kod visoke profesionalne izloenosti arsenu, a, takoer, i kod stanovnitva koje dugo koristi vodu za pie sa visokim koncentracijama arsena. Poslije apsorpcije arsen se deponuje u jetri, bubrezima, slezeni, a naroito u keratinskim tkivima. Milioni ljudi danas troe vodu za pie u kojoj se arsen nalazi u povienim koncentracijama. Upotrebom ovakve vode za pie dolazi do unosa arsena u organizam koji se manifestira poveanom koncentracijom arsena u krvi, kosi, noktima, inaktivacijom razliitih enzima te pojavom keratoza i raka plua.

3.2. iva
iva (lat. hydrargyrum, Hg), poznata jo i kao tekue srebro, je element 12. skupine periodnog sistema elemenata atomskog broja 80 i relativne atomske mase 200,59.
23

Elektronska konfiguracija atoma ive je [Xe] 4f145d106s2. Ima sedam izotopa od kojih se iva-202 javlja u izotopskoj smjesi sa 30% udjela, a iva-200 sa 23%, a niti jedan nije radioaktivan. Elementarna iva pri sobnoj temperaturi je jedini tekui i hlapljivi metal, a karakterizira ju i velika napetost povrine. U veini spojeva je jednovalentna ili dvovalentna, ona je najtea tekuina, otapa mnoge metale i s njima stvara legure amalgame (osim sa eljezom), hemijski je otporna gotovo poput plemenitih metala (ima pozitivan standardni elektrodni potencijal). iva se u prirodi pojavljuje samostalno, ali tvori i veliki broj spojeva. S prosjenim udjelom od 0,083ppm u Zemljinoj kori nalazi se na 65. mjestu po zastupljenosti meu hemijskim elementima. vrsta iva je svjetlija od tekuine, nalikuje vie kositru nego srebru. Pod tlakom se lako deformira, poput olova, a lom joj je zrnat. Najvanija nalazita ivine glavne rude, cinabarita, HgS, jesu Almaden u junoj panjolskoj i Idrija u Sloveniji (rudnik koji je vie godina zatvoren, a ubrajao se meu najvea nalazita ive u svijetu). iva se koristi za izradu legura koja imaju veliku upotrebu za mineralne boje, eksplozive, pri dobijanju zlata, u elektrotehnici, u farmaceutskoj industriji. ivu nastalu iz prirodnih izvora moemo nai u biosferi kao rezultat erupcije vulkana, erozije tla te bakterijske razgradnje organskih ivinih spojeva (koliina od 1 x 105 tona ive na godinu). Ako ovjek utjee na akumulaciju ive u atmosferi, govorimo o antropogenim izvorima ive kao to su izgaranje fosilnih goriva, preraivanje nafte, plinovi i otpad nuklearnih reaktora, medicinski otpad, odlaganje baterija i fluorescentnih lampi. iva krui razliitim dijelovima okolia (Tablica2), prvenstveno zbog golemog prirodnog unosa iz vulkana. Tome se jo dodaje otputanje ive ljudskim djelovanjem: izgaranjem ugljena i plina, te iz spalionica otpada gdje potjee iz baterija i fluorescentnih cijevi (koliina od 5 x 104 tona ive na godinu). Tablica 7. iva u okoliu Okoli Zemljina kora Tlo Morska voda Atmosfera Koliina 0,08 ppm 0,1-0,5 ppb, oneiena tla do 0,2 ppm 40 ppt 2-10 ng/m, nalazita rude do 1500 ng/m, u kinici 2-5 ppt

Glavni problem ive je, kada je rije o zatiti okolia, dakle, njezina iroka upotreba i to prije svega u industrijskoj proizvodnji. U elementarnom stanju iva je otrovna u obliku pare ili veoma sitnih kapljica. Pomalo neobino, gutanje tekue elementarne ive ne predstavlja rizik za zdravlje, no s udisanjem para je upravo suprotno: budui da lako isparava, ivine pare se mogu lako

24

apsorbirati u pluima, pa zbog toga koncentracija ive u zraku ne smije prelaziti 0,1 mg /m3 zraka. ivine pare jako su otrovne i udisanjem mogu izazvati trovanja koja se u poetku oituju u lakom krvarenju zubnog mesa, kasnije u slabosti pamenja, glavoboljama, smetnjama u probavi i na kraju tekim oteenjima ivanog sistema. U nekim zemljama, kao to je Velika Britanija, doputa se najvie 0,05 mg/m3 ivinih para u zraku uz osmosatno radno vrijeme. Ako iva dospije u krv iz plua, iz probavnog trakta ili kroz kou, nakuplja se u bubrezima, jetri, centralnom nervnom sistemu, lijezdama s unutranjim izluivanjem i u kostima. Prvi znaci trovanja ivom su, uglavnom, suhoa usta i grla, tegobe pri disanju, bol u prsima, drhtavica, razdraljivost, upala desni, nepreciznost u pokretima ruku i prstima i probavne tegobe. Isti su i znaci trovanja ivinim spojevima, a pri tekom trovanju ive nastaje gubitak pamenja, grevi, oduzetost i smrt (Gerstner, 1997.). Openito, doza i manja od 0,5 grama topljivih ivinih spojeva moe biti kobna pri trovanju preko probavnog sistema. Znaci trovanja ivom u krvi javljaju se pri koncentraciji 3-11 g na 100 ml, a najvea doputena koncentracija organoivih spojeva u zraku je 0,01 mg/m3. U organizmu ivu veu molekule bjelanevina preko tiolne skupine (-SH), ali je veu i slobodne molekule cisteina. Nakon trovanja ivinim parama, iva se u poetku razmjerno brzo izluuje iz organizma urinom, a zatim sve sporije.

3.2.1. Metil-iva
Metil iva upotrebljava se u elektrotehnici, elektrohemiji i hemijskoj industriji, za proizvodnju pesticide. Sastavni je dio laboratorijskih i mjernih instrumenata, legirana s metalima kao amalgam primjenjuje se u zubarstvu (iako sve manje jer je zamjenjuju kompozitni polimerni materijali). Od organometalnih ivinih spojeva, metal-iva zauzima posebno mjesto prema izloenosti faune i ljudske populacije njome. Kao i kod drugih alkil- ivinih spojeva, toksinost metal-ivinih spojeva je vea s obzirom na anorgansku ivu. Ona je snaan neurotoksin, te se prema njoj treba odnositi s izrazitom panjom. Moe nastati iz raznih oblika ive djelovanjem bakterija. Metil -ivu u vodenom okoliu prvenstveno nalazimo u ribama i morskim sisavcima. Riba i proizvodi od ribe su glavni, ako ne i jedini izvor metal-ive prisutne u ljudskom tijelu. Visoke koncentracije pronaene su u velikim grabeljivim ribama kao to su morski psi, sabljarke, velike tune, u rijenim ribama poput tuka, brancina, jegulja, i u morskim sisavcima, tuljanima i kitovima. Svaki korak u prehrambenom lancu poveava koncentraciju metal-ive u organizmu (pojava je poznata pod nazivom bioakumulacija), pa tako njezina koncentracija u velikim grabeljivim ribama moe dosegnuti razinu milijun puta veu od razine u vodi.

25

Koncentracija se poveava jer se metal-iva bre akumulira u organizmu nego to se uspije izluiti. Apsorbira je probavni trakt. Kompleksira se s aminokiselinom cisteinom i proteinima koji sadre cistein. Cistein sadri sulfurhidrilne (tiolne) SH skupine s kojima iva stvara jake kovalentne veze (tzv. tiofilnost). Proteini zadueni za transport ovaj kompleks prepoznaju kao metionin. Zbog ove mimikrije lako prolazi tijelom i krvotokom dospijeva do mozga, a kod fetusa lako prelazi placentu.

3.3. Olovo
Olovo je hemijski element koji u periodnom sistemu elemenata nosi simbol Pb, atomski (redni) broj mu je 82, a atomska masa mu iznosi 207.2(1).Olovo je poznato od davnih vremena (~ 1000. godine prije Krista). Ime je dobio od latinske rijei plumbum to znai tekue srebro. To je mekani, mutno sivi metal koji potamni na zraku od stvorenog zatitnog sloja oksida i karbonata. Otporan je na koroziju, a topljiv je samo u oksidirajuim kiselinama, kao to je nitratna. Netopljiv je u sulfatnoj kiselini do masenog udjela 80% zbog stvaranja netopljivog PbSO4. Olovo je vrlo otrovan metal, naroito opasan zbog svog kumulativnog efekta. Spojevi su mu takoer otrovni ako se unesu u organizam. Olovo u vodi za pie potie iz olovnih vodovodnih cijevi, PVC cijevi koje sadre olovnu komponentu ili iz esme odnosno kunih prikljuaka i armature. Brzina rastvaranja olova iz olovnih cijevi zavisi od: koncentracije hlorida, vrijednosti pH, kisika, temperature, tvrdoe i vremena zadravanja vode u cijevima. Olovo u vodu moe dospjeti iz lemljivih spojeva cijevi, a koliina olova u vodi za pie moe se smanjiti kontrolom korozije i podeavanjem vrednosti pH vode u sistemu za distribuciju. Istraivanja u Ontariju, Kanada, pokazala su da voda za pie sadri od 1,1 do 3,7 g/dm3, a u Glasgovu, kotska, je recimo koncentracija olova u 40% ispitivanih uzoraka vode dostigla vrijednost od oko 10 g/dm3. Najvea upotreba olova je u akumulatorima, utezima na kotaima, streljivu, utezima na udicama, zatitnim oblogama od vrlo prodornog gama zraenja, a prije se koristilo u proizvodnji vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. Koristi se u industriji boja te u naftnoj industriji za dobivanje tetraetil-olova, koji se, naalost, jo uvijek dodaje benzinu kao antidetonator. Najee olovne rude su cerusite (PbCO3) i anglesite (PbSO4). Smatra se slabim tehnikim metalom jer ima nisko talite, mekan je i slabo provodi struju. Danas olovo moemo nai skoro svugdje. Olovo ima sposobnost "upijanja" alfa, beta i gama zraka pa se zato koristi kao zatita protiv radiacije. Metal sivkasto plave boje, mekan, netopiv u vodi OLOVO potie od olovnih cijevi. Olovo je kumulativni otrov koji ozbiljno utjee na centralni nervni sistem. Istraivanja pokazuju da izlaganje olovu moe utjecati na inteligenciju, izaziva poremeaje u mentalnom razvoju djece, visoki krvni tlak kod odraslih. Visoke koncentracije olova mogu uzrokovati zatajenje rada bubrega, spontane pobaaje i smrtnost djece. OLOVO iz vodovodnih cijevi. Do 80-tih godina XX stoljea upotrebljavale su se veinom olovne instalacije. Olovo u vodi izaziva visoki krvni tlak, probleme u psihikom i fizikom razvoju.
26

Maksimalno doputena koncentracija olova u Republici Hrvatskoj po metru kubnom je 0.1mg. Alarmantan je podatak da je tlo sto metara lijevo i desno od autoputa znaajno kontaminirano tekim olovom i njegovim solima. Jednostavnom raunicom dolazimo do zapanjujueg broja od 20 hektara zagaenog tla na dionici puta dugoj 1 kilometar. Trovanje olovom nastaje tek nakon dugotrajnog unosa malih koliina olova u organizam, vrlo rijetko u obliku akutnog trovanja kada se sluajno unesu velike koliine. Olovo se akumulira u organizmu, najvie u kostima gdje ostaje cijeli ivot. Kada se olovo jednom unese u organizam, vie se praktino ne moe odstraniti. Prvi simptomi trovanja pojavljuju se na krvotvornim organima zbog djelovanja olova na enzim koji sudjeluje u sintezi hemoglobina u eritrocitima. Stoga dolazi do anemije uz istodobno pojaano izluivanje dehidrastaze, te porfirina i eljeza mokraom. Na mjestima gdje nije dolo do izgradnje hemoglobina, u eritrocitima se nalaze karakteristina zrnca (bazofilno punktirani eritrociti, a u perifernoj krvi nailazimo na veliki broj nezrelih eritrocita. Kada doe do pune manifestacije trovanja pojavljuju se simptomi i u drugim organskim sistemima. Munina, gubitak apetita i kolike s opstipacijom su simptomi crijevnog trovanja. Slabost ivaca koji inerviraju ekstenzorne miie karakterizira ivani tip trovanja. Kod akutnog trovanja se zbog velikih koliina unesenog olova esto javlja encefalopatski tip s izraenim glavoboljama, vrtoglavicom, te komom, konvulzijom pa i smru u tekim sluajevima. Uz ve navedeno uslijed trovanja olovom moe doi do oteenja bubrega, te pojave naslaga na zubnom mesu i epifizama. Lijeenje se provodi primjenom soli kelata, koje se hemijskim putem veu za olovo u spoj koji se moe odstraniti iz organizma mokraom. U SAD-u i zapadnim zemljama Europe je trovanje olovom prepoznato kao znaajan javno zdravstveni problem. Na snazi su zakonski propisi koji definiraju sastav materijala koji se koristi u graevinarstvu, a nerijetko se i rue zgrade u kojim je zabiljeena enormna kontaminacija olovom. Javno zdravstvo, naalost, nije prepoznalo ovaj problem iako je izloenost olovom vrlo izraena. Nekontrolirani uvoz djejih igraaka, poprilino stari vozni park, te nedostatak djejih igralita nau djecu stavljaju u poziciju najizloenijeg dijela populacije. Napominjemo da za odreivanje olova u tijelu postoji jednostavan test, ali naalost, sve dok Ministarstvo zdravstva ne donese odluku o nunosti njegova provoenja ostaje tek na nivou mogunosti.

4. OSNOVNE METODE I PROCESI PREIAVANJA ZAGAENIH VODA

Preiavanje zagaenih voda moe se vriti: (1) Mehanikim
27

(2) Biolokim

(3) Hemijskim i (4) Fiziko-hemijskim metodama.

4.1. Mehaniko preiavanje

Mehanikim ili fizikim postupkom preiavanja odstranjuju se iz zagaenih voda nerastvorene materije, kao i dio materija u koloidnom stanju. Osnovni zadatak mehanikog preiavanja zagaene vode sastoji se u tome da se onemogui zastoj rada narednih objekata postrojenja, njihovo preoptereenje i niska produktivnost. Kod mehanikog preiavanja razlikujemo preliminarno i primarno preiavanje.

4.1.1. Preliminarno preiavanje

Kao prvi stadij mehanikog preiavanja, za cilj ima uklanjanje grubih sastojaka koji mogu zaepiti ili otetiti pumpne ureaje, nepovoljno uticati na ostale faze preiavanja i naruiti estetski izgled vodnog recipijenta. Preliminarno preiavanje podrazumjeva uklanjanje ili redukciju krupnih suspendovanih i plivajuih vrstih materija (drvo, papir, smee, izluevine) sa eventualno potrebnim drobljenjem, zatim uklanjanje teih neorganskih materija (pijesak, ljunak, metalni dijelovi, staklo), kao i uklanjanje prekomjernih koliina ulja i masti. Takoer, u ovoj fazi preiavanja vrijednosti BPK sniava se za 5-10%, a suspendovane materije ukljanjaju 1020%. Za preliminarno preiavanje koriste se grube i fine reetke, kominutori (drobilice), talonici za pijesak (pijeskolovi), bazeni za prethodnu aeraciju i separatori (odvajai) masti i ulja. Kad se kao recipijent koristi velika rijeka ili otvoreno more, onda je dovoljno izvriti samo preliminarno preiavanje, prije konane dispozicije efluenta. Ako je recipijent predvien za kupanje, onda je osim preliminarnog preiavanja potrebno izvriti jos i dezinfekciju efluenta. Raspored za ovu fazu tretmana zagaene vode najee je sa slijedeim redoslijedom: reetka, pumpna stanica, mjera protoka, talonik za pijesak, bazen za prethodnu aeraciju, separator masti i ulja. Reetke slue za zadravanje plivajuih predmeta. Koliina otpadaka koji se zadravaju reetkama zavisi od vrste zagaene vode i irine otvora meu ipkama retke. Sita- koja se koriste za preiavanje zagaene vode slina su onima za pripremu vode za pie. Na njima se zadrava 6-30l/st/g razliitih materijala, prije svega krupnija suspenzija.
28

Mjera protoka- na postrojenjima za preiavanje postavljaju se radi redovnog praenja promjene protoka zagaenih voda. Talonici za pijesak - slue za izdvajanje teih, uglavnom mineralnih sastojaka (pijesak, pepeo).Lociraju se na svim postrojenjima, bez obzira na to o kakavom se sistemu kanalizacije radi, i to ispred primarnih talonika. Bazen za prethodnu aeraciju- prethodna aeracija sastoji se u ubacivanju vazduha u zagaenu vodu u trajanju 20-30 minuta. To se postie uduvavanjem komprimiranog vazduha u koliini, obino 0,75l vazduha na 1l zagaene vode, kod trajanja aeracije od 30 minuta. Separatori masti i ulja Male koliine masti i ulja, naroito mineralnih, na povrini vodotoka sprjeavaju difuziju vazduha, pa se smanjuje proces preiavanja. Zbog toga se separator masnoa, kao i pjeskolov, postavlja skoro na svakom postrojenju za preiavanje zagaenih voda jer se u njima mogu uvijek nai masnoe iz klaonica, fabrika za preradu mesa i ostalih prehrambenih industrija, kao i iz hemijskih i petrohemijskih tvornica, koara. 4.1.2. Primarno preiavanje Zadatak primarnog preiavanja sastoji se u tome da se procesom sedimentacije (taloenja) ukloni iz zagaene vode najvei dio taloljivih vrstih materija, kao i 40- 60% suspendovanih materija. Taloenje je u stvari osnovni nain preiavanja zagaenih voda. Temelji se na tome da se zagaeni fluid dovede u bazen u kojem je brzina teenja smanjena, to omoguava izdvajanje suspendovanih estica (pomou gravitacione sile) i njihovo taloenje na dno bazena. Primarnim preiavanjem BPK sniava se za oko 35%.

4.2. Bioloko preiavanje

Bioloko ili sekundarno preiavanje zagaene vode ima za cilj da se u to veoj mjeri uklone bioloki razgradive organske materije. Razlog tome je to u nizu sluajeva mehanikim (preliminarnim i primarnim) preiavanjem nismo u stanju zadovoljiti uslove postavljene od vodoprivrede u pogledu zatite voda od zagaenja, jer dobijeni efluent poslije prvog stepena preiavanja jo uvijek sadri veliki dio bioloki razgradljivih materija (u rastvorenom i koloidnom obliku) i preveliku koliinu suspendovanih materija. U fazi biolokog preiavanja, u zavisnosti od efikasnosti pojedinih objekata, mogue je postii snienje BPK zagaenih voda u granicama 35-95%. Bioloki procesi preiavanja baziraju se na aerobnoj dekompoziciji ili oksidaciji organskih materija, kao i na anaerobnoj razgradnji. Objekti u kojima se vri bioloko preiavanje su: prokapni biofilteri, objekti sa aktivnim muljem, pjeani filteri (polja filtracije) i stabilizacione lagune (kanali).
4.3. Hemijsko preiavanje

Koritenje hemijskih i drugih slinih postupaka za preiavanje zagaenih voda praktikuje se radi poveanja efekta izdvajanja suspendovanih i koloidnih materija, tekih metala, fosfora, azota, deterdenata, pesticida.
29

Poto sa mehanikim i biolokim preiavanjem nismo u stanju postii kvalitet efluenta u svakoj situaciji, to je potrebno izvriti i naknadno- tercijarno preiavanje, ili zbog uslova recipijenta (malovodni vodotoci, jezera) ili zbog ponovne upotrebe efluenta (irigacije, ribnjaci, voda za hlaenje, popunjenje rezervi podzemnih voda). Tercijarno preiavanje vri se: kroz brze pjeane filtere, adsorpcijom zagaenja na aktivnom uglju, desorpcijom amonijaka, koagulacijom i flokulacijom, ionskom izmjenom, elektrodijalizom.

U preiavanju zagaenih voda koriste se osnovni procesi operacije: (1) Zadravanje na reetkama plivajuih vrstih materija i eventualno njihovo drobljenje, (2) Taloenje, (3) Koagulacija i flokulacija, (4) Proces biofiltracije, (5) Proces sa aktivnim muljem, dezinfekcija. Pored osnovnih metoda u preiavanju zagaenih voda koriste se i posebne (dopunske) metode kao:
(1) Mijeanje i aeracija, (2) Flotacija (separacija masti i ulja)

(3)Filtriranje, (4)Sorpcija, (5)Hemijska precipitacija, (6)Reverzna osmoza

4.4. Dezinfekcija vode Primarnim i sekundarnim metodama preiavanja ne mogu se iz zagaene vode potpuno ukloniti sve patogene bakterije koje su u njoj uvijek potencijalno prisutne. Kad efluent treba ispustiti u neku rijeku, koja se koristi ili moe biti koritena kao izvorite za snadbijevanje vodom za pie ili u rekreacione svrhe, onda se zahtijeva takav tretman koji ce unititi patogene organizme i smanjiti opasnost po zdravlje korisnika ovakvog recipijenta. Proces dezinfekcije najee je putem hlorisanja, a obavlja se preko kontaktnog bazena. Laboratorijska praksa pokazuje da je dezinfekcija uspjena ako se u efluentu poslije 15 minuta kontakta hlora sa vodom nae 0,5 mg/l rezidualnog hlora. Kolina hlora potrebna da se obezbijedi rezidualni hlor od 0,5mg/l, u veini efluenata primarne sedimentacije kree se 12-25 mg/l.

30

Za fekalne vode utvreno je da e doze hlora biti dovoljne da se obezbijedi rezidualni hlor potreban za dezinfekciju, samo ako se koriste normativi, inae doza hlora e zavisiti od Ph vrijednosti efluenta, rastvorenih materija, temperature i vremena kontakta. Tabela 8. Doze hlora za dezinfekciju efluenta Vrste efluenta Efluent poslije primarnog preiavanja Efluent poslije filtera prokapnika Efluent poslije procesa sa aktivnim muljem Efluent poslije pjeanog filtera Doza hlora(mg/l) (bazirano na sred. dotoku) 20-25 8-15 5-8 4-6

Doza 4-6mg/l dovoljna je za sprijeavanje neprijatnog mirisa. Normalno je da se pone sa prilino visokom dozom hlora (10mg/l) za brzo unitavanje mirisa, i onda se postepeno doza smanjuje do potrebnog minimuma. esta je pojava da zagaena voda postane septina ili izvor smrada na mjestu dotoka u postrojenje za preiavanje. Da bi se sprijeilo irenje neprijatnog mirisa za vrijeme procesa preiavanja, praksa je da se takva zagaena voda hlorie prije dovoenja u primarni sedimentacioni tank. Doza se obino kree 2-5mg/l. Primjena hlora za dezinfekciju efluenta utie na smanjenje itenziteta autopurifikacije u recipijentu, to zahtijeva prethodnu analizu ove aktivnosti.

4.5.

Metode odreivanja i uklanjanja arsena iz vode

Osim toksinosti arsena, u ovom diplomskom radu su opisane najee metode odreivanja arsena: spektrometrijska sa srebrovim dietiltiokarbonatom i hidridnom tehnikom atomskog apsorpcijskog spektrometra. Za uklanjanje arsena iz vode za pie primjenjuje se nekoliko metoda: 1) koagulacija arsena sa eljezovim i aluminijevim solima, 2) membranski procesi (nanofiltracija i reverzna osmoza), 3) absorpcija na aktivnom ugljenu, 4) ionska izmjena i dr. U radu su prikazane i mogunosti uklanjanja arsena pomou kunih sistema za preiavanje vode. Metode odreivanja arsena Za odreivanje arsena u vodi za pie postoji nekoliko metoda od kojih se najee koriste sljedee:
31

 spektrometrijska metoda sa srebrovim dietilditiokarbamatom i borhidridom; pri

emu se arsenit koji ima trovalentni arsen reducira otopinom borhidrida u arsin 3 AsH u podruju pH 6. Nastali arsin strujom duika prelazi iz redukcijske boce u skruber gdje se nalazi staklena vuna impregnirana s otopinom olovnog acetata, a nakon toga u apsorpcijsku cijev koja sadri srebrov dietilditiokarbamat i morfolin otopljene u kloroformu. Pri tome se razvija crvena boja iji se intenzitet mjeri na 520 nm. Granica detekcije arsena je 1mgL-1 . spektrometrijska metoda sa srebrovim dietilditiokarbamatom i elementarnim cinkom; nakon redukcije u arsen(III) te redukcije s nascentnim vodikom u kiseloj otopini nastaje plinoviti arsin koji se apsorbira u otopini srebrovog dietilditiokarbamata u kloroformu ili piridinu. Apsorpcija dobivenog crveno ljubiastog kompleksa mjeri se spektrometrijski na valnoj duljini 540 nm. Metodom je mogue odrediti arsen u koncentraciji od 1-100mgL-1 , dok je vee koncentracije mogue odrediti razrjeenjem uzorka. atomska apsorpscijska spektrometrijska metoda s borhidridom; nakon oksidacije kiselinom organskih i anorganskih spojeva arsena u arsen(V) izvri se kvantitativna redukcija As(V) u As(III) pomou kalijeva jodida ili kositrovog(II) klorida te pomou cinka i kloridne kiseline u plinoviti arsin. Mogua je I pretvorba arsena u arsin pomou natrijeva borhidrida u otopini kloridne kiseline. Nastali arsin se odstranjuje iz otopine aeracijom s duikom u vodikov plamen, gdje se odreuje apsorpcijom na 193,7 nm. Ovom metodom mogue je odrediti arsen u koncentraciji od0,1- 20mgL-1 , a opseg detekcije je mogue proiriti razrjeivanjem uzorka. Osim navedenih klasinih metoda, za odreivanje arsena primjenjuju se i sljedee suvremene metode: induktivno spregnuta plazma u kombinaciji s masenom spektrometrijom (IPC/MC) s granicom detekcije arsena od1,4mgL-1 ; induktivno spregnuta plazma u kombinaciji s atomskom emisionom spektrometrijom (IPC/AES) s granicom detekcije arsena8mgL-1 ; grafitna termika atomska apsorpcijska spektrometrija s granicom detekcije arsena od 0,5mgL-1 , plinska hidridna atomska apsorpcija s granicom detekcije arsena od0,5mgL-1 , te anodna stripping voltametrija s granicom detekcije arsena od 0,1mgL-1 .(Stani &Kule,2005.).

Metode uklanjanja arsena Za uklanjanje arsena iz vode za pie primjenjuje se nekoliko metoda: 1) ionska izmjena, 2) koagulacija arsena sa eljeznim i aluminijevim solima, 3) membranski procesi (nanofiltracija i reverzna osmoza), 4) absorpcija na aktivni ugljen i druge. Za sve nabrojane tehnike postoje odreeni zahtjevi. Operacije koje se provode u svrhu uklanjanja arsena moraju biti bezopasne u odnosu na standarde za vodu za pie, uinkovite, jednostavne i s minimalnom koliinom rezidualnog arsena koja mora odgovarati nacionalnom Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie. Uspjeno uklanjanje arsena iz vode za pie zahtijeva oksidaciju arsena (III) u arsen (V).
32

Oksidacija se moe obaviti na razliite naine gdje u obzir treba uzeti da u obradi pitke vode postoji ogranien popis kemikalija zbog zaostatka kemikalija u vodi, oksidacijskih nusprodukata te ostalih oksidacijskih anorganskih i organskih sastojaka vode. Djelotvorni oksidansi su slobodni klor, hipokloriti, permanganat i vodikov peroksid/ Fe2+ (Fentonov reagens). Najee upotrijebljeni oksidansi dosada su kalijev permanganat i Fentonov reagens s taloenjem, koagulacijom i filtracijom. Od talonih metoda najee se primjenjuje metoda koagulacije arsena sa eljeznim i aluminijevim solima (3 FeCl i Al SO H O 2 4 3 2 ( )6 ). Pri kombinaciji ove dvije soli u obradi pitke vode primarno je koaguliranje estica i koloida u vodi. Tijekom flokulacije arsen se adsorbira na ione eljeza i aluminija koji se taloe. Otopljene tvari u vodi kao npr. fosfati, teki metali i huminske tvari takoer mogu biti adsorbirane na nastali talog i na taj nain uklonjene iz vode. Pri optimalnim uvjetima pH i koliine eljeznih iona, uinak uklanjanja As(V) pribliava se vrijednosti od 99 %,ukoliko je masena koncentracija arsena u nepreraenoj void od 100 -1000mgL-1 , dok je ista vrijednost za udjel As(III) puno nia, oko 50 do 60 %. Za uinkovitije uklanjanje arsena potrebno je izvriti predtretman s oksidansom koji oksidira As(III) u As(V) i poveava uinak eljeznog klorida u koagulaciji i koliinu uklonjenog arsena. Aluminijeve soli manje su uinkovite pri istim pH vrijednostima u odnosu na eljezne soli. Koliina uklonjenog arsena pri jednakim uvjetima je oko 80 do 90 %. Nastali talog uklanja se na pjeanim filtrima. Ispitivanjem je dokazano da prirodne organske tvari u vodi mogu smanjiti uinkovitost uklanjanja arsena. Nedostatak te metode je flokulacijom nastali mulj s visokim udjelom arsena (oko 10 %) koji treba odvojiti kao toksini otpad. Uklanjanje arsena pomou eljeznog hidroksida kombinirana je absorpcijsko talona metoda koju je uzorno razvila njemaka tvrtka GEH Wasserchemie GmbH & Co proizvodnjom granuliranog eljeznog hidroksida registriranog pod komercijalnim imenom GEH. Medij je posebno razvijen za uklanjanje tragova razliitih elemenata, meu kojima i arsena. Prednost metode je uinkovito uklanjanje arsena(III) kao i arsena(V) uz optimalnu pH vrijednost bez upotrebe drugih hemikalija. Od absorpcijskih metoda, uklanjanje arsena mogue je upotrebom aktivnog ugljena. Uinkovitost metode ovisi o nekoliko veliina: pH vrijednosti, vrsti aktivnog ugljena kao i ukupnoj koncentraciji arsena u vodi. Najuinkovitije su dvije vrste aktivnog ugljena pod komercijalnim imenom D-X I DXI, uz pH 45. Adsorpcijski mehanizam temelji se na nastajanju specifinih hemijskih veza. Koncentracija zaostalog arsena u vodi nakon prolaska kroz aktivni ugljen je oko 10mgL-1 . Na postupak izrazito utjee prisutnost dvovalentnog eljeza koje poveava udjel uklonjenog arsena. Regeneracija aktivnog ugljena mogua je jakim kiselinama ili jakim luinama. Nedostatak ove metode je relativno nizak kapacitet. Ionska izmjena je metoda kojom se uinkovito uklanja arsen(V) anionskom izmjenom na smoli izmjenjivaa, pri srednjoj vrijednosti pH, dok arsen(III) prolazi kroz kolonu. Postupak je mogue primjenjivati i u sluaju analize arsena(III) i arsena(V).
33

Smolu zasienu arsenom mogue je regenerirati pomou kloridne kiseline. Posebnom vrstom izmjenjivake smole zasiene eljezovim ionima mogue je uinkovito uklanjanje obje vrste arsena, ali pri razliitim pH vrijednostima i to za arsen(V) pH od 36, dok je za arsen(III) pH od 89. Nedostatak metode je otpadna voda s visokim udjelom arsena koja u obliku otpadne vode zavri u okoliu. Uspjena primjena membranskih metoda pri uklanjanju arsena ovisi o pravilnom izboru membrane koja mora odgovarati karakteristikama vode koja se obrauje, obliku u kojem arsen dolazi (As(III) ili As(V); otopljen ili zasebno, te prisutnosti organske i anorganske tvari. Pri uklanjanju arsena(III) i arsena(V) pogodne su dvije metode i to reverzna osmoza (RO) i nanofiltracija (NF) uz prethodnu oksidaciju. Obje metode su jednako uinkovite pri uklanjanju arsena(V), oko 95 %, dok se arsen(III) uklanja RO oko 87 %, a NF od 40 do 74 %, na to utjee veliina i naboj molekula te brzina protjecanja vode kroz sistem. Kruni sistemi za dodatno preiavanje vode nazivaju se i sistemi za preiavanje vode na mjestu potronje. Najei kuni sistemi koji se primjenjuju na bazi su reverzne osmoze ili granuliranog aktivnog ugljena. Ispitivanja koja su provedena s vodom vodoopskrbnog sistema grada, gdje je poetna koncentracija arsena bila 60mgL-1 , primjenom filtra s granuliranim ugljenom tvrtke Univesal Aqua Technologies, Inc. veliine 10, s predfiltrom od 5mm, kao i kuni sistem za preiavanje na bazi reverzne osmoze koji sadri 5 filtracijskih stupnjeva MULTIPLEX/ BP/5TM, pokazuju da se dio organskih tvari i arsena moe ukloniti iz vode za pie. (Stani & Kule,2005.).

5. Primjer distribucije vode javnog vodovoda

U 2010. bilo je 570 942 000 m3 ukupno zahvaenih i preuzetih koliina vode. Iz podzemnih je izvorita bilo zahvaeno 296 784 000 m3, iz izvora 175 195 000 m3, iz vodotoka 43 699 000 m3, iz akumulacije 1 934 000 m3, iz jezera 11 402 000 m3, a preuzete vode iz drugih vodovodnih sistema bilo je 41 928 000 m3. U odnosu na 2009., iskazane vrijednosti u 2010. za ukupno zahvaene vode bile su vee za 3%, a za preuzete vode bile su vee za 97%. U 2010. koliina ukupno isporuene vode iz javnog vodovoda iznosila je 308 239 000 m , to je za 5% manje u odnosu na 2009. U strukturi potronje vode najvei su potroa bila kuanstva, koja su u 2009. utroila 189 332 000 m3 ili 62% koliine ukupno isporuene vode iz javnog vodovoda. U javnom vodovodu i dalje su bili veliki gubici vode koji su u 2010. iznosili 205 661 000 m3 ili 66% koliine ukupno isporuene vode.
3

U 2010. broj naselja obuhvaenih mreom javnog vodovoda ostao je isti. Broj naselja obuhvaenih vodovodnom mreom iznosio je 2 479. Ukupna duina razvodne mree iznosila je 35 919 km. Bilo je 1 200 752 vodovodnih prikljuaka. Broj ulinih hidranata bio je vei za 3% i iznosio je 109 388. Broj javnih crpki
34

(535) bio je vei za 2% u odnosu na 2009. Ukupan broj rezervoara iznosio je 1 364, to je za 3% vie nego u 2009. U 2010. bilo je 1 274 crpnih postrojenja to je za 2% vie nego u 2009., a broj ureaja za pripremu vode (124) ostao je isti. U 2010. u odnosu na 2009. poveao se broj ureaja za popravljanje kvalitete vode za pie (klorinatori 1%, ostali ureaji 5%), dok je broj talonika, filtara i deferizatora ostao isti. Tabela 9. Opskrba vodom u javnom vodovodu prema vrsti izvora Indeksi Indices 2010. 2009. 103 99 105 91 97 96 96 197

2009. Ukupno Zahvaene koliine vode Podzemna voda Izvor Vodotok Akumulacija vode Jezero Preuzeta voda iz drugih vodovodnih sustava 555 072 533 774 281 858 192 749 45 246 2 024 11 897 21 298

2010. 570 942 529 014 296 784 175 195 43 699 1 934 11 402 41 928

35

Tabela 10. Isporuene vode iz javnog vodovoda Volume of water distributed from public water supply

Indeksi 2009. Isporueno vode ukupno 324 781 2010. 308 239 2010. 2009. 95

Prodana voda Kuanstvima Privredi ukupno1) 127 033 145 590 189 332 118 907 149 82

36

Distribuirana nenaplaena voda Drugim vodovodnim sistemima

20 557 31 601

22 323 34 719

109 110

Ukupni gubici vode

200 056

205 661

103

TABELA 11. VODOVODNA MREA I UREAJI WATER MAIN NETWORK AND FACILITIES Indeksi 2010. 2009. 100

2009. Naselja obuhvaena mreom javnog vodovoda Ukupna duljina vodovodne mree, km Vodovodni prikljuci Ulini hidranti 2 479

2010. 2 479

35 919 1 146 088 106 494

37

35 919 1 200 752 109 388

100 105 103

Javne crpke Rezervoari

523 1 321

535 1 364

102 103

ZAKLJUAK
Prirodni okoli ima ograniene resurse kojima je nuna ovjekova zatita.

38

Ugroavanje prirode nije samo umanjivanje ljepote nekog krajolika, nego izravna prijetnja samom ivotu. Iz prie o tekim metalima sasvim je jasno da smo na neki nain stalno i fatalno izloeni djelovanju razliitih faktora ekolokog oneienja. Naravno da radnik u hemijskoj industriji moe izabrati drugi poziv, kao to moemo promijeniti namjetaj ili ukloniti perploe iz stana. Uprkos tome jo uvijek emo biti izloeni tetnim elementima iz tepiha ili tepisona koji su impregnirani s ciljem zatite od moljaca, ili iz nae garderobe izraene od pamuka koji je obraivan pesticidima. Lista je i ira ukoliko proitamo tvari koje se nalaze u sastavu kozmetikih sredstava ili ljepila. Ove tvari kada jednom dospiju u na organizam, taloe se u masnom tkivu, kao i jetri, bubrezima i mozgu, a odatle ispoljavaju djelovanje na biohemijske i hormonske procese, kao to su metabolizam i rast stanica, te plodnost. Teki metali i pesticidi u pitkoj vodi pojavljuju se u zadnje vrijeme, a dolaze od industrijskog zagaenja. Pitka voda sadri ih u vrlo malim koliinama koje su dozvoljene vaeim propisima. No kako je nae znanje o svim tetnim utjecajima tih tvari jo nepotpuno, mnogi smatraju da je i ta, mala, koliina tetnih tvari potencijalno opasna. Dosadanja eksperimentalna istraivanja na ivotinjama i epidemioloke studije na humanoj populaciji su dokazala toksina i kancerogena svojstva arsena. Prema klasifikaciji IARC neorganski trovalentni arsen je svrstan u grupu I (dokazano kancerogen za ovjeka), dok su petovalentni neorganski arsen i organski arsen, kao i njihova jedinjenja svrstani u toksine supstancije. Hronino izlaganje arsenu dovodi najee do tumora i gangrene. Najbolji nain za finalnu dispoziciju arsena je njegovo vraanje u prvobitni oblik minerala. Mehanike neistoe iz vode uspjeno se otklanjaju mreastim metalnim filterima koji se povremeno ispiru suprotnim smjerom strujanja vode. Takvi filtri su esto sastavni dio filtersko-redukcione grupe koja, takoer, sadri podesivi regulator tlaka vode radi spreavanja povremenih prekoraenja tlaka i time oteenja prikljuenih ureaja. U naim krajevima je voda vrlo esto izmeu 18 i 22dH. Tvrda voda izaziva probleme zbog taloenja u instalaciji i ureajima, naroito na grijaima raznih ureaja, kotlovima za vodu, perilicama rublja, posua, aparatima za pripremanje kafe, aja i drugih vruih napitaka, na ledomatima i sl. Kamenac izaziva zaepljenje tueva i taloenje na sanitarijama to je estetski problem, ali tehniki gledano manji problem od taloenja na grijaima. Kako kamenac slabo vodi toplinu, grijai obloeni kamencem znatno slabije griju vodu, a troe mnogo vie energije za vlastito zagrijavanje na viu temperaturu, pa zbog vie temperature imaju puno krai vijek trajanja.

39

U vodi i tlu, topivost arsena ne ovisi samo o redoks uvjetima nego i o dostupnim sorbentima, kao to su hidroksidi Fe(III) i Mn(IV), ali i o samim mineralima arsena. Zadravanje arsena u tlu ovisi o fizko-kemijskim svojstvima tla, prirodi i koliini kristalinih i amorfnih oksida eljeza i aluminija te o sadraju glina i kalcija. Govorei openito, arsen(V) se bolje sorbira od As(III) u istim uvjetima. Biodostupnost arsena i procesi transporta ovise o procesu desorpcije koja je uglavnom spora uz pojavu histereze. Od liganada koji mogu uzrokovati desorpciju arsena(V) s povrine estica tla, fosfatni ion je mnogo uinkovitiji od sulfata. Najuinkovitiji ligand za uklanjanje arsena s povrine goethita je hidroksilni ion.

LITERATURA:
1. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/06-01-05_01_2011.htm 40

2. Bogunovi M., Vidaek ., Husnjak S., Bensa A., Sraka M., Vrhovec D. (2007):

Vrjednovanje tala Splitko-dalmatinske upanije za potrebe natapanja. Aronomski glasnik, 2, 103-118. 3. Rajkovi, M.B.: Neke neorganske supstance koje se mogu nai u vodi za pie i posledice po zdravlje ljudi, Hemijska industrija, 57(1) s. 24-34, 2003. 4. Grdeni, D.: iva, Tehnika enciklopedija,ur. XXX, 1987. 5. Emsley, J.: Vodi kroz elemente, Izvori, Zagreb,2005. 6. Raos, N.: Metali ivota - metali smrti, kolskaknjiga, Zagreb, 2008.
7. Springer, O. P., Springer, D.: Otrovani modrozeleniplanet, prirunik iz ekologije,

Meridijani, Zagreb, 2008.

8. Munir, B. Jahi.: Preiavanje zagaenih voda, drugo izdanje, grafiar Biha,2011

POPIS SLIKA: Broj slike Slika 1. Slika 2. Strana 6 12 Opis slike Sastav vode Izvori zagaenja podzemnih voda
41

Slika 3. Slika 4.

18 19

Uticaj prirodnih varijabilnosti koncentracije tvari na kvalitet podzemne vode Primjer odreivanja baznih vrijednosti primjenom statistike metode

POPIS TABLICA: Broj tabele Tabela 1 Tabela 2 Tabela 3 Tabela 4 Tabela 5 Tabela 6 Tabela 7 Tabela 8 Tabela 9 Tabela 10 Tabela 11 Strana 14 15 16 17 22 22 25 31 36 37 38 Opis Mikrobioloki pokazatelji Kemijski pokazatelji Radioaktivnost Najvea doputena koliina ostataka nakon obogaenim ozonom Grane industrije koje emituju teke metale Doputene koncentracije tekih metala u vodi za pie iva u okoliu Doza flora za dezinfekciju fluenata Opskrba vodom u Javnom vodovodu po vrsti izvora Isporuene vode Vodovodna mrea i ureaji

obrade

42