You are on page 1of 280

Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije

Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae ivotinje

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mrea UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje drava sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se graanima omoguilo da izgrade bolji ivot. UNDP djeluje u 166 zemalja. Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaa razvojne inicijative kao to su: lokalni razvoj i jaanje institucionalnih kapaciteta, zatita okolia i racionalno koritenje energije, podrka najranjivijim skupinama u drutvu, ukljuivanje privatnog sektora u proces razvoja te jaanje hrvatskog pravosua i sigurnosti graana. Globalni fond za okoli (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zatite okolia.

Autorski tim: mr.sc. Roman Ozimec (koordinator), dr.sc. Jasminka Karoglan Konti, dr.sc. Zdravko Matotan, dr.sc. Frane Striki
Autori fotogra ja na naslovnici: Roman Ozimec, Hrvatska turistika zajednica

Projekt COAST
Ouvanje i odrivo koritenje bioloke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem odrivog razvitka obalnog podruja

Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije


Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae ivotinje

Lipanj 2009. godine

Sadraj
Saetak.......................................................................................................................................... iii Executive Summary ................................................................................................................... xv Uvod (Mr. sc. Roman Ozimec)..................................................................................................... 1 1. Maslina (Dr. sc. Frane Striki) ............................................................................................... 5 2. Vone vrste (Dr. sc. Frane Striki)....................................................................................... 27 3. Vinova loza (Dr. sc. Jasminka Karoglan Konti) ............................................................... 56 4. Povre (Dr. sc. Zdravko Matotan) ....................................................................................... 92 5. Ratarske kulture (Mr. sc. Roman Ozimec) ....................................................................... 118 6. Livade i panjaci (Mr. sc. Roman Ozimec) ....................................................................... 151 7. Aromatino, zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje (Mr. sc. Roman Ozimec) ..................................................................................................... 169 8. Domae ivotinje (Mr. sc. Roman Ozimec)....................................................................... 203 Literatura................................................................................................................................... 238

ii

Saetak
Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae ivotinje Dalmacije
Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije, dijela Mediterana - kolijevke ovjeanstva, je iznimno izraena to ne udi jer je Dalmacija krajobrazno i bioloki najraznolikije podruje Europe. Ona ima najvei udjel od ak 5835 km obalne linije Hrvatske, veinu od 1246 otoka i hridi, Adriatik jadransku krku platformu, kao i Dinarik, duboko okrenu geotektonsku dinarsku strukturu. Dalmacija se uzdie na najvie hrvatske planine, Dinaru (1831 m) i Biokovo (1762 m), sputa u kanjone krkih rijeka Cetine, Krke i Zrmanje, estuarije rijeka Zrmanje i Krke te deltu rijeke Neretve. Ima bezbroj krkih izvora i rijeka ponornica, Omblu, najkrau rijeku na svijetu i Crveno jezero, duboko preko 500 metara. Dalmacija zaranja u Jadransko more, gdje i izvire kroz Vruju, najvei podmorski izvor Mediterana. Dalmacija posjeduje velik broj stanita uz raspon od vrue mediteranske do hladne planinske klime. Osim zbog ope bioraznolikosti, poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije izraena je i zbog biogeografskog poloaja Dalmacije, koja se nalazi na podruju Balkana te na razmei srednje, june i istone Europe, ali i burnih povijesnih i socijalno-ekonomskih imbenika. Veliki je doprinos COAST projekta u boljem poznavanju poljoprivredne bioraznolikosti u Dalmaciji. Zahvaljujui provedenim istraivanjema tradicijskog bilja i domaih ivotinja na podruju Dalmacije u okviru COAST projekta, po prvi puta je prepoznata poljoprivredna bioraznolikost kao vaan dio cjelokupne bioraznolikosti te je napravljena prva sinteza svih dosadanjih spoznaja o poljoprivrednoj bioraznolikosti Dalmacije. Uinjene su vane dopune postojeih kataloga sorti vinove loze, masline i ostalih voaka te sastavljeni prvi popisi tradicijskih kultivara pasmina, ratarskih i povrtnih kultura, aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja. Takoer, najvaniji kultivari su po prvi puta valorizirani sa stanovita ekonomskog potencijala, ali i ugroenosti. Istraivanjem tradicijskog bilja i domaih ivotinja Dalmacije utvreno je ukupno 40 divljih vrsta s visokim potencijalom u poljoprivredi te 328 kultivara, odnosno sorti, pasmina i sojeva. Posebno se istie veliki broj izvornih lokalnih tradicijskih sorti masline s 37 sorti, vinove loze s 82 sorte i drugih vonih vrsta s 94 sorte te brojnih aromatinih, zainskih, ljekovitih, medonosnih, ukrasnih i divljih jestivih biljaka. Ovaj broj bi vjerojatno bio daleko vei da je bilo mogue provesti detaljnija istraivanja za sve grupe kultura, prvenstveno za itarice, mahunarke, povrtnice te voke. Uoeni problemi Uslijed novih trendova u poljoprivredi posljednjih pedesetak godina, prvenstveno industrijalizacije poljoprivrede, dominacije proizvodnje monokultura te uvoenju namjenskih hibrida, tradicijske sorte i pasmine postaju sve ugroenije i ubrzano nestaju. Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije nije dovoljno istraena, ouvana, zatiena, promovirana i iskoritena u daljnjoj selekciji, niti prepoznata kao gospodarski vana u stvaranju izvornih i prepoznatljivih premijskih poljoprivrednih proizvoda Dalmacije te kao turistiki potencijal i vano orue za ouvanje postojeih dalmatinskih krajobraza. Zbog malog udjela poljoprivrednog zemljita na podruju Dalmacije (oko 13 % povrina), poljoprivreda Dalmacije ne moe biti trino konkurentna kroz intenzivnu poljoprivredu, ve se prvenstveno treba oslanjati na manja poljoprivredna gospodarstva koja su u stanju proizvesti jedinstvene izvorne poljoprivredne proizvode visoke kvalitete i prepoznatljivosti.

iii

Samo manji dio poljoprivredne bioraznolikosti Dalmacije je slubeno prepoznat, a brojne autohtone sorte i pasmine Dalmacije se ne nalaze na slubenoj Sortnoj listi Republike Hrvatske kao ni na slubenom Popisu izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja. Naalost, prema novom Zakonu o sjemenarstvu svaka sorta sa Sortne liste mora imati odrivaa koji se brine o odravanju njenog genetskog identiteta i plaa godinju pristojbu Zavodu za sjemenarstvo i rasadniarstvu za njen ostanak na listi. Budui da proizvodnja sjemena navedenih tradicijskih sorti ne postoji, velika je vjerojatnost da se zbog nepostojanja odrivaa primjenom Zakona svi navedeni tradicijski kultivari automatizmom izbriu sa sortne liste, to bi onemoguilo legalno prometovanje njihovim sjemenom i reprodukcijskim materijalom. Za tradicijske sorte i pasmine koje nisu na sortnoj listi i Popisu pasmina treba osmisliti model njihove registracije, pronai model odravanja izabranih, potencijalno vrijednih tradicijskih sorti i pasmina Dalmacije te oformiti upisnik odrivaa sjemena i voditi sustavnu brigu o njihovom ouvanju. Preporuke za daljnje aktivnosti Stare, tradicijske sorte i pasmine potrebno je ouvati i/ili revitalizirati prvenstveno u svom izvornom, ouvanom okoliu, jer su samo tako one osnova i orue za ouvanje postojeih krajobraza, stanita i ukupne bioraznolikosti. Potrebno je provesti brojne aktivnosti za osnovna i dodatna istraivanja postojee bioraznolikosti u poljoprivredi, promociju, zatitu, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih sorti kulturnog bilja te pasmina i sojeva domaih ivotinja, kao i tradicijskih proizvoda na njihovoj osnovi. Na temelju izvjetaja Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae ivotinje Dalmacije i pripadajue baze podataka poljoprivredne bioraznolikosti Dalmacije nastalih u okviru COAST projekta, proizale su sljedee preporuke za daljnje aktivnosti: x izrada dravne strategije za ouvanje i revitalizaciju tradicijskih sorti i pasmina x izmjena i dopuna zakonodavstva vezanog za slubene sortne liste i popise tradicijskih pasmina domaih ivotinja; x izrada Crvenih knjiga tradicijskih sorti i pasmina x osmiljavanje i provedba istraivakih programa x osmiljavanje i provedba edukativno promotivnih projekata x osnivanje gen centara za uzgoj sorti i pasmina, in situ x poticanje uzgoja sorti i pasmina x poticanje osnivanja uzgojnih udruga x izrada menadment planova za svaku pojedinu sortu i pasminu x uspostavljanje banke biljnih i ivotinjskih gena, prvenstveno kao rezervni sustav ouvanja postojee bioraznolikosti u poljoprivredi ex situ x integraciju bioraznolikosti poljoprivrede i prateih poljoprivrednih proizvoda u turistiku ponudu, koja je trenutno najvanija gospodarska grana Dalmacije. Prioritetni koraci koji e se poduzeti u okviru COAST projekta: x Angairanje grupe strunjaka za poljoprivrednu bioraznolikost za iniciranje i provedbu gore preporuenih aktivnosti u suradnji sa svim nadlenim institucijama, udrugama i proizvoaima. x Edukacija i promocija: a) Izrada popularno-strune publikacije Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae ivotinje Dalmacije, na temelju postojeeg istoimenog izvjetaja. Ova publikacija e biti jedan od prvih sustavnih prikaza poljoprivredne iv

bioraznolikosti ne samo u Hrvatskoj ve i ire. b) Izrada Kataloga tradicijskih poljoprivrednih proizvoda Dalmacije uz prijedloge za daljnja istraivanja, poticanje proizvodnje, promociju i zatitu. Katalog e ukljuivati najvanije tradicijske prehrambene proizvode i pia: brano, kruh, pogaa, bekot, jestivo ulje, vino, kvasina, estoka pia, meso i mesne preraevine, mlijeko, sirevi, mlijene preraevine, proizvode od jaja, meda, preraevine voa i povra i drugo te neprehrambene biljne i ivotinjske proizvode kao to je ukrasno bilje, eterina ulja, ekstrakti, zaini, prirodni pesticidi, prirodne boje, duhan, odjea, obua te brojne druge proizvode tradicijske poljoprivrede. Katalog e imati ulogu svojevrsnog putokaza za poljoprivrednike i poduzetnike. Ovakav pristup se moe primijeniti za ostala podruja Hrvatske (Istra, Primorje i Kvarner, Lika, Sredinja Hrvatska, Slavonija), ali i iru regiju Mediterana i Europe. Poticanje uzgoja: aktivna podrka proizvoaima zainteresiranim za tradicijsku poljoprivrednu proizvodnju kroz Program poticanja Zelenog poduzetnitva, odnosno pruanje financijske i strune tehnike podrke, prvenstveno kroz projekte i poduzetnike ideje u sektorima ekoloke poljoprivrede i uzgoja autohtonih sorti i pasmina te eko i ruralnog turizma.

1. Maslina
Maslina je jedna od karakteristinih i najstarijih kultura Dalmacije, za koju edikt cara Dioklecijana iz 301. godine navodi da je u uzgoju vie stoljea prije Krista. U brojnim poglavljima navodi se u statutima nekih primorskih gradova (Korulanski statut, 1214.; Poljiki statut, 1482.). Smatra se da je maslina na podruje Dalmacije donesena od strane grkih kolonista, ali najnovija arheoloka istraivanja ukazuju da je prisutna na podruju Dalmacije daleko prije dolaska Grka. Maslina je najbrojnija vona vrsta koja se uzgaja na podruju Dalmacije, a o njenoj gospodarskoj vrijednosti govori i injenica da se u podruju hrvatske obale maslinarstvom bilo kao osnovnom ili dopunskom djelatnou bavi 45 % obitelji, pri emu na otocima ak 93 % obitelji. Danas se na prostoru Dalmacije uzgaja oko 3 500 000 stabala masline s tendencijom porasta. U isto vrijeme brojnost drugih vonih vrsta, uz izuzetak vinove loze je u stagnaciji ili opadanju. Masline se na podruju Dalmacije proizvode gotovo iskljuivo za ulje, dok su druge namjene manje prisutne. Na osnovi klimatskih i pedolokih karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarskomaslinarskih podregija: sjeverna, srednja i juna Dalmacija, unutranjost Dalmacije i dolina Neretve. Okolini uvjeti omoguuju uzgoj masline u svih pet podregija. Agrobioraznolikost maslina je s ak 37 izvornih i tradicijskih sorti iznimna. Dominantna sorta Dalmacije je oblica, koja zauzima preko 50 % udjela u sortimentu, a slijede lastovka i levantinka. Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost, izdvojeno je sedam najvanijih sorti: Oblica, Lastovka, Bjelica, Duica, Patrica, Levantinka i Drobnica. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ima obavezu ouvanja starih tradicijskih sorti Dalmacije, zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, kroz projekte realizirane u okviru slijedeih institucija: Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split, Stanica za june kulture Dubrovnik i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu. Trenutno stanje tradicijskih kultivara masline je daleko od zadovoljavajueg, iako je ouvanje tradicijskih kultivara masline znaajno poboljano u zadnjih desetak godina. Od utvrenih 37 tradicijskih kultivara masline, jedna sorta je nestala, 12 ih je dramatino ugroeno i postoji jo svega nekoliko stabala, 8 ima vrlo male populacije, manje od 1.000 v

stabala, 7 ima populacije izmeu 1.000 i 10.000 stabala te samo 9 sorti ima zadovoljavajuu populaciju od preko 10.000 stabala. Prisutne su samo tri matine kolekcije za ouvanje tradicijskih kultivara masline u Poreu, Splitu i Dubrovniku uz odreeni broj manjih, privatnih kolekcija, kao i matinjaka maslina u komercijalnim rasadnicima. Ove su kolekcije u prilino loem stanju i za njih je potrebno izraditi bazu podataka, provesti reprodukciju postojeeg genetskog fonda uz uvrtenje ugroenih sorti. Zbog ouvanja bioraznolikosti, sve tradicijske kultivare masline potrebno je to prije sakupiti i uvrstiti u kolekcije te gospodarski i komercijalno revitalizirati uz izradu menadment planova. Potrebno je izraditi bazu podataka koja bi bila dostupna svim zainteresiranim. Potrebno je izraditi i primijeniti sustav podrke za vlastiti uzgoj (u osnovnim i srednjim kolama te fakultetima) uz organizaciju radionica, seminara te promotivnih aktivnosti (putem knjige o tradicijskim poljoprivrednim kulturama Dalmacije, kataloga o tradicijskim proizvodima na bazi masline, radio i TV emisija itd.). Kroz ove aktivnosti vrila bi se edukacija o potrebi prepoznavanja izvornosti tradicijskih sorti maslina, oznaavanja zemljopisnog porijekla uz turistiku ponudu tradicijskih proizvoda na bazi maslina, u okviru hotela, restorana, a posebno dalmatinskih turistikih poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava.

2. Vone kulture
Uzgoj vonih kultura u Dalmaciji datira od najstarijih vremena, a u ediktu cara Dioklecijana iz 301. godine spominje se uzgoj maslina vie stoljea prije Krista. Car Dioklecijan je ujedno i prvi koji je uspostavio kolekciju vonih vrsta u Dalmaciji. U Statutu grada Nina iz 12. stoljea spominje se esnaest slubeno zatienih kultura, izmeu kojih i smokva. Poetak uzgoja agruma na podruju june Dalmacije datira u 15. stoljee. U svojem putopisu Put po Dalmaciji iz 1774. godine talijanski pisac Alberto Fortis spominje uzgoj vinje maraske, smokve i bajama. Mletaka vlast u Dalmaciji stimulira uzgoj vonih kultura, posebno na novom podruju dobivenom mirom u Sremskim Karlovcima te kroz poljoprivredni zakon poznat kao Grimanijev zakon. ak i kroz kratkotrajnu vladavinu Napoleonove administracije (1806-1809), poticalo se voarstvo. Zlatno doba maraske nastupa sedamdesetih godina 20. stoljea kad se je samo na podruju mjesta Selca na Brau bralo oko 60 vagona ploda. Trenja kao vona kultura ima dugu tradiciju uzgoja u Dalmaciji, posebno oko Katela i Poljica u srednjoj Dalmaciji. ezdesetih godina 20. stoljea plodovi rane sorte Tugarka zrakoplovom su prevoene na trite Bavarske. Proizvodnja svih ostalih vonih kultura u Dalmaciji bila je na razini koja nije bila dostatna ni za vlastitu potronju. Na osnovi klimatskih i pedolokih karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarskomaslinarskih podregija: sjeverna, srednja i juna Dalmacija, unutranjost Dalmacije i dolina Neretve. Bajam, trenje, ipak i smokva se uzgajaju u svih pet podregija, a razlike su u sortnom sastavu pojedine podregije. Maraska je zastupljena u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji te u unutranjosti, roga se uzgaja samo na nekim pogodnim lokalitetima u podruju june i srednje Dalmacije, agrumi su zastupljeni iskljuivo na podruju doline Neretve, nepola se uzgaja sporadino uglavnom u okunicama, dok su centri trenje u podruju srednje Dalmacije. U Dalmaciji se uzgaja 11 vonih kultura od kojih su, nakon masline, najznaajnije: trenja (2 000 000 stabala), mandarina (1 250 000 stabala), maraska (1 200 000 stabala), smokva (200 000 stabala), bajam (150 000 stabala), dok se ipak, roga, narana, limun i nepola uzgajaju sporadino, uglavnom na okunicama. Agrobioraznolikost voaka je iznimna s oko 130 tradicijskih sorti. Dominantna je maslina s 37 tradicijskih sorti, slijedi smokva s 29, te ipak s 20.

vi

Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost izdvojene su dvije sorte smokve: Petrovaa bijela i Zamorica; dvije sorte bajama: arski kasni i Knez rnomir; tri sorte maraske (Bra-2, Bra-6 i Recta); jedna sorta mandarine (Zorica rana) i dvije sorte ipka (Konjski zub i Slatki barski). Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ima obavezu ouvanja starih tradicijskih sorti Dalmacije, zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, kroz projekte realizirane u okviru slijedeih institucija: Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split, Stanica za june kulture Dubrovnik i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu. Trenutno stanje tradicijskih vonih kultivara je daleko od zadovoljavajueg, iako je ouvanje tradicijskih kultivara pojedinih vonih vrsta znaajno poboljano u zadnjih desetak godina. Od 130 prepoznatih tradicijskih vonih sorti, ukljuujui i maslinu, jedna je izgubljena, 31 je kritino ugroena, a za 14 sorti nema podataka. Prisutne su samo tri matine kolekcije za ouvanje tradicijskih kultivara voaka u Poreu, Splitu i Dubrovniku uz odreeni broj manjih, privatnih kolekcija, kao i matinjaka voaka u komercijalnim rasadnicima. Ove su kolekcije u prilino loem stanju i za njih je potrebno izraditi bazu podataka, provesti reprodukciju postojeeg genetskog fonda uz uvrtenje ugroenih sorti. Zbog ouvanja bioraznolikosti, sve tradicijske vone kultivare potrebno je to prije sakupiti i uvrstiti u kolekcije te gospodarski i komercijalno revitalizirati uz izradu menadment planova. Potrebno je izraditi bazu podataka koja bi bila dostupna svim zainteresiranim. Potrebno je izraditi i primijeniti sustav podrke za vlastiti uzgoj (u osnovnim i srednjim kolama te fakultetima) uz organizaciju radionica, seminara te promotivnih aktivnosti (publiciranjem knjige o tradicijskim poljoprivrednim kulturama Dalmacije i kataloga o tradicijskim proizvodima na bazi voaka, putem radio i TV emisija itd.). Kroz ove aktivnosti vrila bi se edukacija o potrebi prepoznavanja izvornosti tradicijskih sorti voaka, oznaavanja zemljopisnog porijekla uz turistiku ponudu tradicijskih proizvoda na bazi voaka, u okviru hotela, restorana, a posebno dalmatinskih turistikih poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava.

3. Vinova loza
Proizvodnja groa i vina i danas je strateka grana privrede Dalmacije, kao i u prolosti. Vrlo povoljni okolini uvjeti, raznolikost tala i specifini vinogradarski poloaji ine Dalmaciju idealnom za uzgoj vinove loze. Bogatstvo autohtonih sorata i drevna tradicija proizvodnje vina, ipak nisu turistiki i gospodarski odgovarajue iskoriteni. Prosjena povrina posjeda esto je manja od 1 ha, a svega treina proizvedenog vina se proda na tritu. Kvaliteta vina esto je ispod realnog potencijala sorte i podneblja. Uz maslinu, jedino za uzgoj vinove loze interes i dalje raste, a poticajne mjere za podizanje vinograda doprinose laganom rastu povrina. Trino orijentirani vinogradari sve vie ulau u tehnologiju proizvodnje, to rezultira i boljom kvalitetom vina. Tradicija uzgoja vinove loze see na podruju Dalmacije u daleku prolost, a dokazi o poznavanju tehnologije proizvodnje vina datiraju nekoliko stotina godina prije Krista. Ipak, smatra se da su ilirska plemena Liburni, Dalmati i Histri koji su bili vjeti pomorci, ve ranije upoznali uzgoj vinove loze u susjednim podrujima i imali razvijeno vinogradarstvo. Bez obzira na drutvene i gospodarske mijene, proizvodnja vina uvijek je imala veliku ekonomsku vanost za itelje Dalmacije, o emu svjedoe propisi o vinogradima i trgovini vina u srednjovjekovnim gradovima poput Trogira, Korule ili Dubrovnika. U Dalmaciju 1894. dolazi filoksera te

vii

vinogradi poinju propadati. Dolazi do velike krize te se stanovnitvo Dalmacije masovno iseljava u prekomorske zemlje. Obalno podruje Dalmacije tipine je mediteranske klime, s vruim i sunim ljetima i blagim, kiovitim zimama. Zbog obilja topline i sunca ovo podruje predstavlja idealno stanite za vinovu lozu. Blizina mora smanjuje temperaturna kolebanja i ublaava klimu ovog podruja, a poloaji okrenuti moru uz obilje direktnog sunevog osvjetljenja dodatno su osvijetljeni zrakama koje se reflektiraju o morsku povrinu. Dugi period vegetacije omoguava uzgoj razliitih sorata ukljuujui i onih kasne dobi dozrijevanja, koje u drugim podrujima ne bi mogle dozoriti. Tla su esto krta i kamenita, to dodatno doprinosi kvaliteti vina iz ovog kraja. Regionalizacijom vinogradarskih podruja Dalmacija je svrstana u regiju Primorske Hrvatske, a njen obalni dio podijeljen je na dvije podregije: Sjeverna Dalmacija te Srednja i Juna Dalmacija. Unutar svake od podregija nalazi se vie vinogorja koja se meusobno razlikuju po klimatskim i pedolokim prilikama, a pojedini lokaliteti, najee oni na obroncima okrenutim moru, uveni su zbog vrhunske kakvoe svojih vina. Dugo razdoblje uzgoja vinove loze na ovom prostoru, specifini okolini uvjeti, izoliranost pojedinih podruja, te pomorske veze sa ostatkom Mediterana utjecale su na razvoj bogatog sortimenta u Dalmaciji. Neke od sorta introducirane su iz okolnih zemalja, dok su brojne nastale na ovom prostoru spontanim krianjem. Za Dalmaciju je karakteristian razvoj velikog broja lokalnih sortimenata, specifinih samo za ua, izolirana, esto otona podruja, pa su tako i danas neke od sorte samo lokalno zastupljene. Krajem 19. stoljea u Dalmaciji se uzgajalo oko 200 sorata, od kojih mnoge danas vie ne nalazimo i smatramo ih trajno izgubljenim. Na znaajno smanjivanje broja sorata vinove loze utjecali su brojni razlozi, a meu njima su najvaniji dolazak gljivinih bolesti (plamenjae i pepelnice) te filoksere iz Amerike, kao i zahtjevi za visokim prinosima nakon 2. svjetskog rata, kada su brojne kvalitetne, ali niskoprinosne sorte zanemarene u proizvodnji. Danas su u Dalmaciji prisutne 82 sorte, od kojih je po svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost izdvojeno deset sorti: Crljenak katelanski, Dobrii, Glavinua, Grk, Malvasija dubrovaka, Maratina, Mukat rua, Ninua, Plavac mali te Zlatarica blatska. Najrairenija je izvorna sorta plavac mali, koja dominira u sortimentu Dalmacije. Posljednjih desetak godina ulau se znaajni napori kako bi se ouvao autohtoni sortiment Dalmacije. Vodea institucija je Agronomski fakultet u Zagrebu, gdje su u okviru razliitih istraivakih projekta nastoje prikupiti sve preostale autohtone sorte, te se permanentno popunjava osnovana Nacionalna kolekcija sorata vinove loze. Vei broj sorata je ampelografski i genetiki obraen, a za neke su utvreni sinonimi, homonimi ili pak roditelji. Istraivanje autohtonog sortimenata dovelo je do zakljuka da mnoge od sorata koje su danas u sortimentu vrlo rijetko zastupljene imaju visok gospodarski potencijal, pa su za neke od njih poput Malvasije dubrovake, Crljenka katelanskog i nekih sorata katelanskog podruja pokrenuti projekti gospodarske revitalizacije. Istraivanja autohtonog sortimenta provode i strunjaci iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra iz Splita, koji uz podizanje kolekcije autohtonih sorata, vode i projekte revitalizacije sorata Pr i Dobrii. Iako je vinova loza u usporedbi sa drugim kulturama dalmatinskog priobalja dosta istraena, ostalo je jo puno posla na ouvanju, karakterizaciji, gospodarskoj evaluaciji i revitalizaciji. U tom smislu nuno je zavriti inventarizaciju svih vinogradarskih podruja, dopuniti postojee kolekcije, te eventualno formirati repozitorije in vitro. Zavriti genetiku i ampelografsku karakterizaciju svih sorata, unijeti podatke u elektronsku bazu, te ih usporediti sa podatcima sorata drugih europskih zemalja, a osobito susjednih. viii

Da bi se bogatstvo autohtonih sorata, tradicija proizvodnje vina i turistiki znaaj Dalmacije ipak odgovarajue gospodarski iskoristio, treba izvriti gospodarsku evaluaciju sorata radi njihovog uvoenja u proizvodnju, te stvaranje sustava selekcije i proizvodnje sadnog materijala. Nastojanja na revitalizaciji autohtonih sorta treba pratiti i odgovarajua marketinka podrka, kao i osuvremenjivanje tehnologije proizvodnje vina u cilju popravka njihove kakvoe. Nadalje, treba unaprijediti sustav podrke vlastitog uzgoja kroz program radionica i seminara te promotivnih aktivnosti poput publiciranja knjige o tradicijskim kulturama Dalmacije, a posebno o autohtonim sortama vinove loze te kataloga o tradicijskim dalmatinskim proizvodima na bazi groa i vinskih vodia. Promocija treba ukljuivati dnevni i periodini tisak, radio i TV emisije te organiziranje raznih vinskih manifestacija. Takoer, treba istaknuti vanost prepoznavanja izvornosti tradicijskih sorti vinove loze, oznaavanja zemljopisnog porijekla uz turistiku ponudu tradicijskih proizvoda na bazi groa u okviru hotela, restorana i posebno na poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima.

4. Povre
Proizvodnja povra na podruju Dalmacije od velikog je gospodarskog znaenja i godinje ga se proizvede oko 360 000 tona. U Dalmaciji se nalazi polovica ukupnih hrvatskih povrina komercijalne proizvodnje povra namijenjenog potronji u svjeem stanju i treina svih zatienih objekata namijenjenih uzgoju povra. U strukturi proizvodnje na podruju Dalmacije u uzgoju na otvorenom najzastupljenije vrste povra su uz krumpir, kupusnjae, lubenice i dinje, rajica te luk, dok se u zatienim objektima navie uzgaja rajica, krastavac, paprika i salata. U komercijalnoj proizvodnji povra namijenjenoj tritu gotovo iskljuivo se koriste strani hibridi i sorte povra meu kojima esto puta prevladava jedan ili manji broj kultivara ime je agrobioraznolikost povrtnica izuzetno smanjena. Tradicijske sorte i lokalne populacije povra gotovo iskljuivo su zastupljene samo u vrtovima i manjim okunicama te su namijenjene potronji u vlastitom domainstvu. Njihovo sjeme i reprodukcijski materijal iskljuivo se proizvode i odravaju na obiteljskim gospodarstvima te se ire prvenstveno razmjenom na uem podruju. Trgovina reprodukcijskim materijalom tradicionalnih sorti povra na podruju Dalmacije nikad nije bila razvijena, kao ni sustavna briga o ouvanju njihovog genetskog identiteta. Depopulacijom ruralnog prostora osobito otoka i dalmatinskog zalea te migracijama stanovnitva koje je na podruju Dalmacije posebno bilo izraeno za Domovinskog rata, brojne tradicijske sorte brino odravane kroz dugi vremenski period nepovratno su izgubljene, a malobrojnim preostalima prijeti velika opasnost da nestanu. Dalmacija, kao dio Mediterana, ima razvijenu kulturu potronje veih koliina povra u dnevnoj prehrani od kontinentalnih podruja. U prolosti to su bile primitivnije selekcije poludivljih vrsta povra kojima je mediteransko podruje obilovalo, a meu kojima su se posebno isticale kupusnjae, mahunarke i lukovi. Introdukcijom drugih vrsta povra, dominantni u proizvodnji postaju krumpir, rajica i grah koji danas predstavljaju najznaajnije vrste povra u prehrani dalmatinskog puanstva. Povre je u povijesti bilo jedan od osnovnih izvora prehrane puanstva Dalmacije i u velikoj je mjeri ostalo i danas. Zahvaljujui blagodatima klime i razliitosti tla na podruju Dalmacije razvio se i udomaio uzgoj velikog broja povrtnih sorti. Neke su donesene iz drugih krajeva, ali su pod utjecajem specifinog uzgojnog okruenja i paljivim odabirom uzgajivaa znatno promijenile svoja obiljeja u odnosu na izvorni oblik pa su dobile izvorne nazive. Nazivlje autohtonih sorti i populacija uglavnom ima geografske oznake mjesta ili ue regije gdje se razvila ili najee uzgajala ili se u nazivu dosta esto koristi pridjev domai. Tako na primjer sorta domaa ljutika obuhvaa vie ekotipova luka kozjaka, koji se uzgaja na itavom podruju Dalmacije, hvarska artioka je autohtona ekopopulacija koja se uglavnom uzgajala na otoku Hvaru, a polaki enjak naziv je sorte enjaka koji se uzgaja samo na podruju Polae kod Knina. ix

Na podruju Dalmacije utvreno je postojanje 15 tradicijskih sorti povra od kojih je izdvojeno njih devet koje se posebno istiu po svojim gospodarskim, genetskim ili kulturno-povijesnim vrijednostima, ugroenosti odnosno svojoj izvornosti, a to su: hvarska artioka, domaa ratika, trogirska srednje rana cvjetaa, endivija dalmatinska kopica, salata dalmatinska ledenka, kozjak domaa ljutika, polaki ozimi enjak, domai bob i domaa sjekirica. Neke od ovih tradicijskih sorti ak niti nisu uvrtene na slubenu sortnu listu Republike Hrvatske, to je potrebno hitno provesti. Sve te tradicijske sorte povra na podruju Dalmacije su visoko ugroene, a neke su vjerojatno i trajno nestale. Prema novom Zakonu o sjemenarstvu svaka sorta sa Sortne liste mora imati odrivaa koji se brine o odravanju njenog genetskog identiteta i plaa godinju pristojbu Zavodu za sjemenarstvo i rasadniarstvu za njen ostanak na listi. Budui da nijedna sjemenska tvrtka nikad nije organizirala proizvodnju sjemena navedenih tradicijskih sorti niti ga stavljala u promet, postoji velika vjerojatnost da se zbog nepostojanja odrivaa primjenom zakona svi navedeni kultivari automatizmom izbriu sa sortne liste to bi u budunosti onemoguilo legalno prometovanje njihovim sjemenom i reprodukcijskim materijalom u Hrvatskoj. Za tradicijske sorte koje nisu na sortnoj listi, treba osmisliti model njihove registracije. Za sve tradicijske sorte treba pronai i financijski poduprijeti model odravanja izabranih, potencijalno vrijednih tradicijskih sorti Dalmacije, oformiti upisnik odrivaa sjemena i voditi sustavnu brigu o njihovom ouvanju. Skrb o ouvanju i zatiti biljnih genetskih resursa od nedavno preko Povjerenstva za biljne genetske resurse vodi Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ime su dijelom obuhvaene i tradicijske sorte povra s podruja Dalmacije. Potrebno je hitno provesti projekte vezane uz daljnju inventarizaciju, prikupljanje, karakterizaciju i vrednovanje drugih postojeih tradicijskih sorti povra na podruju Dalmacije. Po definiranju pojedinih sorti potrebno ih je uvrstiti na slubenu sortnu listu Republike Hrvatske, uz proizvodnju komercijalnog sjemena, odravanje kolekcija, pripremu i uvanje sjemena u bankama biljnih gena. Potrebno je obnoviti proizvodnju tradicijskih sorti povra te proizvoda na njihovoj bazi, a osobito je vana promocija izvornih sorti povra kroz razne publikacije o tradicijskim sortama i koritenju u kulinarstvu, sredstva javnog informiranja i brojne manifestacije kao to su Dan hvarske artioke ili Dan domae ratike te kontinuirana popularizacija njihove prehrambene i gastronomske vrijednosti.

5. Ratarske kulture
Ratarska proizvodnja je sve do polovice 20. stoljea usprkos relativno loim uvjetima imala veliko znaenje za Dalmaciju, gdje je prisutna jo od mlaeg kamenog doba (jeam). Ipak, opstanak relativno velikog broja ljudi na ratarski nepovoljnom podruju kao to je Dalmacija, nije mogao biti mogu bez oslonca u stoarstvu to se posebno odnosi na Dalmatinsku zagoru. Uz vinogradarstvo i maslinarstvo, stoarstvo je u kombinaciji s ratarstvom bilo osnova poljoprivrede Dalmacije kroz stoljea. Najvanije ratarske kulture na podruju Dalmacije bile su itarice (penice, kukuruz, jeam, ra, proso, sirak zrna), industrijske kulture (duhan, buha, sirak metla), krobne i uljane kulture (krumpir, mak, sezam), predivo bilje (brnistra, lan, konoplja) i krmno bilje (lucerka, djeteline, stoni kelj, stoni bob, sjekirica). itarice su se uzgajale u Dalmaciji od pamtivijeka i bile su osnova prehrane stanovnitva. U onim dijelovima Dalmacije gdje nije bilo uvjeta za proizvodnju penice i kukuruza ili proizvodnja tih itarica nije bila dovoljna, mijenjalo se ulje, vino ili sol za brano. Danas su se penica i druge itarice s prostora Dalmacije izgubile u proizvodnji, iako su po cijeloj Dalmaciji bile prisutne i na najmanjim povrinama i u gotovo nevjerojatnim uvjetima, na Dinari i Biokovu x

preko 1000 m nadmorske visine. Slina je situacija i s mlinicama za mljevenje ita, primjerice u Podgori pod Biokovom, gdje je na nevelikom potoku bilo preko 20 mlinica s pripadajuim akumulacijama vode. Industrijske kulture u Dalmaciji imaju veu ulogu tek od 18. stoljea kad se poinje u veoj mjeri uzgajati duhan koji se pojavio u uzgoju ve u 17. stoljeu. Uzgoj duhana u Dalmatinskoj zagori periodiki je jedna od osnova zarade i opstanka. Krumpir se u Dalmaciji gotovo nikad nije koristio za industrijske potrebe ve gotovo iskljuivo za ljudsku prehranu. Globalnim svjetskim promjenama na tritu tekstila, a posebno pojavom vrlo jeftinih pamunih odjevnih predmeta iz zemalja treeg svijeta, predivo bilje je nestalo ne samo u Dalmaciji ve i u gotovo cijeloj Europi. Predivo bilje na podruju Dalmacije nikad nije bilo uzgajano na veim povrinama, ali je postojala izvorna proizvodnja tkanine i uadi iz vlakana brnistre koja se do danas naalost nije ouvala. Nestankom stoke, krmno bilje se potpuno izgubilo iz proizvodnje i danas najee sreemo ostatke trajnih kultura. Meutim, podruje Dalmacije obiluje ekotipovima ratarskog bilja nastalih prirodnom selekcijom pod ekolokim prilikama proizvodnog podruja i uslijed prirodne hibridizacije te oni predstavljaju izvor svojstava i gena za budue selekcije. No, ostaje nam pitanje koliko je od tog bogatstva ostalo ouvano do danas budui su znanstvena istraivanja dalmatinskih ratarskih kultura zanemarena. Nestankom ratarske proizvodnje u Dalmaciji ne samo da gubimo bioloku raznolikost ratarskih kultura, ve i nestaju pratee biljke, ivotinje i gljive koje su vezane za ak pet biljnih pokrova (obraivana poljoprivredna podruja-itarice, obraivana poljoprivredna podruja-izuzevi itarice, usjevi-mjeavina travnjaka i ikara, usjevi i urbana podruja te usjevi s vodenim povrinama,ukljuujui navodnjavana podruja). Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost izdvojeno je jedanaest kultura i sorti: dalmatinska tvrda brkulja, dalmatinska bijela brkulja, domaa ra, kukuruz brnda, dalmatinski buha, krumpir poiteljka, krumpir kuljevac, duhan Ravnjak, divlji duhan Rui, brnistra i mediteranska lucerka. Veina ovih odabranih dalmatinskih kultivara ratarskih kultura ne nalazi se na sortnoj listi Republike Hrvatske, a slina je situacija i s ostalim ratarskim kultivarima Dalmacije. Uz neophodna dodatna istraivanja i obnovu proizvodnje ovih tradicijskih sorti nuno je osmisliti model njihove registracije i propagacije. Kao i kod prethodnih kultivara, potrebno je provesti mjere za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih sorti ratarskog bilja. Posebnu panju treba obratiti integraciji domaih ratarskih sorti u svom izvornom, ouvanom okoliu u turistiku ponudu Dalmacije kao i svih njihovih sekundarnih proizvoda: brana, kruha, ulja, odjee itd.

6. Livade i panjaci
U floristikom bogatstvu Dalmacije posebno se istiu krki dalmatinski travnjaci koji su po bogatstvu vrsta najbogatije biljne zajednice Europe. Oni u gospodarskom smislu gotovo nikada nisu bili istraivani iako je paarenje i kosidba ovih zajednica stoljeima bila osnova stoarstva Dalmacije. Istovremenim nestankom stoke i depopulacijom na ogromnim dalmatinskim prostranstvima, zapoeo je proces zarastanja (sukcesija) zbog ega dalmatinski krki travnjaci, odnosno livade i panjaci, postaju jedan od najugroenijih biljnih pokrova u Dalmaciji, a pripadajue biljne i druge pratee vrste takoer su ugroene. Na podruju Dalmacije kroz povijest je postojalo oko 600.000 hektara panjaka i livada. Za Dalmaciju su tipine stoarske ljetne migracije na vee planine: Dinaru, Kamenicu, Svilaju, Mosor i Biokovo. Na visokogorske panjake Dinare od pamtivijeka dalmatinski i bosanski xi

stoari izdiu svoja stada, a postojea dravna granica izmeu Republike Hrvatske i BiH upravo je tradicionalna granica stoarskih razgranienja utvrena jo u 18. stoljeu izmeu tadanje Venecije i Turskog carstva. Osnovnu gospodarsku vrijednost livadama i panjacima daju biljke iz dvije porodice, mahunarki ili leguminoza (Fabaceae) i trava (Poaceae). Udjel ovih porodica u flori Hrvatske je visok, oko 9 % za mahunarke i 6 % za trave, odnosno najvei nakon glavoika (Compositae) koje su zastupljene s oko 12 %. Izrazita okrenost, bezvodnost, vrlo plitak pedoloki supstrat, ekstremne vruine i sue, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvaniji su ograniavajui imbenici sveukupne poljoprivrede Dalmacije, pa tako i livada i panjaka. Slubena rajonizacija livada i panjaka na podruju Dalmacije nije provedena, ali moemo utvrditi dvije zasebne zone: eumediteranska i submediteranska. Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost izdvojeno je est izvornih livadnih i panjakih vrsta: djetelina dalmatinska (Trifolium dalmaticum), djetelina rumena (Trifolium incarnatum molinerii), grahorica dalmatinska (Vicia dalmatica), kostrika perasta (Brachypodium pinnatum), krin primorski (Chrysopogon gryllus) i vlasulja dalmatinska (Festuca dalmatica). Takoer, i ovdje je potrebno provesti istraivanja, promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih sorti livadnog i panjakog bilja. Pri tom treba naglasiti da revitalizacija livada i panjaka Dalmacije nije mogua bez istovremene revitalizacije tradicijskog stoarstva.

7. Aromatino, zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje


U Hrvatskoj je do sada utvreno 4275 biljnih vrsta odnosno s podvrstama 5347 biljnih svojti. Po broju vrsta Hrvatska se nalazi na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici dravne povrine na treem mjestu, iza Slovenije i Albanije. Ako bi izdvojili samo Dalmaciju, ona bi po broju vrsta na jedinici povrine bila prva zemlja u Europi. U ovom floristikom bogatstvu, oko 6 % vrsta su endemi, meu kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti. U isto vrijeme, oko 11 % biljnih vrsta Hrvatske je ugroeno, od kojih najvei broj na podruju Dalmacije. Dalmacija je podruje izrazitog biljnog bogatstva, a posebno aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, pravi pelinji rajski vrt. Samo manji dio ovog bilja je kroz povijest kultiviran ili je bio predmet bilo kakvog opsenijeg istraivanja i selekcije. U Dalmaciji je gotovo sve naalost zavravalo na sakupljanju (i unitavanju) samoniklih divljih populacija i njihovom izvozu kao sirovine u razvijene zemlje. Rijetki su primjeri gdje se ilo i do sekundarnih proizvoda (eterina ulja, medovi), a tercijarni kao to su izvorni ljekoviti, kozmetiki ili prehrambeni proizvodi gotovo da uope ne postoje. Takoer, ne postoji sustavni popis kultivara i divljih oblika ove skupine biljaka, nema opisa stanja njihovih populacija niti procjene njihove vrijednosti i ugroenosti, nema opisa tradicionalnog koritenja te nije donesen ni jedan strateki dokument vezan uz ovu problematiku. Kao posljedica navedenog, danas u Dalmaciji ne postoji proizvodnja sjemena i sadnica domaih kultivara aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, osim rijetkih iznimaka, ve se kultivari uvoze iz inozemstva. Mnoge od ovih biljaka pripadaju gotovo svim navedenim kategorijama: aromatino, zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje. Primjerice rumarin i lavanda koriste se za dobivanje aromatskih eterinih ulja, odnosno kao aromatino bilje, ali i kao zain, ljekovito bilje, ujedno su medonosne biljke, a esto imaju i izraeni estetski karakter zbog ega imaju veliki potencijal kao ukrasno bilje te se u te namjene i (nedovoljno) koriste. Iz tih razloga, teko je za xii

veinu ovih biljaka odrediti njihovu pripadnost samo jednoj namjenskoj grupi kultura. Vrijednost i potencijal aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja Dalmacije je izniman i to u nekoliko glavnih pravaca: bioraznolikost, selekcijska vrijednost, gospodarska vrijednost, medonosna vrijednost, estetska vrijednost, prehrambena vrijednost, industrijska vrijednost i krajobrazna vrijednost. Uzgoj i koritenje aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja u Dalmaciji see u davnu povijest civilizacije na ovom prostoru. Iz izvornih oblika divljeg bilja selekcionirane su brojne ratarske, predive, a posebno povrtne, aromatine, zainske i ljekovite biljke. Najvanije aromatine kulture su rumarin, kadulja i lavanda. Gospodarska proizvodnja rumarinova ulja zapoinje u 17. stoljeu, a iri se u 18. stoljeu posebno na Hvaru i olti. Nepovoljni uvjeti poput plitkog pedolokog supstrata, okrenost, ekstremne vruine i sue, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja, najvaniji su ograniavajui imbenici poljoprivrede Dalmacije, pa tako i proizvodnje aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja. Ipak, treba istaknuti da su ovi imbenici daleko manje ograniavajui za mnoge od ovih vrsta, a esto su neke vrste kao npr. kadulja, jedine koje mogu opstati na golom krkom kamenjaru. Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost izdvojeno je deset kultivara i vrsta: primorska kadulja (Salvia officinalis), budrovka (Lavandula hybrida), dalmatinski uspravni rumarin (Rosmarinus officinalis), domai primorski vrisak (Satureja montana), obina agava (Agave americana), ukrasna iglica Biokovo (Geranium macrorrhizum), matar (Chritmum maritimum), mirta (Myrtus communis), planika (Arbutus unedo), divlja riga (Diplotaxis tenuifolia). Osim svega nekoliko vrsti i sorta, ostali ovdje obraeni dalmatinski kultivari aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja ne nalaze se na sortnoj listi RH. Osnovni razlog je nedostatno istraivanje ovih kultura na podruju Dalmacije iako postojei kultivari predstavljaju izvorite zanimljivih svojstava za oplemenjivaki rad, a neki imaju svoj centar razvoja upravo na Mediteranu. Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji slubena proizvodnja sjemena, a sjeme kadulje, lavande i rumarina koje se moe kupiti na tritu redovito dolazi iz izvoza i ne predstavlja ovdje obraene populacije. Iznimka je budrovka, ije se sadnice razmnoavaju u vie rasadnika i mogu se kupiti. Tradicijske sorte aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja trebaju daljnja istraivanja, ouvanje, promociju i gospodarske revitalizaciju u emu e izmeu ostalog pomoi izrada publikacije o tradicijskom koritenju bilja i njihovim proizvodima.

8. Pasmine domaih ivotinja


Domae ivotinje bile su kroz povijest vrlo znaajne za poljoprivredu Dalmacije, to se moe vidjeti i u nazivu Dalmacija koji dolazi od stare ilirske rijei dalma (delma), a to znai ovca. Prema popisu iz 1781. godine u Dalmaciji je bilo oko 1,2 milijuna grla stoke, od ega preko milijun ovaca i koza. U odnosu na broj stanovnika (250 000), Dalmacija je imala relativno najvei udjel stoke u Europi, ak pet po glavi stanovnika. Prema najnovijem popisu iz 2007. godine preostalo je svega oko 250 0000 grla stoke, oko pet puta manje nego prije 200 godina. Prema najstarijim nalazima paleontolokih ostataka domaih ivotinja u piljama Dalmacije, utvreno je da su najstarije u uzgoju bile ovce, koze, goveda i psi. Od poetaka civilizacije dominiraju goveda, ali na prijelazu iz bronanog u bakreno doba (4 000 godina prije Krista) xiii

primat preuzimaju ovce, po kojima Dalmacija i dobiva ime. U rimsko doba zapoeo je uzgoj konja i magaraca, te pelarstvo, peradarstvo i golubarstvo, a kasnije poinje uzgoj svinja. Pokuaji sustavnog oplemenjivanja stoke zapoinju tek krajem Mletake republike, a intenzivnije tijekom razdoblje francuske vladavine, krianjem domaih ovaca s merino ovcama. Osobito se nastojanja merinizacije te ostale mjere unaprjeenja stoarstva pojaavaju za vrijeme Austrougarske, od 1808. godine. Za Dalmaciju su najvanije domae ivotinje: ovce, koze, goveda, magarci s kriancima, svinje, konji, pele, kokoi, pure, dudov prelac, kunii, golubovi i psi. Uzgoj slatkovodne ribe navodi se u prolosti za privatne potrebe, ali u trinom smislu nije poznat do najnovijeg razdoblja. Prisutna su dva osnovna stoarska rajona, Primorski koji obuhvaa obalu i otoke te Zagorski, koji obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku zagoru. Okolini uvjeti (pedoloki, klimatski, biljni pokrov, vode) na podruju Dalmacije izuzetno su nepovoljni za razvoj krupnije stoke zbog ega se Dalmacija tradicijski oslanja na uzgoj ovaca i koza. Utvreno je 28 tradicijskih pasmina, kojima je pridodana jedna novostvorena, golub zadarski prevrta, te 8 izvornih divljih vrsta, salmonidnih riba s kojima je mogue ostvariti uzgoj. Meu tradicijskim pasminama dominiraju ovce s devet pasmina, to je posljedica dugotrajnog i dominantnog ovarstva na podruju Dalmacije, raznolikih krianja te izoliranosti populacija, posebno na otocima. Izdvojeno je deset najznaajnijih pasmina koje se istiu po svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, staninim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroenosti te po utjecaju na opu bioraznolikost. To su: goveda dalmatinska bua i dalmatinsko sivo govedo; konj dalmatinski hladnokrvnjak (Buak); drimorsko-dinarski magarac; dinarska arena koza; ovce dubrovaka ruda i dalmatinska pramenka; dalmatinski pas i hrvatsko-bosanski planinski pas tornjak; Mediteranska siva pela; te salmonidna riba glavatica. Osnovnu skrb za tradicijske pasmine domaih ivotinja u Dalmaciji vodi Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja kroz Hrvatski stoarski centar (HSC), osnovan 1994. godine. O tradicijskim pasminama kao dijelu tradicijske i kulturne batine te dijelu bioraznolikosti Hrvatske, skrbi Ministarstvo kulture kroz Dravni zavod za zatitu prirode, osnovan 2003. godine, te Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva (MZOPU) putem Uprave za gospodarenjem okolia. Trenutno stanje tradicijskih pasmina u Dalmaciji je prilino loe, kao i ukupno stoarstvo ovog podruja, jer su danas ostali tek ostaci ostataka nekadanjeg slavnog izvornog stonog fonda Dalmacije. Gotovo sve dalmatinske pasmine su ugroene, neke kritino i njima ubrzano prijeti nestanak, a neke su ve izumrle. Kao posljedica, dolazi do ubrzane devastacije krajobraza i stanita te gubitka ope bioraznolikosti, posebno vidljivo kroz sukcesiju, odnosno zarastanja u makiju to znaajno doprinosi nastanku i razvoju poara. Trenutno na podruju Dalmacije ne postoje matina stada niti banke gena za tradicijske pasmine. Postoje brojni manji i srednji uzgajivai za koje je potrebno izraditi bazu podataka. Posebnu panju treba obratiti integraciji domaih pasmina u svom izvornom i ouvanom okoliu u turistiku ponudu Dalmacije, kao i njihovih sekundarnih proizvoda: mesa i mesnih preraevina, mlijeka, jaja, meda, sireva, odjevnih i drugih predmeta. Za tradicijske pasmine Dalmacije neophodna su daljnja istraivanja, poticanje uzgoja i razliite edukativno promotivne aktivnosti (poput publikacija o tradicijskim pasminama Dalmacije i njihovim proizvodima).

xiv

Summary
Traditional Agricultural Plants and Domestic Animals of the Dalmatia Region
The agricultural biodiversity of the Dalmatia region the part of the Mediterranean which one can describe as the cradle of mankind represents quite a pronounced phenomenon, which is no wonder given the fact that Dalmatia is the most diverse part of Europe in terms of landscape and biology. This region covers as many as 5835 kilometers of the Croatian coastline, includes a substantial proportion of the total of 1246 islands and maritime rocks in the country, and it also encompasses the Adriatic karst platform, as well as the Dinarik geotectonic structure with a significant karst structure. Dalmatia extends to highest Croatian mountains Dinara (1831 m) and Biokovo (1762 m); it includes the canyons of the karst rivers of Cetina, Krka and Zrmanja, estuaries of the rivers Zrmanja and Krka, as well as the delta of the Neretva river. Dalmatia also includes a number of karst water sources and underground rivers; the shortest river in the world Ombla, as well as Crveno jezero, the lake over 500 meters in depth. Dalmatia extends to the Adriatic Sea, including the well of Vruja, the biggest submerged well of the Mediterranean. Dalmatia covers a wide range of habitats, ranging from the hot Mediterranean climate to the cold mountain climate. In addition to its overall biodiversity, the Dalmatian region also displays a pronounced agricultural biodiversity, due to its biological-geographical position in the area of the Balkans, on the border connecting the Central, South and Eastern Europe, but also due to intense historical and socioeconomic factors. Major contribution of the COAST project can be seen in the fact that it has led to better knowledge on agricultural biodiversity of Dalmatia. Thanks to the research on traditional plants and domestic animals in the Dalmatia region, conducted within the COAST project, the agricultural biodiversity has been recognized as an important element of the overall biodiversity for the first time, and that also lead to the first synthesis of all current knowledge regarding the agricultural biodiversity of Dalmatia. Important additions were introduced into the existing catalogues of varieties of vines, olives and other types of fruit-trees. In addition, the first lists were made of the traditional cultivars of breeds, arable crops and vegetable varieties, as well as aromatic and ornamental plants, spices, medicinal herbs, plants important for the production of honey, and edible wild herbs. Furthermore, the most important cultivars were evaluated in terms of their economic potential for the first time, together with the extent to which they are endangered. The research on traditional plants and domestic animals of Dalmatia determined the total of 40 wild varieties with a high potential in terms of agriculture, as well as 328 cultivars, or varieties, breeds and species. Particularly prominent among these is a significant number of traditional local olive varieties, with a total of 37 varieties; vine with 82 varieties; other fruit species with 94 varieties, as well as a number of aromatic plants, spices, medicinal herbs, plants important for the production of honey, ornamental plants and edible wild herbs. In all probability, this number would have increased even further, had we been able to conduct a more detailed research for all groups of cultures, in particular when it comes to cereal crops, leguminous plants, vegetables and fruit varieties. Problems perceived Due to new trends arising in agriculture in the past fifty years, in particular the industrialization of agriculture, the domination of monocultures, and the introduction of specific-purpose hybrids, one can notice that the traditional varieties and breeds are becoming increasingly endangered, and are beginning to vanish at a rapid pace. The agricultural biodiversity of Dalmatia is not sufficiently explored, nor is it sufficiently preserved, surveyed, protected, promoted and used in xv

further selection. It is also obvious that the economic importance of agricultural biodiversity is not sufficiently recognized when it comes to the creation of authentic and recognizable premium agricultural products of Dalmatia, and there is, in addition, a noted lack of awareness regarding the tourist potential of biodiversity and the possibility to use it as an important tool for the preservation of existing landscapes of Dalmatia. Due to the low share of agricultural land in the area of Dalmatia (approx. 13 percent of the surface), the agriculture of Dalmatia cannot achieve the desired market competitiveness through intensive agriculture. Therefore, this sector should primarily focus on smaller agricultural establishments that are able to produce unique, original, high-quality agricultural products, which are highly recognizable. Only a minor share of the agricultural biodiversity of Dalmatia is officially recognized, and a number of autochthonous varieties and breeds of Dalmatia are not included in the official List of Varieties of the Republic of Croatia, nor are they part of the List of Native and Protected Breeds and Varieties of Domestic Animals. Unfortunately, due to the new Law on Seed, each variety from the List of Varieties must have an entity in charge of maintenance, which takes care of the preservation of its genetic identity, and, in addition, an annual fee must be paid to the Institute for Seed and Seedlings in order for the variety to remain on the list. Due to the fact that there is no production of seed for these traditional varieties, it is quite likely that, with the implementation of the Law, the lack of entities in charge of maintenance might lead to the automatic deletion of all the traditional cultivars from the list of varieties, which would make it impossible to engage in legal trading involving the seeds and reproduction material of these varieties. When it comes to the traditional varieties and breeds that are not part of the list of varieties and the List of Breeds, a model of their registration should be developed, together with the model aimed at the preservation of selected, potentially valuable traditional varieties and breeds of Dalmatia. The register of entities in charge of maintenance of seeds should also be created, and systematic care should be provided in terms of the preservation of these varieties and breeds. Recommendations for further activities Old, traditional varieties and breeds need to be preserved and/or revitalized, primarily in their original, well preserved environment, since it is only in such a way that these breeds and varieties can constitute a tool and a foundation for the preservation of existing landscapes, habitats and overall biodiversity. There is a need to implement a number of activities in the area of basic and additional research connected to the existing biodiversity in agriculture, as well as research involving the promotion, protection, preservation and economic revitalization of traditional varieties of cultivated plants; breeds and species of domestic animals; and traditional products made on the basis of these varieties and breeds. On the basis of the report on Traditional Agricultural Plants and Domestic Animals of Dalmatia, and the corresponding database on agricultural biodiversity of Dalmatia, created within the framework of the COAST project, the following recommendations for further activities were made: x Creation of the state strategy for the preservation and revitalization of traditional varieties and breeds; x Changes and amendments to the legislation pertaining to the official lists of varieties and lists of traditional breeds of domestic animals; x Development of Red Books of traditional varieties and breeds; x Design and implementation of research programs; xvi

x x x x x x x

Design and implementation of educational and promotional projects Establishment of gene centers for the cultivation of varieties and breeds, in situ; Support for the cultivation of varieties and breeds; Support for the establishment of cultivation organizations; Development of management plans for each individual variety and breed; Establishment of the bank of plant and animal genes, primarily as the reserve system for the preservation of existing agricultural biodiversity ex situ; Integration of agricultural biodiversity and the corresponding agricultural products into the tourist offer, given the fact that tourism currently constitutes the most important branch of the economy in Dalmatia.

Priority steps to be undertaken within the COAST project: x Engaging the group of experts on agricultural biodiversity to initiate and implement the activities recommended above, in cooperation with all the relevant institutions, associations and producers. x Education and promotion: a) Development of an accessible expert publication Traditional Agricultural Plants and Domestic Animals of Dalmatia, on the basis of the report with the same title. This publication will be one of the first systematic overviews of agricultural biodiversity, not only in Croatia, but also beyond. b) Creation of the Catalogue of Traditional Agricultural Products of Dalmatia, with proposals for further research and support for the production, promotion and protection. The catalogue would include the most important traditional food products and beverages: flour; bread; unleavened round cake; zwieback "bekot"; edible oil; wine; vinegar; liquor; meat and meat products; milk; cheeses; dairy products; egg and honey products; fruit and vegetable products; and other animal and plant products, such as ornamental plants, eteric oils, extracts, spices, natural pesticides, natural colors, tobacco, clothes, footwear, as well as numerous other products in the sphere of traditional agriculture. The catalogue would constitute a compass of sorts, serving the agricultural workers and entrepreneurs. Such an approach could also be applied to other parts of Croatia (Istria, Kvarnerski zaljev bay, Lika, Central Croatia, Slavonia), but also to the wider region of the Mediterranean and Europe. x Support for the cultivation: active support for producers interested in traditional agricultural production, through the Green Business Support Program; in other words, the provision of financial and technical expert assistance, primarily through projects and entrepreneurial ideas in sectors of ecological agriculture and the cultivation of autochthonous varieties and breeds, but also in the sector of eco-friendly and rural tourism.

xvii

1. Olives
Olive is one of the typical and oldest Dalmatian cultivars, and its cultivation began centuries before Christ, according to an edict of Emperor Diocletian of 301 AD. Olive is mentioned in a number of chapters of the statutes of some Mediterranean cities (Statute of Poljica, 1482; Statute of Korula, 1214). It is commonly held that olive was introduced in Dalmatia considerably before the arrival of the Greeks. Olive is also the dominant type of fruit cultivated in Dalmatia in terms of volume, and its economic value is proven by the fact that 45% of families living on the Croatian coast are cultivating olives as either their basic or additional working activity, rising to as many as 93% of families living on islands. There are approximately 3,500,000 olive trees cultivated in the region of Dalmatia today, with a marked tendency of growth. At the same time, other types of fruit exhibit either a tendency of stagnation or decrease, with the exception of wine grape. In the Dalmatian area, olives are produced almost exclusively for the purpose of obtaining olive oil, while other types of usage are less prominent. When it comes to the climate and soil requirements for olive growing, the area of Dalmatia is divided into five subregions in terms of their pedological and climatic conditions: southern Dalmatia, central Dalmatia, northern Dalmatia, the Dalmatian hinterland, and the Neretva valley. Environmental conditions allow for olive growing in all the five subregions. The agricultural and biological diversity of olives is extraordinary, with as many as 37 native varieties in the area of Dalmatia. The dominant variety in Dalmatia is the so-called Oblica, with over 50 percent of the sortiment, followed by Lastovka and Levantinka varieties. According to their economic, cultural, historical, genetic and selection value, their importance in the context of landscape and habitat, and based on the endemic nature of cultivars, the level of endangerment and the influence on overall biodiversity, seven distinct cultivars rise to particular prominence: Oblica, Lastovka, Bjelica, Duica, Patrica, Levantinka and Drobnica. The Ministry of Agriculture, Fisheries and Rural Development has the obligation to preserve the old, native varieties of Dalmatian tree fruits, which is a task it undertakes together with the Ministry of Science, Education and Sports, through the projects implemented by the Institute for the Adriatic Crops and Karst Reclamation in Split (IJKS), the Institute of Agriculture and Tourism in Pore (IPTP) and the Station for Southern Crops in Dubrovnik (SJKD). It has to be said that the present state of native cultivars of olive trees in Dalmatia is far from satisfactory, even though the preservation of traditional varieties has significantly improved in the course of the last ten years. Of the 37 recognized cultivars of olives in Dalmatia, one cultivar is lost; 12 cultivars are dramatically endangered, with only several trees remaining; 8 cultivars have very small populations with less than 1.000 trees; 7 cultivars have populations ranging between 1.000 and 10.000 trees; and only 9 cultivars have satisfactory populations with over 10.000 trees. Only three rootstock collections for the preservation of native cultivars are currently available, in Pore, Split and Dubrovnik. There are also several smaller, private orchards or collections, as well as mother rootstocks in commercial nurseries. These collections are in a rather poor condition, which means that a data bank needs to be created for them, and the existing gene fund should be reproduced, along with the introduction of endangered varieties. In order to preserve the biodiversity, all traditional olive cultivars must be collected and introduced into the collections as soon as possible. These cultivars should also be commercially and economically revitalized with the help of management plans. Data bank must be created and made available to all the interested parties.

xviii

The system of support for private cultivation should be developed and applied (involving elementary schools, high schools and colleges), along with the organization of workshops, seminars and other activities. That includes promotional activities (the publication of a book on traditional agricultural cultivars of Dalmatia, publications on traditional products made on the basis of olives, various TV programs, etc.). These activities would be used to improve the education on the need to recognize the importance of authenticity of traditional olive varieties; to mark the geographical origin in the sphere of tourist activities connected with traditional olivebased products in hotels, restaurants and other establishments, in particular the agricultural family-owned tourist establishments in Dalmatia.

2. Fruit
Tree fruit cultivation is an important aspect of the Dalmatian culture since the earliest days of civilization. The edict of Emperor Diocletian of 301 AD, for example, mentions that olive cultivation was present in Dalmatia for centuries before Christ. Emperor Diocletian also happens to be the first individual to establish the collection of fruit varieties in Dalmatia. The Statute of the City of Nin from the 12th century, on the other hand, mentions sixteen officially protected fruit cultivars, including the fig. The beginning of citrus fruit cultivation in the area of southern Dalmatia dates back to the 15th century. In his travelogue entitled The Voyage Through Dalmatia and published in 1774, the Italian writer Alberto Fortis mentions the cultivation of marasca sour cherry, fig and almond. The Venetian authorities in Dalmatia were stimulating the cultivation of fruit varieties, in particular on new territories gained through the peace treaty signed in Sremski Karlovci, and on the basis of the agricultural law known as the Grimani Law. Fruit cultivation was supported even during the fairly brief rule of the Napoleon's administration (1806 1809). The golden age of marasca occurred in the 1970s, at a time when, for example, the locality of Selca on the island of Bra achieved the yield of approximately 60 trucks of fruit. Cherry as a fruit cultivar has a long tradition of cultivation in Dalmatia, in particular around the towns of Katela and Poljice in the central part of Dalmatia. In the 1960s, fruits of the early variety of Tugarka were being dispatched by to the Bavarian market. The production of all other fruit species in Dalmatia was remaining at levels that were unable to cover even the local consumption needs. When it comes to the climate and soil requirements for fruit growing, the area of Dalmatia is divided into five subregions in terms of pedological and climatic conditions: southern Dalmatia, central Dalmatia, northern Dalmatia, the Dalmatian hinterland, and the Neretva valley. Almond, cherry, pomegranate and fig are cultivated in all the five subregions, although there are differences in the distribution of varieties at the level of individual subregions. Marasca is only present in the central and northern part of Dalmatia, and in the hinterland. Carob (St. John's bread) is cultivated only at some favorable locations in the area of southern and central Dalmatia. Citrus fruits are represented solely in the area of the Neretva valley; service-trees (nespola) are sporadically grown mostly in house lots, while the centers of cherry cultivation are located in the area of central Dalmatia. In total, 11 fruit cultures are grown in Dalmatia, and, after olives, the most relevant ones are: cherry (2,000,000 trees); tangerine (1,250,000 trees); marasca (1,200,000 trees); fig (200,000 trees); almond (150,000 trees); while pomegranate, carob, orange, lemon and nespola are grown sporadically, mostly in house yards. The agricultural biodiversity of fruit trees is extraordinary, with approximately 130 traditional varieties. Olive is dominant with 37 traditional varieties, followed by fig with 29 and pomegranate with 20.

xix

On the basis of values such as economic, genetic cultural-historical, landscape, habitat and selection value, the level of authenticity and endangerment, and on the basis of their impact on the overall biodiversity, some varieties are particularly relevant. Among these are two fig types (Petrovaa bijela, Zamorica), two pomegranate cultivars (Konjski zub horse teeth, Slatki barski), two cultivars of almond (arski kasni, Knez rnomir), three marasca cultivars (Bra2, Bra-6 i Recta), one tangerine cultivar (Zorica rana) and a single cultivar of home big nespola. The Ministry of Agriculture, Fisheries and Rural Development has the obligation to preserve the old native varieties of Dalmatian tree fruits, together with the Ministry of Science, Education and Sports, through the projects implemented by the Institute for the Adriatic Crops and Karst Reclamation in Split (IJKS), Institute of Agriculture and Tourism in Pore (IPTP) and Station for Southern Crops in Dubrovnik (SJKD). The present state of native cultivars of tree fruits in Dalmatia is far from satisfactory, although the preservation of traditional varieties has improved significantly in the course of the last ten years. Of the total of 130 recognized cultivars of fruit trees in Dalmatia, including olives, one cultivar is lost, 31 cultivars are dramatically endangered, and there is no data on 14 cultivars. Only three rootstock collections for protection of native fruit tree cultivars are currently available, in Pore, Split and Dubrovnik. There are several smaller private orchards or collections, as well as mother rootstocks in commercial nurseries. These collections are in a rather poor condition, which is why a data bank needs to be created, and reproduction of the existing gene fond needs to be undertaken, along with the inclusion of endangered varieties. For the purpose of preserving the biodiversity, all traditional fruit cultivars need to be collected and introduced into the collections as soon as possible. They also need to be revitalized in economic and commercial terms, along with the development of management plans. Database needs to be created, and it needs to be available to all the interested parties. The system of support for private cultivation should be developed and applied (involving elementary schools, high schools and colleges), along with the organization of workshops, seminars and other activities. That includes promotional activities (the publication of a book on traditional agricultural cultivars of Dalmatia, publications on traditional products made on the basis of fruits, various TV programs, etc.). These activities would be used to improve the education on the need to recognize the importance of authenticity of traditional olive varieties; to mark the geographical origin in the sphere of tourist activities focusing on traditional fruit-based products in hotels, restaurants and other establishments, in particular the agricultural familyowned tourist establishments in Dalmatia.

3. Grapevine
The production of grape and wine constitutes a strategic branch of the Dalmatian economy today, same as in the past. Most favorable environmental factors, the diversity of soil and specific wine-growing location make Dalmatia an ideal location for the cultivation of grape. Nevertheless, the wealth of autochthonous varieties and ancient traditions of winemaking are not used appropriately in tourism and the overall economy. The average size of agricultural land plots is frequently smaller than 1 ha, and only a third of the wine that is produced is ultimately sold on the market. The quality of wine frequently does not match the realistic potential of varieties and the climate. In addition to olives, grape is the only fruit which sees an increasing interest in terms of cultivation, and incentives for the cultivation of vineyards are contributing to

xx

a moderate growth of cultivated land. Market-oriented wine-growers are increasingly investing in the technology of production, which results in better quality of wine. The tradition of grape growing and evidence of wine production in Dalmatia dates back to ancient history, and there is evidence that the technology of wine production can be dated to several centuries BC. However, it seems that the Illyrian tribes of Dalmats, Liburns and Histers, as skilled seafarers, became acquainted with wine-growing even earlier, and developed their own wine-growing tradition, having learnt about it in neighboring areas. Regardless of social and economic changes, viticulture has always had a significant economic importance for the inhabitants of Dalmatia. This can be seen in official rules on vineyards and wine commerce in medieval cities such as Trogir, Korula or Dubrovnik. Phylloxera occurred in Dalmatia in 1894, with a corresponding decline of vineyards. Major crisis resulted, and the substantial part of the population of Dalmatia was forced to emigrate overseas. The coastal part of Dalmatia has a typical Mediterranean climate, with hot and dry summers and mild, rainy winters. Due to an abundance of heat and sunlight, this area constitutes an ideal environment for grapevine. Proximity of the sea leads to the decrease of temperature oscillations and a milder climate in the area, while the sea-facing slopes enjoy additional exposure to sun rays reflecting from the water surface, in addition to direct sunlight. The long vegetation period enables the growth of different cultivars, including those cultivars that ripe at a later stage and that would therefore be unable to ripe properly in other winegrowing areas. Soils in the area are typically sparing and stony, which provides an additional contribution to the quality of Dalmatian wines. According to the regional structuring of viticulture area in Croatia, Dalmatia is classified as the Coastal Croatia region, while its coastline is divided into two subregions: North Dalmatia on the one hand, and Middle and south Dalmatia on the other. Each of the subregions contains several winegrowing localities that are diverse in terms of prevalent climatic and pedological circumstances. Several specific localities, typically those on slopes facing the sea, are famous for the superb quality of produced wines. The long history of winegrowing, specific climatic conditions, the isolation of certain areas, and maritime connection with the rest of the Mediterranean are factors that have influenced the development of a large number of cultivars in Dalmatia. Some of them were introduced into this area from neighboring countries, while others have arisen through spontaneous crossing. Characteristic for Dalmatia is the development of a number of local sortiments, specific only for narrow, isolated areas, frequently located of islands, which leads to the fact that some varieties are only locally represented even in current times. At the end of the 19th century, around 200 cultivars were grown in Dalmatia. Today, a lot of them are considered lost and can no longer be found even in very old vineyards. Various reasons are to blame for this significant decrease of grapevine cultivars in Dalmatia, and the most important ones include the introduction of philloxera (pest), powdery and downy mildew (fungal diseases) from America, as well as strong demand for high grape yields after World War II, which led to the fact that a number of high-quality but low-yield cultivars became neglected. A total of 82 varieties are present in Dalmatia today. Of these varieties, the following ten varieties are particularly important due to their economic, genetic, selection-based, cultural and historical, landscape and habitat values, as well as due to their authentic nature and the level of endangerment posed to them, and their impact on the overall biodiversity: Crljenak katelanski, Dobrii, Glavinua, Grk, Malvasija dubrovaka, Maratina, Mukat rua, Ninua, Plavac mali, and Zlatarica blatska. The most widespread of these is plavac mali variety, dominating the scope of varieties in Dalmatia. xxi

Significant efforts have been invested in the course of the last decade in order to preserve autochthonous Dalmatian grapevine cultivars. The leading institution in that respect is the Faculty of Agriculture at the University of Zagreb, where attempts are made to collect all the remaining autochthonous cultivars within the scope of various research projects, and the National collection of grapevine cultivars is being continuously developed and enlarged (now consisting of 120 accessions). A number of cultivars were processed in ampelographic and genetical terms, and synonyms, homonyms or even pedigree were successfully determined for some cultivars. The research on autochthonous cultivars leads to the conclusion that a number of rare cultivars, which are now neglected in production, have a high-quality potential in terms of their economic value. In accordance with that, several projects were started with the aim to commercially revive some of these cultivars, such as Malvasija dubrovaka and Crljenak katelanski. The Institute for Adriatic Crops and Carts Reclamation in Split is also included in research efforts and the preservation of autochthonous grapevine cultivars. In addition to intensifying the collection efforts for autochthonous varieties, the Institute is also leading the projects aimed at revitalizing Pr and Dobrii varieties. Although grape is a fairly well researched type of fruit in comparison with other species present in the coastal Dalmatian region, a lot remains to be done when it comes to its preservation, characterization, economic evaluation and revitalization. It is necessary to complete the inventory of all Dalmatian winegrowing areas, to complete the collections; to finish the ampelografic and genetic characterization of remaining cultivars, to fill the electronic database with additional data, and to compare it with the data on grapevine cultivars from other European countries, especially neighboring ones. In order to use the wealth of autochthonous cultivars in Dalmatia, its winemaking tradition and tourist potential to the benefit of the economy, efforts should be invested to evaluate the commercial aspects of varieties, with the possibility to improve the production, and to create the system of selection and production of plant material. Efforts aimed at reviving the autochthonous varieties must be complemented by an appropriate marketing support, as well as modernization of the winemaking technology, with the ultimate aim of improving the quality of wines.

4. Vegetables
The production of vegetables in Dalmatia is of great economic significance, and its annual production stands at approx. 360,000 tons. Dalmatia includes one half of the total Croatian acreage for the commercial production of fresh vegetables for consumption, and one third of all protected facilities with the purpose of vegetable cultivation. In the production structure in the area of Dalmatia, the most prominent types of vegetables in open-field cultivation are potato, cabbages, watermelon and melon, tomato and onion. The key vegetable cultures cultivated in shielded facilities, are tomato, cucumber, pepper and lettuce. When it comes to the commercial production of vegetables for the market, biodiversity is strongly reduced by the almost exclusive usage of foreign hybrids and vegetable varieties, whereby only one cultivar or a fairly small number of cultivars are dominating. Traditional varieties and local eco populations of vegetables are almost exclusively represented only in gardens and smaller house yards, and are intended for consumption in own households. Their seed and reproduction material are exclusively produced and preserved on family farms, and are spreading primarily through direct exchange in a fairly narrow area. The commerce involving the reproduction material of traditional vegetable varieties in the Dalmatian area has never developed to a significant degree, and systematic care for the preservation of their genetic identity is also missing. With the depopulation of rural areas, especially the islands and the Dalmatian hinterland, and with the population migrations in Dalmatia that were especially pronounced during the Homeland war, many traditional varieties xxii

and eco populations that were carefully maintained and preserved through many generations ended up being lost forever, and the few remaining traditional varieties are significantly endangered. As part of the Mediterranean, Dalmatia has a well developed culture of consumption of relatively high quantities of vegetables in daily nutrition, compared to continental areas. In the past, these were mostly rather primitive selections of semi-wild vegetable types, which were abundant in the Mediterranean area. Among these, particularly prominent were cabbages, leguminous plants and onions. With the introduction of other types of vegetables, potato, tomato and beans became dominant varieties in the cultivation, and these types of vegetables are the most important vegetables in the current nutrition of the population of Dalmatia. Historically speaking, vegetables were one of the fundamental sources of food for the Dalmatian population, and that is largely the case today as well. Due to the favorable climate and the variety of soils, a considerable number of vegetable varieties found their home in Dalmatia and developed in this area. Some vegetable varieties, which were initially introduced to Dalmatia from other regions, eventually changed their characteristics considerably in relation to their original form. This process took place under the impact of specific cultivation surroundings, and the careful choice of growers, eventually leading to new names arising for such varieties. The terminology of autochthonous varieties and eco population names frequently includes the geographical characteristics of the narrower region or location where a particular variety was most commonly cultivated; the name frequently contains the adjective "domestic". For example, the eco population of Domaa ljutika ("domestic" ljutika) includes many ecotypes of shallot, which is cultivated throughout Dalmatia. On the other hand, Hvarska artioka ("the artichoke of the island of Hvar") is an autochthonous artichoke ecopopulation which was mostly cultivated on the island of Hvar, and the example of Polaki enjak ("the garlic of Polaa") tells us how a particular garlic ecotype used to be cultivated only in the area of Polaa, near the town of Knin. Fifteen traditional vegetable varieties were determined in the Dalmatian area, with the nine following varieties particularly standing out due to their economic, genetic, cultural and historic values, due to the level of endangerment, or their authenticity: artichoke Hvarska artioka, kale Domaa ratika, cauliflower Trogirska srednje rana cvjetaa, endive Dalmatinska kopica, latuce Dalmatinska ledenka, shallot Domaa ljutika, garlic Polaki ozimi enjak, fava bean Domai bob and grasspea Domaa sjekirica. Some of these traditional varieties are not even introduced into the official list of varieties of the Republic of Croatia, which ought to change urgently. All these traditional vegetable varieties are facing a high danger of extinction, and some have likely already gone extinct. According to the new Law on Seeds, each variety from the List of Varieties must have an entity in charge of maintenance, which is taking care of the preservation of the genetic identity of a particular variety, and which is paying the annual fee to the Institute for Seed and Seedlings in order for the variety to remain on the list. Given the fact that not a single company dealing with seeds has ever organized the production of seeds of these traditional varieties, nor engaged in the selling of these seeds, there is a high likelihood that the lack of entities in charge of maintenance might lead to these cultivars' deletion from the list of varieties, with the automatic implementation of the law. If that were to happen, legal commerce involving the seed and reproduction material of these varieties in Croatia would become impossible. The registration model must be developed for traditional varieties that are not part of the list of varieties. In case of all traditional varieties, there is a need to develop and financially support the model of preservation of select, potentially valuable traditional varieties of Dalmatia,

xxiii

to create the registry of entities in charge of seed maintenance, and systematic care should be in place to ensure the preservation of these varieties. As of recently, the Commission for Genetic Plant Resources of the Ministry of Agriculture, Fisheries and Rural Development is the entity caring for the preservation and protection of genetic plant resources, which is a process that partly covers some of the traditional Dalmatian vegetable varieties as well. There is a clear need to urgently implement projects aimed at further developing the inventory, and gathering, describing and evaluating other existing traditional vegetable varieties in the area of Dalmatia. Upon the definition of individual varieties, they need to be included in the official list of varieties of the Republic of Croatia, along with the production of commercial seeds, the preservation of collections, the preparation and storage of seeds in plant gene banks. One should also restore the production of traditional vegetable varieties and products made on that basis, and particular importance should be attached to the promotion of authentic vegetable varieties through different publications on traditional varieties and their use in cuisine; through the media and various events, such as the Day of the Artichoke of Hvar, or the Day of Domestic Ratika) as well as through the continuous popularization of the nutritional and gastronomic value of authentic vegetable varieties.

5. Arable crops
Until the beginning of the 20th century, crop farming, which was present in Dalmatia since the early stone age (barley), had major importance for the area, despite the relatively poor conditions. Nevertheless, the survival of a relatively high number of inhabitants would have been impossible on an area as unfavorable for crop farming as Dalmatia, without relying on cattle farming, which is particularly true for the hinterland area of Dalmatinska zagora. In addition to wine growing and olive growing, the foundation of the Dalmatian agriculture over the centuries was cattle farming in combination with crop farming. The most important arable cultures in the area of Dalmatia were cereal crops (wheat, corn, barley, rye, millet, sirak zrna), industrial cultures (tobacco, pyrethrum, sirak metla), starch and oil cultures (potato, poppy, sesame), spinnable plants (Spanish broom, flax, hemp) and animal feed plants (alfalfa, clover, cattle borecole, cattle green beans, goat pea). Cereal crops have been cultivated in Dalmatia since ancient times, constituting the essential staple food for the inhabitants. In those parts of Dalmatia where no conditions existed for the production of wheat and corn, or where the production of these crops was insufficient, a frequent practice among inhabitants was to exchange oil, wine or salt for flour. Wheat and other crops in the area of Dalmatia are no longer produced, despite the fact that they used to be present throughout Dalmatia, even on smallest surfaces and under most unlikely circumstances, including the hills of Dinara and Biokovo mountains at altitudes of over 1000 meters above sea level. The similar situation existed when it comes to flour mills, for example those in Podgora, on the foothills of the Biokovo mountain, where a tiny creek saw over 20 flour mills with corresponding water accumulations. Industrial cultures in Dalmatia did not gain a more prominent role until the 18th century, when tobacco became a more pronounced culture, although it was initially cultivated as early as in the 17th century. The tobacco cultivation in the hinterland area of Dalmatinska zagora constituted, from time to time, one of the fundamental sources of earnings and survival. Potato was almost never used for industrial purposes in Dalmatia, but almost solely for human consumption. With the global changes in the textile markets, in particular the arrival of very cheap cotton clothes from third world countries, spinnable plants disappeared not only from Dalmatia, but also from almost all parts of Europe. Spinnable plants were never cultivated on larger surfaces; xxiv

however, there existed the original production of fabric and ropes made from Spanish broom fibers, although such production, unfortunately, did not survive till the present day. With the disappearance of cattle, fodder plants disappeared from production as well, and today one can only come across the remains of such practices involving permanent cultures. However, the area of Dalmatia has an abundance of eco-types of arable crops, created through natural selection under the ecological circumstances of the production area and due to natural hybridization, and these types represent the source of characteristics and genes for future selections. However, there remains a question of how much of that wealth remains preserved until today, given the fact that the scientific research of Dalmatian arable crops is neglected. With the disappearance of arable crop production in Dalmatia, not only have we lost the biological diversity of arable cultures, but we can also witness the disappearance of corresponding plants, animals and fungi connected to as many as five plant communities (cultivated agricultural areas cereal crops; cultivated agricultural areas excluding cereal crops; crops mixture of grasslands and coppice; crops and urban areas; and crops with water surfaces, including irrigated areas). According to the characteristics such as the economic value, genetic and selection value, cultural and historical value, habitat and landscape value, the originality, level of endangerment, and impact upon the overall biodiversity, one can emphasize eleven cultures and varieties in particular: wheat- Dalmatian tvrda brkulja and Dalmatian bijela brkulja, domestic rye, mais Brnda, pyrethrum Dalmatinski buha, potatoes: Poiteljka, kuljevac, Ravnjak, and Rui, Spanish broom Brnistra and Mediterranean alfa-alfa. Most of these selected Dalmatian cultivars of crop cultures are not included in the list of varieties of the Republic of Croatia, and the similar situation exists with other arable crop cultivars of Dalmatia. It is necessary to undertake additional research and the restoration of production of these traditional varieties, but in addition to that, it is also necessary to develop a model of their registration and propagation. As in the case of previous cultivars, measures need to be implemented in relation to the promotion, preservation and economic revitalization of the traditional varieties of arable crop plants. Particular attention should be given to the integration of domestic arable crop varieties in their original, preserved habitat into the tourist offer of Dalmatia, together with all the corresponding secondary products: flour, bread, oil, clothes, etc.

6. Grasslands and meadows


In the extraordinary richness of the flora of Dalmatia, karst Dalmatian pastures are particularly prominent. In terms of the number of plant species, these are the richest plant communities in Europe. They were almost never investigated in terms of the economy, however, despite the fact that grazing and mowing of these plant communities constituted the foundation of cattle farming in Dalmatia. With the simultaneous disappearance of cattle and the depopulation of vast expanses of Dalmatia, the process of succession began, which is why the Dalmatian karst pastures, or meadows and grasslands, are gradually becoming one of the most endangered types of plant communities in Dalmatia, and why the corresponding plant and other species are also endangered. Throughout history, there were approx. 600.000 ha of pastures and meadows in the Dalmatian area. A typical phenomenon in Dalmatia is the summer cattle migration onto the higher mountains: Dinara, Kamenica, Svilaja, Mosor and Biokovo. From times immemorial, the elevated pastures of Dinara have been used by the Dalmatian and Bosnian cattle farmers for "the xxv

elevation" of their cattle, and the existing state border between the Republic of Croatia and Bosnia and Herzegovina is actually the traditional cattle-farming border, determined in the 18th century between the then Venetian government and the Turkish Empire. The basic economic value of pastures and meadows comes from the plants belonging to two families: clovers (Fabaceae) and grass (Poaceae). The share of these families in the flora of Croatia is quite high approx. 8 percent for leguminous plants, and 6 percent for grass varieties which is, in fact, the highest share after Compositae, which are represented with approx. 12 percent. Extreme karst nature of the terrain, lack of water, quite shallow pedological substrate, extreme heat and draughts, lack of precipitation, and the salinity of the coastal area constitute the most important limiting factors of the overall agriculture, including pastures and meadows. The official plot division of pastures and meadows in the area of Dalmatia has not been undertaken, but we can nevertheless determine two separate zones: eumediterranean and submediterranean. On the basis of various values, including those that belong to the sphere of the economy, culture, history, genetic value, selection value, landscape value, habitat value, and having in mind the endemic nature, the level of endangerment and the influence on the overall biodiversity, six meadow and pasture species have been analyzed: Dalmatian clover (Trifolium dalmaticum), redish clover (Trifolium incarnatum molinerii), Grahorica dalmatinska (Vicia dalmatica), Kostrika perasta (Brachypodium pinnatum), Krin primorski (Chrysopogon gryllus) and Vlasulja dalmatinska (Festuca dalmatica). As in the previous examples, there is a need for further research in this particular category, as well as the need to engage in promotion, preservation and economic revitalization of the traditional varieties of meadow and pasture plants. In respect to that, one must point out that the revitalization of meadows and pastures of Dalmatia is impossible without the simultaneous revitalization of the traditional cattle farming.

7. Aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and wild edible plants
There are 4275 plant species determined in Croatia so far, or 5347 plant taxa with subspecies. In terms of the number of species, Croatia is currently on the seventh position in Europe, but in terms of the number of species per unit of state surface it lies in the third place, following Slovenia and Albania. If we were to extract Dalmatia alone, it would actually occupy the first position in Europe in terms of the number of species per unit of surface. In this floral wealth, approximately 6 percent of species are endemic, including a substantial number of stenoendemic species, with a very narrow distribution. At the same time, approx. 11 percent of plant species of Croatia are endangerend, most of which are located in Dalmatia. Dalmatia is a territory of extremely richness of aromatic plants, spices, medicinal and honey plants, ornamental and wild edible plants. It is a genuine paradise for bees. Only a small part of this richness has been cultivated in the course of history, and the same can be said of scientific research and selection. In Dalmatia, unfortunately, almost all the activities in this sphere tended to end in the collection (and destruction) of wild plant populations, and the export of raw materials collected in such a way to other counties. It rarely happened that secondary products would develop (eteric oils, honeys), and there were almost no tertiary products, such as original medicinal, cosmetic or edible products. In addition to that, there is no systematic list of cultivars and wild plants of aromatic plants, herbs, healthy and honey plants, ornamental and wild edible plants. There is no description of the status of their populations, the estimate of their value and the level of endangerment, the description of traditional usage, nor is there a single strategic document that would cover these issues. As a consequence, there is no relevant production of xxvi

domestic seeds or young plants of domestic cultivars from the sphere of aromatic plants, herbs, healthy and honey plants, ornamental and wild edible plants, with only some rare exceptions. That is the reason why cultivars are typically imported. Many of these plants belong to virtually all the listed plant groups: aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and wild edible plants. For example, Rosemary and Lavender are used in the production of aromatic herbs, but they also serve as spices and medicinal herbs. On top of that, they are also used in the production of honey, and their esthetic character is also pronounced, which is why they have a substantial potential as ornamental plants, and they are actually used (insufficiently) for such purposes. Due to this fact, it would be difficult to limit most of these plants to one single group of cultures, on the basis of a single purpose. The value and the potential of aromatic herbs and spices, medicinal herbs, honey plants, decorative and wild edible plants of Dalmatia is quite extraordinary. That has to do with several key factors: biodiversity, selection value, honey-production value, esthetic value, nutritional value, industrial value and landscape value. The cultivation and use of aromatic herbs, spices, medicinal herbs, honey plants, decorative and edible plants in Dalmatia ranges back to the early days of civilization in this area. Original forms of wild herbs were used as a foundation from which a number of plant cultures were selected those belonging to arable crops, spinnable plants, and, in particular, vegetable cultivation plants, aromatic plants, spices and medicinal herbs. The most important aromatic cultures are rosemary, sage and lavender. Economic production of rosemary oil began in the 17th century and expanded in the 18th century, in particular on the islands of Hvar and olta. Unfavorable conditions, such as the shallow pedological substrate, significant karst aspect, extreme heat and draughts, lack of precipitation, and the salinity of the coastal area constitute the most important limiting factors of the agriculture in Dalmatia, including the production of aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and edible plants. However, we should point out that these factors tend to be far less limiting for a number of species belonging to these categories, and some species, such as, for example, sage, are actually the only ones that can survive in the rocky karst environment. On the basis of the defined criteria, including issues such as the economy, culture, history, genetic value, selection value, landscape value, habitat value, the level of endemism, endangerment and influence on the general biodiversity, ten cultivars and species were analyzed: sage - Primorska kadulja (Salvia officinalis), lavander - Budrovka (Lavandula hybrida), rosemary - Dalmatinski uspravni rumarin (Rosmarinus officinalis), winter savory Domai primorski vrisak (Satureja montana), century plant - Obina agava (Agave americana), bigroot geranium - ukrasna iglica Biokovo (Geranium macrorrhizum), samphire - Matar (Chritmum maritimum), myrte - Mirta (Myrtus communis), strawberry tree - Planika (Arbutus unedo), wild rucola - divlja riga (Diplotaxis tenuifolia). With the exception of only several species and varieties, all the remaining Dalmatian cultivars covered here (aromatic herbs, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and wild edible plants) are not included in the list of varieties of the Republic of Croatia. The basic reason for that is the lack of research on these cultures in the area of Dalmatia, despite the fact that the existing cultivars represent a source of some interesting characteristics for cultivation efforts, and despite the fact that the Mediterranean is actually the focal point of development of some of the varieties. However, even when it comes to cultivars that are currently included in the list of varieties, there is no official production of seeds, and the seed of sage, lavender and rosemary that can be purchased on the market is regularly imported and does not represent the local

xxvii

populations. The exception is Lavandula hybrida, the seedlings of which are being multiplied in a number of nurseries, and can be bought. The traditional varieties of aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and wild edible plants require further research, as well as preservation, promotion and economic revitalization, which can be helped by the creation of the publication on the traditional use of plants and their products.

8. Domestic animal breeds


Domestic animals were extremely important in the history of the Dalmatian agriculture, which can even be seen in the very name Dalmatia, which is derived from an old Illyrian word dalma (delma), which means "sheep". According to the inventory of 1781, Dalmatia had a total of about 1.2 million livestock, including over one million sheep and goats. In relation to the human population (250.000), Dalmatia had the biggest share of livestock in Europe in relative terms as many as five per capita. According to latest livestock inventory of 2007, only 250.000 livestock remain, which is approximately five time less compared to 200 years ago. According to the oldest paleontological remains of domestic animals found in the caves of Dalmatia, it was concluded that the oldest species in terms of breeding were sheep, goats, cattle and dogs. Since the beginning of civilization, the cattle was dominating, but the sheep eventually became the most prominent species with the transfer from the Bronze Age to the Copper Age (4.000 BC), even borrowing their name to Dalmatia. In Roman times, the breeding of horses and donkeys began, together with bee-keeping, poultry farming and pigeon farming, with pig farming developing later on. The attempts to systematically improve the cattle through breeding began only towards the end of the Venetian rule, and these attempts became more intensive in the course of the French rule, when the domestic sheep were cross bred with merino sheep. Efforts to improve the merino qualities, together with other measures of improving the cattle farming, became more intensive during the Austro-Hungarian times, since 1808. The most important domestic animals in Dalmatia are: sheep, goats, cattle, donkeys with bastards, pigs, horses, bees, hens, turkeys, silk worm, rabbits, pigeons and dogs. The importance of freshwater fish farming was not recognized until the most recent times, although there are historical records on freshwater fish farming being done in previous times, for private purposes. There are two main livestock regions in Dalmatia: the littoral region, which covers the coastline and the islands; and the Dalmatian hinterland, or Dalmatinska zagora. The environmental factors (pedological, climatic, vegetable covertures, water) in Dalmatia are extremely unpropitious for intensive cattle breeding, which is why the Dalmatia has traditionally been relying on the breeding of sheep and goats. In total, 28 traditional cultivars (breeds) have been recognized, with the addition of one recently produced breed, the pigeon zadarski prevrta, and there are eight endemic wild species of salmonid fishes, which can be used in fish farming. Among the traditional cultivars (breeds), the most dominant are sheep with nine cultivars, which is the result of long-term, dominant sheep breeding in the area of Dalmatia, different cross breeding approaches, but also the isolation of populations, especially on the Adriatic islands. Ten breeds are particularly important in terms of their economic, cultural, historical, genetic and selection value, landscape value, habitat value, their endemic nature, the level of endangerment, and the influence on general biodiversity. These breeds are: cattle - Dalmatinska bua and Dalmatinsko sivo govedo; horse - Dalmatinski hladnokrvnjak (Buak); donkey xxviii

Primorsko-dinarski magarac; goat - Dinarska arena koza; sheep -Dubrovaka ruda and Dalmatinska pramenka; dog - Dalmatinski pas and Hrvatsko-bosanski planinski pas tornjak; honey bee - Mediteranska siva pela; and salmonid fish Glavatica. The basic care for traditional domestic breeds in Dalmatia is under the auspices of the Ministry of Agriculture, Fisheries and Rural Development, covered through the Croatian Livestock Centre, established in 1994. Traditional domestic breeds, as part of traditional and cultural heritage, and the overall biodiversity of Croatia, are covered by the Ministry of Culture, through the State Institute for Nature Protection, established in 2003, and the Ministry of Environmental protection, Physical Planning and Construction, through the Directorate for Environmental Management. The present status of traditional domestic breeds in Dalmatia is quite bad, as well as the status of cattle breeding in this region in general, because there are only the remains of the remains left of what used to be glorious, autochthonous Dalmatian cattle heritage. Almost all the Dalmatian breeds are endangered, some even critically and with a genuine threat of disappearance, and some breeds have already gone extinct. As a consequence, the devastation of landscapes, habitats and general biodiversity is in progress, especially through succession and the development of bushes (makija), which is also a significant contributing factor in terms of the threat and frequency of forest fires. There are currently no base herds in the area of Dalmatia, nor are there gene banks for traditional breeds. There are a number of smaller and medium-sized breeders, for whom a database ought to be created. Particular attention should be provided to the integration of domestic breeds in their original and preserved environment into the tourist offer of Dalmatia, together with their secondary products: meat and meat products; milk; eggs; honey; cheeses; clothes and other products. Further research is necessary for the traditional breeds of Dalmatia, as well as the support for breeding, and various educational and promotional activities (such as publications on the traditional breeds of Dalmatia and related products).

xxix

xxx

UVOD
Zato je poljoprivreda vana za bioloku raznolikost Dalmacije i Europe Dalmacija je krajobrazno i bioloki najraznolikije podruje Europe, to ne udi jer ima najvei dio od ak 5835 km obalne linije Hrvatske, veinu od 1246 otoka i hridi, jadransku krku platformu, Adriatik, kao i Dinarik, duboko okrenu geotektonsku dinarsku strukturu. Dalmacija se uzdie na najvie hrvatske planine, Dinaru (1831 m) i Biokovo (1762 m), sputa u kanjone krkih rijeka, estuarije rijeka Zrmanje i Krke, deltu rijeke Neretve i u Crveno jezero, te zaranja u Jadransko more, uz raspon od eumediteranske do hladne planinske klime. Poljoprivreda je u Dalmaciji bila presudna za opstanak ljudi, a vinova loza, maslina, voe, povre, itarice te ovce, koze i goveda njen su temelj. Stari maslinici, vinogradi, livade, panjaci, oranice, vrtovi, vrtae te izvorne sorte i pasmine kljune su za nastanak krajobraza i ouvanje bioloke raznolikosti Dalmacije. Za njihov uzgoj ovjek mora osigurati zemljite i objekte, te dodatnu hranu i vodu. Graeni su suhozidi i torovi, lokve i bunari osebujni elementi dalmatinskih krajobraza. Stanita lokvi su posebno znaajna, jer uz njih raste movarno bilje, domain gusjenicama leptira i drugim biljojednim kukcima, a lokve su dom za kornjae, zmije, vodenjake, abe, vodene kornjae, vretenca, vodencvjetove, tulare, pueve i druge vrste koje na tom podruju ne mogu opstati bez vode. Na podruju Dalmacije prirodne lokve koriste se jo od neolitika, dok se u eljezno doba poinju graditi na pogodnim lokacijama te se tako u kontinuitetu koriste i vie tisua godina. Iznimno vani za krajobraze i bioloku raznolikost Dalmacije su krki travnjaci, odnosno panjaci za napasivanje stoke i livade koanice za sijeno. Stvaranjem i odranjem travnjaka opstaju brojne gljive, biljke i ivotinje, ak cijele biljne zajednice iznimno bogate vrstama. Tako zajednica krkog travnjaka ima nekoliko puta vei broj vrsta nego umska zajednica istog podruja. Danas travnjaci nestaju uslijed prirodne sukcesije odnosno obrastanja, ali i sveprisutne izgradnje i urbanizacije. Napasanje stoke sprjeava sukcesiju, odrava stanita travnjaka te stalnim ienjem prizemne vegetacije potie podizanje ume. Nestankom stoke makija se iri i buja do neprohodnosti, to pogoduje irenju poara i nestanku brojnih biljnih vrsta koje ne podnose zasjenjenost. Stoka je dio prehrambenog lanca naih najveih predatora u Dalmaciji, vuka. Janjad, kozlad, perad, kunii i golubovi, plijen su manjih predatora: aglja, divlje make, lisice, tvora, kune, lasice, orla i drugih. U tradicijskom sustavu dranja domaih ivotinja ostaci plijena predatora kao i jedinke uginule uslijed bolesti, pri okotu, zbog pada s litica, ugriza zmije i drugih uzroka, hrana su za leinarske vrste. Na ornitoloki ponos, bjeloglavi sup ne moe opstati bez stada ovaca, pa su nestankom stada, nestali i supovi u Dalmaciji. I drugi leinari Dalmacije: crkavica, kostoberina i sup starjeina, takoer su nestali. Strvinama se hrane kukci, kornjai iz obitelji strvinara (Silphidae), osobito rod grobara (Necrophorus) te muhe zujare (Calliphoridae) i mesarue (Sarcophagidae), koje u njih polau jaja. Domae ivotinje su domaini brojnih parazita: metilja, trakavice, glista, buha, ui, krpelja, trkova, te napasnika: muha, komaraca, obada, pijavica. Biljni kultivari su domaini brojnih parazitskih i saprofitskih gljiva, virusa, bakterija, paunjaka, kukaca, a njihovi plodovi i drugi dijelovi biljaka su osnova ili vaan dio prehrane brojnih viih vrsta ivotinja, prvenstveno ptica i sisavaca. Iako se, osobito uzgajivaima, ini da bi ovu tetnu bioraznolikost vezanu uz domae ivotinje i poljoprivredno bilje trebalo trajno istrijebiti, i ove su vrste dio bioloke raznolikosti Dalmacije i hrana drugim parazitskim i predatorskim vrstama gljiva, virusa, protista, kukaca, ptica i sisavaca, posebno imiima.

Za biljke je balega domaih ivotinja najbolje gnojivo, a neke ivotinje i gljive bez njega ne mogu opstati. Rod kornjaa zujaka (Geotrupes) kopa podzemne hodnike koje puni balegom i u nju polae jaja. uveni sveti kotrljan (Scarabeus sacer), oboavan u drevnom Egiptu, iz izmeta formira kuglicu koju kotrlja stranjim nogama do pripremljene rupe, zakapa i u nju polae jaja. Konkurencija su im muhe balegarke (Scatophagidae) koje u izmet polau jaja, u skladu s poslovicom ko muhe na balegu. Na izmetu rastu neke zanimljive vrste gljiva, primjerice rijetka vrsta Poronia punctata i halucinogena gnojitarka Panaeolus sphinctrinus. Domae ivotinje prenose sjeme ili dijelove biljke, te ih razmnaaju i proiruju, to zovemo zoohorija. Neke sjemenke se kukicama hvataju za krzno, dok druge ivotinje pojedu s plodovima te se ire njihovom balegom. Od kad se ovce ne odvoze na izolirani vulkanski otoi Brusnik s njega je nestalo 17 vrsta vieg bilja! Medna pela, po kojoj je Dalmacija bila uvena u razdoblju Antike, osim to sakuplja nektar i proizvodi med, ujedno oprauje biljke, a korist od opraivanja viestruko je vea od vrijednosti svih pelinjih proizvoda: meda, voska, peluda, matine mlijei i drugog. Bogatstvo poljoprivrednih kultura Dalmacije Dalmacija je domovina iznimno velikog broja sorti kulturnog bilja i pasmina domaih ivotinja iji se broj penje na vie stotina, to zahvaljujemo kako krajobraznoj raznovrsnosti, tako i burnom povijesnom razvoju na prijelazu srednje i june, te razmei zapadne i istone Europe. Posebno je znaajan poloaj Dalmacije na istonom Mediteranu te utjecaj Dinarida, odnosno krka osnova. Za posebno zahtjevno podruje Dalmacije interakcijom genetske osnove domaih kultivara, elja i potreba ovjeka i utjecaja okolia nastale su neke jedinstvene, izvrsno prilagoene sorte i pasmine. Tako je na plavac mali, jedna od najboljih sorti vinove loze za proizvodnju crnog vina, prilagoen na krka podruja. Dalmatinski magarac najmanja je pasmina magarca na svijetu, ali s najtvrim kopitima, razmjerno najjai i najizdrljiviji za prijenos tereta. Sorta masline oblica je prilagoena na udare bure i ekstremne klimatske uvjete. Sve nae ovce pramenke imaju runo koje ne upija vodu, ve se hladna kia slijeva niz grube pramenove. Upravo je nevjerojatno u kakvim loim edafskim uvjetima i u sunim uvjetima, mjesecima bez oborina, uspijeva rasti i dati odline prinose dalmatinska ratika. Naa dalmatinska bua najmanje je govedo na svijetu, ali sposobna opstati i na najviim velebitskim, dinarskim i biokovskim vrhovima. Tvrde, durum penice centar svoje bioraznolikosti imaju upravo na podruju istonog Mediterana. Za dranje i zatitu stada, uvanje granica ili lov nastali su: dalmatinski pas i tornjak. Maraska je vjerojatno najkvalitetnija vinja na svijetu, moda i zasebna vrsta, to e trebati dokazati daljnjim genetskim istraivanjem, a dalmatinska medna pela stvara moda najkvalitetniji svjetski med. Bogatstvo sorti kulturnog bilja i pasmina domaih ivotinja dio je nae povijesne tradicije i kulturne batine, koje ini i poveava bioloku raznolikost Dalmacije, ali je ujedno i jedno od naih najvanijih orua za ouvanje postojeih krajobraza, stanita i bioloke raznolikosti Dalmacije. Stare sorte kulturnog bilja i pasmine domaih ivotinja sastavni su dio krajobraza i stanita Dalmacije, ak kao strne itarice i tvore zasebna dalmatinska stanita, ali su ujedno i njen simbol. Slavu Dalmacije jo je pred vie stoljea pronio pjegavi ljepotan dalmatinski pas, te najstariji golub na svijetu, zlatna dalmatinska zimovka. Zadar je u svijetu bio poznat kao grad u kojem se proizvodi maraskino, uveni liker na bazi ploda i listova vinje maraske. Simbol Dalmacije, ustrajan, inteligentan i nesalomiv dalmatinski tovar danas je ugroena vrsta kojoj prijeti nestanak. Pomalo pogrdno, Dalmatinci se nazivaju blitvarima, po omiljenoj povrtnici. 2

Dubrovnik je u Domovinskom ratu gotovo izgubio svoju izvornu ovcu dubrovaku rudu, za koju HITNO treba provesti revitalizaciju populacije i mjere zatite, ali sreom jo nije izvornu upsku crvenu brokulu. Ouvanje postojeih sorti kulturnog bilja i pasmina domaih ivotinja je naa HITNA obaveza prema meunarodnoj zajednici, koja je definirana brojnim zakonima iji smo potpisnici, meu kojima trebamo istaknuti Konvenciju o biolokoj raznolikosti proglaenu 1992. godine u Rio de Janeiru, a koju je Hrvatska potpisala 1996. godine. Prema Konvenciji, bioloku raznolikost ne ini samo divlja flora i fauna, ve i priroda koju je ovjek kroz svoju povijest na bilo koji nain promijenio, te uzgojem i odabirom odreenih svojstava prilagodio svojim potrebama, odnosno pasmine i sorte kultiviranih domaih ivotinja i biljaka. Dunost svake potpisnice je inventarizacija vlastite bioloke raznolikosti te njeno ouvanje. Genetska osnova u poljoprivredi Sveukupnu genetsku osnovu koju u okviru poljoprivredne bioraznolikosti nekog podruja analiziramo kao dio cjelokupne bioraznolikosti, moemo podijeliti na dvije osnovne grupe, kultivirane i divlje gljivlje, biljne i ivotinjske vrste, s vie podgrupa: 1. Kultivirane vrste i njihove populacije 1.a. Komercijalni i zastarjeli komercijalni kultivari (domai i introducirani) 1.b. Lokalni tradicijski kultivari (sorte, pasmine i populacije) 1.c. Oplemenjivaki materijali 2. Divlje vrste i njihove populacije, koje se koriste ili imaju potencijalno uporabnu vrijednost 2.a. Direktno uporabna divlja vrsta (divlje vrste koje ovjek direktno koristi, ali ih ne uzgaja) 2.b. Indirektno uporabna divlja vrsta (divlje vrste koje ovjek ne koristi direktno, ni ne uzgaja, ali se kao bliski srodnici kultivara koriste ili se mogu koristiti kod oplemenjivanja) 2.c. Potencijalno uporabna divlja vrsta (divlje vrste koje ovjek ne koristi direktno, ni ne uzgaja, ali se zbog svojih potencijalnih uporabnih vrijednosti mogu poeti kultivirati u budunosti). Kod naih istraivanja za potrebe ovog Elaborata smo obuhvatili sve navedene kategorije genetske osnove u poljoprivredi, ali smo naroito obratili panju na lokalne tradicijske kultivare i pokuali obuhvatiti to iru genetsku osnovu u poljoprivredi Dalmacije. Lokalni tradicijski kultivari su osnova poljoprivredne bioraznolikosti nekog podruja. Oni su nastali na tom podruju ili su u prolosti doneseni, pa su prvenstveno selekcijom poljoprivrednika, poprimili posebne odlike razliite od ishodinog kultivara. Sigurno je da neki od navedenih kultivara u stvari nisu lokalni tradicijski kultivari, ve zastarjeli domai ili introducirani komercijalni kultivari, ali je isto tako sigurno da su mnogi lokalni tradicijski kultivari ve izumrli ili jo postoje, ali nikada nisu bili predmet istraivanja. To se posebno odnosi na ratarske i povrtne kulture kao to su itarice, mahunarke i kupusnjae. Tako e se baza podataka lokalnih tradicijskih kultivara Dalmacije, ali i cijele Hrvatske daljnjim terenskim, ali i kabinetskim radom, stalno korigirati i dopunjavati.

Na podruju Dalmacije, koja je kao dio Mediteranskog bazena kolijevka ovjeanstva, esto nije lako razluiti da li je neka vrsta tu izvorna (autohtona) ili je kroz povijest unesena te pogotovo utvrditi da li se, i kada, od kada i u kojem razdoblju u povijesti kultivirala. Suradnjom znanstvenika raznih profila, prvenstveno agronoma, biologa ekologa i genetiara, ali i povijesniara i arheologa, doi emo u budunosti sigurno do daljnjih vanih spoznaja. Pitanje je hoemo li ih znati prikladno koristiti. Kako ouvati domae kultivare kroz projekt COAST Moemo zakljuiti da su domae sorte i pasmine te utjecaj ovjeka-poljodjelca na okoli, ne samo genetska osnova u poljoprivredi, gospodarski potencijal i element izvornih i prepoznatljivih proizvoda, ve da i poveavaju i odravaju postojeu bioloku raznolikost, stvaraju nova stanita i atraktivni su dio dalmatinskih krajobraza. Ipak, danas svjedoimo ubrzanom nestanku dalmatinskih sorti i pasmina, a jo nismo sve ni upoznali! Lokalni tradicijski kultivari i stanita tradicionalnih maslinika, vinograda, vrtova, vonjaka i oranica sve su ugroeniji i nestaju, jer moderna, industrijska poljoprivreda trai namjenske hibridne kultivare i velike proizvodne cjeline kod kojih nema mjesta za zajednice koje se razvijaju uz manje, mozaiki rasporeene povrine, travnjake, umarke, mee, poljske putove, panjake i lokve. Intenzivna primjena pesticida koju trae moderne sorte i hibridi bitno smanjuje korovnu i ruderalnu floru, ali i SVU prateu faunu. Povrine s tradicionalnim krmnim kulturama uslijed smanjenja stonog fonda u Dalmaciji nestaju. Tako su kukuruz, jeam, zob, lucerka, djeteline, sirak, sikirica, lupina, stona mrkva, kelj, repa i rotkva praktiki nestali iz Dalmacije, a jo je gora situacija s industrijskim kulturama kao to su duhan, buha, brnistra, lan i konoplja. Gotovo sve tradicijske sorte Dalmacije su u neravnopravnoj, ali i neodgovornoj trnoj utakmici s industrijskim sortama i hibridima, ne samo nestale s proizvodnih povrina, ve su izbrisane i iz nae kolektivne memorije pa danas potpuno nepoznato zvue sorte krumpira bila, ruevac, kuljevac; kukuruz brnda, inkvatin, morac; jeam spasitelj i goli ili raznoliki drevni pirevi, prethodnici plemenitih penica. Elaborat o tradicijskom poljoprivrednom bilju i domaim ivotinjama Dalmacije zajedno s pripadajuom Bazom podataka, zamiljen je kao najiri popis s istaknutim najvanijim kultivarima. Slijede daljnja istraivanja, korekcije i dopune popisa, uz analizu stanja populacija pasmina i sorti te informiranje javnosti, prezentaciju i popularizaciju poljoprivredne bioraznolikosti kroz radionice, predavanja, izlobe te tiskanje popularno-strunih publikacija. U okviru COAST projekta angairat e se potrebni strunjaci kako bi se pokrenule aktivnosti i na nacionalnom nivou koje se odnose prvenstveno na izradu strategije za ouvanje sorti i pasmina, izradu Crvenih knjiga te na unoenje promjena u zakonodavstvu i provedbu daljnjih potrebnih istraivanja. Program poticanja Zelenog poduzetnitva unutar COAST projekta e omoguiti financijsku i strunu tehniku podrku projektima i poduzetnikim idejama u sektorima ekoloke poljoprivrede i uzgoja autohtonih sorti i pasmina povezano s razvojem eko i ruralnog turizma u Dalmaciji.

1. MASLINA
1.1 UVOD
1.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju Maslina je najbrojnija vona vrsta koja se uzgaja u podruju Dalmacije. Ona je bila vjerni pratilac ljudi na ovim prostorima od samog postanka ovjeka. Povijest ovog kraja vezana je za maslinarstvo, a isto tako maslina je bila jedna od glavnih odrednica gospodarskih, kulturnih, demografskih i inih drugih dogaanja u ovom podruju. O gospodarskoj vanosti masline govori i injenica da se maslina spominje u statutima nekih primorskih gradova (Poljiki statut, 1482.; Korulanski statut, 1214. i drugi). Naime odredbama imenovanih statuta bio je ozakonjen uzgoj masline. Kroz povijest uzgoja broj stabala je varirao u skladu s gospodarskim i drutvenim kretanjima u danom razdoblju. Druge vone vrste (bajam, trenja, roga, smokva, agrumi, maraska, nepola i ipak) ni danas niti kroz povijest uzgoja nisu u usporedbi s maslinom imali vei ekonomski znaaj za Dalmaciju. Danas se na prostoru Dalmacije uzgaja oko 3.500.000 stabala masline s tendencijom porasta. Brojnost drugih vonih vrsta u Dalmaciji je u stagnaciji ili opadanju. Sadanje brojno stanje masline i ostalih vonih vrsta prikazuje Tablica 1. Tablica 1. Broj stabala vonih vrsta u Dalmaciji Vona vrsta Maslina Smokva Bajam Roga Trenja Maraska Mandarina ipak Narana etrun Nepola Broj stabala 3.500.000 200.000 150.000 30.000 2.000.000 1.200.000 1.250.000 100.000 32.000 2.000 3.000

Najvanija vona kultura u Dalmaciji je maslina, a o njenoj gospodarskoj vrijednosti govori i injenica da se u podruju hrvatske obale maslinarstvom bilo kao osnovnom ili dopunskom djelatnou bavi 45 % obitelji, a u podruju hrvatskih otoka 93 % obitelji bavi se maslinarstvom. Maslina je glavna uljarica koja se koristi u dalmatinskoj kuhinji, a poznata je izreka dalmatinskih ribara koja kae: Riba pliva tri puta, prvi put u moru, drugi put u maslininom ulju, a trei put u vinu. Vanost masline vidljiva je i u njenoj kompatibilnosti s turizmom, a izmeu ostalog ima i svoju krajobraznu vrijednost, o emu govori na knjievnik Vladimir Nazor koji kae: Vinograd moga oca ovjenan je vijencem zlatnih maslina. Pored gospodarske maslina u ovim prostorima ima svoju duhovnu vrijednost. Duhovna vrijednost masline vidljiva je koritenju masline i maslinovog ulja u veem broju crkvenih obreda, a izmeu ostalih najvaniji je blagoslov maslinovih granica na blagdan Cvjetnice koje se poslije blagoslova postavljaju u polja za uspjean urod u tekuoj godini. Blagoslovljene granice masline spaljuju se slijedee godine, a njihov pepeo sveenik koristi za posipanje vjernika u obredu pepeljavanja uz izgovaranje rijei Sjeti se ovjee da si prah i da e se u prah pretvoriti. Ovaj obred se obavlja na blagdan Pepelnice. Maslinovo ulje koristi se u veem

broju crkvenih obreda, a meu najznaajnijima je kod podjele Svete potvrde, Sveenikog reenja i Bolesnikog pomazanja. 1.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji Uzgoj vonih kultura u Dalmaciji datira od najstarijih vremena. Najvie je prouena povijest masline koju su prema nekim istraivaima u nae prostore donijeli stari Grci prilikom kolonizacije Dalmacije. Najnovijim arheolokim iskopinama u podruju naselja Vranjic pored Splita otkrivena je kotica masline koja je analizirana metodom karbonske analize (pomou radioaktivnog ugljika C14). Ovom analizom je utvrena da ova kotica datira iz vremena od oko 2880. godine prije Krista te se time rui teorija o tome da su maslinu u Dalmaciju donijeli stari Grci. Najvie sauvanih arheolokih nalaza o uzgoju masline u Dalmaciji potjee iz doba Rimskog carstva. Iz ovog razdoblja sauvani su pogoni za preradu poljoprivrednih proizvoda koji su se nazivali vila rustica, a najbolje su sauvane one u Mulinama na otoku Ugljanu, Bijai kod Solina, Mogorjelu kod apljine, Bosna i Hercegovina, Piramatovci i Graac kod Skradina. Doseljavanjem Hrvata u ove prostore o maslini se veoma malo zna, a pretpostavlja se kako Hrvati kao nomadski i ratniki narod nisu poznavali niti cijenili kulturu masline. Neto vie o maslini imamo tek iz razdoblja feudalizma kada je uzgoj masline kao i ostalih poljoprivrednih kultura bio reguliran odnosom veleposjednik-kmet. Zanimljivo je kako se maslina u esnaestom stoljeu nije uzgajala u podruju otoka Braa ve se maslinovo ulje uvozilo iz podruja Puglije-Italija. O ovome nam svjedoi izvjee mletakog senatora Ivana Krstitelja Giustiniania koje datira iz sredine XV stoljea. Na osnovu ovog izvjea mletaki dud Jeronim Priolus, (27. rujna 1565.) je brakom knezu Frani Dandoli uputio dukal (dudevo pismo). U ovom pismu izmeu ostalog se nalae knezu da svu neobraenu zemlju na otoku dodijeli razumnim teacima koji se obveu posaditi masline i divlje masline prenavrnuti. Krajem osamnaestog stoljea u podruju Dalmacije uzgaja se nepoznat broj stabala masline, a neki autori navode ak 20-30 milijuna stabala. Ovome podatku treba pristupiti veoma oprezno jer nije znanstveno utemeljen. Naime poznato je da su povrine za proizvodnju bile ograniene. Na nagnutim terenima i terasama pored masline uzgajalo se i drugo voe (smokva, roga, ipak, vinja i drugo) te vinova loza. krta polja i tereni sa zemljitima boljeg boniteta koristili su se za proizvodnju itarica, a prvenstveno za penicu. Dolaskom jugoslavenske vlasti u Dalmaciju maslinarstvo sustavno nazaduje kao i sve ostale poljoprivredne kulture, a rezultat toga je masovno iseljavanje stanovnitva iz sela u grad ili iz Dalmacije u druge, a najee prekomorske zemlje. Uspostavom samostalne hrvatske mijenja se agrarna politika te se maslinarstvo smatra stratekom odrednicom poljoprivrede i poklanja mu se zasluena panja. Rezultat ovoga je poveanje povrina pod maslinom i obnova starih i zaputenih maslinika. 1.1.3 Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Dalmacija ima povoljne klimatske uvjete za uzgoj masline. Klima i oborine su klimatski elementi koji u znaajnom utjeu na proizvodnju masline u Dalmaciji. Na osnovi klimatskih i pedolokih karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarsko-maslinarskih podregija: sjeverna, srednja i juna Dalmacija, unutranjost Dalmacije i dolina Neretve. Svaka od imenovanih podregija odlikuje se odreenim klimatskim karakteristikama koje su uvjetovale vrstu voarske proizvodnje. Maslina se uzgaja u svih pet podregija, a razlike su u sortnom sastavu pojedine podregije. Od okolinih uvjeta treba istaknuti oborine kao vaan element proizvodnje masline kojih u podruju Dalmacije ima dovoljno ali nisu pravilno rasporeene. Naime poveana koliina oborina potrebna je u ljetnom razdoblju, a tada u ovom podruju pada najmanje kie, uslijed ega dolazi do negativnih posljedica po maslinu, pa je za sigurne prinose potrebno organizirati natapanje.

1.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE


1.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara: Tradicijski kultivari masline u Dalmaciji: Bjelica, Brindianka, Buharica, Crnica, esvinka, Divljaka, Drobnica, Dubravka, Duica, Grozdaa, Jeruzalemka, Kalamata, Kamasa, Karbunela, Kosmaa, Krivulja, Krvavica, Lastovka, Levantinka, Litua, Lumbardeka, Mezanica ipanska, Mezanica, Murgulja, Oblica, Otrica, Patrica, Piculja, Pujizica, Puljka, Sitnica, Sitnica, Sitnjaka velika, ljivaa, Uljarica, Velika lastovka, Zuzorka, abarka, eludarica. Napomena: Boldom su otisnute sorte koje su detaljnije obraene

1.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara Dalmacije: 1.2.2.1 OBLICA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Oblica PODRIJETLO Podrijetlo Oblice nije u potpunosti razjanjeno. Ona se smatra domaom-autohtonom sortom masline jer je u veoj mjeri proirena samo u naem uzgojnom podruju. Prema prof. Miljkoviu Oblica se u naem prostoru uzgaja vie od 2000 godina, a donesena je iz Izraela dok je prve opise ove sorte dao starorimski putopisac Collumela. Upotrebom molekularnih biljega baziranih na DNA utvreno je da je Oblica veoma srodna sa sortom Chetoui koja se uzgaja u Tunisu. SINONIMI U podruju Cavtata i Mihania-Balunjaa, u mjestu Postire-Braka, otok Bra i podruje Benkovca-Velika, podruje Istre-Debela maslina, otok Krk-Debeljua ili Luinjka, podruje Makarske, Igrana, Podgore i Puia-Krupnica, okolica Bara u Crnoj Gori-Krupnica trka, Podruje Boke KotorskeLumbardeka ili Grumaa, podruje Braa, Katela, Brusja, Trogira, Klisa, Splita i ibenika-Maslina ili Maslina obina ili Maslina domaa, podruje Stona-Makura ili Mekura, podruje ibenika, Splita, Postira, Hvara i Makarske- Naa, podruje Igrana, Podgore, Makarska i Puia-Nainka, podruje Skradina-Sladunica, polutok Peljeac i otok Korula-Orgula ili Orbula, podruje Kune-Orbulaa, podruje ibenika, Murtera, Preka, Biograda, Zadra, Ia, Paga, Raba, Skradina, Makarske, Benkovca, Knina i Imotskog-Orkula, podruje Mljeta, Stona i Slanoga-Trgonja ili Trgulja, podruje Krka i Crikvenice-Torkuljica, Torkula debela ili Debela, podruje Janjine-Srkulaa, podruje Brijesta-Sorbulaa, podruje Budve u Crnoj Gori-Puljka ili Puljika. SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal uva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split i Stanica za june kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se uva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline Alameda del Obispo pri Sveuilitu u Cordobi, panjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National Marrakech, Maroko. U Hrvatskoj postoji 711 matinih stabala ove sorte u esnaest rasadnika. RASPROSTRANJENJE Ovo je naa najrasprostranjenija sorta masline. U starim maslinicima bila je jedina sorta u uzgoju. Kroz prolost obino se sadila po rubovima polja kao vijenac o emu je pisao i na poznati knjievnik Vladimir Nazor Vinograd moga oca ovjenan je vijencem zelenih maslina. Uzgaja se u svim podregijama uzgoja, a njena zastupljenost u starim nasadima je slijedea: Podruje Zadra oko 20 %, Preko i Biograd oko 60 %, ibenik 75-90 %, podruje Splita oko 98 %, otok Bra i podruje Makarske oko 95 %, otoci Hvar i Vis oko 90 % te podruje Vala Luke oko 35 %, otok Korula 80 %, poluotok Peljeac 70-80 %, Dubrovako primorje 60-75 %, otok Lopud oko 95 %, podruje Cavtata oko 80 %, podruje Metkovia oko 90 % i u unutranjosti 8

Dalmacije 60-90 %. Razlog ovako velike rairenosti ove sorte je njena adaptabilnost. Naime Oblica dobro uspijeva i na loijim, skeletnim i plitkim tlima, dobro je otporna na jake udare vjetra. Pored ostalog, Oblica ima i dobru otpornost na hladnou radi ega se preporua za uzgoj u unutranjosti Dalmacije i u hladnijim podrujima otoka i obale. Osim u Hrvatskoj Oblica se uzgaja jo u Kaliforniji gdje se je donijeli nai iseljenici, zatim u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Posebno je interesantno za Oblicu da je 1908. godine uvezena u Japan iz Kalifornije. BIOLOKI OPIS Stablo: Oblica razvija srednje bujno stablo, prirodno stvara kronju okruglog oblika-tipa kiobrana. Deblo je srednje razvijeno, tamnosive boje s obilnom korom na povrini koja se lako ljuti. Razvija grane koje rastu pod kosim kutom, mladi izbojci su uspravnog rasta s dugim internodijima. List: Oblica razvija veoma veliki broj listova. Listovi su izrazito sivo-maslinaste boje. List je eliptinog oblika s valovitom povrinom. U vrijeme sue Oblica spiralno uvija listove radi smanjivanja gubitka vode transpiracijom. Listovi Oblice su u kategoriji srednje krupnih listova. Cvat: Cvat ili resa razvija se od oujka do svibnja mjeseca. Prosjena duina cvjetne rese je oko 3.5 cm i njoj se moe nai od 10 do 35 cvjetova koji imaju blijedo-ukastu boju u doba pred otvaranje. Plod: Plod Oblice je okruglastog oblika prosjene mase oko 5 grama. Masa ploda varira u rasponu od 2.5 do 14.5 grama. Radi svije krupnoe ova sorta se moe koristit za zeleno i crno konzerviranje, a moe se preraivati u ulje. Sadraj ulja u plodu varira od 18-21 % u zavisnosti od uzgojnog podruja i uvjeta uzgoja. Nedostatci: Oblica je stranooplodna sorta masline te su za uspjean rod u maslinike pored Oblice treba saditi i sorte opraivae. Dobri opraivai za Oblicu su sorte Picholine, Ascolana Tenera, Drobnica, Lastovka i Levantinka. Veliki nedostatak Oblice je neredovita rodnost. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se poveani interes za podizanja nasada masline s Oblicom kao glavnom sortom u nasadu. Vie od polovine proizvedenog sadnog materijala masline u RH je sorta Oblica. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Oblica je gospodarski veoma vrijedna sorta masline bilo za konzerviranje ili za proizvodnju ulja. U budunosti bi trebalo raditi na razvoju proizvodnje sortnog maslinovog ulja sa zatitom izvornosti i geografskog podrijetla te na planu oplemenjivanja ove sorte s ciljem dobivanja kultivara otpornijih na niske temperature. Nadalje treba zapoeti rad na klonskoj selekciji ove sorte. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Oblica je sorta s dobrom perspektivom, a u skoroj budunosti bi trebalo napraviti reprodukciju postojeih domaih kolekcija radi ouvanja izvorne sorte.

10

1.2.2.2 LASTOVKA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Lastovka PODRIJETLO Lastovka je autohtona sorta masline koja vodi porijeklo s otoka Korule gdje je i najvie proiren uzgoj ove sorte. Postoji vie teorija o porijeklu Lastovke, a jedna od njih je da je ona prirodni krianac izmeu sorta Oblice i Drobnice dok druga teorija kae da je ona prirodni krianac izmeu neke pitome i divlje masline radi ega se ova sorta naziva i pitomi olivaster. Ime Lastovka dobila je po izgledu granice i ploda koji podsjeaju na krila lastavice. Iako ime sorte asocira na otok Lastovo znakovito je da se ova sorta uope ne uzgaja na otoku Lastovu. Prema vlastitom istraivanju najstarija stabla ove sorte mogu se procijeniti na starost od 250-300 godina. Lastovka je sorta namijenjena za proizvodnju ulja. SINONIMI Lastovka nema sinonima. SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal uva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split i Stanica za june kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se uva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline Alameda del Obispo pri Sveuilitu u Cordobi, panjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National Marrakech, Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 269 matinih stabala ove sorte u osam matinih nasada. Prema broju matinih stabala ova sorta je na drugom mjestu odmah poslije Oblice. RASPROSTRANJENJE Uzgoj Lastovke ogranien je na podruje june i srednje Dalmacije. Najvea populacija ove sorte je u podruju otoka Korule, a posebno u podruju mjesta Vela Luka gdje predstavlja ak 80 % od ukupnog broja stabala masline. Pored Korule Lastovka je proirena u uzgoju na podruju poluotoka Peljeca, otoka Mljeta i ipana, Dubrovakom primorju i Konavlima, otocima Brau, olti, Hvaru, Makarskom primorju i podruju Katela. Poveani interes za sadnjom ove sorte vidljiv je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujui spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i biolokoj vrijednosti ove sorte. Areal rasprostranjena ogranien je na podruju juno od Trogira, a najsjevernija toka uzgoja je podruje mjesta Otri kod Vrgorca gdje ima jedna manja populacija sorte Lastovke. Pored uzgoja u Hrvatskoj, Lastovka se u znaajnom broju uzgaja i na podruju Crne Gore.

11

BIOLOKI OPIS Stablo: Lastovka razvija srednje bujno stablo s piramidalnom kronjom koja je posljedica uspravnog rasta grana. U prirodnim formama Lastovka ima kratko i veoma ravasto deblo. Kut grananja je otar, a mladi izbojci su uspravnog i bujnog rasta s kratkim internodijima radi ega ovi izgledaju veoma gusto. List: List Lastovke je malen i tamnozelene boje, kopljastog izgleda. Prema meunarodnoj klasifikaciji, Lastovka ima sitni list. Obod lista je ravan kao i sami list. Cvat: Lastovka cvjeta u treoj dekadi mjeseca svibnja u zavisnosti od uzgojnog podruja. Cvate obilno, a u jednoj resi ima od 20-25 cvjetova. Plod: Plod Lastovke je eliptino izduen, a neki ga autori nazivaju bavastim plodom. Plod je srednje krupan, prosjene mase oko 3.0 g, a ako je manji rod plod moe postii masu od oko 5.5 grama. Plod je intenzivno zelene boje, a to je blie puna zrioba, poprima blijedozelenu boju koja u konanici prelazi u crnu. Sadraj ulja u plodu kree se oko 24 % te se ova sorta smatra najuljevitijom domaom sortom masline. Ulje je izrazito zelene boje i gorkastog okusa, a razlog tome je u velikom sadraju klorofila u plodu osobito ako se beru nezreli plodovi. Nedostatci: Lastovka je veoma osjetljiva na niske temperature te zbog toga ima ogranien areal rasprostranjenja, takoer veoma je osjetljiva na napad raka masline. Prednosti: Ova sorta ima veliki postotak hermafroditnih cvjetova, radi ega ima redovitu i obilnu rodnost. Otporna je na napad maslinine muhe i paunovog oka. Veoma vano je istaknuti da je ova sorta izuzetno otporna na dugotrajnu suu, radi ega je pogodna za podruja gdje nije mogue organizirati natapanje. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se poveani interes za podizanja nasada masline sa sortom Lastovka. U proizvodnji sadnog materijala sadnice ove sorte sudjeluju s oko 15 %. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Lastovka je gospodarski veoma vrijedna sorta masline iskljuivo za proizvodnju ulja. U iduem razdoblju bi trebalo raditi na proizvodnji sortnog maslinovog ulja sorte Lastovka te na kupairanom maslinovom ulju sorta Lastovka, Drobnica i Oblica koje se pokazalo veoma kvalitetnim. Nadalje treba izraditi planove za zatitu izvornosti i geografskog podrijetla ulja od ove sorte s razliitih uzgojnih podruja. U agronomskom smislu trebalo bi usmjeriti istraivanja na selekciju s ciljem dobivanja genotipova otpornijih i rak masline, a ime bi se stvorili uvjeti za poticanje veeg koritenja sorte u proizvodnji te stvaranje genotipova otpornijih na rak masline. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Lastovka je sorta s dobrom perspektivom, ali bi trebalo ubrzati rad na selekciji i oplemenjivanju putem istraivanja njenog podrijetla putem DNA biljega. Nadalje bilo bi potrebno poraditi na ozdravljenju ove sorte od napada raka masline te stvoriti bazni matini materijal koji je osloboen od virusa i viroida.

12

13

1.2.2.3 BJELICA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Bjelica PODRIJETLO Bjelica je autohtona sorta june Dalmacije. Podrijetlo ove sorte nije razjanjeno, a ime je dobila po bjelkastoj boji nalija lista. Kada pue vjetar lie se njie i stvara privid bijele boje lista. Bjelica se smatra jednom od najstarijih maslina june Dalmacije, a prvi put se spominje prilikom popisu stabala maslina 1842. godine u mjestu Slano gdje je zauzimala oko 1/3 od ukupnog broja stabala. Ime Mesnica dobila je radi velike zastupljenosti mesa ploda u odnosu na koticu dok je ime utica dobila zbog blijedoute boje nedozrelog ploda. SINONIMI esvinka (Janjina), Krvavica (Janjina), Patrica (Orebi, Trpanj, Janjina, Kuna, Potomje, Trstenik, Metkovi, Ston), Mesnica (Brseine), Vrtunica, Vrtunica (Vela Luka i Blato na Koruli), Bijela maslina (Karlobag) i utica (Crnogorsko primorje, Mihanii, Koloep). SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi preporua se za komercijalni uzgoj ali samo u junim podrujima. Kao ishodni materijal uva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split i Stanica za june kulture Dubrovnik). Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National Marrakech, Maroko. Danas u Hrvatskoj ima 15 matinih stabala ove sorte u tri registrirana rasadnika. RASPROSTRANJENJE Najvie je rairena u podruju Dubrovakog primorja, Konavala, poluotoku Peljeca, Elafitskih otoka, Koloepa i Korule. Pored uzgoja u Hrvatskoj ovo je vodea sorta masline u Crnoj Gori. Prema Zecu, (1951) ova sorta se uzgaja i u podvelebitskom primorju. Sorta je osjetljiva na niske temperature radi ega je uzgoj ogranien na junu Dalmaciju. Prema Bakariu, (2002) ova sorta zauzima oko 18 % fonda stabala u podruju Dubrovakog primorja. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija bujna stabla s malim kutom grananja radi ega stvara kuglastu kronju. Deblo je visoko, vrsto i veoma bujno s izraenom ornamentikom. Naime na mjestu izbijanja grana i granica stvaraju se udubljenja-rupe u deblu i osnovnim granama radi ega je ovu sortu lako prepoznati od drugih. Bjelica stvara mali panj. List: Bjelica stvara veliku koliinu listova na izbojcima. List je kopljast, dug i uzak. List je po cijeloj duini ravan i po obodu, a ne uvija se po duini. List je sivo maslinaste boje s lica dok je sivo bjeliast s nalija lista. Cvat: Bjelica cvjeta u drugoj polovini svibnja, a u zavisnosti od uzgojnog podruja. Cvjetovi su smjeteni u cvat ija je prosjena duina oko 18 mm, a u jednom cvatu ima oko 9 cvjetova. Ova sorta ima dobar postotak samooplodnih cvjetova. Plod: Plod Bjelice je eliptinog oblika, svjetlo-zelene boje u poetku zrenja koja postupno prelazi u uto zelenu da bi u fazi pune zrelosti dobio ljubiastu boju koice ploda. Ova sorta ima 14

sitne plodove, prosjena masa ploda je oko 3.0 grama, a kotica je prosjene mase 0.5 grama. Sadraj ulja u plodu 24.5 % i ulje je dobre kvalitete. Nedostatci: Bjelica je osjetljiva na niske temperature radi ega je ogranien areal uzgoja, nadalje osjetljiva je napad paunovog oka i sklona je alternativnoj rodnosti. Iako stvara veliki broj guka na deblu i panju ova sorta se slabo i sporo regenerira poslije obnove radi ega i danas imamo veoma starih stabala ove sorte. Prednosti: Otporna je na rak masline. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND Brojno stanje ove sorte je u stagnaciji. Godinje se proizvodi oko 10.000 novih sadnica masline sorte Bjelica to moe u znaajnom pomoi ouvanju ove sorte. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Bjelica je gospodarski veoma vrijedna sorta iskljuivo za proizvodnju ulja. U budunosti bi trebalo raditi na razvoju proizvodnje sortnog maslinovog ulja sa zatitom izvornosti i geografskog podrijetla te na planu oplemenjivanja ove sorte s ciljem dobivanja klonova otpornijih na niske temperature. Nadalje potrebno je poraditi na istraivanju trita sortnog maslinovog ulja ove sorte te izraditi planove za kvalitetniju marketinku obradu ulja ove sorte. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Bjelica je sorta s dobrom perspektivom za ogranieni areal uzgoja (junu Dalmaciju). U budunosti bi trebalo obaviti reprodukciju postojeih kolekcija te poraditi na programima ozdravljenja ove sorte od virusa i viroida s ciljem dobivanja sadnog materijala kategorije osnovni.

15

1.2.2.4 DUICA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Duica PODRIJETLO Ova sorta je od oko 250 godina ranije uvezena iz Italije, pokrajina Puglia gdje se naziva Oliva di Cerignola (Bakari, 2002), a u Italiju je uvezena iz panjolske gdje joj je ime Grossa di Spagna. Ime Duica je dobila po dugakom plodu koji je najdui od svih domaih sorta masline. Naziv Velika Lastovka dobila je po obliku i boji lista koji u velikom podsjea na list Velike Lastovke. SINONIMI Barakokula (Lumbarda, Korula), Duka (Murter), Krfkinja (Reevi), Krivaja (ipan), Lastovka (Cavtat, Mihanii), Lastovka velika (Makarska, Vrisnik), Talijanka (Sutivan, Makarska), Majun ili Muka maslina(Korula, Peljeac), Orgula (uljan), Puljika ili Puljizica (Hvar, Brusje, Starigrad), Samorest (Blato), panjolka (Zadar), panjolica (Zadar, man, Sali, ipan, Koloep, Lopud, Zaton, Mljet), Talijanka (Makarska, Bra), Kaprijeska (Bra), Ladrunka (Sali), Mudara (Konavle), Kalamata ili Murgaa (Crna Gora) i Barkinja (Crna Gora). SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Kao ishodni materijal uva kolekcijskim nasadima (Stanica za june kulture Dubrovnik i Instituta za jadranske kulture u Splitu). U evidenciji Zavoda za sjemenarstvo i rasadniarstvo evidentirano je samo jedno matino stablo ove sorte u RH. RASPROSTRANJENJE Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju Hrvatske ali u malim koliinama. Uzgoj je ogranien uglavnom na okunice i vrtove i to jedno ili dva stabla. Prema Bakariu, (2002) ova sorta je u Dubrovakom primorju zastupljena s oko 0.01 % od ukupnog broja stabala masline. Pored uzgoja u Hrvatskoj, Duica se u manjoj mjeri uzgaja i u podruju Crne Gore. BIOLOKI OPIS Stablo: Duica razvija srednje bujna stabla, srednje visokog debla i kuglaste kronje. Kut grananja je dosta otar. Razvija veliki broj dugih izbojaka koji se lako savijaju prema tlu te ima pendulasti izgled. List: Ima srednje veliki broj listova koji su blijedozelene boje, dugi i kopljastog izgleda. Listovi se ponekad uzduno savijaju prema licu lista. Prema meunarodnoj klasifikaciji list Duice svrstan je u kategoriju velikih listova. Cvat: Cvat se razvija od oujka do svibnja mjeseca, cvjeta krajem svibnja i poetkom lipnja u zavisnosti od uzgojnog podruja. Prosjena duina cvata je oko 30.0 mm i na njoj prosjeno ima oko 22 cvjeta. Ovo je djelomino samooplodna sorta masline. Plod: Plod je duguljast blago uvijen prema vrhu. Oblikom, plod podsjea na plod ljive. Plod ima zelenkastu boju u poetku zrenja koja postupno prelazi u crvenkasto-ljubiasti da bi u fazi pune zrelosti bila crveno-vinske boje. Prosjena masa plod je oko 9.0 grama koja radi ega se plodovi mogu konzervirati. Sadraj ulja u plodu je mali, a ulje je slabije kvalitete.

16

Nedostatci: Ovo je djelomino samooplodna sorta i za dobar rod potrebni su joj opraivai (Drobnica, Levantinka, Uljarica). Duica je osjetljiva na napad paunovog oka i raka masline. U nasadima gdje nema opraivaa slabo i neredovito raa, a ima i slabu otpornost na suu. Prednosti: Duica je veoma otporna na napad maslinine muice i maslininog moljca to je svrstava u veoma kvalitetne stolne sorte masline. Ima veoma krupan plod i vrstu koicu te je pogodna za manipulaciju tijekom procesa konzerviranja. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei blago opadanje broja stabala ove sorte. Naime prema Zecu, (1951) ova sorta je bila zastupljena s oko 5 % u ukupnom broju stabala. Proizvodnja sadnica je veoma niska (svega nekoliko sadnica godinje). Struna ocjena o ugroenosti: ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Duica je gospodarski veoma vrijedna stolna sorta masline. Bilo bi potrebno analizirati proizvodni prostor za uzgoj ove sorte te izraditi planove za komercijalne nasade u odgovarajuim agrotehnikim uvjetima. U dobrim agrotehnikim uvjetima ova sorta bi bila veoma dobro iskoritena, a mogla bi se koristiti i u programima oplemenjivanja s ciljem dobivanja genotipova krupnijeg ploda. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Duicu je potrebno staviti u nacionalnu kolekciju genofonda masline te obaviti njeno agronomsko, bioloko i gospodarsko vrednovanje. I na kraju je potrebno obaviti molekularnu identifikaciju radi potvrde teorije o njenom talijanskom odnosno panjolskom podrijetlu.

17

18

1.2.2.5 PATRICA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Patrica PODRIJETLO Ovo je vjerojatno najstarija domaa sorta masline, koja je nastala na podruju poluotoka Peljeca. Ime joj potjee od talijanske rijei astrigente (stezati, stiskati), a ovo ima veze sa sadrajem tanina u zelenim plodovima radi ega ulje ove sorte malo stee nepce prilikom konzumiranja. Drugi mogui korijen imena Patrica vee se za izraz patriti koji se ranije koristio u podruju Peljeca, a oznaavao je crvenkasto-ljubiastu boju koja se javlja na plodu ove sorte u doba promjene boje kod zrenja. SINONIMI Pastrica, Grozdanka, Grozdenjaa, Grozdaa, Bjelica i esvinka SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske. Kao ishodni materijal uva se u Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra Split i to samo jedan primjerak. RASPROSTRANJENJE Ova sorta rairena je samo na podruju poluotoka Peljeca i to veim dijelom na njegovoj sjevernoj strani. Prema Bakariu, (2005) Patrica ini oko 15 % fonda stabala maslina poluotoka Peljeca. Najvee populacije Patrice nalaze se oko naselja Brijesta, Ston, Janjina, Oskoruno, Trpanj i Trpanjska Duba dok su veoma rijetka stabla naena zapadno od Orebia. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje bujno stablo, koje se pod teretom ploda savija pa cijelo stablo ima visei izgled. Razvija kronju u obliku kugle koja se moe jednostavno oblikovati. Deblo je uspravno i srednje visoko. List: Ima srednje veliki broj listova koji su na dugim i tankim izbojcima. List je dugaak, uzak i kopljast, svjetlo-zelene boje lica i sivo-zelenog nalija lista. Cvat: Cvat se razvija od oujka do svibnja, cvatnja Patrice poinje krajem svibnja i u prvoj polovini lipnja. Cvat je prosjene duine oko 27 mm, a u jednoj resi ima prosjeno oko 16 cvjetova. Patrica ima dobar postotak samooplodnih cvjetova. Plod: Razvoja plod okruglastog oblika, prosjene mase 3.0 g ljubiasto crne boje. Ova sorta raa u grozdovima, a to moe biti i jedan od razloga njenog sinonima Grozdaa. Sadraj uljanu plodu kree se oko 19.5 % i ulje je dobre kvalitete. Nedostatci: Patrica ima dugo razdoblje od zametanja do zriobe ploda (200-210 dana) pa se esto beru i zeleni plodovi, sklonost alternativnoj rodnosti. Prednosti: Kasna cvatnja, rodnost velika, velikim dijelom samooplodna sorta, otporna na rak, paunovo oko, niske temperature i suu.

STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se poveani interes za podizanja nasada masline sa sortom Patricom u podruju Peljeca (15 ha udruga branitelja Ston). Struna ocjena o ugroenosti: ugroena. 19

GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Patrica je gospodarski veoma vrijedna sorta masline radi dobrog sadraja ulja u plodu, dobre otpornosti na biljne bolesti i tetnike te visokog stupnja samooplodnje i velike produkcije polena dobre klijavosti. U budunosti bi trebalo izraditi planove za poticanje veeg koritenja sorte u proizvodnji i oplemenjivanje. Nadalje potrebno je provesti istraivanja trita za prihvat sortnog maslinovog ulja ove sorte. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Patrica je sorta s dobrom perspektivom s tim da treba ubrzati rad na selekciji. Naime ova sorta se tijekom povijesti razmnoavala gukama (vegetativno) ili esto puta sjemenom (generativno). Ovaj drugi nain razmnoavanja rezultirao je postojanjem veeg broja klonova ove sorte koje bi trebalo ocijeniti s agronomskog, biolokog i gospodarskog aspekta. Potrebno je ovu sortu postaviti u banke gena na vie lokacija i zapoeti s komercijalnom proizvodnjom sadnog materijala. 1.2.2.6 LEVANTINKA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Levantinka PODRIJETLO Podrijetlo Levantinke nije razjanjeno, a smatra se domaom sortom masline. Ime Levantinka podsjea na njeno podrijetlo Levant kako se nekada nazivalo podruje Grke. SINONIMI Levantinka, oltanka. SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade na podrujima s tlima boljeg boniteta te na terenima gdje je mogue natapanje. Kao ishodni materijal uva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split i Stanica za june kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se uva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline Alameda del Obispo pri Sveuilitu u Cordobi, panjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National Marrakech, Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 179 matinih stabala ove sorte u est matinih nasada. Prema broju matinih stabala ova sorta je na treem mjestu iza Oblice i Lastovke. RASPROSTRANJENJE Uzgoj Levantinke ogranien je na podruje june i srednje Dalmacije. Najvea populacija ove sorte je u podruju otoka olte. Poveani interes za sadnjom ove sorte vidljiv je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujui spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i biolokoj vrijednosti ove sorte. Naime ova sorta ima veliki postotak samooplodnje, radi ega Levantinka redovito i obilno raa.

20

BIOLOKI OPIS Stablo: Levantinka razvija veoma bujno stablo. Deblo je visoko i glatko, a kronja je kuglasta. Izbojci su veoma bujni s dugim internodijima. Kora grana je glatka. List: List Levantinke je velik, irok i dugaak. Po duini je blago uvijen. S lica je tamnozelene boje dok je s nalija blago bjelkaste boje. Obod lista je blago nazubljen. Cvat: Levantinka razvija cvat od oujka do svibnja. Cvatnja se odvija od sredine do kraja mjeseca svibnja. Cvatnja je obilna, a udio hermafroditnih cvjetova je dosta velik. Cvat je dugaak u prosjeku 25 mm s prosjeno 20 cvjetova u cvatu. Plod: Plod je srednje krupan, eliptino izduen i blago uvijen prema vrhu. Ova sorta raa u grozdovima, a u jednom grozu ima izmeu tri i pet plodova. Prosjena masa ploda je oko 4.5 grama. Pred poetak zriobe plod je zelene boje koja postupno prelazi u crveno-ljubiasti i na kraju je crne boje. Sadraj ulja u plodu kree se oko 20 %, a ulje je dobre kvalitete. Nedostatci: Levantinka je veoma osjetljiva na suu te za njen uzgoj treba birati tla dubljeg profila ili osigurati natapanje. Srednje je osjetljiva na napad raka masline i paunovo oko. Ima slabu sposobnost rizogeneze. Prednosti: Levantinka redovito i obilno raa, ima veliki postotak autofertilnosti te joj za uzgoj nisu potrebni opraivai. Srednje je otporna na napad maslinine muhe. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se poveani interes za podizanja nasada masline sa sortom Levantinkom. Proizvodnja sadnog materijala biljei stalni rast. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Levantinka je gospodarski veoma vrijedna sorta masline namijenjena iskljuivo za proizvodnju ulja. U iduem razdoblju bi trebalo raditi na proizvodnji sortnog maslinovog ulja kupairanom maslinovom ulju iji bi glavni sastojak bilo ulje Levantinke. Nadalje treba izraditi planove za zatitu izvornosti i geografskog podrijetla ulja od ove sorte s razliitih uzgojnih podruja. U agronomskom smislu trebalo bi usmjeriti istraivanja na oplemenjivanje ove sorte putem krianja s ciljem dobivanja ploda vre konzistencije koji bi se mogao koristit za konzerviranje. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Levantinka je sorta s dobrom perspektivom, a u buduem razdoblju trebalo bi pronalazit nove metode umnaanja ove sorte.

21

22

1.2.2.7 DROBNICA SISTEMATIKA MASLINE red: OLEALES (LIGUSTRALES) porodica: OLEACEAE rod: OLEA vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina sorta: Drobnica PODRIJETLO Drobnica je autohtona hrvatska sorta masline. Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju. Na podruju otoka Korule postoje veoma stara stabla i smatra se najstarijom sortom masline u ovim prostorima. Ime je dobila po plodu koji je sitan. SINONIMI Drobnica (Benkovac, Biograd, Zadar, Preko, ibenik, Murter, Rab, Krk, Senj, Crikvenica, Korula, Dubrovnik), Drobinka (Krk, Biograd), Drobnjaa (Zadar, Preko), Sitnica (Zadar, Preko, Biograd, Benkovac, Rab, Trpanj, Crikvenica, Katel Luki), Sitna (Hrvatsko primorje), Jadrnjaa i Uljarica (I), Mastrinka (Bra i Katela), Periieva mastrinka (Katela), Orkulica (Primoten), Piculja (Krk, Senj, Rab), utka (Tisno, Knin), Naa maslina ili Domaa ili Modrulja (Krk), Ciculja (Krk i Pag). SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal uva se u kolekcijskom nasadu Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra Split. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National Marrakech, Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 43 matina stabla ove sorte. RASPROSTRANJENJE Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju masline u Hrvatskoj s tim da je nama junije od otoka Korule. Najvei uzgojni centri su otok Korula i Zadarsko podruje. Ova sorta je redoviti pratilac sorte Oblice. O njenoj rasprostranjenosti govori Zec (1951) te navodi kako je ova sorta u podruju Raba zastupljena sa 60 % , u podruju Zadra sa 70 % te u podruju Korule s oko 10 % . BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija veoma snana stabla s velikim deblom. Kronja je veoma bujna i uspravna. Drobnica ima uspravan rast. Deblo je veoma visoko. Izbojci su dugake, a listovi rijetki. List: Razvija kratke, uske i na vrhu zaotrene listove. Listovi su veoma vrsti zagasito zelene boje lica dok je nalije svjetlo-zelenkaste boje. Cvat: Drobnica razvija cvjetove od oujka do svibnja, a s cvatnjom poinje krajem svibnja i poetkom lipnja mjeseca. Cvatna resa je kratka, prosjene duine 12 mm s prosjeno 12 cvjetova u cvatu. Ova sorta ima veliku produkciju polena koji je dobre vijabilnosti radi ega se moe koristiti kao dobar opraiva za neke druge sorte. Plod: Plod je sitan, prosjene mase oko 2.5 grama. Pred zriobu je zelene boje koja postupno prelazi u ljubiastu i na kraju u crnu boju. Plod ima tanku koicu koja se teko odvaja od mesa ploda. Sadraj ulja u plodu kree se oko 23 % u ovisnosti od uzgojnog podruja i niza drugih imbenika. Ulje je izuzetno dobre kvalitete, s dobro izraenim pikantnim okusom i finom gorinom.

23

Nedostatci: Bujan rast i sitni plodovi oteavaju berbu, osobito kada se radi i runoj berbi. Ova sorta je osjetljiva na napad paunovog oka. Drobnica je slabo otporna na jae udare vjetra. Prednosti: Drobnica je samooplodna sorta, ima dosta vijabilnog polena te se moe koristit kao dabar opraiva za neke druge sorte masline, otporna je na rak masline i napad maslinine muhe te na suu. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se lagani porast broja stabala ove sorte u podruju Korule i okolici Zadra. Godinja proizvodnja sadnica ove sorte u RH kree se na razini od oko 10.000 kom. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Drobnica je gospodarski vrijedna sorta iako do sada nije zauzimala znaajnije mjesto u komercijalnim nasadima. Njena vrijednost vidljiva je u tome to daje ulje dobre kvalitete, moe sluiti kao dobar opraiva za druge sorte, ima dobru otpornost na suu i neke bolesti masline te se moe koristiti kao dobar materijal za programe oplemenjivanja. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Izraditi planove za zatitu izvornosti i geografskog podrijetla ulja ove sorte. Nadalje treba izraditi ocjenu proizvodnih podruja za uzgoj ove sorte kako bi se ona mogla vie komercijalizirati, a osobito je postaviti u podruja gdje natapanje nije mogue. Izraditi planove oplemenjivanja kroz programe krianja s ciljem dobivanja genotipova s veim stupnjem samooplodnja.

24

1.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

1.3.1. Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje 1.3.2. Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara 1.3.2.1. Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda masline: dr. sc. Slavko Perica dr. sc. Frane Striki dr. sc. Barbara Sladonja prof. dr. sc. Zlatko atovi prof. dr. sc. ani Beni mr. sc. Gabriela Vuletin Selak mr. sc. Mirella aneti 1.3.2.2. Trenutni projekti vezani uz maslinu: Vrednovanje, zatita i upotreba genetskih resursa masline. Osnivanje kolekcije i matinjaka udomaenih sorta masline u donjoj Neretvi Osnivanje kolekcije i matinjaka udomaenih sorta masline u Vodnjanu. 1.3.2.3. Institucije koji se bave ouvanjem genofonda masline: Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split Stanica za june kulture Dubrovnik Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu

25

1.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA


1.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: terenska istraivanja, detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje, sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala, formiranje i dopuna kolekcija, daljnja selekcija, oplemenjivaki rad, razrada bussines planova, poboljanje dravne strategije, predavanja, izlobe, promotivni materijal, publikacije.

26

2. VONE VRSTE
2.1 UVOD
2.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju U odnosu na maslinu druge vone vrste (bajam, trenja, roga, smokva, agrumi, maraska, nepola i ipak) ni danas niti kroz povijest uzgoja nisu imali vei ekonomski znaaj za Dalmaciju. Danas se na prostoru Dalmacije uzgaja oko 3.500.000 stabala masline s tendencijom porasta, dok je brojnost drugih vonih vrsta u Dalmaciji u stagnaciji ili opadanju. Sadanje brojno stanje vonih vrsta prikazuje Tablica 1. Tablica 1. Broj stabala voa u Dalmaciji Vona vrsta Maslina Smokva Bajam Roga Trenja Maraska Mandarina ipak Narana etrun Nepola Broj stabala 3.500.000 200.000 150.000 30.000 2.000.000 1.200.000 1.250.000 100.000 32.000 2.000 3.000

Sredinom sedamdesetih godina prolog stoljea bilo je zlatno doba maraske. Tada je bila velika ekspanzija ovog vrijednog voa, a o razmjerima proizvodnje govori injenica da se samo na podruju mjesta Selca na Brau bralo oko 60 vagona ploda maraske. Trenja kao vona kultura ima dugu tradiciju uzgoja u Dalmaciji, a poznata uzgojna podruja su Katela i Poljica u srednjoj Dalmaciji. ezdesetih godina dvadesetog stoljea plodovi rane sorte Tugarka zrakoplovom su prevoene na trite Bavarske. Proizvodnja svih ostalih vonih kultura u Dalmaciji bila je na razini koja nije bila dostatna ni za vlastitu potronju. 2.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji Uzgoj vonih kultura u Dalmaciji datira od najstarijih vremena. Od vonih kultura najznaajnije su smokva, bajam, maraska i trenja dok se nepola, ipak, i roga uzgajaju sporadino, uglavnom u okunicama, uzgoj maraske datira od sredine XVI stoljea, a zlatno doba nastupilo je sredinom sedamdesetih godina prolog stoljea, poslije obavljene selekcije. Agrumi su voe novijeg doba u ovim prostorima, a komercijalni uzgoj datira od sredine prolog stoljea od kada je meliorirana dolina Neretve. Na nagnutim terenima i terasama pored masline uzgajalo se i drugo voe (smokva, roga, ipak, vinja i drugo) te vinova loza. krta polja i tereni sa zemljitima boljeg boniteta koristili su se za proizvodnju itarica, a prvenstveno za penicu. Dolaskom jugoslavenske vlasti u Dalmaciju voarstvo sustavno nazaduje kao i sve ostale poljoprivredne kulture, a rezultat toga je masovno iseljavanje stanovnitva iz sela u grad ili iz Dalmacije u druge, a najee prekomorske zemlje. Uspostavom samostalne Hrvatske mijenja se agrarna politika te se voarstvo smatra stratekom odrednicom poljoprivrede i poklanja mu se zasluena panja. Rezultat ovoga je poveanje 27

povrina pod maslinom i obnova starih i zaputenih maslinika, ali sporije poveanje uzgoja drugih vonih vrsta. 2.1.3 Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Dalmacija ima povoljne klimatske uvjete za uzgoj gotovo svih vonih kultura. Klima i oborine su klimatski elementi koji u znaajnom utjeu na proizvodnju voa u Dalmaciji. Na osnovi klimatskih i pedolokih karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarsko-maslinarskih podregija: sjeverna, srednja i juna Dalmacija, unutranjost Dalmacije i dolina Neretve. Svaka od imenovanih podregija odlikuje se odreenim klimatskim karakteristikama koje su uvjetovale vrstu voarske proizvodnje. Maslina, bajam, trenje, ipak i smokva se uzgajaju u svih pet podregija, a razlike su u sortnom sastavu pojedine podregije, maraska je zastupljena u sjeverno i srednjoj Dalmaciji te u unutranjosti, roga se uzgaja samo na nekim pogodnim lokalitetima u podruju june i srednje Dalmacije, agrumi su zastupljeni iskljuivo u podruju doline Neretve, nepola se uzgaja sporadino uglavnom u okunicama dok su centri trenje u podruju srednje Dalmacije. Od okolinih uvjeta treba istaknuti oborine kao vaan element voarske proizvodnje kojih u podruju Dalmacije ima dovoljno ali nisu pravilno rasporeene. Naime poveana koliina oborina potrebna je u ljetnom razdoblju, a tada u ovom podruju pada najmanje kie, radi ega je potrebno organizirati natapanje poljoprivrednih kultura.

28

2.2

TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE

2.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara: Tradicijski kultivari vonih vrsta u Dalmaciji*:
*Napomena: detaljnije Boldom su otisnute sorte koje su u Elaboratu obraene.

Tradicijski kultivari smokve u Dalmaciji:

Petrovaa bijela, Bjelica, Vodenjaa, Tremenjaa, Zamorica, Zimica, Zemnjica, Petrovaa crna, Bujaka, Bujaka crna, Cigulica, Crna patlidanka, Crna rezavica, Karginja, Lopudka, Modrulja, Padovanka bijela, Vladimirska krupna bijela, Vladimirska krupna crna, Bijela sultanija, Carigradska rezavica, Crna smirnska, Crna suilica, Sultanija crna, Zlatulja crna, Zlatulja, Bruetka crna, Bruetka, araguja. arski kasni, Knez rnomir, Priceza smokvika, Princeza korulanska, Talijanski kasni, Sutivanski, Smokviki polumeki, upski, Dubrovaki, Ljenjak, Marina, Debelokori krupni.

Tradicijski kultivari bajama u Dalmaciji:

29

Tradicijski kultivari maraske u Dalmaciji:

Bra-2, Bra-6, Recta, Sokolua, Visulja, Pendula, Poljika, Bra-1, Vodica, 8R, 23R, 27R, 14O, 14L. ipanski, Puljiki, Komiki, Medunac, Bogliev, Meki, iroko korulanski. Tugarka, Stonska, Gomilika, Stonska kratke peteljke. Zorica rana. Domai etrun. Domaa narana, Kuparka, Katarinka, uta narana. Konjski zub, Slatki barski, Mojdeki krupnozrni, Slatki tankokorac, Dubrovaki kasni, Dubrovaki sitnozrni, erbeta, Glava, Sladun krupnozrni, Dividi, Karadervi, Slatki sitnozrni, Barski, Ciparski, Crni zub,

Tradicijski kultivari rogaa u Dalmaciji:

Tradicijski kultivari trenje u Dalmaciji:

Tradicijski kultivar mandarine u Dalmaciji: Tradicijski kultivar etruna u Dalmaciji Tradicijski kultivari narane u Dalmaciji:

Tradicijski kultivari ipka u Dalmaciji:

30

Dubrovaki rani, Medun, Sladun, ipak crnog zrna, Zamorski. Tradicijski kultivar nepole u Dalmaciji: Tradicijski kultivar oskorue u Dalmaciji: Domaa krupna nepola. Domaa oskorua.

31

2.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara Dalmacije: 2.2.2.1 SMOKVA: PETROVAA BIJELA SISTEMATIKA SMOKVE red: ROSALES porodica: MORACEAE rod: FICUS vrsta: Ficus carica, Pitoma smokva sorta: Petrovaa bijela PODRIJETLO Podrijetlo ove sorte nije razjanjeno, a smatra se domaom sortom smokve. Njen uzgoj proiren je na podruje srednje i june Dalmacije dok je u sjevernoj Dalmaciji ima veoma malo. SINONIMI Sinonimi su: Petrovka (Dubrovnik, Korula, Hvar, Split, Benkovac, olta, Zadar, ibenik), Balunjaa (Dubrovnik), Trkva (Split), Mljetkinja (Dubrovnik, Korula, Hvar, Split), Bonboni, Cukerini - Zuccherini (Istra), Bletkinja, Mletkinja (cijelo uzgojno podruje). SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske. Kao ishodni materijal uva se u tri kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split i Stanica za june kulture Dubrovnik i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu). U Hrvatskoj je registrirano 9 matinih stabala ove sorte u tri rasadnika. Godinja proizvodnja sadnica je na razini od oko 20.000 komada. RASPROSTRANJENJE Petrovaa bijela se najvie uzgaja u srednjoj i junoj Dalmaciji, dok je uz obalu i na otocima sjevernog Jadrana ima malo. BIOLOKI OPIS Stabla su bujnog rasta, a listovi tamno zeleni dlanasti peteroprstaste plojke. Cvat i plod: U tijeku vegetacije razvija dva puta cvat, pa je tipina dvorotka. Prvi proljetni cvat sadri samo degenerirane enske cvjetove. Iz ovog se cvata nakon to omesnati razvije veliki soni, jestivi plod, takozvani plod cviak, teine do 170 grama. Prosjena masa ploda iznosi od 60 do 100 grama. Drugi to jest ljetni cvat ima samo enske cvjetove sa potpuno razvijenom plodnicama. Ovaj se cvat razvije u plod prosjene mase od 50 grama. Prosjena masa plodova ljetnog cvata je 40-50 grama. Plod je tipinog smokvasta oblika s koicom svijetlo zelene boje, koja se lagano odvaja od potkonog gotovo bijelog mesa. Unutranji dio mesa je blijedo-medeno-ruiaste boje, vrlo soan i ugodno slatkasta okusa. Za oplodnju je veoma potrebna kaprifikacija, to jest polen iz cvata divlje smokve (caprificusa), koji prenosi smokvina osica (Blastophaga grossorum, B. undulata, B. vulgaris). Nedostatci: Plodovi zbog velike sonosti slabo podnose transport i manipulaciju, pa sortiranje treba obaviti ve pri berbi u vonjaku. Prednosti: Veoma kvalitetna rana sorta smokve koja se moe dobro plasirati u doba turistike sezone.

32

STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND

U posljednje vrijeme biljei se porast broja stabala ove sorte. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji niti jedan projekt vezan za ouvanje genofonda smokve niti razvoj smokvarstva uope. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Petrovaa bijela ima veliki gospodarski potencijal zbog kvalitetnih plodova i rane zriobe. Napose treba istaknuti njenu sposobnost da dva puta plodonosi tijekom godine, a za proizvodnju je u znaajnijem vaniji prvi rod ove smokve. Za ovu sortu bi trebalo istraiti trite i kvalitetnije je obraditi marketinki. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Potrebno je izraditi plan za njeno ouvanje i zatitu. Potrebno je stvoriti kolekciju smokve u kojoj e se izmeu ostalog uvati i stabla Petrovae bijele te obaviti molekularnu identifikaciju te potvrditi njenu autohtonost. Putem raznih edukativnih aktivnosti (predavanja, radionice, radionice u osnovnim i srednjim kolama, dani smokve i drugo) poveati razinu svijesti o vrijednosti upotrebe smokve u prehrani i openito o vanosti ouvanja bioloke raznolikosti u Hrvatskoj i svijetu.

33

34

2.2.2.2 SMOKVA: ZAMORICA SISTEMATIKA SMOKVE red: ROSALES porodica: MORACEAE rod: FICUS vrsta: Ficus carica, Pitoma smokva sorta: Zamorica PODRIJETLO Zamorica je domaa sorta koja se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju, a najvie u prostoru od Makarske do Metkovia. Osim u Hrvatskoj Zamorica se dosta uzgaja u Bosni i Hercegovini, a osobito u dolini Neretve te u Crnoj gori. Nadalje za ovu je sortu veoma interesantno da se uzgaja u Kaliforniji gdje su je najvjerojatnije donijeli nai iseljenici te na Krimu u Rusiji. U Kaliforniji se ova sorta naziva Adriatica, dok se na Krimu naziva Dalmatskaja, a to ukazuje na njeno podrijetlo. SINONIMI Zamojica, Barsanica, Dobra smokva, Visilica (Hvaru), Suevka (Koruli), Sueoka (Dubrovako primorje i Konavli), Suelica, Hvarska smokva (u literaturi), Sueljka (Sinj i Dalmatinska zalee), Poljarica (okolica Splita), Bilica (Makarsko primorje i otok Krk), Manjukva (Hrvatsko primorje), Tenica (Hercegovina), Tjenica (neretvanski kraj), Adriatic (Kalifonija), Dalmatskaja (Krim). SLUBENI STATUS Uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske. Kao ishodni materijal uva se u tri kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split i Stanica za june kulture Dubrovnik i Institut za poljoprivredu i turizam Pore). U Hrvatskoj je registrirano 15 matinih stabala ove sorte u tri rasadnika, a godinja proizvodnja sadnica je na razini od oko 15.000 komada. RASPROSTRANJENJE Uzgoj Zamorice rairen je na cijelo uzgojno podruje, a posebno na podruje otoka Krka, Hvara i Korule. Najvie se uzgaja u dolini Neretve sve do Mostara. BIOLOKI OPIS Stablo: Stabla su srednje bujna do vrlo bujna i vrlo rodna. List je srednje veliine, a plojka je dlanasta i obino petoprstasta. Cvat i plod: Tipina je jednorotka jer razvija cvat samo jednom godinje, a u njemu dolaze samo degenerirani enski cvjetovi. Plod je izrazito krukolika oblika. Razlikujemo plodove s duguljastim i kratkim mesnatim vratom. Ako je mesnat vrat dui, tada je drak krai i obratno. Koica je svijetlozelene boje s laganim prijelazom u ukasto-zelenu u vrijeme dozrelosti. Inae je tanka, a lagano se odvaja od mesa, koje je ispod koe bijelo-ukasto, a u sredini medenoruiasto, vrlo sono i slatko, ugodne arome. Osobito su cijenjeni suhi plodovi ove sorte, zbog njene tanke koice i dobre kvalitete, odnosno, mekoe i finog okusa. Poinje dozrijevati u prvoj dekadi kolovoza, a dozrijevanje traje oko mjesec dana. To je povoljno jer se za vrijeme ljeta, dok ima dosta topline i sunca, mogu suiti plodovi. Zbog finoe i njenosti koice suhe smokve na veoj vlazi lako potamne. Nedostatci: Jedina je mana ovoj sorti to su joj plodovi manji od plodova drugih u svijetu cijenjenih sorti.

35

Prednosti: Glavni razlozi njena velikog uzgoja su slijedei: dobra bujnost i rodnost, otpornost na suu i nie temperature, odlina kvaliteta plodova openito, a posebno za suenje. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se lagani porast broja stabla ove sorte u uzgoju. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Preporuuje se za uzgoj kao naa gospodarski najvrednija sorta. Premda ova sorta dobro uspijeva i na pliim tlima, ipak prednost treba dati dubljim plodnim tlima. Na dubljim tlima, koja dobro gospodare vlagom, vea je bujnost i rodnost, a takoer je vea i prosjena masa plodova, koji s takvih terena imaju odlinu kvalitetu. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Izraditi planove za zatitu ove sorte. Obaviti molekularnu karakterizaciju te unaprijediti tehnologiju suenja s ciljem dobivanja vrhunske kvalitete suhe smokve. Putem raznih edukativnih aktivnosti (predavanja, radionice, radionice u osnovnim i srednjim kolama, dani smokve i drugo) poveati razinu svijesti o vrijednosti upotrebe smokve u prehrani i openito o vanosti ouvanja bioloke raznolikosti u Hrvatskoj i svijetu.

36

37

2.2.2.3 BAJAM: ARSKI KASNI SISTEMATIKA BAJAMA red: ROSALES porodica: ROSACEAE rod: PRUNUS vrsta: Amygdalus communis Spock. (Prunus amygdalus); Bajam sorta: arski kasni PODRIJETLO Ovo je domaa sorta bajama porijeklom s otoka Korule, mjesto ara. Ime je dobio po kasnom dobu cvjetanja i mjestu selekcije. SINONIMI Nema sinonima SLUBENI STATUS Sorta arski kasni je uvrtena na sortnu listu RH. Kao ishodni materijal uva se u jednom kolekcijskom nasadu bajama pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra Split te u nekoliko komercijalnih rasadnika na obali. U Hrvatskoj trenutno nije registrirano niti jedno matino stablo ove sorte. Godinja proizvodnja sadnica bajama ove sorte je na razini od 2-3.000 sadnica. RASPROSTRANJENJE Ova sorta se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju Hrvatske. Posebno brojne populacije nalaze se u podruju otoka Korule gdje je ova sorta i izdvojena. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje bujna i veoma rodna stabla, visokog debla. Kronja je kuglastog oblika, a list je zelene boje, dug i kopljast. Plod: Ova sorta cvjeta veoma kasno, a dozrijeva srednje rano. Zreli plod je ovalnog oblika, prosjene mase oko 4.6 grama s randmanom jezgre od oko 50 % . Ljuska ploda je polumekana. Jezgra je takoer ovalnog oblika s prosjenom masom od oko 2.2 grama. Dobro svojstvo ovog bajama je da ima mali postotak (oko 4 % ) dvostrukih jezgri. Nedostatci: Ovo je u velikom postotku stranooplodna sorta bajama te bi trebalo istraiti najprikladnije opraivae za ovu sortu. Prednosti: Kasna cvatnja, otpornost na suu i bolesti bajama. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se porast broja stabala ove sorte. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji niti jedan projekt vezan za ouvanje genofonda bajama. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN arski kasni ima dosta kasnu cvatnju po emu je izdvojen kao gospodarski vrijedna sorta. Pored kasne cvatnje ova sorta ima polumekanu ljusku te dobar randman jezgre (50 %). Sorta je veoma otporna na suu i bolesti bajama redi ega ima dobru perspektivu za vee koritenje u proizvodnji. S obzirom na svoja dobra gospodarska svojstva ova sorta je pogodan materijal za oplemenjivanje bajama putem krianja i klonske selekcije s ciljem dobivanja genotipova kasnije cvatnje i boljeg randmana jezgre.

38

PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Potrebno je u najkraem vremenu od postojeih kolekcioniranih stabala napraviti reprodukciju te zasnovati nacionalnu kolekciju genofonda bajama na vie lokacija. Nadalje potrebno je istraiti najprikladnije sorte opraivae za ovu vrijednu sortu s ciljem poveanja rodnosti te obaviti molekularnu identifikaciju radi potvrde autohtonosti.

39

2.2.2.4 BAJAM: KNEZ RNOMIR SISTEMATIKA BAJAMA red: ROSALES porodica: ROSACEAE rod: PRUNUS vrsta: Amygdalus communis Spock. (Prunus amygdalus); Bajam sorta: Knez rnomir PODRIJETLO Knez rnomir je domaa sorta bajama koja je selekcionirana na otoku Korula u podruju mjesta ara. SINONIMI Nema sinonima SLUBENI STATUS Sorta Knez rnomir uvrtena je na sortnu listu RH. Kao ishodni materijal uva se u jedinoj kolekciji genofonda bajama pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra Split te u jednom komercijalnom rasadniku. U RH danas nema registrirano niti jedno matino stablo ove sorte bajama, a godinja proizvodnja sadnica je na razini od 2-3.000 sadnica. RASPROSTRANJENJE Ova sorta bajama rairena je u proizvodnim nasadima na cijelom uzgojnom podruju. Najvea ekspanzija ove sorte bila je prije tridesetak godina kada se u znaajnijoj mjeri proirio na cijelo uzgojno podruje. Najvee populacije ove sorte nalaze se u podruju otoka Korule. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija veoma bujna stabla, visokog debla i razgranate kronje tipa vaze. List je dug i uzak. Ovo je srednje rodna sorta bajama. Plod: Razvija duguljaste plodove prosjene mase oko 3.2 grama s randmanom jezgre od oko 43 % . Plod ima polutvrdu ljusku, a jezgra je takoer duguljasta, lijepog izgleda i prosjene mase od oko 1.4 grama. Sorta Knez rnomir nema dvostrukih jezgri. Nedostatci: Manja rodnost. Prednosti: Polumekana ljuska, otporna na suu, kasna cvatnja, dobar randman jezgre, nema dvostrukih jezgri u plodu. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se lagani porast broje stabala ove sorte. Struna ocjena o ugroenosti: ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Gospodarska vrijednost ove sorte je velika zbog kasne cvatnje i polumekane ljuske te dobrog randmana jezgre. Kako bi se poveala rodnost ove sorte potrebno je obaviti istraivanja izbora najprikladnijih opraivaa ove sorte te bi bilo potrebno poraditi na istraivanju trita za prihvat ove sorte bajama. Napose treba istraiti mogunost koritenje jezgre ovog bajama u preraivakoj industriji. Koristiti ovu sortu u programima oplemenjivanja bajama. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA U najskorije vrijeme treba obaviti reprodukciju ove sorte iz postojee kolekcije te podizanje novih kolekcija genofonda bajama na najmanje dvije odvojene lokacije u zemlji. Poveati 40

proizvodnju sadnog materijala kroz program ocjene proizvodnog podruja za uzgoj ove sorte. Pokretanje projekta prikupljanja i kolekcioniranja genofonda bajama.

41

2.2.2.5 MARASKA: BRA-2 SISTEMATIKA MARASKE red: ROSALES porodica: ROSACEAE rod: PRUNUS vrsta: Prunus cerasus L. var. marasca (Cerasus vulgaris Mill. var. marasca) Maraska sorta: Bra-2 PODRIJETLO Ovo je domaa sorta maraske porijeklom s otoka Braa, mjesto Selca. Ova je sorta izdvojena iz populacije 1975. godine te se od tada vodi kao sorta maraske. Ime je dobila po otoku na kojem je izdvojena. Tijekom ove primarne selekcije izdvojen je vei broj tipova koji su nosili radne nazive Bra-1 do Bra-8, a nakon agronomskog i ekonomskog vrednovanja znaajnije mjesto i naziv sorta ili tip maraske dobili su Bra-2 i Bra-6. SINONIMI Nema sinonima SLUBENI STATUS Sorta Bra-2 uvrtena je na sortnu listu RH, a danas u Hrvatskoj postoji samo jedan kolekcijski nasad vinje maraske pri Institutu za jadranske kulture u Splitu te vei broj matinih nasada u komercijalnim rasadnicima. Danas je u Hrvatskoj registrirano 49 matinih stabala ove sorte, a godinja proizvodnja sadnog materijala kree se na razini od oko 20-25.000 sadnica. RASPROSTRANJENJE Ova sorta od 1975. godine kada je izdvojena na podruju Braa ula je u sve komercijalne vonjake na cijelom uzgojnom podruju od Zadra do Ploa. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje bujna stabla s niskom deblom. Kronja je veoma gusta i kotlaste forme rasta. Izbojci su veoma bujni s dugim internodijima. Plod: Plod maraske zrije od druge dekade lipnja do polovine srpnja. Plod je srednje krupan, sitniji od kontinentalne vinje, srcolikog oblika, prosjene mase oko 3 grama. Kotica je sitna, prosjene mase 0.8 grama. Sok ploda je zagasito crvene boje, veoma gust i aromatian. U odreenom uzgojnom podruju daje vrhunsku kvalitetu i prepoznatljivost. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se porast broja stabala ove sorte. Najvei pomak u ouvanju ove sorte kao i openito maraske u Hrvatskoj napravljen je podizanjem plantae od 250 ha maraske u podruju Vlaine u zadarskom zaleu prije 3 godine. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Ova sorta ima veliki gospodarski potencijal jer daje visoke i redovite prinose, sadraj suhe tvari kree se oko 24 % , visok sadraj aromatskih tvari i tvari arome. Potrebno je izraditi plan koritenje ove sorte kroz preradu u sokove, sirupe, likere i marmelade. Naime od davnine je poznata proizvodnja likera Maraskino ija je baza plod vinje maraske. Kvalitetnijom marketinkom obradom i pravilnom analizom trita treba stvoriti brend Maraska Dalmatina Danas u Hrvatskoj egzistira i projekt Maraska Dalmatina koji ima za cilja izradu specifikacije 42

prehrambenog proizvoda vinje maraske za zatitu izvornosti i geografskog podrijetla proizvoda. Kroz turistiku ponudu na domaem turistikom tritu obaviti valorizaciju ovog jedinstvenog proizvoda u svijetu. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA U iduem razdoblju potrebno je obaviti reprodukciju postojee kolekcije te zasnovati dvije nove kolekcije genofonda vinje maraske na razliitim lokalitetima (Split i Zadar). Nadalje potrebno je poveati proizvodnju sadnog materijala maraske i to prvenstveno perspektivnih sorta te raditi na oplemenjivanju ove sorte s ciljem dobivanja genotipova s boljim svojstvima. Izraditi planove za zatitu izvornosti i geografskog podrijetla proizvoda od vinje maraske (sokova, likera, marmelada i sl.). Potrebno je provesti DNA identifikaciju ove biljne vrste te potvrditi njenu izvornost, a to je preduvjet za izradu geografske zatite.

43

2.2.2.6 MARASKA-SORTA: BRA-6 SISTEMATIKA MARASKE red: ROSALES porodica: ROSACEAE rod: PRUNUS vrsta: Prunus cerasus L. var. marasca (Cerasus vulgaris Mill. var. marasca) Maraska sorta: Bra-6 PODRIJETLO Ovo je domaa sorta-tip vinje maraske koja je selekcionirana u podruju Selaca-otok Bra 1975. godine. SINONIMI Nema sinonima SLUBENI STATUS Sorta Bra-6 uvrtena je na sortnu listu RH. Danas u Hrvatskoj ima registrirano 322 matina stabla ove sorte u etiri registrirana komercijalna rasadnika, a godinja proizvodnja sadnica je na razini od 30-40.000 sadnica. Pored ovog ishodni materijal se uva u jedinoj kolekciji pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra Split. RASPROSTRANJENJE Bra-6 se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju maraske od Zadra do Ploa. U posljednje vrijeme znaajan napredak u broju stabla biljei se u podruju zadarskog zalea, zahvaljujui novopodignutoj plantai maraske povrine 250 ha i privatnim manjim vonjacima u tome podruju. U drugim uzgojnim podrujima kao to su unutranjost Dalmacije, Makarsko primorje i izvorno podruje otok Bra, maraska je praktiki nestala. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje bujna stabla, uspravnih grana. Izbojci su bujni i uspravni. Razvija kuglastu kronju. Plod: Plod zrije od kraja lipnja do sredine srpnja mjeseca. Plod je pravilnog srcolikog oblika, tamnocrvene boje koice i gustog soka ploda, prosjena masa ploda je oko 3.5 grama. Sok ploda je aromatian i sadri oko 23 % suhe tvari u zavisnosti od uzgojnog podruja i stupnja zrelosti, a moe varirati i do 28 %. Kotica je pravilnog oblika prosjene mase oko 0.7 grama. Nedostatci: Osjetljiva je na niske temperature pa za uzgoj treba birati zatienije poloaje. Prednosti: U velikom stupnju je samooplodna sorta maraske. Redovito i obilno raa. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei nagli porast broja stabla, a osobito u podruju zadarskog zalea i podruju ibenika (Vodice i Tribunj). U ostalom prostoru uzgoja maraska biljei stalno nazadovanje broja stabala, a razlog tomu je naputanje poljoprivrednih prostora i orijentacija u turizam. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena.

44

GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Ova sorta je veoma vrijedna radi obilne rodnosti, visokog stupnja samooplodnje, otpornosti na suu i visokog sadraja suhe tvari u soku ploda. Za ovu sortu bi trebalo izraditi marketinke planove te istraiti trite soka i likera od ove sorte i openito od maraske. Bilo bi potrebno organizirati manifestaciju Berba vinje maraske u vrijeme turistike sezone te tako napraviti promidbu ove vrste i njenih preraevina. Izraditi planove oplemenjivanja. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Treba obaviti reprodukciju postojee kolekcije te zasnovati dvije nove kolekcije na odvojenim lokalitetima (Zadar i Split). U skoroj budunosti treba razraditi planove za kvalitetniji nastup na tritu, a prvenstveno na domaem turistikom tritu. Potrebno je provesti DNA identifikaciju ove biljne vrste te potvrditi njenu izvornost, a to je preduvjet za izradu geografske zatite.

45

2.2.2.7 MARASKA: RECTA SISTEMATIKA MARASKE red: ROSALES porodica: ROSACEAE rod: PRUNUS vrsta: Prunus cerasus L. var. marasca (Cerasus vulgaris Mill. var. marasca) Maraska sorta: Recta PODRIJETLO Ovo je domaa sorta maraske. Izdvojena je selekcijskim radom 1976. godine u podruju Poljica. Ime je dobila po tipu rasta, naime ova sorta raste dosta uspravno, a taj tip rasta se zove recta rast. SINONIMI Nema sinonima. SLUBENI STATUS Ova sorta je uvrtena na sortnu listu RH. Ishodni materijal uva se u kolekciji genofonda maraske pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra Split. Pored ove kolekcije u Hrvatskoj postoji 9 registriranih matinih stabala ove sorte u tri komercijalna rasadnika, a godinja proizvodnja sadnica je na razini od 10-20.000 sadnica. RASPROSTRANJENJE Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju maraske (podruje od Zadra do Ploa). Posebno treba istaknuti u posljednje vrijeme poveani interes za uzgoj ove sorte na podruju Zadra i Visa. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje bujna stabla s niskim deblom. Kronja je kuglastog oblika, a grane imaju uspravan rast. Plod: Plod je pravilnog srcolikog oblika, prosjene mase oko 2.9 grama. Boja pokoice ploda je tamnocrvena kao i soka ploda. Sok ploda je aromatian, a sadraj suhe tvari varira od 23-29 % ovisno od stupnja zrelosti, uzgojnog podruja i agrotehnikih prilika date godine. Nedostatci: U neto veem postotku je samoneoplodna sorta te su joj za uspjean rod potrebne sorte opraivai. Prednosti: Otporna je na niske temperature, suu i moniliju. Dobar sadraj suhe tvari u soku. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme biljei se znaajan porast broja stabla ove sorte, a osobito nakon sadnje nasada 15 ha u podruju otoka Visa te na nekoliko manjih nasada u podruju Zadra. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Ova sorta ima dobar gospodarski potencijal iz razloga dobre otpornosti na niske temperature, suu i visok sadraj suhe tvari. Potrebno je izraditi zatitu izvornosti i geografskog podrijetla vinje maraske. Od preraevina (sok, sirup, likeri i slino) napraviti brend Maraska Dalmatina i zatitit cijelo uzgojno podruje ove vone vrste. Kvalitetnijim marketinkim pristupom i veim promidbenim aktivnostima u znaajnom bi se pomoglo ouvanju i razvoju ove vone vrste. Promidbene aktivnosti trebale bi biti usmjerene na domae turistiko trite. (npr. organizirati akciju u nekoliko hotela na obali da se u vrijeme doruka, ruka i veere od sokova nudi na prvom mjestu sok vinje maraske kao hrvatski brend, a kao aperitiv liker maraskino). Koristiti ovu sortu u programima oplemenjivanja. 46

PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Treba obaviti reprodukciju postojee kolekcije te zasnovati dvije nove kolekcije na odvojenim lokalitetima (Zadar i Split). U skoroj budunosti treba razraditi planove za kvalitetniji nastup na tritu, a prvenstveno na domaem turistikom tritu. Potrebno je ocijeniti proizvodni prostor za uzgoj ove sorte kako bi se ona u budunosti sadila na lokalitete koji osiguravaju maksimalnu kvalitetu. Potrebno je provesti DNA identifikaciju ove biljne vrste te potvrditi njenu izvornost, a to je preduvjet za izradu geografske zatite.

47

2.2.2.8 IPAK: KONJSKI ZUB SISTEMATIKA IPKA red: MYRTALES porodica: LYTHRACEAE rod: PUNICA vrsta: Punica granatum, ipak sorta: Konjski zub PODRIJETLO Konjski zub je domaa sorta ipka koja je prema navodima Redia, (1952) uvezena iz Italije. SINONIMI Nema sinonima SLUBENI STATUS Ova sorta je uvrtena na sortnu listu RH. U Hrvatskoj je registrirano 45 matinih stabala ove sorte u pet komercijalnih rasadnika. Ishodni materijal se uva u kolekciji Stanice za june kulture u Dubrovniku. Godinja proizvodnja sadnog materijala ove sorte je na razini od 4-5.000 sadnica. RASPROSTRANJENJE Konjski zub je najvie proiren u uzgoju u okolici Dubrovnika i junoj Dalmaciji. Osim uzgoj u Hrvatskoj ova se sorta u znaajnoj mjeri uzgaja u podruju Hercegovine i crnogorskom primorju. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje velika stabla, grmolikog izgleda. Na granama su izraeni trnovi. Plod: Razvija veoma velike plodove, prosjena masa ploda je oko 600 grama. Plod je pravilnog okruglog oblika, s malo plosnatim vrhom i bazom ploda. Debljina kore je 3-4 mm koje je lijepe ruiasto crvenkaste boje s izraenim uzdunim rebrima. U plodu je krupno zrnje, poliedrinog oblika, jarko crvene boje. Zrnje je veoma sono i lagano puca pod zubima slatkog okusa i ugodne arome. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND U posljednje vrijeme ova sorta biljei poveanje broja stabla, a osobito u podruju doline Neretve i Dubrovakom primorju. Najvie se sadi u okunicama i kunim vrtovima. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Konjski zub je gospodarski veoma vrijedna sorta ipka zbog krupnoe ploda, kvalitete zrnja i otpornosti na suu. Bilo bi potrebno izraditi kvalitetne marketinke planove za ovu sortu te obaviti analizu trita za prihvat ove sorte u usporedbi sa slinim sortama ipka istog vremena dozrijevanja. Treba obaviti ocjenu proizvodnog prostora za uzgoj ipka kako bi se areal rasprostranjenja eventualno proirio. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Postojeu kolekciju potrebno je reproducirati i zasnovati najmanje dvije nove kolekcije genofonda ipka (Dubrovnik i Split). Nadalje potrebno je obaviti agronomsko i gospodarsko vrednovanje ove sorte koja jo nije dovoljno istraena, a ima perspektivu irenja.

48

49

2.2.2.9 IPAK: SLATKI BARSKI SISTEMATIKA IPKA red: MYRTALES porodica: LYTHRACEAE rod: PUNICA vrsta: Punica granatum, ipak sorta: Slatki barski PODRIJETLO Ovo je domaa sorta ipka koja se najvie uzgaja u okolici Bara (Crna Gora) odakle je i dobio ime. SINONIMI Nema sinonima SLUBENI STATUS Ova sorta je uvrtena na sortnu listu RH. U Hrvatskoj su registrirana 33 matina stabla ove sorte u est komercijalnih rasadnika. Ishodni materijal ove sorte se uva u kolekcijskom nasadu Stanice za june kulture u Dubrovniku, a godinja razina proizvodnje sadnog materijala ove sorte je 3-4.000 komada. RASPROSTRANJENJE Najvie se uzgaja u junoj Dalmaciji i na otocima Koruli, Lopudu, Mljetu i Lastovu. Pored ovog znaajniji centri uzgoja su dolina Neretve i podruje otoka Visa. Osim uzgoja u Hrvatskoj ova se sorta najvie uzgaja u podruju Bara i na cijelom crnogorskom primorju te u Hercegovini. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija bujna stabla grmolikog izgleda. Plod: Slatki barski zrije poetkom listopada radi ega je svrstan u grupu ranih sorta ipka. Plod je srednje velik, prosjene mase oko 500 grama. Oblik ploda je okruglasti s jasno izraenim rebrima. Kora ploda je srednje debljine (3-4 mm), a zrno je veliko, tamnocrvene boje, vrlo sono i slatko. Randman zrna iznosi oko 65 %, a u zrnu ima oko 80 % soka. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND Ova sorta u posljednje vrijeme biljei porast broja stabala. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena. GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Gospodarski potencijal ove sorte vidljiv je u njenoj ranoj zriobi radi ega na tritu moe postii visoku cijenu, nadalje Slatki barski ima dobar randman zrna i dobar randman soka. Sorta je otporna na suu. Potrebno je obaviti analizu trita za prihvat ove sorte ipka te izraditi kvalitetan marketinki plan za ovu sortu. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA Postojeu kolekciju potrebno je reproducirati i zasnovati barem dvije nove kolekcije (Dubrovnik i Split). S obzirom da ova sorta nije dovoljno istraena potrebno je obaviti njeno gospodarsko i agronomsko vrednovanje.

50

2.2.2.10 MANDARINA: ZORICA RANA SISTEMATIKA MANDARINE red: SAPINDALES porodica: RUTACEAE rod: CITRUS vrsta: Citrus reticulata, Mandarina sorta: Zorica rana PODRIJETLO Ovo je domaa sorta Mandarine Unshiu. Izdvojena je iz populacije mandarina koje su uvezene iz Japana sredinom ezdesetih godina prolog stoljea. Izdvojena je kao sorta mjesec dana ranijeg dozrijevanja od standardne sorte koja je bila deklarirana. Ime je dobila po gosp. Zorici Velagi, dipl. in. koja je bila jedina ena lan istraivakog tima, a nastavak rana zbog vremena dozrijevanja. SINONIMI Nema sinonima. SLUBENI STATUS Zorica rana je uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske. Danas u Hrvatskoj postoji 12 matinih stabala ove sorte u tri komercijala rasadnika. Ishodni materijal uva se u kolekcijskom nasadu Stanice za june kulture Dubrovnik. U Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu u tijeku je program proizvodnje zdravih matinih biljaka ove sorte mandarine. Godinja proizvodnja sadnica je na razini od oko 20-30.000 komada. RASPROSTRANJENJE Od vremena primarne selekcije do danas Zorica rana je zauzela znaajno mjesto u agrumarstvu Hrvatske. Ona se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju s posebnim naglaskom na podruje doline Neretve, Katelansko podruje, podruje Trogira i otok Bra. BIOLOKI OPIS Stablo: Razvija srednje bujna stabla, kuglaste kronje i uspravnog rasta. Rodnost je velika i redovita. Plod: Plod je srednje krupan, uto zlatne boje koice. Ispod koice je meso ploda koje je zlatno ute boje, slatko kiselog okusa i dobre arome. Koica ploda je prilino tanka. Prednosti: Ova sorta ima izuzetnu prednost u ranom dozrijevanju ime se stvara mogunost ranijeg izlaska na trite. Osim ovog ranije dozrijevanje omoguava izbjegavanje teta od ranih jesenskih mrazeva koji u naem podruju esto puta priinjavaju znaajne tete na agrumima uslijed izmrzavanja nezrelih plodova na stablu. STUPANJ UGROENOSTI I POSTOJEI TREND Zbog svojih dobrih osobina ova sorta mandarine u posljednje vrijeme biljei znaajan porast broja stabla. Ovo se osobito vidi u podruju Katelanskog bazena i trogirskom podruju. Struna ocjena o ugroenosti: nije ugroena.

51

GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN Zorica rana je gospodarski veoma vrijedna sorta mandarine zbog izuzetno ranog vremena dozrijevanja i kvalitete ploda. Ranijim dozrijevanjem ova sorta postie dobar ekonomski uspjeh na tritu. Pored ovog ova sorta je manje osjetljiva na napad fitoftore. Za ovu sortu treba izraditi kvalitetne marketinka planove te je bolje prezentirati u strunoj, znanstvenoj i iroj drutvenoj javnosti. Nadalje potrebno je obaviti istraivanje trita s ciljem potroakog vrednovanja ove sorte mandarine u odnosu na druge sorte. PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA S obzirom da su agrumi skloni mutacijama na razini pupa potrebno je obaviti klonsku selekciju populacija sorte Zorica rana te izdvojiti eventualne bolje genotipove. Postojei genofond ove sorte potrebno je ozdraviti te na taj nain proizvesti sadni materijal kategorije osnovni za podizanje komercijalnih matinih nasada.

52

1.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

1.3.1. Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje 1.3.2. Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara a. Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda vonih kultura: Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda smokve: dr. sc. Frane Striki dr. sc. Slavko Perica dr. sc. Katja ani dr. sc. Frane Striki dr. sc. Frane Striki mr. sc. Mira Raduni prof. dr. sc. Zlatko melik mr. sc. Jasmina Drui prof. dr. sc. Branka Levaj

Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda bajama:

Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda vinje maraske:

Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda ipka: Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda trenje:

dr. sc. Frane Striki mr. sc. Mira Raduni prof. dr. sc. Zlatko melik mr. sc. Jasmina Drui mr. sc. Jaka Roin mr. sc. Katarina Hanevi dr. sc. ivko Gatin Mate Kaleb, dipl. in. dr. sc. Tomislav Radi nitko se ne bavi ovom vonom dr. sc. Frane Striki

Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda agruma:

Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda nepole: vrstom Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda rogaa: b. Trenutni projekti vezani uz vone kulture:

Trenutni projekti koji se bave ouvanjem genofonda smokve: Trenutni projekti o ouvanju genofonda bajama: Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda vinje maraske: Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda ipka: Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda trenje:

SEE ERA Net SEED Net projekt SEED Net-projekt Maraska Dalmatina nema projekata SEED Net-projekt

53

Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda agruma: Eliminacija patogena agruma i vinove loze metodama in vitro. Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda nepole: Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda rogaa: c. Institucije koji se bave ouvanjem genofonda vonih kultura: Institut za jadranske kulture i melioraciju kra Split Stanica za june kulture Dubrovnik Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu nema projekata nema projekata

54

1.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA


1.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: terenska istraivanja, detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje, sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala, formiranje i dopuna kolekcija, daljnja selekcija, oplemenjivaki rad, razrada bussines planova, poboljanje dravne strategije, predavanja, izlobe, promotivni materijal, publikacije.

55

3. VINOVA LOZA
3.1 UVOD

3.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju Proizvodnja groa i vina i danas u Dalmaciji ima strateko mjesto kao to je imala i u prolosti. Vrlo povoljni okolini uvjeti, raznolikost tala i specifini vinogradarski poloaji ine Dalmaciju idealnim stanitem za uzgoj vinove loze. Bogatstvo autohtonih sorata, tradicija proizvodnje vina i turistiki znaaj ovog podruja ipak nisu u gospodarskom smislu odgovarajue iskoriteni. Prosjena povrina posjeda mala je, esto manja od 1 ha, a iako vinograd u Dalmaciji ima veliki broj gospodarstava svega 1/3 proizvedenog vina se proda na tritu. Kvaliteta vina koje turisti kuaju na obiteljskim gospodarstvima esto je ispod realnog potencijala sorte i podneblja. Unato tome, interes za uzgoj vinove loze raste, poticajne mjere za podizanje vinograda doprinose laganom rastu povrina pod vinovom lozom, trino orijentirani vinogradari ulau u tehnologiju proizvodnje u vinogradu i podrumu, to rezultira i boljom kvalitetom vina. 3.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji Vinova loza, Vitis vinifera ssp. sativa, razvila se od svog divljeg pretka, umske loze, Vitis vinifera ssp. sylvestris. umska je loza bila dio prirodne vegetacija mediteranskih uma, rasprostranjena na podruju itavog Mediterana, pa tako i na podruju dananje Dalmacije. Obzirom na veliku rasprostranjenost teko je tono utvrditi kad je i gdje dolo do njene domestikacije. Najstariji nalazi o proizvodnji vina vezani su uz podruje dananjeg Irana i datiraju oko 5 400 godina prije Krista. Iako je nekada prevladavalo miljenje da je kultura uzgoja nastala na podruju velikih civilizacija istonog Mediterana odakle je kolonizacijom prenesena u ostatak Europe, danas je sve vie dokaza da su ljudi poeli uzgajati lozu na razliitim podrujima u isto vrijeme. Pa tako, iako postoje vrsti dokazi da se vinogradarstvo u Dalmaciji poelo razvijati u vrijeme osnivanja grkih kolonija poput Isse, Korkyrae, Traguriona, Pharos, Epidaurus na Jadranu u 4. stoljeu prije Krista, mnogi smatraju da su ilirska plemena Liburni, Dalmati i Histri koji su bili vjeti pomorci, ve upoznali uzgoj vinove loze u susjednim podrujima i imali razvijeno vinogradarstvo. Kako su okolini uvjeti na podruju Dalmacije vrlo povoljni za vinovu lozu, vinogradarstvo je u povijesti ovog prostora imalo veliko znaenje. Brojni arheoloki nalazi, poput novia, uporabnih predmeta ili reljefa govore o razvijenom vinogradarstvu u vrijeme Rimskog carstva, a propisi u statutu vezani za zakup vinograda ili trgovanje i formiranje cijene vina svjedoe o gospodarskoj vanosti proizvodnje vina u srednjovjekovnim gradovima poput Trogira, Korule ili Dubrovnika. U vrijeme turskih osvajanja vinogradarstvo na podruju dananje Hrvatske stagniralo je. Turskih razaranja nisu bili poteeni ni dalmatinski gradovi, koji su u to vrijeme bili pod vlau Mletake Republike. U razdoblju mletako-turskih ratova, turske su ete esto upadale na mletako podruje i nemilice unitavale vinograde u okolici Splita, ibenika, Trogira i Zadra.... Vinogradarstvo je ostalo razmjerno zatieno tek na prometno izoliranim, udaljenim dalmatinskim otocima. U glasovitim putopisima Alberta Fortisa, Viaggio in Dalmazia I i II (1774), navodi se da je najvanija poljoprivredna kultura tadanje Dalmacije bila vinova loza. Vikovi vina su se najee prodavali, te se za njih kupovalo ito i ostali proizvodi koji se ovdje nisu proizvodili. Povoljnih uvjeta za uzgoj vinove loze bile su svjesne i Francuska i Austijska vlast koje su se nakon Venecije smjenjivale na ovom prostoru. Smatrali su, meutim, da je neprimjeren tehnologija prerade, njege i uvanja vina razlog njihove loije kakvoe. Krajem 19. stoljea u Europu iz Amerike dolazi filoksera, tetnik koji napada korijen europske loze, te uzrokuje masovno propadanje vinograda i veliku gospodarsku i demografsku krizu. Na podruju Dalmacije filoksera dolazi kasnije negoli u zapadnoeuropske zemlje pa raste potranja, 56

izvoz i cijena ovdanjim vinima. Uslijed velike potranje masovno se sade novi vinogradi, esto na raun drugih poljoprivrednih kultura (itarice, masline), te u to vrijeme povrine pod vinogradima doseu ak 90 000 ha. Obnovom vinograda u europskim zemljama dolazi do pada potranje za hrvatskim vinima, a nepovoljnim ugovorom izmeu Austro-Ugarske i Italije, tzv. Vinska klauzula, o povlatenom uvozu talijanskih vina, dalmatinsko vinogradarstvo dolazi u nepovoljan poloaj, cijene padaju, a zalihe vina rastu. Konano i u Dalmaciju 1894. dolazi filoksera to zadaje konani udarac vinogradarstvu. Vinogradi poinju propadati, dolazi do velike krize jer je veina stanovnitva vezana uz ovu djelatnost, te se stanovnitvo masovnog iseljavanja u prekomorske zemlje. Vinogradi se poinju obnavljati cijepljenjem na otporne amerike podloge. Obnova ide dosta sporo, naputaju se kvalitetni vinogradarski poloaji, dolazi do erozije autohtonog sortimenta, a povrine nikada vie nee dosei one iz predfiloksernog razdoblja. Prva polovica 20. stoljea sa dva velika svjetska rata ne pogoduje razvoju vinogradarstva koje u to vrijeme i dalje stagnira. Nakon 2. svjetskog rata i promjene drutveno-ekonomskog poretka, osnivaju se veliki poljoprivredni kombinati s plantanim vinogradima, no panja se posveuje uglavnom visokim prinosima, zanemarujui kakvou vina. Dugi razdoblje uzgoja vinove loze na ovim prostorima, specifini okolinski uvjeti, izoliranost pojedinih podruja, te pomorske veze sa ostatkom Mediterana utjecale su na razvoj bogatog sortimenta u Dalmaciji. Neke od sorta introducirane su iz okolnih zemalja (vjerojatno je da su i neke nae sorte introducirane u okolna podruja), dok su preostale nastale na ovom prostoru spontanim krianjem. Sjemenjake koji bi pokazivali povoljna gospodarska svojstava vinogradari bi vegetativno razmnoavali te su tako nastajale nove sorte. Za Dalmaciju je karakteristian razvoj velikog broja lokalnih sortimenata, specifinih samo za ua, izolirana, esto otona podruja, pa su tako i danas neke od sorte samo lokalno zastupljene. Krajem 19. stoljea, u vrijeme prije dolaska filoksere u Dalmacij, prema nalazu Stjepana Bulia, najpoznatijeg dalmatinskog ampelografa, uzgajalo oko 200 sorta. Mnoge od sorta koje on navodi u svom uvenom djelu Dalmatinska ampelografija danas vie ne nalazimo i smatramo ih trajno izgubljenim. Na razvoj sortimenta, kao i na smanjivanje broja sorta utjecali su brojni razlozi, a meu njima se smatra vrlo znaajnim dolazak gljivinih bolesti (plamenjae i pepelnice), te filoksere iz Amerike. Pepelnica se pojavila u Dlamciji oko 1851., a plamenjaa 1885. i prouzroila velike tete u vinogradima, te su vinogradari polako poeli iz uzgoja izuzimati vrlo osjetljive sorte, meu kojima je bilo i sorata vrhunske kakvoe (Malvasija dubrovaka, Vugava). Dolaskom filoksere u Europu i poetkom intenzivnog izvoza vina porasla je potranja za alkoholinim i jako obojenim vinima, pa su se u vinogradima sve vie irile sorte takvih karakteristika, poput Dobriia ili Ninue. Dolaskom filoksere u Dalmaciju, propadanjem velikih povrina vinograda i njihovom obnovom cijepljenjem na otporne podloge dolazi u konanici do trajnog gubitka mnogih sorata, dok su druge gospodarski zanemarene i njihova populacija postaje vrlo ugroena. U vrijeme planske privrede nakon 2. svjetskog rata, elja za visokim prinosima dodatno utjee na sortiment Dalmacije dajui prednost visokoprinosnim sortama, a zanemarujui kvalitetne sorte nieg rodnog potencijala. 3.1.3 Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Obalno podruje Dalmacije tipine je mediteranske klime, s vruim i sunim ljetima i blagim, kiovitim zimama. Zbog obilja topline i sunca ovo podruje predstavlja idealno stanite za vinovu lozu. Reljef je tipino krki, pa su vinogradi smjeteni u krkim poljima, na obroncima planina, kao i na pristrancima uz more. Blizina mora smanjuje temperaturna kolebanja i ublaava klimu ovog podruja, a poloaji okrenuti moru uz obilje direktnog sunevog osvjetljenja dodatno su osvijetljeni zrakama koje se reflektiraju o morsku povrinu. Dugi period vegetacije omoguava uzgoj razliitih sorata ukljuujui i onih kasne dobi dozrijevanja koje u drugim podrujima ne bi mogle kvalitetno dozoriti. Tla su esto krta i skeletna, to dodatno doprinosi kvaliteti vina iz ovog kraja. No, u krkim poljima nalazimo i plodna aluvijalna tla, pa su tu 57

vinogradi u pravilu rodniji, skloniji zarazi gljivinim bolestima, a nerijetko na takvim poloajima dolazi do oteenja od kasnih proljetnih mrazova. Regionalizacijom vinogradarskih podruja (Pravilnik o vinogradarskim podrujima, NN159/04) Republika Hrvatska podijeljena je na dvije regije: Kontinentalna Hrvatska i Primorska Hrvatska. Podruje Dalmacije spada u regiju Primorske Hrvatske, a njen obalni dio podijeljen je na dvije podregije: - Sjeverna Dalmacija, - Srednja i juna Dalmacija. Podregija Sjeverna Dalmacija obuhvaa podruje Zadra i ibenika s pripadajuim otocima, Ravnih Kotara, Knina, Drnia i Benkovca. Klimatski se podruja uz obalu poneto razlikuju od dijelova u unutranjosti gdje su temperaturna kolebanja vea, a srednja godinja temperatura (Drni 13,1 C; Zadar16,4 C), kao i sume temperatura (Drni 1700 C; Zadar >2000 C) u vegetaciji nie. Broj sati sijanja sunca redovito je velik i prelazi 2500 sati. Koliina oborina kree se od oko 800 mm (u priobalju) do 1100 mm (u unutranjosti). Najvei dio oborine padne u tijeku zime, dok se u periodu srpanjkolovoz javlja suni period. Vinogradi ove podregije smjeteni su na tlima razvijenim na matinom supstratu vapnenaca, a najei tipovi tala su smee tlo na vapnencu i crvenice. Reljefno je ovo podruje razmjerno nisko, te su najvee povrine vinograda u podruju Ravnih Kotara. Prikladni vinogradarski poloaji u unutranjosti su i obronci planina Svilaje i Promine, a najkvalitetniji su poloaji ove podregije smjeteni su uz more, poput onih u okolici Primotena. Podregija Sjeverna Dalmacija podijeljena je na osam vinogorja: x x x x x x x x Vinogorje Zadar Biograd Vinogorje Benkovac Stankovci Vinogorje Pirovac Skradin Vinogorje Knin Vinogorje Promina Vinogorje Drni Vinogorje ibenik Vinogorje Primoten

58

Podregija Srednja i juna Dalmacija Podregija Srednja i Juna Dalmacija obuhvaa uski priobalni dio od Marine (kod Trogira) na sjeveru, pa do krajnjeg juga Hrvatske, Konavala. Podregiji pripadaju takoer i srednje i juno dalmatinski otoci, Veliki i Mali Drvenik, olta, Bra, Hvar, Vis, Mljet, Lastovo, Korula, i dr., te poluotok Peljeac. Ova je podregija najtopliji dio Dalmacije, sa srednjom godinjom temperaturom od 16 C i sumama temperatura u tijeku vegetacije od 2200 do 2300 C, zbog ega je prikladna za uzgoj sorata dugog vegetacijskog ciklusa i kasnog dozrijevanja. Obilje topline uz dugotrajnu insolaciju utjee na nakupljanje visokog sadraja eera u grou uz istovremenu degradaciju groanih kiselina, to omoguava proizvodnju visokokvalitenih i vrhunskih vina naglaene alkoholinosti, intenzivne boje i niske ukupne kiselost. Reljef je tipino krki, a vinograde nalazimo u krkim poljima, na breuljcima i pristrancima od kojih su neki okrenuti moru i uveni su poloaji ove podregije (Dinga i Postup - poluotok Peljeac; Ivan Dolac, Sv. Nedjelja otok Hvar). Od tipova tla pogodnih za vinogradarsku proizvodnju i u ovoj podregiji najee susreemo smee tlo na vapnencu i crvenice, a u krkim poljima aluvijalna i koluvijalna tla.

Podregija Srednja i juna Dalmacija dijeli se na 12 vinogorja: x x x x x x x x x x x x Vinogorje Katela Trogir Vinogorje Split Omi Makarska Vinogorje Neretva Vinogorje Konavle Vinogorje Mljet Vinogorje Peljeac Vinogorje Korula Vinogorje Lastovo Vinogorje Vis Vinogorje Hvar Vinogorje Bra Vinogorje olta

59

3.2

TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE

3.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara: Tradicijski kultivari vinove loze u Dalmaciji: Babica Babi Bak Balbut Barjanka Bena Beretinjok bijeli Biloliska bijela Blatina Bljuzgavac Bodul Bogdanua Bratkovina bijela Bratkovina crvena Cetinka Cibib Cipar Crljenak katelanski Crljenak viki Crnka ihovac Debit Divjaka Dobrii Drnekua vela Frmentun Galac Gegi Glavinua Grgievica Grk Gustopupica Kadarun Krivaja crvena Krkoija Kujundua Kurtelaka Lasina Lelekua Ljutun Malvasija dubrovaka Maratina Marinkovia grozje Medna Mekuja Mijajua Mladenka 60

Mukat rua Mukatel Ninua Pagadebit bijeli Palagruanka bijela Palarua Pavici Petovka Plavac mali Plavac mali sivi Plavac runjavac Plavac sobotovac Plavina Poip bijeli Poip crni Poipica Pr Proip Prljivka Rudeua Silbijanac Siloder crni Svrdlovina crna Trinjavica Tanetova loza Vela pergola Vlaka Vlaki crljenak Vranac Vugava crvena Vugava bijela Zadarka Zlatarica blatska Zlatarica vrgorska ilavka Napomena: Boldom su otisnute sorte koje su detaljnije obraene

61

3.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara vinove loze Dalmacije: 3.2.2.1 CRLJENAK KATELANSKI Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Pribidrag, Tribidrag?, Zinfandel, Primitivo Slubeni status: Sorta se nalazi na sortnoj listi Republike Hrvatske i Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze kao preporuena za podregiju Srednja i juna Dalmacija. Rasprostranjenost: Do prije nekoliko godina ova sorta je bila praktino nestala iz hrvatskih vinograda, utvrivanjem njezine istovjetnosti sa Zinfandelom i Primitivom, te otkriem da je jedan od roditelja Plavcu malom zanimanje za ovom sortom je poveano i ponovo se iri na podruju june Dalmacije. Sorta se pod imenom Zinfandel i Primitivo uzgaja u Americi i Italiji kao gospodarski vrlo znaajna. Botaniki opis: Trs srednje bujan. List srednje velik, pentagonalan, duboko urezanih, otvorenih postranih sinusa. Sinus peteljke blago otvoren u obliku lire. Lice glatko, na naliju srdnje guste pauinaste dlaice, a na ilama rijetke ekinjaste. Cvijet hermafroditan. Grozd srednje velik, srednje zbijen do zbijen, konusan ili piramidalan, esto s krilcima. Bobica srednje velika, okrugla. Koica tamno modra, meso sono, neutralno. Dozrijeva srednje kasno, ranije u odnosu na Plavac mali. Rodnost joj je srednje velika i redovita. Kakvoa iznad prosjena, redovito nakuplja visok sadraj eera u grou, uz nisku ukupnu kiselost. Daje vina intenzivne boje. Izraena je osjetljivost prema gljivinim bolestima, osobito prema Botrytisu. Povijest nastanka i koritenja Smatra se da je sorta Crljenak katelanski, odnosno Pribidrag, kako ga zovu u okolici Omia, jedna od vrlo starih sorata koja je bila vrlo cijenjena i rasprostranjena jo u srednjem vijeku pod imenom Tribidrag. Naime iz povijesnih izvora saznajemo da je Tribidrag uzgajao i Marko Maruli, te da je svoje vino prodavao u Veneciju, a postojanje toponima Tribidrag na Visu i Hvaru svjedoi o vanosti ove sorte u to vrijeme, kao i kvaliteti njenog vina po kom su ti lokaliteti dobili ime. Pretpostavlja se da se sorta poela zapostavljati u vrijeme nakon dolaska plamenjae, pepelnice i filoksere iz Amerike te se na njeno mjesto irio Plavac mali, njen potomak. Razlog nestanku ove sorte treba traiti u prvom redu u njenoj osjetljivosti na bolesti i neto veim uzgojnim zahtjevima u odnosu na Plavac mali. Zanimanje za ovu sortu ponovno je potaklo otkrie da se pod sinonimom Zinfandel uzgaja u Americi, gdje je jedna od najpopularnijih sorata, a pod imenom Primitivo u Italiji. injenica da je jedan od roditelja Plavca malog, te bliski srodnik (na razini roditelj-potomak) dalmatinskim sortama Plavini, Grku, Crljenku vikom i Vrancu govori u prilog tvrdnji da je to naa autohtona sorta.

62

Posljednjih godina vie je trinih proizvoaa vina posadilo ovu sortu s nakanom proizvodnje vina. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Na prijelazu stoljea populacija Crljenka katelanskog u Dalmaciji bila je toliko mala da su nakon otkria da su roditeljski par Plavca malog Dobrii i Zinfandel, te logine pretpostavke da se ova sorta morala nekad uzgajati i u nas, prole tri godine dok napokon 2001. godine nije pronaeno nekoliko trsova u Katelima, a nakon toga i u okolici Omia i utvrdilo se da se u tim podrujima sorta naziva Crljenak katelanski odnosno Pribidrag. Ovo je otkrie dobilo veliki publicitet te je zanimanje za ovu sortu iznimno poraslo. No, kako je u Dalmaciji pronaeno svega 20-ak trsova i nije bilo mogue nabaviti, niti tako brzo proizvesti dovoljnu koliinu sadnog materijala, proizvoai su za sadnju vinograda nabavili cijepove Primitiva iz Italije, a neki ak i Zinfandela iz Kalifornije. Populacija dalmatinskog biotipa Crljenka katelanskog nastoji se to je mogue vie poveati razmnoavanjem nekoliko pronaenih matinih trsova. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: injenica da je sorta gospodarski znaajna i omiljena u Kaliforniji, kao i u Italiji, te da je bila jedna od najvanijih sorta u Dalmaciji prije petstotinjak godina govori o gospodarskoj vrijednosti ove sorte, a svjetski odjek otkria podrijetla Zinfandela (koji je dugo bio misteriozan, pa su Amerikanci ak htjeli sortu proglasiti svojom, iako vinova loza nije autohtona vrsta tog kontinenta, ve su je sa sobom donijeli europski doseljenici) daje znaajnu marketinku prednost ovoj sorti. Sorta je prikladna za proizvodnju vrhunskih crnih vina dobe obojenosti, a obzirom na raniju dob dozrijevanja i visok sadraj sladora prikladna je i za proizvodnju desertnih vina. Kako se sorta u Dalmaciji ve dugo ne uzgaja, napore treba uloiti u prilagoavanju tehnologije uzgoja u vinogradu, a napose utvrivanju optimalnog roka berbe i zatiti od gljivinih bolesti. Bez obzira to se cijepovi sorte mogu nabaviti u susjednoj Italiji, ne smije se zanemariti dalmatinska populacija Crljenka katelanskog jer se ona vjerojatno, zbog duge izoliranosti, poneto razlikuje od populacija u druge dvije zemlje. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Primke ove sorte uvaju se u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu. S matinih trsova Crljenka katelanskog uzete su reznice za razmnoavanje, a njihovo je klonsko potomstvo posaeno u pokusni nasad na otoku Hvaru zajedno sa nekoliko klonova Primitiva i Zinfandela radi ouvanja i prouavanja unutarsortne raznolikosti. Vjerujemo da je budunost sorte osigurana kroz njeno iznimno brzo irenje u proizvodnji, te da populacija ove sorte u Dalmaciji nikad vie nee biti dovedena na rub izumiranja.

63

64

3.2.2.2 DOBRII Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: oltanski plavac, oltanac, Slatinjanac, Slatinjac, Dobrovoljac, Okruanac, Crljenak slatinski Slubeni status: Sorta je uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Srednja i juna Dalmacija. Rasprostranjenost: Vrlo je slabo rasprostranjena te ju nalazimo najvie na otoku olti, poneto na otoku iovu, a vrlo ju rijetko nalazimo na Brau i susjednom priobalju (podruje od Splita do Trogira). Nalazimo je najvie u starim nasadima, zajedno sa drugim sortama, te se od nje ne proizvode sortna vina. Botaniki opis: Trs srednje bujan. List srednje velik, pentagonalan, peterodijelan, na naliju gol, s izraenim zupcima na obodu. Cvijet morfoloki i funkcionalno hermafroditan. Grozd srednje velik, srednje zbijen, konian, esto s krilcima. Bobica mala, okrugla, srednje vrstog mesa i neobojenog soka. Koica tamnoplavo-crna. Rodi redovito, prinosi srednje visoki. Dozrijeva srednje kasno. Kakvoa visoka, sadraj eera u motu je srednje visok do visok, niske do srednje kiselosti. Daje intenzivno obojena vina. Osjetljiva prema plamenjai, a prema ostalim bolestima prosjeno. Povijest nastanka i koritenja: Nije poznato njezino podrijetlo, ali se smatra vrlo starom autohtonom sortom (Buli, 1949). U prilog njezinoj autohtonosti na ovom podruju govore i najnovija istraivanja, koja su utvrdila da je Dobrii, zajedno sa sortom Crljenak katelanski roditelj Plavcu malom. (Maleti i sur., 2004). U prolosti je bila vrlo cijenjena sorta, poglavito zbog svoje izrazite boje. Prema literaturnim navodima sluila je uglavnom za krianje (kupairanje) s drugim crnim sortama za popravak boje. Ovo je svojstvo bilo osobito znaajno u vrijeme intenzivnog izvoza dalmatinskih vina u zapadnoeuropske zemlje krajem 19. i poetkom 20. stoljea kada su njihovi vinogradi propali od filoksere. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Smatramo da je sorta vrlo ugroena, jer ju nalazimo na vrlo uskom prostoru, a i tamo sporadino, uglavnom u starim nasadima. Novih nasada ove sorte nema, pa je trend populacije silazan. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Prema literaturnim navodima i osobnim iskustvima, smatramo da sorta ima znaajan gospodarski potencijal. Zbog izraene trpkosti i intenzivne obojenosti i danas bi mogla doprinijeti kakvoi crnih vina srednje Dalmacije, a vjerojatno bi mogla dati i kvalitetna sortna vina.

65

Da bi se ovaj gospodarski potencijal mogao iskoristiti nuno je stvoriti preduvjete za njenu gospodarsku revitalizaciju - provesti sustavna istraivanja njezinih biolokih i gospodarskih svojstava, radi davanja preporuke o prikladnoj tehnologiji proizvodnje; provesti inventarizaciju uzgojnog podruja, te proizvesti inicijalnu koliinu sadnog materijala za podizanje matinog nasada za potrebe daljnje reprodukcije. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Obzirom na pretpostavljeni gospodarski potencijal napore valja usmjeriti ka gospodarskoj revitalizaciji, kao najboljem nainu za trajno ouvanje ugroenih sorata. Sorta se nalazi u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu.

66

3.2.2.3 GLAVINUA Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Okatac, Glavinka, Slakarinac Slubeni status: Rasprostranjenost: Sorta je vrlo slabo rasprostranjena i nalazimo ju samo sporadino na podruju Katela, u okolici Omia, na olti. Nema je u istim nasadima ve samo u manjem udjelu zajedno s drugim sortama tog podruja. Botaniki opis: Trs bujan. List srednje velik, srcolik, peterodijelan, plitko urezanih postranih sinusa. Lice glatko, na ilama na naliju rijetke ekinjaste dlaice, a u internervalnim prostorima srednje guste pauinaste dlaice. Cvijet hermafroditan. Grozd srednje velik, piramidalan, blago rastresit. Bobica srednje velika ili velika, eliptina. Koica crvenkasto-plava, u zrelosti blago posuta makom. Meso vrsto, hrskavo, uitno. Dozrijeva ranije u odnosu na druge dalmatinske sorte. Rodnost joj osrednja ali redovita. Kakvoa iznad prosjena, redovito nakuplja visok sadraj eera u grou uz ugodnu sortnu aromu. Izraena osjetljivost prema pepelnici, a u loijim godinama esta je zaraza i s ostalim gljivinim bolestima. Povijest nastanka i koritenja Prema literaturnim podacima sorta se odavna uzgaja u Dalmaciji pa se smatra autohtonom i vjerojatno je nastala spontanim krianjem na ovom prostoru. Zbog visoke kakvoe uvijek je bila cijenjena, te se redovito sadila u proizvodnim nasadima za popravak kakvoe vina koja su se u Dalmaciji najee proizvodila od mjeavine sorata. Zbog rastresitog grozda, velikih bobica i hrskavog mesa koristila se i kao zobatica, a zbog tanke koice i visokog sladora prikladna je i za suenje, pa se od nje proizvodio i uveni proek. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Populacija joj nikad nije bila velika, ali se nakon II svjetskog rata drastino smanjila zbog proteiranja visoko rodnih sorata u uzgoju. Ugroenosti populacije dodatno doprinosi i uski areal uzgoja. U novije vrijeme kroz projekt revitalizacije katelanskih sorata nastoji se na njezinom ponovnom irenju u proizvodne nasade, sadnjom manje koliine za tu svrhu proizvedenih cijepova, ali i cijepljenjem na stalnom mjestu. Zbog toga interes meu proizvoaima raste, te se populacija blago poveava i ima uzlazni trend, no zbog male ishodine populacije to ide vrlo sporo pa ju i dalje smatramo vrlo ugroenom.

67

Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Glavinua je nesumnjivo sorta visokog gospodarskog potencijala, te zbog toga ima opravdanja za provoenje njene revitalizacije. U tu svrhu nuno je evaluirati gospodarske karakteristike sorte, te prilagoditi tehnologiju proizvodnje zahtjevima ove sorte. Preduvjet veem irenju u proizvodne nasade je i proizvodnja dostatnih koliina sadnog materijala za to je potrebno podii matini nasad za daljnju reprodukciju. U do sada provedenim istraivanjima na podruju Katela utvreno je da je gotovo itava populacija sorte zaraena virusima, pa e za proizvodnju zdravog sadnog materijala vjerojatno trebat provesti odzdravljivanje kulturom tkiva in vitro. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Unato do sada uinjenim naporima Glavinuu jo uvijek smatramo jednom od ugroenijih sorata. Primke ove sorte uvaju se i u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu, no budunost ove sorte moe se trajno osigurati tek kroz njeno gospodarsko koritenje.

68

3.2.2.4 GRK Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Korulanac, Grk korulanski, Grk lumbarajski Slubeni status: Sorta je uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Srednja i junua Dalmacija. Rasprostranjenost: Grk je sorta vrlo uskog areala rasprostranjenosti. Uzgaja se gostovo iskljuivo na otoku Koruli, a najvanije uzgojno podruje su pjeskoviti poloaji u okolici Lumbarde. Izvan otoka Korule nalazimo ga rijetko i nema gospodarsku vanost. Botaniki opis: Trs bujan. Mladice bujne, karakteristinog uspravnog rasta. List srednje velik do velik, pentagonalan, peterodijelan. Gornji postrani sinusi duboko, a donji postrani sinusi srednje duboko urezani, najee otvoreni. Sinus peteljke otvoren u obliku slova U. Plojka koasta, karakteristino povijenih rubova prema dolje, pa se esto stjee pogrean dojam da je to simptom zaraze virusima ili fitoplazmama. Lice glatko, nalije dlakavo s rijetkim ekinjastim dlaicama na nervaturi. Cvijet morfoloki hermafroditan ali funkcionalno enski. Grozd srednje velik do velik, dug, piramidalan, ponekad s jednim krilcem. Bobica okrugle, koica debela i vrsta, zlatno ute boje, a na osunanoj strani jantarno ute. Meso je vrsto i sono, ugodne sortne arome. U grozdu nalazimo bobice razliite veliine, to je posljedica nejednolike oplodnje. Uz bobice nastale oplodnjom grozd redovito sadri i bobice nastale partenokarpijom, koje su znaajno manje i ne sadre sjemenke. Dozrijeva srednje kasno. Rodnost ovisi o oplodnji, no i u uvjetima dobre oplodnje prinosi nikada nisu visoki. Sorta je nesumnjivo visokog kvalitativnog potencijala, nakuplja visoku koliinu eera, no udio neoploenih bobica u grozdu ima utjecaj i na kakvou, jer partenokarpne bobice nakupljaju manje eera, a zadravaju viu kiselost to se odraava i na svojstva vina. Povijest nastanka i koritenja: Sorta je vrlo stara i smatramo je autohtonom sortom otoka Korule. U prilog njezinoj autohtonosti govori i injenica da je genetiki vrlo srodan sa sortom Crljenak katelanski (u odnosu su roditelj potomak), za koju se zna da je srodna sa vie drugih dalmatinskih sorata. Postoji i teorija o njezinom grkom podrijetlu, a kao najvei argument ovoj teoriji navodi se upravo njeno ime. No ime moe takoer dolaziti i od karakteristine gorine njezinih vina (grk=gorak). Sorta se nikad nije uzgajala u znaajnoj mjeri izvan otoka Korule. Slaboj rasprostranjenosti, unato visokoj kakvoi sorte, glavni je uzrok neredovita rodnost uslijed problema u oplodnji, odnosno morfoloke grae cvijeta. Vina sorte Grk oduvijek su bila vrlo cijenjena, osobito ona sa lumbardskih pijesaka, a poznato po svojoj iznimnoj kakvoi bio je desertno vino proek, koje se smatralo jednim od najkvalitetnijih dalmatinskih vina.

69

Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Iako je se sorta komercijalno uzgaja, usko podruje uzgoja i slabi porast povrina pod ovom sortom doprinose ranjivosti populacije ove sorte. Stvaranjem uvjeta za reprodukciju, a i poveanim zanimanje za uzgoj Grka oekuje se rast populacije ove sorte, no za vee koritenje sorte u proizvodnji bilo bi znaajno bolje istraiti probleme u oplodnji. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Sorta je sa visokim gospodarskim potencijalom koji nije odgovarajue iskoriten. Glavni razlog za to treba traiti u nesigurnoj rodnosti. Stoga je kod ove sorte nuno posvetiti pozornost prilagodbi tehnologije vinogradarske proizvodnje, te istraivanju morfologije cvijeta i fenonofaze cvatnje i oplodnje. Naroitu pozornost treba posvetiti odabiru prikladnih sorata opraivaa, koji se u vremenu cvatnje najbolje poklapaju sa Grkom, te utvrivanju njihovog udjela u vinogradu koji bi osiguravao dobru i redovitu oplodnju. Sorta je kod koje je zapoela masovna klonska selekcija, te su zdravi trsovi posaeni u predbazni matini nasad. Klonsku selekciju potrebno je nastaviti, te na taj nain osigurati proizvodnju certificiranog materijala za podizanje novih proizvodnih nasada. Uz proizvodnju vina redovite berbe trebalo bi potaknuti i proizvodnju proeka po kojima je u prolosti sorta bila uvena. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Sorta se uzgaja u proizvodnim nasadima, te se uva u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu, a posaen je i mali predbazni matini nasad. Daljnje ouvanje ove sorte treba svakako provoditi kroz njezino bolje gospodarsko iskoritenje.

70

3.2.2.5 MALVASIJA DUBROVAKA Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Malvasia di Lipari, Malvasia di Sardegna (Italija), Malvasia de Sitges, Malvasia de Lanzarote (panjolska) Veliki je broj sorata u svijetu koje u svom imenu nose rije Malvazija ili Malvasija pa se one esto pogreno dovode u vezu. Ova grupa sorata genetiki je vrlo raznolika, odnosno kod veine nije utvrena srodnost, pa je takav sluaj primjerice i izmeu Malvasije dubrovake i Malvazije istarske (najznaajnije bijele sorte na podruju Istre). Slubeni status: Malvasija dubrovaka uvrtena je na sortnu listu Republike Hrvatske, a na Nacionalnoj listi priznatih kultivara preporuena je za podruje podregije Srednja i juna Dalmacija. Na sortnoj listi navodi se pod pogrenim imenom Malvazija dubrovaka. Rasprostranjenost: Sorta se od davnina uzgaja na uskom podruju Dubrovakog primorja, gdje ju nalazimo i danas. Nedavno je otkriveno da se pod gore navedenim sinonimima uzgaja na jo nekoliko izoliranih toaka na Mediteranu (Sicilija, Sardinija, Baleari), te na Kanarskim otocima. Na svim tim podrujima vrlo je uskog areala rasprostranjenosti, a njezina desertna vina vrlo su cijenjena. Opis: Trs srednje bujan. List mali do srednje velik, pentagonalan, peterodijelan s duboko urezanim sinusima. Plojka glatka, tamnozelena, nalije golo s rijetkim ekinjastim dlaicama po nervaturi. Cvijet morfoloki i funkcionalno hermafroditan. Grozd srednje velik, dug, cilindrian, esto s krilcima. Mogu biti izrazito rastresiti ali i zbijeni. Bobice okrugle ili blago jajolike, male do srednje velike (veliina bobice znaajno varira). Meso je vrsto, sok sladak i specifine sortne arome. Rodi osrednje i neredovito. Kakvoa visoka. Redovito nakuplja visok sadraj eera uz zadovoljavajuu kiselost obzirom na podruje uzgoja. Vrlo je fine i karakteristine sortne arome. Povijest nastanka i koritenja: Dugo se smatrala autohtonom sortom Dubrovakog primorja i vjerovalo se da se izvan tog uskog podruja nigdje ne uzgaja. Nedavno je meutim otkriveno da je Malvasija dubrovaka istovjetna sortama Malvasia di Lipari odnosno Malvasia di Sardegna u Italiji te Malvasia de Sitges odnosno Malvasia de Lanzarote koja se uzgajaju u panjolskoj. Sorta se i tamo uzgaja od davnina i to samo na uskim vrlo ogranienim podrujima dajui uvena vina visoke kakvoe. Nije mogue utvrditi na kom od tih mjesta je sorta nastala, a vrlo je vjerojatna i hipoteza da su sortu donijeli Grci u vrijeme kolonizacije Mediterana (smatra se da ime Malvasija potjee od imena grkog otoka Monemvasija na kom je bila vana trgovaka luka). Zanimljivo je da se ova sorte spominje u dokumentima Dravnog arhiva jo u 14 stoljeu, kada se najee sorte ne navode imenom ve samo kao crne i bijele, iz vremena kada datira i najstariji spomen neke sorte vinove loze uope (Pinot i Rizling).

71

U vrijeme Dubrovake republike sorta je imala istaknuto mjesto meu svim ostalim sortama vinove loze. Dok je ostalim vinima cijena bila strogo odreena, Malvasiji je bilo slobodno odrediti cijenu po volji, ali je njezin izvoz izvan Dubrovake republike bio ogranien. Vino Malvasije tretiralo se kao lijek, a Dubravani su njome astili najbolje prijatelje, kao i najljue neprijatelje. Vina ove sorte oduvijek su bila iznimno cijenjena, pila su se i uvala za iznimne zgode, a predaja kae da sina nije mogao eniti onaj koji na svojoj odrini nije imao posaenu Malvasiju dubrovaku. Krajem 19. stoljea kada pepelnica dolazi iz Amerike u Europu populacija sorte postepeno se poinje smanjivati zbog izuzetne osjetljivosti prema ovoj bolesti, te je sredinom 20. stoljea svedena na svega nekoliko trsova na jednoj odrini. Zbog toga je prije pedesetak godina gotovo potpuno nestala, te je populacija svedena na svega nekoliko trsova na jednoj odrini. Pred Domovinski rat je uspjeno revitalizirana, da bi za vrijeme rat populacija ponovno pala na nekoliko stotina trsova. Posljednjih nekoliko godina ponovno se radi na njenoj evaluaciji i revitalizaciji. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Nastojanjima na revitalizaciji sorte posljednjih je godina populacija porasla na gotovo 40 000 trsova na podruju Vinogorja Konavle. Ugroenosti populacije doprinosi usku areal rasprostranjenosti, no obzirom na druga uzgojna podruja u svijetu ne smatramo je vie vitalno ugroenom. Kako se populacija Malvasije dubrovake razvijala izolirano smatramo da je s vremenom dolo do nakupljanja mutacija u populaciji, odnosno do razvoja unutarsortne varijabilnosti zbog ega se ona u manjoj mjeri moe razlikovati od populacije sorte u Italiji ili panjolskoj, te ne bi bilo dobro daljnji uzgoj sorte bazirati na uvezenom sadnom materijalu i na taj nain izgubiti specifinosti domaeg biotipa. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Sorta je vrlo visokog kvalitativnog potencijala i jedna od gospodarski najinteresantnijih bijelih sorata Dalmacije. Moe dati jaka, ekstraktna vina s naglaenom sortnom aromom i razmjerno visokom kiselou, to ju izdvaja od veine sorata koje se uzgajaju u Dalmaciji. Zbog rastresitog grozda i sitnih bobica iznimno je prikladna za suenje, te se od nje tradicionalno proizvodio proek, odnosno u drugim uzgojnim podrujima desertna vina tehnologijom passito. Posljednjih je godina puno napravljeno na evaluaciji ove sorte, te proizvodnji bazine koliine sadnog materijala od kojeg je podignut i jedan proizvodni nasad, te su se na tritu po prvi puta u novije vrijeme nali vino i proek ove sorte. Ovim vinima izvrsne kakvoe nedostaje meutim odgovarajua trina promocija, te bi trebalo razraditi odgovarajuu marketinku strategiju. Smatramo da sorta ima potencijal irenja i na druga uzgojna podruja izvan vinogorja Konavle. Kako s uzgojem ove sorte nema iskustva u drugim podrujima potrebno je podignuti manje pilot nasade te utvrditi gospodarska i tehnoloka svojstva u tim podrujima i eventualno dati preporuku za unoenje sorte kao preporuene i za ta podruja. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Sorta se nalazi u Nacionalnoj listi kultivara vinove loze, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra. Obzirom na visok gospodarski potencijal i napore koji se ulau u gospodarskoj revitalizaciju, daljnje ouvanje sorte osigurat e se kroz njeno komercijalno koritenje.

72

73

3.2.2.6 MARATINA Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Rukatac, Marakin, Maraskin, Krizol, Viana, Malvasia del Chianti, Malvasia bianca lunga, Pavlos Slubeni status: Sorta je uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Sjeverna i Srednja i juna Dalmacija. Rasprostranjenost: Martinu nalazimo na itavom priobalju, od Kvarnera do Dubrovakog primorja. U veoj mjeri nalazimo je na poluotoku Peljecu i Lastovu, najee u mjeovitim nasadima. U Italiji je gospodarski znaajna sorta. Botaniki opis: Trs srednje bujan. List srednje velik do velik, okrugao ili srcolik, peterodijelan. Gornji postrani sinusi su zatvoreni i duboko urezani, donji plitki i otvoreni. Sinus peteljke zatvoren. Lice mjehurasto naborano, nalije vunasto dlakavo. Cvijet morfoloki i funkcionalno hermafroditan. Grozd srednje velik do velik, cilindrian, esto s dva duga krilca (odatle sinonim Rukatac ruke), dug, rastresit do srednje zbijen. Bobice okrugle, sitne, koica posuta tokicama, zlatno uta, kod grozdova izloenih suncu jantarna. Dozrijeva srednje kasno do kasno, srednje, ali redovite rodnosti. Visokog kvalitativnog potencijala koji se oituje na dobrim poloajima. U uvjetima plodnih tala i obilne gnojidbe zbog vieg prinosa kakvoa je osrednja. U zrelosti mot se odlikuje niom ukupnom kiselou. Jako osjetljiva prema pepelnici. Prema Botrytisu nije osobito osjetljiva zbog rastresitog grozda i vre koice. Povijest nastanka i koritenja: U Dalmaciji se uzgaja od davnina pa je smatrana hrvatskom autohtonom sortom. No bilo je i miljenja (Buli, 1949) da je sorta dola sa zapadne obale Jadranskog mora, iz Italije, te da je istovjetna sa sortom Malvasia del Chianti. Usporedbom SSR profila utvreno je da su Maratina, Malvasia del Chianti, Malvasia bianca lunga (Italija) i Pavlos (Grka) sinonimi za istu sortu (imon i sur., 2007.). Ovim meutim nije razrijeeno pitanje njezinog podrijetla, odnosno gdje je sorta nastala, a otkrie otvara mogunost i za grko podrijetlo sorte. Sorta je u prolosti bila vrlo cijenjena, no i tada je uglavnom koritena kao zain drugim sortama. Koristila se i za proizvodnju proeka, a u starijim zapisima navodi se da se proek od Maratine prodavao u ljekarnama. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Sorta u Dalmaciji ima, u usporedbi s drugim dalmatinskim sortama, prilino veliku populaciju koja je uz to i ratrkana na velikom podruju. Zbog toga ju ne smatramo osobito ugroenom. Meutim, upravo zbog velike populacije i rasprostranjenosti u populaciji Maratine uoljiva je unutarsortna raznolikost, odnosno nazonost razliitih tipova s obzirom na veliinu, rastresitost i oblik grozda, te dob dozrijevanja. Stoga pri daljnjem razmnoavanju Maratine treba nastojati sauvati tu unutarsortnu varijabilnost. Populacija sorte uglavnom stagnira, nema znaajnog poveanja proizvodnih povrina. 74

Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Jedna od sorata koja ima nesumnjiv gospodarski potencijal no unato tome vrlo je slabo iskoritena. Zbog toga je potrebno provesti detaljnu gospodarsku evaluaciju sorte, s posebnim naglaskom na prilagoavanju tehnologije uzgoja i proizvodnje vina karakteristikama sorte. Pozornost napose treba posvetiti tehnologiji proizvodnje desertnih vina koja je u novije vrijeme potpuno zanemaren, a nedostaju na tritu. Da bi se omoguilo vee koritenje sorte u proizvodnim nasadima, nuno je stvoriti preduvjete za proizvodnju kvalitetnog loznog sadnog materijala. Obzirom na veliku populaciju sorte i uoenu unutarsortnu raznolikost Maratina je jedna od sorata za koju ima opravdanja provesti postupak klonske i sanitarne selekcije radi izdvajanja i priznavanja klonova povoljnih proizvodnih svojstava, prilagoenih na specifine okoline uvjete. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Sorta se uzgaja u proizvodnim nasadima, te se uva u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu. Sortu treba gospodarski bolje iskoristiti, a da bi se ouvala unutarsortna raznolikost bilo bi poeljno provesti masovnu pozitivnu selekciju na itavom podruju uzgoja, prikupiti sve uoene tipove, te posaditi i sauvati u kolekciju klonskih linija. Ovaj nasad posluit e i za daljnju evaluaciju klonskih kandidata odnosno utvrivanje stabilnosti uoenih razlika u gospodarski vanim svojstvima kao idui korak u postupku klonske selekcije.

75

76

3.2.2.7 MUKAT RUA Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Mukat rua omiki, Mukat rua poreki, Rosenmuskateller, Moscato rosa Slubeni status: Sorta je uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za Srednju i junu Dalmaciju. Rasprostranjenost: Mukat rua u Dalmaciji je gotovo izumrla sorta te ju je u vinogradima vrlo teko nai. Sorta se u manjoj mjeri uzgaja na podruju Istre, gdje se danas poduzimaju napori na gospodarskoj revitalizaciji, te poneto u susjednoj Italiji i Austriji. Botaniki opis: Trs je slabije bujnosti. List srednje velik, okrugao, trodijelan ili peterodijelan. Postrani sinusi plitki ili srednje duboki, sinus peteljke usko izrezan i najee zatvoren. Lice tamnozeleno, nalije golo s rijetkim ekinjastim dlaicama po ilama.Cvijet morfoloki hermafroditan ali funkcionalno enski. Grozd je srednje velik, dug, piramidalan, najee rastresit. Bobice okrugle i nejednolike veliine i dozrelosti, to je posljedica problema u oplodnji. Koica debela, crveno plava, meso sono, karakteristine mukatne arome. Dozrijeva rano. Rodnost je niska i neredovita. Visoke je kakvoe, nakuplja puno eera, a ima izuzetnu aromu koja podsjea na divlje rue. Jako je osjetljiva prema pepelnici, a prema ostalim bolestima osrednje. Povijest nastanka i koritenja: Njezino podrijetlo nije sa sigurnou utvreno, no sigurno je potvreno da su Mukat rua poreki, Rosenmuskateller i Moscato rosa sinonimi ove sorte (Maleti, 1999). U jednoj staroj njemakoj ampelografiji navodi se da je sorta Rosenmuskateller u Tirol donesena iz Hrvatske, pa je mogue da je ona hrvatska autohtona sorta koja se proirila u okolne zemlje. Sorte je oduvijek bila uvena po visokoj kakvoi svojih vina, a napose po iznimnom mirisu i aromi koja podsjea na divlje rue, po emu je dobila i ime. Od nje su se proizvodila najee desertna vina s visokim sadrajem alkohola i ostatkom neprovrela eera. Buli (1949.) navodi da se Mukat rua u Dalmaciji koristio iskljuivo za dobivanje crnog desertnog vina koje se prodavalo u trgovinama pod nazivom Mukat rua omiki. Da bi se ublaila vrlo intenzivna mukatna arome esto se vinificirao zajedno sa sortom Glavinua koja je takoer prikladna za proizvodnju proeka. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Zbog niske i neredovite rodnosti, uzrokovane loom oplodnjom uslijed morfoloke grae cvijeta, te osjetljivosti na pepelnicu populacija sorte se u Dalmaciji sve vie smanjivala, pa je sorta danas praktino dovedena na rub izumiranja i gotovo ju je nemogue nai u vinogradima. Populacija sorte je mala i u ostalim podrujima gdje se uzgaja.

77

Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Sorta je nesumnjive gospodarske vrijednosti, ima visoku reputaciju iz prolosti, te kapacitet proizvodnje desertnih vina vrhunske kakvoe, zbog ega, unato nekim manama, zasluuje revitalizaciju na prostoru Dalmacije. Kod ove sorte je nuno uz uobiajene postupke pri revitalizaciji, kao to je utvrivanje gospodarskih karakteristika i osiguravanje preduvjeta za proizvodnju sadnog materijala, detaljno istraiti reproduktivnu anatomiju, te pronai odgovarajua tehnoloka rjeenja u vinogradarskoj proizvodnji, koja svakako ukljuuju i pronalaenje sorte opraivaa (koja cvate u isto vrijeme kad i Mukat rua ali ima hermafroditan cvijet). Prijedlog elemenata plana upravljanja: Sorta se uva samo u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu, a obzirom na gotovo izumrlu populaciju u Dalmaciji svakako bi trebalo duplikat posaditi i u Nacionalnu kolekciju u Zagrebu. Premda manje populacije ove sorte postoje u Istri, Italiji i Austriji smatramo vrijednim sauvati i dalmatinsku populaciju, jer je za oekivati da je kod nje, uslijed izoliranog uzgoja, vjerojatno dolo do pojave nekih unutarsortnih razlika koje mogu biti znaajne i za proizvodnju. S obzirom na sve navedena pozitivna svojstva sortu bi svakako trebalo revitalizirati i na taj nain osigurati njen trajni opstanak na ovom prostoru.

78

3.2.2.8 NINUA Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Ninevac, Vinua, Linua, Linevac. Slubeni status: Sorata se nalazi na Sortnoj listi Republike Hrvatske i Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze, kao preporuena za podregiju Srednja i juna Dalmacija. Rasprostranjenost: Sorta je danas vrlo slabo rasprostranjena i nalazimo je poneto u Katelima, okolici Omia i na otoku Brau. Botaniki opis: Trs srednje bujan. List velik, pentagonalan, peterodijelan, srednje dubokih, zatvorenih postranih sinusa. Sinus peteljke najee otvoren u obliku lire. Lice glatko, tamno zeleno, nalije vunasto dlakavo s izraenim ekinjastim dlaicama na ilama. Cvijet hermafroditan. Grozd srednje velik do velik, srednje zbijen, piramidalan, esto s krilcem. Bobica okrugla, srednje velika do velika, no u grozdu nalazimo i manje bobice ali sve jednako dozrele. Koica tanka, tamnoplava, u zrelosti posuta makom. Meso mekano, sono i slatko, a sok bezbojan. Dozrijeva srednje rano, prinosi srednje visoki ali redoviti. Kakvoa vrlo dobra. U zrelosti mot sadri veliku koliinu sladora, ali malu koliinu kiselina groa, vina ove sorte odlikuje vrlo intenzivna boja. Prikladna za uzgoj na razliitim tipovima tala i poloajima. Prema bolestima nije osobito osjetljiva. Povijest nastanka i koritenja Podrijetlo joj nije poznato, ali ju smatramo autohtonom sortom Dalmacije. Prema predaji sorta je samonikla, te ju je izvjesni Ninevi, po kome je dobila ime, pronaao u okolici Solina. Buli, opisujui u svojoj ampelografiji stanje sortimenta Dalmacije na poetku 20. stoljea navodi da je Ninua glavna sorta u istonom dijelu Splitskog kotara, te u okolici Sinja. Rasprostranjenosti ove sorte u to vrijeme zasigurno je doprinijela upravo intenzivna boja njenih vina, to je bila vrlo cijenjena karakteristika u vrijeme velike potranje i izvoza dalmatinskih vina u zapadnoeuropske zemlje koje je poharala filoksera. Ninua se vinificirala ista, no esto se dodavala ostalim sortama radi popravka boje, te se u mjeovitim vinogradima uvijek sadila u odreenom udjelu. S obzirom na veliki, rastresitiji grozd i krupnije bobice koristila se i kao zobatica. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Populacija ove sorte u 20. stoljeu drastino se smanjila te je od najvanije sorte splitskog kotara danas postala rijetka sorta. Moe se pretpostaviti da je sorta zapostavljena u vrijeme kad je mjerilo uspjeha proizvodnje bila koliina, a ne kakvoa vina, jer u usporedbi s drugim sortama koje se danas uzgajaju ima nie prinose. Nema gospodarsko znaenje, ne nalazimo ju u istim nasadima. U novije vrijeme kroz projekt revitalizacije katelanskih sorata nastoji se na njezinom 79

ponovnom irenju u proizvodne nasade sadnjom manje koliine za tu svrhu proizvedenih cijepova, ali i cijepljenjem na stalnom mjestu. Populacija sorte time se malo poveala, no jo uvijek ju moemo smatrati vrlo ranjivom. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Ninua je u dosadanjim istraivanjima pokazala visok gospodarski potencijal i opravdala reputaciju koju je imala u prolosti, te je jedna od sorata koja zasluuje gospodarsku revitalizaciju. Uz napore na popularizaciji sorte kod proizvoaa, evaluaciju gospodarskih svojstava i prilagoavanje tehnologije proizvodnje, napore treba uloiti i u stvaranje preduvjeta za njenu reprodukciju podizanjem manjeg matinog nasada. U populaciji Ninue, kao ni ostalih sorata koja se uzgajaju preteito na podruju Katela, do sada nismo uspjeli pronai zdrave matine trsove (Karoglan Konti, 2006), pa e ozdravljivanje u kulturi tkiva in vitro biti jedina mogunost za dobivanje zdravih biljaka. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Sorta se uva u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu, no budunost ove sorte treba trajno osigurati kroz njeno gospodarsko koritenje.

80

3.2.2.9 PLAVAC MALI Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinonimi: Crljenak mali, Crvenak, Pagadebit crni, Zelenak, Zelenac, Gretavac, arac Slubeni status: Sorta je uvrtena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Srednja i juna Dalmacija. Na Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze navodi se samo kao Plavac, to moe dovesti do zabune jer uz Plavac mali postoje i neke druge sorte koje u svom imenu sadre rije plavac. Rasprostranjenost: Plavac mali je, zbog kasnog dozrijevanja, tipina sorta toplog juga. Najznaajnija je sorta podregije Srednja i juna Dalmacija, gdje ju nalazimo u veini vinogorja, a osobito na vinogorjima Bra, Hvar, Peljeac i Korula, na kojima su i neki od uvenih poloaja za uzgoj ove sorte (Dinga, Postup, Sv. Nedjelja, Ivan Dolac). Plavac mali rairen je i u priobalju, na podruju Katela, Konavala i u makarskom primorju. Botaniki opis: Trs srednje bujan do bujan. List srednje velik, pentagonalan, peterodijelan. Gornji postrani sinusi duboki i preklopljeni, a donji plii i otvoreni. Sinus peteljke u obliku slova U ili lire, esto preklopljen. Lice lista mjehurasto naborana, tamnozeleno, a nalije vunasto dlakavo, izraenih ila, posutih rijetkim ekinjastim dlaicama i crvenkastih uz peteljkinu toku. Cvijet morfoloki i funkcionalno hermafroditan. Grozd malen do srednje velik, srednje zbijen, piramidalan, esto s krilcem. Bobica srednje velika, okrugla, mekog, sonog mesa i neobojenog soka. Koica tamnoplavo-crna, vrsta, opraena makom. U zrelosti bobice esto nejednoliko obojene i dozrele. Rodi redovito i dobro, na plodnim tlima i u krkim poljima obilno, to se odraava na loiju kakvou. Dozrijeva vrlo kasno i zbog toga trai dobre poloaje gdje se u vegetaciji nakupi velika suma efektivnih temperatura i sati sijanja sunca. Potencijal kakvoe je visok, no jako varira u odnosu na poloaj. Na krtim tlima i poloajima povoljne ekspozicije, a osobito ako su okrenuti moru, prinosi su nii, no sadraj eera, obojenost i aromatski profil groa omoguava proizvodnju vrhunskih vina. U uvjetima plodnih tala i krkih polja esto preobilno rodi, pa se od njega dobivaju vina prosjene kakvoe. Prema gljivinim bolestima nije osobito osjetljiv. Povijest nastanka i koritenja: Plavac mali oduvijek se smatrao hrvatskom autohtonom sortom, to je u novije vrijeme i nedvojbeno potvreno. Genetikom analizom pomou SSR markera utvreno je da je Plavac mali nastao spontanim krianjem sorata Crljenak katelanski (Zinfandel, Primitivo) i Dobrii (Maleti i sur., 2004). S obzirom na to smatra se da je, u usporedbi sa drugim dalmatinskim sortama, relativno mlada sorta, te da se zbog svojih dobrih karakteristika, prvenstveno dobre i redovite rodnosti, malih uzgojnih zahtjeva i manje osjetljivosti prema gljivinim bolestima, proirio u uzgoju na raun svog roditelja Crljanka katelanskog, koji je u vremenu prije filoksere, po sadanjim saznanjima, bio jedna od najvanijih sorata u Dalmaciji. 81

Buli (1949), piui svoju ampelografiju poetkom 20. stoljea navodi da je ve tada Plavac mali bio glavna sorta za dobivanje vatrenih crnih vina, te da se sadila na krevitim i suhim poloajima po itavoj Srednjoj i junoj Dalmaciji. Ona je prekrila sve, ili gotovo sve vinograde, i podloga je svemu, ili gotovo svemu vinu Uz crna vina od Plavca malog nerijetko su se proizvodili opoli, vina dobivena brzom preradom crnog groa, a u nekim podrujima od prosuenog groa proizvodio se i proek. Vino Plavca malog prvo je vino sa zatitom zemljopisnog podrijetla u Republici Hrvatskoj. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Jedna je od dalmatinskih sorata ija populacija nije ugroena, jer se i danas najvanija crna sorta podregije Srednja i juna Dalmacija, a prema upisniku proizvoaa groa i vina na treem je mjestu po zastupljenosti u sortimentu Republike Hrvatske (iza Graevine i Malvazije istarske). Sorta je znaajno zastupljena i u mladim nasadima, pa je trend populacije uzlazan. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Sorta je dokazanog gospodarskog potencijala. Prikladan za dobivanje vrhunskih vina pri emu treba voditi rauna o izboru prikladnih poloaja. Jedna je od sorta koja je poznata i izvan Hrvatske, pa joj je i pozicija na tritu vrlo povoljna. Obzirom na starije literaturne navode, a i novija iskustva, Plavac mali vrlo je prikladna sorta za proizvodnju proeka, pa bi trebalo potaknuti vee koritenje sorte u proizvodnji. Pri plasmanu ovih desertnih vina vrhunska reputacija sorte bit e velika prednost. Najvei problem za daljnje poticanje koritenja sorte u proizvodnji, nesumnjivo predstavlja nedostatak certificiranog sadnog materijala. Kod Plavaca malog zapoeta je masovna pozitivna selekcija u svim znaajnijim podrujima uzgoja. Uoena je velika raznolikost u populaciji sorte, to govori u prilog nastavka individualne klonske selekcije radi dobivanja priznatih klonova koji se u nekom gospodarski vanom svojstvu istiu od prosjeka populacije. Naalost, testiranje na zakonom propisane viruse pokazalo je da je vrlo mali postotak trsova bezvirusno, pa ako se daljnje razmnoavanje sorte nastavi samo od zdravih trsova realna je opasnost od gubitka unutarsortne raznolikosti. Ako se u daljnjim istraivanjima ne pronae dovoljno zdravih trsova, vjerojatno e se morati pribjei i ozdravljivanju nekih gospodarski interesantnih tipova. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Sorta se nalazi u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra. U kolekciji u Splitu sakupljen je i vei broj divergentnih genotipova prikupljenih iz raznih podruja Dalmacije sa nakanom ouvanja unutarsortne varijabilnosti. Obzirom na gospodarski znaaj i rairenost u proizvodnji za ovu sortu nije potrebno poduzimati dodatne mjere za ouvanje.

82

83

3.2.2.10 ZLATARICA BLATSKA BIJELA Kultura: vinova loza Taksonomija: Red - Rahmnales Porodica - Vitaceae Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa Sinomimi: nisu poznati. Zlatarica blatska nije istovjetna sa sortom Zlatarica koja se uzgaja u podruju Vrgorca i Dubrovnika. Slubeni status: Od 2002. godine uvrtena je na sortnu listu Republike Hrvatske, a nalazi se i na Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze kao preporuena sorta za podregiju Srednja i juna Dalmacija, gdje se navodi pod imenom Zlatarica. Pod istim imenom nalazimo je kao preporuenu za Podregiju Dalmatinska zagora, meutim za pretpostaviti je da se ovdje misli na drugu sortu Zlataricu vrgorsku, koja se uzgaja u tom podruju. Rasprostranjenost: Nalazimo je gotovo iskljuivo na otoku Koruli. Opis: Trs srednje bujan do bujan. List srednje velik, pentagonalan, peterodjelan. Postrani sinusi srednje duboki i potpuno preklopljenih isjeaka. Lice glatko, nalije golo s rijetkim ekinjastim dlaicama na nervaturi. Cvijet morfoloki hermafroditan, a funkcionalno enski. Bobice srednje velike do velike, obrnuto jajolike. Koica tanka, prozirna, uta. Grozd malen do srednje velik, dug, piramidalan, esto s dobro razvijenim krilcima, rastresit. Peteljka duga i krhka, zbog ega u zrelosti moe doi do otkidanja bobica pri jaem vjetru. Rodi redovito, prinosi niski do srednje visoki, kakvoa izuzetna. Redovito nakuplja visok sadraj eera, a karakterizira ju fina, sortna aroma. Osjetljiva prema plamenjai, zbog ega su pri neprilagoenoj zatiti od bolesti este tete u vrijeme cvatnje. Povijest nastanka i koritenja: Podrijetlo sorte nije mogue tono utvrditi, no vjerojatno je nastala spontanim krianjem, te su je kasnije vinogradari zbog dobrih svojstava uoili i dalje vegetativno razmnoavali. Pouzdano se zna da je sorta, uz Bratkovinu bijelu, roditelj sorte Poip. Kako su Bratkovina bijela i Poip sorte vrlo uskog areala rasprostranjenosti i nalazimo ih gotovo iskljuivo na otoku Koruli, Zlataricu blatsku s pravom smatramo autohtonom sortom otoka Korule. O sorti i njezinom uzgoju vrlo je malo podataka. Pretpostavlja se da nikad nije bila jako rairena, te da se u vinogradima sadila u manjem postotku, kao zain, odnosno za popravak kakvoe drugim sortama. S vremenom je potpuno zapostavljena, vjerojatno zbog nieg prinosa i osjetljivosti ka plamenjai. Stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Populacija Zlatarice blatske izrazito je mala i vezana gotovo iskljuivo uz otok Koruli. Prije 10ak godina bila je svedena na doslovno nekoliko trsova, interesom i zalaganjem nekih lokalnih proizvoaa uz pomo Agronomskog fakulteta sorta je razmnoena, ali i danas populacija broji jedva nekoliko stotina trsova. Nema proizvodnih nasada ove sorte, niti sustavnog rada na njenoj gospodarskoj revitalizaciji. Zbog toga smatramo da je sorta vrlo ugroena i ranjiva. Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana: Prema iskustvima starijih vinogradara i oskudnim literaturnim podacima gospodarski potencijal Zlatarice blatske vrlo je visok, te smatramo da moe stati uz bok najkvalitetnijih bijelih 84

dalmatinskih sorata. Vina ove sorte mogu biti izvrsne kakvoe, naglaene sortne arome, svjea, harmonina, jaka, puna, ekstraktna. Prikladna su i za due uvanje, pa vjerojatno ima i potencijal za proizvodnju desertnih vina. Zbog toga smatramo da je vrijedno uloiti napore u ravitalizaciju ove sorte, te na taj nain proiriti paletu vrhunskih vina od autohtonih sorata vinove loze. Kod sorata poput Zlatarice blatske u ovom trenutku ne postoje preduvjeti za komercijalno koritenje. Da bi se moglo pristupiti gospodarskoj revitalizaciji nuno je provesti sustavna istraivanja radi tonog utvrivanja njezinih gospodarskih svojstava, te davanja preporuke o prikladnosti za proizvodnju razliitih tipova vina, odgovarajuim uzgojnim mjerama u vinogradu i enolokim postupcima. Druga znaajna zapreka za komercijalni uzgoj je nemogunost nabave sadnog materijala za podizanje vinograda koji, zbog injenice da sorta trenutno nema gospodarsko znaenje, ne proizvodi niti jedan rasadnik u Hrvatskoj. Stoga napore treba uloiti i u stvaranje preduvjeta za proizvodnju loznog sadnog materijala, kao i u popularizaciju i prezentaciju sorte. Prijedlog elemenata plana upravljanja: Kako se radi o vrlo zanimljivoj sorti za uvoenje u proizvodnju, njezina gospodarska revitalizacija najsigurniji je nain za trajno ouvanje i sprjeavanje opasnosti od njezinog izumiranja, to bi se obzirom na malu populaciju i vrlo usko podruje uzgoja, u protivnom moglo dogoditi. Sorta se sada nalazi u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze na Agronomskom fakultetu, kao i u kolekciji sorata vinove loze pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu.

85

3.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

3.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje: Vinova loza, kao gospodarski znaajna kultura, uvrtena je na sortnu listu Republike Hrvatske. Sortnom listom obuhvaen je i vei broj autohtonih sorta vinove loze, ime je dozvoljena proizvodnja i promet njihovog sadnog materijala. Osim sortnom listom, sorte vinove loze obuhvaene su i nacionalnom listom priznatih kultivara vinove loze koja je utvrena Pravilnikom o nacionalnoj listi priznatih kultivara (NN 159/04). Na podruju Republike Hrvatske dozvoljeno je uzgajati sve kultivare vinove loze obuhvaene ovim dvjema listama. Unutar nacionalne liste sorata vinove loze definirana je skupina preporuenih sorata za svaku od vinogradarskih podregija Republike Hrvatske. Prema Zakonu o vinu Republike Hrvatske samo vina od ovih sorata mogu nositi oznaku zatite zemljopisnog podrijetla, odnosno od njih se mogu proizvoditi vrhunska i kvalitetna vina na odreenoj podregiji. U skupini preporuenih sorata za podruje obalnog dijela Dalmacije uvrtene su slijedee sorte koje smatramo autohtonima: - Podregija Sjeverna Dalmacija: Maratina, Debit, Poip bijeli, Plavina, Lasina, Babi, Zadarka i Svrdlovina crna - Podregija Srednja i juna Dalmacija: Maratina, Debit, Plavac, Okatac crni, Babi, Ninua, Zlatarica, Vigava, Malvasija dubrovaka bijela, Grk, Poip bijeli, Cetinka, Bratkovina, Debit, Bogdanua, Pr, Drnekua, Kurtelaka bijela, Plavina, Dobrii, Crljenak, Vlaka, Mladenka, Mukat rua crni. Obje ove liste vrlo su esto neprecizne u pogledu nazivlja i sinonima. Tako se primjerice kao deklarirano ime Plavca malog na nacionalnoj listi priznatih kultivara navodi samo naziv Plavac, a slian je sluaj i sa sortom Crljenak katelanski, kojem se kao deklarirani naziv koristi samo ime Crljenak. Za sortu Babi ne navodi se primjerice potvreni sinonim Rogoznika, dok se za sortu Bogdanua navodi sinonim Mladenka iako je nedvojbeno dokazano da se radi o dvije razliite sorte. Takoer ovim listama nisu obuhvaene sve sorte za koje smatramo da imaju gospodarski potencijal, pa je nuna aurnija izmjena podataka u ovim slubenim dokumentim u skladu s rezultatima istraivanja i gospodarske evaluacije autohtonog sortimenta radi lakeg uvrtavanja u proizvodnju i promet vina zanemarenih i zaboravljenih autohtonih sorata visokog kvalitativnog potencijala. Za autohtone sorte vinove loze ne postoje posebni reprodukcijski matini nasadi, ve se reznice za proizvodnju sadnog materijala uzimaju iz proizvodnih nasada. U sustavu reprodukcije nalazi se manji broj gospodarski znaajnih sorata, dok za one lokalne vanosti, kao i vrlo malih i ugroenih populacija nije mogue kupiti gotove cjepove. Stariji vinogradari jo uvijek znaju razmnoavati lozu cijepljenjem na stalno mjesto i na taj nain razmnoavati sorte iz starijih nasada, neke lokalno specifine i rijetke sorte na taj su nain ouvane do danas. Hrvatske autohtone sorte nisu do sada bile u sustavu genetike i sanitarne selekcije, te se i za one iji se cijepovi proizvode moe kupiti samo sadni materijal najnie kvalitetne kategorije standard. To znai da kod njih nije provedena klonska selekcija, te da nisu testirane na gospodarski vane viruse. Na pragu ulaska u Europsku uniju, gdje je u prometu gotovo iskljuivo certificirani sadni materijal (razmnoavan od trsova koji su proli sustav klonske selekcije te su garantirano bezvirusni) ovo moe predstavljati dodatnu prepreku za ouvanje, a posebice za revitalizaciju i gospodarsko koritenje tradicijskih sorata vinove loze. Stoga je nuno pokrenuti sustavnu selekciju gospodarski znaajnih sorata, podii sanitarno provjerene, predbazne matine nasade za proizvodnju certificiranog sadnog materijala. Za sorte 86

vrlo malih populacija i lokalne vanost nuno bi bilo posaditi barem manje, sortno iste vinograde (ne nuno bezvirusne) za proizvodnju standardnog sadnog materijala. 3.3.2 Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara

3.3.2.1 Institucije i strunjaci koji se bave autohtonim sortama vinove loze Vodea institucija u istraivanjima i ouvanjem autohtonih sorta vinove loze je Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Tim istraivaa ine znanstvenici iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo: prof.dr. sc. Edi Maleti, prof.dr. sc. Jasminka Karoglan Konti, prof. dr. sc. Nikola Miroevi Darko Preiner, dipl. ing, te znanstvenici iz Zavoda za genetiku, biometriku i oplemenjivanje: prof. dr. sc. Ivan Peji Silvio imon, dipl.ing. Istraivanjima u ovom podruju bave se jo i strunjaci iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra: mr. sc. Goran Zduni dr.sc. Ivan Pezo. 3.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara Poeci rada na ouvanju autohtonog sortimenta vinove loze seu jo u vrijeme prije Domovinskog rata kad se na Agronomskom fakultetu na Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo u okviru projekta Ministarstva znanosti Banka gena Vitis sp, zapoelo kolekcionirati i karakterizirati sorte vinove loze u Hrvatskoj. Naalost, ova nastojanja ubrzo je prekinuo rat, a prikupljenim materijal uniten je uslijed ratnih razaranja. Krajem 90-tih svjesni vanosti ovog posla isti tim strunjaka u suradnji sa kolegama sa Zavoda za genetiku, biometriku i oplemenjivanje pokree novi projekt inventarizacije, ampelografske i genetike karakterizacije autohtonih sorata vinove loze. Cilj je ovog i nekoliko drugih projekata, koji su uz potporu Ministarstva znanosti, Ministarstva poljoprivrede, lokalne uprave i nekih meunarodnih institucija, provedeni ili su jo u tijeku, provesti detaljnu inventarizaciju vinogradarskih podruja Hrvatske, s posebnim naglaskom na podruje Dalmacije, koje je osobito bogato autohtonim sortama. Sve pronaene sorte kolekcionirati, te izvriti njihov detaljan ampelografski opis i genetiku karakterizaciju. Kao rezultat ovih nastojanja podignut je kolekcijski nasad, te su napravljeni genetiki profili (pomou SSR markera), ampelografski opisi i foto-dokumentacija veeg broja sorata. Metode koritene u ampelografskoj i genetikoj karakterizacije meunarodno su dogovorene u okviru projekta GENRES 081 European Network for Grapevine Genetic Resources Conservation and Characterization, kojem se 1998. pridruio i Agronomski fakultet u Zagrebu, a meunarodna suradnja na izradi baze podataka i karakterizaciji svih sorata vinove loze nastavlja se i danas u okviru tekueg europskog projekta GrapeGen 06. Kao rezultat ovih projekata utvreno je identian genetiki profil nekih sorata, odnosno potvreno je da su razliita imena u razliitim podrujima Dalmacije ili pak u nekim susjednim zemljama tek sinonimi za istu sortu (Brajdica crna=Plavina=Plavka, Maleti et al. 1999; Malvasija dubrovaka=Malvasia delle Lipari=Malvasia di Sardegna=Malvasia de Sitges (E), Crespan et al. 2006; Crljenak katelanski=Pribidrag=Tribidrag=Primitivo (I)=Zinfandel (USA), Maleti et al. 2004; Babi=Rogoznika, Zduni et al. 2008), a za neke sorte utvreni su roditelji, te je dokazana njihova autohtonost (Plavac mali=Zinfandel x Dobrii, Maleti i sur., 2004; Poip bijeli=Zlatarica blatska bijela x Bratkovina bijela, Piljac i sur., 2002).

87

Istraivanje autohtonog sortimenata dovelo je do zakljuka da mnoge od sorata koje su danas u sortimentu vrlo rijetko zastupljene imaju visok gospodarski potencijal, pa su za neke od njih poput Malvasije dubrovake, Crljenka katelanskog i nekih sorata katelanskog podruja pokrenuti projekti gospodarske revitalizacije. Uz Agronomski fakultet u Zagrebu istraivanja autohtonog sortimenta provode i strunjaci iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra, koji uz evaluaciju nekih autohtonih sorata (Pezo i sur., 2006.; Zduni i sur., 2008.) i podizanje kolekcije autohtonih sorata, vode i projekte revitalizacije sorata Pr i Dobrii. 3.3.2.3 Kolekcijski nasadi vinove loze Nacionalna kolekcija sorata vinove loze nalazi se na znanstveno-nastavnom pokualitu Jazbina Agronomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Utemeljena je 2001. godine s nakanom kolekcioniranja i ouvanja svih sorta vinove loze za koje se smatra da su autohtone na podruju Republike Hrvatske. Posao na uspostavi kolekcije pokrenut je paralelno s inventarizacijom vinogradarskih podruja kojoj je bio cilj prikupiti i sauvati sve preostale genotipove, s posebnim naglaskom na one najugroenije ija je populacija nerijetko bila svedena na nekoliko trsova u starim i zaputenim vinogradima i koje su na taj nain spaene od izumiranja u posljednjem trenutku. Kolekcija je najveim dijelom podignuta cijepljenjem na stalno mjesto na podlozi Berlandieri x Riparia SO4, a pri njenom podizanju potovao se princip da svih pet trsova jedne primke potiu od istog matinog trsa. Kolekcija danas broji 120 genotipova, a broj primki i dalje se svake godine poveava paralelno sa terenskim istraivanjima. Primke se popunjavaju cijepljenjem na stalno mjesto, a u nekim sluajevima proizvode se gotovi cijepovi za sadnju. U kolekciji se provodi ampelografska i genetika evaluacija primki, a prijavljena je i u meunarodnu bazu kolekcija vinove loze osnovane u okviru meunarodnog projekta GENRES 081, a opisi i genetika karakterizacija primki nastavljaju se i u okviru tekueg meunarodnog projekta GrapeGen 06. Pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu zapoeto je 2005. godine podizanje kolekcije sorata vinove loze. U kolekciji su sakupljene ponajprije sorte s podruja Dalmacije, te se u mnogim sluajevima ovdje uvaju istovjetni genotipovi kao u kolekciji u Zagrebu (u velikom broju sluajeva plemke su i uzete iz kolekcije u Zagrebu), te na taj nain predstavljaju siguran duplikat pojedinih sorata. Kolekcija je podignuta cijepljenjem na stalno mjesto unaprijed posaenih loznih podloga, a manji dio primki posaen je gotovim cijepovima. Kolekcija sadri 90 primki razliitih genotipova od kojih se pretpostavlja da je 60 razliitih sorata, te vei broj genotipova Crljenka katelanskog i Plavca malog prikupljenih sa razliitih uzgojnih podruja radi evaluacije i ouvanja unutarsortne varijabilnosti. Veina primki zastupljena je sa 5 do 10 trsova, dok je nekolicina rijetkih sorata zastupljena sa manjim brojem trsova. Za podizanju kolekcije u Splitu, kao i za odravanje kolekcije u Zagrebu dio sredstava osigurala je vedska agencija za razvoj (SIDA) i Nordijska banka gena (NGB) u okviru projekta SEEDNet.

88

3.4
3.4.1

MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA

Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara Rad na ouvanju i gospodarskoj revitalizaciji autohtonih sorata vinove loze posljednjih desetak godina znaajno je pridonio njihovoj promociji, popularizaciji i razvoju svijesti o potrebi ouvanja bioloke raznolikosti sorata vinove loze. Brojna predavanja, lanci u strunim asopisima kao i u dnevnom tisku potakli su zanimanje proizvoaa groa i vina za uzgojem autohtonih sorata, a porasla je i njihova potranja na tritu. Uz zanimanje domaih potroaa, i turisti koji dolaze u Hrvatsku ele kuati nae autohtone proizvode, meu kojima vina od autohtonih, lokalno specifinih sorata imaju istaknuto mjesto. Ovako povoljno klimu nije meutim mogue iskoristiti na odgovarajui nain jer za mnoge sorte ne postoje preduvjeti za gospodarsko koritenje. U ovom smislu autohtone sorte vinove loze moemo podijeliti u tri kategorije: 3.4.1.1 Sorte koje imaju komercijalni znaaj, no za vee koritenje u proizvodnji nedostaje sadni materijal odgovarajue kvalitetne kategorije. Kod ovih sorata, kao i kod ostalih, u naelu nedostaje i odgovarajua marketinka strategija koja bi pomogla njihovom plasmanu na tritu.

Stvaranje preduvjeta za proizvodnju certificiranog loznog sadnog materijala Za komercijalno vane sorte vinove loze iji se cijepovi proizvode u loznim rasadnicima nuno je zapoeti sa genetikom i zdravstvenom selekcijom, radi podizanja predosnovnih matinih nasada za proizvodnju certificiranog sadnog materijala. Za niti jednu od autohtonih sorata vinove loze nije proveden postupak selekcije, niti u Republici Hrvatskoj, za razliku od ostalih vinogradarskih zemalja Europe, postoji institucija koja je zaduena za ovaj poslao. Klonska selekcija vinove loze dugotrajan je i skup posao i veina loznih rasadnika nema dovoljnu ekonomsku snagu da bi ga financirala. Zbog toga je nuno da nadleno Ministarstvo poljoprivrede pronae mogunost za dugorono financiranje programa klonske selekcije autohtonih sorata vinove loze. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu zapoeta je masovna pozitivna selekcija za nekoliko gospodarski vanih autohtonih sorata (Plavac mali, Vugava, Grk, Maratina, Plavina, Debit, Malvasija dubrovaka, Poip). U uzgojnim podrujima ovih sorata obiljeeni su sortno tipini matini trsovi i trsovi koji pokazuju neku pozitivno gospodarski vano svojstvo (npr. razlika u dobi dozrijevanja, prinosu, aromi, sadraju eera, obojenosti koice i sl. u odnosu na prosjek sorte). Svi matini trsovi testirani su na prisutnost etiri ekonomski najtetnija virusa (Zakonom o sjemenu i sadnom materijalu utvreno je da certificirani sadni materijal ne smije biti zaraen virusom lepezastog lista GFLV, virusom mozaika guarke ArMV, te virusima uvijanja lie LRV-tip1 i LRV-tip3). Utvreno je da je u prosjeku preko 85 % trsova u populaciji sorata u Dalmaciji zaraeno barem s jednim od tih virusa, a najei je LRV-tip3 (Karoglan Konti i sur., 2006). Od zdravih matinih trsova proizveden je sadni materijal cijepljenjem na bezvirusnu podlogu, te je ovog proljea podignut matini nasad u okolici Zadra. Masovna pozitivna selekcija ovih sorata financirana je iz nekih znanstvenoistraivakih projekata, no daljnje odravanje matinog nasada i nastavak individualne klonske selekcije nije mogue financirati iz tih izvora. Ovdje se radi o vrlo vrijednom materijalu (jer je to jedini predbazni matini nasad autohtonih dalmatinskih sorata) iz kojega e se moi uzimati reznice za proizvodnju bezvirusnog sadnog materijala. Za odravanje ovog matinog nasada, te za provoenje selekcije ostalih sorata i podizanje novih nasada neophodno je osigurati siguran izvor financiranja. Kako bi proizvodnja certificiranog sadnog materijala trebao biti jedan od stratekih ciljeva hrvatskog vinogradarstva na pragu ulaska u europsku uniju, jer osigurava ouvanje i vee koritenje u proizvodnji naih autohtonih sorata, drava bi i u okviru mjera poticaja trebala dodatno stimulirati rasadniare da se ukljue u

89

selekciju vinove loze, ali i proizvoae da sade sortimentske matine nasade za koje bi poticaji trebali biti vei nego za proizvodne nasade. 3.4.1.2 Sorte koje su u dosadanjim istraivanjima pokazale gospodarski potencijal ili postoje literaturni navodi o njihovom gospodarskim znaenju u prolosti. Danas ih ne nalazimo u proizvodnim nasadima, o njihovim gospodarskim svojstvima nedovoljno se zna, a nema uvjeta niti za proizvodnju sadnog materijala. Poneke od tih sorata ak su i kritino ugroene. Kod ovih sorata trebalo bi poduzeti slijedee aktivnosti: Gospodarska evaluacija sorte Gospodarsku evaluaciju mora provesti znanstveno-istraivaka institucija pri emu jepotrebno: x Provesti inventarizaciju sorte u uzgojnom podruju i obiljeavanje matinih trsova za daljnju reprodukciju i evaluaciju x Ampelografskim i molekularno-genetikim metodama odrediti standard sorte ampelografski opis i genetiki profil (molekularnim SSR markerima), radi olakavanja pouzdane identifikacije sorte Utvrditi gospodarski potencijal sorte. Gospodarsku evaluaciju najbolje bi bilo raditi u pokusnom nasadu, no radi breg dobivanja rezultata moe se zapoeti ve na matinim trsovima na kojima bi se kroz trogodinji period utvrdile agrobioloke karakteristike (bujnost, rodnost, otpornost prema gljivinim bolestima, fenoloke karakteristike), te gospodarsko-tehnoloke karakteristike (mehanika analiza grozda i bobice, kakvoa mota) Utvrditi enoloki potencijal sorte. Provesti mikrovinifikaciju sorte, te fizikalno-kemijsku analizu i organoleptinu ocjenu vina.

Stvaranje preduvjeta za proizvodnju loznog sadnog materijala U ovaj posao potrebno je uz instituciju koja provodi gospodarsku evaluaciju ukljuiti i neki od vinogradarskih rasadnika, po mogunosti onaj koji proizvodi sorte namijenjene ovom uzgojnom podruju. Kako za poetak proizvodnja sadnog materijala ovakvih sorata nee biti ekonomski isplativa bilo bi dobro ovakav napor rasadniara financijski poduprijeti iz nekog drugog izvora. x x Sa oznaenih matinih trsova uzeti reznice, od kojih e se u rasadniku proizvesti cijepovi S proizvedenim cjepovima podii manji matini nasad, koji e posluiti kao matini nasad za daljnju reprodukciju sorte, odnosno proizvodnju vee koliine cijepova za podizanje proizvodnih nasada.

Uvoenje sorte u proizvodnju i marketinke aktivnosti Ovaj inicijalni matini nasad treba posaditi kod proizvoaa (vinogradara i vinara) koji bi pokazao interes za uzgoj ove sorte i odravanje matinog nasada. U ovom nasadu provodit e se, u suradnji sa znanstvenom institucijom, daljnja evaluacija sorte na trsovima posaenim u istim okolinim uvjetima. Na temelju toga dati e se preporuka o prikladnim tehnolokim rjeenjima za uzgoj ove sorte. Na gospodarstvu se mogu takoer organizirati radionice, na kojim e se educirati i ostale zainteresirane proizvoae. Proizvedeno vino posluit e za provoenje marketinkih aktivnosti s ciljem upoznavanja zainteresiranih potroaa (ugostiteljski i turistiki djelatnici, ira javnost). 90

3.4.1.3 Vrlo rijetke i ugroene sorte iji gospodarski potencijal nije poznat. Za osnovnu zatitu ovih sorata nuno ih je prije svega posaditi u kolekcijske nasade. U okviru istraivakih projekata vano je izvriti njihovu pouzdanu determinaciju i identifikaciju ampelografskim i molekularno genetikim metodama, da bi se utvrdilo da li se radi o unikatnom genotipu ili je ta sorta samo sinonim neke ve poznate i prouene sorte. Utvrivanjem njihovih osnovnih gospodarskih svojstava procijeniti gospodarski potencijal, te ako se pokau zanimljivim zapoeti s njihovom revitalizacijom. Stvaranje kolekcija sorata in vitro Premda postoje dva kolekcijska nasada dalmatinskih sorata vinove loze njihovo je odravanje skupo, zahtjeva stalnu brigu o nadopunjavanju primki, a izloeno je i tetnim djelovanjima biotskih i abiotskih imbenika (gljivine bolesti, virusi, mraz, tua). Zbog toga je, osobito za drvenaste kulture poput vinove loze, svrhovito razmiljati o osnivanju repozitorija za uvanje sorta in vitro. Prema dosadanjim iskustvima ovakav nain uvanja genotipova jeftiniji je i sigurniji, a uvoenjem novih metoda, poput krioprezervacije, presaivanja kultura moe se znatno prorijediti, u cilju smanjivanja trokova i posla oko odravanja kolekcije. U Hrvatskoj nije razvijen ovakav nain uvanja genotipova vinove loze, no s obzirom na iznimno bogatstvo autohtonih sorata vinove loze, ali i drugih vonih vrsta, bilo bi korisno potaknuti ovakva nastojanja. Prije praktine primjene ove metode bilo bi nuno u okviru znanstveno istraivakih projekata optimizirati tehniku uvanja vinove loze in vitro, jer je poznato da se kod loze, za razliku od nekih drugih biljnih vrsta, javlja vie problema pri razmnoavanju, krioprezervaciji i uvanju.

Zakljuak: Iako je vinova loza u usporedbi sa drugim vrstama koje rastu u dalmatinskom priobalju dosta istraena, ostalo je jo puno posla na ouvanju, karakterizaciji, gospodarskoj evaluaciji i revitalizaciji. U tom smislu nuno je zavriti inventarizaciju svih vinogradarskih podruja, dopuniti postojee kolekcije, te eventualno formirati repozitorije in vitro. Zavriti genetiku i ampelografsku karakterizaciju svih sorata, unijeti podatke u elektronsku bazu, te ih usporediti sa podatcima sorata drugih europskih zemalja, a osobito susjednih.Velike napore napose treba uloiti u sustav selekcije i proizvodnje sadnog materijala, te gospodarsku evaluaciju sorata radi njihovog uvoenja u proizvodnju. Nastojanja na revitalizaciji autohtonih sorta treba pratiti i odgovarajua marketinka podrka. Napomena: Procjenu stanja populacije tradicijskih sorta vinove loze u Dalmaciji, kao i njihove fotografije izradio prof. dr. sc Edi Maleti (EM).

91

4. POVRE
4.1 UVOD

4.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju Proizvodnja povra na podruju Dalmacije od velikog je gospodarskog znaenja. U Dalmaciji se nalazi polovica ukupnih hrvatskih povrina komercijalne proizvodnje povra namijenjenog potronji u svjeem stanju i godinje ga se proizvede oko 360.000 tona. Takoer treina svih zatienih objekata namijenjenih uzgoju povra u Hrvatskoj nalazi se na podruju Dalmacije. Veina proizvodnje povra namijenjena je lokalnom tritu, a manji dio posebice proizveden tijekom hladnijeg dijela godine prodaje se i na tritima kontinentalnih podruja. U strukturi proizvodnje na podruju Dalmacije u uzgoju na otvorenom najzastupljenije vrste povra izuzev krumpira su kupusnjae, lubenice i dinje, rajica te luk, dok se u zatienim objektima navie uzgaja rajica, krastavac, paprika i salata. U komercijalnoj proizvodnji povra namijenjenoj tritu gotovo iskljuivo se koriste strani hibridi i sorte povra meu kojima esto puta prevladava jedan ili manji broj kultivara ime je bioraznolikost izuzetno smanjena. Tradicijske sorte i lokalne ekopopulacije povra gotovo iskljuivo su zastupljene samo u vrtovima i manjim okunicama i namijenjene su potronji u vlastitom domainstvu tako da im je gospodarska vrijednost izuzetno mala. Samo neznatni dio povra tradicijskih sorti prodaje se na lokalnim trnicama. Njihovo sjeme i reprodukcijski materijal iskljuivo su se proizvodili i odravali na obiteljskim gospodarstvima te irili prvenstveno razmjenom na uem podruju. Trgovina reprodukcijskim materijalom tradicionalnih sorti povra na podruju Dalmacije nikad nije bila razvijena kao i sustavna briga o ouvanju njihovog genetskog identiteta. Depopulacijom ruralnog prostora osobito otoka i dalmatinskog zalea te migracijama stanovnitva koje je na podruju Dalmacije posebno bilo izraeno za Domovinskog rata brojne tradicijske sorte i ekopopulacije brino odravane kroz vie ljudskih generacija nepovratno su izgubljene, a malobrojnim preostalima prijeti velika opasnost da to postanu. Gospodarsku vrijednost tradicionalnih sorti povra mogue je poveati sustavnom brigom o njihovom ouvanju, popularizacijom uzgoja i promocijom njihovih prehrambenih i gastronomskih vrijednosti, pokretanjem ekoloke proizvodnje te objavom strunih i popularnih lanka o biolokoj raznolikosti, uzgoju i njihovoj prehrambenoj i zdravstvenoj vrijednosti. 4.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji Dalmacija kao dio Mediterana ima razvijenu kulturu potronje veih koliina povra u dnevnoj prehrani nego to je to u kontinentalnim podrujima. U dalekoj prolosti to su uglavnom bile primitivnije selekcije poludivljih vrsta povra kojima je mediteransko podruje obilovalo, a meu kojima su se posebno isticale kupusnjae, mahunarke i lukovi. Introdukcijom vrsta s novootkrivenog kontinenta kasnije su dominantni u proizvodnji postali krumpir, rajica i grah koje danas predstavljaju najznaajnije vrste povra u prehrani dalmatinskog puanstva. Povre je u povijesti bilo jedan od osnovnih izvora prehrane puanstva Dalmacije i u velikoj je mjeri ostalo i danas. Zahvaljujui blagodatima klime na podruju Dalmacije razvio se i udomaio uzgoj velikog broja povrtnih vrsta. Brojni povijesni izvori navode podatke o uzgoju povra i njegovom kultiviranju na podruju Dalmacije od prvih grkih kolonizacija, rimske uprave pa do dananjih dana. Neke povrtne vrste donesene i iz drugih krajeva pod utjecajem specifinog uzgojnog okruenja i paljivim odabirom uzgajivaa znatno su promijenile svoja obiljeja u odnosu na izvorni oblik pa su im i izvorni nazivi bili mijenjani. Nazivlje autohtonih sorti i ekopopulacija uglavnom ima geografske oznake mjesta ili ue regije gdje se razvila ili najee uzgajala ili se u nazivu dosta esto koristi pridjev domai. Tako na primjer ekopopulacija Domaa ljutika obuhvaa vie ekotipova luka kozjaka koji se uzgaja na itavom podruju Dalmacije, dok je Hvarska artioka autohtona ekopopulacija koja se uglavnom uzgajala na otoku Hvaru, a primjerom Polaki enjak naziv je ekotipa enjaka iji je uzgoj bio proiren samo na podruju Polae kod Knina. 92

Spomenute kao i mnoge druge tradicijske sorte povra u prolosti su imale veliko znaenje u prehrani lokalnog stanovnitva dok su danas potpuno iezle ili se samo simbolino uzgajaju na neznatnim povrinama. 4.1.3 Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Podruje Dalmacije sa stanovita okolinih uvjeta prikladnih za uzgoj povra ima tri razliite agroekoloke zone. Prva od njih su nizinska obalna podruja oblikovana vodenim nanosima potoka i rijeka gdje je zbog kvalitete tla i mogunosti navodnjavanja mogua i dijelom je razvijena intenzivna povrarska proizvodnja prvenstveno na otvorenom, a isto tako i u zatienim prostorima. Klimatski to podruje izuzetno je pogodno za razvoj proizvodnje kupusnjaa i korjenastog i lisnatog povra tijekom hladnijeg dijela godine kao i prema toplini zahtjevnog plodovitog povra tijekom toplog dijela godine. Zbog intenzivne komercijalne proizvodnje na tim podrujima u proizvodnji gotovo i nama tradicijskih sorti ve prevladavaju uglavnom strane sorte i hibridi. Drugo proizvodno podruje je zalee u kojem uz preteiti utjecaj mediteranske klime znaajan utjecaj na izbor povrtnih vrsta za uzgoj ima ovisno o poloaju i nadmorskoj visini i utjecaj planinske klime. Tu se povre uzgaja na zaravnima, te manjim i veim poljima. U strukturi proizvodnje prevladavaju prema toplini manje zahtjevne povrtne kulture kao to su lukovi i mahunasto povre ali se u manjem obimu uzgaja i sve ostalo. Na manjim prostorno izoliranim podrujima u proizvodnji prisutne su i neke tradicijske sorte. Tree proizvodno podruje su dalmatinski otoci. Obiljeja tog prostora s aspekta povrarske proizvodnje su uglavnom manje povrine skeletnog i skeletoidnog tla, vrtae i rjee manja polja. Proizvodnja povra osim prikladnim tlom limitirana je deficitom oborina i nemogunou navodnjavanja tijekom toplog dijela godine. Izrazita mediteranska klima na otocima omoguuje uzgoj tipinih mediteranskih povrtnih kultura kao to je artioka i ratika kod kojih su u uzgoju zbog izoliranosti prostora prisutne i tradicijske sorte.

93

4.2
4.2.1

TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE


Pregledni popis kultura i kultivara Ratika (Brassica oleracea var. acephala) Cvjetaa (Brassica oleracea var. botritys) enjak (Allium sativum) Domaa ratika Trogirska srednje rana Brgudski ozimi Polaki ozimi Ljubitovaki Luk (Allium cepa) Kozjak (Allium ascalonicum) Artioka (Cynara scolymus) Bob (Vicia faba) Sjekirica (Lathyrus sativus) Slanutak (Cicer arietinum) Kapari (Capparis spinosa) Salata (Lactuca sativa) Endivija (Cichorium endivia) Konavljanski Domaa ljutika Hvarska artioka Domai Domaa Domai krupnozrni Dubrovaka kapara Palagruka kapara Dalmatinska ledenka Dalmatinska kopica

94

4.2.2

Pregled najznaajnijih kultivara Dalmacije

4.2.2.1 HVARSKA ARTIOKA Kultura: Artioka

Taksonomija: red: Asterales porodica: Asteraceae latinsko ime: Cynara scolymus L. Kultivar: Sinonimi: Hvarska artioka Venecijanska artioka

Slubeni status: Lokalni uzgoj, nije na Hrvatskoj sortnoj listi Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Ukupna populacija Hvarske tamnoljubiaste artioke nije vea od nekoliko stotina primjeraka biljaka koje se uzgajaju uglavnom u vrtovima i okunicama otoka Hvara, okolnim otocima i bliem kopnenom priobalju. Populacija je izuzetno ugroena od nestajanja, a trend populacije je stagnirajui do silazni. Rasprostranjenost: Hvarska tamnoljubiasta artioka uglavnom se uzgaja u populaciji od nekoliko do nekoliko desetaka biljaka u vrtovima i okunicama otoka Hvara, okolnim otocima i bliem kopnenom priobalju. Saeti opis: Hvarska artioka je viegodinja povrtna vrsta iji uzgoj traje najee do 5 godina. Razmnoava se prvenstveno vegetativno pomou korijenovih reznica iako ju je mogue reproducirati i sjemenom. Odlikuje se bujnom, uspravnom, uzduno izbrazdanom razgranatom stabljikom visine oko 1 m i velikim perasto urezanim listovima srebrnasto blijedo zelene boje. Cvjetne glavice su dosta krupne, ovalno izduenog su oblika i u tehnolokoj su zrelosti promjera oko 12 cm. Cvjetnu glavicu ine okruglasti do blago izdueni relativno mekani krupni listii zelene boje sa znatnim prisustvom antocijana uslijed ega cijela glavica poprima ljubiasti izgled. Na jednoj se biljci oblikuje najee 5 8 cvjetnih glavica. Po dospijevanju pripada ranim sortama. Povijest nastanka i koritenja: Kultivirana artioka vodi porijeklo od divljih srodnika koji su i danas prisutni u spontanoj vegetaciji Sredozemlja. Njena kultivacija bila je poznata jo u starom Egiptu, a kultura njene potronje kao delikatesnog povra u staroj Grkoj i u Rimu. Vjerojatno iz tog razdoblja potjee i njen uzgoj na podruju Dalmacije. Na otoku Hvaru uzgoj i koritenje za jelo artioke ima izrazito dugu tradiciju. Vjerojatno potjee od prvih grkih kolonizacija otoka i opstao je sve do danas. Kako je nastala tradicijska sorta Hvarska artioka zasigurno nije utvreno no kako se za nju koristi i sinonim Venecijanska ljubiasta vjerojatno joj porijeklo potjee s podruja Italije gdje se ve u 15. stoljeu poinje razvijati proizvodnja kultivirane artioke.

95

Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Sadanja gospodarska vrijednost uzgoja artioke na itavom dalmatinskom prostoru, a time i tradicijske sorte Hvarska artioka na otoku Hvaru izuzetno je mala. Uzgaja se gotovo iskljuivo za potrebe naturalne potronje u obiteljskim gospodarstvima, a samo u neznatnim se koliinama komercijalizira. Pokuaji djelatnika Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra od prije desetak godina da se popularizira i tehnoloki unaprijedi proizvodnja artioke na podruju Dalmacije nisu rezultirali znaajnijim proirenjem njene proizvodnje. Kao delikatesno povre specifine namjene i dokazanih zdravstveno visoko vrijednih svojstava zasluuje znatno veu pozornost u promociji kulinarstva Dalmacije. Pojedina dalmatinska podruja, primjer zadarska na tom su podruju i neto pokrenula. U cilju promocije na poetku turistike sezone pripremaju artioke s jajima u velikoj tavi na glavnom trgu i dijele ih prisutnim turistima i graanima. Takve bi aktivnosti zasigurno dobro bilo proiriti i na druga podruja i ugostiteljske objekte u kojima bi se pripremala jela od artioka koritenjem autohtone domae tradicijske sorte Hvarska artioka. Prijedlog elemenata plana upravljanja Kao polazite nuna je identifikacija i inventarizacija postojeih nasada artioke posebice na podruju otoka Hvara s ciljem pronalaenja ekotipova koji su po svojim obiljejima najblii opisanoj tradicijskoj sorti Hvarska artioka. Nakon identifikacije izabrani izvorni materijal u kontroliranim je uvjetima nuno razmnoiti i u komparativnim istraivanjima utvrditi njegove specifinosti u odnosu na ostale komercijalne kultivare. Ishodini materijal matinih biljaka Hvarske artioke dalje koristiti za poveanje proizvodnje do komercijalnih koliina dostatnih za opskrbu lokalnih ugostiteljskih objekata. U svrhu promocije proizvodnje tradicijskih sorti i jela od artioke organizirati Dan artioke na kojem bi se artioka, a posebno tradicijska sorta Hvarska artioka obradila sa svih aspekata od odravanja strunog skupa i rasprave o razvoju proizvodnje do promocije raznih jela.

96

97

4.2.2.2 DOMAA RATIKA Kultura: Ratika

Taksonomija: red: Capparales porodica: Brassicaceae latinsko ime: Brassica oleracea L. var. acephala D. C. Kultivar: Sinonimi: Domaa ratika ratan, lisnati kelj, zeleni kupus

Slubeni status: Na sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se upisana u skupinu starih domaih sorti povra. Pod nazivom kultivara Domaa ratika podrazumijevaju se ekopopulacije razliitih morfolokih i biolokih obiljeja dok komercijalne sorte ne postoje. Na ratici se nikada institucionalno nije radila selekcija i oplemenjivanje te se njeno sjeme nikada nije moglo kupiti pakirano u vreicama u trgovinama. Bioloka raznolikost koja je u izuzetnoj mjeri prisutna kod ratike uvjetovana je tradicionalnim odravanjem lokalnih populacija tako da na itavom zaobalju, obalnom i otonom podruju Dalmacije svako ue uzgojno podruje, zaselak ili ak obitelj ima svoju populaciju ratiku ije su izvorne osobine sauvane kroz vie ljudskih generacija. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Na podruju Dalmacije ratika se uzgaja u vrtovima zajedno s drugim povrem ili kao podkultura u nasadima voa ili maslina najee do nekoliko desetaka biljaka to zadovoljava potrebe jedne obitelji. Procjenjuje se da ukupne povrine pod ratikom na podruju Dalmacije nisu vee od 40 hektara. Rasprostranjenost: Domaa ratika rasprostranjena je na itavom dalmatinskom podruju. Ima je na veini nastanjenih otoka, obalnom podruju i zaleu. Zastupljenija je vie u junijem dijelu Dalmacije nego u sjevernom. Saeti opis: Ratika koja se uzgaja u Dalmaciji dvogodinja je zeljasta biljka dobro razvijenog vretenastog korijena koji se jako grana. Stabljika u prvoj godini vegetacije naraste od 60 120 cm. Visina stabljike ovisi o ekopopulaciji, podruju uzgoja, vremenu sadnje, intenzitetu gnojidbe i navodnjavanju. Internodiji stabljike od baze prema vrhu se skrauju tako da listovi koji na donjem i srednjem dijelu stabljike spiralno obavijaju stabljiku u vrnom dijelu ine rozetu. Listovi se sastoje od relativno duge peteljke i zelene do sivo zelene dobro razvijene plojke. Plojka je naborana, posebice na rubovima listova i ima jako izraene ile. Za jelo se koristi lie koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu tijekom itave zime do ranog proljea. U drugoj godini vegetacije iz pazuha listova gornjeg dijela stabljike izbijaju cvjetne grane sa rahlim grozdastim cvatovima. Cvjetovi su tetramerni, karakteristine grae za kupusnjae. Sastoje se od etiri eliptina lapa, etiri sumporasto ute latice, 6 pranika od kojih su dva srasla i neto su kraih pranikih niti, te jedne nadrasle dvogradne plodnice s vie sjemenih zametaka. Plod je do 12 cm dugaka cilindrina komuka u kojoj se u dva reda nalazi poredano sjeme. Sjeme je jajasto-okruglastog oblika, crvenkasto do plaviasto smee boje, promjera do 3 mm. Masa 1000 sjemenki je najee 3-4 grama, a u jednom gramu ima 250-350 sjemenki. Uz pravilno uvanje sjeme moe zadrati klijavost do 5 godina.

98

Povijest nastanka i koritenja: Gencentar ratike je istono podruje Sredozemlja od kud potjeu i ostale kupusnjae. Ratiku su na podruje Dalmacije donijeli Rimljani koji su i razvili njen uzgoj. Prema povijenim zapisima nakon povlaenja s vlasti 305 godine i rimski car Dioklecijan se poeo uz svoju palau u Splitu baviti vrtlarstvom. Od povra kojeg je uzgajao osobito se ponosio kupusom kojeg je veoma rado pokazivao prijateljima. To je zapravo bila ratika jer glavati kupus u to vrijeme jo nije bio poznat. Ratika je zasigurno jedna od najstarijih kupusnjaa koja se na podruju Dalmacije uzgaja gotovo dva milenija. Sve do poetka 20. stoljea bila je i najuzgajivanija kupusnjaa na podruju Dalmacije. Tip ratike koji se uzgaja na podruju Dalmacije jedinstven je po morfolokim i biolokim obiljejima. Za ratiku je karakteristino da kod nje ne postoje komercijalne sorte, da se nikada na njoj institucionalno nije radila selekcija i oplemenjivanje ta da se njeno sjeme nikada nije moglo kupiti pakirano u vreicama u trgovinama. Bioloka raznolikost koja je u izuzetnoj mjeri prisutna kod ratike uvjetovana je tradicionalnim odravanjem lokalnih populacija tako da na itavom obalnom i otonom podruju te u zaleu Dalmacije svako ue uzgojno podruje, zaselak ili ak obitelj ima ekopopulaciju ratike ije su izvorne osobine sauvane kroz vie ljudskih generacija. Ratika je vjekovima predstavljala sigurnu i nezaobilaznu namirnicu u zimskoj prehrani obalnog i otonog stanovnitva. Danas se ratika iskljuivo uzgaja u obiteljskim vrtovima za vlastitu potronju. Uzgaja se zbog lia koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu tijekom itave zime do ranog proljea. Listovi su najukusniji nakon prvih zahlaenja kada se u njima poveava sadraj eera i organskih kiselina, a smanjuje gorina uvjetovana glikozinolatima. Najee se priprema na leo zajedno s povrem kao to je bob, slanutak ili krumpir. Posebnog je okusa tradicionalno pripremljena sa suenom bravetinom ili pancetom. Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost ratike kao povrtne vrste manja je od komercijalno uzgajanih i iroko koritenih drugih vrsta povra no zasigurno se moe poveati ponudom raznih autohtonih jela ime se znaajno moe upotpuniti gastronomska ponuda dalmatinskih turistikih destinacija posebice u post sezoni. Od njene trenutane gospodarske vrijednosti kao namirnice moda je znaajnija njena bioloka vrijednost. Kako je ratika vrsta kupusnjaa izuzetno prilagoena vrlo skromnim uvjetima uzgoja, a u njenoj se proizvodnji gotovo nikad nisu koristili pesticidi u zatiti od bolesti i tetnika, velika je vjerojatnost da sadri genetsku osnovu dobre tolerantnosti i otpornosti na pojedine stresne uvjete i biljne patogene kojih druge kupusnjae nemaju. Kako je veina komercijalno uzgajanih kupusnjaa genetski srodna, pozitivna svojstva koja posjeduje ratika mogue je konvencijalnim metodama oplemenjivanja prenijeti u ekonomski znaajnije vrste kao to su kupus, kelj ili cvjetaa i na taj nain postii znaajan selekcijski napredak. U svrhu ouvanja i zatite od trajnog nestajanja postojeih ekopopulacija ratike s podruja Dalmacije neophodno je provesti inventarizaciju postojeeg genfonda, prikupiti uzorke sjemena, izvriti opis morfolokih osobina prikupljenog materijala te sjeme trajno pohraniti u banci biljnih gena. U svrhu poveanja gospodarske vrijednosti marketinki bi trebalo znaajnije poduprijeti aktivnosti na promociji autohtonih jela od ratike, organizirati dane ratike na kojima bi se promovirao uzgoj, priprema jela te visoka prehrambena i gastronomska vrijednost ratike. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genfonda ratike na podruju Dalmacije. - Zasnivanje kolekcijskog polja. - Genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja stupnja razliitosti meu njima. - Regeneracija izabranih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. - Zasnivanje demonstracijskog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. - Popularizacija prehrambenih i gastronomskih vrijednosti ratike kroz medije.

99

100

4.2.2.3 TROGIRSKA SREDNJE RANA CVJETAA Kultura: Cvjetaa

Taksonomija: red: Capparales porodica: Brassicaceae latinsko ime: Brassica oleracea L. var. botrytis L. Kultivar: Sinonimi: Trogirska srednje rana cvjetaa Karfiol, kupus cvitati

Slubeni status: Na sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se upisana u skupinu starih domaih sorti povra. Organizirana proizvodnja sjemena ne postoji. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Tijekom inventarizacije starih domaih sorti povra na irem trogirskom podruju populacija Trogirske srednje rane cvjetae identificirana je kod svega nekoliko proizvoaa koji cvjetau uzgajaju za vlastite potrebe koristei vlastito proizvedeno sjeme. Ukupan broj identificiranih jedinki bio je svega stotinjak i u velikom su stupnju ugroenosti od potpunog nestajanja. Populacija ima jako izraen negativni trend brojnosti. Rasprostranjenost: Uzgoj Trogirske srednje rane cvjetae zadran je kod svega nekoliko proizvoaa u Segetu Donjem nedaleko Trogira gdje je 2007. godine identificirana populacija od svega stotinjak jedinki kod dva uzgajivaa koji vie desetaka godina cvjetau reproduciraju iz vlastito uzgojenog sjemena. Saeti opis: Trogirska srednje rana cvjetaa je tip cvjetae namijenjen za uzgoj u priobalnom podruju sadnjom u drugoj polovici kolovoza iz koje za berbu dospijeva tijekom prosinca. Oblikuje relativno visoke biljke uspravnog poloaja listova. Listovi su eliptino proireni, plavkasto su zelene boje gornje strane, a sivkasto zelene donje. Po povrini su slabo mjehurasti sa srednje izraenim glavnim rebrom i pravilnom nervaturom. Potpuno razvijena cvjetna glavica je promjera dvadesetak centimetara i teine oko 1,8 kg. Povrina cvata je zraene zrnate strukture i ukasto bijele boje. Ovojni listovi samo djelomino zatvaraju cvjetnu glavicu. Povijest nastanka i koritenja: Trogirska srednje rana cvjetaa najvjerojatnije je talijanskog porijekla. Tijekom dugogodinjeg uzgoja na irem trogirskom podruju te pojedinanim izborom i za daljnju reprodukciju koritenjem vlastito proizvedenog sjemena ekotipova koji su pod utjecajem specifinih ekolokih uvjeta posebno izdvajali po poeljnim svojstvima stvorena je ekopopulacija Trogirske srednje rane cvjetae. Trogirska srednje rana cvjetaa najvie se uzgajala tijekom pedesetih i ezdesetih godina prolog stoljea kada je na njoj i zapoet u Institutu za jadranske kulture u Splitu selekcijski rad u svrhu uniformiranja populacije i organizirane proizvodnje njenog sjemena. Introdukcijom novih stranih sorti, a kasnije i hibrida poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea Trogirska srednje rana cvjetaa gubi svoj ekonomski znaaj u proizvodnji te se do danas odrala kod svega nekoliko proizvoaa.

101

Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost tradicijske sorte Trogirska srednje rana cvjetaa zbog introdukcije novih stranih sorti i hibrida znatno boljih performansi je izuzetno mala i njeno ponovo uvoenje u iru proizvodnju proizvoae ne bi inilo konkurentnima. Zbog tradicijskog znaenja kojeg je imala u proizvodnji pedesetih i ezdesetih godina prolog stoljee kao tradicijsku sortu potrebno ju je ouvati od potpunog nestajanja prikupljanjem jo eventualno preostale populacije na trogirskom podruju, njenom regeneracijom i pohranom sjemena u banci biljnih gena. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija i prikupljanje eventualno preostale populacije Trogirske srednje rane cvjetae - Reproduciranje izabranih biljaka i deponiranje sjemena u banci biljnih gena

102

4.2.2.4 DALMATINSKA KOPICA Kultura: Endivija

Taksonomija: red: Asterales porodica: Asteraceae latinsko ime: Cichorium endivia L. Kultivar: Sinonimi: Dalmatinska kopica Trogirska kopica

Slubeni status: Na sortnoj listi Republike Hrvatske. Do prije desetak godina u programu prodaje vodeih hrvatskih sjemenskih kua koje su se bavile proizvodnjom i distribucijom sjemena povra. Desetak godina nema organizirane proizvodnje sjemena u Hrvatskoj niti je sjeme mogue nabaviti na tritu. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Populacija Dalmatinske kopice izuzetno je mala. Tijekom inventarizacije 2007. godine evidentiran je uzgoj kod svega nekoliko obiteljskih gospodarstava na podruju Katela. Populacija je izuzetno ugroena od nestajanja, a trend populacije je izrazito silazni. Rasprostranjenost: Dalmatinska kopica, jedna od najrairenijih sorti endivije u uzgoju ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea jednako u priobalnim i kontinentalnim podrujima Hrvatske introdukcijom i uvoenjem u proizvodnju stranih sorti danas je potpuno istisnuta iz komercijalnog uzgoja. U neznatnom se obimu uzgaja na katelanskom podruju u nekoliko obiteljskih gospodarstava iskljuivo za vlastite potrebe koja za svoje potrebe odravaju i njeno sjeme. Saeti opis: Dalmatinska kopica pripada skupini srednje kasnih sorti endivije ija rozeta u punoj razvijenosti dostie promjer 2530 cm. Ovojni su listovi uspravnog poloaja, dugaki su i u gornjem dijelu proireni s blago naboranom plojkom. Rub lista je valovit i nazubljen, a glavno rebro proireno, bjelkasto srebrnaste boje. Vanjsku rozetu ini petnaestak listova zeleno ute boje, dok je dvadesetak unutarnjih listova uto bijele boje i ini izduenu glavicu srcolikog oblika. U tehnolokoj zrelosti glavica je teine 300350 grama. Zbog njenog sredinjeg lia glavice izuzetno je ukusna za jelo i veoma je visoke kvalitete. U priobalnom podruju uzgaja se sadnjom poetkom rujna iz koje za berbu dospijeva tijekom prosinca, dok se u kontinentalnim podrujima presauje poetkom kolovoza da bi za berbu dospjela tijekom listopada. Veoma je dobre otpornosti na niske temperature. Bez oteenja podnosi krae periode s temperaturama do -3 C. Povijest nastanka i koritenja: Izvorna populacija endivije iz koje je selekcionirana Dalmatinska kopica najvjerojatnije potjee iz Italije. Iz populacije uzgajane na trogirskom podruju pojedinanim izborom i individualnom selekcijom koju su ranih ezdesetih godina prolog stoljea proveli djelatnici Instituta za jadranske kulture iz Splita stvorena je sorta Dalmatinska kopica. Sredinom ezdesetih i tijekom sedamdesetih godina prolog stoljea bila je jedna od najrairenijih sorti endivije kako u priobalnim tako i u kontinentalnim podrujima Hrvatske. Introdukcijom novih stranih sorti poetkom osamdesetih godina prolog stoljea proizvodnja Dalmatinske kopice gubi svoj

103

ekonomski znaaj, prestaje organizirana proizvodnja i prodaja njenog sjemena tako da se do danas odrala kod svega nekoliko proizvoaa koji je proizvode za vlastite potrebe. Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost sorte endivije Dalmatinska kopica zbog introdukcije novih stranih sorti boljih gospodarskih svojstava je neznatna. Zbog tradicijskog znaenja kojeg je imala u proizvodnji ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljee kao najrairenija hrvatska sorta endivije potrebno ju je ouvati od potpunog nestajanja prikupljanjem populacija koje jo eventualno egzistiraju i reproducirati sjeme za trajno uvanje u banci biljnih gena. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija preostale populacije Dalmatinske kopice - Reproduciranje izabranih biljaka i deponiranje sjemena u banci biljnih gena.

104

4.2.2.5 DALMATINSKA LEDENKA Kultura: Salata

Taksonomija: red: Asterales porodica: Asteraceae latinsko ime: Lactuca sativa L. Kultivar: Sinonimi: Dalmatinska ledenka -

Slubeni status: Na sortnoj listi Republike Hrvatske. Do prije desetak godina u programu prodaje vodeih hrvatskih sjemenskih kua koje su se bavile proizvodnjom i distribucijom sjemena povra. Desetak godina nema organizirane proizvodnje sjemena u Hrvatskoj niti je sjeme mogue nabaviti na tritu. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Tijekom provedene inventarizacije 2007. godine uzgoj Dalmatinske ledenke je zabiljeen na nekoliko obiteljskih gospodarstava na podruju Katela od kojih su dobiveni uzorci sjemena. Populacija je izuzetno ugroena od nestajanja, a trend populacije je izrazito silazni. U uzgoju je evidentirana populacija ne vea od tisuu biljaka. Rasprostranjenost: Dalmatinska ledenka do prije dvadesetak godina bila je jedna od rairenijih sorti salate tipa kristalki veinom u priobalnim podrujima Hrvatske i Slovenije. Introdukcijom i uvoenjem u proizvodnju stranih sorti danas je potpuno istisnuta iz komercijalnog uzgoja, a u neznatnom se obimu uzgaja na podruju Katela na nekoliko obiteljskih gospodarstava gdje su i prikupljeni uzorci sjemena za determinaciju. Saeti opis: Dalmatinska ledenka je sorta salate tipa kristalki izuzetno otporna na cvatnju pa se uglavnom uzgajala za ljetnu potronju. Rozeta joj je srednje bujna, poluuspravnog do leeeg poloaja. U punoj razvijenosti promjera je tridesetak centimetara i teine oko 200 grama. Listovi su zelene boje bez izraene pigmentacije. Ovalno okruglog su oblika, srednje veliine s blago izraenom mjehurasti uz glavno rebro. Rubovi listova su blago nazubljeni i valoviti. Glavica je srednje veliine, zelene je boje, dosta je vrsta i zbijena ali relativno grube koezistencije. Povijest nastanka i koritenja: Ishodini materijal iz kojeg je nastala Dalmatinska ledenka najvjerojatnije je talijanskog porijekla. Iz populacija koje su se uzgajale du obalnog podruja Dalmacije izdvojeni su ekotipovi manje skloni ranom proratanju cvjetne stabljike tijekom ljetnog uzgoja. S kraja ezdesetih do poetka osamdesetih godina prolog stoljea bila je jedna od najrairenijih sorti salate kristalke uzgajane u mnogim vrtovima itavog priobalnog podruja Hrvatske i Slovenije. U programu proizvodnje i prodaje sjemena imale su je tada vodee hrvatske i slovenske sjemenske tvrtke. Introdukcijom novih stranih sorti poetkom osamdesetih godina prolog stoljea proirenost u proizvodnji joj znaajno opada, a sredinom devedesetih prestaje organizirana proizvodnja i prodaja njenog sjemena, tako da se do danas odrala kod svega nekoliko obiteljskih gospodarstava koji je uzgajaju iz vlastito reproduciranog sjemena na malim povrinama svojih vrtova.

105

Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost sorte salate Dalmatinska ledenka zbog introdukcije novih stranih sorti boljih gospodarskih svojstava je neznatna. Zbog tradicijskog znaenja kojeg je imala u proizvodnji potrebno ju je ouvati od potpunog nestajanja prikupljanjem populacija koje jo eventualno egzistiraju, utvrivanjem njenog genetskog identiteta i pripremom sjemena za pohranu u banci biljnih gena. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija preostale populacije na dalmatinskom podruju - Reproduciranje izabranih biljaka i deponiranje sjemena u banci biljnih gena.

106

4.2.2.6 DOMAA LJUTIKA Kultura: Kozjak

Taksonomija: red: Liliales porodica: Liliaceae latinsko ime: Allium ascalonicum L. Kultivar: Sinonimi: Domaa ljutika alotka, kanjula

Slubeni status: Na sortnoj listi Republike Hrvatske. Uzgaja se u vrtovima na manjim povrinama prvenstveno priobalnog podruja, ali i pojedinim kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Razmnoava se vegetativno vlastitim materijalom uzgojenim prethodne godine. Nema organizirane i kontrolirane proizvodnje reprodukcijskog materijala pa se ne moe nabaviti na tritu. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Domaa ljutika prisutna je u uzgoju u mnogim vrtovima i okunicama Dalmacije. U proizvodnji su prisutni razliiti ekotipovi koji se meusobno razlikuju po morfolokim i biolokim svojstvima. Procjenjuje se da su ukupne povrine pod Domaom ljutikom na podruju Dalmacije oko tridesetak hektara. Cjelokupna populacija nije toliko ugroena kao neke druge vrste ali pojedini se ekotipovi kontinuirano gube. Trend populacije je stagnirajui do blago opadajui. Rasprostranjenost: Domaa se ljutika uzgaja na itavom podruju Dalmacije iskljuivo u vrtovima i na manjim povrinama okunica. Uzgoj je prvenstveno namijenjen za osobne potrebe obiteljskih gospodarstava, a samo manje koliine prodaju se na mjesnim trnicama kao mladi luk tijekom ranog proljea. Saeti opis: Domaa ljutika je dosta heterogena populacija sastavljena od velikog broja ekotipova koji se meusobno vie ili manje razlikuju. Svi se razmnoavaju vegetativno, ne tjeraju cvjetnu stabljiku i ne daju sjeme. Nakon sadnje luice diferenciraju postrane pupove koji obrazuju novu lanu stabljiku i listove iz kojih se kroz osam do deset tjedana formiraju nove lukovice. Sadnjom jedne lukovice promjera 22,5 cm formira se najee 510 novih lukovica koje su zajedniki povezane glavnim strukom. Lukovice su ovalno izduenog oblika. Nakon vaenja veoma se dobro uvaju tijekom cijele godine. Izraenog su ljutog okusa. Na podruju Dalmacije sadi se tijekom jeseni i koristi kao mladi luk od ranog proljea. Potpuno razvijene lukovice koriste se tijekom cijele godine u pripremi raznih jela ili se mariniraju i takove koriste kao prilog. Povijest nastanka i koritenja: Kultura uzgoja luka na podruju Dalmacije stara je zasigurno dva milenija i najvjerojatnije su je na podruje Dalmacije donijeli Rimljani. Kroz dugi niz godina uzgoja pod utjecajem specifinih ekolokih uvjeta izdiferencirale su se vrste i ekotipovi lukova izrazito prilagoeni klimi i zemljinim uvjetima Dalmacije. Meu njima jedna od rairenijih populacija je i populacija luka kozjaka poznata kao Domaa ljutika. Zbog iskljuivo vegetativnog razmnoavanja populacija da bi opstala morala je biti reproducirana svake godine. Obitelj koja ju je uzgajala sama je ostavljala reprodukcijski materijal za narednu vegetaciju pa je tako stvoreno mnotvo ekotipova od kojih se znaajan broj odrao i do danas.

107

Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost populacije luka kozjaka Domaa ljutika nije velika u usporedbi s vrijednou proizvodnje drugih vrsta lukova kao to su crveni luk ili enjak ali zbog rairenosti i tradicije uzgoja na podruju Dalmacije vrijedno ju je odrati. Korisno bi bilo prikupiti i istraiti pojedine ekotipove koji ine populaciju jer je meu njima zasigurno prisutno jedno ogromno bioloko bogatstvo. Marinirana ljutika kao finalni proizvod kojeg se povremeno moe nai na tritu, uz dodatnu promociju i marketing kao autohtonog proizvoda Dalmacije proizvedenog iz populacije Domaa ljutika mogla bi poveati njegovu gospodarsku vrijednost. Kao populacija izuzetno tolerantna na stresne uvjete, bolesti i tetnike veoma je prikladna za ekoloki nain uzgoja pa bi je dobro bilo iskoristiti i za taj vid poljoprivredne proizvodnje. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija ekotipova postojee populacije, - Zasnivanje kolekcijskog polja i kontinuirano odravanje najznaajnijih ekotipova, - Pokretanje ekoloke proizvodnje i prerade.

108

4.2.2.7 POLAKI OZIMI Kultura: enjak

Taksonomija: red: Liliales porodica: Liliaceae latinsko ime: Allium sativum L. Kultivar: Sinonimi: Polaki ozimi Bili luk

Slubeni status: Ekopopulacija ozimog enjaka Polaki ozimi upisana je na sortnu listu Republike Hrvatske u skupini Starih domaih sorti. Uzgojno joj je podruje bilo mjesto Polaa kod Knina i blia okolica gdje su se do Domovinskog rata uzgajale znaajne koliine. Tijekom Domovinskog rata prestao je komercijalni uzgoj te lokalne populacije tako da se sa sigurnou ne zna da li jo populacija postoji. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Inventarizacijom starih domaih sorti povra provedenom tijekom 2007. godine na podruju Polae kod Knina nisu pronaeni uzorci enjaka koji bi po svojstvima odgovarali ekotipu enjaka koji je do poetka devedesetih godina bio uzgajan na tom podruju. Mala je vjerojatnost da je moda bioloki materijal sauvan na nekom drugom podruju to bi svakako bilo dobro istraiti. Rasprostranjenost: Ekopopulacija enjaka Polaki ozimi do poetka devedesetih godina prolog stoljea kao lokalna populacija uzgajala se na podruju Polae kraj Knina i bliih susjednih mjesta. Zahvaljujui povoljnim agroekolokim uvjetima i specifinom mikroklimatu na tom su se podruju postizali relativno dobri prinosi i kvaliteta po kojoj je Polaki enjak bio poznat. Danas komercijalna proizvodnja enjaka na tom podruju ne postoji, a ono to se uzgaja u vrtovima i okunicama za vlastite potrebe prema informacijama mjetana ne vodi porijeklo od materijala uzgajanog na tom podruju do prije petnaestak godina. Saeti opis: Polaki ozimi je lokalna ekopopulacija jesenskog enjaka srednje krupnih glavica teine 30 40 grama. Glavica se sastoji od 610 enjeva obavijenih relativno vrstom svjetloljubiastom zatitnom ljuskom. Glavica je relativno rahla i enjevi se dosta lagano odvajaju. Sklon je tjeranju cvjetne stabljike koja naraste do 70 cm i zavrava cvatom sastavljenim od sterilnih cvjetova i malih zranih lukovica. Cvat je u poetku obavijenim ovojnim listom. Polaki ozimi enjak dobro podnosi niske temperature tijekom zime. Na podruju Polae gdje mu je bila razvijena proizvodnja sadio se sredinom listopada da bi za vaenje dospijevao poetkom srpnja. Nakon prosuivanja pleo se u pletenice i u takvom obliku prodavao. Skladina mu sposobnost nije naroita jer ve za ranog proljea poinje tjerati. Povijest nastanka i koritenja: enjak kao jedna od najstarijih povrtnih kultura na podruju izmeu Kozjaka i Dinare zasigurno se uzgaja s prvim kolonizacijama tog podruja. Kroz dugi niz godina uzgoja pod utjecajem specifinih, dosta povoljnih ekolokih uvjeta izdiferencirali su se ekotipovi izrazito prilagoeni klimi i zemljinim uvjetima ovog podruja pa je vjerojatno tako nastao i Polaki ozimi enjak. Zbog iskljuivo vegetativnog razmnoavanja da bi se odrala, populacija je morala biti 109

reproducirana svake godine. Zbog ratnih zbivanja na tom podruju tijekom devedesetih godina prolog stoljea koja su uzrokova migracije stanovnitva dolo je do prekida u kontinuitetu regeneracije tako da je populacija najvjerojatnije izgubljena to bi svakako bilo znaajno istraiti. Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost populacije enjaka Polaki ozimi u prolosti za proizvodno podruje gdje se uzgajao i proizvoae koji su se njegovom proizvodnjom bavili bila je relativno velika, no vie od desetak godina ta proizvodnja ne egzistira. Korisno bi bilo istraiti da li se jo negdje zadrao moda njegov uzgoj, prikupiti eventualno zateene pojedine ekotipove koji su inili populaciju, pokuati je spasiti od trajnog nestajanja i eventualno u budunosti ponovo razviti njegovu komercijalnu proizvodnju. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija zateenih ekotipova jo eventualno postojee populacije, - Zasnivanje kolekcijskog polja i kontinuirano odravanje eventualno prikupljenih ekotipova, - Pokretanje ponovne komercijalne proizvodnje.

110

4.2.2.8 DOMAI BOB Kultura: Bob

Taksonomija: red: Fabales porodica: Fabaceae latinsko ime: Vicia faba L. Kultivar: Sinonimi: Domai bob Bobica

Slubeni status: Kao populacija Domai bob nije upisan na sortnu listu Republike Hrvatske iako se uzgaja u brojnim vrtovima prvenstveno Dalmacije i priobalnog podruja, ali i pojedinim kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Razmnoava se vlastito proizvedenim sjemenom uzgojenim prethodne godine. Nema organizirane i kontrolirane proizvodnje sjemena pa se ne moe nabaviti na tritu. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Domai se bob uzgoja na manjim povrinama u mnogim vrtovima i okunicama Dalmacije kao zaseban usjev ili podusjev u mladim maslinicima i vonjacima. U proizvodnji su prisutni razliiti ekotipovi koji se meusobno razlikuju po morfolokim i biolokim svojstvima. Ukupne povrine pod Domaim bobom na podruju Dalmacije su oko petnaestak hektara. Populacija je dosta ugroena i pojedini se ekotipovi kontinuirano gube. Trend populacije je opadajui. Rasprostranjenost: Domai se bob uzgaja na itavom podruju Dalmacije iskljuivo u vrtovima i na manjim povrinama okunica. Uzgoj je prvenstveno namijenjen za osobne potrebe obiteljskih gospodarstava, a samo manje koliine prodaju se na mjesnim trnicama kao mlado zrno ili u mahunama tijekom proljea. Saeti opis: Domai bob je dosta heterogena populacija sastavljena od velikog broja ekotipova koji se meusobno vie ili manje razlikuju po morfolokim i biolokim obiljejima. U uzgoju uglavnom prevladavaju ekotipovi uplje stabljike etverouglastog presjeka koja se prizemno grana formirajui najee 35 bonih grana to biljkama daje grmolik izgled. Visina biljaka je najee 80100 cm. Listovi su parno perasti s najee do etiri para ovalnih liski sivozelene boje. Po nekoliko cvjetova najee se nalazi u skupinama tvorei malu grozdastu cvat. Cvjetovi su leptiraste grae, bijele su boje s karakteristinim crnim pjegama na krilcima. Plod je mahuna okruglog presjeka, duine 1520 cm s najee razvijenih 58 sjemenki izmeu kojih se nalazi bijelo spuvasto tkivo. Na podruju Dalmacije sije se tijekom kasnije jeseni, a za berbu dospijeva tijekom travnja. Povijest nastanka i koritenja: Bob je veoma stara mahunarka porijeklom s podruja istonog dijela Sredozemnog mora gdje se od davnina uzgaja, a na ire podruje Europe uzgoj je proiren tijekom srednjeg vijeka. Od tada se vjerojatno uzgaja i na podruju Dalmacije. Kroz dugi niz godina uzgoja pod utjecajem specifinih ekolokih uvjeta i paljivim odabirom uzgajivaa razvili su se ekotipovi prilagoeni klimi i zemljinim uvjetima Dalmacije iji se uzgoj do danas zadrao. Za jelo se koristi mlado zrno, samo ili zajedno se drugim vrstama mediteranskog povra koje za koritenje dospijeva tijekom ranog proljea.

111

Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Dananja gospodarska vrijednost Domaeg boba neusporedivo je manje od drugih uzgajanih mahunarki kao to je grah, grah mahunar ili graak, ali zbog nekadanjeg znaenja u prehrani, rairenosti i tradicije uzgoja na podruju Dalmacije vrijedno bi je bilo odrati. Korisno bi bilo prikupiti i istraiti pojedine ekotipove koji ine populaciju jer je meu njima zasigurno prisutna velika bioloka raznolikost koju bi trebalo svakako sauvati. Dodatnom promocijom i znaajnijim ukljuivanjem u gastro ponudu kao tipinog proizvoda Dalmacije, gospodarska vrijednost, a time i sama proizvodnja mogla bi se znaajnije poveati. Kao mahunarka zahvaljujui kvrinim bakterijama na korijenu bob ima sposobnost fiksacije atmosferskog duika ime je veoma prikladan za ekoloki nain uzgoja, posebice kao pretkultura pa bi ga dobro bilo iskoristiti i za taj vid poljoprivredne proizvodnje. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija ekotipova postojee populacije, - Zasnivanje kolekcijskog polja i kontinuirano odravanje najznaajnijih ekotipova, - Razvoj proizvodnje i promocija gastro ponude, - Pokretanje ekoloke proizvodnje.

112

4.2.2.9 DOMAA SJEKIRICA Kultura: Sjekirica

Taksonomija: red: Fabales porodica: Fabaceae latinsko ime: Lathyrus sativus L. Kultivar: Sinonimi: Domaa sjekirica Sikirica, jari grah

Slubeni status: Nije upisana na sortnu listu Republike Hrvatske. Uzgaja na manjim povrinama sjevernog dijela Dalmacije prije svega u zadarskom zaleu. Reproducira se vlastito proizvedenim sjemenom uzgojenim prethodne godine. Nema organizirane i kontrolirane proizvodnje sjemena pa se ne moe nabaviti na tritu. Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: Sjekirica se uzgoja na manjim povrinama prvenstveno u ruralnim podrujima zadarskog zalea. Svojstva populacije koja se uzgaja nedovoljno su istraena. Ukupne povrine pod sjekiricom na podruju Dalmacije su oko pet hektara. Zahvaljujui medijskoj promociji zadnjih nekoliko godina popularnost uzgoja, a time i povrine pod uzgojem su poveane tako da je jedna od rijetkih tradicionalnih vrsta povra ija populacija trenutno nije toliko ugroena i trend joj je rastui. Rasprostranjenost: Domaa se sjekirica uzgaja na uskom podruju sjeverne Dalmacije u okolici Zadra. Uzgaja se na povrini od oko pet hektara. Uz uzgoj za osobne potrebe obiteljskih gospodarstava, dio proizvedenih se koliina, zahvaljujui medijskoj pozornosti posljednjih godina dobro prodaje na mjesnim trnicama kao suho zrno. Saeti opis: Populacije sjekirice koja se uzgaja na podruju Dalmacije prilagoena je veoma skromnim proizvodnim uvjetima. Izuzetno je tolerantna na suu i visoke temperature te teka glinovita, zaslanjena tla niske plodnosti. Skromnost u zahtjevima prema proizvodnim uvjetima razlogom je njena opstanka u uzgoju posebice na tlima gdje uzgoj drugih poljoprivrednih kultura nije bio mogu niti ekonomski isplativ. Prilagodljivost ekstremnim uvjetima proizvodnje uvjetovana je izuzetno dobro razvijenim korijenom koji duboko prodire u tlo. Stabljika joj je uplja, u presjeku uglasta i razgranata. Najee naraste ezdesetak centimetara. Listovi su parno perasti, sastoje se najee od dva para lancetastih liski i razgranate vitice. Cvjetovi se razvijaju iz pazuha listova, leptiraste su grae, bijele su boje s modroljubiastim pjegama na krilcima. Plod sjekirice je povijena plosnata mahuna duine 34 cm s najee razvijenih 35 sjemenki. Sjeme je etvrtastog oblika, spljoteno, sivosmee boje oblika slinog sjekiri po emu je i dobila naziv. Na podruju Dalmacije sjekirica se sije tijekom proljea, a za berbu dospijeva sredinom ljeta. Povijest nastanka i koritenja: Sjekirica je porijeklom s podruja zapadnog dijela Azije i junih dijelova Europe. Od kad se uzgaja na podruju Dalmacije nije utvreno ali kao mahunarka izuzetno skromnih zahtjeva imala je u prolosti znaajno mjesto u ishrani stanovnitva posebice Dalmatinske Zagore. Uvoenjem u proizvodnju znatno produktivnijih mahunarki njeno znaenje u ishrani opada, da bi se zadnjih

113

nekoliko godina zahvaljujui medijskoj promociji njenih zdravstvenih svojstava povealo. Tradicionalno za jelo se koristi suho zrno koje se kuha samo ili s drugim mahunarkama. Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana: Gospodarska vrijednost Domae sjekirice je relativno mala, ali se zadnjih nekoliko godina postepeno poveava. Sama vrsta, a posebice populacija koja se nalazi u uzgoju na zadarskom podruju potpuno je neistraena. Korisno bi bilo prikupiti i istraiti populaciju te je trajno sauvati od mogueg nestanka. Takoer mogue ju je znaajnije ukljuiti u ponudu kao tipian proizvod Dalmacije ime bi se proizvodnja i njena gospodarska vrijednost mogla poveati. Kao veoma skromna mahunarka prikladna je za ekoloki nain uzgoja kojeg bi se takoer na podruju Dalmacije moglo znaajnije razviti. Prijedlog elemenata plana upravljanja: - Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija postojee populacije, - Trajno odravanje populacije, - Razvoj proizvodnje i promocija gastronomske ponude, - Pokretanje ekoloke proizvodnje.

114

4.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

4.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje: Dio navedenih za podruje Dalmacije s raznih stanovita interesantnih tradicijskih sorti povra kao to su Domaa ratika, Trogirska rana cvjetaa, Palagruka kapara ili Konavljanski luk upisani su na Sortnu listu Republike Hrvatske u skupinu Starih domaih sorti, a neke kao Hvarska artioka, Ljubitovaki enjak ili Domai bob nisu, ali su pod tim nazivom bili poznati u proizvodnji. Prema novom zakonu o sjemenu i prateim pravilnicima svaka sorta sa Sortne liste mora imati odrivaa koji se brine o odravanju njenog genetskog identiteta i plaa godinju pristojbu Zavodu za sjemenarstvo i rasadniarstvu za njen ostanak na listi. Budui nijedna sjemenska tvrtka nikad nije organizirala proizvodnju sjemena navedenih tradicijskih sorti niti ga stavljala u promet, postoji velika vjerojatnost da se zbog nepostojanja odrivaa primjenom zakona svi navedeni kultivari automatizmom izbriu sa sortne liste to bi u budunosti, ako se ukae potreba i stvore uvjeti onemoguilo legalno prometovanje njihovim sjemenom i reprodukcijskim materijalom u Hrvatskoj. Isto tako za sorte koje nisu na sortnoj listi, a potencijalno su znaajne treba iznai model kako provesti njihovu registraciju. I za jednu i za drugu skupinu tradicijskih sorti treba pronai i financijski poduprijeti instituciju koja e se baviti odravanjem izabranih, potencijalno vrijednih tradicijskih sorti dalmatinskog podruja, upisati se u upisnik odrivaa sjemena i voditi sustavnu brigu o njihovom ouvanju. 4.3.2 Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara

4.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima: Prof. dr. sc. Zdravko Matotan, Dr. sc. Smiljana Goreta, Dr. sc. Dean Ban, Prof. dr. sc. Josip Boroi, Prof. dr. sc. Nada Paraikovi, Dr. sc. Vesna Samobor Mr. sc. Jasenka Lovokovi-Milinovi 4.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara: Projekt inventarizacije, karakterizacije i ouvanja postojeih biljnih genetskih izvora u Republici Hrvatskoj koji obuhvaa i povrne vrste, a meu njima i dio onih koje se uzgajaju na podruju Dalmacije potaknula je vedska agencija za meunarodni razvoj (SIDA) preko projekta SEEDNet 2006. godine. Inicijalnim sredstvima tog projekta tijekom 2007. godine s podruja Dalmacije sakupljeno je 19 ekopopulacija ratike koje su posaene u kolekcijskom polju Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu gdje je napravljena deskripcija i regeneracija dijela izabranih primki od kojih e se sjeme pripremiti za dugorono uvanje u Hrvatskoj banci biljnih gena. Od 2008. godine preko Povjerenstva za biljne genetske izvore Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske podrava se projekt inventarizacije, karakterizacije i ouvanja postojeih biljnih genetskih izvora povrtnih kultura u koji su ukljuene 115

sve relevantne institucije koje imaju znanstvenike koji se bave povrarstvom. Agronomski fakultet iz Zagreba, Poljoprivredni fakultet iz Osijeka, Visoko gospodarsko uilite iz Krievaca, Institut za jadranske kulture i melioraciju kra iz Splita, Institut za poljoprivredu i turizam iz Porea, Povrtlarski centar iz Zagreba i Podravka iz Koprivnice. 4.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara: Agronomski fakultet iz Zagreba, Poljoprivredni fakultet iz Osijeka, Visoko gospodarsko uilite iz Krievaca, Institut za jadranske kulture i melioraciju kra iz Splita, Institut za poljoprivredu i turizam iz Porea, Povrtlarski centar iz Zagreba, Podravka iz Koprivnice. 4.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije: Tijekom 2007. godine kolekcijski nasad s 19 ekopopulacija ratike prikupljenih s podruja Dalmacije zasnovan je u Institutu za jadranske kulture i melioraciju kra u Splitu, dok se kolekcijsko polje ostalih povrtnih kultura meu kojima je i dio tradicijskih sorti obraen i ovome materijalu (Trogirska srednje rana cvjetaa, Dalmatinska ledenka i Dalmatinska kopica) nalazi pri Visokom gospodarskom uilitu u Krievcima.

116

4.4

MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA

4.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: Nastaviti s inventarizacijom i prikupljanjem to veeg broja postojeih ekopopulacija i tradicijskih sorti povra s itavog podruja Dalmacije te napraviti karakterizaciju i vrednovanje prikupljenog genfonda. Prikupljenim materijalom zasnovati kolekcijsko polje te genetskim analizama utvrditi stupanj meusobne razliitosti. Regenerirati najvrednije ekopopulacije i deponirati proizvedeno sjeme u gen banci. Zasnovati demonstracijska polja s reprezentativnim ekopopulacijama pojedinih vrsta, organizirati dane pojedinih tradicijskih povrtnih sorti uz popularizaciju njihovog uzgoja te prehrambenih i gastronomskih vrijednosti. Pokrenuti ekoloku proizvodnju pojedinih vrsta povra temeljenu na izvornim tradicijskim sortama. U tiskanim i elektronskim medijima objaviti strune i popularne lanke o biolokoj raznolikosti, uzgoju i njihovoj prehrambenoj i zdravstvenoj vrijednosti.

117

5. RATARSKO BILJE
5.1 UVOD

5.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju Ratarska proizvodnja je sve do polovice 20. stoljea, usprkos relativno loim uvjetima imala iznimno znaenje za Dalmaciju gdje je prisutna jo od mlaeg kamenog doba (jeam). Ipak, opstanak na ratarski nepovoljnom podruju, kao to je Dalmacija, relativno velikoj populaciji ljudi uope nije mogao biti mogu bez oslonca u stoarstvu, to se posebno odnosi na Dalmatinsku Zagoru. Dakle, uz vinogradarstvo i maslinarstvo, stoarstvo je u kombinaciji sa ratarstvom bilo osnova poljoprivrede Dalmacije kroz stoljea. Ratarske kulture Dalmacije su: itarice: Industrijske kulture: krobne i uljane kulture: Predivo bilje: Krmno bilje: penice, kukuruz, jeam, ra, proso, sirak zrna duhan, buha, sirak metla, akalj, afranika, afran, bro krumpir, ioka, mak, sezam brnistra, lan, konoplja, pamuk lucerka, djeteline, stoni kelj, stoni bob, sjekirica, stona repa, grahorica, sirak

Penice i druge itarice su se prostora Dalmacije izgubile u proizvodnji, iako su po cijeloj Dalmaciji bile prisutne i na najmanjim povrinama i u gotovo i u nevjerojatnim uvjetima, na Dinari i Biokovu i na preko 1.000 m visine. Slina je situacija i s mlinicama za mljevenje ita, primjerice u Podgori pod Biokovom, gdje je na nevelikom potoku bilo preko 20 mlinica s pripadajuim akumulacijama vode. Posebnost Dalmacije i Hercegovine su i mlinice postavljene na ponorima, koje koriste stalne ili periodike ponorne vode. Proizvodnja kukuruza bila je stoljeima kljuna za opstanak u Dalmaciji, a cijele generacije odrasle su na tek malo zamaenoj puri. Danas se kukuruz, ali prvenstveno za krmu uzgaja jo na dijelu Ravnih kotara, te veih krkih polja (Sinjsko, Vrgorako), dok je proizvodnja za ljudsku hranu gotovo u potpunosti zanemarena, izuzev u novije doba proizvodnja kukuruza eerca. Industrijske kulture bile su periodiki jedna od osnova zarade dalmatinskog ovjeka, to se posebno odnosi na duhan u Dalmatinskoj zagori. Kolika je bila njegova vanost danas ne moemo ni zamisliti, kao ni stoljetno krijumarenje duhanom. U obalnom dijelu Dalmacije slinu je vanost imao buha, a daleko manje, prvenstveno lokalno ostale industrijske kulture. Globalnim svjetskim promjenama na tritu tekstila, a posebno pojavom vrlo jeftinih pamunih odjevnih predmeta iz zemalja treeg svijeta, predivo bilje je nestalo ne samo u Dalmaciji, ve iz gotovo cijele Europe. U Dalmaciji je postojala vrlo specifina proizvodnja tkanine i uadi iz vlakana izvorne biljke brnistre koja se do danas naalost nije ouvala. Nestankom stoke krmno bilje se potpuno izgubilo iz proizvodnje i danas najee sreemo ostatke trajnih kultura kao to su: lucerka, djeteline, grahorice, sjekirica (sikirica) ili se ove kulture iz sjemena kao podivljale obnavljaju. Slino kao i kod stoarstva, danas, kad je oslonac ekonomije Dalmacije u sasvim drugim granama privrede i poljoprivrede, Dalmacija je postala ratarski iznimno slabo razvijena regija, koja gotovo sve ratarske proizvode uvozi, odnosno doprema iz drugih dijelova Hrvatske. Meutim, podruje Dalmacije obiluje ekotipovima ratarskog bilja formiranog prirodnom selekcijom pod ekolokim prilikama proizvodnog podruja te uslijed prirodne hibridizacije i predstavlja izvor svojstava i gena za budue selekcije. Pitanje je samo koliko je od tog 118

bogatstva ostalo ouvano do danas, poto su znanstvena istraivanja dalmatinskih ratarskih kultura zanemarena. Nestankom ratarske proizvodnje u Dalmaciji ne samo da gubimo bioloku raznolikost ratarskih kultura, ve i nestaju pratee biljke, ivotinje i gljive, vezane za ak pet biljnih pokrova: obraivana poljoprivredna podruja-itarice, obraivana poljoprivredna podruja-izuzevi itarice, usjevi-mjeavina travnjaka i ikara, usjevi i urbana podruja te usjevi s vodenim povrinama (ukljuujui navodnjavana podruja). 5.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji Iako tradicija ratarske proizvodnje u Dalmaciji datira jo u mlae kameno doba, na to upuuju nalazi sjemena jema na arheolokim lokalitetima, ratarstvo Dalmacije je sve do poetka 20. stoljea bilo na vrlo primitivnoj razini. Zemlja se obraivala plugom zvanim uznaac, ralom i tek kod najnaprednijih ratara plugom koje su vukli volovi ili konji, rjee magarci, a poneka i sami ljudi! S tim u vezi postoji dalmatinska narodna poslovica: Gdje je ralo-kruha malo, gdje je uznaac, zlo i naopaac, a gdje je plug i brana, tu je hrana. etva itarica se vrila srpom, a vridba runo mlaenjem cijepcima ili pomou stoke. I danas se u Dalmaciji uz stara, neurbanizirana sela mogu vidjeti kamena gumna na kojima se obavljala vridba, a mlaenje cijepcima nude danas neka etno sela Dalmacije kao turistiku atrakciju (Kokorii). Kao jedan od osnovnih problema poljoprivredni strunjaci istiu iznimno slabu obrazovanost stanovnitva koje naprosto ne zna koristiti naprednu tehnologiju, plemenite pasmine i nove sorte zbog nepostojanja sustavne edukacije. Kao primjer nerazvijenosti ratarske proizvodnje Dalmacije navodim podatke iz 1900. godine (Tablica 1), kad je na ukupno oko 110.000 hektara pod itaricama proizvedeno svega oko 85.000 tona zrna, odnosno niti 800 kg zrna po hektaru, to je u rangu dananjih najsiromanijih afrikih drava! Tablica 1: Proizvodnja itarica na podruju Dalmacije 1900. godine Penica1 Kukuruz Jeam Zob 3.358 0,28 940 Ra 7.441 0,55 4.093 Proso 3.540 1,0 3.540
Napolica2

Povrina (ha) 27.980 37.207 20.443 Prinosi (t/ha) 0,7 1,01 0,62 UKUPNO (t) 19.586 37.579 12.675 1 U penicu je ubrojen i pir 2 Kombinacija penice ili jema s rai 3 Procjena autora

Sirak zrna 8.337 1.0003 0,6 0,93 5.002 900

119

Tablica 2: Proizvodnja ostalih vanijih ratarskih kultura na podruju Dalmacije 1910. godine
Duhan1

Krumpir

Buha 1.359 0,6 815

Lucerka

Povrina (ha) 1.231 5.533 Prinosi (t/ha) 1,77 82 UKUPNO (t) 2.181 44.264 1 Za 1908. godinu; broj sadnica 81, milijun 2 Procjena autora

Krmna Djeteline repa 3.583 186 5002 14,6 2.716

Plodored je u Dalmaciji bio vrlo zbijen, zbog malih obradivih povrina uzgajao se dvoredni plodored kukuruz-penica-kukuruz. Tek od kraja 19. stoljea poljoprivredni strunjaci uspjeli su educirati proizvoae i postii znaajnije ukljuenje lucerke koja je od jedva kojeg hektara u 19. stoljeu ve 1910. bila sijana na preko 3.500 ha. itarice su se u Dalmaciji uzgajale od pamtivijeka i bile osnova prehrane stanovnitva. U onim dijelovima Dalmacije gdje nije bilo uvjeta za proizvodnju penice i kukuruza ili proizvodnja ovih itarica nije bila dovoljna, mijenjalo se ulje, vino ili sol za brano. U okviru velike skupine penica u Dalmaciji su se uzgajali: pir obini (Triticum spelta), pir jednoredac (Triticum monococcum), pir dvoredac (Triticum dicoccum), tvrda penica (Triticum durum), bijela penica (Triticum turgidum) te obina penica (Triticum aestivum). Svaka od ovih vrsta imala je veliki broj podvrsta, varijeteta i kulturnih formi esto meusobno vrlo razliitih. Ipak, sve penice Dalmacije moemo svesti na dvije grupe: pireve (obini, jednoredac i dvoredac) te penice (tvrda, bijela i obina). Kroz povijest se mijenjala vanost pojedinih penica i s vremenom se smanjivao udjel pireva na raun tvrde i bijele penice, koje su dominirale sve do prestanka proizvodnje polovicom 20. stoljea. Obina penica nikada nije preuzela primat u proizvodnji kao u kontinentalnom dijelu Hrvatske, prije svega jer je proizvodnja bila ekstenzivna, a u takvim okolinim i proizvodnim uvjetima stare sorte tvrdih i bijelih penica pokazale su se bolje. U narodu je postojalo bezbroj naziva za ove vrste penica te pojedine sorte. Pirevi se generalno nazivaju krupnik, jednozrni pir je ilj, uljak, a dvozrni dvozrnac, plea; tvrda i bijela penica se zbog velike slinosti u narodu isto nazivala, najee rogosija, velja penica, starinsko ili misirsko ito, ali najee brkulja s oblicima brkaa i brkua. Za bijelu penicu postoje i posebni nazivi belija te u narodnoj pjesmi opjevana penica bjelica. Ova ogromna populacija domaih penica nikada nije bila predmet opsenijih znantvenih istraivanja, iako ima iznimno zanimljiva i vrijedna obiljeja, vrlo zanimljiva za daljnju selekciju: otpornost na bolesti, tolerantnost na suu, plastinost, vrlo snane i vrste biljke, velike klasove, krupno i vrlo kvalitetno zrno za daljnju preradu. Dolaskom kukuruza u 16. stoljeu on postupno preuzima primat u proizvodnji i prehrana Dalmatinaca, posebno Zagoraca, se sve veim udjelom oslanja na kukuruzno brano od kojeg se radi kruh i pura. Gotovo iskljuivo se uzgajao tvrdunac, prvenstveno domai tvrdunac iz skupine mediteranskih tvrdunaca. U ovoj skupini bilo je sigurno vie sorti od kojih samo po imenu znamo za stare domae sorte brnda i morac. Manje su se uzgajali tvrdunci sitnog zrna, prvenstveno talijanski inkvantin i kvarantin, te neto osmorednih tvrdunaca osmaka. Kasnije su se u proizvodnji pojavili i ameriki kukuruzi u tipu zubana, prvenstveno na veim krkim poljima za stonu hranu. Za njima je slijedio jeam, prvenstveno kao stona krma, ali se kao jemena kaa (prga) koristila posebno na podruju Zagore. Ra se uzgajala za brano, ali i slamu koja se kao i manjim dijelom penina slama koristila za prekrivanje kua i drugih objekata te zob prvenstveno kao stona hrana. Za istu namjenu sijala se i napolica. Konano proso i sirak zrna koji su se uzgajali prvenstveno za stoku, ali i za ljudsku hranu.

120

Industrijske kulture u Dalmaciji imaju veu ulogu tek od 18. stoljea kad se poinje u veoj mjeri uzgajati duhan koji se pojavio u uzgoju ve u 17. stoljeu. Gotovo potpuno slobodan uzgoj duhana trajao je preko 100 godina dok 1798. godine Austrougarska ne uvodi dravni monopol. Uz krae razdoblje za vrijeme vladavine Napoleona, ovaj monopol vrijedio je kroz sve sustave vlasti sve do danas. Vrhunac uzgoja duhana bio je od poetka do tridesetih godina 20. stoljea kad se na podruju Dalmacije sadilo ak do 90 milijuna sadnica duhana to je dosizalo proizvodnju od preko 350 vagona suhog lista duhana. Posebno se po uzgoju istiu Imotska krajina, Vrgorac i Poljica. Buha je, za razliku od duhana koji je daleko vie bio proiren na kontinentalnom dijelu Dalmacije, bio daleko vie u proizvodnji uz obalu i na otocima. Koritenje traje daleko due, ali uzgoj buhaa zapoinje polovicom 19. stoljea u okolici Dubrovnika, iri se na Hvar pa drugdje po Dalmaciji. Proizvodne povrine znatno variraju, ovisno o potranji i cijeni na tritu, a svoj maksimum dosie tridesetih godina 20. stoljea kad se uzgaja ak na 6.000 ha. Ostale industrijske kulture sadile su se u znatno manjoj mjeri. Krumpir se u Dalmaciji gotovo nikad nije koristio za industrijske potrebe ve gotovo iskljuivo za ljudsku prehranu. Zabiljeeni su brojni sluajevi da su Dalmatinci, posebno u gladnim godinama, za jelo koristili dobiveni stoni, ak i sjemenski krumpir. Proizvodne povrine se kontinuirano poveavaju od pojave krumpira 1767. godine te krajem tridesetih godina 20. stoljea premauju 8.000 ha. Danas se krumpir iskljuivo proizvodi kao unosna kultura u ranoj proljetnoj proizvodnji te za vlastite potrebe uz okunice, ali i u planinskim dolovima (Biokovo). Ostale krobne i uljane ratarske kulture uzgajale su se u zanemarivoj mjeri. Predivo bilje na podruju Dalmacije nikad nije bilo uzgajano na veim povrinama. Pokusi s uzgojem pamuka postavljani su od polovice 19. stoljea s relativno dobrim rezultatima, ali nikada nije zapoela ozbiljnija proizvodnja. Lan i konoplja, uzgajani od davnina u Dalmaciji, nisu imali uvjete za ozbiljniju proizvodnju i uglavnom su nestali do poetka 20. stoljea. Najvea proizvodnja ostvarena je s izvornom dalmatinskom biljkom brnistrom, koritenjem divljih, neuzgojenih populacija, ali postoje podaci i da se sijala i uzgajala na podruju Poljica. Krmno bilje na podruju Dalmacije nije imalo vanost kao u kontinentalnom dijelu Hrvatske, jer se stoarstvo prvenstveno oslanjalo na pau i brst. Uzgajale su se: lucerka, crvena i bijela djetelina, stoni kelj, stoni bob, sjekirica, stona repa, grahorica i sirak. 5.1.3 Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Izrazita okrenost, bezvodnost, vrlo plitak pedoloki supstrat, ekstremne vruine i sue, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvaniji su ograniavajui imbenici sveukupne poljoprivrede Dalmacije, pa tako i ratarstva. Slubena rajonizacija livada i panjaka na podruju Dalmacije nije provedena, ali moemo utvrditi dvije zasebne zone: eumediteransku i submediteransku. Eumediteranska zona obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakterizirana je izrazitom ljetnom suom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdiu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit, Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu ne postoje dobri uvjeti za razvoj ratarstva, osim u manjem dijelu.

121

Submediteranska zona obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u irem smislu. Ovo je podruje izrazito krajobrazno raznoliko i sastoji se od poplavnih depresija, krkih polja, krkih zaravni i uzvisina te konano od visokih dinarskih vrhova, pa se tako i izmjenjuje klima od submediteranske preko kontinentalne sve do hladne, ak snjene planinske klime. Na ovom podruju ratarstvo je bilo tradicionalno prisutno, prvenstveno na plodnim velikim krkim poljima: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, Vrgorako polje, dolina Neretve i Konavle. Nestankom stoke i izrazitim iseljavanjem i depopulacijom ovih prostora ratarstvo je polovicom 20. stoljea bitno smanjeno, dijelom u potpunosti nestalo.

122

5.2

TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE

5.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara itarice Pirevi: Pir pravi (Triticum spelta) Pir jednozrni (Triticum monococcum) Pir dvozrni (Triticum dicoccon) Penice: Penica obina (Triticum aestivum) Penica tvrda (Triticum durum) Penica bijela (Triticum turgidum) Jeam: Jeam obini (Hordeum vulgare) Jeam dvoredni (Hordeum distichon) Ra (Secale cereale) Zob (Avena sativa) Kukuruz (Zea mays) Domai pir Domai jednozrni pir Domai dvozrni pir Domaa penica Domaa penica golica Dalmatinska tvrda brkulja Dalmatinska bijela brkulja Domai vieredni jeam Jeam spasitelj Jeam goli Domai jeam dvoredac Domaa ra Domaa zob Domai zuban Domai tvrdunac Brnda inkvantin Bijelo strnino proso Bar Domai sirak zrna Dalmatinski buha Bila Ruevac Poiteljka kuljevac Dubrovaka bjelka Ravnjak Bubalovac Dalmatinac Tance Rui Domai sirak metla Domai kalj 123

Proso (Panicum miliaceum) Talijansko proso (Setaria italica maxima) Sirak zrna (Sorghum vulgare) Industrijsko bilje Buha (Chrisanthemum cinerariaefolium) Krumpir (Solanum tuberosum)

Duhan: Duhan (Nicotiana tabacum)

Duhan stari (Nicotiana rustica) Sirak metla (Sorghum saccharatum) kalj (Cnicus benedictus)

Silina (Isatis tinctoria) afranika (Carthamus tinctorius) afran (Crocus sativus) Bro (Rubus tinctorum) Predivo bilje Konoplja (Cannabis sativa) Lan (Linum usitatissimum) Brnistra (Spartium junceum) Krmno bilje Djetelina bijela (Trifolium repens) Djetelina crvena (Trifolium pratense) Djetelina perzijska (Trifolium resupinatum) Sastrica (Lathyrus sativus) Kanarska trava (Phalaris canariensis) Lucerka (Medicago sativa) Sjekirica (Securigera securidaca) Stona repa (Beta vulgaris vulgaris crassa) Stoni bob (Vicia faba minor) Stoni graak (Pisum sativum arvense) Vuika bijela (Lupinus albus)

Domaa silina Domaa afranika Domai afran Domai bro Juna konoplja Domai lan Brnistra

Domaa bijela djetelina Domaa crvena djetelina Domaa perzijska djetelina Domaa sastrica Domaa kanarska trava Mediteranska lucerka Sredozemna sjekirica Domaa stona repa Bobica Domai stoni graak Domaa bijela vuika

124

5.2.2 Pregled najznaajnijih sorti Dalmacije 5.2.2.1 DALMATINSKA TVRDA BRKULJA a) Kultura: Penica b) Red: Poales c) Porodica: Poaceae d) Svojta: Triticum durum expansum Vavilov, 1931 e) Naziv sorte: Dalmatinska tvrda brkulja f) Sinonimi: rogosija, velja penica, starinsko ito, misirska penica, brkaa, brkua g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora j) Saeti opis Dalmatinska tvrda brkulja je danas u potpunosti nestala iz proizvodnje u Dalmaciji i eventualno se ouvala u nekim ekstenzivnijim brdskim podrujima Dalmacije, tako da je bez dodatnih terenskih istraivanja nemogue dati njen najprecizniji opis. Sigurno je pripadala grupi starih mediteranskih jarih tvrdih (durum) penica koje se odlikuju slijedeim osobinama. Vrlo snane, robustne biljke vrstih i visokih stabljika i izraenih nodija bez dlaica, uz srednje busanje s najee 2-3 vlati, meu kojima praktino nema neplodnih vlati. Vlat je vrlo visoka, od 130-150 cm s 5-6 internodija. Iako visoka, vlat je izuzetno vrsta i otporna na polijeganje. List je izrazito zelene boje, uzak i iljast s jakom votanom prevlakom na vlati, listovima i klasu. Vrni listovi duine do 28 cm, irine 15-18 mm. Klas je krupan, dobro ozrnjen, ujednaen, cilindrian, dugaak, do 10 cm s vrlo vrstim i dugakim osjem, ak do 18 cm. U zriobi su klas i osje smee do svjetlosmee boje, ali postoje brojne populacije drugaije obojenosti. U klasu ima 22 do 26 klasia, a u jednom klasiu najee 5 cvjetova, od kojih su 2 do 3 cvijeta, rijetko 4 plodna. Prosjeno se po klasiu dobije neto manje od 3 zrna. Zrno je vrlo krupno i dugako, bijele boje, dugako oko 8 mm, iroko do 3,5 mm i debljine do 3,5 mm. Caklavost zrna je gotovo potpuna. Vrlo visok udjel bjelanevina i lijepka. Teina 1.000 zrna varira od 65 sve do ak 75 gr, hektolitarska oko 80 kg. Izvanredna za loije okoline uvjete i slabiju agrotehniku. Daje solidan prinos i na najloijim tlima. Srednje kasna do kasna sorta, vrlo prilagodljiva na loije uvjete. Odline otpornosti na lisne re, te znatno otporna na snijeti (Ustilago, Tilletia), zbog gotovo zatvorenih pljevica. k) Povijest nastanka i koritenja Tvrde penice najvjerojatnije potjeu s podruja istonog Mediterana, gdje su nastale najvjerojatnije mutacijom engleske penice u prvom tisuljeu prije Krista. Dakle vrlo je velika mogunost da je dalmatinska tvrda brkulja izvorno nastala na podruju Dalmacije te je jedna od najstarijih izvornih naih sorti. Penica se na podruju Dalmacije poela uzgajati dolaskom Rimljana, ali je ozbiljnija ratarska proizvodnja itarica, pa tako i penice zapoela tek dolaskom Slavena u 7. stoljeu. Oni uzgajaju: penicu, jeam, zob, ra i proso. U najstarije doba uzgajale su se tri vrste pira ili krupnika, u vie tipova, a koji se u manjoj mjeri odrao sve do polovice 20. stoljea u proizvodnji. Postupno pirove zamjenjuju tvrde i engleske penice, zajedno zvane rogosija, meu kojima je najproirenija bila dalmatinska tvrda brkulja. Poznato je da brkate tvrde penice daju krupnije zrno boljeg kvaliteta od obinih penica pa je to vjerojatno bio razlog njihove popularnosti u Dalmaciji. Iako se na podruju Dalmacije uzgaja tisuljeima. dalmatinska tvrda brkulja nikada nije bila predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem ratarske proizvodnje dalmatinska tvrda brkulja postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla, za to je potrebno provesti terenska istraivanja. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana

125

Sasvim je sigurno da penica nikada vie nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imala u prolosti. Meutim, dalmatinska tvrda brkulja ima izvanrednu genetsku osnovu, znaajnu za oplemenjivanje, koja ima brojne odlike vane za daljnju selekciju penica. To su prvenstveno otpornost na polijeganje, bolesti i tetnike te krupnoa i kvaliteta zrna. Proizvodnja ove tisugodinje sorte itarice nuna je za odranje biodiverziteta Dalmacije, kako domaeg izvornog kultivara, tako i stanita strnih itarica s prateom florom i faunom (kukolj, makovi, itne stjenice, poljski mievi, brojne gljive), uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (pogaa, domai kruh, domaa tjestenina, domai poprenac-brgatski bekot), posebno na zatienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. Uz proizvodnju domae brkulje potrebno je izvriti obnovu mlinica na kojima bi se mljelo brano na tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom. Proizvodi dalmatinske tvrde brkulje zbog izvanredne kvalitete zrna postaju premijski proizvodi, kako brano, tako i pekarski proizvodi. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s domaom brkuljom u krajobrazu. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda domaih penica na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za dalmatinsku tvrdu brkulju. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dalmatinske tvrde brkulje kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija dalmatinske tvrde brkulje u Dalmaciji, najprije na zatienim podrujima. 8. Poticanje veeg koritenja dalmatinske tvrde brkulje u proizvodnji irom Dalmacije.

126

5.2.2.2. DALMATINSKA BIJELA BRKULJA a) Kultura: Penica b) Red: Poales c) Porodica: Poaceae d) Svojta: Triticum turgidum mediterraneum Flaksberger, 1917 e) Naziv sorte: Dalmatinska bijela brkulja f) Sinonimi: rogosija, velja penica, starinsko ito, misirska penica, brkaa, brkua, belija, penica bjelica g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora j) Saeti opis Dalmatinska bijela brkulja je danas u potpunosti nestala iz proizvodnje u Dalmaciji i eventualno se ouvala u nekim ekstenzivnijim brdskim podrujima Dalmacije, tako da je bez dodatnih terenskih istraivanja nemogue dati njen toan opis. Sigurno je pripadala grupi starih ozimih mediteranskih bijelih (engleskih) penica koje se odlikuju slijedeim osobinama. Vrlo snane, robustne biljke vrstih i visokih stabljika i izraenih nodija bez dlaica, uz srednje busanje s najee 2-3 vlati, meu kojima praktino nema neplodnih vlati. Vlat je izuzetno visoka, od 150-170 cm s 6-7 internodija. Iako iznimno visoka, vlat je izuzetno vrsta i otporna na polijeganje. List je izrazito zelene boje, uzak i iljast s jakom votanom prevlakom na vlati, listovima i klasu. Vrni listovi duine do 28 cm, irine 15-18 mm. Klas je krupan, dobro ozrnjen, ujednaen, cilindrian, dugaak od 8 do 11 cm s vrlo vrstim i dugakim osjem, koje gotovo nikad nije krae od 15 cm, a dosie ak i 20 cm. U zriobi su klas i osje zatvorenosmee boje, ali postoji populacija crvenkaste boje. U klasu ima do 29 klasia, a u jednom klasiu najee 5-6 cvjetova, od kojih su 3 do 4 cvijeta 4 plodna. Prosjeno se po klasiu dobije neto manje od 4 zrna, a u cijelom klasu ak preko 90 zrna. Zrno je vrlo krupno, ovalno, bijele boje, dugako oko 8 mm, iroko do 3,8 mm i debljine oko 3,5 mm. Postoje populacije bijele penice uto-naranaste i crvene boje. Caklavost zrna nije izraena. Vrlo visok udjel bjelanevina i lijepka. Teina 1.000 zrna varira od 60 sve do preko 70 gr, hektolitarska oko 70 kg. Izvanredna za loije okoline uvjete i slabiju agrotehniku. Daje solidan prinos i na najloijim tlima. Srednje kasna do kasna sorta, vrlo prilagodljiva na loije uvjete. Odlino otporna na lisne re, te znatno otporna na snijeti (Ustilago, Tilletia), zbog gotovo zatvorenih pljevica. k) Povijest nastanka i koritenja Bijele (engleske) penice sigurno potjeu s podruja istonog Mediterana, gdje su nastale odabirom jo u zaecima civilizacije. Dakle vrlo je velika mogunost da je dalmatinska bijela brkulja izvorno nastala na podruju Dalmacije te je jedna od najstarijih izvornih naih sorti. Penica se na podruju Dalmacije poela uzgajati dolaskom Rimljana, ali je ozbiljnija ratarska proizvodnja itarica, pa tako i penice zapoela tek dolaskom Slavena u 7. stoljeu. Oni uzgajaju: penicu, jeam, zob, ra i proso. U najstarije doba uzgajale su se tri vrste pira ili krupnika, u vie tipova, a koji se u manjoj mjeri odrao sve do polovice 20. stoljea u proizvodnji. Na boljim tlima umjesto pirova uzgajaju se tvrde i bijele penice, zajedno zvane rogosija, meu kojima je uz tvrdu brkulju najproirenija bila dalmatinska bijela brkulja. Poznato je da brkate tvrde penice daju krupnije zrno boljeg kvaliteta od obinih penica pa je to vjerojatno bio razlog njihove popularnosti u Dalmaciji. Iako se na podruju Dalmacije uzgaja od samih zaetaka civilizacije, dalmatinska bijela brkulja nikada nije bila predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem ratarske proizvodnje dalmatinska bijela brkulja postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla, za to je potrebno provesti terenska istraivanja.

127

l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Sasvim je sigurno da penica nikada vie nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imala u prolosti. Meutim, dalmatinska bijela brkulja ima izvanrednu genetsku osnovu, znaajnu za oplemenjivanje, koja ima brojne odlike vane za daljnju selekciju penica. To su prvenstveno otpornost na polijeganje, bolesti i tetnike te krupnoa i kvaliteta zrna, a posebno se istie izniman broj cvjetova i zrna u klasu. Proizvodnja ove drevne sorte itarice nuna je za odranje biodiverziteta Dalmacije, kako domaeg izvornog kultivara, tako i stanita strnih itarica s prateom florom i faunom (kukolj, makovi, itne stjenice, poljski mievi, brojne gljive), uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (pogaa, domai kruh), posebno na zatienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. Uz proizvodnju domae bijele brkulje potrebno je izvriti obnovu mlinica na kojima bi se mljelo brano na tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom. Proizvodi dalmatinske tvrde brkulje zbog izvanredne kvalitete zrna postaju premijski proizvodi, kako brano, tako i pekarski proizvodi. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s domaom bijelom brkuljom u krajobrazu. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda domaih penica na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za dalmatinsku bijelu brkulju. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dalmatinske bijele brkulje kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija dalmatinske bijele brkulje u Dalmaciji, najprije na zatienim podrujima. 8. Poticanje veeg koritenja domae brkulje u ekstenzivnoj proizvodnji irom Dalmacije.

128

129

5.2.2.3. DOMAA RA a) Kultura: Ra b) Red: Poales c) Porodica: Poaceae d) Svojta: Secale cereale Linnaeus, 1767 e) Naziv sorte: Domaa ra f) Sinonimi: g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: dinarsko podruje Hrvatske j) Saeti opis Domaa ra je danas u potpunosti nestala iz proizvodnje u Dalmaciji, tako da je nemogue dati njen toan opis. Sigurno je pripadala grupi starih europskih ranozrelih rai, slijedeih karakteristika. Uspravnog do poluuspravnog rasta, srednjeg do jakog busanja s vie od 4 vlati u busu. Visina vlati iznosi oko 150 cm, nerijetko i vie, a debljina je manja nego kod plemenitih sorti. Listovi su kratki i uski. Vlat i listovi slabo prekriveni votanom prevlakom. Klas je vretenast, rjee prizmatian. kratak, do 8 cm, te uzak i rijedak s 22-28 klasia. Osje 1-4 cm, krae nego kod oplemenjenih sorti. Izuzetno otporne na suu, ali podlone napadu raene glavnice. Imaju visoku sterilnost, ak do 40 %, a zrno u punoj zriobi lako ispada iz pljeve. Vegetacija vrlo rana, ranija od svih oplemenjenih sorti. Zrno dugo, usko, na kraju zailjeno, glatko. Boja zrna izuzetno varijabilna, sivkasta, ukasta, zelenkasta, smea. Duina 7 do 8,5 mm, irina 2,2-2,5 mm, debljina do 2,5 mm. Teina 1.000 zrna 20 do 28 gr, hektolitarska teina 69 do 73 kg. Izvanredna za loije okoline uvjete i slabiju agrotehniku. Daje solidan prinos i na najloijim, suhim, kamenitim i pjeskovitim tlima. k) Povijest nastanka i koritenja Ra se na podruju Dalmacije poela uzgajati dolaskom Rimljana, ali je ozbiljnija ratarska proizvodnja itarica, pa tako i rai zapoela tek dolaskom Slavena u 7. stoljeu. Oni uzgajaju: penicu, jeam, zob, ra i proso. U najstarije doba udjel rai je bio znatno vei, ali je s vremenom opadao. Sijala se pomalo po cijeloj Dalmaciji, a najvie u Dalmatinskoj Zagori na podruju Benkovca. Ra se tradicionalno koristila sama ili mijeana s peninim branom za proizvodnju kruha, a dugaka slama za pokrivanje kua, tala i drugih gospodarskih objekata. Iako se na podruju Dalmacije uzgaja tisuljeima domaa ra nikada nije bila predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem ratarske proizvodnje domaa ra postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Sasvim je sigurno da ra nikada vie nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imala u prolosti. Meutim proizvodnja ove drevne itarice nuna je za odranje biodiverziteta Dalmacije, kako domaih kultivara, tako i pratee flore i faune (raena glavnica, kukolj, makovi, itne stjenice, poljski mievi), uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (raena pogaa, domai raeni kruh), posebno na zatienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. Uz proizvodnju domae rai potrebno je izvriti obnovu mlinica na kojim a bi se mljelo brano na tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom, ali i obnovu gospodarskih objekata pokrivenih slamom. Proizvodi domae rai zbog izvanredne kvalitete zrna postaju premijski proizvodi, kako brano, tako i pekarski proizvodi. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s domaom rai u krajobrazu. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 130

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda domaih penica na podruju Dalmacije. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za domau ra. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti domae rai kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. Propagacija domae rai na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima. Poticanje veeg koritenja domae rai u proizvodnji irom Dalmacije.

131

5.2.2.4. BRNDA a) Kultura: Kukuruz b) Red: Poales c) Porodica: Poaceae d) Svojta: Zea mais indurata Sturtevant, 1899 e) Naziv sorte: Brnda f) Sinonimi: ? Morac g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: Dalmacija j) Saeti opis Stari sortni kukuruzi tvrdunci danas su u potpunosti nestali iz proizvodnje u Hrvatskoj, pa tako i u Dalmaciji, tako da je nemogue dati toan opis dalmatinskog domaeg krupnozrnog tvrdunca zvanog brnda. Sigurno je da pripada grupi starih mediteranskih tvrdunaca, koji porijeklo vuku od prvih linija kukuruza donesenih iz Amerike u Europu, koji imaju slijedee generalne karakteristike. Srednje razvijena, relativno vrsta stabljika visine 170-190 cm na kojoj se zametnu 2-3 klipa. Klip je obavijen dugom i vrstom komuinom na ijem su vrhu 2-4 zelena listia izmeu kojih izbija svjetlozelenkasta svila. Metlica srednje razvijena. Klip izduljen, duine 17-20 cm s 10-16 redova. Oklasak jak, vrst i bijele boje. Srednjerane je vegetacije od 130-140 dana. Podnosi guu sjetvu, do 40.000 biljaka na hektar. Zrno okruglo, srednje krupno do krupno, ute boje s preko 11 % bjelanevina, 5 % ulja, do 60 % kroba, preko 3 % eera, do 2 % celuloze i 1,3 % pepela. Teinski udjel zrna u odnosu na klip oko 80 %. Teina 1000 zrna iznad 330 gr, a hektolitarska teina oko 75 kg. Brnda ima vrlo kvalitetno zrno, odlino za ljudsku hranu, prvenstveno za kukuruzno brano, ali i kao klip u mlijenoj zriobi za kuhanje i peenje. k) Povijest nastanka i koritenja Kukuruz je na podruju Dalmacije donesen od strane panjolskih trgovaca preko Italije vjerojatno ve poetkom 16. stoljea, a sigurno 1572. godine. Vrlo se brzo poeo masovnije uzgajati, ve u 17. stoljeu postaje zbog sigurnih i viih prinosa od penice omiljen u narodu i jedan od oslonaca u prehrani stanovnitva. Koristio se prvenstveno za prehranu ljudi i to kao pura te rjee kao kukuruzni ili mijeani kruh od peninog i kukuruznog, eventualno i raenog brana. Iako se na podruju Dalmacije uzgaja tisuljeima brnda nikada nije bila predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem ratarske proizvodnje brnda postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Kukuruz nikada vie nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imao u prolosti. Meutim proizvodnja brnde nuna je za odranje biodiverziteta Dalmacije, kako domaih kultivara, tako i pratee flore i faune (okopavinski korovi, hrak, jazavac), uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (domai kukuruzni kruh, pura), posebno na zatienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. Uz proizvodnju brnde, kao i kod ostalih itarica potrebno je izvriti obnovu mlinica na kojima bi se mljelo brano na tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom. Proizvodi brnde zbog izvanredne kvalitete zrna postaju premijski proizvodi, kako brano, tako i pekarski proizvodi i jela s njom. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa u krajobrazu, u kojima raste stari kukuruz tvrdunac brnda.

132

m) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda brnde i drugih sortnih tvrdunaca na podruju Dalmacije. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za brndu. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti brnde kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. Propagacija brnde na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima. Poticanje veeg koritenja brnde u proizvodnji irom Dalmacije.

133

5.2.2.5 DALMATINSKI BUHA a) Kultura: Buha b) Red: Asterales c) Porodica: Asteraceae d) Svojta: Tanacetum cinerariifolium (Treviranus, 1844) Schultz e) Naziv sorte: Dalmatinski buha f) Sinonimi: buharica, brmljina, peljen g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0 i) Rasprostranjenost: mediteransko podruje Hrvatske, Crne gore i Albanije j) Saeti opis Buha je viegodinja zeljasta biljka koja raste u obliku polugrma visine od 30 do 70 cm, iznimno i do 100 cm, obino 6-12 godina. U polugrmu moe biti ak do 400 pojedinih stabljika. Stabljika je brazdasta prekrivena sivozelenim dlaicama. Tamnozeleni perasti listovi nalaze se u donjoj treini stabljike i stvaraju gusti zeleni polugrm. Iznad ovog gustog lisnog dijela polugrma uzdiu se stabljike sa cvjetovima. Cvjetovi buhaa su graeni od utih, cjevastih plodnih cvjetia koji se nalaze u centru cvijeta i neplodnih bijelih jeziastih cvjetova koji okruuju plodne u 1-2 reda. Po grai i izgledu cvjetovi podsjeaju na cvijet ivanice odnosno krizanteme, pa od tuda potjeu nazivi dalmatinska krizantema, dalmatinska ivanica. Promjer cvijeta iznosi 2-5 cm, od ega je promjer utih plodnih cvjetova 1-2 cm. Na jednom viegodinjem grmu moe se formirati ak do 1.000 cvjetova koji poinju cvasti u svibnju i cvatu sve do kraja lipnja. U prirodi se mogu nai i jednogodinje biljke u cvatu i u srpnju. Za proizvodnju kilograma suhog cvijeta potrebno je oko 4 kg svjeeg. Plod buhaa je sivouta ahenija, a sjeme izrazito sitno, mase 1.000 sjemenki 0,8-1,1 grama. k) Povijest nastanka i koritenja Buha je izvorna biljka Dalmacije, opisana sa stijena Omike dinare iznad Omia. Na podruju Dalmacije buha se od davnina koristio kao insekticidni praak za kuanstvo koji se prodavao pod nazivom Flores Chrisanthemi. Posipale su se pukotine u podu, zidovi, postelje. Ljeti su se u sumrak na aru palio buhaev prah (lizike) ili koristile buhaeve svijee kao repelent protiv komaraca, a prakom se posipala i stoka. S alkoholom i eterinim uljima radila se tinktura kojem se mazalo tijelo Osim u kuanstvu koristio se prah buhaa u koarama i suknarama za posipanje koa i tkanina te u poljoprivredi za zatitu bilja kao otopina, kaa i buhaev sapun. Zanimljivo da se buha koristio i u narodnoj medicini kao istilo protiv crijevnih nametnika te za lijeenje rana na domaim ivotinjama. Poeci uzgoja buhaa datiraju u polovicu 19. stoljea kad u okolici Dubrovnika zapoinje njivski uzgoj. Braa Bartul i Andrija Petri kontre iz Selaca kod Starigrada na otoku Hvaru prvi su poznati proizvoai buhaa. Proizvodnja se iri obalnim i otonim dijelom Dalmacije gdje buha daje najbolju kvalitetu. Svoj vrhunac proizvodnja dosie u prvom dijelu 20. stoljea kad se godinje sadi 1.000 do ak 6.000 ha buhaa, uz prinose od 400 do 800 kg suhog cvijeta po hektaru. U rekordnoj 1926. godini proizvedeno je i izvezeno ak 1.350 tona suhog cvijeta buhaa u USA i zemlje zapadne Europe. Spominju se razne populacije buhaa koje su po svojoj kvaliteti bile raspoznatljive. Tako imamo: crnogorski, starigradski, ibenski, arbanaski, katelanski i trogirski, oltanski, drveniki te dubrovaki buha. Dalmatinski buha je danas u potpunosti nestao iz proizvodnje u Dalmaciji, ali kako je to izvorna dalmatinska biljna vrsta, sreemo ga esto divljeg i podivljalog iz nekadanje kulture irom srednje i june Dalmacije. Iako je bio jedna od najvanijih kultura Dalmacije buha nikada nije bio predmet znanstvenog istraivanja ili selekcije, ve su sami proizvoai birali produktivnije populacije.

134

l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Buha je iznimno znaajan prirodni izvor insekticida piretrina koji se sintetizira u cvijetu i sjemenu, dok ga u ostalim dijelovima biljke ima vrlo malo. Kako je piretrin prirodni insekticid izvrsne uinkovitosti i brze razgradnje te uz to neotrovan za toplokrvne organizme, a koji se moe koristiti u organskoj i ekolokoj poljoprivredi, buha je svakako biljka budunosti. Za vanost ove nae izvorne kulture je zasluan hrvatski nobelovac Lavoslav Ruika, koji je 1920. otkrio i objelodanio insekticidno svojstvo buhaa. Cvijet i sjeme buhaa sadre od 0.4-0,8 % piretrina. Danas se u svijetu buha prerauje u industriji pesticida, kao praak (Piretrin, Pyrozin), tekuine (Solutax, Pyrotot) i aerosoli (Pyrotox, Chemotox). Ovih dana na televiziji moemo vidjeti reklamu u kojoj njemaki farmaceutski div Bayer uz rascvjetala polja buhaa reklamira repelentne tablete na bazi piretrina (Baygon protector), koje ukljuene u struju oslobaaju mirisna eterina ulja bogata piretrinom koji odbija komarce i druge napasnike. Uz dananju agrotehnologiju mogue je proizvesti u punoj proizvodnji ak 700-1.400 kg suhog cvijeta po hektaru. Ne manje zanemariva vrijednost buhaa je njegova estetska, ukrasna vrijednost o emu govori injenica da se od sedam vrsta roda Tanacetum koje se komercijalno uzgajaju, njih ak est, odnosno svi osim dalmatinskog buhaa koriste kao ukrasne biljke. Potrebno je provesti pokusnu proizvodnju buhaa u teglama, ali i proizvodnju sadnica za sadnju u dalmatinskim vrtovima. Konano, kao zavrnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost polja obalne Dalmacije s rascvjetanim cvjetovima buhaa u krajobrazu. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda dalmatinskog buhaa na podruju Dalmacije 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za dalmatinski buha. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, estetskih vrijednosti dalmatinskog buhaa kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija dalmatinskog buhaa na podruju cijele Dalmacije. 8. Osmiljavanje proizvoda od buhaa i poticanje industrije prerade prvenstveno u obliku lokalnih manjih obiteljskih pogona. 9. Poticanje proizvodnje buhaa i preraevina irom Dalmacije.

135

136

5.2.2.6 POITELJKA a) Kultura: Krumpir b) Red: Scrophulariales c) Porodica: Solanaceae d) Svojta: Solanum tuberosum Linnaeus, 1767 e) Naziv sorte: Poiteljka f) Sinonimi: g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: juna Dalmacija, Hercegovina j) Saeti opis Poiteljka razvija grm tamnozelenih listova s brojnim jakim, uspravnim stabljikama. Cvat je na vrlo kratkoj peteljci koja se ne uzdie iznad grma. Cvate vrlo slabo i ne razvija plodove, a cvijet je srednje veliine, ljubiaste boje. Gomolji Poiteljke su jajasto-dugoljasti, okrugli u presjeku s gustim ispupenim okcima. Pokoica je ukaste boje, a meso gomolja je bijelo. Mogu biti vrlo krupni, posebno u prvoj berbi, ak preko 1 kg. Klice su njeno ruiaste boje. Vegetacija je vrlo rana i Poiteljka se koristila kao najraniji krumpir. k) Povijest nastanka i koritenja Krumpir se pojavio u Dalmaciji vjerojatno jo u 17. stoljeu, ali zbog otpora, u uzgoju tek od 1767. godine, a u veoj proizvodnji tek poetkom 19. stoljea. Brzo je postao sastavni dio jela Dalmacije, pa se danas gotovo ne moe zamisliti blitva ili ratika bez krumpira. Poiteljka je stara sorta krumpira ije je porijeklo nepoznato, najvjerojatnije je nastala na podruju doline Neretve, prema imenu u okolici Poitelja u Hercegovini. Poiteljka je rairena uz Neretvu u donjoj Hercegovini te u Hrvatskoj. Sadila se vrlo rano, ve u veljai, a vadila u srpnju. Za sjeme su se koristili vrlo sitni gomolji, veliine oraha. Uvoenjem holandskih i njemakih namjenskih sorti u proizvodnju poiteljka postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Poiteljka je vrlo zanimljiva sorta zbog svoje ranozrelosti, pogotovo danas kad je proizvodnja krumpira u Dalmaciji usmjerena na najraniju proizvodnju. Naalost nedostaju podaci o njenim detaljnijim karakteristikama, otpornosti na bolesti i tetnike, kvaliteti i drugom. Sasvim je sigurno da stare sorte krumpira nikada vie nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imala u prolosti. Meutim proizvodnja domaih sorti nuna je za odranje biodiverziteta Dalmacije, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda, jela od domaeg krumpira, posebno na zatienim podrujima (PP Biokovo, budui PP Donja Neretva), uz eko sela i drugdje. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s domaom sortom krumpira poiteljke u krajobrazu ireg podruja Donje Neretve. Konano 2008. godina proglaena Meunarodnom godinom krumpira i vrijeme je da ponovo otkrijemo nae domae sorte krumpira. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda poiteljke na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 137

5. Izrada proizvodnog i marketinkog plana za poiteljku. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti poiteljke kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija poiteljku na podruju Dalmacije. 8. Poticanje veeg koritenja poiteljke u proizvodnji irom Dalmacije

138

5.2.2.7 KULJEVAC a) Kultura: Krumpir b) Red: Scrophulariales c) Porodica: Solanaceae d) Svojta: Solanum tuberosum Linnaeus, 1767 e) Naziv sorte: kuljevac f) Sinonimi: g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: srednja Dalmacija, zapadna Hercegovina j) Saeti opis kuljevac razvija snaan grm tamnozelenih listova s brojnim jakim, uspravnim i visokim stabljikama. Cvat je na vrlo kratkoj peteljci koja se ne uzdie iznad grma. Cvate vrlo slabo i ne razvija plodove, a cvijet je srednje veliine, ljubiaste boje. Neoploeni masovno otpadaju. Gomolji kuljevca su dugoljasti, uglatog presjeka s jakim vrlo dubokim okcima. Po tim dubokim okcima, kuljama, kuljevac je dobio ime. Pokoica je ukaste boje, a meso gomolja je bijelo. Klice su njeno ruiaste boje. Rane je vegetacije i kuljevac se koristio kao rani krumpir. k) Povijest nastanka i koritenja Krumpir se pojavio u Dalmaciji vjerojatno jo u 17. stoljeu, ali zbog otpora, u uzgoju tek od 1767. godine, a u veoj proizvodnji tek poetkom 19. stoljea. Brzo je postao sastavni dio jela Dalmacije, pa se danas gotovo ne moe zamisliti blitva ili ratika bez krumpira. Poiteljka je stara sorta krumpira ije je porijeklo nepoznato, najvjerojatnije je nastala na podruju doline Neretve, prema imenu u okolici Poitelja u Hercegovini. Poiteljka je rairena uz Neretvu u donjoj Hercegovini te u Hrvatskoj. Sadila se vrlo rano, ve u veljai, a vadila u srpnju. Za sjeme su se koristili vrlo sitni gomolji, veliine oraha. Uvoenjem holandskih i njemakih namjenskih sorti u proizvodnju poiteljka postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana kuljevac je kao i poiteljka vrlo zanimljiva sorta zbog svoje ranozrelosti, pogotovo danas kad je proizvodnja krumpira u Dalmaciji usmjerena na najraniju proizvodnju. Naalost nedostaju podaci o njegovim detaljnijim karakteristikama, otpornosti na bolesti i tetnike, kvaliteti i drugom. Sasvim je sigurno da stare sorte krumpira nikada vie nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imala u prolosti. Meutim proizvodnja domaih sorti nuna je za odranje biodiverziteta Dalmacije, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda, jela od domaeg krumpira, posebno na zatienim podrujima (PP Biokovo, budui PP Donja Neretva), uz eko sela i drugdje. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s domaom sortom krumpira poiteljke u krajobrazu srednje Dalmacije. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda kuljevca na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada proizvodnog i marketinkog plana za kuljevac.

139

6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti kuljevca kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija kuljevca na podruju srednje Dalmacije. 8. Poticanje veeg koritenja kuljevca u proizvodnji irom srednje Dalmacije.

140

5.2.2.8 RUI a) Kultura: Duhan b) Red: Scrophulariales c) Porodica: Solanaceae d) Svojta: Nicotiana rustica Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Rui f) Sinonimi: g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: mediteransko podruje Hrvatske j) Saeti opis Rui duhan je stari dalmatinski naziv za kiju (Nicotiana rustica). Stabljika je nia od obinog duhana, obino visine 60 do 100 cm i jako se grana. Listovi su jajasti, glatki i tanki, zaobljeni kod peteljke koja je gruba i jako izduena s izraenim centralnim nervom. Cvijet je zelenkastout, okruglog vjenia. Vrlo je otporan na nepogode i odlino podnosi suu. k) Povijest nastanka i koritenja Rijetko koja kultura se tako brzo proirila Dalmacijom kao duhan. Pojavio se polovicom 17. stoljea i ve je 1665. godine postojala ozbiljna proizvodnja i trgovina duhanom. Uzgajale su se tri vrste: rui duhan (Nicotiana rustica), bjeluina (Nicotiana macrophylla) te pravi duhan (Nicotiana tabacum). Proizvodnja je bila prisutna u cijeloj Dalmaciji, ali su prednjaile opine: Poljica, Vrgorac, Slivno, Runovi, Podbablje, Vinjani, Imotski, Glavina, Podstranje, Riice, Lokvii i Imotska Poljica te Ston, Dubrovnik i Cavtat. U poetku je bio vie proiren rui, a potom je primat preuzeo pravi duhan. Rui se koristio u Dalmaciji iskljuivo za puenje. Iako se na podruju Dalmacije uzgaja stotinama godina rui nikada nije bio predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem duhana, rui postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje da li jo uope postoji ili je izumro. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Duhan ima prvenstveno gospodarsku vrijednost kao industrijska kultura koja se koristi za proizvodnju lista koji se sui, ree i priprema na razne naine za puenje. Danas, kad je ukus potroaa skroz preao na stranu blagih, virginija duhana, nekadanjih punila, teko je oekivati vei zamah aromatinih duhana. Ipak u manjoj mjeri bila bi zanimljiva obnova proizvodnje rui duhana kao izvornog proizvoda Dalmacije (dalmatinski rui duhan). Ne treba zanemariti ni vrlo slabo istraeno insekticidno i repelentno svojstvo ruia, az to je potrebno provesti dodatna istraivanja. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti odranje bioraznolikosti domaih kultivara Dalmacije te turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s ruiem u krajobrazu. m) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda ruia na podruju Dalmacije. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za rui duhan. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, vrijednosti ruia kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. Propagacija ruia na ogranienom podruju Dalmacije. Proizvodnja ruia u proizvodnji i preradi. 141

142

5.2.2.9 RAVNJAK a) Kultura: Duhan b) Red: Scrophulariales c) Porodica: Solanaceae d) Svojta: Nicotiana tabacum Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Ravnjak f) Sinonimi: hercegovaki ravnjak g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: Dalmacija i Hercegovina j) Saeti opis Ravnjak je stara domaa sorta Hercegovine i Dalmacije. Pripada skupini sorti poluorijentalnog aromatinog cigaretnog tipa i pripada grupi hercegovako-dalmatinskih duhana. Cvijet je izduljen i valjkast, crvene boje. Biljka je koastog izgleda, visoka 70-80 cm s 18-25 listova. Listovi su privreni za stabljiku pod otrim uglom, njenog su tkiva i finih ilica. Dugaki su preko 40 cm, iroki oko 20 cm, na vrhu zailjeni i vrlo krupni. Osueno lie je zlatnoute do naranaste boje, prijatnog okusa i specifine arome. k) Povijest nastanka i koritenja Rijetko koja kultura se tako brzo proirila Dalmacijom kao duhan. Pojavio se polovicom 17. stoljea i ve je 1665. godine postojala ozbiljna proizvodnja i trgovina duhanom. Uzgajale su se najvie tri vrste: rui duhan (Nicotiana rustica), bjeluina (Nicotiana macrophylla) te pravi duhan (Nicotiana tabacum). Proizvodnja je bila prisutna u cijeloj Dalmaciji, ali su prednjaile opine: Poljica, Vrgorac, Slivno, Runovi, Podbablje, Vinjani, Imotski, Glavina, Podstranje, Riice, Lokvii i Imotska Poljica te Ston, Dubrovnik i Cavtat. U poetku je bio vie proiren rui, a potom je primat preuzeo pravi duhan. Ravnjak je prvenstveno bio uzgajan u Dalmaciji u opinama Dalmatinske Zagore uz hercegovaku granicu. Ravnjak je na cijeni kao odlian duhan i sluio je za popravak okusa cigareta virginija duhana. Iako se na podruju Dalmacije uzgaja stotinama godina ravnjak nikada nije bila predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem duhana ravnjak postupno nestaje iz proizvodnje i danas je proizvodnja u minimalnoj mjeri, za osobne potrebe prisutna jo samo u Hercegovini. n) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Duhan ima prvenstveno gospodarsku vrijednost kao industrijska kultura koja se koristi za proizvodnju lista koji se sui, ree i priprema na razne naine za puenje. Danas, kad je ukus potroaa skroz preao na stranu blagih, virginija duhana, nekadanjih punila, teko je oekivati vei zamah aromatinih duhana. Ipak u manjoj mjeri bila bi zanimljiva obnova proizvodnje ravnjaka kao izvornog proizvoda Dalmacije (dalmatinski ravnjak). Ne treba zanemariti ni vrlo slabo istraeno insekticidno i repelentno svojstvo ravnjaka za to je potrebno provesti dodatna istraivanja. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti odranje bioraznolikosti domaih kultivara Dalmacije te turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s ravnjakom u krajobrazu. o) 1. 2. 3. 4. 5. Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda ravnjaka na podruju Dalmacije. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za ravnjak. 143

6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, vrijednosti ravnjaka kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija ravnjaka na ogranienom podruju Dalmacije. 8. Proizvodnja ravnjaka u proizvodnji i preradi.

144

5.2.2.10 BRNISTRA a) Kultura: Brnistra b) Red: Fabales c) Porodica: Fabaceae d) Svojta: Spartium junceum Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Brnistra f) Sinonimi: uka, ilj uti g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija i Mediteran j) Saeti opis Brnistra je grm do 1,5 m visine ili rjee manje stablo do 6 m visine, promjera do 20 cm. Grm je graen od brojnih tamnozelenih okruglih i vrlo savitljivih stabljika koje su ispunjene srikom. Na stabljikama su nasuprotno smjeteni rijetki dlakavi listii. Brnistra cvate od sredine svibnja do kraja srpnja utim cvjetovima graenim od uzdignute lastavice i dva donja krila koja tvore laicu, tipinim za porodicu Fabaceae. Cvjetovi su izrazito ute boje, smjeteni na kratkim peteljkama u skupine nalik na grozdove na vrhu granica. Imaju izrazit slatkast miris, slian mirisu bagrema u cvatu i pele ga rado posjeuju. Plod je mahuna, dugaka do 8 cm i iroka do 6 mm s 6 do 9 sjemenki kestenaste boje. Fotosintezu uglavnom vri stabljika, a cvjetovi i listii u nepovoljnim uvjetima otpadaju. Brnistra je izrazita kserofilna biljka koja raste po kamenjaru i na najloijim tlima. k) Povijest nastanka i koritenja Brnistra ili uka je autohtona biljka Dalmacije, ije je porijeklo vezano za Mediteran gdje raste ponegdje i na preko 1.300 m nadmorske visine. Iz Mediterana je prenesena u Novi svijet, osobito u Kaliforniju, Meksiko, Brazil i Boliviju. Koritenje brnistre kao predive biljke zapoinje jo u zaetku civilizacije. Spominju je stari grki filozofi koji istiu vrijednost njenih vlakana za izradu ueta, stabljika za vezanje loze, sjemena kao lijeka i cvjetova kao pelinju pau. Uz lan i pamuk spominje se i u Bibliji. U Grkoj, panjolskoj, Portugalu i Francuskoj slui za pokrivanje kua, a u sjevernoj Africi zidovi kua se grade od blata pomijeanog s brnistrom. U 19. stoljeu u Italiji se od brnistre izraivao papir i platno. Kod nas na obali raste cijelom duinom ali vrlo neujednaeno. Koristila se od davnina za brojne namjene: vano krmivo za koze, vezanje loze i svenjeva drva, izradu brodskih konopa, izradu odjevnih predmeta, iz brnistre se izrauju metle, pletu ograde oko imanja, koare, cjedila za maslinovo ulje i suila za smokve. Stabljikom se kao iglom krpaju vree, a na stabljiku brnistre nizale su se suhe smokve. Konano brnistra je vana pelinja paa. U statutu grada Korule iz 1214. godine spominje se namakanje brnistre za izradu vlakana, a u statutu otoka Braa iz 1656. godine zabranjuje se strancima branje brnistre, koja je oito bila zanimljiva za preradu. Putopisac Fortis spominje 1774. godine da se Betinjani na Murteru bave tkanjem platna brnistre te da za te potrebe beru brnistru ak i po Istri i Kvarneru. Za razliku od Francuske i Italije kod nas nikada nisu zasnovane vee plantae za uzgoj brnistre ve se koristila divlja populacija. Meutim u Omiu je 1919. godine osnovana tvornica za preradu, koja je ubrzo propala, a prema povijesnim podacima sijala se i uzgajala na podruju Poljica krajem 19. stoljea. Nakon 2. svjetskog rata raste interes za brnistru koja je bila jedan od elemenata budueg razvoja Dalmacije, pa je kao vanu buduu kulturu posebno apostrofira Tito u govoru 1946. godine u Splitu. Podignuto je vie pogona za preradu i zapoeo otkup, ali je ubrzo sve propalo. Brnistra polako pada u zaborav i danas vie nema proizvodnje za vlakno. U svakom sluaju brnistra nikada nije kod nas bila predmet istraivanja ili selekcije. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana 145

Sasvim je sigurno da brnistra nikada nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je za nju bilo predviano poslije 2. svjetskog rata. Meutim, ona je biljka iznimne tradicije utkana u narodnu povijest i brojne toponime, od kojih je jedan i grad Split. Proizvodnja izvornih tradicijskih proizvoda (uadi, odjevnih predmeta, obue), posebno na zatienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje sigurno ima perspektivu za obiteljska gospodarstva. Proizvodi brnistre postaju premijski proizvodi, koji imaju posebnu cijenu i vrijednost. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti vrijednost brnistre kao elementa krajobrazne estetike te vrijedne pelinje pae. Kako je za proizvodnju vjerojatno dovoljna prirodna populacija, potrebno je samo optimalno gospodarenje postojeim sastojinama. m) 1. 2. 3. 4. 5. 6. Prijedlog elemenata plana upravljanja Evidentiranja brnistrita pogodnih za koritenje i rjeavanje imovinsko-pravnih odnosa Ureenje brnistrita za eksploataciju i odravanje Izrada marketinkog plana za brnistru. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, i drugih vrijednosti brnistre kroz publikacije, predavanja, medije. Poticanje proizvodnje i prerade brnistre. Poticanje proizvodnje odjevnih i drugih predmeta od brnistre u manjoj mjeri irom Dalmacije.

146

5.2.2.11 MEDITERANSKA LUCERKA a) Kultura: Lucerka b) Red: Fabales c) Porodica: Fabaceae d) Svojta: Medicago sativa Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Mediteranska lucerka f) Sinonimi: Lucerna g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0 i) Rasprostranjenost: Dalmacija i Hercegovina j) Saeti opis Mediteranska lucerka je viegodinja mahunarka koja formira snaan busen visine do 100 cm. Ima izrazit vretenast korijen koji ve u drugoj godini razvoja dosegne duinu od 2,5 m, a u punom razvoju nakon 6-7 godina nevjerojatnih 5 metara dubine i raspon od 15-20 metara, kao nijedna druga biljka. Ovakav korijen je osnova izvanredne otpornosti lucerne na suu. Korijenov vrat smjeten je u tlu i tako zatien od mraza. Na njemu se stvaraju pupoljci iz kojih se razvijaju stabljike. Listovi se nalaze na dugim peteljkama i graeni su od tri liske i prekriveni finim dlaicama. Cvijet je tipine grae mahunarki, plavo-ljubiaste boje formiran u izduljeni cvat na vrhovima stabljika i njihovih ogranaka. Plod je mahuna tamno smee boje u kojoj nastaju bubreaste sjemenke tamnoute boje. U odnosu na lucerne zapadnoeuropskog i istonoeuropskog tipa, mediteranska ima bri poetni porast, manje je otporna na hladnou, ali vie na suu. k) Povijest nastanka i koritenja Lucerka je u kulturi ve barem 3.000 godina, jer se zna da su je uzgajali jo u staroj Perziji, odakle je prenesena u Grku. Za vrijeme Rimskog carstva, a moda i prije preko grkih kolonija prenesena je po cijelom Mediteranu. Smatra se najstarijom krmnom kulturom, a i najvanijom zbog ega je dobila naziv alfalfa. Lucerka je izuzetno vrijedna krmna biljka, koja obogauje tlo duikom uslijed simbioze s duinim bakterijama koja se nalaze u korijenovim kvricama. Koristi se za napasivanje, pokoena svjea, osuena ili samljevena u brano. Lucerka ima dugu povijest primjene i u medicinske svrhe. Neka istraivanja pokazala su da dodatak lucerne u prehrani sniava razinu kolesterola i glukoze u krvi. Isto tako lucerka je vrijedna medonosna biljka. Iako se na podruju Dalmacije vjerojatno uzgaja tisuljeima i predstavlja potpuno drugu grupu lucerni u odnosu na kontinentalne, naa mediteranska lucerka nikada nije bila predmet istraivanja ili selekcije. Naputanjem ratarske proizvodnje lucerka postupno nestaje iz proizvodnje i danas je sreemo podivljalu iz nekadanje proizvodnje, kao dio travnjake flore. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Mediteranska lucerka je vjerojatno najkvalitetnija i najzahvalnija viegodinja krmna kultura Dalmacije. ak i u najloijim godinama od nje moemo oekivati nekakav prinos, a u uobiajenim godinama i do pet otkosa. Vrlo je pogodna za napasivanje goveda, ovaca i druge stoke, tako da je reintrodukcija stoke u stvari teko ostvariva bez reintrodukcije lucerita, barem u manjoj mjeri kao prihrana za stoku. Mediteranska lucerka je izvanredan izvor svojstava i gene poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na suu i drugo. Ne treba zanemariti ouvanje bioraznolikosti, kako ove kulture na podruju Dalmacije, tako i nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji oplouju cvjetove (Medachile, Andrena, Eucora) tetnika koji koriste cvjetove, mahune i sjemenke (lucerkina pipa, lucerkina buba mara i dr.), ali i korovskih te parazitskih biljaka, kao to je vilina kosica (Cuscuta sp.).

147

Konano, treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s mediteranskom lucernom i stadima u pai u krajobrazu. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda mediteranskih lucerni na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za mediteransku lucernu. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, i ljekovitih vrijednosti mediteranske lucerne kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija mediteranske lucerne na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke.

148

5.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

5.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje: Osim dalmatinskog buhaa te duhana ravnjak ostali obraeni dalmatinski kultivari ratarskih kultura ne nalaze se na sortnoj listi RH, a slina je situacija i s ostalim ratarskim kultivarima Dalmacije. Osnovni razlog je nedostatna istraivanja ratarskih kultura na podruju Dalmacije, iako postojei kultivari predstavljaju izvorite zanimljivih svojstava vrlo zanimljivih za oplemenjivaki rad, a neki ak i svoj centar razvoja upravo imaju na Mediteranu. Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji slubena proizvodnja sjemena niti se sjeme moe kupiti na tritu. 5.3.2 Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara 5.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima Trenutno se nijedan strunjak ne bavi ratarskim biljem na podruju Dalmacije, uz izuzetak koji predstavljaju dalmatinski buha i brnistra: Dr. sc. Ivan Kolak Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Dr. sc. Franjo atovi Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Boris Filipaj dipl. ing. Bioaromatica d.o.o. Vlaka 7 10 000 Zagreb Mr. sc. Roman Ozimec Orehoveki ogranak 37 10 040 Zagreb 5.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara Projekt revitalizacije uzgoja dalmatinskog buhaa u Hrvatskoj, nositelj Bioaromatica d.o.o. 5.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara Trenutno ne postoje institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara ratarskog bilja na podruju Dalmacije. 5.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije: odrava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj primki Trenutno ne postoje kolekcijski nasadi, rasadnici, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije ratarskih kultura na podruju Dalmacije.

149

5.4

MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA

5.4.1. Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: terenska istraivanja, detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje, sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala, formiranje i dopuna kolekcija, daljnja selekcija, oplemenjivaki rad, razrada bussines planova, poboljanje dravne strategije, predavanja, izlobe, promotivni materijal, publikacije.

150

6. LIVADE I PANJACI
6.1 UVOD

6.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju U Hrvatskoj je do sada utvreno 4275 biljnih vrsta, odnosno s podvrstama, 5347 biljnih svojti. Po broju vrsta nalazi se na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici dravne povrine na treem mjestu, iza Slovenije i Albanije. Ako bi izdvojili samo Dalmaciju ona bi po broju vrsta na jedinici povrine bila prva zemlja u Europi. U ovom floristikom bogatstvu oko 6 % vrsta su endemi, meu kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti. U isto vrijeme, oko 11 % biljnih vrsta Hrvatske je ugroeno, od kojih najvei broj na podruju Dalmacije. U ovom floristikom bogatstvu Dalmacije posebno se istiu krki dalmatinski travnjaci, koji su po bogatstvu vrsta najbogatije biljne zajednice Europe. Osim u botanikom smislu, ove biljne zajednice u gospodarskom smislu gotovo da nikada nisu istraivane, iako je paarenje i kosidba ovih zajednica stoljeima bila osnova stoarstva Dalmacije. U isto vrijeme nestankom stoke i ovjeka na kontinentalnom dijelu Dalmacije zapoeo je proces zarastanja (sukcesija) i nestajanja ovog pokrova. Tako dalmatinski krki travnjaci, odnosno livade i panjaci, postaju jedan od najugroenijih biljnih pokrova u Dalmaciji, a pripadajue biljne i druge vrste ugroene. Osnovnu gospodarsku vrijednost livadama i panjacima daju biljke iz dvije porodice, mahunarki ili leguminoza (Fabaceae) i trava (Poaceae). Udjel ovih porodica u flori Hrvatske je iznimno visok, oko 9 % za mahunarke i 6 % za trave, odnosno najvei nakon glavoika (Compositae) koje su zastupljene s oko 12 %. Najvanije biljne vrste dalmatinskih livada i panjaka su: Mahunarke (Fabaceae): lucerka, crvena djetelina, bijela djetelina, dalmatinska djetelina, dunjica, domaa grahorica, dlakava grahorica, dalmatinska grahorica, bijeli kokotac, domaa vuika, svinua rogata, djeteljnjak perasta kostrika, granata kostrika, tvrda vlasulja, sitna vlasulja, dalmatinska vlasulja, svijetla smilica, opora tvrdika, jesenska aika, panjolska otrica

Trave (Poaceae):

One koje su u Dalmaciji bile i u poljskoj, ratarskoj proizvodnji, obraene su u okviru krmnih, ratarskih kultura. 6.1.2. Povijest uzgoja u Dalmaciji Krajem 18. stoljea, za vrijeme Mletake republike u Dalmaciji su zabiljeeno 5.772 hektara livada, dok je panjaka bilo ak 594.000 hektara. Sto godina kasnije za vrijeme Austrougarske bilo oko 10.500 ha livada. Oito je da se udjel livada poveavao u odnosu na panjake, ali neznatno te su ipak panjaci predstavljali osnovu stoarstva Dalmacije. Procjenjuje se da su prinosi livada u najboljim godinama iznosili do 2 tone po hektaru. Ozbiljnije unaprjeenje livadarstva zapoinje krajem 19. stoljea kad se za popravak krmne vrijednosti livada uvodi lucerna, u Dalmaciji zvana ljekarica. Ve do 1910. bilo je 3.583 ha lucerita, livada s pretenim udjelom lucerne. Prinosi ovih livada drastino su porasli, 1910. godine ak na 6,28 tona po hektaru. Panjaci su se krajem sezone veim dijelom kosili, uz prinos dosta loeg sijena od svega oko 400 kg po hektaru. Organizacija paarenja je bila vrlo loa i neorganizirana, pa su brojni panjaci bili pod prevelikim optereenjem. Za Dalmaciju su tipine stoarske ljetne migracije na vee 151

planine: Dinaru, Kamenicu, Svilaju, Mosor, Biokovo. Na visokogorske panjake Dinare od pamtivijeka dalmatinski i bosanski stoari izdiu svoja stada, a postojea dravna granica izmeu Republike Hrvatske i BIH upravo je tradicionalna granica stoarskih razgranienja utvrena jo u 18. stoljeu izmeu tadanje Venecije i Turskog carstva. Krajem 19. stoljea na podruju Sinja zasnovani su pokusi za popravak prirodnih panjaka na izrazito okrenoj povrini od 5 hektara. Ne ba povoljni rezultati pokusa, obustavili su daljnje pokuaje, a osnovni problem bilo je koritenje alohtonih biljnih vrsta, odnosno kultivara nepodesnih za travnjaku proizvodnju u Dalmaciji. Naalost, problem odabira najkvalitetnijih izvornih travnjakih vrsta Dalmacije te proizvodnje njihovog sjemena ostaje do danas. Za vrijeme Banovine Hrvatske imenovan je poseban strunjak za panjake koji je utvrdio da Dalmacija u odnosu na broj stoke i povrinu ima stalan manjak krmiva od oko 800.000 tona. Do tada se taj manjak nadoknaivao izgonom stoke u planinska podruja tadanje Turske, uz plaanje pristojbe te uvozom sijena iz Italije i Albanije. Ideja je bila da se dio panjakih povrina prenamjeni za ratarsku proizvodnju krmnih kultura. Vreni su pokusi i sa sjeckanom vinovom lozom, kominom maslina i groa, a siliranje sijena zapoelo je 1931. godine kod Knina i Sinja. Konano, prestankom stoarenja i nestankom stoke na podruju Dalmacije livade i panjaci u potpunosti su zaputeni i prijeti im zarastanje (sukcesija) te prijelaz u makiju. 6.1.3. Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Izrazita okrenost, bezvodnost, vrlo plitak pedoloki supstrat, ekstremne vruine i sue, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvaniji su ograniavajui imbenici sveukupne poljoprivrede Dalmacije, pa tako i livada i panjaka. Slubena rajonizacija livada i panjaka na podruju Dalmacije nije provedena, ali moemo utvrditi dvije zasebne zone: eumediteransku i submediteransku. Eumediteranska zona obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakterizirana je izrazitom ljetnom suom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdiu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit, Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu gotovo da uope ne postoje uvjeti za opsenije livadarstvo i panjarstvo, ve se stoarstvo dijelom mora oslanjati na zalee, odnosno planinske travnjake. Submediteranska zona obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u irem smislu. Ovo je podruje izrazito krajobrazno raznoliko i sastoji se od poplavnih depresija, krkih polja, krkih zaravni i uzvisina te konano od visokih dinarskih vrhova, pa se tako i izmjenjuje klima od submediteranske preko kontinentalne sve do hladne, ak snjene planinske klime. Na ovom podruju livadarstvo i panjarstvo je bilo tradicionalno prisutno, prvenstveno uz rubove velikih krkih polja: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, Vrgorako polje, dolina Neretve i Konavle, manjih brda te planinskih obronaka i visokoplaninskih panjaka. Nestankom stoke i izrazitim iseljavanjem i depopulacijom ovih prostora ratarstvo je polovicom 20. stoljea bitno smanjeno.

152

6.2

TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE

6.2.1 Pregledni popis vrsta 6.2.1.1 Mahunarke (Leguminoze) Djetelina bijela (Trifolium repens) Djetelina crvena livadna (Trifolium pratense perenne) Djetelina dalmatinska (Trifolium dalmaticum) Djetelina rumena (Trifolium incarnatum molinerii) Djetelina srednja (Trifolium medium) Djetelina perzijska (Trifolium resupinatum) Djetelina utozelena (Trifolium ochroleucum) Djeteljnjak (Bituminaria bituminosa) Dunjica (Medicago lupulina) Kozlinac ilirski (Astragalus illyricus) Graholika sitna (Lathyrus inconspicuus) Grahorica jara (Vicia sativa) Grahorica dlakava (Vicia villosa) Grahorica dalmatinska (Vicia dalmatica) Grahorica dinarska (Vicia dinara) Grahorica njena (Vicia gracilis) Grahorka visianijeva (Onobrychis ocellata) Kokotac bijeli (Melilotus albus) Lucerka (Medicago sativa) Svinua rogata (Lotus corniculatus) Vuika rutava (Lupinus hirsutus)

153

6.2.1.2 Trave (Poaceae, Gramineae) Kostrika razgranjena (Brachypodium ramosum) Kostrika perasta (Brachypodium pinnatum) Krin primorski (Chrysopogon gryllus) Ljulj suni (Lolium sicculum) Ljulj stegnuti (Lolium strictum) Muhar zeleni (Setaria viridis) Otrica primorska (Robrada) (Dactylis hispanica) (nekad su od korijenja robrade izraivali etke za ribanje podova) Ovsik polumeki (Bromus molliformis) Ovsik sredozemni (Bromus madritensis) Ovsik uspravni (Bromus erectus) Ovsik zbijeni (Bromus scoparius) Pirika primorska (Agropyrum litorale) Pirika priobalna (Agropyrum elongatum) Pirika srednja (Agropyrum intermedium) Repak mjeinasti (Alopecurus utriculatus) Sirak alepski (Sorghum halepense) Smilica sjajna (Koeleria splendens) Smilica tvrda (Koeleria phleoides) aika jesenska (Sesleria autumnalis) Tvrdika opora (Desmazeria rigida) Vlasulja dalmatinska (Festuca dalmatica) Vlasulja sitna (Festuca valesiaca) Vlasulja tvrda (Festuca duriuscula) Vlasulja brazdiasta (Festuca sulcata) Tvrdulja kruta (Scleropoa rigida)

154

6.2.2 Pregled najznaajnijih izvornih livadnih i panjakih vrsta Dalmacije 6.2.2.1 DJETELINA DALMATINSKA a) Kultura: Djetelina dalmatinska b) Red: Fabales c) Porodica: Fabaceae d) Svojta: Trifolium dalmaticum Visiani, 1829 e) Naziv sorte: Djetelina dalmatinska f) Sinonimi: Trifolium filicaule g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0 i) Rasprostranjenost: Dalmacija j) Saeti opis Dalmatinska djetelina je jedno ili dvogodinja travnjaka mahunarka visine do 30 cm. Listovi jajoliko izdueni, izmjenini, na postranim ograncima stabljike ima vie cvjetnih glavica. ile lista su prema rubu u luku svinute i odebljale. Cvjetne glavice su ruiaste boje, sjedee ili na vrlo kratkim stapkama, esto omotane najviim listovima. Vjeni cvijeta dvostruko dui od ake koja za vrijeme cvatnje nema u drijelu odebljani prsten. k) Povijest nastanka i koritenja Dalmatinska djetelina je endemina biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti koritena u kulturi. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinska djetelina je jedna od karakteristinih travnjakih djetelina Dalmacije. Predstavlja vanu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i panjaka biljka. Zajedno s lucernom, crvenom i bijelom djetelinom predstavlja jednu od najvanijih mahunarki dalmatinskih livada i panjaka. Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istraiti njihova proizvodna svojstva. Dalmatinska djetelina je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na suu i drugo. Ne treba zanemariti ouvanje bioraznolikosti nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji oplouju cvjetove (Megachile, Andrena, Eucera) tetnika koji koriste cvjetove, mahune i sjemenke, ali i parazitskih biljaka, kao to je vilina kosica (Cuscuta sp.). m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda dalmatinske djeteline na podruju Dalmacije 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za dalmatinsku djetelinu. 6. Popularizacija ekolokih i gospodarskih vrijednosti dalmatinske djeteline kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija dalmatinske djeteline na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke. 8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.

155

Napomena: Fotografija preuzeta iz Flora Croatica Database, autor M. Milovi

156

6.2.1.2. DJETELINA RUMENA a) Kultura: Djetelina rumena b) Red: Fabales c) Porodica: Fabaceae d) Svojta: Trifolium incarnatum molinerii (Balb. ex Hornem.) Syme, 1864 e) Naziv sorte: Djetelina rumena f) Sinonimi: g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0 i) Rasprostranjenost: cijeli svijet j) Saeti opis Rumena djetelina je jednogodinja djetelina koja naraste do 70 cm visoko. List je trodijelan, jajoliko izduen, izmjenino postavljeni na stabljici. Cvijetovi su skupljeni u duguljastu glavicu, lijepe intenzivno crvenkaste boje. Cvate u svibnju ili lipnju. k) Povijest nastanka i koritenja Rumena djetelina ili inkarnatka je biljka mediteranskih travnjaka odakle je odavno selekcionirana za proizvodnju krmiva. Danas je proirena po cijelom svijetu, osobito u USA, Francuskoj, Italiji, Njemakoj i panjolskoj. Koristi se kao monokulturni jednogodinji krmni usjev ili u raznim jednogodinjim krmnim smjesama, vrlo skromnih zahtjeva i zato posebno omiljena kod individualnih proizvoaa. Pokazala se odlina i za sideraciju (zelenu gnojidbu) u nasadima voaka, maslina i vinove loze, posebno na slabijim tlima i okolinim uvjetima. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Rumena djetelina je jedna od karakteristinih travnjakih djetelina Dalmacije. Predstavlja vanu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i panjaka biljka. Rumena djetelina je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na suu i drugo. Ne treba zanemariti ouvanje bioraznolikosti nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji oplouju cvjetove (Megachile, Andrena, Eucera) tetnika koji koriste cvjetove, mahune i sjemenke, ali i parazitskih biljaka, kao to je vilina kosica (Cuscuta sp.). m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda rumene djeteline na podruju Dalmacije 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Stvaranje sorte dalmatinske rumene djeteline. 6. Izrada marketinkog plana za dalmatinsku rumenu djetelinu. 7. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, i ljekovitih vrijednosti rumene djeteline kroz publikacije, predavanja, medije. 8. Propagacija dalmatinske djeteline na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke. 9. Promocija novog kultivara na svjetskoj razini.

157

158

6.2.1.3. GRAHORICA DALMATINSKA a) Kultura: Grahorica dalmatinska b) Red: Fabales c) Porodica: Fabaceae d) Svojta: Vicia dalmatica Kern. e) Naziv sorte: Grahorica dalmatinska f) Sinonimi: g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0 i) Rasprostranjenost: Dalmacija i Hercegovina j) Saeti opis Grahorica dalmatinska je viegodinja mahunarka koja formira dugake vitke stabljike s viticama koje se ovijaju oko druge vegetacije. Moe dosei duinu preko 1 metra. Listovi sastavljeni od 16 usko linearnih 1-2 mm irokih lisaka. Cvjetovi veliki, ljubiasti, dugi do 2 cm, visei, smjeteni na dugom drku. Na jednoj stabljici razvija se od 5 do 15 cvjetova. k) Povijest nastanka i koritenja Grahorica dalmatinska je endemina biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti koritena u kulturi. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Grahorica dalmatinska je jedna od karakteristinih travnjakih mahunarki Dalmacije. Predstavlja vanu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i panjaka biljka. Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istraiti njihova proizvodna svojstva. Grahorica dalmatinska je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na suu i drugo. Ne treba zanemariti ouvanje bioraznolikosti nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji oplouju cvjetove (Megachile, Andrena, Eucera) te tetnika koji koriste cvjetove, mahune i sjemenke. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda dalmatinske grahorice na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za dalmatinsku grahorice. 6. Popularizacija ekolokih i gospodarskih vrijednosti dalmatinske grahorice kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija dalmatinske djeteline na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke. 8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.

159

160

6.2.1.4. KOSTRIKA PERASTA n) Kultura: Kostrika perasta o) Red: Poales p) Porodica: Poaceae q) Svojta: Brachypodium pinnatum (L.) P. Beauv r) Naziv sorte: s) Sinonimi: Gotica perasta, t) Status: u) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 v) Rasprostranjenost: Afrika, Azija, Europa w) Saeti opis Kostrika perasta je trava koja naraste od 60 do 120 cm visoko i razvija dugake vrijee. Rukavci su mekani i dlakavi, a lisne plojke vrste, ravne ili ljebaste. Jeziac je kratak, tup i rascjepkan. Raste na prisojnim, osunanim padinama, u svijetlim bukovim i borovim umama, nasipima i breuljcima, planinskim livadama i toilima. Kostrika perasta je vrlo otporna na suu i loe proizvodne uvjete. x) Povijest nastanka i koritenja Kostrika perasta je autohtona biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti koritena u kulturi. y) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Kostrika perasta je jedna od karakteristinih travnjakih trava Dalmacije. Predstavlja vanu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i panjaka biljka. Stoka je vrlo rado pase dok ne otvrdne lie. esto dolazi zajedno s uspravnim ovsikom (Bromus erectus) i vrijeskom (Erica sp.). Predstavlja iznimno prilagoenu vrstu na loe okoline uvjete Dalmacije. Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te utvrditi njihova proizvodna svojstva Kostrika perasta s podruja Dalmacije je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, visoku tolerantnost na suu i drugo. n) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda kostrike peraste na podruju Dalmacije. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za kostriku perastu. Popularizacija ekolokih i gospodarskih vrijednosti kostrike peraste kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. Propagacija kostrike peraste na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.

161

162

6.2.1.5. KRIN PRIMORSKI a) Kultura: Krin primorski b) Red: Poales c) Porodica: Poaceae d) Svojta: Chrysopogon gryllus (Torn.) Trin. e) Naziv sorte: f) Sinonimi: Hrobrada, brka g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0 i) Rasprostranjenost: j) Saeti opis Krin primorski je trava koja naraste od 50 do 100 cm visoko i razvija kratak, gusti bus. Listovi su uski, obrasli dugim dlakama, posebno njihovi rukavci. Metlica velika, izduena, pojedine pljeve s vrlo dugakim, vijugavim osjem. k) Povijest nastanka i koritenja Krin primorski je autohtona biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti koritena u kulturi. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Krin primorski je jedna od karakteristinih travnjakih trava Dalmacije. Predstavlja vanu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i panjaka biljka. Na dalmatinskim otocima na nezaslanjenim, suhim podrujima tvori sa uspravnim ovsikom (Bromus erectus) zajednicu Brometo-Chrysopogonetum grylli. Ova zajednica sadri brojne biljne vrste kserofilnog karaktera i prekriva velike povrine dalmatinskog kra. esto predstavlja jedinu pau otonih ovaca. S vriskom tvori svezu Chrysopogoneto-Satureion subspicate koja je isto vrlo rasprostranjena na otocima i dalmatinskom kru. Krin primorski je po svemu jedna od najprilagoenijih trava na ekstremne dalmatinske uvjete. Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istraiti njihova proizvodna svojstva. Krin primorski je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na suu i drugo. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda krina primorskog na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za oplemenjene kultivare krina primorskog. 6. Popularizacija ekolokih i gospodarskih vrijednosti kultivara krina primorskog kroz publikacije, predavanja, medije. 7. Propagacija kultivara krina primorskog na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke. 8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.

163

164

6.2.1.6. VLASULJA DALMATINSKA a) Kultura: Vlasulja dalmatinska b) Red: Poales c) Porodica: Poaceae d) Svojta: Festuca dalmatica (Hackel) Richter, 1890 e) Naziv sorte: f) Sinonimi: Festuca ovina L. subsp. sulcata Hack. var. dalmatica Hack. g) Status: h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: Dalmacija j) Saeti opis Vlasulja dalmatinska je viegodinja, snana trava koja naraste od 20 do 50 cm visine. Tankih je vlasti i zbijenog busa. k) Povijest nastanka i koritenja Vlasulja dalmatinska je endemina biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti koritena u kulturi. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Vlasulja dalmatinska je jedna od karakteristinih travnjakih trava Dalmacije. Predstavlja vanu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i panjaka biljka. Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istraiti njihova proizvodna svojstva. Vlasulja dalmatinska je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poeljnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loa, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na suu i drugo. Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda vlasulje dalmatinske na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za vlasulju dalmatinsku. 6. Popularizacija ekolokih i gospodarskih vrijednosti vlasulje dalmatinske kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija vlasulje dalmatinske na podruju Dalmacije, na podrujima uzgoja stoke. 8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.

165

166

6.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

6.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje Osim rumene djeteline, ostali obraeni dalmatinski kultivari livadskih i panjakih kultura ne nalaze se na sortnoj listi RH, a slina je situacija i s ostalim navedenim livadskim i panjakim kultivarima Dalmacije. Osnovni razlog su nedostatna istraivanja livadskih i panjakih kultura na podruju Dalmacije, iako postojei kultivari predstavljaju izvorite zanimljivih svojstava vrlo zanimljivih za oplemenjivaki rad, a neki ak i svoj centar razvoja upravo imaju na Mediteranu. Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji slubena proizvodnja sjemena izvornih populacija, niti se sjeme moe kupiti na tritu. 6.3.2 Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara 6.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima Trenutno se nijedan strunjak ne bavi livadnim i panjakim biljem na podruju Dalmacije. 6.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara Trenutno ne postoji ni jedan Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara vezan uz livadno i panjako bilje na podruju Dalmacije. 6.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara Trenutno ne postoje institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara livadnog i panjakog bilja na podruju Dalmacije. 6.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije: odrava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj primki Trenutno ne postoje kolekcijski nasadi, rasadnici, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije livadnog i panjakog bilja na podruju Dalmacije.

167

6.4

MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA

6.4.1. Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: terenska istraivanja, detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje, sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala, formiranje i dopuna kolekcija, daljnja selekcija, oplemenjivaki rad, razrada bussines planova, poboljanje dravne strategije predavanja, izlobe, promotivni materijal, publikacije.

168

7. AROMATINO, ZAINSKO, LJEKOVITO, MEDONOSNO, UKRASNO I DIVLJE JESTIVO BILJE


7.1 UVOD

7.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju U Hrvatskoj je do sada utvreno 4275 biljnih vrsta, odnosno s podvrstama 5347 svojti. Po broju vrsta nalazi se na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici dravne povrine na treem mjestu, iza Slovenije i Albanije. Ako bi izdvojili samo Dalmaciju ona bi po broju vrsta na jedinici povrine bila prva zemlja u Europi. U ovom floristikom bogatstvu oko 6 % vrsta je endemino, meu kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti, a oko 11 % vrsta je ugroeno. S druge strane, u Dalmaciju je kroz povijest introduciran veliki broj biljnih vrsta i sorti, koje su koritene u poljoprivredi i umarstvu, a od kojih su danas neke sastavni dio krajobraza i biljnog pokrova Dalmacije. Tako je danas gotovo nezamislivo da maslina, vinova loza, alepski bor, palme ili empres, vrste koji daju osnovni peat Dalmacije, nisu izvorne dalmatinske vrste. Uz njih introducirane su gotovo sve kulturne biljke: ratarske, industrijske, vone, povrtne i ukrasne, s rijetkim iznimkama. Dalmacija je i domovina posebno aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, pravi pelinji rajski vrt. Samo manji dio ovog bilja je kroz povijest kultiviran ili je bio predmet bilo kakvog opsenijeg istraivanja i selekcije. Sve razvijene mediteranske drave (Italija, Francuska, panjolska, Grka) su na dravnoj razini poticale gospodarski razvoj ove proizvodnje raznim sustavima subvencija. U Dalmaciji je gotovo sve naalost zavravalo na sakupljanju (i unitavanju) samoniklih divljih populacija i njihovom izvozu kao sirovinu u razvijene zemlje. Rijetki su primjeri gdje se ilo i do sekundarnih proizvoda (eterina ulja, medovi), a tercijarni kao to su izvorni ljekoviti, kozmetiki ili prehrambeni proizvodi gotovo da uope ne postoje. Uz to nikada nije sainjen sustavni popis kultivara i divljih oblika ove skupine biljaka, stanje njihovih populacija, procjena njihove vrijednosti, procjena ugroenosti i oblici tradicionalnog koritenja, niti je donesen ni jedan strateki dokument vezan uz ovu problematiku. Kao posljedica, danas ne postoji proizvodnja sjemena i sadnica domaih kultivara aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, uz poneku rijetku iznimku, ve se kultivari uvoze iz inozemstva, ponekad doslovno nai vlastiti. Mnoge od ovih biljaka pripadaju gotovo svim navedenim kategorijama, primjerice rumarin i lavanda koriste se za dobivanje aromatskih eterinih ulja, odnosno kao aromatino bilje, kao zain, kao ljekovito bilje, medonosne su biljke a esto imaju i izraeni estetski karakter, odnosno imaju veliki potencijal kao ukrasno bilje te se u te namjene i (nedovoljno) koriste. Zbog toga je teko za veinu ovih biljaka odrediti njihovu pripadnost samo jednoj namjenskoj grupi kultura, pa istiemo njihovu uporabnu vrijednost u okviru pojedine skupine bilja: Aromatino i zainsko: Ljekovito: Medonosno: Ukrasno: rumarin, lavanda, kadulja, bosiljak, ubar, mravinac, komora, rutvica, matinjak, metvica, pelin, lovor, kim, kleka, rumarin, lavanda, kadulja, majina duica, neven, kadulje, vrisovi, rumarin, brnistra, divlja riga lavanda, vrijesovi, planika,

rumarin, lavanda, kadulja, bijeli, uti i ostali sunovrati, eboj, kane, zvonca, iglice, agave, opuncija, zumbuli, mirta, paroga

169

Divlje jestivo bilje:

paroga, kapari, planika, mirta, matar, koela.

Za gotovo sve ove biljke teko bi se kod nas moglo rei da pripadaju skupini kulturnog bilja, jer njihovog gospodarskog uzgoja u Dalmaciji nema, s izuzetkom otoka Hvara, koji je upravo po uzgoju rumarina, lavande, a u manjoj mjeri i kadulje te proizvodnji njihovih eterinih ulja postao uven i van granica Hrvatske. Vrijednost i potencijal aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja Dalmacije je izniman i to u nekoliko glavnih pravaca. Ponajprije treba istaknuti izraenu bioraznolikost dalmatinskog aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja. Podruje Dalmacije, kao i ire podruje Mediterana, jedno je od najraznolikijih regija ovog bilja na svijetu s brojnim endeminim, ak stenoendeminim vrstama te jedan od svjetskih centara razvoja kulturnog bilja. Neke od ovih vrsta osnova su iz koje su selekcijom dobivene slijedee kulture: durum penice, kupus, repe, repice, goruica, blitva, paroga, riga, maslaak-radi, pastrnjak, graak, lupine, bijela djetelina, djetelina inkarnatka, lan, celer, salata, endivija, kim, anis, majina duica, metvica, maslina, hmelj i drugo. Ovo bogatstvo postoji velikim dijelom i danas i predstavlja pravo skladite gena, odnosno ljudima korisnih svojstava bilja, koje selekcijom razvijamo i stvaramo nove kultivare. Prema tome, selekcijska vrijednost dalmatinskog aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja je izvanredna i do sada nedovoljno koritena. To je donekle razumljivo, jer selekcija ovog bilja ima smisla tek u razvijenom gospodarskom okruenju, to se za Dalmaciju nikada nije moglo rei, dapae stoljeima je gospodarski izrazito nerazvijeno podruje. Vjerojatno tek slijedi prava valorizacija nativnog bilja, rad na selekciji i koritenje pojedinih vrsta, kultivara ili svojstava u daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji. Gospodarska vrijednost ovog bilja je sve znaajnija. Svjetsko trite ima veliki i sve vei interes za svjeim i suenim aromatinim, zainskim i ljekovitim biljem, a pogotovo za destiliranim eterinim uljima koja se sve vie koriste u farmaceutskoj, ali i prehrambenoj industriji. Posebno se trai u okviru sve popularnije aromaterapije. Iako prinosi ovih kultura u Dalmaciji ne dosiu prinose ostvarene u kontinentalnoj europskoj proizvodnji, kvaliteta i udjel aromatskih, ljekovitih i aktivnih tvari u biljkama ubranim ili uzgojenim u Dalmaciji je izvanredna. Kvaliteta dalmatinskog aromatinog i zainskog te ljekovitog bilja bila je prepoznata kroz povijest i sva proizvodnja je otkupljivana za inozemne kupce, to se za dananje stanje situaciju ne moe rei. Izvanrednu gospodarsku vrijednost imaju i sekundarni proizvodi ovog bilja, medovi Dalmacije, najcjenjeniji i najskuplji svjetski medovi. I gospodarska vrijednost ukrasnog bilja u Dalmaciji postupno raste, iako je jo zanemariva. Tradicija ekonomske proizvodnje ukrasnog bilja postoji gotovo iskljuivo za sunovrate na irem podruju Dubrovnika te u manjoj mjeri mimoze, bugenvilije i drugo importirano bilje u eumediteranskom pojasu. Usporedno s gospodarskom, dalmatinsko aromatino i zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje ima iznimno veliku medonosnu vrijednost, odnosno vrijednost za pelinju pau. Postoji vrlo veliki broj medonosnih biljaka na podruju Dalmacije, ali se istiu brojne medonosne vrste 5. i 6. kategorije, koje imaju prinose od 200 do 500 kg meda po hektaru, odnosno preko 500 kg. Od njih je na podruju Dalmacije proireno preko 250 vrsta, a najbrojni su predstavnici porodice usnjaa (Lamiaceae), slijede Fabaceae, Rosaecae i Asteraceae, dok su ostale porodice manje zastupljene. Po vanosti se posebno istiu: rumarin, lavanda, kadulja, vrisovi i vrijesovi. Kvaliteta medova ovih biljaka s izuzetkom vrijesova (Erica sp.) spada u sam svjetski vrh, a medovi postiu najvie cijene na svjetskom tritu. Naalost, potencijal 170

medonoenja dalmatinskih biljaka, koji dodue znatno varira, ovisno o sezonskoj sui, koristimo tek vrlo malim dijelom, po nekim procjenama, manje od 5 %, tako da godinje gubimo tisue tona najkvalitetnijih svjetskih medova. Estetska vrijednost dalmatinskog bilja je opet izvanredna i gotovo u potpunosti neiskoritena. Osim odreenog broja importiranih ukrasnih biljaka za koje moemo rei da se u manjoj mjeri gospodarski ili hobistiki uzgajaju (sunovrati, mimoze, agave, opuncije, bugenvilija, pitospora i dr.), ogroman je broj autohtonih biljnih vrsta koje imaju veliki potencijal kao ukrasno bilje. Ovaj potencijal u novije doba sve vie prepoznaju stranci koji ga skupljaju u prirodi i selekcioniraju, tako da se danas ve mogu kupiti kultivari dalmatinske iglice Biokovo, kleke Velebit i drugi, a jo vei broj ih slijedi. Vanost uzgoja u kulturi autohtonih, ak stenoendeminih vrsta Dalmacije te njihovo poticanje u proizvodnji danas dobiva i dodatnu dimenziju. Kultiviranje divljih rijetkih i ugroenih divljih populacija, odnosno komercijalni uzgoj u smislu njihovog ouvanja ex situ, preporuka je svjetske organizacije za ouvanje i zatitu ivog svijeta IUCN. Prehrambena vrijednost divljeg bilja u Dalmaciji ima svoju posebnu dimenziju, jer se za hranu od pamtivjeka koristi moda i najvei broj biljaka na svijetu. Samo u okviru popularne miance u Dalmaciji se bere i koristi kao salata, prilog i varivo preko 100 vrsta biljaka. Meu njima, neke su ve odavno selekcionirane i ukljuene u kulturu (kupusi, repe i repice, paroga, riga, maslaak-radi, pastrnjak i druge). Izniman potencijal imaju i neke uvjetno vone vrste, posebno planika i mirta, za koje je potrebno istraivanje divljih populacija te daljnja selekcija. Zanimljivo je da prehrambenu vrijednost imaju i neke importirane ukrasne biljke, kao to je opuncija ili indijska smokva. Prehrambena vrijednost ovog bilja dolazi do punog izraaja tek za vrijeme ratova, kad se iz nude vade stare recepture i provode poluzaboravljeni postupci prerade i pripreme hrane. Industrijska vrijednost postoji kod nekog autohtonog bilja koje se ve i koristilo, kao to je brnistra. U ovu grupu spadali bi i dalmatinski crni i bijeli bor, koriteni za dobivanje smole, odnosno terpentina. Treba istaknuti i industrijsku vrijednost nekih uvezenih ukrasnih biljaka. Od agave, koja je prvenstveno kod nas ukrasna biljka, dobija se konac za izradu uvenih ipki, pake, hvarske i vike. Ovdje bi trebalo pridodati i emprese ije se drvo se koristilo u graevini, a dijelom i brojne aromatine biljke ije se eterino ulje koristi u industriji. Krajobrazna vrijednost dalmatinskog aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja je van svake sumnje posebna za Dalmaciju. Mnogi je upravo i prepoznaju po gore navedenim, karakteristinim biljnim vrstama koje tvore miris i okus Dalmacije. Split je dobio ime po gustoj brnistri koja je oko njega rasla. Kadulja i vrisovi prekrivaju nepregledna kamena prostranstva Dalmacije, a planika, lovor i mirta daju posebnu estetsku i olfaktornu dimenziju eumediteranskoj makiji. Hvar je danas u svjetskim razmjerima prepoznatljiv po krajobrazima racvjetalih grmova rumarina i lavande. Danas uznapredovalu promjenu krajobraza Dalmacije u betonske povrine treba hitno zaustaviti, a krajobraze oplemeniti nasadima izvornog aromatinog i zainskog, ljekovitog i medonosnog bilja.

171

7.1.2 Povijest uzgoja i koritenja u Dalmaciji Uzgoj i koritenje aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja u Dalmaciji zasigurno see u najdavniju povijest civilizacije na ovom prostoru. Iz izvornih oblika divljeg bilja selekcionirane su brojne ratarske, predive, a posebno povrtne, aromatine, zainske i ljekovite biljke. Ljekarnitvo (farmacija) na podruju Dalmacije ima izrazito dugu i slavnu tradiciju i see jo u 13. stoljee. Ljekarne su osnovane u Trogiru (1271.), Dubrovniku (1272.), Zadru (1289.), Splitu (1345.). Najstarija samostanska ljekarna u Samostanu Male brae u Dubrovniku osnovana je 1318. godine, a najstarija bolnika ljekarna na svijetu je dubrovaka Domus Christi, osnovana u 16. stoljeu. Rumarin se od pamtivjeka koristio kao zainska, aromatina i ljekovita biljka. Stara narodna uzreica kae da jela zainjena rumarinom pomau boljem pamenju, a moderna medicina dokazuje ovu postavku. Kako bilo, peena riba u Dalmaciji ne moe se zamisliti bez rumarina, kao ni razni umaci i marinade. Tradicija branja i koritenja rumarina za destilaciju eterinog ulja see u 1462. godinu kad je na Hvaru utvren prvi zapis o angairanju ljekarnika koji e brinuti o opskrbi apoteka ovim proizvodom. Gospodarska proizvodnja rumarinova ulja zapoinje u 17. stoljeu, a iri se u 18. stoljeu posebno na Hvaru i olti. Posebno se intenzivira od 1740. godine, kad poinju masovne sjee divljeg rumarina za destilaciju, emu se protive pelari, a proizvodnja se iri i na Vis te ibenik. Tek krajem 19. stoljea zapoinje uzgoj rumarina, a u Grablju na otoku Hvaru osnovana je 1902. godine i prva rumarinska zadruga. Proizvodnja se iri i na otoku Hvaru i tridesetih godina 20. stoljea procijenjena je na 20.000 kg. Danas je ova proizvodnja minimalna, gotovo zanemariva, a domae potrebe zadovoljavaju se uvozom rumarinovog ulja iz panjolske. Lavanda se poela uzgajati 1928. godine u Velom Grablju na otoku Hvaru, kad je Bartol Tomi na polju u uvali Sv. Ante, potaknut predavanjem kojeg je na otoku odrao agronom Franjo Tabain s otoka Korule, rasadio tri grma koja su tamo rasla i koristila se za blagoslov za Sv. Antuna Padovanskog. Dok su jo 1939. godine povrine pod lavandom na Hvaru bile svega 4 ha, a proizvodnja ulja neznatna, ve 1956. ima gotovo 80 ha pod lavandom, a 1973. ak 720 ha uz proizvodnju i do 70 tona ulja godinje. Kadulja nikada nije bila u trinom uzgoju. Uz rumarin i lavandu, na Hvaru se poetkom 20. stoljea u manjoj mjeri proizvodilo eterino kaduljino ulje, ali iskljuivo sabiranjem divljih populacija. Stara rimska poslovica kae: Ne moe biti bolestan ovjek u ijem vrtu raste kadulja. Ona nam govori da se u rimsko doba izuzetno cijenila ljekovitost kadulje, ali i da se ve u to doba uzgajala u vrtovima! Ostalo ukrasno bilje zapoinje se uzgajati ve naseljavanjem Dalmacije za osobne i obiteljske potrebe, ali trni uzgoj spominje se tek od polovice 19. stoljea u vidu proizvodnje sadnica rua u zadarskim rasadnicima. U vrtu Poljodjelskog dubrovakog drutva od 1887. je postojala proizvodnja sadnica ukrasnog bilja, prvenstveno empresa, oleandra, palma te voa. Proizvodnja sadnica limuna i narani ovdje je uspostavljena po prvi puta u Hrvatskoj. Na irem dubrovakom podruju, posebno u rasadniku ibaa i u upi, od poetka 20. stoljea tradicionalan gospodarski uzgoj ukrasnog bilja, prvenstveno sunovrata, zumbula, ljubiica, rua, karanfila, eboja, asparagusa, mimoza i kala. Od osnutka Sokolarsko povrarsko-voarskocvjearske zadruge u ibai 16. srpnja 1933., a posebno Povrtlarsko-voarsko-cvjearske zadruge u Mlinima 09. svibnja 1937., do pred drugi svjetski rat, u zlatno doba cvjearstva upe, 90 zadrugara proizvodilo je do 400 000 kitica cvijea koje su se plasirale u preko 30 gradova tadanje drave. Treba istaknuti da je u ibeniku 1888. godine Petar Biankini objavio jedno od u svijetu prvih monografskih djela o ukrasnom bilju, O uzgoju i njegovanju cviea, uresnog grmlja 172

i drvea. Djelo je izazvalo oduevljenje u strunim krugovima u Hrvatskoj te veliki interes irom svijeta. 7.1.3 Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Izrazita okrenost, bezvodnost, vrlo plitak pedoloki supstrat, ekstremne vruine i sue, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvaniji su ograniavajui imbenici sveukupne poljoprivrede Dalmacije, pa tako i proizvodnje aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja. Ipak, treba istaknuti da su ovi faktori daleko manje ograniavajui za mnoge od ovih vrsta. Slubena rajonizacija aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja na podruju Dalmacije nije provedena, ali moemo, kao i kod drugog bilja utvrditi dva zasebna rajona. Prvi obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakteriziran je izrazitom ljetnom suom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdiu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit, Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu zbog eumediteranske klime i zatienosti postoje dobri uvjeti za proizvodnju posebno aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog i ukrasnog te divljeg jestivog bilja. Drugi rajon obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u irem smislu. Ovo je podruje izrazito krajobrazno raznoliko i obuhvaa poplavne depresije, krka polja, krke zaravni i uzvisine te konano visoke dinarske vrhove, pa se tako i izmjenjuje klima od eumediteranske preko kontinentalne sve do hladne, ak snjene planinske klime. Na ovom podruju u niim dijelovima prisutna je submediteranska klima i postoje ak uvjeti za masovniju proizvodnju dijela vrsta aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja, prvenstveno na plodnim velikim krkim poljima: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, Vrgorako polje, dolina Neretve i Konavle. Ovi potencijali gotovo uope nisu iskoriteni i iz ove grupe bilja jo se koriste divlje populacije u vrlo maloj mjeri. Za uzgoj osjetljivog ukrasnog bilja postoje gotovo idealni uvjeti na podruju Dubrovakoneretvanske upanije, a posebno u upi dubrovakoj, klimarskom dragulju, kako navodi upravitelj botanikog vrta u Beu, R. Wettstein 1906. godine. Zato ne udi da je stanica za june kulture uspostavljena upravo na podruju upe u ibai, a da je cijelo podruje upe bilo uveno po trinoj proizvodnji cvijea.

173

7.2

TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE

7.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara Brojne vrste navedene u preglednom popisu tradicijskih kultura Dalmacije pripadaju u vie navedenih skupina bilja, ali su svrstane u skupinu prema svojem dominantnom svojstvu. Aromatino, zainsko i ljekovito bilje Anis (Pimpinella anisum) Bora (Borago officinalis) Bosiljak (Occimum basilicum) Dubaac (Teucrium chamaedrys) Dubaac planinski (Teucrium montanum) Estragon (Artemisia dracunculus) Gorska metvica (Calamintha officinalis) Kadulja (Salvia officinalis minor) Kadulja mukatna (Salvia sclarea) Kim (Carum carvi) Kleka (Juniperus communis) Komora (Foeniculum vulgare) Konopljika (Vitex agnus-castus rosea) Korijandar (Coriandrum sativum microcarpum) (Coriandrum sativum vulgare) Lavandin (Lavandula hibrida) Lavanda (Lavandula angustifolia) Lovor (Laurus nobilis) Majina duica obina (Thymus pulegioides) Majina duica tankolisna (Thymus longicaulis) Marulja (Marrubium vulgare lanatum) Matinjak (Melissa officinalis) Mauran (Majorana hortensis) Miloduh (Hyssopus officinalis) Mravinac (Origanum vulgare) Neven (Calendulla officinalis) Pelin (Artemisia absinthium) Rutvica (Ruta graveolens) Rumarin (Rosmarinus officinalis officinalis) Timijan (Thymus vulgaris) Vrisak (Satureja hortensis) Vrisak primorski (Satureja montana) Domai anis Domai bora Domai sitnolisni bosiljak Domai krupnolisni bosiljak Dalmatinski dubaac Iva trava Domai zeleni estragon Dalmatinska obina marulja Primorska kadulja Kadulja krstaica Paka uarica Domaa mirisna mukatna kadulja Domai rani kim Dalmatinski smri Dalmatinski komora Ruiasta konopljika Domai sitnozrni korijandar Domai krupnozrni korijandar Budrovka Primorska lavanda Dalmatinski lovor Dalmatinska obina majina duica Dalmatinska tankolisna majina duica Dalmatinska marulja Dalmatinski matinjak Domai mauran Domai ljubiasti miloduh Domai mravinac Domai neven Domai pelin Domaa sedefasta rutvica Dalmatinski uspravni rumarin Dalmatinski bjelocvjetni rumarin Dalmatinski puzavi rumarin Domai timijan Vrtni ubar Domai primorski vrisak

174

Medonosno bilje Bilu (Marrubium incanum) Divlja metvica (Calamintha nepeta) Draa (Paliurus spina-christi) Grohotua (Pucalina) (Colutea arborescens) Lemprika (Viburnum tinus) Sikavica krugloglava (Echinops sphaerocephalus) Sjerua (Salvia verticillata) Tilovina (Cytisus ramentaceus) Vrisak planinski (Satureja subspicata) Vrisak peljeki (Satureja visianii) Vrijes drveni (Erica arborea) Vrijes mnogocvjetni (Erica multiflorea) Vrijes prljenasti (Erica verticillata) Vrijes sredozemni (Erica mediterranea) Ukrasno bilje Agava (Agave americana) Dalmatinska iglica (Geranium dalmaticum) (G. dalmaticum x G. macrorrhizum) Sunovrat bijeli (Narcissus poticus) Sunovrat uti (Narcissus pseudonarcissus) Sunovrat uti (Narcissus sp.) Hrvatsko zvonce (Edraianthus graminifolius) Biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio) Zumbul (Hyacinthus sp.) Obina agava Vika pjegava agava Album Bressingham Pink Bridal Bouquet Biokovo upski bijeli sunovrat upski uti sunovrat Bobara Domai plavi zumbul Rijeki zumbul

Divlje jestivo bilje Kapar (Capparis spinosa) U okviru ovog Elaborata obraen je u skupini povrtnica Kostri primorski (Sonchus maritimus) Koela (Celtis australis) Kupina (Rubus sp.) Maslina divlja (Olea sativa oleaster) Matar (Critmum maritimum) Mirta (Myrtus communis) Morska blitva (Beta maritma) Omaga (Salicornia herbacea) Opuncija (Opuntia ficus indica) Pinjol (Pinus pinea) Planika (Arbutus unedo) Raeljka (Prunus mahaleb) Riga divlja (Diplotaxis tenuifolia) Solnjaa (Salsola kali) paroga (Asparagus officinalis) Tetivika (Smilax aspera)

175

7.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara (vrsta/sorata/ pasmina) Dalmacije 7.2.2.1 DALMATINSKI USPRAVNI RUMARIN a) Kultura: Rumarin b) Red: Lamiales c) Porodica: Lamiaceae d) Svojta: Rosmarinus officinalis Linnaeus, 1767 e) Naziv sorte: Dalmatinski uspravni rumarin f) Sinonimi: ruzmarin, rusmarin, lumarin, zimrad, zimorad, murod, ruzman g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora j) Saeti opis Dalmatinski rumarin je mali zimzeleni grm, visok do 2 m, graen od brojnih ibastih ogranaka, gusto prekrivenih listovima. Listovi su mu vrlo uski, zadebljali tamnozelene boje na licu i svjetlije na naliju, malo svinuti na rubovima. U prljenima izmeu listova nalaze se cvjetovi plave do ljubiaste boje. Rumarin cvate gotovo cijele godine od rujna do svibnja, a cijela biljka ima vrlo ugodan miris. Dalmatinski rumarin je autohtona biljna vrsta Dalmacije. k) Povijest nastanka i koritenja Rumarin je kao kulturna biljka poznat jo davno prije Krista, kad je prvenstveno sluio kao zain, dok u srednjem vijeku raste njegov znaaj kao ljekovite biljke. Tradicija branja i koritenja rumarina za proizvodnju rumarinovog suhog lista (Rosmarini folium) i destilaciju rumarinovog eterinog ulja (Rosmarini aetheroleum) u Dalmaciji see u 1462. godinu kad je na Hvaru utvren prvi zapis o angairanju ljekarnika koji e brinuti o opskrbi apoteka ovim proizvodima. Gospodarska proizvodnja rumarinova lista i ulja zapoinje u 17. stoljeu, a iri se u 18. stoljeu posebno na Hvaru i olti. Posebno se intenzivira od 1740. godine, kad poinju masovne sjee divljeg rumarina za proizvodnju suhog lista i destilaciju, emu se protive pelari, a proizvodnja ulja se iri i na otoke Korulu, Vis i Bra te u okolicu ibenika. Tek krajem 19. stoljea zapoinje uzgoj rumarina na otocima Hvaru, Visu i olti, a u Grablju na otoku Hvaru osnovana je 1902. godine i prva rumarinska zadruga. Proizvodnja se iri i na otoku Hvaru dosee 20 tona rumarinovog ulja. Danas u Dalmaciji ne postoji proizvodnja suhog lista i eterinog rumarinovog ulja, osim na otoku Hvaru gdje je proizvodnja minimalna. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinski rumarin je biljka izvanredne vanosti i potencijala za Dalmaciju, kao vana aromatina, zainska, ljekovita, medonosna, ukrasna i krajobrazna vrsta. Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraivanju i odabiru najboljih autohtonih populacija, njihovom umnaanju te zasnivanju rasadnika dalmatinskog rumarina. Vei dio rasada koristio bi za zasnivanje plantaa dalmatinskog rumarina, dio za prodaju kao zain u svjeem stanju, a dio za sadnju u vrtovima irom Dalmacije. Uz plantanu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu lia i turizam te tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho lie, destilirano eterino rumarinovo ulje te med, sekundarni razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni) na bazi rumarina, pekarski proizvodi (rumarinove kifle, rumarinovi medenjaci), a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaa u cvatu, destilerija, suara, pogona za proizvodnju farmacutskih pripravaka i drugih proizvoda, ali i turistiki obilasci ouvanih znaajnijih prirodnih sastojina. Proizvodi dalmatinskog rumarina, kako primarni, tako i sekundarni, zbog izvanredne kvalitete trebaju postati premijski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost prirodnih sastojina i plantaa racvjetalih grmova rumarina u krajobrazu, to treba iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda od rumarina. 176

m)

Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda dalmatinskog rumarina na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za dalmatinski rumarin. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dalmatinskog rumarina kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija dalmatinskog rumarina u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju. 9. Poticanje zasnivanja pogona za suenje i preradu rumarina 10. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na bazi rumarina. 11. Ukljuenje plantaa, pogona i proizvoda u turistiku ponudu Dalmacije.

177

7.2.2.2 BUDROVKA (HVARSKI LAVANDIN) a) Kultura: Lavandin b) Red: Lamiales c) Porodica: Lamiaceae d) Svojta: Lavandula hybrida Reverchon II e) Naziv sorte: Budrovka f) Sinonimi: lavandin, lavandula, despik, lavendl, lefendel g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, uzlazni i) Rasprostranjenost: Dalmacija (otok Hvar), danas Istra i kontinentalna Hrvatska j) Saeti opis Budrovka je izvorni hvarski hibrid lavande (Lavandula hybrida Reverchon II) nastala spontanim krianjem uskolisne, francuske lavande ili prave lavande Lavandula angustifolia Mill. (L. officinalis, L. vera) s lavandinom Lavandula hybrida (L. vera DC x L. latifolia Vill.). Razvija se u obliku niskog polugrma s mnotvom uspravnih izdanaka prekrivenih uskim listovima, svjetloplave boje. Ljubiasti cvjetovi se razvijaju u cvatovima koji su smjeteni na vrhu produenih cvjetnih stabljika. U odnosu na pravu lavandu lavandin Budrovka je otporni kultivar, pogodan za uzgoj u kontinentalnim podrujima jer podnosi temperature i do -20C. Listovi su mu izrazito tamnozelene boje, a cvjetovi vei i intenzivne modre boje. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. k) Povijest nastanka i koritenja Lavanda potjee s podruja sunanih kamenjara zapadnog dijela Sredozemlja. Ve u srednjem vijeku bile su poznate vrste lavandi koje se i danas uzgajaju. Od 13. stoljea lavanda se iri po cijeloj Europi, a u 16. stoljeu poinje uzgoj hibrida lavande (L. intermedia). Rod lavanda ima preko 48 poznatih vrsta od kojih je najstarija i najpoznatija uzgojena vrsta uskolisna, francuska Lavandula angustifolia Mill. (L. officinalis, L. vera) ili prava lavanda. U Europi je uzgojena i irokolisna muka lavanda (Lavandula latifolia Med.). Gospodarski je vrlo znaajna i hibridna lavanda Lavandula hybrida (L. vera DC x L. latifolia Vill.) poznatija kao lavandin. Danas je na tritu je sve prisutnija, L. stoechas, poznata jo iz starog vijeka, razliitih sorti i izrazito atraktivnog cvijeta, te L. dentata. U Europi su najvei i najpoznatiji proizvoai lavande, ali i lavandina: Francuska (Provansa), panjolska, Italija, Bugarska, Maarska, Ukrajina, Grka i Engleska (Norfolk), a na drugim kontinentima SAD, Alir, Argentina i Tasmanija. Lavanda se u Dalmaciji poela uzgajati poslije Prvog svjetskog rata u vrijeme poznate vinske krize. Postojale su kulture prave lavande, ali i krianaca na otocima Hvaru, Brau i Visu te u Zagori. Danas je glavno podruje uzgoja otok Hvar, a uzgaja se najvie domaa lavanda, odnosno lavandin, tamnozelenih listova i izrazito plavih cvjetova koji se morfoloki razlikuje od L. hybrida, a i ulje mu je kvalitetnije. Otkriven je 1948. godine u vrtu Budrovia s Hvara i nazvan Lavandula hybrida Reverchon II ili plava lavanda - modrulja, a danas na tritu poznatiji kao Lavandula budrovka. U Hrvatskoj se godinje proizvede svega oko 2 t eterinog ulja ove lavande. Podataka o znaajnijem uzgoju drugih vrsta i sorti lavande nema. Poari su 1999. godine na otoku Hvaru unitili treinu nasada lavande. Uzgoj lavande, temeljem znaajnih dravnih poticaja, dans se razmahao u kontinentalnoj Hrvatskoj te u Istri.

178

l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Budrovka je kultivar izvanredne vanosti i potencijala kakao za Dalmaciju, tako i za kontinentalnu Hrvatsku, kao vana aromatina, zainska, ljekovita, medonosna, ukrasna i krajobrazna vrsta. Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraivanju i odabiru najboljih populacija budrovke, njihovom umnaanju te zasnivanju rasadnika. Vei dio rasada koristio bi za zasnivanje plantaa budrovke, dio za prodaju u svjeem stanju, a dio za sadnju u vrtovima irom Hrvatske. Uz plantanu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu lia i turizam te tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho lie (Flores Lavandulae), destilirano eterino lavandino ulje (Oleum lavandulae) te med. Koliko budrovka moe biti medonosna govori podatak da j 1974. godine na Hvaru proizvedeno oko 200 tona lavandinog meda. Sekundarni proizvodi su razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni) na bazi lavande, a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaa u cvatu, destilerija, suara, pogona za proizvodnju farmaceutskih pripravaka i drugih proizvoda. Lavandini su jaeg mirisa, ali nemaju tako izraena ljekovita svojstva kao prava lavanda. Stoga imaju i drugaiju primjenu, a Budrovka se pokazala kao odlian analgetik. Svi lavandini koriste se u industriji deterdenata i sredstava za ienje, a suhi cvijet lavandina, u prigodnoj vreici, koristi se za zatitu od moljaca. Od 2000. godine budrovka se masovno iri po Istri i kontinentalnoj Hrvatskoj. Proizvodi budrovke trebaju dobiti oznaku izvornosti i postati prepoznatljiv hrvatski proizvod. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost plantaa racvjetalih grmova budrovke u krajobrazu, to treba iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti budrovke kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 2. Daljnje poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju. 3. Poticanje zasnivanja pogona za suenje i preradu budrovke. 4. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na bazi budrovke. 5. Ukljuenje plantaa, pogona i proizvoda u turistiku ponudu Dalmacije.

179

180

7.2.2.3 PRIMORSKA KADULJA a) Kultura: Kadulja b) Red: Lamiales c) Porodica: Lamiaceae d) Svojta: Salvia officinalis Linnaeus, 1767 e) Naziv sorte: Primorska kadulja f) Sinonimi: ljekovita kadulja, alfija, slavulja, ku, pelin g) Status: SLRH h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora j) Saeti opis Primorska kadulja je mali zbijeni grmi visok do 70 cm s drvenastom stabljikom i snanim korijenom, koji izuzetno duboko prodire u zemlju. Stabljika je obrasla brojnim ovalnim, vrstim listovima koji su s lica i nalija obrasli gustim dlaicama, pa djeluju sive boje. U gornjem dijelu stabljike razvijaju se relativno veliki ljubiasti cvjetovi. Kadulja cvate od kraja travnja do polovice lipnja, to ovisi prvenstveno o nadmorskoj visini. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. Primorska kadulja je autohtona biljna vrsta Dalmacije, proirena na podruju Mediterana, du cijele nae obale. k) Povijest nastanka i koritenja Kadulja je prvenstveno ljekovita biljka, ali se koristi i kao zain. Ljekovitost kadulje spoznali su jo antiki Grci, koji su je vjerojatno uveli u kulturu, a posebno su je cijenili Stari Rimljani. Jo prije njih, u faraonskim grobnicama u Egiptu, jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje bila je upravo kadulja. U srednjem vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje i rute te latica rue. U Dalmaciji se kadulja koristi jo davno prije antike. Sakupljalo se lie kadulje (Folia Salviae) neposredno prije cvatnje jer tada ima najvie aktivnih tvari. Poznati centri sabiranja i otkupa su bili: Trogir, Ston, Slano, Malinska na Krku, te Boka Kotorska. Destilacijom listova i cvjetova dobivalo se eterino kaduljino ulje (Oleum Salviae). Kako je kadulja na podruju Dalmacija izuzetno proirena uglavnom se koristila divlja kadulja, a poeci uzgoja datiraju na poetak 20. stoljea na otoku Hvaru. Danas u Dalmaciji ne postoji proizvodnja suhog lista i eterinog kaduljinog ulja, osim moda u manjoj mjeri, za osobne potrebe na otoku Hvaru. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Primorska kadulja je moda najvanija divlja biljka Dalmacije. Prekriva ogromne povrine najljueg kra, gdje je esto pionirska i jedina biljka, koja daje osnovno obiljeju krajobrazu gologa kra. Izvanredna je aromatina, zainska i ljekovita biljka, a posebno treba istaknuti njenu medonosnost, jer je za Dalmaciju najvanija pelinja paa. Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraivanju i odabiru najboljih autohtonih populacija, njihovom umnaanju te zasnivanju rasadnika primorske kadulje. Vei dio rasada koristio bi za zasnivanje plantaa, dio za prodaju kao zain u svjeem stanju, a dio za sadnju u vrtovima irom Dalmacije. Uz plantanu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu lia i turizam te tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho lie, destilirano eterino kaduljino ulje te izvanredan med, sekundarni razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni) na bazi kadulje, a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaa u cvatu, destilerija, suara, pogona za proizvodnju farmacutskih pripravaka i drugih proizvoda, ali i turistiki obilasci ouvanih znaajnijih prirodnih sastojina kadulje, osobito u razdoblju cvatnje. Proizvodi primorske kadulje, kako primarni, tako i sekundarni, zbog izvanredne kvalitete trebaju postati premijski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost prirodnih sastojina i plantaa racvjetalih grmia kadulje u krajobrazu, to treba iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda na bazi kadulje. 181

m)

Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda primorske kadulje na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za primorsku kadulju. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti primorske kadulje kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija primorske kadulje u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju 9. Poticanje zasnivanja pogona za suenje i preradu primorske kadulje 10. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na bazi primorske kadulje. 11. Ukljuenje plantaa, pogona i proizvoda u turistiku ponudu Dalmacije.

182

7.2.2.4 DOMAI PRIMORSKI VRISAK a) Kultura: Vrisak b) Red: Lamiales c) Porodica: Lamiaceae d) Svojta: Satureia montana variegata (Host) P. W. Ball e) Naziv sorte: Domai primorski vrisak f) Sinonimi: primorski vrijesak, primorski ubar, osoguz, bresina g) Status: SLRH h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, a Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora j) Saeti opis Domai primorski vrisak je trajan, gusto razgranan polugrm, visok 20-40 cm. Stabljika i ogranci su okrugli, obrasli finim kratkim dlakama. Listovi su mali, uski, zailjeni, cijelog ruba, istokanilijezde s eterinim uljima, a rastu po dva ukrieni nasuprotno. Cvjetovi se razvijaju u pazucima gornjih listova, bijele su boje i ljubiasto istokani. Domai primorski vrisak cvate od kolovoza do listopada, to ovisi prvenstveno o nadmorskoj visini. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. Domaa primorska kadulja je autohtona biljna vrsta Dalmacije, proirena na podruju Mediterana, du cijele nae obale. k) Povijest nastanka i koritenja Domai primorski vrisak je prvenstveno medonosna biljka, ali se koristi i kao ljekovita biljka. Ljekovitost vriska spoznali su jo antiki Grci, koji su uveli u kulturu srodnu vrstu Satureja hortensis, a posebno su je cijenili Stari Rimljani. U Dalmaciji se vrisak koristi jo davno prije antike. Sakupljalo se lie vriska (Folia Saturejae) za vrijeme cvatnje jer tada ima najvie aktivnih tvari. Kako na podruju Dalmacija ima izuzetno mnogo primorskog vriska i drugih divljih vrsta roda Satureja, iskljuivo se koristila divlja populacija i nije poznat uzgoj. Listovi su se koristili za lijeenje, ali i kao aromatino bilje za sireve, zain mesu, ribama, a za pice je moda i bolji od origana. Danas u Dalmaciji ne postoji gospodarska proizvodnja suhog lista. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Domai primorski vrisak u Dalmaciji prekriva ogromne povrine najljueg kra, gdje je esto pionirska i jedina biljka, koja daje osnovno obiljeju krajobrazu gologa kra. Izvanredna je aromatina, zainska i ljekovita biljka, a posebno treba istaknuti njenu medonosnost, jer je za Dalmaciju nakon kadulje, najvanija pelinja paa. Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraivanju i odabiru najboljih autohtonih populacija, njihovom umnaanju te zasnivanju rasadnika domaeg primorskog vriska. Vei dio rasada koristio bi za zasnivanje plantaa, dio za prodaju kao zain u svjeem stanju. Uz plantanu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu lia i turizam te tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho lie, te izvanredan med, sekundarni razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni) na bazi domaeg primorskog vriska, a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaa u cvatu, destilerija, suara, pogona za proizvodnju farmacutskih pripravaka i drugih proizvoda, ali i turistiki obilasci ouvanih znaajnijih prirodnih sastojina vriska, osobito u razdoblju cvatnje. Proizvodi domaeg primorskog vriska, kako primarni, tako i sekundarni, zbog izvanredne kvalitete trebaju postati premijski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost prirodnih sastojina i plantaa racvjetalih grmia vriska u krajobrazu, to treba iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda na bazi vriska.

183

m)

Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda domaeg primorskog vriska na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za primorski vrisak. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti primorskog vriska kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija domaeg primorskog vriska u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju 9. Poticanje zasnivanja pogona za suenje i preradu primorskog vriska. 10. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na bazi primorskog vriska. 11. Ukljuenje plantaa, pogona i proizvoda u turistiku ponudu Dalmacije.

184

7.2.2.5 OBINA AGAVA a) Kultura: Agava b) Red: Liliales c) Porodica: Agavaceae d) Svojta: Agave americana Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Obina agava f) Sinonimi: aloj, smokva gluica, loparina, primorski netres g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora j) Saeti opis Agava je sukulentna biljka lako prepoznatljiva po ogromnim, mesnatim, sonim listovima sivozelene boje, dugakim preko metra, koji su na rubu i vrhu bodljikavi. Agava prvi put cvjeta tek nakon nekoliko desetaka godina, ponekad punih 40. Stabljika koja nosi cvat visoka je i preko 6 metara i na vrhu nosi velike cvatove s brojnim svijetloutim cvjetovima koji poinju cvasti u lipnju i cvatu cijelo ljeto. Pred jesen, po cvatnji cijela biljka ugiba. k) Povijest nastanka i koritenja Obina ili amerika agava potjee iz Meksika i June Amerike odakle su je panjolski i portugalski pomorci prenijeli zajedno s kukuruzom, krumpirom i drugim kulturama na jug Europe. Kod nas su je donijeli panjolci 1561. godine iz istonog Meksika. Odavno se proirila, podivljala iz kulture i sada raste samonikla uz obale Sredozemlja. U Dalmaciji zabiljeena jo prije vie stoljea, pa ak Visiani poetkom 19. stoljea dvoji da li je za Dalmaciju alohtona ili se ve treba ubrojiti u autohtone biljke Dalmacije. Nikada u Dalmaciji nije uzgajana, osim lokalno razmnoavana i saena kao ukrasna biljka. Agava je zanimljiva biljka koja kod nas prvenstveno slui kao ukrasna biljka, meutim ima karakteristike ljekovite, aromatine, industrijske, medonosne i krajobrazne vrste. Podzemni dio biljke se nekad upotrebljavao kao lijek protiv sifilisa, mesnati soni dijelovi lista slue protiv reume, kao diuretik, ali i kao insekticid. Lisni pupoljci sirovina su za aromatiziranje tekile i drugih domaih meksikih rakija. Lisna vlakna slue za proizvodnju vlakna od kojih se i kod nas izraivao konop, a u Italiji i neke grublje vrste papira. Kod nas su se koristila vlakna agava i kao sirovina za izradu tradicionalnih dalmatinskih ipki, od kojih su najpoznatije: paka, hvarska i vika. Cvjetovi agave iznimna su pelinja paa. U novije doba pokuava se iz agave u gospodarskim koliinama ekstrahirati ugljikohidrat inulin kojeg u listovima ima u velikim koliinama. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Agava je vrlo zahvalna biljka koja raste doslovno na svim terenima. Iznimno je pogodna za svjee nasute, strme terene gdje svojim gustim korijenom sprjeava eroziju. Na podruju Dalmacije daje karakter brojnim krajobrazima, osobito uz more. Nakon vie stoljea postala je naa tradicijska kultura za koju se veu tradicijski proizvodi, dalmatinske ipke. Agava je biljka izuzetno dobro prilagoena na uvjete Dalmacije, gdje je odavno pobjegla iz kulture te raste kao divlja, dajui karakter brojnim dalmatinskim krajobrazima, pri emu dobro podnosi zaslanjenje. Potrebno je izvriti dodatna istraivanja populacija te odabrati najpogodnije za koritenja prvenstveno za sanacije smetlita i drugih devastiranih podruja. U manjoj mjeri mogue je zasnovati nasade za proizvodnju vlakana za tradicijske dalmatinske ipke te isprobati mogunost proizvodnje novog proizvoda dalmatinske tekile.

185

m)

Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda agave na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za agavu. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih, vrijednosti agave kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija agave u Dalmaciji, posebno za sanaciju svjee nasutih tala. 8. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju. 9. Poticanje zasnivanja ipkarskog obrta u okviru obiteljskih gospodarstava. 10. Ukljuenje ipkarskih proizvoda u turistiku ponudu Dalmacije.

186

7.2.2.6 BIOKOVO a) Kultura: Velika iglica b) Red: Geraniales c) Porodica: Geraniaceae d) Svojta: Geranium dalmaticum x Geranium macrorrhizum e) Naziv sorte: Biokovo f) Sinonimi: () g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, 0, 0 i) Rasprostranjenost: proizvedena kao ukrasna kultura u Njemakoj j) Saeti opis Biokovo je relativno nedavno selekcioniran kultivar hibrida dalmatinske iglice na bazi primjeraka sakupljenih na podruju Biokova. Tvori niski do poluvisoki grm s zelenim listovima proaranim crvenim prugama. Cvate s brojnim cvjetovima bijele boje s ljubiastim centrom, promjera oko 2 cm. Cvjeta od kasnog proljea do sredine ljeta. Vrlo tolerantan na vruinu i vlagu. k) Povijest nastanka i koritenja Biokovo je hibrid dalmatinske iglice nastao prirodnom mutacijom na Biokovu, gdje je sakupljen te naknadno selekcioniran od strane njemakih selekcionera. Danas se proizvodi u brojnim rasadnicima irom svijeta i nudi na prodaju ak i na internetu. Biokovo je sve popularnije u Europi i ubrzano se iri po cijelom svijetu. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Biokovo je jedan od primjera koritenja izvornih, endeminih biljnih vrsta u selekciji za ukrasno bilje. Vrlo je teko dati sud koje nae bilje ima ovaj potencijal, ali sigurno je da na podruju Dalmacije rastu brojni endemi izraene estetske vrijednosti. Trenutno se kod nas nudi samo u jednom rasadniku u Istri. Nije poznato da li postoji u prirodi, na Biokovu. Koncept bussines plana vrijedi za sve nae estetski vrijedne endemine biljke. Potrebno je na osnovi dosadanjih istraivanja odabrati endemine vrste koje imaju visoku estetsku vrijednost, te organizirati pokusno polje. Analizom vrsta u procesu kultiviranja odabrati najoptimalnije vrste za daljnju selekciju, te zapoeti s pokusnom proizvodnjom. Usporedo s ovom aktivnosti raditi na promociji ove proizvodnje te informirati javnost o djelatnosti. Zavrni kultivari trebaju imati poseban status meu naim ukrasnim biljem te ih promovirati kroz sve turistike aktivnosti, kao i na meunarodnim sajmovima u inozemstvo. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda izvornog endeminog estetski vrijednog bilja na podruju Dalmacije. 2. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 3. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 4. Izrada marketinkog plana za najperspektivnije biljne vrste. 5. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, estetskih i drugih vrijednosti kroz publikacije, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 6. Propagacija najperspektivnijih estetskih biljnih vrsta u Dalmaciji, 7. Poticanje zasnivanja proizvodnje sadnica u rasadnicima. 8. Poticanje prodaje i promocije izvornih endeminih ukrasnih biljaka Dalmacije. 9. Ukljuenje u turistiku ponudu Dalmacije. 10. Izlazak na svjetsko trite ukrasnog bilja

187

188

7.2.2.7 DALMATINSKA PLANIKA a) Kultura: Planika b) Red: Ericales c) Porodica: Ericaceae d) Svojta: Arbutus unedo Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Dalmatinska planika f) Sinonimi: maginja, planiac, prpak, jagodinica, jagodnjak, jagodica g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, kod nas od Istre do Dalmacije, te primorja Crne gore j) Saeti opis Dalmatinska planika je zimzeleno drvo koje moe narasti do 6 metara visine. Listovi su izdueno jajasti, koasti i na rubovima pilasto nazubljeni, dugi 69 cm, 23 cm iroki, na 310 mm dugoj peteljci. Zvonoliki bijeli cvjetovi nalaze se u cvatovima. Cvate od listopada do kraja prosinca. Plodovi planike, maginje su okrugli, debljine oko 2 cm, naranasto crveni, a crvenkasta kora im je bradaviasta, tokasta slina vrtnoj jagodi ili kori na plodu liija. Plodovi dozrijevaju u listopadu, kada poinju mijenjati boju iz zelene u utu, naranastu i arko crvenu. Taj se proces odvija postupno, tako da se plodovi poinju bojiti u razliito vrijeme. U isto vrijeme postupno se razvija cvat, pa se iz bijelih grozdova razvijaju cvjetovi slini cvijetu vrijesa. Kod planike je vrlo zanimljivo da ima istovremeno zrijue plodove, nezrele plodove i bijele cvjetove, koji e u razdoblju od jedne godine dozrijeti. Crveni zreli plodovi su vrlo ukusni i sadre veliku koliinu vitamina C, do 300 mg u 100 grama ploda. Dalmatinska planika pripada biljnoj zajednici makiji somine (Juniperus phoenicea) koja pripada asocijaciji Pistacio-Juniperetum phoeniceae. k) Povijest nastanka i koritenja Dalmatinska planika izvorna je mediteranska vrsta, sastavni dio mediteranske makije. Njezina jestivost je poznata od davnina, ali se ne preporuuje u veim koliinama, o emu govori njeno latinsko ime unedo, to znai da je jestiv samo jedan plod. Kod nas ne postoji tradicija kultiviranja planike, ali postoji tradicija koritenja plodova za proizvodnju vina, peenje rakije, preradu u marmeladu. Za ratnih godina plodovi su se suili i mljeli u brano, a u Italiji, junoj Francuskoj i sjevernoj Africi plodovi se prodaju na trnicama i jedu se sirove sa eerom, a postoji i tradicija ueeravanja zrelih plodova. Listovi planike su se kod nas koristili i kao zain, zamjena za listove lovora. Cvjetovi planike iznimna su pelinja paa, kad nijedna druga biljka ne cvate, samo dolaze kasno, kad je obino ve prehladno za pele i med rijetko dozrije. U kozmetici se plodovi planike upotrebljavaju kao dodatak kremi za njegu lica (omoguuje jednakomjerno tamnjenje koe), jer sprjeava nastajanje smeih pjega na obrazima. Krema je preporuljiva protiv starenja koe, raznih izraslina, nejednolike puti, pjega nastalih od izlaganja suncu, hormonskih poremeaja i sl. U novije doba dolazi do izraaja estetska vrijednost planike koja se formirana u manja stabla sadi sve vie po Mediteranu, ali i dublje u kontinentu, jer se pokazalo da izdre hladnou i do -15 C. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinska planika ima veliku potencijalnu gospodarsku vrijednost kao vona vrsta, industrijska kultura, dekorativna ili ukrasna vrsta te kao medonosna vrsta. Posebna je vrijednost planike to ona cijele godine ima dekorativne plodove koji postupno dozrijevaju, to dozriju krajem kalendarske godine kad nema drugog svjeeg voa te to cvate u kasnu jesen, kad ne cvate praktiki ni jedna druga autohtona vrsta. Potrebno je izvriti selekciju populacije planike kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi vremena cvatnje i dozrijevanja, veliine i ukusnosti ploda, rodnosti, otpornosti na hladnou i suu, dekorativnih elemenata i drugog. Oplemenjene kulture planike 189

treba razmnoiti i zasnovati rasadnike i nasade. Plodovi se mogu ponuditi kao svjee voe i to u vrijeme kad nema drugog svjeeg voa, mogu se suiti ili preraditi u demove i marmelade. Plodovi slabije kvalitete mogu sluiti kao industrijska sirovina za proizvodnju vina ili peenje rakije. Kultivari selekcionirani Na nie temperature mogu se saditi i dublje u kontinentu, a kao ukrasna parkovna i vrtna kultura, vjerojatno po cijeloj Hrvatskoj. Proizvodi, plodovi i preraevine, trebaju se marketinki obraditi i ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda planike na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za planiku. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih i dekorativnih vrijednosti planike kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija planike u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja rasadnika za proizvodnju sadnica planike. 9. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju planike. 10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svjeih plodova, suenje i preradu u okviru obiteljskih gospodarstava. 11. Ukljuenje proizvoda planike u turistiku ponudu Dalmacije. 12. Ukljuenje prirodnih sastojina, plantaa, pogona za preradu i kuaonica u turistiku ponudu Dalmacije.

190

191

7.2.2.8 DALMATINSKA MIRTA a) Kultura: Mirta b) Red: Myrtales c) Porodica: Myrtaceae d) Svojta: Myrtus communis Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Dalmatinska mirta f) Sinonimi: mra g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, kod nas od Istre do Dalmacije, te primorja Crne gore j) Saeti opis Dalmatinska mirta je zimzeleni grm do malo drvce koje moe narasti do 5 metara visine. Listovi su na granama smjeteni nasuprotno, na kratkoj peteljci, usko jajasti, koasti, prema vrhu sueni i sjajni, dugaki do 3 cm. Bijeli, mirisavi cvjetovi nalaze se pojedinano u pazucima listova na dugakim peteljkama. Cvate od lipnja do polovice kolovoza. Plodovi mirte su okrugle, tamnomodre, mesnate bobe, veliine graka odnosno 5-7 mm u promjeru, s ostacima ake na vrhu. Plodovi dozrijevaju od kraja listopada do kraja studenog, kada poinju mijenjati boju iz zelene u tamno modru. Zreli plodovi su ugodnog, slatkastog i pomalo smolastog okusa. Dalmatinska mirta pripada biljnoj zajednici makiji somine (Juniperus phoenicea) koja pripada asocijaciji Pistacio-Juniperetum phoeniceae. k) Povijest nastanka i koritenja Dalmatinska mirta potjee iz podruja Male Azije, odakle je prenesena na Mediteran jo u prethistoriji. Koristili su je ve stari Grci , ali je osobito cijenjena, ak kultno tovana za vrijeme Rimskog carstva, slino kao i lovor. Uzgoj su zapoeli stari Grci koji su jeli svjee plodove kao ukusno i ljekovito voe. Iz listova se u manjoj mjeri destilira eterino ulje. U Italiji se bobe koriste kao zain, a u Francuskoj se od boba proizvodi alkoholno pie nazvano eau d'Agnes. U Dalmaciji se plodovi mirte tradicionalno koriste konzervirani u soli ili slanoj otopini, a za vrijeme ratova su se suili i mljeli u brano. Na naim otocima tradicionalno se dodaju u lozovau za proizvodnju posebne crne rakije, vjerojatno jedne od najboljih u Dalmaciji. Mirta je vana mediteranska medonosna biljka. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinska mirta ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao vona vrsta, industrijska kultura, dekorativna ili ukrasna vrsta te kao medonosna vrsta. Potrebno je izvriti selekciju populacije planike kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi vremena cvatnje i dozrijevanja, veliine i ukusnosti ploda, rodnosti, otpornosti na hladnou i suu, dekorativnih elemenata i drugog. Oplemenjene kulture mirte treba razmnoiti i zasnovati rasadnike i nasade. Plodovi se mogu ponuditi kao svjee voe i to u vrijeme kad nema drugog svjeeg voa, mogu se suiti ili preraditi u demove i marmelade. Plodovi slabije kvalitete mogu sluiti kao industrijska sirovina za proizvodnju crne rakije. Kultivari selekcionirani na nie temperature mogu se saditi i dublje u kontinentu, ali ne preduboko jer je mirta prilino osjetljivija na hladnou. Proizvodi, plodovi i preraevine, trebaju se marketinki obraditi i ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije.

192

m)

Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda mirte na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za mirtu. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih i dekorativnih vrijednosti mirte kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija mirte u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja rasadnika za proizvodnju sadnica mirte. 9. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju mirte. 10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svjeih plodova, suenje i preradu u okviru obiteljskih gospodarstava. 11. Ukljuenje proizvoda mirte u turistiku ponudu Dalmacije. 12. Ukljuenje prirodnih sastojina, plantaa, pogona za preradu i kuaonica u turistiku ponudu Dalmacije.

193

194

7.2.2.9 DALMATINSKI MATAR a) Kultura: Matar b) Red: Capparales c) Porodica: Brassicaceae d) Svojta: Crithmum maritmum Linnaeus, 1753 e) Naziv sorte: Dalmatinski matar f) Sinonimi: motar, motrika, petrovo zelje, petrovac, ulac, obalac, omaalj, sirotinjska paroga, divlji koroma g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, kod nas od Istre do Dalmacije, te primorja Crne gore j) Saeti opis Dalmatinski matar je trajna i snana, razgranata u gornjem dijelu, a pri dnu odvenjela halofitna biljka iz porodice titarki (Apiaceae), visoka do 50 cm. Listovi su rasperani, plavozeleni, izrazito mesnati do 5 cm dugi i oko 6 mm iroki. Na vrhu biljke razvijaju se titasti cvatovi sastavljeni od brojnih zelenkasto utih cvjetia koji cvatu od kolovoza do kraja rujna. Raste neposredno uz more, najee u pukotinama vapnenakih stijena. esto prekriva cijele komplekse obalnih ploastih vapnenaca. k) Povijest nastanka i koritenja Dalmatinski matar je izvorna biljka Europe, proirena gotovo svim europskim obalama, ali sve rjea. Koristi se jo od pretpovijesnog doba, po grkoj mitologiji boica Hekata ga je pripremila Tezeju. Mesnati i vrsti listovi imaju slan i aromatian okus. Pomorci su listove matara u prolosti nosili uloene u octu na svoje plovidbe kao sredstvo protiv skorbuta. Svjee ubrani listovi su zapravo relativno siromani vitaminom C. Suenjem listova dio eterinog ulja (kojemu je glavni sastojak dilapiol) ispari, pa se mogu prirediti jela s blaim mirisom. Upotrebljava se u prehrani, za salate, ukiseljena i za umake, ali i u medicini kao antiskorbutno sredstvo i diuretik. Kao povrtnicu posebno su je cijenili i koristili Englezi za brojne salate i umake, a Shakespeare je spominje u drami Kralj Lear. U Dalmaciji se tradicionalno koristi na otocima, kao prilog jelima u octu ili u ulju, posebno Hvaru, Brau, iovu, Visu. Smatra se specijalitetom kao i kapari, s kojima se esto zajedno konzervira. Jedan dalmatinski gurman kae za matar: njegova visost matar...bar ga ja tako zoven...beren ga na junoj strani otoka iova...delicija da ne more bit vea...raste i na sjeveru...u engleskoj je na dvoru uvik bila cijenjena, sad je u EU zatiena biljka...prije se u Dalmaciji puno duperela, a ja u njoj gutan ve godinan...na salatu oli sa par maslin i kapari sa dobrin ovjin siren, a more i koja fetica pruta. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinski matar ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatinska povrtnica i zainska biljka. Potrebno je izvriti selekciju populacije matra kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi veliine i ukusnosti listova, koliine eterinih ulja, mogunosti uzgoja na nezaslanjenom tlu, otpornosti na hladnou i suu i drugog. Oplemenjene selekcije matra treba razmnoiti i zasnovati rasadnike i nasade. Selekcionirani dalmatinski matar s manjim udjelom eterinog ulja moe se koristiti kao svjea mediteranska salata ili kao konzervirani listovi u domaoj kvasini ili maslinovom ulju. Ove proizvode treba marketinki obraditi i ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije. Nije zanemariva ni turistika atraktivnost ouvanih sastojina matra uz obalu Jadrana. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja

195

1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda matra na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama. 5. Izrada marketinkog plana za matar. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, farmaceutskih i dekorativnih vrijednosti matra kroz publikacije, kuaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije. 7. Propagacija matra u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja rasadnika za proizvodnju sadnica matra. 9. Poticanje zasnivanja plantaa za proizvodnju matra. 10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svjeih listova i preradu u okviru obiteljskih gospodarstava. 11. Ukljuenje proizvoda matra u turistiku ponudu Dalmacije. 12. Ukljuenje prirodnih sastojina, plantaa, pogona za preradu i kuaonica u turistiku ponudu Dalmacije.

196

197

7.2.2.10 DIVLJA RIGA a) Kultura: Divlja riga b) Red: Capparales c) Porodica: Brassicaceae d) Svojta: Diplotaxis tenuifolia (L.)DC. e) Naziv sorte: Divlja riga f) Sinonimi: dvoredac, uskolisni dvoredac, razgranjeni dvoredac, divlja rikula, rigula, divlji kupus, divlja salata, nadimaa g) Status: 0 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0 i) Rasprostranjenost: od Bliskog istoka do june Europe; kod nas u obalnom dijelu, od Istre do primorja Crne gore, posebno u Dalmaciji; kao korov proirena u USA j) Saeti opis Divlja riga je do 60 cm visoka trajnica snanog korijena, pri dnu odvenjela biljka iz porodice vrzina (Capparaceae). Listovi su debeli i soni, plavozeleni, do 12 cm dugi i duboko perasto urezani na 3-5 nasuprotna renja. Na vrhu biljke razvija se visoka stabljika s grozdastim cvatom sastavljenim od miriljavih utih cvjetova koji cvatu od svibnja do kraja listopada. Po cvatnji razvijaju se 3 cm dugake komuke pune sitnih, u dva reda sloenih sjemenki, odakle dolazi latinsko ime diplotaxis (dvoredac). Svjei listovi imaju tipian miris na rigu odnosno peeno svinjsko meso. Najee raste na aridnim kamenitim strminama. k) Povijest nastanka i koritenja Divlja riga sastavni je dio svih dalmatinskih miancija u sklopu kojih se redovito prodavao na dalmatinskim trnicama. Koriste se mladi listovi koji se razvijaju od travnja sve do kraja srpnja. Na isti nain koristi se i u Italiji i Francuskoj. Poznata je i ljekovitost divlje rige. Koristi se kao sredstvo za ienje krvi, za iskaljavanje, kao diuretik i antiskorbutik. Sjeme koje je ljutog okusa od glikozida sinergina, se u srednjem vijeku mljelo za izradu senfa, a smatralo se da biljka ima afrodizijaka svojstva. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Divlja riga ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatinska povrtnica. Ona je nutricionistiki vrjednija od rige, ima dvostruko vie C vitamina i oko 20 % vie karotena. Biljka je vrlo vrijedna pelinja paa, posebno oko Postira na otoku Brau gdje daje redovito jedno vrcanje. Potrebno je izvriti selekciju populacije divlje rige kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi veliine, tvrdoe i ukusnosti listova, mogunosti uzgoja, otpornosti na hladnou i suu i drugog. Oplemenjene selekcije divlje rige treba razmnoiti i zasnovati sjemensku proizvodnju i nasade. Selekcionirana divlja riga moe se koristiti kao svjea mediteranska salata, na identian nain kao i poznatija riga, od koje je nutricionistiki vrjednija. Ovaj proizvod treba marketinki obraditi i ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni, tradicionalni proizvod Dalmacije. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda divlje rige na podruju Dalmacije. 2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.

198

5. Izrada marketinkog plana za divlju rigu. 6. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, i prehrambenih vrijednosti divlje rige kroz publikacije, kuaonice, predavanja, medije. 7. Propagacija divlje rige u Dalmaciji. 8. Poticanje zasnivanja proizvodnje sjemena odabranih kultivara divlje rige. 9. Poticanje zasnivanja proizvodnje divlje rige. 10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svjeih listova u okviru obiteljskih gospodarstava. 11. Ukljuenje proizvoda divlje rige u turistiku ponudu Dalmacije.

199

7.3

STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA

7.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje: Osim svega nekoliko vrsti i sorta ostali obraeni dalmatinski kultivari aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja ne nalaze se na sortnoj listi RH. Osnovni razlog je nedostatna istraivanja ratarskih kultura na podruju Dalmacije, iako postojei kultivari predstavljaju izvorite zanimljivih svojstava vrlo zanimljivih za oplemenjivaki rad, a neki ak i svoj centar razvoja upravo imaju na Mediteranu. Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji slubena proizvodnja sjemena, a sjeme kadulje, lavande i rumarina koje se moe kupiti na tritu redovito dolazi iz izvoza i ne predstavlja ovdje obraene populacije. Iznimka je budrovka, ije se sadnice razmnoavaju u vie rasadnika i mogu se kupiti. 7.3.2 Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara 7.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima Dr. sc. Ivan Kolak Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Dr. sc. Franjo atovi Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Mr. sc. Ines Vrek Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Mr. sc. Mihaela Kurtela Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Mr. sc. Vesna idovec Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Mr. sc. Ksenija Karlovi Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Mr. sc. Roman Ozimec Orehoveki ogranak 37 10 040 Zagreb 200

7.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara Dravni poticaji za zasnivanje plantaa lavandina budrovke 7.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara Agronomski fakultet Zagreb Svetoimunska 25 10 000 Zagreb Milan i Vesna Vojinovi Anemona d.o.o. Kovaki prolaz bb 20 260Korula Ratko Kovaevi Kapar d.o.o. Kvaternikova 12 21 000 Split 7.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije: odrava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj primki Trenutno ne postoje kolekcijski nasadi, rasadnici, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije.

201

7.4

MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA

7.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: terenska istraivanja, opisi kultivara, sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala, formiranje i dopuna kolekcija, daljnja selekcija, oplemenjivaki rad, razrada bussines planova, poboljanje dravne strategije predavanja, izlobe, promotivni materijal, publikacije.

202

8. DOMAE IVOTINJE
8.1 UVOD

8.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju Prvi poznati stanovnici Dalmacije bili su pripadnici ilirskog plemena Dalmati, od kojeg je izveden naziv regije Dalmacija. Obje rijei etimoloki potjeu od stare ilirske rijei dalma (delma), to znai ovca, dakle Dalmacija je zemlja ovaca, odnosno ovara. Tako ve samo ime Dalmacije ukazuje na iznimnu vanost stoarstva i uzgoja domaih ivotinja na ovom podruju. Prema popisu iz 1781. godine u Dalmaciji je bilo oko 1,2 milijuna grla stoke, od ega preko milijun ovaca i koza, to je u odnosu na broj stanovnika (250.000) inilo Dalmaciju najstoarskijom zemljom tadanje Europe, jer je na jednog Dalmatinca bilo 5 grla stoke! Ova iznimno velika zastupljenost stoke za Dalmaciju ne udi ako se zna da opstanak na ratarski nepovoljnom podruju, kao to je Dalmacija, relativno velikoj populaciji ljudi uope nije mogao biti mogu bez oslonca u stoarstvu, to se posebno odnosi na Dalmatinsku Zagoru. Za Zagoru je stoka bila gotovo jedini izvor prihoda, uvjet i oslonac opstanka zagorskog puanstva. Danas, kad je oslonac ekonomije Dalmacije u sasvim drugim granama privrede, a Zagora izrazito depopulizirano podruje, Dalmacija je postala stoarski iznimno slabo razvijena regija, koje prema najnovijim popisima iz 2007. godine ima svega oko 250 0000 grla stoke (bez peradi i pela), to je dakle oko pet puta manje nego prije 200 godina (Tablica 1). Tablica 1: Slubeno evidentirane domae ivotinje na podruju Dalmacije 2007. godine upanija Konji Magarci Goveda Ovce Zadarska 18 134 2.166 105.261 ibensko28 125 1.571 70.207 kninska Splitsko413 213 351 48.809 dalmatinska Dubrovako72 28 668 3.729 neretvanska UKUPNO u 531 500 4.756 228.006 Dalmaciji U Hrvatskoj 12.938 1.348 179.627 538.827 U Hrvatskoj 15.000 1.500 235.000 600.000 procjena * Broj rasplodnih krmaa **Procijenjen broj svinja u uzgoju ***Broj konica, broj pelara 684/2007 Koze Svinje* Perad 13.473 0 ? 5.264 52 ? 7.793 1.176 27.706 50.238 70.000 360 0 412 **8.000 167.131 650.000 ? ? ? 700.000 1.200.000 Pele*** 7.738 6.820 29.950 9.026 53.534 313.978 320.000

203

8.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji Za Dalmaciju najvanije vrste stoke i ostalih domaih ivotinja bile su, po redu vanosti za gospodarstvo: ovce, koze, goveda, magarci s kriancima, svinje, konji, pele, kokoi, pure, dudov prelac, kunii, golubovi, psi. Uzgoj ribe nije poznat do najrecentnijeg razdoblja. Prema najstarijim nalazima paleontolokih ostataka domaih ivotinja u piljama Dalmacije, utvreno je da su najstarije u uzgoju bile ovce, koze, goveda i psi. Od poetaka civilizacije dominiraju goveda, ali na prijelazu iz bronanog u bakreno doba (4000 godina prije Krista) primat preuzimaju ovce, po kojima Dalmacija i dobiva ime. U rimsko doba zapoeo je uzgoj konja i magaraca, te pelarstvo, peradarstvo i golubarstvo, a kasnije poinje uzgoj svinja. Pokuaji sustavnijeg oplemenjivanja stoke zapoinju tek krajem Mletake republike, pa jae kroz razdoblje francuske vladavine, krianjem domaih ovaca s merino ovcama. Osobito se nastojanja merinizacije te ostale mjere unaprjeenja stoarstva pojaavaju za vrijeme Austrougarske, od 1808. godine. Imenuju se osobe odgovorne za unaprjeenje, izrauju i provode planovi, uvozi rasplodni materijal, osnivaju uzgajivanice i ergele. Vanost konjogojstva i uzgoja magaraca naglo je porasla krajem 18. stoljea uslijed razvoja trgovine i prometa, a zbog nepostojanja prometnica u Dalmaciji, da bi njihov broj do kraja 19. stoljea dosegao preko 50 000 grla. Kako su konji u Dalmaciju doli za Rimskog carstva, osnova dalmatinskih konja su rimski mali konji, poniji. Kasnije, okupacijom dijela Dalmacije od strane Turskog carstva dolazi do utjecaja arapskih konja te posebno u planinskim dijelovima Dalmacije utjecaja sitnog bosanskog tovarnog konja, a u dijelu Zagore i hrvatskog hladnokrvnog konja, zvanog buak. Od polovice 19. stoljea osnivane su ergele od strane Austrougarske, pri emu su krianja uglavnom vrena arapskim i lipicanskim konjima. Uzgoj magaraca zasnivao se na dva osnovna tipa. Afriki, manji i mirniji tip te europski vei i tvrdoglaviji. Krajem 19. stoljea bilo je u Dalmaciji preko 30 000 magaraca. Oplemenjivanje domaih populacija zapoelo je polovicom 19. stoljea talijanskim apulijskim magarcem, koji nije ostavio traga u populaciji dalmatinskih magaraca. Osnova govedarstva Dalmacije je kratkorogo balkansko govedo-bua. Naknadno su Rimljani doveli dugorogo govedo u podolskom tipu koje se nije odralo. Oplemenjivanje zapoinje polovicom 19. stoljea, najprije uvoenjem simentalske i montafonske pasmine, a kasnije jo i altgauske i meltalske pasmine. Konano se zbog slabih rezultata zakljuilo da e se oplemenjivanje najbolje provesti s tirolskom, odnosno austrijskom oberintalskom pasminom. Sustavnim krianjem ove pasmine s buom nastalo je sivo dalmatinsko govedo. Ovarstvo je u Dalmaciji bilo iznimno dobro razvijeno, ponegdje u gotovo nemoguim uvjetima (Pag, Kornati). Osnova ovarstva Dalmacije je ovca pramenka, tipina ovca jugoistone Europe, koja se od davnina, a od poetka 19. stoljea sustavno oplemenjivala prvenstveno sa panjolskom merino ovcom, radi dobivanja kvalitetnije vune. Smanjenjem vanosti vune poinju krianja s mesnatijim i mlijenijim pasminama, te se uz merino ukljuuju talijanska bergamo ovca, sorthdown ovca, vlaika ovca, romanovska, karakul ovca i brojne druge U pojedinim dijelovima Dalmacije, posebno na otocima, uslijed izoliranosti populacija, specifinih ekolokih uvjeta te raznovrsnog krianja nastao je veliki broj zasebnih populacija, odnosno pasmina pramenki s veim ili manjim utjecajem merino ovce, a vjerojatno i drugih pasmina. Tako poznajemo brojne sojeve/pasmine pramenki: paka, silbska, kornatska, sinjska, braka, olibska, koje sve pripadaju velikoj skupini dalmatinskih pramenki, vie ili manje krianih s drugim pasminama.

204

Kozarstvo u Dalmaciji ima iznimno dugu tradiciju, vjerojatno jo od predgrkih vremena, iz doba Ilira. Rimljani posebno kao otok koza istiu otok Bra. S preko 400 000 grla polovicom 19. stoljea kozarstvo Dalmacije je doseglo svoj vrhunac, da bi se do 1930. smanjilo na oko 250 000 grla. Zbog nekontrolirane pae i brsta, to je navodno nepovoljno utjecalo na razvoj uma na kru, donesen je 1954. godine Zakon o zabrani dranja koza. Nakon ove mjere broj koza je drastino smanjen, a struka i statistika prestale su, naalost, pratiti. Osnova dalmatinskog kozarstva je domaa (dinarska, hrvatska) arena koza koja se manjim dijelom oplemenjivala sa sanskom i njemakom bijelom kozom te je tako stvorena hrvatska bijela koza. U pojedinim dijelovima Dalmacije (Bukovica, dio Ravnih kotara, Kamenica) opstanak drugih domaih ivotinja, pa tako ni ovjeka, gotovo nije bio mogu bez koze. Za Bukovicu se istie kao podvrsta dinarske koze, bukovika koza. Trebalo bi istraiti opravdanost ovog soja ili bukoviku kozu sinonimizirati s dinarskom. Naalost, populacija bukovikih koza je gotovo potpuno unitena za Domovinskog rata. Svinjogojstvo u Dalmaciji nema povoljne okoline uvjete tako da je slabije razvijeno, iako je jedan od tradicijskih specijaliteta dalmatinski prut. Osnova uzgoja bila je stara domaa, ekstenzivna pasmina ika, autohtona za podruje Balkanskog poluotoka. Uzgoj se prvenstveno provodio u plodnijim dijelovima Zagore, prvenstveno uz krka polja, dok su u ostalim podrujima Dalmacije kupovali i dohranjivali manji broj svinja. Uzgoj je dosizao do 40 000 svinja, a oplemenjivanje se vrilo prvenstveno s engleskim pasminama. Svinjogojstvo se razvojem prometa i trgovine, te uvozom iz kontinentalnih dijelova Hrvatske, svelo u Dalmaciji na minimum, a izvorne populacije ike su u potpunosti nestale. Peradarstvo se prvenstveno zasnivalo na domaim kokoima zvanim dalmatinska pogrmua. Oplemenjivanje se pokualo vriti brojnim stranim pasminama bolje mesnatosti i nesivosti. ak je zabiljeen pokuaj stvaranja izvorne dalmatinske kokoi, na osnovi populacija pogrmua. Uz kokoi, znatniji je bio uzgoj domae pasmine purana ili tuka, kako se u Dalmaciji nazivalo, koja naalost nikada nije bila predmet ozbiljnijeg istraivanja. Daleko manje su bile proirene patke i guske, prvenstveno uz rijeke jadranskog sliva: Zrmanju, Krku, Cetinu, a jo manje bisernice. Manje ivotinje su zbog oskudice u hrani i loim uzgojnim uvjetima slabije zastupljene u Dalmaciji, prvenstveno kroz golubarstvo i kuniarstvo. Ipak, treba istaknuti da je golubarstvo prisutno jo od Rimskog razdoblja i ima iznimno dugu tradiciju. Na podruju Dalmacije prisutni su golubinjaci zidani u obliku manjih kula, kao to su golubinjak u Hektorovievom Tvrdlju u Starigradu na otoku Hvaru i Golubarda u elopecima u upi Dubrovakoj. Goluba Dalmatinsku zimovku zapazili su jo stari putopisci, a slino kao kod dalmatinskog psa, ljubitelji goluba prenijeli su pasminu, odrali je i oplemenili u Austriji i Njemakoj (dalmatinska gimpla), dok je u Dalmaciji nestala. Smatra se da je ova pasmina nastala jo u predrimsko, ilirsko doba. Psi su u Dalmaciji prisutni od samih poetaka naseljavanja ovjeka i zaetaka civilizacije. Tisuugodinje stoarstvo nije se moglo ni zamisliti bez pastirskih, ovarskih pasa, o kojima danas gotovo nita ne znamo, a mogue je da su bili u tipu dalmatinskog psa. Dolaskom Slavena pojavljuje se pastirski pas u tipu dananjeg hrvatskog ovara, dok se dalmatinski prenamjenjuje u lovakog psa, psa uvara, te konano prodorom Osmanskog carstva u vojnog, ratnog psa. Uz njih su Putem svile s podruja Tibeta doli veliki psi moloskog tipa, preci dananjeg tornjaka. Naalost zbog periodiki izrazito loih uvjeta, gladi i oskudica, osobito pojavom filoksere i unitenjem vinogradarstva u 19. stoljeu, psi Dalmacije gotovo nestaju, a uveni dalmatinski pas selekcioniran je u Engleskoj od matinih pasa iz Dalmacije. Nestankom stoke gube se jo 205

donedavno korisni ovarski i moloski psi i tek je posljednjih godina zapoelo spaavanje i reintrodukcija. Pelarstvo u Dalmaciji ima izuzetno dugu i slavnu tradiciju koja poiva na iznimnim uvjetima, pravom pelinjem rajskom vrtu medonosnih biljaka. Organizirano pelarenje su vjerojatno zapoeli stari Grci zasnivanjem kolonija du istone jadranske obale. Osnova pelarenja je izvorna mediteranska populacija sive pele, mediteranska pela. Za vrijeme Rimskog carstva pelarstvo se unaprjeuje, a med s otoka olte smatra se tada najboljim na svijetu. Dolaskom Slavena koji su i sami bili vrsni pelari ova se grana stoarstva i dalje razvija, meutim zasnivajui se na najprimitivnijoj tehnici pelarenja, pri emu su se drutva prilikom vaenja meda iz prirunih kamenih ili glinenih konica guila, odnosno ubijala. Kao svojevrsni unikat treba istaknuti pelinjak sa 266 kamenih konica u samostanu Blaca na otoku Brau, izgraen jo 1905. godine. Veliki pomak ostvaren je polovicom 19. stoljea uvoenjem pokretnih saa, ve 1875. godine osnovano je na olti prvo pelarsko drutvo, a 1905. godine Prva dalmatinska pelarska zadruga. Ipak, nedovoljna podrka vlasti za loih, sunih godina onemoguila je razvoj pelarstva kakvo Dalmacija omoguuje, tako da je 1938. godine bilo tek oko 36 000 konica. U posljednjih pedesetak godina izuzetne uvjete za pelarstvo koriste pelari iz drugih krajeva, posebno Slovenije koji dovoze konice na pau, posebno na otok Hvar. Osamostaljenjem Hrvatske ova aktivnost gotovo potpuno prestaje i godinje se izgube tisue tona najkvalitetnijeg svjetskog meda. Danas na podruju Dalmacije aktivno pelari oko 700 pelara organiziranih u desetak pelarskih udruga. Svilogojstvo u Dalmaciji poelo se razvijati jo najvjerojatnije u 10. stoljeu. Stoljeima su za svilarstvo posaena stabla murvi davala karakteristiku mnogim predjelima Dalmacije. Manjim dijelom stabla irokolisnih sorti preostala su i danas, ali se rabe za potpuno druge svrhe, stvaranja sjene uz kue i u gradskim drvoredima. Davne 1780. godine trogiranin Petar (Piere) Grisogono knjiicu o svilarstvu, koje se potie krajem Mletake republike, jae za vrijeme francuske vladavine te dalje za vrijeme Austrougarske. Zlatno doba dalmatinskog svilarstva bilo je polovicom 18. stoljea, kad se zbog bolesti u ostalom dijelu Europe trai sjeme dudovog prelca iz Dalmacije. Svilarstvo je bilo posebno razvijeno na podruju Zadra, ibenika, Trogira, Splita, Dubrovnika i Kotora, koji je tada pripadao Dalmaciji. Ipak bolest dudovog prelca pojavila se naknadno i u Dalmaciji i od nje je svilarstvo znatno nazadovalo. Konano, otkriem umjetne svile u 20. stoljeu svilarstvo potpuno nestaje u Dalmaciji. Slatkovodno ribnjaarstvo je u Dalmaciji gotovo nepoznato, to ne treba posebno uditi prvenstveno zbog oslanjanja na morsku ribu i ribolov, a u odreenoj mjeri i zbog tehnoloke nerazvijenosti i oskudice u slatkoj vodi. Ipak, poetkom 30-tih godina 20 stoljea zasnovano je mrijestilite pastrva na izvoru rijeke Jadro kod Splita koje je bilo kratkog vijeka. Na podruju Dalmacije postoje brojne endemine salmonidne vrste (pastrve) koje imaju izniman selekcijski i uzgojni potencijal, a koji je u potpunosti neiskoriten. Sve autohtone salmonidne vrste na podruju Dalmacije su ugroene. U BIH i Sloveniji je ostvaren uzgoj mlai nekih izvornih vrsta salmonidnih riba, neretvanske mekousne pastrve i glavatice, a od 2007. godine provodi se u Hrvatskoj uzgoj mlai mekousne pastrve u svrhu jaanja populacija poribljavanjem.

206

8.1.3. Okolini uvjeti i regionalizacija Dalmacije Izrazita okrenost, bezvodnost, vrlo plitak pedoloki supstrat, ekstremne vruine i sue, slaba obraslost vegetacijskim pokrovom i zaslanjenost obalnog podruja uz more najvaniji su ograniavajui imbenici poljoprivrede Dalmacije, pa tako i stoarstva. Okolini uvjeti (pedoloki, klimatski, biljni pokrov) na podruju Dalmacije izuzetno su nepovoljni za razvoj krupnije stoke, tako da se Dalmacija tradicijski oslanja na stoku sitnog zuba, ovce i koze. Od krupnije stoke prevladavaju sitnije pasmine, a nita bolje nije ni sa ovcama i kozama kod kojih su izvorne pasmine takoer sitnije i slabijih proizvodnih osobina. Meutim ove su pasmine svojevrsna tisugodinja rezultanta iznimno nepovoljnog okolia, zahtjeva ovjeka i mogunosti domae ivotinje. Zbog toga su izvorne dalmatinske pasmine svojevrsno savrenstvo, najoptimalniji prirodni resurs Dalmacije. Slubena rajonizacija stoarstva na podruju Dalmacije nije provedena, ali moemo utvrditi dva zasebna rajona. Prvi obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakteriziran je izrazitom ljetnom suom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdiu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit, Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu gotovo da uope nije zastupljena krupnija stoka, a prisutno je tradicijsko ovarstvo obale i otoka. Drugi rajon obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u irem smislu. Ovo je podruje izrazito krajobrazno raznoliko i obuhvaa poplavne depresije, krka polja, krke zaravni i uzvisine te konano visoke dinarske vrhove, pa se tako i izmjenjuje klima od eumediteranske preko kontinentalne sve do hladne, ak snjene planinske klime. Na ovom podruju stoarstvo je bilo tradicionalno iznimno dobro razvijeno u odnosu na loe okoline uvjete, ali je polovicom 20. stoljea izrazitim iseljavanjem i depopulacijom ovih prostora gotovo u potpunosti nestalo.

207

8.2 TRADICIJSKE PASMINE DALMACIJE


8.2.1 Pregledni popis vrsta, pasmina i sojeva Govedo (Bos taurus): Dalmatinska bua Dalmatinsko sivo govedo Konj (Equus caballus): Dalmatinski poni Dalmatinski hladnokrvnjak (Buak) Alkar Bosanski brdski konj Primorsko-dinarski magarac Sitni magarac Bukovika koza Dinarska arena koza Hrvatska bijela koza Braka koza Paka ovca Kornatska ovca Olibska ovca Silbska ovca Zlarinska ovca Braka ovca Sinjska ovca Dubrovaka ruda Dalmatinska pramenka ika Dalmatinska pogrmua Domaa tuka Dalmatinski pas Hrvatsko-bosanski planinski pas tornjak

Magarac (Equus asinus): Koza (Capra prisca):

Ovca (Ovis aries):

Svinja (Sus scrofa): Koko (Gallus gallus): Pura (Meleagris gallopavo): Pas (Canis familiaris):

Pela (Apis mellifera carnica mediterana): Mediteranska siva pela Golub (Columba livia): Riba Dalmatinska zimovka Zadarski prevrta

(Salmo dentex): Rijeni zubatak (Salmo marmoratus): Glavatica (Salmo farioides): Primorska pastrva (Salmo visovacensis): Visovaka pastrva (Salmo zrmanjaensis): Zrmanjska pastrva (Salmothymus obtusirostris krkensis): Zlousta (Salmothymus o. oxyrhynchus): Neretvanska mekousna (Salmothymus o. salonitana): Solinska mekousna

208

Sukladno do sada objavljenim zakonskim pravnim aktima koja obuhvaaju slijedee propise: - POPIS IZVORNIH I ZATIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH IVOTINJA TE NJIHOV POTREBIT BROJ (Narodne novine 127/1998) na snazi od 07.10.1998 - DOPUNA POPISA IZVORNIH I ZATIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH IVOTINJA TE NJIHOV POTREBNI BROJ (Narodne novine 73/2003) na snazi od 06.05.2003 - IZMJENA I DOPUNA POPISA IZVORNIH I ZATIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH IVOTINJA, TE NJIHOV POTREBNI BROJ (Narodne novine 39/2006) na snazi od 10.04.2006 - DOPUNA POPISA IZVORNIH I ZATIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH IVOTINJA TE NJIHOV POTREBNI BROJ (Narodne novine 126/2007) na snazi od 10.12.2007 Izvorne i zatiene pasmine i sojevi domaih ivotinja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske jesu: 1. Goveda pasmine: 1.1. Slavonsko srijemski podolac 1.2. Istarsko govedo 1.3 Bua 2. Konji pasmine: 2.1. Lipicanac 2.2. Hrvatski posavac 2.3. Meimurski konj 2.4. Hrvatski hladnokrvnjak 3. Magarci soja: 3.1. Istarski magarac 3.2. Primorsko-dinarski magarac 3.3. Sjeverno-jadranski magarac, 4. Ovce pasmine: 4.1. Cigaja 4.2. Creska ovca 4.3. Dalmatinska pramenka 4.4. Dubrovaka ruda 4.5. Istarska ovca 4.6. Krka ovca 4.7. Lika pramenka 4.8. Paka ovca 4.9. Rapska ovca, 5. Koze pasmine: 5.1. Hrvatska arena koza 5.2. Hrvatska bijela koza 6. Svinje pasmine: 6.1. Crna slavonska 6.2. Turopoljska 7. Perad vrste: 7.1. Purani pasmine: 7.1.1. Zagorski puran 209

7.2. Kokoi pasmine: 7.1.2. Koko hrvatica *8. Pele pasmine: *8.1. Siva pela. Potrebit broj ivotinja (odraslih grla) pojedine pasmine i soja, za odravanje uzgoja i uvanje njihove genetske posebnosti, pri poeljnom odnosu spolova je kod: goveda konja magaraca ovaca koza svinja peradi 300 350 350 250 250 200 300

Kako ovaj Elaborat obuhvaa najiru bazu tradicijskih populacija, u njemu se nalazi vei broj vrsta, pasmina i sojeva (populacija) domaih ivotinja od slubenih zakonskih Popisa. Razlike izmeu vaeih zakonskih Popisa izvornih pasmina u odnosu na predstavljeni popis tradicijskih dalmatinskih pasmina u ovom Elaboratu proizlazi iz slijedeih razloga: - u Elaborat su ukljuene sve tradicijske, a ne samo izvorne pasmine (npr. ika, Bosanski brdski konj) - u Elaborat su ukljuene i vjerojatno izumrle tradicijske pasmine za koje postoje pisani i drugi podaci (npr. Braka koza, Dalmatinski poni) - u Elaborat su ukljuene i novostvorene izvorne pasmine domaih ivotinja (npr. konj Alkar, golub Zadarski prevrta) - u slubeni zakonski Popis nisu ukljuene neke vrste (pas, golub, ribe) - za neke pasmine i sojeve koje nisu ukljuene u slubeni Popis potrebna su dodatna istraivanja kako bi se uvrstile (dalmatinsko sivo govedo, dalmatinska pogrmua, domaa tuka) - za neke populacije koje nisu ukljuene u slubeni Popis su potrebna dodatna istraivanja kako bi se izdvojile ili sinonimizirale s ve uvrtenim pasminama (dalmatinski hladnokrvnjak, sitni magarac, gotovo sve pasmine i sojevi ovaca, bukovika koza, mediteranska siva pela) - salmonidne ribe navedene u Elaboratu nisu nikada bile predmet selekcije i uzgoja, pa predstavljaju potencijalne kultivare, a ne postojee pasmine.

210

8.2.2 Pregled najznaajnijih pasmina Dalmacije 8.2.2.1 BUA a) Kultura: Govedo b) Red: Artiodactyla c) Porodica: Bovidae d) Svojta: Bos primigenius Bojanus, 1827 e) Pasmina: Bua f) Sinonimi: Domarac, Ilirsko govedo, Lika bua, Dalmatinska bua g) Status: HSC, NN 73/2003 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 125, CR, silazni i) Rasprostranjenost: dinarsko podruje Hrvatske (71 u Dubrovako-neretvanskoj upaniji) j) Saeti opis Bua je jedna od najmanjih pasmina goveda na svijetu. Boja dlake je razliito pigmentirana, bue mogu biti crne, tamnije i svjetlije smee, svjetlosive, pa sve do gotovo bijele boje. Glava je relativno dugaka sa kratkim rogovima tamne boje. Za buu je karakteristina tzv. srnea gubica pod kojom podrazumijevamo vijenac svijetlih dlaka oko tamno pigmentirane gubice. Kod ivotinja koje imaju tamniju dlaku moe se du lea primijetiti karakteristina svjetlija jeguljasta pruga. Kako pasmina nikada nije bila predmetom ozbiljnijeg uzgojnog rada, na buama se esto uoava dosta eksterijernih nedostataka. S druge strane nepravilnosti u dranju i izuzetno loe okoline i hranidbene prilike doprinose krljanju i razvoju eksterijernih greaka. Iako je u pravilu vime bue kratko, plitko i maleno, ima krava s izrazito lijepo razvijenim i oblikovanim vimenom. Papci bue su kao i rogovi tamno pigmentirani, relativno iroki, tvrdi i dobro prilagoeni tekom kamenitom terenu. Obiljeja visina grebena (cm) tjelesna teina (kg) krave 110-112 200 bikovi 120 350

k) Povijest nastanka i koritenja Buu prvi opisuje L. Adametz, kao kratkorono govedo Balkanskog poluotoka koje potjee od posebnog izvornog oblika goveda nazvanog Bos brachyceros europeus. Danas se smatra da je vrsta Bos primigenius jedini predak goveda, a bua se toliko razlikuje od podolskih goveda da je teko zamisliti da potjeu od zajednikog pretka. Adametz je buu nazvao ilirsko govedo, jer ju je naao sve do Albanije. Postoji teorija prema kojoj su Slaveni dolazei na ove prostore doveli sa sobom kratkorono govedo koje se krialo sa sitnim kratkoronim govedom koje su uzgajali Iliri i tako je nastala bua. Noviji arheoloki i paleontoloki podaci ne idu u prilog ovoj teoriji i ini se da je bua nastala prije dolaska Slavena. U svakom sluaju, bua je autohtono govedo Balkanskog poluotoka, a razliiti okolini uvjeti, ciljevi i uvjeti uzgoja rezultirali su nastankom razliitih sojeva bue kao to su lika bua, dalmatinska bua, bosanska bua i druge. Do prije stotinjak godina bua je, uz podolsko govedo, bila dominantna pasmina u Hrvatskoj. Danas je u Hrvatskoj preostalo tek neto vie od 100 grla bue. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Bua se koristila kao kombinirano govedo u ekstenzivnom sustavu proizvodnje. Ovisno o prilikama moe biti radno-mlijeno, mlijeno-radno ili mlijeno-tovno-radno govedo. U laktaciji (6-8 mjeseci) daje do 1000 l mlijeka vrlo visokog postotka mlijene masti, ak do 6 %. Odabrane bue (Gospi 1955.) proizvele su u prosjeku 1600 l mlijeka, to je 5-6 puta vie od njihove tjelesne mase! To znai da su po proizvodnji mlijeka u odnosu na veliinu, odnosno potronju hrane, jednake simentalskim kravama koje daju 4000 l mlijeka.

211

Bua je iznimno otporna i prilagoena krkom terenu tako da su se u nekim dijelovima Dalmacije drale vani ljeti i zimi na vrlo oskudnoj hrani (paa, brst, kukuruzovina, slama) pri emu bi zimi smravile, a ljeti bi nadoknadile izgubljenu teinu i stvorile rezervu za zimu. Bua je otpornija na zarazne bolesti od veine drugih pasmina i sposobna za samostalno teljenje i podizanje teleta. Bua je idealno govedo za ekstenzivan do poluintenzivan uzgoj na otvorenom na podruju cijele Dalmacije, od puinskih otoka do najviih vrhova Dinare, pri emu trai minimalnu njegu i ulaganje. Nemogue je zamisliti bolje prilagoeno govedo za Dalmaciju i ekonominije odravanje postojeih krajobraza, stanita i pratee bioraznolikosti. Kao daljnju vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost stada bue u krajobrazu, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda: mlijeko, mladi i punomasni sir, skuta, vrhnje, posebno na zatienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. m) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija postojeeg genfonda bue na podruju Dalmacije. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za buu. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti bue kroz publikacije, predavanja, medije. Poticanje uzgoja i dranja bue na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima. Poticanje veeg koritenja bue u proizvodnji irom Dalmacije.

212

8.2.2.2. SIVO DALMATINSKO GOVEDO a) Kultura: Govedo b) Red: Artiodactyla c) Porodica: Bovidae d) Svojta: Bos primigenius Bojanus, 1827 e) Pasmina: Sivo dalmatinsko govedo f) Sinonimi: Smea pasmina g) Status: nije na slubenom popisu pasmina h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 700*, CR, silazni i) Rasprostranjenost: Dalmatinska Zagora * procjena autora j) Saeti opis Sivo govedo je neto krupnije od bue, jednobojno sive boje dlake. Glava mu je relativno dugaka sa kratkim rogovima. Papci su vrlo vrsti to je vrlo vano s obzirom na kameniti krki teren. Kao kod bue niti kod ove pasmine nikada nije bilo nekog ozbiljnijeg uzgojnog rada. Stoga je postojea populacija sivog goveda u Dalmaciji vrlo arolika i jako varijabilna. Obiljeja visina grebena (cm) tjelesna teina (kg) krave 115-120 300-350 bikovi 125 400

k) Povijest nastanka i koritenja Sivo dalmatinsko govedo nastalo je krianjem bue i uvezenog sivog tirolskog goveda (oberintalsko govedo). Do kraja 19. stoljea na podruju Dalmacije uzgajala se gotovo iskljuivo bua. Austrougarska vlada potie oplemenjivanje bue, zbog poboljanja proizvodnih svojstava. Nakon vie neuspjenih pokuaja s raznim pasminama, zakonom je 1908. godine propisano da se za krianje koristi iskljuivo najoptimalnija oberintalska pasmina. Prva rasplodna grla uvezena su u Knin 1898. godine, a uvoz je nastavljen pri emu toan broj uvezenih grla nije poznat zbog unitenja arhiva. Sivo govedo, boljih proizvodnih i radnih sposobnosti od bue bilo je kod stoara vrlo dobro prihvaeno. Od 1947. do 1975. godine u matinu evidenciju je upisano 119 bikova sivog goveda, od kojih su 24 uvezena iz Austrije, dok su ostali bili krianci iz domaeg uzgoja. Veina bikova je smjetena u Centru za umjetno osjemenjivanje u Kninu, koji je pokrivao podruje cijele Dalmacije. Ovaj proces krianja domae bue s oberintalskim bikovima traje i danas, jer se jo uvijek za oplodnju koristi njihovo sjeme. Osim u Dalmaciji goveda slinog nastanka Austrougarska je uzgojila i na podruju Hercegovine (Gatako govedo). l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Sivo govedo Dalmacije je kombinirana pasmina u ekstenzivnom sustavu proizvodnje. Ovisno o hranidbenim prilikama krave proizvode 1500-2000 l mlijeka i daju kvalitetniju telad za tov od bue. Uzgojno selekcijskim radom mogla bi se znaajno popraviti proizvodna svojstava uz zadravanje velike otpornosti i dobre prilagoenosti po emu je ova pasmina poznata. Dalmatinsko sivo govedo je vrlo dobro prilagoeno krkom terenu Dalmacije i idealno je govedo za poluintenzivan do intenzivan uzgoj na otvorenom i zatvorenom na podruju Dalmacije, s neto boljim okolinim uvjetima. Posebno treba istaknuti podruje dijela Ravnih kotara, Vranskog jezera, Sinjskog i drugih polja u podnoju Dinare, Vrgorakog polja, doline rijeke Neretve i Konavle. Slino kao kod bue, kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost stada sivog dalmatinskog goveda u krajobrazu, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (mlijeko, sir, vrhnje), posebno na zatienim podrujima (PP Vransko jezero), uz eko sela i drugdje. 213

m) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija postojeeg genfonda dalmatinskog sivog goveda Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za dalmatinsko sivo govedo. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dalmatinskog sivog goveda kroz publikacije, predavanja, medije. Poticanje uzgoja i dranja dalmatinskog sivog goveda na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima (PP Dinara, PP Biokovo). Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji irom Dalmacije.

214

8.2.2.3. DALMATINSKI HLADNOKRVNI KONJ (BUAK) a) Kultura: Konj b) Red: Perissodactyla c) Porodica: Equidae d) Svojta: Equus ferus Boddaert, 1785 e) Pasmina: Dalmatinski hladnokrvni konj (Dalmatinski buak) f) Sinonimi: Hrvatski hladnokrvnjak g) Status: nije na slubenom popisu pasmina h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 1000, CR, silazni i) Rasprostranjenost: Dalmatinska zagora j) Saeti opis Dalmatinski hladnokrvnjak je vrst radni konj, jakih kostiju, neto tee, iako u odnosu na tijelo ne prevelike glave, uglavnom ravnog profila. Vrat je kratak i snaan, esto kod pastuha s izboenim gornjim dijelom, greben je relativno dug i izraen, lea i spoj srednje dugi i iroki, a sapi miiave, raskoljene i sputene. Prsa su iroka i duboka, a noge vrste, obraslih putica. Kopita su iroka i vrsta, a hod izdaan. Mirni su i dobroudni u radu, izdrljivi i ustrajni, ranozreli i dobre plodnosti. Veinom su dorati, rjee arci, bijelci i vranci, a rijetko sivci i alati. Obiljeja Visina grebena (cm) Tjelesna teina (kg) kobile 140-160 600-700 pastusi 150-170 650-750

k) Povijest nastanka i koritenja Dalmatinski hladnokrvnjak pripada velikoj i neujednaenoj grupi hrvatskih hladnokrvnjaka, nastalih krianjem bezbrojnih pasmina koje su prolazile irim podrujem Hrvatske. Iako danas hladnokrvnjaci gube svoj znaaj, u povijesti su igrali vrlo vanu ulogu. U srednjem vijeku hladnokrvnjaci su bili veoma traeni vojniki konji, a intenziviranjem poljoprivrede u 18. i 19. stoljeu hladnokrvni konji postaju znaajni kao radni konji. Razvojem industrije zapoinje uzgoj konja za vuu, odnosno transport roba, pa ih ponegdje zbog toga i zovu konji za korak. U Hrvatskoj su se hladnokrvni konji uzgajali uglavnom na podruju kontinentalne Hrvatske: Podravine, Moslavine, Meimurja i Hrvatskog zagorja. Uz Hrvatskog posavca i Meimurskog konja, koji su se izdvojili kao zasebne pasmine, donekle ujednaena populacija hrvatskog hladnokrvnjaka zadrala se i danas na podruju SZ Hrvatske. Meutim, znaajan uzgoj hladnokrvnih konja postojao je na podruju Dalmatinske zagore, uslijed dugogodinje tradicije uzgoja teeg konja, prvenstveno za obavljanje poljoprivrednih radova i poslova na planinskim podrujima. U poetku vjerojatno s veim genetskim udjelom izvornog dalmatinskog ponija, turskih i arapskih konja, njegov kasniji razvoj bio je pod veim utjecajem bosanskih brdskih te konano lipicanca i hladnokrvnih pasmina konja, prije svega hrvatskog hladnokrvnjaka. On danas pokazuje svojstva karakteristina za hladnokrvni tip konja. Meutim, uzgajan je u daleko loijim okolinim prilikama, osobito u pogledu ishrane. Oblikovanje dananjeg tipa dalmatinskog hladnokrvnjaka nikada nije bilo predmetom sustavnog rada, jer su se u ergelama u Drniu, Sinju i Vrani bavili veinom uzgojem toplokrvnih konja i lipicanaca, tako da je nastao stihijski prema zahtjevima pojedinih samostalnih uzgajivaa.

215

l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinski hladnokrvnjak kao tipini radni konj, koristio se za poljoprivredne radove u podrujima intenzivne poljoprivrede, prvenstveno na veim krkim poljima, gdje su postojale vee obradive povrine, ali i na dalmatinskim planinama, Dinari, Mosoru, Biokovu i drugdje. Iako je broj ovih konja nekada bio znaajan dananja je populacija svedena na svega nekoliko stotina grla s tendencijom daljeg opadanja. U matinim knjigama HSSC-a za 2007. je registrirano neto preko 500 konja za podruje Dalmacije, od ega oko 500 pripada populaciji Dalmatinskog hladnokrvnjaka, to ga ini kritino ugroenom pasminom. Danas je nemogue oekivati da e se vratiti potreba za koritenjem ovog konja za obavljanje radova ili vuu, tako da se osnova bussines plana treba bazirati na njegovom koritenju u odranju krajobraza i bioraznolikosti, posebno kao vanu veliku panu ivotinju, kao sportskoturistikog konja za jahanje, osobito u planinskim dijelovima Dalmacije te konano stada dalmatinskih konja kao turistiku atrakciju Dalmacije. m) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Prijedlog elemenata plana upravljanja Inventarizacija postojeeg genfonda dalmatinskog hladnokrvnjaka, buaka. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. Izrada marketinkog plana za dalmatinskog hladnokrvnjaka, buaka. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, vrijednosti dalmatinskog hladnokrvnjaka, buaka kroz publikacije, predavanja, medije i druge oblike promocije. Poticanje uzgoja i dranja dalmatinskog hladnokrvnjaka, buaka na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima (PP Dinara, PP Biokovo). Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji dalmatinskog hladnokrvnjaka, buaka irom Dalmacije.

216

8.2.2.4. PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC a) Kultura: Magarac b) Red: Perissodactyla c) Porodica: Equidae d) Svojta: Equus asinus Boddaert, 1785 e) Pasmina: Primorsko-dinarski magarac f) Sinonimi: Dalmatinski magarac g) Status: HSC, NN 39/06 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 1000, CR, silazni i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija j) Saeti opis Dalmatinski magarac je manjeg okvira i skladne grae. Boja tijela je pepeljasto siva, rjee tamno smea ili potpuno crna. Trbuh je svjetliji, a du lea i u predjelu lopatica jasno su uoljive tamne pruge koje tvore karakteristian kri. Na nogama su tamnije pruge, kolutovi. Glava je umjerene veliine s izboenim eonim dijelom, na kojoj su istaknute uke, u sredini obrasle duljom svjetlijom dlakom i crnih rubova. Njuka je svjetlija u odnosu na tijelo. Vrat je srednje dug, vrst, skladno povezan, obrastao kratkom streom grivom. Greben je slabo izraen, lea uska, ponekad blago uleknuta, a sapi sputene i slabo miiave. Prsa su uska, a noge vrste i koate s mekim puticama. Kopito je malo, okruglo i vrlo tvrdo. Pulad je tamnija, esto smea, no vremenom posivi. Obiljeja visina grebena (cm) tjelesna teina (kg) 88-100 80-95

k) Povijest nastanka i koritenja Povijest uzgoja magaraca u Hrvatskoj traje koliko i povijest ovjeka na prostoru Mediterana, kolijevci europske civilizacije. Primorsko-goranski magarac je najmanja europska pasmina, dobro prilagoen skromnim ivotnim uvjetima, vie produkt prirodne selekcije, nego utjecaja i odabira uzgajivaa. Polovicom 19. stoljea izvrena je introdukcija talijanskog apulijskog magarca prvenstveno u ergeli Vrana kod Biograda i u selekcijskoj stanici Njive na otoku Brau. Ovaj uzgoj nije ostavio traga, jer su krianci imali slaba kopita za teki krki teren, pa je ak porasla cijena domaih magaraca. Osim u Dalmaciji, proiren je u Hercegovini, jugozapadnoj Bosni i crnogorskom primorju. Magarci su oduvijek zauzimali vano mjesto u ivotu ovjeka na kru, i brojne su anegdote i uzreice vezane uz ovu dobroudnu ivotinju, u narodu zvanom tovar, kenjac, osel i dr.. Magarac se spominje u starim statutima dalmatinskih gradova Korule (1214.) i Dubrovnika (1272.). U svojim knjievnim djelima spominju ga Gunduli, Dri, Marinkovi i brojni drugi. Neki autori smatraju da su primorsko-goranski i sitni magarac (minijaturni) dvije razliite pasmine, koje se fenotipski i genetski razlikuju. Prema standardnoj klasifikaciji visina grebena sitnog magarca iznosi do 91 cm, dok je prosjena visina dalmatinskog magaraca 88-100 cm. Kako nema drugih vanijih fenotipskih razlika potrebno je izvriti daljnja istraivanja genetskih razlika temeljnih na polimorfizmima (prije svega DNA), uz uvaavanje uzgojne povijesti. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Magarac se koristio prvenstveno kao tovarna ivotinja za prijenos roba i ljudi, ali ne treba zanemariti ni magarei gnoj koji je bio iznimno cijenjen, osobito u povrarstvu i cvjearstvu. Jo nedavno smo na naim krkim podrujima redovito susretali natovarene magarce sa samarima. Brojne su graevine na najteim terenima izgraeni uz njegovu pomo, a jematva i berba maslina se nije mogla zamisliti bez magarca. Posjeduje zadivljujuu sposobnost da na leima nosi teret tei od 100 kg, dakle vie od vlastite teine. Rjee se koristio za poljoprivredne radove 217

i vuu tereta upregnut u lagana kola pri emu moe vui teret i do 600 kg. Razvojem tehnologije magarac gubi svoju vanost, te samo sporadino slui kao turistika atrakcija. U Hrvatskoj je krajem tridesetih godina 20. stoljea populacija magaraca brojila 40.000 grla, dok se danas svela na najvie 1500 primjeraka, dakle smanjila se gotovo 30 puta. Populacija primorsko-dinarskih magaraca ima izrazito mali udjel rasplodnih ivotinja, to dovodi do polaganog, ali sigurnog smanjenja populacije. Magarac je danas KRITINO UGROENA VRSTA za koju je potrebno osmisliti i provesti plan ouvanja, kako ga naa djeca ne bi viala samo u ZOO vrtovima. Magarac kao nijedna druga pasmina Dalmacije predstavlja svojevrsni njen simbol, duboko ukorijenjen u tradiciju i kulturu Dalmatinaca. Prvenstveno ga treba ukljuiti u sve vidove turizma, stada izvornih magaraca u sve nae Parkove (NP Krka, PP Vransko jezero, PP Biokovo, PP Lastovo), zatim eko centre, etno sela i drugdje. Treba osuvremeniti i marketinki osmisliti aktivnosti kao to su izlobe magaraca, trke magaraca, otoci magaraca i drugo. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija postojeeg genfonda primorsko-dinarskog magarca. 2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. 3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. 6. Izrada marketinkog plana za primorsko-dinarskog magarca. 7. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, vrijednosti primorsko-dinarskog magarca kroz publikacije, predavanja, medije. 8. Poticanje uzgoja i dranja primorsko-dinarskog magarca na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima. 9. Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji primorsko-dinarskog magarca irom Dalmacije.

218

8.2.2.5. DINARSKA ARENA KOZA a) Kultura: Koza b) Red: Artiodactyla c) Porodica: Bovidae d) Svojta: Capra prisca Boddaert, 1785 e) Pasmina: Dinarska arena koza f) Sinonimi: Hrvatska arena koza, Domaa arena koza, Domaa koza, Dalmatinska koza, g) Status: HSC, NN 39/2006 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 15000, CR, silazni i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija j) Saeti opis Dinarska arena koza pokrivena je gustom, vrstom i dugakom dlakom, crno-bijele, smee ili sivo-bijele boje, a rjee je jednobojna. Glava je neto manja, s obveznim rogovima najee savinutim unatrag. Kod mujaka su rogovi izduljeni i spiralno uvinuti. Vrat je uzak i plosnat, a prsa i zdjelica uska. Noge su vrste, a papci tvrdi i prilagoeni na kamenite krke terene. Vime je slabije razvijeno, esto pigmentirano i obraslo dugom dlakom. Vrlo je skromna, otporna i dugovjena. Dinarska arena koza opstaje i u najloijim uvjetima dranja i nalazimo je i na najkamenitijim i najsiromanijim terenima. Osobine visina grebena (cm) tjelesna teina (kg) koza 52-55 30-40 jarac 60-70 45-50

k) Povijest nastanka i koritenja Koza je jedna od najranije udomaenih i najrasprostranjenijih domaih ivotinja, u narodu esto zvana krava siromaha. Vrlo je ivahna, pokretljiva i spretna ivotinja koja se odlino kree po krkim terenima i liticama gdje brsti i pase oskudno bilje koje odlino iskoritava. Od svih udomaenih ivotinja koza u prehrani koristi najvie biljnih vrsta, a po prilagodljivosti loim ivotnim uvjetima ne mogu joj konkurirati ni goveda niti ovce. U Hrvatskoj se znaajniji uzgoj koza odvijao na podruju kra Istre i Dalmacije. Za Dalmaciju se u rimsko doba posebno apostrofira braka koza. Sredinom 19. stoljea u Dalmaciji se uzgajalo preko 427.000 koza, no kroz naredna desetljea broj im opada, te se poetkom 20. stoljea uzgaja manje od 200.000, a 1939. godine svega oko 115.000 koza. Spominju se proizvodni sojevi dinarske arene koze, bukoviki, dalmatinski, neretljanski i drugi. Zbog nekontrolirane pae i brsta, to je navodno nepovoljno utjecalo na razvoj uma na kru, donesen je 1954. godine Zakon o zabrani dranja koza, nakon ega je broj koza drastino smanjen, a struka i statistika prestale su, naalost, pratiti ovu granu stoarstva.. Iz arolike i nikad standardizirane populacije koza u Dalmaciji izdvojena je izvorna pasmina, dinarska arena koza, rasprostranjena na podruju junog Velebita, Dinare i Dalmatinske Zagore, gdje brsti po teko pristupanim terenima. U brdskim selima ovog podruja, nekada je svako domainstvo dralo po nekoliko koza, a vea stada imali su planinski stoari. Nije zabiljeeno da je u nekom periodu ova pasmina znaajnije i planski oplemenjivana, osim sporadinih pokuaja, te moemo ustvrditi da je izvorno oblikovana na ovom prostoru. Pripada grupi ekstenzivnih mediteranskih pasmina koje potjeu od vrste Capra prisca.. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dinarska arena koza uzgaja se uglavnom za proizvodnju mesa. Veinom ojari jedno jare teine 2,5-3 kg. U nekim naim krajevima peena jaretina vie se cijeni od peene janjetine. Obino se koriste jarii starosti 2-3 mjeseca i teine 10-12 kg. Nekada se koristila i kozja dlaka tzv. kostrijet, koje se dobivalo 3001000 gr po kozi. Vrlo je otporna na bolesti i loe ivotne uvjete. 219

Po svemu, naa je dinarska arena koza idealna za ekstenzivno stoarenje na krtim krkim terenima. Proizvodnja mlijeka u laktaciji kree se od 100-140 kg, s masnoom do 4 %. Dinarska arena koza idealna je za ekstenzivan do poluintenzivan uzgoj na otvorenom za podruje cijele Dalmacije, od puinskih otoka do najviih vrhova Dinare, pri emu trai minimalnu njegu i ulaganje. Nemogue je zamisliti bolje prilagoenu kozu za Dalmaciju i ekonominije odravanje postojeih krajobraza, stanita i pratee bioraznolikosti. Posebno je prikladna za najkrevitija podruja, dok je u boljim uvjetima moe zamijeniti hrvatska bijela koza, neto boljih proizvodnih osobina. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost stada koza u krajobrazu, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (mlijeko, sir, vrhnje), posebno na zatienim podrujima (NP Paklenica, NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. U novije vrijeme uvia se znaaj uzgoja koza u krkim podrujima Dalmacije, izmeu ostalog i poradi ienja terena, to smanjenje rizik od nastanka i irenja poara. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija postojeeg genfonda dinarske arene koze. 2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. 3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. 6. Izrada marketinkog plana za dinarsku arenu kozu. 7. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dinarske arene koze kroz publikacije, predavanja, medije. 8. Poticanje uzgoja i dranja dinarske arene koze na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima (Parkovima). 9. Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji dinarske arene koze irom Dalmacije.

220

8.2.2.6. DALMATINSKA PRAMENKA a) Kultura: Ovca b) Red: Artiodactyla c) Porodica: Bovidae d) Svojta: Ovis aries Linnaeus, 1758 e) Pasmina: Dalmatinska pramenka f) Sinonimi: Pramenka g) Status: HSC, NN 39/2006 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 3600, CR, silazni i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija j) Saeti opis Dalmatinska pramenka pripada skupini dugorepih ovaca s otvorenim runom. Izrazito je otporna, vrste grae tijela i snane konstitucije. Za razliku od drugih pramenki, dalmatinska ima izraenu irinu prsiju, dok prema visini grebena pripada grupi srednje razvijenih pramenki. Glava i noge dalmatinske pramenke, a kod nekih i trbuh, obrasli su kratkom dlakom, uto mrke ili crne boje, ponekad i areni, odnosno sa utim ili crnim pjegama na bijeloj podlozi. Runo je otvoreno, a pramenovi iljati, duine do 20 cm. Obraslost i gustoa runa je dosta slaba, Ovce su veinom ute, a ovnovi imaju rogove u obliku spirale. Janjci su u dobi od 3 mjeseca teki oko 20 kg. Obiljeja Visina do grebena (cm) Tjelesna teina (kg) Ovce 60 - 63 28 - 38 Ovnovi 65 - 68 40 - 65

k) Povijest nastanka i koritenja U rano prethistorijsko doba na podruju June Europe dolo je do krianja neolitske dugorepe ovce (Ovis aries palustris) s kratkorepim muflonom (Ovis musimon). Narodi koji su kasnije prodirali u ove krajeve, Kelti i Slaveni, doveli su dugorepe ovce. Njihovim krianjem nastala je grupa pramenki jugoistone Europe, kojoj pripadaju sve nae stare populacije kontinentalnih i primorskih pramenki. To su ovce s grubom, mijeanom vunom, kombiniranih proizvodnih svojstava (meso, mlijeko, vuna) i izrazito prilagoene na krka podruja i loe uvjete. Uzgojno podruje dalmatinske pramenke je cijela Dalmacija s otocima, gdje se idealno prilagodila okolinim uvjetima. Izvanredno dobro podnosi ekstremne zime u planinskim dijelovima Dalmacije, kao i suna ljeta u obalnom pojasu. Kroz povijest su u vie navrata provoeni razliiti sustavi oplemenjivanja dalmatinske pramenke, esto bez jasnog plana i cilja. Poetkom 19. stoljea sustavno se krialo prvenstveno s Merino ovcom, radi dobivanja kvalitetnije vune. Smanjenjem vanosti vune poinju krianja s mesnatijim i mlijenijim pasminama, te se uz merino ukljuuju talijanska bergamo ovca, sorthdown ovca, vlaika ovca, romanovska, karakul ovca i brojne druge. U pojedinim dijelovima Dalmacije, posebno na otocima, uslijed izoliranosti populacija, specifinih ekolokih uvjeta te raznovrsnog krianja nastao je veliki broj zasebnih populacija, odnosno sojeva pramenki s veim ili manjim utjecajem merino ovce i drugih pasmina: silbska, kornatska, sinjska, braka, olibska. Populacija dalmatinske pramenke danas pokazuje odreen otklon od nekadanje izvorne pasmine, ali jo uvijek je vrlo bliska arhainom, izvornom obliku. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dalmatinska pramenka je izrazito otporna na klimatske prilike koje su u Dalmaciji esto ekstremne. Dobro koristi ekstenzivne planinske panjake i krka tla oskudne vegetacije. Podnosi dugotrajnu potragu za hranom, i do nekoliko desetaka kilometara dnevno. Proizvodnja mlijeka iznosi u prosjeku 70 do 80 l u pet mjeseci laktacije, od kojeg najvei dio posie janje, a samo mali dio se koristi za proizvodnju sira ili se pije kao svjee mlijeko. Vuna dalmatinske pramenke je veinom bijele boje, vrlo gruba i malog prinosa, do 1.5 kg. Od ove 221

grube vune u Dalmaciji su se izraivale vunene arape i brdske torbe. Uzgoj ovih ovaca danas pretpostavlja poseban management u iskoritavanju ekstenzivnih panjaka sustavom ovca-janje, posebno vaan za odranje krajobraza travnjaka s brojnim stanitima i endeminim vrstama. Ne treba zaboraviti ni proizvodnju hrane prema ekolokim naelima odrive poljoprivrede koja podrazumijeva hranidbu ovaca bez ikakvih dodataka u osnovnoj hrani (iskljuivo paa i majino mlijeko). U zimskom razdoblju mogu se dodavati minimalne koliine itarica, uglavnom kukuruza i jema, proizvedenih u sustavu organske poljoprivrede. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija postojeeg genfonda dalmatinske pramenke. 2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. 3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. 6. Izrada marketinkog plana za dalmatinsku pramenku. 7. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dalmatinske pramenke kroz publikacije, predavanja, medije. 8. Poticanje uzgoja i dranja dalmatinske pramenke na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima. 9. Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji dalmatinske pramenke irom Dalmacije.

222

8.2.2.7. DUBROVAKA RUDA a) Kultura: Ovca b) Red: Artiodactyla c) Porodica: Bovidae d) Svojta: Ovis aries Linnaeus, 1758 e) Pasmina: Dubrovaka ruda f) Sinonimi: Dubrovaka pramenka g) Status: HSC, NN 39/2006 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 396, CR, silazni i) Rasprostranjenost: Dubrovako-neretvanska upanija j) Saeti opis Dubrovaka ruda je osrednje razvijena i prilino skladno graena ovca preteno bijele boje. Janjad se raa s bijelom do sivom bojom, a crne ovce se pojavljuju vrlo rijetko. Runo je veinom zatvorenog tipa, a kod manjeg broja ovaca moe biti i poluotvorenog tipa. Glava, donji dijelovi nogu i trbuh pokriveni su bijelom dlakom, a ostali dijelovi tijela bijelom vunom. Glava je srednje duine s konveksnim profilom u nosnom dijelu. Na njoj se nalaze vodoravno poloene male i uske ui. Ovce su uglavnom bez rogova, dok se kod ovna mogu pojaviti rogovi. Vrat je dosta dug i tanak, a prsa miiava i zaobljena. Greben je neto vii od krinog dijela, a lena linija se blago sputa prema sapima, koja su relativno duga i iroka. Veina ovaca ima kravlji stav zadnjih nogu, to je prednost pri kretanju po strmom i kamenitom tlu. Rep im je dug i esto dosee ispod skonog zgloba. Obiljeja Visina do grebena (cm) Tjelesna teina (kg) Ovce 59 33 Ovnovi 62 43

k) Povijest nastanka i koritenja Autohtone ovce pramenke na podruju Dalmacije bile su kroz povijest nesustavno oplemenjivane s merino ovnovima. Prvi uvoz merino ovnova datira iz ranog doba Dubrovake Republike. Stihijskim krianjem kroz due vremensko razdoblje stvorene su u 18. i 19. stoljeu razliite populacije ovaca koje su se razlikovale od autohtonih pasmina. Dubrovaka ruda je nastala krianjem domaih pramenki s merino ovnovima koje su najprije dovozili mornari iz Italije, panjolske i Francuske, a za vrijeme Austrougarske monarhije i iz Australije. Od svih naih izvornih ovaca utjecaj merino ovce je najizraeniji, a vuna najkvalitetnija. Uzgaja se na uskom, ali dugakom podruju dubrovakog primorja od Stona do Herceg Novog, ukljuujui otoke Lopud, ipan i Koloep, a manje u zaleu Dubrovnika. Jo do Domovinskog rata vea populacija dubrovake rude odravala se na podruju Konavala i Snijenice, te na poluotoku Peljecu. Okupacijom ovog podruja dolo je do potpunog unitenja stada, te je samo sporadino preostala poneka manja grupa ovaca, koje se ubrzano kriaju sa ovcama drugih pasmina. Prema matinoj evidenciji HSC za 2007. godinu preostalo je 396 ovaca dubrovake rude. Ova veliina populacije ovaca dubrovake rude je izrazito mala, tako da je svrstavamo u kategoriju kritino ugroenih (CR). Potrebna je hitna akcija i formiranje matinog stada ako se eli spasiti ova pasmina. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Dubrovaka ovca predstavlja autohtonu hrvatsku pasminu dobivenu nesustavnim krianjem, tzv. merinizacijom dalmatinskih pramenki, s eljom poboljanja proizvodnih svojstava, prvenstveno vune. Uzgaja se u manjim stadima s ciljem proizvodnje mesa i mlijeka, a u manjem udjelu i vune. Proizvodnja mlijeka je dosta izraena, odnosno daje oko 90 l, emu treba jo dodati oko 30 l koje posie janjad u 7 do 8 mjeseci laktacije. Jedan dio mlijeka koristi se kao svjee mlijeko, dok se od drugog dijela proizvodi tradicionalni polumasni ili punomasni sir. Daje od 1 do 1.5 kg 223

bijele vune, kvalitetnije od ostalih pramenki. Randman vune je 50 % . Danas je proizvodnja vune u Hrvatskoj u potpunosti nestala, vuna se uvozi ve finalizirana za pletenje i drugu uporabu, a ostrieno runo predstavlja ekoloki problem. Zbog toga se vie panje kod koncepta bussines plana mora posvetiti koritenju mesa i mlijeka. Mlada janjetina se tradicionalno sprema pod pekom ili na ranju, a starija ovetina se soli, salamuri i dimi, te jede suha, zvana katradina. Tradicionalan specijalitet dubrovakog podruja je zelena manetra, kuhana katradina s izvornom dubrovakom brokulom. Tradicionalni dubrovaki sir proizveden od mlijeka dubrovake rude izvorni je proizvod Dubrovako-neretvanske upanije, a danas se moe probati jo samo u najzabaenijim selima upanije. Potrebno je izraditi bussines plan za promociju i proizvodnju ovih proizvoda. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija postojeeg genfonda dubrovake rude. 2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada. 3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. 6. Izrada marketinkog plana za dubrovaku rudu. 7. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dubrovake rude kroz publikacije, predavanja, medije. 8. Poticanje uzgoja i dranja dubrovake rude na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima. 9. Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji dubrovake rude irom Dubrovakoneretvanske upanije.

224

8.2.2.8. DALMATINSKI PAS a) Kultura: Pas b) Red: Carnivora c) Porodica: Canidae d) Svojta: Canis familiaris Linnaeus, 1763 e) Pasmina: Dalmatinski pas f) Sinonimi: dubrovaki goni, dalmatinski ptiar, bengalski goni, danski pas, dalmatinski brakirac g) Status: FCI 153 /14.04 1999. h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: kako se uzgaja irom svijeta nije poznat ukupni broj primjeraka dalmatinskog psa, LC, stabilan i) Rasprostranjenost: cijeli svijet j) Saeti opis Dalmatinski pas je skladne grae, izduljene, srednje velike glave, priljubljenih uiju, vretenasta tijela i iljata repa. vrsta i gusta dlaka bijele boje proarana je crnim, rjee smeim tokama, koje mu daju karakteristian i prepoznatljiv izgled. Veliina pjega na tijelu je 2-3 cm, dok sitnije nisu poeljne, a manje su na glavi, repu i ekstremitetima. Upadljivo je tamnih oiju. Visok je 5560 cm, a teak do 30 kg. Dalmatinski pas je inteligentan, osjeajan i privren ovjeku, ali vrlo temperamentan, snaan i uporan. Voli tranje i velike povrine. k) Povijest nastanka i koritenja Neki autori smatraju da dalmatinski pas potjee iz starog Egipta, odakle se preko Grke rasprostranio u Dalmaciju, dok drugi istiu njegovo Sredozemno porijeklo. Ve u 14. stoljeu organizirano se uzgaja u akovakoj biskupiji, kao uvar, pratilac koija i konjanika, te kao vojniki i lovaki pas. Prvi poznati pisani podaci o dalmatinskom psu datiraju iz 1719. godine. akovaki biskup Petar Baki u djelu De vita populi et de cultura armentorum et peccorum Diacove et eius Districtus, pod latinskim imenom Canis dalmaticus spominje psa kratke bijele dlake s okruglim pjegama crne boje, visine 4-5 pedlja (60-75 cm). Istie da ga najvie uzgajaju plemii i ostali odlinici u Hrvatskoj, a najvie u Dalmaciji, za lov i osobnu obranu u miru i ratu, no uzgaja ga i ostali narod. Franjevaki samostan u Zaostrogu (Makarsko primorje) uva sliku Posljednja veera, rad nepoznatog autora iz polovice 18. stoljea, na kojoj nalazimo prikaz dalmatinskog psa. U vrijeme Napoleonovih ratova dalmatinski pas proirio se preko Francuske u Englesku, gdje je engleski kinolog T. Bewick 1792. godine objavio njegov opis i crte. U Engleskoj je standardiziran jo krajem 19. stoljea, dok je 1999. godine kao matina selekcijska drava priznata Hrvatska. Danas je dalmatinski pas jedna od najpopularnijih pasmina, proirena po cijelom svijetu. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana U prolosti je dalmatinski pas koriten za gotovo sve mogue namjene. Bio je vojni pas koji je pratio konjanitvo i izazivao pomutnju meu neprijateljskim konjima; lovaki pas koji je u brzom trku hvatao divlja; pratilac koija i osobni uvar; pas kojim se Romi i putujue kazaline druine privlaile panju u srednjem vijeku, dok njegova graa upuuje na porijeklo gonia i ptiara. Danas se dalmatinski pas koristi najvie kao pas za etnju i rekreaciju. Karakteristino je da uporno slijedi svojeg gospodara. Zbog svoje inteligencije i osebujnog pjegavog tijela oduvijek je plijenio zanimanje ljudi - kako ovjeka uzgajivaa, tako i djece. Koriten je u amerikoj vojsci i kao vatrogasni pas, Pas Sv. Florijana, a svjetsku slavu stekao je u crtanom filmu W. Disney-a 101 Dalmatinac. 225

Danas je dalmatinski pas izgubio svoju gospodarsku vrijednost i prvenstveno se koristi kao obiteljski pas. Uzgoj u Hrvatskoj je daleko mnaji od svjetskog uzgoja, ali jak. Naalost, ovisi o trendu i pomodarstvu. Meutim kao svojevrsni simbol Dalmacije, prepoznatljiv irom svijeta, na podruju Dalmacije, njegove domovine, dalmatinski pas ima posebnu vrijednost za promociju. Potrebno je njegov uzgoj proiriti na podruju Dalmacije i koristiti ga kroz razne aktivnosti: No dalmatinaca, Bal dalmatinaca, Izlobe dalmatinskih pasa, a posebno u kombinaciji s drugim tipinim dalmatinskim pasminama, primorsko-dinarskim magarcem, dalmatinskom zimovkom. Karakteristini pjegavi uzorak trebao bi na podruju Dalmacije postati sveprisutni prepoznatljivi motiv i garancija izvornosti proizvoda. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Poticanje uzgajivanica dalmatinskog psa. 2. Izrada marketinkog plana za dalmatinskog psa. 3. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih vrijednosti dalmatinskog psa kroz publikacije, predavanja, manifestacije, medije. 4. Osmiljavanje turistikih aktivnosti: No dalmatinaca i slino, te turistike posjete uzgajivanicama: Dalmatinac na dalmatinskom kru

226

8.2.2.9. BOSANSKO-HERCEGOVAKO HRVATSKI PASTIRSKI PAS-TORNJAK a) Kultura: Pas b) Red: Carnivora c) Porodica: Canidae d) Svojta: Canis familiaris Linnaeus, 1763 e) Pasmina: Bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak f) Sinonimi: hrvatski tornjak, bosanski tornjak, tornjak g) Status: FCI 355 /16.05 2007. h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: trenutno je nepoznat toan broj primjeraka pasmine, VU, uzlazni i) Rasprostranjenost: Hrvatska, BIH j) Saeti opis Bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak je krupan i snaan pas, duge i vrste dlake, preteito bijele boje s ploastim tamnijim podrujima na glavi i tijelu. Glava je klinasto izduena, sa snanim eljustima i izraenim onjacima. Ui su velike i preklopljene, a vrat dug, ali vrlo miiav i prekriven bujnom dlakom. Tijelo je kvadratnog okvira, snano i vrsto, vrlo dubokog i irokog grudnog koa. Rep je izrazito dug i upav, vrlo esto podignut, po emu ga lako raspoznajemo u stadu ovaca. enke visine 60-65 cm, mujaci 65-70 cm (dozvoljeno +/- 2 cm), teine i preko 50 kg. Iako velik, iznimno je ilav, izdrljiv i skroman. Djeluje smireno i oputeno, ali vrlo odluno brani povjereno stado i odbija nepoznate. k) Povijest nastanka i koritenja Tornjaci su skupina krupnih, molosoidnih pasa vezanih uz tradicionalni pastirski nain ivota stoara na visokim dinarskim planinama. Ishodite svih tornjaka najvjerojatnije je najvie svjetsko gorje, Himalaje, gdje i danas obitava tibetanska doga koja predstavlja osnovu iz koje su se razvili tornjaci. Kako je toliko udaljena pasmina dospjela u Europu danas nije sasvim jasno, pretpostavlja se kao pratilac karavana koji su dolazili s istoka jantarnim putem. Boravei prvenstveno na izoliranim planinskim podrujima Balkana, ali i ire u Europi, te krianjem sa lokalnim pasminama, dolo je do nastanka i diferencijacije razliitih populacija i pasmina pastirskih pasa, a jedni od najpoznatijih su arplaninac i kraki ovar. Na graninom podruju Dalmatinske Zagore i Hercegovine, prvenstveno na planinskim masivima Dinare, Svilaje, Kozjaka, Golije, Cincara i Kupresa formirala se populacija bosanskohercegovako hrvatskog pastirskog psa-tornjaka, koji se proirio i do Like, Grobnikog polja iznad Rijeke, a s ovcama i u ravniarska podruja Hrvatske. Nestajanjem brojnih stada i depopulacijom tradicionalno ovarskih podruja visokih Dinarida, ova pasmina bila je osuena na izumiranje. Ipak ostaci nekadanje populacije ouvali su se na izoliranom podruju sjeverozapadne Hercegovine i na irem podruju Dinare, podruju sinjskih ovara. U Zagrebu je 1982. godine, a naknadno i u Tomislavgradu, utemeljen organizirani uzgoj bosansko-hercegovako hrvatskih pastirskih pasa-tornjaka, za to su poglavito zasluni: andor Horvath, Tihomir Kovaevi i fra Petar Krasi. Danas u Hrvatskoj postoji nekoliko stotina pasa, dok je pasmina slubeno priznata 2007. godine. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Kao to mu ime govori, bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak se dri uz torove, odnosno ograeni prostor za stoku, gdje titi grla od napada krupnih predatora, prvenstveno vukova i medvjeda. Meu starijim ovarima vrijedi izreka: Gdje ima tornjaka nema vukova. Poznato je da je nekada sluio i kao obrana karavana na dugim putovanjima, te za osobnu zatitu. Danas se u Hrvatskoj provodi sustavan program za uvoenje Bosansko-hercegovako hrvatskih pastirskih pasa-tornjaka, kao prirodne zatite od nasrtaja vukova na stada u brdsko-planinskim 227

podrujima, ime bi se izbjegli gubici stoke, te trokovi naknade teta. Pokusno je na uporabi i u hrvatskoj vojsci. U konceptu bussines plana bosansko-hercegovako hrvatske pastirske pse-tornjake svakako treba sustavno iriti zajedno sa stadima stoke prvenstveno na irem podruju Dalmatinske Zagore. Drugi element je njihovo koritenje u turistike svrhe, posebno uz stada eko sela, turistiki organiziranih uzgajivanica i drugo. m) 1. 2. 3. 4. 5. Prijedlog elemenata plana upravljanja Poticanje osnivanja uzgajivanica pasmine bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak. Poticanje uzgoja radnih linija i osnivanja udruga uzgajivaa. Popularizacija i promocija povijesnih, sociolokih, etnolokih i ekolokih vrijednosti pasmine kroz publikacije, predavanja, manifestacije, medije. Poticanje uzgoja i dranja pasmine na podruju Dalmacije, najprije uz stada i eko sela. Poticanje veeg koritenja pasmine irom Dalmacije, posebno Dalmatinske Zagore.

228

8.2.2.10 MEDITERANSKA PELA a) Kultura: Pela b) Red: Hymenoptera c) Porodica: Apiidae d) Svojta: Apis mellifera carnica mediterana Pollmann, 1879 e) Pasmina: Mediteranska pela f) Sinonimi: Dalmatinska pela, Mediteranski tip sive pele g) Status: pod Siva pela HSC, NN 126/07 h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: 50.000, VU, stabilan i) Rasprostranjenost: Hrvatska, BIH, CG j) Saeti opis Mediteranska pela pripada vrsti medne pele (Apis mellifera) kod koje postoji vie podvrsta, a na podruju jugoistone Europe proirena je siva ili kranjska pela (Apis mellifera carnica) koja se od drugih pasmina raspoznaje prije svega bojom kolutia i dlaica na zatku. Oni su sive boje, po emu je ova pela i dobila ime, rjee sa smee-crvenkastim pjegama. Ima iroki tomentum, odnosno dlaice na etvrtom kolutiu pokrivaju oko 2/3 povrine kolutia. Na petom kolutiu dlaice su kratke, odnosno duine 0.25-0.35 mm. Jedna od vanijih osobina je duina rilca koja kod sive pele iznosi 6.4-6.8 mm, to je znatno due od rilca veine ostalih pasmina pela. Unutar sive pele utvreno je vie sojeva: alpski, subalpski, panonski, dinarski, mediteranski, a vjerojatno ih ima i vie. Mediteranski se od ostalih prvenstveno razlikuje neto duim rilcem i jaom obojenosti. Obiljeja Masa (gr.) Duljina (mm) Radilica 0.1 12-14 Trut 0.2 15-17 Matica 0.2 15-20

k) Povijest nastanka i koritenja Osnovu za pelarenje u Hrvatskoj predstavlja siva pela Apis mellifera carnica, koja je nastala na podruju jugoistono od Alpa, izmeu Dunava i Jadranskog mora, dakle jedan od centara razvoja predstavlja upravo naa domovina. Razvoj podvrste je poeo nakon posljednjeg ledenog doba, prije oko 8 000 godina. Osim kod nas, proirena je u Sloveniji, Austriji, djelu Maarske, Rumunjske i sredinjem dijelu Balkanskog poluotoka. U Sloveniji je poznata pod imenom kranjska pela. Kod nas su prisutna etiri tipa sive pele: subalpski tip, proiren na podruju gorske Hrvatske, odnosno u Gorskom kotaru i Lici; panonski tip (kontinentalni) proiren na podruju panonske nizine, odnosno kontinentalne Hrvatske; dinarski tip, proiren na unutranjem dijelu Dinarida te mediteranski tip, proiren na podruju mediterana i submediterana, odnosno nae obale i otoka. Od ukupnog broja konica 70 % se nalazi na podruju kontinentalne Hrvatske, 25 % na mediteranskom podruju, a svega 5 % u gorskom podruju. U svom djelu Naturalis Historia Plinije Stariji (23.-79. n.Kr.) hvali med zvan Olintio (Olynta, olta) koji je kod Rimljana traeniji od himetskog meda (Hymettos, brdo kod Atene), koji se u to doba smatra najboljim na svijetu. To je ujedno i prvi spomen organiziranog pelarenja na podruju Dalmacije, ali i Hrvatske. Godine 1905. na podruju Hrvatske, bez Dalmacije, bilo je 96.000 konica, od ega 87 000 sa nepokretnim i tek 9 000 sa pokretnim saem. Razvojem tehnologije pelarenja poveava se broj konica pa je tako 2007. godine u Hrvatskoj registrirano preko 300.000 konica od kojih je vjerojatno manje od 50.000 konica mediteranske pele. Mediteranska pela je osjetljiva pasmina, ija populacija ne omoguava sigurnost u njen opstanak i svaki poremeaj ekolokog sustava moe je vrlo brzo dovesti u skupinu ugroenih pasmina.

229

l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Mediteranske pele su poznate kao vrlo dobre za uzgoj zbog svoje blage naravi i izrazito dobrog medonoenja. Vitalne su i brzo reagiraju na promjene u okolini. Cijene se zbog dobre radinosti i mirnoe, a poznato je da mogu prezimiti i u malim zajednicama, te da matice imaju visoku plodnost. Prezime s relativno malo hrane, i imaju brzi proljetni razvoj. Jedina loa karakteristika svih pasmina sive pele je izraena sklonost rojenju. Od 1994. godine zapoinje eksperimentalni uzgoj i praenje selekcije matica, a 1997. godine usvojen je program pelarstva i selekcije u pelarstvu, po kojem se na podruju Hrvatske ne mogu drati druge pasmine pela osim sive, a u okviru osnovnih uzgojnih ciljeva provodi se selekcija i odabiru matice najboljih i najtipinijih svojstava. Mediteranska pela tradicionalno se uzgaja prvenstveno za proizvodnju voska, peluda i meda, vrcanog i u sau, a u novije vrijeme i za brojne druge proizvode kao to su: matina mlije, propolis, pelinji otrov i dr. Ipak njena najvea vrijednost je u oplodnji. Kod mediteranske pele trebalo bi se ipak prvenstveno orijentirati na proizvodnju najkvalitetnijih svjetskih medova (vrisak, kadulja, rumarin, lavanda), a za druge proizvode rajonizirati proizvodnju na kontinentu. Mediteransku pelu treba ukljuiti u programe uzgoja ljekovitog i aromatinog bilja, koje je upravo neshvatljivo zanemareno na podruju Dalmacije koja je od davnine uvena po kvaliteti aromatinog bilja. m) 1. 2. 3. 4. Prijedlog elemenata plana upravljanja Zasnivanje demonstracijskog pelinjaka s reprezentativnim ekopopulacijama mediteranske pele. Izrada marketinkog plana za mediteransku pelu i njene proizvode. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti mediteranske pele i njenih proizvoda kroz publikacije, predavanja, kuaonice, medije. Poticanje uzgoja i dranja mediteranske pele u proizvodnji irom Dalmacije.

230

8.2.2.11 GLAVATICA a) Kultura: Riba b) Red: Salmoniformes c) Porodica: Salmonidae d) Svojta: Salmo marmoratus Cuviers, 1829 e) Pasmina: Glavatica f) Sinonimi: neretvanska glavatica g) Status: nije na popisu pasmina h) Populacija, stupanj ugroenosti i postojei trend populacije: ?, CR, silazni i) Rasprostranjenost: Jadranski sliv: Italija, Slovenija, Hrvatska, BIH, Crna gora, Makedonija, Albanija j) Saeti opis Tijelo glavatice je vretenasto i izdueno kao kod svih salmonidnih vrsta riba, odnosno pastrva. Glava velika, kao i usta s velikim zubima, a oi razmjerno male. Boja tijela je vrlo karakteristina, iarano je tamnim prugama i arama, koje su na glavi nepravilno svinute, pa lie na are mramora, po emu je glavatica dobila latinsko ime (marmoratus). Glavatica nema crnih i crvenih pjega karakteristinih za ostale salmonidne vrste. Mlai primjerci imaju manje izraene pruge i znatno se razlikuju od starijih, to je u prolosti dovelo do viekratnog opisa ove vrste i od strane vrsnih strunjaka. Glavatica moe ivjeti vrlo dugo i narasti ak do 140 cm uz teinu do 30 kg, ali danas je nemogue nai ovakve primjerke. k) Povijest nastanka i koritenja Glavatica je autohtona vrsta Jadranskog sliva, proirena od Italije do Albanije. Njena izvorna populacija je zbog ugroenosti slatkih voda cijelog jadranskog sliva ugroena, a veliini populacije, kao i biologiji se vrlo malo zna. Glavatica za razliku od veine ostalih izvornih salmonidnih vrsta vrlo brzo raste i moe se uspjeno ekonomski uzgajati. Koliko je poznato, prvi uzgoj ostvaren je na izvoru rijeke Bune, na podruju BIH, a od 90-tih se uzgoj glavatice provodi u Sloveniji s ciljem obnavljanja populacije zbog izlova i hibridizacije s potonom pastrvom Salmo trutta. Glavatica je u ribolovnim krugovima izuzetno cijenjen trofej, kojim se isticala sposobnost ribolovaca. Naalost uslijed tehnikih zahvata na rijekama jadranskog sliva postala je iznimno rijetka i ugroena vrsta, gotovo nepoznata suvremenim ribolovcima. l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana Osnovna prednost glavatice u odnosu na druge izvorne salmonidne vrste Dalmacije je njena gospodarska vrijednost, odnosno prikladnost za uzgoj. Kako je glavatica kritino ugroena (CR) u Hrvatskoj, njenim uzgojem e se ujedno rijeiti problem opstanka vrste. Kvaliteta mesa glavatice daleko je iznad kvalitete duiaste (kalifornijske) pastrve i ona se po odabiru populacija, te razradi tehnologije uzgoja moe uzgajati i ponuditi posebno uz rijeke Krku i Neretvu kao izvorni specijalitet Dalmacije, pri emu bi vodeu ulogu imali Parkovi, ali i druge popularne rijene ugostiteljske lokacije (Radmanove mlinice, Etno selo Kokorii kod Vrgorca, Konavoski dvori). Kako za rijeke Zrmanju i Cetinu glavatica nije zabiljeena treba razmotriti eventualni uzgoj na ovim rijekama. m) Prijedlog elemenata plana upravljanja 1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genfonda glavatice na podruju Dalmacije. 2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog mrjestilita. 3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja razliitosti meu njima. 4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci. 231

5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajalita s reprezentativnim ekopopulacijama. 6. Izrada bussines i marketinkog plana za glavaticu. 7. Popularizacija povijesnih, sociolokih, etnolokih, ekolokih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti glavatice kroz suvenire, publikacije, predavanja, manifestacije, medije. 8. Poticanje uzgoja i dranja glavatice na podruju Dalmacije, najprije na zatienim podrujima (NP Krka, budui PP Donja Neretva). 9. Poticanje veeg koritenja pasmine u proizvodnji glavatice u proizvodnji i ponudi irom Dalmacije, gdje postoje prikladni uvjeti.

232

8.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA


8.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljanje Trenutno stanje tradicijskih pasmina u Dalmaciji je iznimno loe, kao to je i generalno sluaj sa stoarstvom ovog podruja, jer su danas ostali tek ostaci ostataka nekadanjeg slavnog stonog fonda Dalmacije. Gotovo sve pasmine Dalmacije su ugroene, neke kritino i njima ubrzano prijeti nestanak, a neke su ve izumrle. Osnovnu skrb za tradicijske pasmine domaih ivotinja u Hrvatskoj, pa tako i u Dalmaciji vodi Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a u okviru Ministarstva posebno Hrvatski stoarski centar (HSC), osnovan 1994. godine. Kao dijelu tradicijske i kulturne batine te dijelu bioraznolikosti Hrvatske o tradicijskim pasminama skrbe i Ministarstvo kulture, a u okviru Ministarstva posebno Dravni zavod za zatitu prirode, osnovan 2003. godine te Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva (MZOPU), a u okviru Ministarstva posebno Uprava za gospodarenje okoliem. Slubene publikacije (popisi, knjige, zakonski okviri) vezani uz katalogizaciju pasmina navedene su u Tablici 2: Tablica 2: Pregled slubenih publikacija i propisa tradicijskih kultivara Dalmacije
RB Publikacija Izdava Godina objave Broj pasmina Za Dalmaciju

Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja te njihov potrebit broj, NN 127/98 2. Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti (NSAP): Ouvanje raznolikosti kulturnih biljnih vrsta i domaih ivotinja u Hrvatskoj 3. Hrvatske pasmine domaih ivotinja (Croatian Breeds of Domestic Animals) 4. Dopuna Popisa izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja te njihov potrebit broj, NN 73/03 5. Izmjena i dopuna Popisa izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja te njihov potrebit broj, NN 39/06 6. Izmjena i dopuna Popisa izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja te njihov potrebit broj, NN 126/07 7. HSC Godinje izvjee 2007* * Objavljuje se od 1998. godine

1.

Vlada RH MZOPU

1998. 1999.

15 23

3 7

MZOPU Vlada RH Vlada RH

2002. 2003. 2006.

29 19 25

9 5 7

Vlada RH

2006.

26

HSC

2008.

22

233

Bitan pomak je uinjen Uredbom vlade o isplati poticaja za uzgoj i dranje domaih pasmina, meutim nedostaje osnovna strategija razvoja stoarstva Dalmacije, a posebno ouvanja tradicijskih pasmina domaih ivotinja. Isto tako, iznimno je vano percipirati ulogu stoke u odranju krajobraza, stanita te generalne bioraznolikosti Dalmacije, te zapoeti upravljati ovim sustavima jer u suprotnom ostaje stihijsko zarastanje i betonizacija ogromnih povrina Dalmacije uz gubitak velikog broja stanita i vrsta. Ouvanje tradicijskih pasmina danas je u rukama entuzijasta koji uz nedostatak dravne skrbi ili uz minimalne poticaje odravaju kritini broj jedinki pojedinih pasmina. Ne postoji slubeni gen centar, kolekcija ili uzgajivanica tradicijskih pasmina Dalmacije. 8.3.2 Prijedlozi za poboljanje stanja tradicijskih pasmina Dalmacije: 1. Izrada strategije na dravnoj razini 2. Poboljanje komunikacije i izbjegavanje prepletanja ingerencija dravnih tijela vezanih uz domae pasmine 3. Izrada menadment planova sve, a prvenstveno za kritino ugroene pasmine 4. Izrada Crvene knjige pasmina Hrvatske 5. Osnivanje i stroga kontrola genetskih centara za pojedine pasmine 6. Poticanje uzgoja i stvaranja uzgojnih kolekcija tradicijskih pasmina 7. Osnivanje udruge/udruga za ouvanje tradicijskih pasmina 8. Podrka kod promocije 9. Ukljuivanje tradicijskih pasmina i njihovih proizvoda u sve aspekte turistike promidbe 10. Ukljuivanje svih aspekata tradicijskih pasmina u bazne edukativne kolske programe 8.3 3 Elementi istraenosti i ouvanja tradicijskih kultivara 8.3.3.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim pasminama Dalmacije (abecednim redom) Mr. Sc. Zdravko Bara Hrvatski stoarski centar zdravko.barac@zd.t-com.hr Dr. Sc. Mario Bauer Veterinarski fakultet Zagreb mbauer@vef.hr Dr. Sc. Pavo Caput Zavod za specijalno stoarstvo Agronomski fakultet Zagreb pavo.caput@zg.t-com.hr Mr. Sc. Miljenko Ernoi Varadinska upanija miljenko.ernoic@varazdinska-zupanija.hr Dr. Sc. Ante Ivankovi Zavod za specijalno stoarstvo Agronomski fakultet Zagreb 234

aivankovic@agr.hr Dr. Sc. Boro Mio Zavod za specijalno stoarstvo Agronomski fakultet Zagreb bmioc@agr.hr Dr. Sc. Marijan Posavi University of Wisconsin, USA posavi@wisc.edu Franjo Poljak Hrvatski stoarski centar franjo.poljak@kc.htnet.hr Mr. Sc. Roman Ozimec Orehoveki ogranak 37, 10 040 Zagreb roman.ozimec@zg.t-com.hr 8.3.3.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara Dalmacije 1. Crvena knjiga tradicijskih pasmina Hrvatske Odrani preliminarni dogovori, izrada zapoinje 2008. godine. Nositelj Dravni zavod za zatitu prirode 8.3.3.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara Udruga ovara i kozara Velebit Obrovac, A. Starevia 5, 23 450 Obrovac Tornjak klub ibenik, ibenik Udruga Hrvatski tovar, Put Vodica 11, 22 212 Vodice Udruga ovara i kozara Promina, Sunkovci, 22 303 Oklaj Udruga uzgajivaa domaih ivotinja Sveti Juraj , Gornji Humac, otok Bra, 21 412 Puia, Udruga uzgajivaa ovaca i koza Dubrovako-neretvanske upanije, Kuna, 20 243 Kuna Peljeka

Pelarske udruge: PELARSKA UDRUGA "PELA", 8. DALMATINSKE UDARNE BRIGADE, 2822000 IBENIK PELARSKA UDRUGA "PLANIKA", PUT PORTIRNE 1, 20340 PLOE UDRUGA PELARA CETINA, 21310 OMI PELARSKA UDRUGA "VRISAK", BRUNE BUIA BB, 21260 IMOTSKI 235

PELARSKO DRUTVO "KADULJA", MLINSKA 47, 20350 METKOVI PELARSKO DRUTVO DUBROVAKO PRIMORJE SLANO, 20232 MAJKOVI UDRUGA PELARA "NADA", GRUDA BB, 20215 GRUDA UDRUGA PELARA "VELEBIT", N.TESLE 30, 23000 ZADAR UDRUGA PELARA "VRISAK", VRLIKA 17, 21230 SINJ 8.3.3.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri odranja i propagacije: odrava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj primki Matina stada ni banke gena trenutno na podruju Dalmacije za tradicijske pasmine ne postoje. Postoje brojni sitni, srednji i vei uzgajivai za koje je potrebno izraditi Bazu podataka i poticati ih na udruivanje.

236

8.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA


8.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih kultivara: predavanja, izlobe, promotivni materijal, publikacije, terenska istraivanja, izrada baza podataka uzgajivaa opisi kultivara, sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala, formiranje i dopuna kolekcija, daljnja selekcija, oplemenjivaki rad, razrada bussines planova, poboljanje dravne strategije.

237

LITERATURA
Adamovi, L.,1887., Gradja za floru Dubrovaku-Dio Prvi, Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga drutva, 2/4-6:161-216, Zagreb. Aganovi, M., 1979., Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj, IGRO Svjetlost, Zavod za udbenike, Sarajevo. Ani, M., 1937., uka (Spartium junceum) kao industrijska biljka, umarski list, 61:240-249, Zagreb. Bakari, P., 1970., Variaciono statistiki podaci plodova nekih matinih stabala rogaa u junoj Dalmaciji. Izdanje povodom 25 godina rada i djelovanja Stanice za june kulture Dubrovnik: 72. Bakari, P. 1997., Stanje i nametnici rogaa s otoka Korule. Blatski ljetopis. Bakari, P. 1997., Razvitak zadrugarstva u upi dubrovakoj do 1941. (Prilog povijesti) Uz 90. obljetnicu zadrugarstva u upi dubrovakoj, Zbornik upe Dubrovake, 2:131-152, Dubrovnik. Bakari, P., 2000., Rasadnik ibaa (1908.-1998.), Zbornik upe Dubrovake, 3:135-159, Dubrovnik. Bakari, P., 2002., Sorte maslina Dubrovakog primorja. Alfa 2, Dubrovnik. Bakari, P. 2005., Autohtone sorte masline poluotoka Peljeca. Alfa 2, Dubrovnik. Bakari, P., 2005., Razvoj trgovakog cvjearstva u upi dubrovakoj do 2001., Zbornik upe Dubrovake, 4:164-190, Dubrovnik. Bali, M., 1948., Poljoprivreda kra i planinskih krajeva, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-64, Zagreb. Bauer, M., 1996., Kinologija, kolska knjiga, 1-135, Zagreb. Bekri, V., Teodorovi, N. (Ur.), 1989., ita Jugoslavije, Jugoslovenski fond za ita, 1-376, Beograd. Benko, S., 1946., Brnistra-Uzgoj, preradba i upotreba, Ministarstvo industrije i rudarstva NRH, 1-62, Zagreb. Biankini, P.L., 1882., Predivno bilje, Narodni list, 1-36, Zadar Biankini, P.L., 1884., Duhan (Nicotiana) ili naputak kako se goji i priredjuje, Narodni list, 1-79, Zadar Biankini, P.L., 1888., O uzgoju i njegovanju cviea, uresnog grmlja i drvea, Gospodarski list, 11116, ibenik Biankini, P.L., 1889., Buha, Vlastita naklada, 1-46, ibenik. Bobanovi, M., 1923., Neke june kulture, Zemaljsko gospodarsko vijee, 1-72, Split. Borojevi, S., Milohni, J., Seen, B. (ur.), 1956., Sorte itarica i aprobacija usjeva (Struni prirunik za ratare), Poljoprivredni informator, Zagreb. Braica, S., 1995., Puko gospodarstvo, U: Mihovilovi, M. (ur.),Otok Hvar: 301-305, Matica Hrvatska, Zagreb. Brzica, K., 1991., Voarstvo za svakog. Naprijed, Zagreb. Bubi, ., 1977., Specijalno voarstvo. Svijetlost, Sarajevo. Buan, L., 1998., Kultivari artioke (Cynara scolymus L.) za viegodinji i jednogodinji uzgoj u Dalmaciji. Disertacija, Zagreb. Buli, S., 1921., Graa za Dalmatinsku elajografiju. Odl. Tisk. Lit. Zavod E. Vitaliani, ibenik. Buli, S., 1949., Dalmatinska ampelografija. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb. Caput, P., 2007., Osvrt na sustav uvanja izvornih pasmina stoke u Republici Hrvatskoj, Catara, S., Scuderi, D., Romano, D., Karlovi, K., 2006., Ukrasne vrste s moguom upotrebom u Mediteranskom okruenju, Sjemenarstvo, 23/1:67-80, Zagreb. Crespan, M., Cabello, F., Giannetto, S., Ibanez, J., Karoglan Konti, J., Maleti, E., Peji, I.,Rodriguez-Torres, I., and D. Antonacci (2006) Malvasia delle Lipari, Malvasia di Sardegna, Greco di Gerace, Malvasia de Sitges and Malvasia dubrovaka-synonyms of an old and famous grape cultivar. Vitis 45:69-73. 238

iek, J., 1970., Proizvodnja krmnog bilja, Sveuilite u Zagrebu, 1-262, Zagreb. Daki, R., 2002., Dalmatinski pas, Slona braa, 1-97, Beograd. Devetak, Z., 1949., Lavanda (Lavandula vera D.C., L. latifolia Vill.), Farmaceutski glasnik, 1, Zagreb. Devetak, Z., 1950., Kadulja i njeno iskoritavanje, Farmaceutski glasnik, 2, Zagreb. Devetak, Z., 1963., Prilog poznavanju kadulje u Jugoslaviji, Radovi poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, 12/14:241-261, Sarajevo. Devetak, Z., 1977., Proizvodnja eterinog ulja od rumarina na Hvaru, Simpozij Hvar u prirodnim znanostima:109-123, Zagreb. Domac, R., 2002., Flora Hrvatske Prirunik za odreivanje bilja, 2. izdanje, 1-504, kolska knjiga, Zagreb. Drai, M., Bubalo, D., Kezi, D., Odak, M., Grbi, D. Kezi, N., 1998., Morfometrijska prepoznatljivost mediteranskog ekotipa sive pele (A.m.carnica), 34. Znan. Skup Hrv. Agronoma, 338, Opatija Elezovi D., 1981., Praktino maslinarstvo. Slobodna Dalmacija, Split. Fadi, J., 1996., Ampelografska istraivanja kultivara Vugava na razliitim poloajima otoka Visa. Diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Frange, O., 1903., Die Bua, Eine Studie uber da sin Konigreichen Kroatien und Slavonien heimische Rind, 1-140, Zagreb (Agram). Gelenir, Jo., Gelenir, Ja., 1991., Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, 1-415, Zagreb. Gizdi, ., 1998., Viegodinje povre. Zadruni savez Dalmacija Zadrugar, Split. Gizdi, ., 2004., Dalmatinski zadruni prvijenci. Zadruni savez Dalmacije, Mediteranska poljoprivredna biblioteka, 14:1-190, Split. Golovenko, O., 2008: Lupin: an ecologically clean mediterranean crop, Natura Montenegrina, 7/2:423-427, Podgorica Gotlin, J. i sur., 1967., Suvremena proizvodnja kukuruza, Agronomski glasnik, 1-737, Zagreb. Grli, Lj., 1956., Nae samoniklo jestivo bilje, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-323, Zagreb. Grli, Lj., 1986., Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, ITRO August Cesarec, 1-392, Zagreb. Grupa autora, 2008., Hrvatski stoarski centar Godinje izvjee 2007., 1-, Zagreb. Hajo, D., Vrek, I., Karlovi, K., idovec, V., Mori, S., 2003: Komercijalni uzgoj samoniklih biljnih vrsta, mjera ex situ ouvanja, Sjemenarstvo, 20/1-2:37-45, Zagreb. Horvath, ., 1996., Hrvatske batinjene pasmine, Pokret prijatelja prirode Lijepa naa, 1-213, Zagreb. Horvath, ., 2003., Staro blago novi sjaj. Hrvatske izvorne pasmine, Barbat, 1-202, Zagreb. Hrasnica, F., Ilani, D., Pavlovi, S., Rako, A., malcelj, I., 1958., Specijalno stoarstvo, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-612, Zagreb. Hulji, V., 1995., Razvitak zadrugarstva na otoku Hvaru-Od prvih poetaka do drugog svjetskog rata-Opi podaci., U: Mihovilovi, M. (ur.),Otok Hvar: 305-314, Matica Hrvatska, Zagreb. Ivanievi, F., 1906., Poljica narodni ivot i obiaji, Zbornik za narodni ivot i obiaje, JAZU, Zagreb. Ivankovi, A., 2004., Konjogojstvo, Hrvatsko Agronomsko drutvo, 1-372, Zagreb. Ivo, J., Kralj, M. i sur., 1966., Peradarstvo, 1:1-448, Centar za peradarstvo Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb. Jurin, I., 1997., Istraivanja kultivara Babi na dva lokaliteta Primotenskog vinogorja. Diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb Karoglan Konti, J., Peji, I., Maleti, E., Sladonja, B., Vokurka, A., Ruehl, E. (2006). Virus diseases screening in clonal selection of Croatian grapevine cultivars. 9th International Conference on Grape Genetics and Breeding / Peterlunger, Enrico ; Di Gaspero, Gabriela (ur.). - Udine : ISHS. Kati, M., 2008., Uloga krkih lokava u prethistoriji u svjetlu neolitikog nalazita Bliznice kod Gustirne Opina Marina, Povijest u kru, 71-75, Zagreb 239

Kolak, I., 1998., Vuika (Lupinus spp.) Monografija, 1-100, Hrvatsko agronomsko drutvo, Zagreb Kolak, I., atovi, Z., 1996., Ouvanje biljnih genetskih izvora, Sjemenarstvo, 13/5-6:423-432, Zagreb. Kolak, I., atovi, Z., Rukavina, H., Filipaj, B., 1999., Dalmatinski buha (Tanacetum cinerariifolium /Trrevir./Sch.Bip.), Sjemenarstvo, 16/5:425-440, Zagreb. Kolak, I., atovi, Z., Rukavina, H., 1997., Mogunosti proizvodnje i prerade ljekovitog, aromatinog i medonosnog bilja na hrvatskim prostorima, Sjemenarstvo, 14/3-4:203-229. Kolak, I., atovi, 2003., Lavanda u krajobrazu, Sjemenarstvo, 20/1-2:47-54. Kolak, I., atovi, Z., Rukavina, H., Rozi, I., 1997., Ljekovito bilje na hrvatskim prostorima, Sjemenarstvo, 14/5-6:341-353. Kovaevi I., Perica S., 1994., Suvremeno maslinarstvo. Avium, Split. Kralik, G., Kuec, G., Kralik, D., Margeta, V., 2007., Svinjogojstvo. Bioloki i zootehniki principi, Poljoprivredni fakultet, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku-Agronomski fakultet, Sveuilite u Mostaru, 1-506, Osijek. Kurtela, M., Vrek, I., Matotan, S., 1996., Stanje i perspektive u uzgoju ukrasnog bilja u Hrvatskoj, Sjemenarstvo, 13/1-2:113-116, Zagreb. Kuan, F., 1938., Ljekovito bilje: Sistematski prikaz najvanijeg ljekovitog, otrovnog i industrijskog (tehnikog) bilja itavoga svijeta, Vlastita naklada, 1-452, Zagreb. Kutrak, D., 2005., Farmakognozija Fitofarmacija, Goledn Marketing Tehnika knjiga, Zagreb. Kutrak, D., Antoli, A., 2000., Eterino ulje konopljike (Vitex agnus-castus L.), Ekoloke monografije, Biokovo 2:127-139, Zagreb Kvakan, P., 1948., Trave - Poznavanje krmnih trava i proizvodnja travnog sjemena, Struna poljoprivredna knjinica, 7:1-332, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb. Kvakan, P., 1951., Okopavine, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-352, Zagreb. Lei, R. i sur., 2002. Povrarstvo. Zrinski, akovec. Maleti, E., 1993., Ampelografska istraivanja kultivara Maratina, Bogdanua, Vugava i Poip (Vitis vinifera L.) u uvjetima Ravnih Kotara, magistarski rad, Univerza v Ljubljani Biotehnika fakulteta, Ljubljana, Slovenija. Maleti E., Peji, I., Karoglan Konti, J., Piljac, J., Dangl, G. S., Vokurka, A., Lacombe, T., Miroevi, N., Meredith, C.P. (2004) Zinfandel, Dobrii and Plavac mali the genetic relationship among three cultivars of the Dalmatian coast in Croatia. Am J. Enol. Vitic., 55(2): 174-180. Maleti, E., Sefc, K.M., Steinkellner H., Konti, J.K., and Peji, I., 1999., Genetic characterization of Croatian grapevine cultivars and the detection of synonymous cultivars in neighboring regions. Vitis 38: 79-83. Mandeki, V., 1949., Lucerka, Seljaka sloga, Zagreb. Mandeki, V., 1953., Penica, Seljaka sloga, Zagreb. Matotan, Z., 2008., Zeljasto povre. Neron, Bjelovar. Micheli Vitturi R. A., 1788. Sull` Introduzione degli Ulivi nei Territotj mediterranei dell Dalmazia, e sulla loro coltivazione. Nella Stamperia Coleti, Venezia. Mikolevi, V., 1950., Luk i enjak. Seljaka sloga, Zagreb. Mikolevi, V., 1982., Introdukcija sorti povrtnih kultura. Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb. Mio, B., Pavi, V., 2002., Kozarstvo, Hrvatska mljekarska udruga, 1-300, Zagreb. Mikovi, B., 1986., Krmno bilje, Nauna knjiga, 1-503, Beograd. Mladar N., Striki F., Roin J., 1999., Clonal selection of the olive`s cultivar Oblica of the natural population. Zbornik radova Meeting of experts, mediteranean agriculture and olive growing, Izola. 27-36 240

Miljkovi I., 1991. Suvremeno voarstvo. Znanje, Zagreb Miroevi, N., Turkovi, Z., 2003. Ampelografski atlas. Golden marketing-Tehnika knjiga, 1375, Zagreb. Mikovi, B., 1986., Krmno bilje, Nauna knjiga, Beograd. Modun E. 1956. Stanje maslinarstva i uljarstva na podruju FNRJ. Maslinarstvo 1:5-10. Modun E., 1957. Maslinarstvo u starim zapisima, Maslinarstvo 6: 13-14. Mrakovi, M., Brigi, A., Buj, I., aleta, M., Mustafi, P. & Zanella, D., 2006., Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, DZZP, Zagreb Naki-Petrina, Lj., 2002., Hrvatski planinski pas tornjak, Tornjak klub ibenik, ibenik Nikoli, T., Topi, J., 2005., Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Ministarstvo kultureDravni zavod za zatitu prirode-Republika Hrvatska, Zagreb. Ogrizek, A., 1930., U obranu naih primitivnih domaih pasmina, Agronomski glasnik, 1-11, Zagreb. Ogrizek, A., 1940.,Uzgoj goveda, 1:1-118, Zavod za ivinogojstvo Poljoprivredno-umarskog fakulteta sceuiliza u Zagrebu, Zagreb. Ogrizek, A., 1941.,Uzgoj goveda, 2:1-184, Zavod za ivinogojstvo Poljoprivredno-umarskog fakulteta sceuiliza u Zagrebu, Zagreb. Ogrizek, A., 1948., Ovarstvo, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-291, Zagreb. Ogrizek, A., Hrasnica, F., 1952., Specijalno stoarstvo, 1. dio Uzgoj konja, 1-417, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb. Ozimec, R., 2004: Dalmatinski pas-autohtona hrvatska pasmina Pjegavi ljepotan s dalmatinskoga kra (Der Dalmatiner-eine autochthone kroatische Hundrasse Der getupfte Schne vom dalmatinischen Karst), EuroCity, 12/42:56-59, Zagreb. Ozimec, R., 2004: Hrvatski planinski pas tornjak-Pas jai od vuka, Meridijani, 85:82-85, Zagreb. Ozimec, R., 2005: uvar Dalmacije Dalmatinski pas, Meridijani, 96:26-29, Samobor. Ozimec, R., 2005: Lavanda s Hvara, najsunanijega jadranskog otoka Najkvalitetnija na svijetu (Lavandel von Hvar, der sonnigsten Adriainsel Lavandel von weltweiter Spitzenqualitt), EuroCity, 13/46:70-73, Zagreb. Ozimec, R., 2006: Hrvatska postala kinoloka velesila Pas tornjak slubeno priznat, Meridijani, 105:13, Samobor. Ozimec, R., 2006: Domae ivotinje i okoli, Meridijani, 105:66-73, Samobor. Ozimec, R., 2006: Biokovska dalmatinska bua (Dalmatinisches Biokovo Rind Bua; Dalmatian Biokovo Cattle Bua), Makarska rivijera info, 6:14-15, Zagreb. Ozimec, R., 2007: Upravljanje okoliem koritenjem izvornih pasmina i sorti, Konferencija o izvornim pasminama i sortama kao dijelu prirodne i kulturne batine ibenik, 13.-16. studenog 2007., Knjiga saetaka:201-205, Zagreb Oani, S., 1902. Povrtljarstvo. Centralno kraljevsko namjesntvo dalmatinsko, Zadar. Oani S., 1923. Poljoprivreda, Dalmacija Spomen knjiga, Izdanje o Kongresu Udruenja Jugoslavenskih inenjera i Arhitekta. Jugoslavenska tamparija, Split. Oani, S., 1930., Buha (Pyrethrum Cinerariaefolium D.C.), Izdanje Ministarstva poljoprivrede 24:1-97, Beograd. Oani, S., 1938., Najvanije vrsti povra i njihovo gajenje u primorju. Trgovaka tiskara Desman i drug, Split. Oani, S., 1955., Poljoprivreda Dalmacije u prolosti, Prilozi za povijest poljoprivrede Dalmacije. Drutvo agronoma NRH-Podrunica Split, Split. Pavievi, Lj., 1975., Diploidne i tetraploidne penice u Crnoj gori i susjednim oblastima, Prirodoslovna istraivanja 40, Acta biologica 7/3:217-307, Zagreb. Pavlek, P., 1985., Specijalno povrarstvo. Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb. 241

Perica S., Striki F., Roin J., 2003. Istraivanje genetskih resursa masline u Hrvatskoj., Zbornik Priopenje XXXVIII znanstveni skup Hrvatskih agronoma, Opatija. Perica S., Striki F., Roin J., 2003., Agronomski programi i trenutna situacija maslinarstva u Hrvatskoj. Izlaganje na meunarodnom seminaru Poboljanje kvalitete maslinovog ulja, Split. Perii, ., 1995., Pregled razvitka gospodarstva otoka Hvara do 1941., U: Mihovilovi, M. (ur.),Otok Hvar: 266-291, Matica Hrvatska, Zagreb Peev, N., 1965., Podvrste i sorte kukuruza, 133-146, U: Grupa autora, Kukuruz, Beograd Pezo, I.; Budic Leto, I.; Kacic, S.; Zdunic, G.; Mirosevic, N., 2006., Medna bijela (*Vitis vinifera* L.) - Ampelographic properties. Agriculturae Conspectus Scientificus 71 (3) 81-86. Piljac, J., Maleti E., Karoglan Konti J., Dangl G.S., Peji I., Miroevi N. and Meredith C.P. 2002. The parentage of cv. Poip bijeli, a major white wine cultivar of Croatia. Vitis 41/2:83-89. Posavi, M., Uremovi, M., Kolak, I., Ugarkovi, ., atovi, Z. & Ernoi, M., 1999., Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti (NSAP): Ouvanje raznolikosti kulturnih biljnih vrsta i domaih ivotinja u Hrvatskoj, DZZP, Zagreb. Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R., & Poljak, F., 2001: Hrvatske izvorne pasmine domaih ivotinja: 187-189, Zbornik Veterinarski dani 2001, pp. 240, Zagreb. Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R. & Poljak, F., 2002: Hrvatske pasmine domaih ivotinja (Croatian Breeds of Domestic Animals): 1-96, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb. Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R., 2003: Bioraznolikost hrvatskih pasmina domaih ivotinja (Domestic animal biodiversity in Croatia), U Besendorfer, V., Kopjar, N. (eds.): Zbornik saetaka osmog hrvatskog biolokog kongresa: 396-397, Zagreb. Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R., Poljak, F., 2003: Enciklopedija hrvatskih domaih ivotinja, Katarina Zrinski, pp. 240, Varadin. Preiner D., 2006., Ampelografska i genetika evaluacija mutanta Plavac mali sivi (V. vinifera L.) / diplomski rad, Agronomski fakultet Sveuilta u Zagrebu. Preiner, D., imon, S., Maleti, E., Peji, I., 2008., Primjena mikrosatelitskih (SSR) markera u identifikaciji - utvrivanju sinonima za sorte Topol i Beretinjok (Vitis vinifera L.) Proceedings. 43rd Croatian and 3rd International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia / Pospiil, Milan (ur.). 873-876. Radi, J.,1976., Bilje Biokova, Institut Planina i more, 1-237, Makarska. Ramrez, J.A., Gmez-Ayala, R., Hernndez, C.-J. and Vzquez, M., 2006., Evaluation of Treatments to Reduce Hardness of Agave americana Core, Food tecnology and biotechnology, 44/4:545-551, Zagreb Skokandi, I., 2002., Ampelografska istraivanja cv. Bratkovina bijela i Bratkovina crvena (Vitis vinifera L.), diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Slaus-Kantshieder G., 1914., Olivecultura e Produzione d`olio d`oliva Nelle Provincie Meridionali Austriache. Tipografia Sociale Spalatina, Spalato. atovi, F., 1983., Vanost proizvodnje i koritenja jema u prolosti i sadanjosti, Poljoprivredne aktualnosti, 20/4-5:375a-432a, Zagreb. atovi, F., 1987., Lan u prolosti i sadanjosti, Bilten poljodobra, 35/11-12, Zagreb. atovi, F., 1988., Brnistra (Spartium junceum L.) celuloznovlaknata mediteranska biljka, Poljoprivreda i umarstvo, 34/2-3:61-77, Titograd. atovi, F., 1989., Agrikultura u najstarijoj i antikoj literaturi, Bilten poljodobra, 37/7-8:163183, Zagreb. iki, M., 1976., Lista priznatih sorata poljoprivrednog bilja za podruje SR Hrvatske, Zagreb. ili, ., 1984., Endemine biljke, Svjetlost, Sarajevo. imi, F., 1980., Nae medonosno bilje, Znanje, 1-217, Zagreb. 242

imon, S., Maleti, E., Karoglan Konti, J., Crespan, M., Schneider, A. and I. Peji, 2007., Cv. Maratina a New Member of Malvasia Group. Paper presented at II Simposio InternazionaleMalvasie del Mediterraneo October, 2007, Salina, Italy. imunovi, A., 2001., Ampelografske karakteristike kultivara Gustopupica i Plavina. Diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. kegro, A., 1999., Gospodarstvo Rimske provincije Dalmacije, Sveuilite u Zagrebu, Hrvatski studiji, Zagreb. malcelj, J., Rako, A., 1955., Govedarstvo, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-800, Zagreb. oli, M. E., 2000., Prilog poznavanju hortikulturne dendroflore i nekih perena Makarskog primorja, Ekoloke monografije, Biokovo 2:91-101, Zagreb. poljari, B., 2008., Hrvatska kinoloka batina, Hrvatski kinoloki savez, 1-353, Zagreb. Tadi, M., 1984., Jugoslovenske rase pasa, Nolit, 1-145, Beograd. Taler, Z., 1932., Vode i ribe Jugoslavije u slici i rei, 1-175, Zagreb. Tavar, A., 1953., Izvjetaj o putu na otok Mljet u svrhu orijentacije za osnivanje odsjeka za nauna poljoprivredna istraivanja u sklopu Prirodoslovne stanice Jugoslovenske akademije na otoku Mljetu., Ljetopis JAZU, 57:210-214. Tavar, A., 1954., Izvjetaj o sakupljanju i kultiviranju nativnog kulturnog bilja u Dalmaciji i Istri u god. 1952., Ljetopis JAZU, 59:122-129. Tavar, A., 1955., Istraivanja nativnih odlika ratarskog bilja, Ljetopis JAZU, 60:309-314. Tavar, A., 1956., Istraivanja nativnih odlika ratarskog bilja, Ljetopis JAZU, 61:359-362. Tavar, A., 1957., Izvjetaj o prouavanju nativnih sorata ratarskog bilja na podruju june Dalmacije i Istre, Ljetopis JAZU, 62:323-328. Tavar, A., 1959., Izvjetaj o naunim istraivanjima izvrenim god. 1956. na poljoprivrednim biljkama uzgajanim na pokusnom polju u Arboretumu Trsteno i u Frlaniji Instituta za eksperimentalno umarstvo JAZU i o novoprikupljenom sortimentu, Ljetopis JAZU, 63:388-395. Tavar, A., 1960., Genetska prouavanja ekonomski vanih svojstava poljoprivrednog bilja june Dalmacije, Ljetopis JAZU, 64:321-324. Tavar, A., 1960., Varijetete i genotipovi Triticum turgiduma s Peljeca i njihovi prirodni i proizvedeni hibridi, JAZU, Spomenica, 2:156-176. Tavar, A., 1963., Izvjetaj o genetskim istraivanjima sortimenta poljoprivrednih biljaka june Dalmacije, Ljetopis JAZU, 67:218-220. Tavar, A., 1966., Izvjetaj o genetskim istraivanjima ekotipova poljskog poljoprivrednog bilja, Ljetopis JAZU, 71:289-293. Tavar, A., 1967., Izvjetaj o istraivanjima u Trstenom i na Peljecu, Ljetopis JAZU, 72:423426. Tomi, LJ., Demin, A., 1977., Tehnologija proizvodnje i poznavanja duhana, Minerva, SuboticaBeograd. Turina, B., 1932., Trave Njihovo odreivanje i proizvodnja, Poljoprivredna knjinica Kr. Banske uprave Savske Banovine Poljoprivrednog odjeljenja u Zagrebu, 4:1221, Zagreb. Vali, D., Mesari, M, Teskeredi, E., 2007., Uzgoj nekih ugroenih i autohtonih vrsta slatkovodnih riba, Konferencija o izvornim pasminama i sortama kao dijelu prirodne i kulturne batine, Knjiga saetaka : 274-275, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb. Veramenta-Pavia, P., 2000., Golubinjak Golubarda u elopecima, Zbornik upe Dubrovake, 3:93-101, upa Vincek, D., Ernoi, M. & Ozimec, R., 2002: Quo vadis, magare, Hrvatski Zemljopis, 65:56-59, Zagreb.

243

Vinceljak-Toplak, M., Kurtela, M., Vrek, I., 1993., Povijesni razvoj i sadanje stanje u sjemenarstvu i rasadniarstvu ukrasnog bilja u Hrvatskoj, Sjemenarstvo, 10/6:457-462, Zagreb. Visiani, R., 1978., (1826.), Ogled dalmatinskog bilja (Stirpium Dalmaticarum Specimen), akavski sabor, Biblioteka prirodne znanosti, 2 (Reprint):1-207, Split. Vlai A., 1958. Praktina vrijednost nekih biolokih saznanja o maslini. Maslinarstvo 3:9-18. Vlai A., 1964. Prouavanje gospodarskih vrijednosti sorata i ekotipova masline-Izvjetaj za 1963. godinu-rukopis. Institut za jadranske kulture, Split. Vrsalovi M., 1901., Maslinarstvo i uljarstvo za puk. Nagragjena tiskarnica Vitalijani, Zadar. Vrek, I., Kurtela, M., 1995., Razvojna istraivanja novih vrsta u cvjearskoj proizvodnji, Sjemenarstvo, 12/6:465-469, Zagreb. Zavod za sjemenarstvo i rasadniarstvo (Institute for Seed and Seedlings), 2004., Sortna lista za 2004. godinu (National list of varieties), 1-278, Osijek. Zdanovski, N., 1946., Vuna naih ovaca, Stoarski institut zemaljskog poljoprivrednog zavoda, 1:1-75, Zagreb. Zdilar, V., 2001., Ampelografske karakteristike kultivara Kujundua i Rudeua. Diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Zduni, G., 2005., Ampelografska i genetika evaluacija autohtonih sorata vinove loze (V. vinifera L.) u podruju Katela. Magistarski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Zduni, G., Peji, I., Karoglan Konti, J., Vukievi, D., Vokurka, A., Pezo, I., and E. Maleti, 2008., Comparison of genetic and morphological data for inferring similarity among native Dalmatian (Croatia) grapevine cultivars (Vitis vinifera L.). Journal of Food, Agriculture & Environment, 6(2): 333-336. Zima, D., 2007., Prilog poznavanju medonosnog bilja Hrvatske, Agronomski glasnik, 2:147-160, Zagreb Znidari, M., 1960., Selekcija varijeteta Trogirsko-splitskih karfiola. Institut za jadranske kulture, Split. Znidari, M., 1963., Dalmatinska kopica. Institut za jadranske kulture, Split. idovec, V., Vrek, I., Kolak, I., Liber, Z., atovi, Z., 2006., Mirisava kadulja, potencijalna vrsta za ureenje krajobraza, Sjemenarstvo, 23/1:45-56, Zagreb.

244

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva te drugim nadlenim ministarstvima, 4 dalmatinske upanije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a provodi se uz nancijsku potporu Globalnog fonda za okoli (GEF). Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta smjeten je u Splitu. Projekt obuhvaa obalno podruje etiri dalmatinske upanije: Zadarske, ibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovako-neretvanske. Unutar tog podruja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska podruja zbog svoje iznimne bioloke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Peljeac, Dubrovako primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viki akvatorij; (3) ire podruje ua rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistoni dio u Zadarskoj upaniji), podruje uz Novigradsko i Karinsko more. Osnovni cilj projekta COAST je uinkovito utjecati na poduzetnike aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse ukljuili odrivo koritenje i ouvanje bioloke i krajobrazne raznolikosti. Ouvanje bioloke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje odrivog razvoja, mogue je jedino kroz suradnju svih partnera na nacionalnoj, upanijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, prvenstveno na podruju Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja moete uputiti projektnom timu na sljedeu adresu:

Kraj Sv. Ivana 11 HR-21000 Split Tel: +385 21 340480 Fax: +385 21 340484 e-mail: coast@undp.hr http://www.undp.hr/coast

You might also like