DEPRESIJA Depresije su psihički poremecaji cija su bitna obiljezja promjene raspolozenja, utucenost, pomanjkanje radosti, cuvstvena praznina, bezvoljnost

, gubitak interesa i niz tjelesnih tegoba. Upadljiva obiljezja deprsije su zalost, utucenost, neraspolozenje, slabost, bezvoljnost, pomanjkanje poticaja, sumnje u sebe, osjceaj bezvrijednosti, beznađe, besmislenost, a uz njih se cesto pojavljuju i tjeskoba i nemir, nedostatak energije, poremecaji apetita, gubitak tjelesne tezine, smanjeni libido, poremecaji spavanja, bolovi, teskoce s koncetracijom i samoubilacke misli. O depresijama se govori na tri razine: a) na razini SIMPTOMA: kada se radi o pojedinacnim simptomima poput zalosti i utucenosti. b) na razini SINDROMA: kada se predpostavlja postojanje obrasca međusobno povezanih obiljezja emocionalih, kognitivnih, motorickih, motivacijskih fizioloskih i enrokrinoloskih komponenti i c) kada se naziv koristi kao NADRĐENI POJAM za razlicite poremecaje i njima pripadajuce uzroke. SIMPTOMATOLOGIJA depresivnih stanja: 1. ponasanje/ motorika (drzanje tijela) 2. emocionalni simptomi (bespomocnost) 3. vegetativni simptomi (unutrasnji nemir) 4. kognitivni simptomi (negativni stavovi prema sebi) 5. motivacijska razina (usmjerenost na neuspjeh) Zajednicko svojstvo oba klasifikacijska sistema (ICD-10 i DSM-IV) je izricit zahtjev za provodjenjem deskriptivnog i sto pouzdanijeg dijagnostickog postupka, utemeljenog na znanstvenim podacima. Depresije se danas definiraju određenim brojem istovremeno prisutnih simptoma, koji moraju trajati određeno vrijeme i ne mogu biti pripisani nekim drugim bolestima ili okolnostima. DEPRESIVNA EPIZODA: istovremena pristunost najmanje pet od navedinih simptoma u trajanju od dvije sedmice (mora biti prisutno depresivno raspolozenje ili gubitka interesa): -depresivna zlovolja -ocito pomanjkanje interesa i radosti -debljanje/ mrsavljenje -nesanica -nemir, zakocenost, usporenost -umor, gubitak energije -osjecaj bezvrijednosti, krivnje -teskoce s koncentracijom -zelja za smrcu, samoubilacke misli Tok i tezina (laka 4-5, umjerena 6-7 i teska 8 i vise nabrojanih simptoma) i specificni oblik simptoma (tjelesni, psihoticni) koriste se za definiciju dodatnih podgrupa depresije. Unipolarna depresija (depresivna epizoda, distimija-dugotrajni depresivni poremecaj) najcesci je oblik afektivnog poremecaja. Danas je opcenito prihvacena i znanstveno cvrsto utemeljena podjela afektivnih poremecaja u mono- ili unipolarne i bipolarne oblike. Bipolarni poremedaj predstavlja ozbiljni zdravstveni poremedaj sa visokom stopom oboljelih kao i visokim stepenom smrtnosti. Karakteriše se tipičnim ponovljenim epizodama i vulnerabilnošdu tokom celog života. Ciklotomija je dugotrajni oslabljeni bipolarni afektivni poremecaj.

Unipolarni depresivni poremecaji dodatno se dijele u: a) depresivne epizode b) distimije (depresivno raspolozenje koje traje ili se cesto vraca u razdoblju od najmanje 2 godine) c) poremecaje prilagodbe (kratke ili duze depresivne reakcije) Na temelju veceg broja istrazivanja moze se procijeniti da rizicnost obolijevanja od bipolarnog afektivnog poremecaja iznosi 1%. Procjene cestine pojavljivanja (broj osoba koje prvi put obolijevaju tokom godine dana) depresivnih epizoda iznosi 1-2 na svakih 100 osoba. Vjerovatnost obolijevanja od depresije tokom zivota iznosi za muskarce 12%, a za zene 26%. Rizicni faktori: spol, zivotna dob, socio-ekonomski faktori, stresna opterecenja i obiteljska opterecenost. S obzirom na veliki varijabilitet toka bolesti te nedostatak jednoznacnih parametara, razlicita strucna drustva predlazu podjelu depresivne epizode u nekoliko razdoblja: 1. REMISIJA je definirana kao stanje ili kratkotrajno razdoblje (potpunog ili djelimicnog) poboljsanja depresivnih simptoma. 2. OPORAVAK je potpuna remisija duzeg trajanja (vec prema kriteriju: 2 do 6 mjeseci), sto se uvijek odnosi na aktualnu depresivnu epizodu 3. VRACANjE BOLESTI (RECIDIV) je ponovno pojavljivanje depresivnih simptoma tokom remisije, prije nego sto je doslo do oporavka i zavrsetka aktualne depresivne epizode 4. PONOVLjENA POJAVA BOLESTI je pojava nove depresivne epizode do koje dolazi nakon oporavka, uz pretpostavku da su bili ispunjeni kriteriji za unipolarnu depresiju. Na isti nacin se mogu podijeli i terapijske intervencije u: 1. akutnu terapiju (ublazavanje simptoma tokom depresivne epizode) 2. odrzavajucu terapiju (tokom i nakon remisije kako bi se sprijecilo vracanja bolesti) 3. profilakticku terapiju (sprecavanje ponovne pojave bolesti i nakon depresivnih epizoda). Trajanje ciklusa (depresivna epizoda i faza bez depresije) bilo je za periodicne unipolarne poremecaje u prosjeku (medijan) 4,5 do 5 godina, a za bipolarne oblike 2 do 3 godine. Oko 10 – 20 % poremecaja prelazi u hornicni oblik. Rizik samoubojstva je 15%. Nepovoljni prognosticki faktori: rana odrasla dob, zenski spol, ranije depresivne epizode. KOMORBIDITET – depresije cesto prate druge bolesti: fobije, drustvene tjeskobe, panicni poremecaj, opci anksiozni poremecaj, PTSP, pormecaj hranjenja, ovisnost o drogama, poremecaj spavanja, seksualni poremecaj, somatoformni, psihofizioloski, shizofreni poremecaj, propadanje mozgovne mase te razliciti poremecaji licnosti. U americkom epidemioloskom ispitivanju nadjena je uz depresije (depresivne epizode i distimije) u 77% slucajeva barem jos jedna dijagnoza, najcesce su to: anksiozni poremecaji, zatim ovisnost o nekim tvarima te somatoformni poremecaji. 60-80% ispitanika su rekli da su depresije nastale poslije 'tog' poremecaja. Poznati klinicki intervjui su: SKID (Standardizirani klinicki intervju za DSM-IV), Dijagnosticki intervju i dijagonosticka lista oznacavanja. Procjenjivanje od strane drugih: Hamiltonova ljestvica depresije, a samoprocjena: Beckov inventar depresije. Za planiranje psihoterapije depresije i pristup pojave bolesti određene osobe važna je analiza problema usmjerena na hipteze postavljene izvan same dijagnoze depresivnog sindroma: analiza aktualnog ponasanja i toka djelovanja, analiza svakodnevnih problematicnih situacija, analiza motivacije, analiza dosadasnjih pokusaja upravljanja vlastitim zivotom i analiza okolinskih uvjeta (obitelj, partner...).

*Teorije poremecaja i modeli koji ih tumace* 1. zivotna događanja (promjene) i utjecajni drustveni faktori Faktori koji povecavaju ranjivost i pogoduju nastanku depresije: zenski spol, pomanjkanje intimnog emocionalnog pozitivnog i podupiruceg odnosa, postojanje veceg broja manje djece u kucanstvu, pomanjkanje resursa i vjestina, gubitak majke u ranom djetinjstvu, nezaposlenost, smanjeno samopostovanje. Ali i ¼ depresivnih bolesnika razvija klinicku depresiju kojoj nije prethodio neki zivotni događaj. 2. aspekti licnosti Interpersonalna ovisnost (snazna potreba za razumijevanjem, emocionalnom potporom i pomoci drugih, kao i trazenje bliskih veza i intimnosti), perfekcionizam, introverzija i emocionalna nestabilnost (neuroticizam), uz nedostatak socijalnih vjestina i kognitivni parametar (atribucijski stil). 3. pomanjkanje pozitivnih potkrepljenja i negativne interakcije Depresivne osobe cesto se nalaze u okolnostima gasenja, tj. bez potkrepljenja. Depresivno ponasanje koje se ponavlja djeluje odbojno i potice socijalne partnere na povlacenje i izbjegavanje. Tako depresivne osobe same pridonose samnjenju kolicine pozitivnih potkrepljenja. U nedostatku alternativnih interakcijskih oblika ponasanja, depresivna osoba najcesce se i dalje ponasa na svoj uobicajeni nacin, sto znaci depresivno i zaleci se, sto samo pogorsava uvjete i cini razumljivom cesto primjecenu hostilnost u drustvenim odnosima depresivnih osoba. 4. pomanjkanje kontrole i naucena bespomocnost Pomanjkanje kontrole definirano je kao neovisnost o vlastitom ponasanju i okolinskim uvjetima, a dovodi do pasivnosti i apatije, te osjecaja bespomocnosti. Ali odlucujucu vaznost ima subjektivno – kognitivina varijabla ocekivanja vlastite bespomocnosti, cak i kada u objektivno novoj situaciji postoji mogucnost kontrole. Steceno (nauceno) iskustvo generalizira se i na druge, nove, buduce situacije. Dozivljaj neuspjeha dovodi do toga da osobe traze uzrok svoje bespomocnosti (kauzalno atribuiranje) pa neuspjesi obicno budu obradjeni internalno, stabilno i globalno, te se neuspjeh ocekuje i u buducnosti i dodatno se pogorsava i ucvrscuje depresivno stanje. 5. nefunkcionalne kognitivne sheme (temelj depresije) Ovaj pristup tumacenju pretpostavlja da se u temelju depresije nalazi kognitivni poremecaj (nefunkcionalne kognitivne sheme), koji je posljedica ranijih opterecenja, nepovoljnih iskustava i procesa ucenja. Tipicna kognitivna iskrivljavanja i nefunkcionalne kognicije su: samovoljno zakljucivanje, selektivno apstrahiranje, povezivanje svega sa samim sobom, pretjerana generalizacija, pretjerano uvelicavanje negativnih dozivljaja i iskustava, pretjerano umanjivanje pozitivnih, uspjesnih iskustava, moralisticko-apsolutisticko misljenje i netacno oznacavanje. Formalno gledajuci radi se o prisilnim, automatskim i uvjeravajucim kognitivnim procesima. Te sheme nastaju kroz opterecujuca iskustva u procesu socijalizacije, u povodu stresnih ili traumticnih dozivljaja ili nakupljanjem subtraumatskih, negativnih iskustava. Nastankom depresivne sheme stvara se CIRKULARNI model povratne sprege, zbog cega dolazi do ucvrscivanja, produbljivanja i odrzavanja depresije i s njom uzrocno povezanih kognitivnih procesa. Nefunkcionalne temeljne pretpostavke, rigidne sheme i negativni kognitivni stil s jedne strane, a s druge strane događaji (vanjski i unutarnji poticaji) utjecu na AUTOMATSKE MISLI (opcenite, iskrivljene, nelogicne) izazivajuci tako depresiju (emocionalni, tjelesni, motoricki i motivacijski simptomi). 6. genetski faktori Na temelju longitudinalih ispitivanja blizanaca procijenjeno je da utjecaj genetskih faktora u razvoju depresije iznosi 41%, a utjecaj licnih okolinskih uvjeta 46%. To znaci da je podlozenost za depresije stabilna i vjerovatno genetski određena, pri cemu okolni uvjeti igraju doduse vaznu, ali prolaznu ili vremenski ogranicenu ulogu. Nema slaganja o tome kako se moguca genetska osnova depresivnih poremecaja prenosi. Danas se nasljeđivanje tumaci poligenetskim modelima praga, prema kojima je podlozenost određena nasljeđenim i okolnim faktorima.

procjena tezine poremecaja: samoprocjene pomocu Beckova inventara depresije. *Dijagnosticiranje i psihoterapijske indikacije* Kao minimalni standard za dijagnosticiranje i dokumentiranje depresivnih poremecaja vrijedi: a) dijagnoza. Kombiniranjem farmakoterapije s nekom od psihoterapija daje dugorocne dobre ucinke. hronicni stres. pokazala jeftinijom. Kod dugorocnih procjena (1 – 2 godine) psihoterapije su se pokazale ucinkovitima.. posebno KBT. Aktivacija procesa pamecenja. osim toga. kao i kombinirani tretman. Zajednicka svojstva psihoterapija: aktivni terapeuti. cak bolje od monoterapija. spavanje i cirkadijurni ritam Tokom spavanja kod depresivnih osoba je uocljiv smanjeni udio dubokog sna (delta-valovi) i skracena latencija REM faza sa produzenom prvom REM-fazom. manji broj ugodnih dozivljaja E intenziviranje disforicnog raspolozenja F pretvaranje svih simptoma u DEPRESIJU G ranjivost. zatim postepen ali u faze podijeljen postupak. narusena neurotransmisija a) katekolaminska hipoteza b) serotoninska hipoteza c) noradrenergicko-kolinergicka neravnoteza 8.. Utvrđeno je i povecano ustrajanje u lijecenju (manji broj osoba ga prekida). kooperativni ali i direktni. a psihoterapija se. odabir ciljeva. provjera kvalitete: primjena BECKA i HAMILTONA i na pocetku i na kraju tretmana. nedostataka i resursa. rizicni faktori. dispozicije. licni uvjeti. visefaktorska tumacenja A uvjeti koji prethode poremecaju B prekid automatskog dozivljavanja i ponasanja. 10. razumljiv model terapije i transperentnost intervencija. d) evaluacija. . utvrđivanje kljucnih problema.7. c) analiza problema i ponasanja: horizontalna i vertikalna analiza ponasanja. provjera odabira ciljeva i postupaka njihova postizanja s obzirom na ostvarene ciljeve. Kratkorocni uspjesi (usporedba prije – poslije) podjednaki su onima koji se postizu farmakoterapijom ili kombiniranjem farmakoterapije s psihoterapijom. a u vecini slucajeva bile su uspjesnije od farmakoterapije. dugotrajno bavljenje sobom D emocije koje koce djelovanje. procjena od strane drugih pomocu Hamiltonove ljestive depresije. Između ispitivanih psihoterapija gotovo da i nema razlike. b) psihometrija. neuroendokrinoloske smetnje a) os hipotalamus-hipofiza-kora nadbubreznih zlijezda (HHN) b) os hipotalamus-hipofiza-stitnjaca (HHŠ) 9. C paznja usmjerena na sebe. diferencijalna dijagnoza: primjena klinickog intervjua (SKID) ili dijagnostickih ljestvica oznacavanja.

Kada se radi o izuzetno teskim depresijama. 2. ''direktivni'' terapeuti. Negativne popratne pojave depresivnih lijekova su: suha usta. 4. U kasnijem toku bolesti treba primjeniti kombinirani tretman. 1. Na temelju nalaza znanstvenih istrazivanja i klinickih iskustava moze se o zbrinjavanju depresivnih bolesnika zakljuciti: kod laksih i umjerenih unipolarnih depresija nije potreban psihijatrijski niti farmakoloski tretman. a cesto i dovoljna intervencija kombinacija farmakoloske i psihoterapije (bilo da su primjenjene samostalno ili zajedno). *Lijecenje depresivnih poremecaja* Glavna. 5. koje ne reagiraju na druge tretmane. takav se kombinirani tretman depresivnih poremecaja pokazao djelotvornijim. Terapija svjetlom Redovnim izlaganjem svjetlu (od 2500 do 10000 luksa) mogu se lijeciti ponajprije sezonske i mjesecne depresije (tj. koji ce uz lijekove ukljuciti i psihoterapiju. tahikardije. 3. koje osim toga ispunjavaju i kriterije za somatski sindrom. PSIHOLOSKI TRETMANI I) K B T II) I P T (interpersonalna terapija) . Farmakoloski nacini lijecenja Na temelju rezultata brojnih znastvenih istrazivanja smatra se da je utvrđena ucinkovitost triciklickih antidepresiva. poremecaji prilagodbe. te povecani ucinci alkohola. Elektrokonvulzivna terapija Kod vrlo teskih depresija. MAO-inhibitora i (novijih) selektivnih lijekova koji koce apsorpciju serotonina. dok su fizikalni. Dugotrajnim uzimanjem lijekova smanjuje se opasnost od ponovnog obolijevanja. psihosocijalni i internisticki tretmani dopunske intervencije ili intervencije za koje postoje vrlo usko postavljene indikacije. Uskracivanje sna (terapija budnoscu kao dopunski postupak) Djelotvornost je neposredno nakon primjene postupka 60%. primjeniti olaksavajucu i podupirucu farmakolosku terapiju. promjene REM faza spavanja. poremecaj uriniranja. nije rizican. poremecaj krvnog pritiska. primjena psihoterapije uopce ne dolazi u obzir.Elementi jedne djelotvotne TERAPIJE depresije: * na prvo mjesto dolazi utvrđivanje bolesti * oblikovanje plana i strukture tretmana * određivanje konkretnih ciljeva * usmjerenost na vjestine * stupnjevit postupak * primjena onog o cemu se tokom terapije ragovaralo na okruženja izvan terapije * aktivni. Dugorocno gledano. Vecina tih teskoca su prolazne naravi i pojavljuju se na pocetku i u fazi povecanja doze. ostecenja jetre. predmenstrualni distimicni poremecaj). kozne alergije.

ispitati i provjeriti moguce alternative. terapeut koristi tzv. o povecanju ili ponovnom uvođenju pozitivnih iskustava i aktivnosti. Kada primjeti da ga bolesnik nije dobro shvatio. s druge. specificnom i na problem orijentiranom psiholoskom postupku za depresivne poremecaje. terapeut oblikuje svoja pitanja na neki drugi nacin. faza: poticanje aktiviteta 4. a. Terapeut imenuje jedan ili dva kljucna problema bolesnika i trazi od njega povratnu informaciju o tome je li ih dobro shvatio. strukturiranje vremena pomocu određenih radnji i aktivnosti 3. Time se bolesnike navodi da sami razmisljaju o alternativnim stajalistima i nacinima rjesavanja. Koriste se kratka. Terapeut upotrebljava otvorena pitanja kako bi bolesniku pokazao nesuglasja i nekonzistentnost u njegovim zaključcima. testiranje realiteta. Pitanja ne smiju udaljavati razgovor s upravo obrađivanog problema. ali ne i dominantno. prekidanje stalnog razmisljanja i misli koji se vrte ukrug. precizna pitanja.) 5. konkretnom. stajalista i spoznaja. razbijanje zacaranog kruga 2. oktriti. kao i da te proturjecnosti prepozna i prihvati.I) kognitivno – bihevioralna terapija Radi se o strukturiranom. osjecaja i ponasanja. Terapeut zajedno s bolesnikom izrađuje popis prioriteta. 'sokratovski stil pitanja'. s jedne strane. faza: socijalna kompetentnost (igranje uloga. kratkorocne i dugorocne posljedice stavova. Radeci na kognitivnim obrascima. navođenje argumenata za i protiv. o smanjenju prekomjernih kolicine negativnih. prepoznati individualne (kognitivne) blokade. stjecanje novih vjestina i mehanizama suocavanja 5. pronaci licno vazne. a koje ce biti ostavljene za kasnije. faza: primjena terapijskog modela 3. faza: imenovanje kljucnih problema i stvaranje terapijskog odnosa 2. Terapeut zadaje zadace i trazi povratne informacije o posljednjem terapijskom susretu ili satu. njezino okretanje i uvođenje konstruktivnog razvoja. opterecujucih dozivljaja. odvlacenje paznje na druge sadrzaje 4. igranjem uloga i poticanjem aktiviteta dobivaju se informacije za kognitivne intervencije a) poticanje aktiviteta. Ponasanje terapeuta u razgovoru u kojem se određuju dnevni red je aktivno. koja se odnose na neposredne izjave bolesnika i pomazu da dođu do novih uvida. ako bolesnik o tome sam ne zapocne govoriti. faza: kognitivne tehnike (zahvacanje negativnih misli i stavova. Cilj i zadaca KBT je zaustavljanje depresivne spirale. razotkriva ili 'tjera u kut'. izmijenjene atribucije (alternativna tumacenja). otvorenih piranja kojima se bolesnika potice da govori o proturjecnostima i iskustvima koja su suprotna njegovim uvjerenjima. .. pri cemu se odlucuje o kojim ce se sadrzajima razgovarati tokom ovog susreta. oblik interakcije koji se sastoji od usmjerenih. Treba izbjegavati pitanja ciji je moguci odgovor 'da' ili 'ne'. Elementi bihevior terapije Ciljevi koji se nastoje postici pomocu ovih elemenata su: 1. uklanjanje katasrofiziranja. Saradnjom između bolesnika i terapeuta nastoje se identificirati problemi. pojasnjavanje povezanosti negativnih misli. te da se za buduce ispitivanje uvjezbaju i pripreme. potkrepljujuce aktivnosti. Terapeut postavljanjem pitanja nastoji odrediti alternativne nacine rjesavanja problema. Faze tretmana: 1. a da ga pri tome ne obezvrjeđuje. Kod poticanja aktiviteta radi se. Temeljna zamisao KBT jest povezanost raspolozenja (osjecaja).. U okretanju spirale koja vodi u depresiju potrebno je pomocu KBR na kognitivinkoj razini i u ponasanju postici promjene koje vode iz disforicnog raspolozenja. misljenja i djelovanja.

kritika bez predbacivanja (navođenje smetnji). Ako se pomocu intervencije uspije prosiriti djelokrug zivota starijih osoba. u kojem je uloga terapeuta vise uloga voditelja kursa. a kasnije i na temeljna uvjerenja i vjerovanja. TO se radi igranjem uloga i uvjezbavanjem ponasanja. parafraziranje. spremnost na saradnju. ucenje vjestina i nacina suocavanja. potkrepljivanja pozitivnih nacina ponasanja sagovornika. Ova vrsta kursa se pokazala vrlo dobrom. etiketiranje. povratna pitanja (trazenje informacija). opsutanje. reatribuiranje. bliskog trenera i usluznog prijatelja. Mijenjanje kognitivnih obrazaca je spor proces. sadrzajne komponente (tvrdnje u prvom licu nasuprot neodređenim tvrdnjama. jer adolescente je vrlo lako zainteresirati za ovaj oblik terapije i vrlo mali broj odustaje prije kraja. Postupak je konkretan.b) povecanje socijalne kompetencije Socijalni kontakti su minimalni. Prvi korak u obradi kognitivnih procesa je otkrivanje. ali s vrsnjacima u grupi. imenovanje prednosti i nedostataka itd. odnosno rjesavanja problema. slaba postignuca. Prilikom neposrednog opazanja ponasanja bolesnika treba se pridrzavati ovih kriterija: 1. pronalazenje alternativa. razgovor o osjecanjima sagovornika. poztivne aktivnosti. tehnika 'što-ako'. eksperimentiranje. razgovor o konfliktima. motoricko ponasaje (geste. provjera kriterija. c) poboljsanje komunikacije među partnerima * pravila interakcije i komunikacije među partnerima. verbalne komponente 2. podrazajima siromasnu situaciju. Suzeni zivotni prostor pretvara se u jednolicnu. pridonijeli smo poboljsanju njihove kvalitete zivljenja.. precjenjivanje i podcjenjivanje. drzanje tijela) 4. emocionalno dokazivanje. strukutriran. pretjerana generalizacija. traženje i postizanje kompromisa. Predlozen je veliki broj kognitivnih tehnika kojima bi se moglo djelovati na utvrđene automatske misli i sadrzaje. usmjeren na razumijevanje i savladavanje problema. prevladavanja psihickih smetnji i prevenciji pretvaranja poremecaja u hronican oblik ili recidiv. koja dovodi do zasicenja preostalih potkrepljivaca i dodatnog pogorsanja zivotnog polozaja. dinamikna. za razliku od farmakolske (koja je dala negativne rezultate). preuranjeno zakljucivanje. opazanje i protokoliranje automatskih misli u podrucju relevantnih i sredisnjih problema. neucinkovite vjestine suocavanja te ovisnicko ponasanje. aktivno slusanje. interakcijske sastavnice (slusanje razumijevanje) 5. komunikacija i na kraju postizanje uspjeha. jer im je mnogo vaznije njihovo misljenje nego misljenje odraslog terapeuta. negativna slika vlastitog tijela. Kod adolescenata: pesimizam. Uce se socijalne vjestine. Pri tome bi bolesnici trebali postepeno nauciti sami na sebi primijeniti tehnike koje u pocetku koristio terapeut. slozene nasuprot jednostavnim recenicama). Za depresivne adolescente preporucuje se grupni tretman. a ciljevi su: poticanje povjerenja i otvorenosti. orijentiran na uvjezbavanje. otpor prema pozitivnom. izjave o pozeljnom. neverbalne komponente 3. tj. a bitne metode za promjenu kognitivnih obrazaca su: propitivanje i testiranje realiteta. drustveno ponasanje je zakoceno i reducirano. uzimas događaje i stvari osobno). pretjerivanje. izazvanih njihovom bolescu i onime sto su tokom zivota naucili (misljenje sve ili nista. poticanje uvida. mladezi se opcenito sviđa razgovor o buducnosti. Grupe u kojima se provodi K-B terapija mogu biti vođene poput otvorenih grupa. Odlucujuci je sokratovski stil interakcije. te bolje je prekinuti interakciju nego dopustiti da dođe do sukoba. ZATO se radi na izgradnji i povecanju socijalne sigurnosti. reducirano samopostovanje. dekatastrofiziranje. duhovni filter. kognitivno preimenovanje.. povlacenje. Kognitivne metode Kod depresivnih osoba dolazi u određenim podrucjima zivota do razlicitih iskrivljenja u misljenju. zamjena uloga. Grupna terapija se najvise upotrebljavala prilikom stacioniranog psihoterapijskog lijecenja afektivnih bolesnika. .

u tu svrhu koristene terapijske strategije sluze ponajprije rasterecivanju i psihoedukaciji bolesnika. socijalne i interpersonalne odnose i faktore licnosti. 8 terap susreta) . Interpersonalna psihoterapija je jos uvijek ogranicena na malu. bolesniku se namecu misli o samoubojstvu. alu dobro obrazovanu skupinu terapeuta i jos nije postala dijelom klinicke rutine. srednju fazu (4 do 13 susreta) i zavrsnu fazu (14 do 16 susreta). socijalno je izoliran. Glavna obiljezja interpersonalne terapije: * kratkotrajna ambulantna terapija (12-20 susreta) * sedmicni individualni susreti u trajanju od 50 minuta * rad na sada i ovdje * specifikacija postupaka u terapijskom prirucniku * potvrđena djelotvornost za unipolarne. informiranje bolesnika o depresiji i mogucnostima lijecenja. analiza mogucih alternativa djelovanja i rjesavanja.. Cilj IPT je ublazavanje depresivnih simptoma i poboljsanje međuljudskih odnosa. utvrđivanje ocekivanja i percepcija. Opci cilj tretmana jest postici uspjesno ispunjavanje socijalnih uloga i prilagodba na problematicne međuljudske interakcije. Sredisnja faza terapije je usmjerena na tretman aktualnih interpersonalnih teskoca. uvijek događaju u psihosocijalnom i interpersonalnom kontekstu. promjena koju pacijent zeli u odnosu itd) i identifikacija problemnih podrucja. Zavrsni susreti: proces rastajanja. beznađe i poziv u pomoc cesti su motivi samoubojstva): bolesnik ne odbacuje suicidalne zamisli ili pokusaj ubojstva. depresijom.. izgradnja novih obrazaca ponasanja). koje su povezane s depresijom (eksploracija problema. Prognosticki nepovoljni uvjeti za primjenu psihoterapije: *depresija koja traje niz godina s brojnim recidivima * brojni raniji pokusaji lijecenja * snazni orijentacija i favoriziranje psihoterapijske terapije * pomanjkanje spremnosti za saradnju * veliki nedostaci u repertoaru ponasanja i kognitivnim resursima * vrlo teske depresije * nikakve ili minimalne promjene (smanjivanje simptoma) tokom prve tri sedmice tretmana (tj. utoliko sto se ne postavljaju pretpostavke o uzrocima depresije. Pocetni susreti s ciljem stjecanja kontrole nad simptomima: socavanje s bolescu (npr. jer se polazi od stajalista da se depresije. koji ukljucuju pocetnu fazu (1 do 3 susreta).II) interpersonalna terapija Koncepcija IPT je bez teorije. Izravan razgovor o kraju tretmana. Kod bipolarnih poremecaja treba se na prvom mjestu usmjeriti na zivotni i socijalni ritam bolesnika kako bi se moglo preventivno i terapijski brzo djelovati.). uspostavljanjem povezanosti između bolesti i interpersonalnog kontkesta pomocu ispitivanja (vrste odnosa.. pa cak ni nakon iscrpnog razgovora. bolesniku treba osvjestiti njegove autonomne sposobnosti i znanja.. Pojam depresije na koji se oslanja IPT postulira tri za nastanak depresije odgovorna procesa: nastanak simptoma. Pokazatelji akutne suicidalnosti (oslobađanje. djeluje potpuno beznadno. bez obzira na biolosku ranjivost ili osobine licnosti. bez pokusaja izazivanja nekih dubokih promjena u strukturi licnosti. utvrđivanje simptoma. nepsihoticne depresije U pocetnoj fazi radi se o prevladavanju simptoma. Koncipirana u okviru medicinskog modela IPT se moze primjenjivati sa ili bez istovremenog uzimanja lijekova. U zavrsnoj fazi terapije otvoreno se razgovara o kraju tretmana kao o procesu tugovanja i rastajanja. Terapijski proces obuhvaca između 12 do 20 sedmica terapijskih susreta. priznavanje cinjenice da je taj kraj vrijeme zalosti.

Povezanost životnih stresora i ukupnog nivoa prilagodbe su prikazani na ostalim osama. Halucinacije i perceptivne distorzije koje se dešavaju tokom intoksikacije nisu uvijek ugodne. fiziološko stanje. u DSM-IV i ICD-10 problemi povezani sa drogama su klasificirani na Osu 1. infekcije. Kod konzumiranja svih uličnih droga postoji rizik smrti od namjernog ili slučajnog predoziranja ili trovanja uzrokovanog nečistodama u drogama. do oštedenja jetre i bubrega zbog konzumiranja toksičnih tvari. psihoza). Dugoročne medicinske komplikacije: trovanje i predoziranje. delirijum. anksioznost. stupor). vrijeme. one koje slijede trovanja. iritabilnost i bijes te anksioznost. onih povezanih s povlačenjem. raspon konzumiranih supstanci. uključujudi hepatitis i HIV te oštedenja jetre i bubrega. Kratki flešbekovi ili trajna psihotična stanja koja uključuju halucinacije i perceptivne distorzije se mogu pojaviti kao pratedi simptomi intoksikacije. te efekata koji dovode do određenih tipova simptoma (npr. Za vrijeme intoksikacije: strah i anksioznost povezani sa neočekivanim efektima droge (uglavnom halucinogenima). one koje prate razvoj ovisnosti i medicinskih komplikacija koje proizlaze iz zloupotrebe droga. bolovi u mišidima. a na osnovu slijedeca tri parametra: * ponašajni obrazac zloupotrebe droge * posljedice droge kad je konzumirana ili kad je nedostupna i * vrsta droge koja je konzumirana. Pratedi simptomi intoksikacije: iscrpljenost. I u ICD-10 i u DSM-IV napravljena je razlika između ovisnosti o drogama i zloupotrebe droge. dehidracija. količina konzumiranih supstanci i promjene u obrascu ponašanja tokom vremena. i uglavnom su doživljeni kao neugodni. Svaka droga dovodi do karakteristične intoksikacije i sindroma povlačenja. lokacije. Neke vrste droge. . Kontekst ponašanja vezanog za uzimanje droge: prisutni ljudi. Dok se zloupotreba droge odnosi na uzimanje droge koje vodi do osobne ozljede. afektivno stanje (pozitivno ili negativno) i vjerovanja koja osoba ima o sposobnosti da kontroliše uzimanje droge. 1990-tih. uključujudi HIV i hepatitis. I u ICD-10 i u DSM-IV napravljena je razlika između efekata droge koji se pojavljuju odmah nakon uzimanja droge (intoksikacija). aritmije ili dehidracija)i fizički problemi povezani sa sniženim uzbuđenjem (npr. dužina uzimanja droge.ZLOUPOTREBA DROGE Da bismo razumjeli izvanrednu složenost definisanja i klasifikacije problema povezanih sa drogom. posebno halucinogeni. problemi sa spavanjem i apetitom te seksualna disfunkcija. ovisnost o drogama se odnosi na one situacije u kojima postoji kompulzivni obrazac konzumiranja droge. Postoji širok izbor medicinskih komplikacije povezanih s zloupotrebom opojnih droga i to u rasponu od ozljeda u stanju intoksikacije. *Klinička slika zloupotrebe droge* Ponašanje Ponašanje vezano za uzimanje droge: godina početka uzimanja. dovode do abnormalnosti tokom intoksikacije i povlačenja. do kojih dolazi zbog upotrebe igala koje nisu sterilne. načini uzimanja droge (oralno. efekata koji se pojavljuju kada je droga nedostupna nakon što je organizam naviknut na nju (povlačenje). nazalno ili intravenozno). povradanje. široko korišteni halucinogeni su uključivali LSD i MDMA. Povlačenje: mučnina. Simptomi koji prate intoksikaciju i period povlačenja: depresivno raspoloženje. kao što su tahikardija i promjene krvnog pritiska. problemi sa spavanjem i sa apetitom koji prate konzumiranje stimulansa i napadaji koji prate konzumiranje sedativa. nelagoda koja prati konzumiranje opijata. U nekim situacijama dovode do velikih nevolja. koji moze uključivati fiziološke promjene koje prate pojave tolerancije i povlačenja. pa do infekcija. Fiziološki efekti Intoksikacija: fizički problemi povezani sa povišenim uzbuđenjem( npr. Stimulansi i halucinogeni mogu dovesti do fizioloških promjena povezanih s povišenim uzbuđenjem. učestalost uzimanja droge. Fiziološke karakteristike zloupotrebe opojnih droga mogu se grupisati na one povezane s intoksikacijom.

(Zloupotreba droge se događa u komorbiditetu sa psihološkim problemima kao što su poremedaji ponašanja.) *Etiološke teorije* Mnoga objašnjenja zloupotrebe droge se mogu svrstati u 7 kategorija: Prvo.konflikt između adolescenta i roditelja . Kognicija Smanjeno kognitivno funkcionisanje i nisko akademsko postignude. ovisnosti i povlačenja. psihološkoj i socijalnoj razini u etiologiji zloupotrebe droge. Pokušaj da se izbjegnu ovi simptomi povlačenja dovodi do daljnjeg uzimanja droge. te dostupnost droge. Bioloske Hipoteze temperamenta: Prema hipotezama temperamenta mladi koji razviju probleme sa drogom i alkoholom to čine zbog određenih karakteristika temperamenta.konflikt sa maloljetničkim pravosudnim sistemom .konflikt između adolescenta i nastavnika . Interpersonalna prilagodba . predstavlja glavni dio socijalnih teorija zloupotreba droge. kao zamjena za ulične opijate. Drugo. Trede. Kao podrška ovim hipotezama. su dosljedno povezani sa zloupotrebom droge Tolerancija i ovisnost: Farmakološke teorije raspravljaju o uobičajenom uzimanju droge. Ovaj porast doze dovodi do psihološke ovisnosti i povezanih fenomena neugodnih i opasnih simptoma povlačenja kada je uzimanje droge naglo prekinuto. Kod tolerancije je potrebno postepeno povedanje količine droge kako bi se dogodila intoksikacija.konflikt sa zdravstvenim sistemom. Međutim. biološke teorije zloupotrebe droge koje se fokusiraju na specifične genetske predispozicije. I na kraju. teorije intrapsihičkog deficita koje ističu važnost osobne ranjivosti u razvoju obrazaca ponašanja povezanih sa uzimanjem droge. kognitivno-bihevioralne teorije koje podvlače važnost određenih procesa učenja u genezi problema povezanih s drogom. koji su dijelom biološki uvjetovani i koji ih predisponiraju da razviju tu vrstu problema. U ovim programima se mladima koji su razvili ovisnost o opijatima prepisuje dnevna doza metadona.socijalna izolacija . Teorije intrapsihičkog deficita Mnoge hipoteze govore o zloupotrebi droge u terminima specifičnih intrapsihičkih ranjivosti i deficita. Farmakološke teorije su izvijestile o razvoju metadonskih programa. važnije su one koje ističu važnost stresa i procesa suočavanja. teorije promjene nude objašnjenja o tome kako dolazi do oporavka ili recidiva u uzimanju droge. Peto. toleranciji. norme susjedstva vezane za upotrebu i zloupotrebu droge. težak temperament u ranom djetinjstvu. .uključivanje u društvo vršnjaka koji konzumiraju drogu . i na ulogu psiholoških mehanizama u razvijanju tolerancije. na karakteristike temperamenta koje su strogo genetski determinisane. poremedaji raspoloženja. hiperaktivnost. uloga društvenih faktora kao što su socijalni nedostatak. šizofrenija i bulimija. teškode sa učenjem. i one koje se bave nedostatkom autonomije u procesu formiranja identiteta.Percepcija Za vrijeme intoksikacije: halucinacije (sa halucinogenima i nekim stimulansima). teorije višestrukog rizika ističu važnost uloge faktora na biološkoj.one koje podvlače akademski neuspjeh. Simptomi koji prate intoksikaciju: kratki fleš-bekovi i produžena psihotična stanja (sa halucinogenima i nekim stimulansima). 2. teorije obiteljskih sistema koje ističu važnost roditeljskog ponašanja vezanog za drogu. Četvrto. 1. anksiozni poremedaji. stila roditeljstva i obiteljski obrazac ponašanja u etiologiji i održavanju zloupotrebe droge. ovisnosti i pojavi povlačenja. Farmakološke teorije su dovele do uključivanja detoksikacije u programe odvikavanja za mlade koji su razvili ovisnost o drogi. traženje podražaja i nizak nivo izbjegavanja ozljeda u adolescenciji. Šesto.

granica. Unutar takvih neorganiziranih obitelji upotreba droge može imati organizirajudu funkciju. Obiteljska dezorganiziranost: Neke teorije su raspravile pitanje da adolescentna zloupotreba droga nastaje kao dio šireg obrasca obiteljske deorganiziranosti koja uključuje roditeljske psihološke probleme. prema nekim teorijama životnog razvoja. koristedi okvir teorije klasičnog uvjetovanja. veda je vjerojatnoda da de dodi do zloupotrebe droge gdje su neki ili svi od tih faktora prisutni u vezi s drugim faktorima rizika. kod mladih koji su doživjeli seksualno zlostavljanje ili izlaganje nekim drugim traumatskim događajima droge konzumirane da bi se farmakološki potisnule intruzivne misli i afekti povezani sa traumom. te se okredu zloupotrebi droge kao alternativnom načinu života. Borba za autonomiju Nedostatak stabilnog identiteta u adolescenciji je normalni intrapsihički deficit. Teorije operantnog uvjetovanja: Solomon smatra da se zloupotreba droge u početku održava pozitivnim potkrepljkenjem koje je u vezi sa pozitivnim učincima droga na raspoloženje i kasnije u slučaju pojave ovisnosti. Prema ovom gledištu. psihoanalitički teoretičari smatraju da nizak nivo brige i visok nivo kriticizma od strane roditelja u razdoblju ranog djetinjstva može dovesti do nesigurne privrženosti. koji se vode kao bezuvjetni podražaji. Bihevioralne teorije Bihevioralne teorije se fokusiraju na ulogu procesa operantnog i klasičnog uvjetovanja na održavanje zloupotrebe droge. tretman se može bazirati na pomaganju mladima da razviju druge. Alternativno. Roditeljski stil: Teorije koje objašnjavaju zloupotrebu droga u terminima roditeljskog stila smatraju da nedostatak jasnih pravila koji sprečavaju korištenje droga. istraživanje posljedica i opasnosti od kontinuirane upotrebe droga koje smanjuje njihovu mod pozitivnog potkrepljivača i određenje pozitivnog potkrepljenja za alternativne oblike ponašanja u odnosu na ona koja prate zloupotrebu droga. međuroditeljske konflikte. Prema ovom stajalištu. droge su konzumirane da se izbjegnu negativna afektivna stanja koja proizilaze iz štetnih formativnih iskustava. djeca koja imaju teškode u školi ne razvijaju težnje za postizanjem akademskih uspjeha. intervencije se baziraju na razješavanju pitanja ili proradi negativnih emocija koje podupiru konzumiranje droge. grubog razvoj superega. tako da droge gube mod negativnog potkrepljivača. U skladu sa ovim tvrdnjama. nedostatak dosljednog roditeljkog nadzora i nedostatak dosljednih posljedica za kršenje pravila vode u početku eksperimentiranju sa drogama. 3. nezadovoljene potrebe za pripadanjem. bili na neki način u vezi sa simptomima susprezanja. Postoji također malo dokaza da određene poteškode u učenju ili potraga za odraslim identitetom neizbježno vode do zloupotrebe droge. Međutim. nedostatak jasne komunikacije. negativnim potkrepljennjem kada droge sprečavaju simptome susprezanja.. uloga i rutina. te niskog samopoštovanja. su teškode sa učenjem. te sticanjem autonomije od roditelja. kao što je Eriksonova. Zloupotreba droga od strane roditelja: Za obitelji gdje roditelji zloupotrebljavaju droge. pravila. a potom redovnom korištenju droga. nedostatak emocionalne kohezije. Druga varijacija hipoteze instrapsihičkog deficita je da su. konflikte roditelj-dijete.Stres i suočavanje kroz samopomod (samoliječenje) Npr. manje štetne strategije suočavanja. 4. U skladu sa hipotezom. određeni uvjetovani podražaji ili znakovi iz okoline izazivaju simptome susprezanja i želju za drogom (uvjetovani odgovor). ponudio objašnjenje za relaps poslije detoksikacije kod ljudi koji su razvili toleranciju i ovisnost. Još jedan intrapsihički deficit koji je predložen kao predisponirajudi za mlade da počnu zloupotrebljavati drogu. Teorije klasičnog uvjetovanja: Wilker je. Erikson smatra da je uključivanje u subkulturu tinejdžera koji koriste drogu jedan od širokog izbora životnih stilova koji se istražuju u potrazi za vlastitim identitetom. empirijske studije pokazuju da vedi broj takve djece također zloupotrebljava droge u odnosu na porodice u kojima roditelji ne zloupotrebljavaju droge. hijerarhije. kako bi regulisali negativne afekte. poput roditeljske zloupotrebe droga ili devijantne grupe vršnjaka. . i prisustvo prijetnje koja se javlja usljed tanzicijskih životnih događaja kao što je napuštanje doma. Programi tretmana koji počivaju na ovoj formulaciji uključuju početnu detoksikaciju. Teorije obiteljskih sistema Teorije obiteljskih sistema naglašavaju zloupotrebu droga od strane roditelja. zbog toga što su u prošlosti ovi znakovi. loše roditeljske vještine ili široku dezorganiziranost unutar obitelji u etiologiji i održavanju zloupotrebe droga.

ne etiologiji. Teorije oporavka i relapsa Dvije bitne teorije o zloupotrebi droga pridaju važnost. faktori obiteljskog okruženja. Obiteljski konflikti i Intrapsihički konflikti. Emocionalni problemi.5. Bračna nesloga i nasilje. Obiteljska dezorganiziranost. Okolinski predisponirajudi faktori Faktori odnosa roditelj-dijete u ranoj dobi: Problemi privrženosti. *Predisponirajudi rizični faktori*(Lični i okolinski faktori mogu predisponirati mlade za razvoj zloupotrebe droga) 1. Indiferentno roditeljstvo Izloženost obiteljskim problemima u ranoj dobi: Zloupotreba alkohola i droga od strane roditelja. Kriminalne aktivnosti roditelja. Te teorije su Prochaskina teorija procesa promjene i Marlatt i Gordonova teorija prevencije relapsa. Preuzimanje rizika i traženje uzbuđenja. Jedna od implikacija jeste da medijske kampanje koje mogu modificirati norme vezane uz uzimanje droga mogu biti i učinkovite u smanjenju zloupotrebe droga. Interpersonalni konflikti. otuđenje i dostupnost droga su osnovne varijable uključene u važnije sociološke teorije zloupotrebe droga. Permisivno roditeljstvo. 2. nego procesu oporavka i relapsa. Nisko samopoštovanje i Vanjski lokus kontrole. Socijalna nepogodnost. Ovih pet faktora je hijerarhijski organizirano. Teorije višestrukog rizika Teorije višestrukog rizika smatraju da biološke i psihološke karakteristike. s tim da su oni više na hijerarhiji podložniji promjeni od onih koji su niže. Autoritarno roditeljstvo. Devijantni brada i sestre. i obilježja šireg društvenog konteksta unutar kojeg mlada osoba živi mogu doprinjeti razvoju i održavanju zloupotrebe droga. Separacija. Stresni događaji u ranoj dobi: Gubici. tvrde da je pet glavnih kategorija faktora uključeno u održavanje simptoma. Maladaptivne kognicije. Zlostavljanje. Nedosljedno discipliniranje. Težak temperament. Učinkovita terapija ovisnika koristi jednu od tri strategije nakon što je osoba prošla kroz fazu akcije. Ti faktori su: Situacijski faktori. Odrastanje u instituciji *Precipitirajudi faktori*                Dostupnost droga Znatiželja u vezi sa drogama Vršnjački pritisak za konzumiranje droga Želja za kontrolom negativnih raspoloženja uz pomod droga Akutni stresni događaji Bolest ili povreda Zlostavljanje Maltretiranje Gubici Važni životni tranzicijski događaji Mijenjanje škole Prekidi prijateljstava Razdvajanje ili rastava roditelja Nezaposlenost roditelja Mijenjanje mjesta stanovanja i Finansijske poteškode. Nedostatak intelektualne stimulacije. Nažalost. Sociološke teorije Socijalna nepogodnost. Licni predisponirajudi faktori Psihološki: Problemi ponašanja. Socijalne norme: Široko stajalište jeste to da socijalne norme mogu pridonijeti razvoju zloupotrebe droga. Pozitivni stavovi o upotrebi droga. . Psihološki problemi roditelja. medijske kampanje sa težnjom smanjenja zloupotrebe droga dale su dvosmislene rezultate. Specifične poteškode učenja. 7. 6. Prochaska i sur. faktori unutar vršnjačke grupe.

Precizna očekivanja u vezi sa uzimanjem droga. Licni održavajudi faktori Biološki faktori: Psihološka ovisnost. Uključenost oca i Visoko materijalno zadovoljstvo. 2. Disfunkcionalne strategije suočavanja. Dobra koordinacija među stručnjacima. Psihološki faktori: Visok IQ. Obitelj prihvada formulaciju problema i plan tretmana. Socijalna nepogodnost. Licni zaštitni faktori Biološki faktori: Dobro fizičko zdravlje. Nezreli mehanizmi odbrane. Kognitivne distorzije. Sigurni unutrašnji modeli izgradnje odnosa.*Održavajudi faktori* 1. Unutrašnji lokus kontrole. 2. Visoka samoefikasnost. HIV i hepatitis (izazivaju negativno raspoloženje koje održava upotrebu droga) Ponašanje: Akademski i problemi na poslu (izazivaju negativno raspoloženje koje održava upotrebu droga). Faktori socijalne mreže: Stalna dostupnost droga. Autoritativno roditeljstvo. Triangulacija. Faktori roditelja: Dobra prilagodba roditelja. Porodica ne priznaje formulaciju problema i plan tretmana. Pozitivna uvjerenja o korištenju droga. Obitelj se ranije nosila sa sličnim problemima. Nezreli mehanizmi odbrane i Disfunkcionalne strategije suočavanja. Faktori socijalne mreže:     Dobra mreža socijalne podrške Niska razina stresa unutar obitelji Pozitivna obrazovna okolina Visok socioekonomski status . Funkcionalne strategije suočavanja. *Zaštitni faktori* 1. Zreli mehanizmi odbrane. Zreli mehanizmi odbrane. Slabe mogudnosti zapošljavanja. Haotična porodična organizacija. Okolinski održavajudi faktori Faktori tretmanskog sistema: Obiteljski problemi poricanja. Visoka samoefiaksnost. Jasna obiteljska komunikacija. Odsustvo oca i Bračna nesloga. Optimističan atribucijski stil. Obiteljska ambivalentnost u vezi s rješavanjem problema. Neposvedena interakcija između roditelja i djece karakterizirana nedostatkom privrženosti u odnosu i nedostatkom roditeljskog nadzora. Nisko samopoštovanje. izražavajudi pozitivan stav o upotrebi droga i toleriraju njihovu upotrebu. Obitelj je predana rješavanju problema. Preuzimanje rizika i traženje uzbuđenja. Niska samoefikasnost. Faktori obiteljskog sistema: Sigurna privženost u odnosu roditelj. Obitelj se nije ranije susretala sa sličnim problemima. Unutrašnji lokus kontrole. Nedostatak koordinacije između uključenih stručnjaka. Depresivni ili negativni atribucijski stil. Lak temperament. Zbunjujudi obrasci komunikacije. Optimističan atribucijski stil. Fleksibilna obiteljska organizacija. Obrazovna okolina sa nedostatnim nadzorom. Funkcionalne strategije suočavanja. Visoke stope kriminala. Visok stres unutar obitelji. Visoko samopoštovanje. Faktori roditelja: Neadekvatno znanje o zloupotrebi droga. Pripadnost vršnjačkoj grupi korisnika droga. Vanjski lokus kontrole. Nesigurni unutrašnji modeli za izgradnju odnosa. Faktori obiteljskog sistema: Roditelji pojačavaju zloupotrebu droga koristedi ih i sami. Loša mreža socijalne podrške. Niska samoefikasnost.dijete. Nedosljedno discipliniranje. Visoko samopoštovanje. Uključenost u sistem pravde s obzirom na krađe ili upotrebu droga. Okolinski zaštitni faktori Faktori tretmanskog sistema: Obitelj prihvata postojanje problema.

5. 3. Tretman Pregledom metodološki dobro osmišljenih studija. šire lokalne i kooperativne mreže. su zaključili da je multisistematični pristup zloupotrebi droge. Faza uključivanja u tretman: Tokom ove faze cilj je stvoriti dobru radnu saradnju sa dovoljnim brojem članova obitelji koji trebaju adolescentu pomodi da promijeni svoje ponašanje vezano uz uzimanje droge. Centralna pretpostavka intervencije unutar obitelji je da se zloupotreba droge održava neadekvatnim obrascima obiteljskog funkcioniranja. Preventivne intervencije koje najviše obedavaju jesu školski programi uvježbavanja vještina u kombinaciji sa lokalnim roditeljskim programima uvježbavanja koji se sprovode unutar multiprofesionalne. Mnogi roditelji su paralizirani osjedajem krivice i vide tretman unutar obitelji kao proces kažnjavanja roditelja. Potrebno je razviti pravila i smjernice za praksu unutar ovako organizirane mreže kako bi se smanjila dostupnost droga i tretirali mladi ljudi u početnoj fazi njihovog konzumiranja droga. izbjegavanje i traženje socijalne podrške. kao i naglasiti snage i protektivni faktori pojedinca. dječije zaštite. a da se potom raspravlja o i uvode alternative uzimanju droge. Intervencija unutar obitelji ima za cilj smanjiti zloupotrebu droge uključivanjem obitelji u tretman i pomaganjem članovima obitelji da promijene obrasce funkcioniranja koji održavaju i u kojima je nastao problem zloupotrebe droge. Često ovaj osjedaj krivnje raste kako roditelji postaju svjesniji da obrasci obiteljske interakcije održavaju ponašanje konzumiranja droga. psihometrijske i fizičke procjene u koherentno objašnjenje etiologije i održavanja adolescentovog problema uzimanja droge. Završetak tretmana: Nakon stabilnog perioda u kojem adolescent više ne konzumira droge i u kojem su uspostavljene nove rutine unutar obitelji. najučinkovitiji tretman dostupan za adolescente koji zloupotrebljavaju drogu. Obiteljska reorganizacija: Glavni zadatak obiteljske reorganizacije je prekinuti obiteljske obrasce interakcije koji su doveli do i održavaju adolescentovo ponašanje povezano sa uzimanjem droga. Prevencija relapsa podrazumijeva identificiranje situacija koje mogu dovesti do relapsa i pomaganje adolescentu i članovima porodice u razvijanju samopouzdanja u strategije nošenja sa ovim situacijama. organizacije za samopomod itd. Oslobađanje od konzumiranja uličnih droga: Kada obitelj pristane prisustvovati tretmanu. Potrebno je jasno utvrditi da li je problem uzimanja droge samo prolazno eksperimentiranje ili više utaban obrazac navike korištenja droge. socijalnih usluga. psiholog ih obavještava o tome da osoba mora prvo prestati sa konzumiranjem droga kako bi tretman bio efikasan . zdravstvenih usluga. Suočavanje sa poricanjem i stvaranje konteksta za životni stil bez droge: Za adolescente koji su razvili identitet i životni stil temeljen na orijentaciji ka drogama od velike je važnosti da učestvuju u programima samopomodi (Nar-Anon). obrazovanja. tretman se može prekinuti. distrakciju. kao zamjena za obiteljske obrasce koji su održavali problem uzimanaja droge.Formulacija Nakon procjene potrebno je načiniti formulaciju koja integrira i sistematizira značajne informacije iz intervjua. Učinkoviti tretmanski programi koji se provode unutar obitelji za adolescente koji zloupotreblajvaju drogu uključuju sljedede procese koji se preklapaju i mogu se konceptualizirati kao faze terapije: 1. Ovaj plan treba imati u cilju izmjenu adolescentovog obrasca uzimanja droge kroz bavljenje važnim održavajudim faktorima i osiguravanjem osobnih i obiteljskih snaga. Prevencija Mnogi pristupi preveniranju zloupotrebe droga pokazali su se neučinkovitim. Strategije nošenja uključuju pozitivno razmišljanje. precipitirajudi i održavajudi faktori. Takvi uključuju davanje samo činjeničnih informacija. ne obrnuto. 4. Ova mreža treba uključivati stručnjake i predstavnike iz područja zakonodavstva. loše raspoloženje. smanjena volja i veda dostupnost droga i mogudnost njihove upotrebe. uključujudi intervencije unutar obitelji i individualnu terapiju. 2. . Rizične su one situacije u kojima postoji visok stres. Psiholog mora iznadi način kako da smanji krivicu i u isto prijeme promiče važnost učešda obitelji u tretmanu. Potrebno je iznijeti niz opcija tretmana i odrediti preferirani tretmanski plan. sudstva. Komorbiditet treba uzeti u obzir i potrebno je objasniti vezu tih problema sa problemom uzimanja droge. Liddle i sur. Proces uključivanja počinje sa bilo kim ko dođe zabrinut za adolescenta tražedi izlaz. Prevencija relapsa je ključna u ovom procesu. davanje činjeničnih informacija zajedno sa zastrašivanjima i pozivanjem na moral i predlaganje alternativnih interpersonalnih ili rizičnih aktivnosti koje adolescente mogu prirodno oraspoložiti umjesto oraspoložujudeg efekta droga. Trebaju se specificirati predisponirajudi.

Te tjelesne promjene ukljucuju ostajanje bez daha. sto je vise od fobija (3%) ili OKP (1 do 2%). Nacin prezentacije: Neki bolesnici koji pate od anksioznih stanja ne prepoznaju svoje probleme kao vezane uz anksioznost. U drugom obliku anksioznog stanja glavni je problem nerealisticna ili pretjerana anksioznost i zabrinutost zbog razlicitih zivotnih okolnosti.. napadi vrucine ili hladnoce. međutim vecina ipak između napada ostaje u određenoj mjeri anksiozna. Taj program cini niz reakcija koje smo naslijedili iz nase evolucijske proslosti. borbu ili padanje u nesvijest 2) inhibiciju postojeceg ponasanja i 3)selektivno pregledavanje okoline s obzirom na moguce izvore opasnosti. a osobe sa obje vrste anksioznosti cesto trebaju i obje vrste tretmana. Kad su tjelesni simptomi (poput lupanja srca. teskoca s gutanjem) jako izrazeni. ali u mijesanim anksioznim i depresivnim stanjima ti događaji cesto imaju element gubitka. evaluirati i modificirati nerealisticne procjene opasnosti i ponasanja koja bi mogla odrzavati te procjene. strahova u vezi sa nastupom ili izvođenjem nekog zadatka i difuznih somatskih tegoba. Uz tu se anksioznost moze vezati sirok raspon razlicitih tjelesnih simptoma. koje anksiozna stanja pokusavaju tretirati tako da bolesnicima pomazu identificirati. bol u grudima. pa je njihova anksioznost razumljiva reakcija na netacne percepcije. trzaji. suha usta.. navale topline/ hladnoce. Takva precjenjivanja automatski i refleksno aktiviraju ''program anksioznosti''. među kojima su misicna napetost. znojenje. drhtanje. Ova dva tipa anksioznih stanja grubo odgovaraju DSM-III R kategorijama panicnog poremecaja i generaliziranog anksioznog poremecaja. Vazne interpretacije ili kognicije za anksioznost odnose se na percipiranu fizicku ili psihosocijalnu opasnost. slabost. poput anksioznosti.pa dok ti bolesnici dođu do psihijatra. koja nije vezana uz predviđanje napada panike. . ljutnje ili tuge. vec ocekivanja ljudi i njihove interpretacije tih događaja. znojenje. Beck tvrdi da u stanjima anksioznosti osobe sistemski precjenjuju opasnost koja postoji u određenoj situaciji. nisu odgovorni događaji kao takvi. Za oba poremecaja uobicajeno je u vrijeme njihova pojavljivanja postojanje stresnih zivotnih događaja. oni cesto i dalje sumnjaju u psiholosku prirodu svojih simptoma. Tipovi anksioznih stanja 1. kao pripreme za bijeg. Vecina tih događaja ukljucuje prijetnju neke buduce krize. Napad panike se sastoji od snaznog osjecaja straha ili nadolazece propasti. razdražljivost i osjecaj osobe da se nalazi na rubu zivcanog sloma. Misli vezane za ovaj oblik se uglavnom vrte oko nesposobnosti suocavanja. Glavni problem kod prvog su ponavljajuci napadi panike koji se pojavljuju neocekivano i u gotovo bilo kojoj situaciji. To je opazanje dovelo do ravoja k-b terapija. Postoje neke razlike u tremanima koji se koriste za ova dva oblika anksioznosti. Pocetak poremecaja: Panicni poremecaji obicno zapocinju naglo. Kada ne dozivljavaju napade panike.ANKSIOZNA STANjA Naziv 'anksiozno stanje' odnosi se na prodornu anksioznost koja nije ogranicena na određene vanjske situacije i nije povezana s dosljednjim i opseznim izbjegavajucim ponasanjem koje je karakteristicno za fobije. koje su bile namijenjene nasoj zastiti od opasnosti u prmitivnoj okolini. anticipiranja negativnih ocjena dobivenih od drugih. ubrzano lupanje srca. otezano gutanje. mucnina. ti su bolesnici potpuno smireni. to su cesto i jedini simptomi o kojima bolesnik govori sa lijecnikom opce prakse. koji se pojavljuje sasvim nenadano i pracen je razlicitim uznemirujucim tjelesnim osjetima. Bolesnici sa stanjima anksioznosti u intervjuima govore o mislima i predodzbama koje pokazuju da oni u postojecim okolnostima percipiraju znatnu opasnost. Kognitivni modeli stanja anksioznosti Sredisnja ideja u kognitivnim modelima emocionalnih poremecaja jest da za nastanak negativnih emocija. najcesce u srednjim ili kasnim dvadesetim godinama. drhtanje i osjecaj nestvarnosti. Te reakcije ukljucuju: 1) promjene u pobuđenosti autnomnog NS. proljev. 2. vrtoglavice. nemir. Rasirenost: Pretpostavlja se da oko 8% svih ambulantnih psihijatrijskih bolesnika pati od stanja anksioznosti.

ruka koja drhti moze se smatrati indikatorom prijeteceg i nadolazeceg gubitka kontrole. poput naglog ustajanja (vrtoglavica). Sirok raspon podrazaja moze izazvati napade panike. Prvo. Vjerovanja ili disfunkcionalne pretpostavke ukljucene u generaliziranu anksioznost jako se razlikuju. dolazi do daljnjeg porasta straha. umjesto toga. U oba se slucaja pretpostavlja da je kljucni događaj kriva perecepcija tjelesnih reakcija i osjeta. koja ih cine sklonima da određene situacije interpretiraju na izuzetno negativan i disfunkcionalan nacin. Kad je jednom osoba razvila generaliziranu anksioznost.Kada opasnost ili prijetnja proizlazi iz pogresne percepcije. međutim oni se cesto bave suptilnijim i manje dosljednjim oblicima izbjegavanja. *Kognitivni model panike* Kognitivni model panike navodi da osobe dozivljavaju napade panike zbog svoje relativno trajne sklonosti da sirok raspon tjelesnih promjena interepretiraju na katastrofican nacin. ali su cesce unutarnji (misli. sto dovodi do jos vece anksioznosti i drhtanja. ali identificiranje onog sto prethodi spontanom napadu. promjene u paznji i ponasanju dodatno pridonose odrzavanju problema. onda sam bezvrijedan'. one cesto bivaju interpretirane kao dodatni izvor opasnosti. Npr. pogresno interepretirane tjelesne reakcije izazvane su ili razlicitim emocionalnim stanjima (ljutnja) ili nekim bezazlenim događajem. U slucaju napada panike kojima ne prethodi razdoblje povecane anksioznosti. tada dva dodatna procesa doprinose odrzavanju panicnog poremecaja. Drugo. bihevioralni i kognitivni simptomi anksioznosti. kad osoba uopce nije anksiozna. Umjesto da imaju korisnu informaciju. kompetentnosti. Bolesnici s generaliziranom anksioznoscu ne pokazuju dosljedno izbjegavanje specificnih vanjskih situacija. Taj unutarnji fokus paznje omogucava im zamjecivanje osjeta ili promjena kojih mnogi drugi ljudi ne bi bili svjesni. *Kognitivni model generalizirane anksioznosti* Prema ovom modelu pojedinci dozivljavaju snaznu anksioznost zato sto ih njihova vjerovanja o sebi i svijetu cine sklonima interpretiranju sirokog raspona situacija na prijeteci nacin. DISFUNKCIONALNE PRETPOSTAVKE I PRAVILA su opca vjerovanja pojedinaca o svijetu i sebi. neki se napadi pojavljuju 'iz vedra neba'. postaju pretjerano pobuđeni i ponovo pregledavaju i slusaju svoje tijelo. znacajan dio kognitivno-bihevioralne terapije je posvecen strahovima koji pobuđuju somatski. pa mogu biti u stanju mirovanja dok se neki specifican događaj s njima ne ispreplete. Smatra se da su disfunkcionalne pretpostavke i pravila nauceni rano u zivotu. 'ako me svi ne vole. Tako npr. . pa to izbjegavanje sprecava da nauce kako su simptomi koje dozivljavaju bezazleni. odgovornosti. predodzbe ili tjelesni osjeti). Kad nekog brine drustvena evaluacija. Taj strah izaziva povecanje tjelesnih reakcija i tako se sve krece u zacaranom krugu koji kulminira u napade panike. Nekim napadima panike prethodi razdoblje povecane anksioznosti. interpretiraju na katastrofican nacin. kontrole i samih simptoma anksioznosti ('Moram uvijek biti smiren'). koji izazivaju anksioznost. odmah prekida da radi nesto). koje odrzava njihova negativna uvjerenja. Neki bolesnik primjeti lupanje srca. U situacijama koje se percipiraju kao prijetece. Ti podrazaji mogu biti vanjski (poput situacije u kojoj je osoba vec prije dozivjela napade panike). sto uzrokuje niz zacaranih krugova koji odrzavaju ili povecavaju anksioznu reakciju. Ako se ti osjeti. moze za vrijeme razgovora sa poznanicima imati negativnu negativnu automatsku misao: 'oni misle da sam dosadan'. moze pomoci da se dovedu i pitanje bolesnikove katastroficne interpretacije. Zbog tog reciprocnog odnosa između percipiranje opasnosti i simptoma anksioznosti. ali se vecina krece oko pitanja prihvacanja. tada su reakcije aktivirane programom anksioznosti neprimjerne postojecoj situaciji. određeni oblici izbjegavanja odrzavaju bolesnikove negativne interpretacije (npr. Razine kogncije Unutar kognitivnih modela emocionalnih poremecaja razlikuju se dvije razine poremecenog misljenja: NEGATIVNE AUTOMATSKE MISLI su one misli ili predodzbe koje su prisutne u specificnim situacijama kad je osoba anksiozna. paznja bolesnika je selektivna i usmjerena na aspekte situacije koji za njih znace opasnost. bolesnici zbog toga sto ih neke tjelesne reakcije plase. izbjegavanje potkrepljuje negativne interpretacije. Kada je osoba jednom stekla sklonost katastroficnom interpretiranju tjelesnih reakcija.

Dnevnicki zapisi 3. bilo bi dobro prije pocetka kognitivno – bihevioralne terapije provesti program DETOKSIKACIJE. Procjene vjerovanja (Jedan od glavnih ciljeva kognitivno – bihevioralne terapije je pomaganje bolesnicima da dovedu u pitanje svoja iracionalna vjerovanja i pogresne interpretacije). stavovi i ponasanja drugih 6. aktivno i pasivno) 4. detaljan opis nedavnih prilika u kojima se problem pojavio/ bio najvise izrazen a)situacija b) tjelesne reakcije c) kognicije d) ponasanje 2. drustvene i finansijske okolnosti *Motrenje napretka* 1. za svaki problem: 1. licne jake strane i prednosti. vjerovanja o uzrocima problema 7. neke bihevioralne eksperimente ce mozda trebati prilagoditi bolesnicima koji istovremeno pate i od neke tjelesne bolesti.*Procjena* u nekoliko koraka: Kratak opis problema. prijasnji tretman (vrste. izbjegavanje (situacije i aktivnosti. Za bolesnike koju su neprestano pod utjecajem droga ili alkohola. uspjesnost). Kada se cini da je anksiozno stanje sekundarno uz neki veliki psihijatrijski poremecaj. tada najprije treba tretirati primarni poremecaj. modulatori (stvari koje problem cine laksim ili tezim) 5. Standardizirani upitnici (Beckov upitnik anksioznosti i Beckov upitnik depresije) 2. *Primjerenost za tretman* Kognitivno – bihevioralna terapija prikladna je za vecinu bolesnika sa stanjima anksioznosti. popis situacija u kojima se problem najvjerovatnije pojavljuje/ je najtezi 3. poput akutne psihoticne reakcije ili velike depresije. pocetni tok Lijekovi (propisani i nepropisani). . Međutim. bihevioralni eksperimenti (tamo gdje je prikladno) 8.

izgubiti kontrolu. onesvijestiti se ili kolabirati. poput anticipatorne anksioznosti. one se opcenito smatraju naucenim strahovima.). Takav strah dovodi do snazne zelje za izbjegavanjem takvih situacija. poput opreza i izbjegavanja situacija koje izazivaju strah. straha i uzasa. Za razliku od drugih strahova. ponasajno i subjektivno. U socijalnim fobijama su narocito vazne uznemirujuce misli. a moze ukljucivati i strah od zatvorenih prostora (frizeraj. Agorafobicari mogu padati u paniku ili se bojati da ce. mucnina itd.FOBICNI POREMECAJI Fobija je postojani i pretjerani strah od nekog objekta ili situacije koja u stvari nije opasna. . ali i ne moraju da se mijenjaju zajedno. mogu se smisleno svrstati u tri vrste: a) fizioloski: obuhvacaju sve osjete i tjelesne promjene koje mogu biti prisutne ako je. ako ne mogu pobjeci. kritika ili odbijanje od stranje drugih ljudi. jer interferiraju s uobicajenim aktivnostima. a reakcije su. jer se usredotocuju na strah od događaja koje se ne moze opazati. kao sto su negativne procjene. Po definiciji je fobicni strah neproporcionalan izvoru opasnosti. kino. Međutim. za fobicne osobe je neuobicajeno da opisuju samo jedan traumatski događaj. Neki od njih su manje anksiozni kad su u drustvu nekog u koga imaju povjeranja ili nose kisobran. ubrzano disanje. AGORAFOBIJE: anksioznost je određena udaljenoscu od sigurnosti i blizinom zastrasujucih podrazaja. poput ugriza psa. fobije su nesto cesce kod zena. Agorafobija najcesce pocinje ili u kasnoj adolescenciji. 3. nego kod muskaraca. Kod odraslih osoba. Simptomi Simptomi izazvani dodirom s necim cega se osoba boji. ili u dobi od 30 godina. fobije nisu prilagodbene i onesposobljavaju osobu. Osobe koje pate od jednostavne fobije obicno nemaju nekih drugih simptoma ako se ne nalaze u situaciji od koje strepe ili ako je ne anticipiraju. kod agorafobicara ima 80% zena. neprikladne. neko upravo izbjegao smrt pod gumama auta: brzo disanje. stecenim neposrednim ili posrednim uvjetovanjem (kad se strah uci opazanjem straha drugih ljudi) ili prijenosom informacija i/ili uputa. visinu ili pogled na krv). strepnje. 2. na primjer. U mnogim slucajevima je nastetnija reakcija izbjegavanje. iako mnogi od tih strahova nestaju do seste godine. drhtanje. Jednostavne fobije mogu se razviti iz djecjih strahova. Agorafobije se odnose na skup situacija.. Za uspjesno lijecenje fobija zasigurno nije nuzno znati njihov tacan uzrok. Fobije su ceste u ranom djetinjstvu. brzo uklanjanje ili trenutacno kocenje na licu mjesta. Ucestalost fobija Blage fobije su vrlo uobicajene i pogađaju jednu od deset odraslih osoba. jer produzavaju i povecavaju uznemirenost. JEDNOSTAVNA FOBIJA: je ogranicena na objekt straha ili na jednu situaciju (npr. c) subjektivni: zakljucuje se na temelju bolesnikovih verbalnih izjava i ponasanja. kad se od djevojaka ocekuje da budu samostalnije. dok u socijalnim fobijama nema razlika između muskaraca i zena. znojenje. DSM III razlikuje dvije vrste agorafobicara: one s napadima panike i bez njih. javnog prevoza i udaljenost od kuce. dok socijalne fobije obicno pocinju u kasnoj adolescenciji. Fobicari reagiraju na strah na sva tri nacina: fizioloski. SOCIJALNE FOBIJE: su slozenije.. One odrzavaju problem. velike trgovine. kojem pripisuju pocetak poremecaja. paukove. a i stoga sto izazivaju nove simptome. Ovi smiptomi mogu. Porijeklo fobija Iako tacan uzrok fobija nije poznat. Uvjetovanje je oblik ucenja tokom kojeg se stvara nova veza između podražaja i rekacija na taj podrazaj. b) ponasajni: 'bjezanje' ili 'smrzavanje'. Vrste fobija 1. iako bolesnici cesto uviđaju da to nije racionalno. od kojih se najcesce spominje strah od napucenih mjesta ili mnostva ljudi. a te reakcije onemogucavaju nestajanje simptoma.

Pravila izlaganja Izlaganje se definira kao suocavanje s necim sto je bilo izbjegavano jer izaziva anksioznost. mozda su bile neuspjesne. Procjena ima tri cilja: 1. te postoje li razlozi zbog kojih je ugodije zivjeti s fobijom nego se boriti protiv nje. Ostali odrzavajuci faktori ukljucuju misli o. ponovljenim i produzenim izlaganjem. Resursi: bolesnikovi resursi utjece na faktore kao sto su sposobnost suocavanja s teskim situacijama. Prvi zadatak koji se odabire za vjezbu treba biti dovoljno lagan. To se moze postici 'postepenim izlaganjem'. Procjenjivanje Procjenjivanje s ciljem lijecenja fobicnih poremecaja pocinje u prvoj sesiji i nastavlja se tokom tretmana i pracenja. Glavni problem terapeuta je osposobljavanje bolesnika da uđe u situacije koje su mu neugodne i zastrasujuce. poput povremenih pokusaja suocavanja s teskim situacijama. jer otezava osobi da nauci kako objekt ili situacija koje se boji nisu opasni ili nisu opasni na nacin ili u stepenu u kojem ih bolesnik tako dozivljava. Buduci da ce izlaganje ciniti glavni dio tretmana. pa se tada krece na sljedeci zadatak s popisa. tokom kojih su bolesnici dovoljno naucili o metodi da je uz minimalnu pomoc mogu i sami primjenjivati. ukljucujuci i sposobnost za rad i odrzavanje normalnih odnosa.. kao npr. Obicno je potrebno 8 sesija (u mnogim slucajevima i manje). . kao sto su ustrajnost ili smisao za humor. kako bi bolesnik mogao biti siguran da se moze odvaziti. a zadaci za vjezbanje moraju biti jasno određeni. kao i osobine licnosti. Sto je fobija slozenija. posebno rada Wolpea na sistemskoj desenzibilizaciji.Interakcija simptoma i reakcija ('zacarani krug') Izbjegavanje odrzava anksioznost. poput generalizirane anksioznosti i depresije. Izlaganje prekida zacarani krug koji odrzava simptome i olaksava novo ucenje. Iz toga slijedi da se to ponasanje moze oduciti i zamijeniti vise prilagođenim reakcijama. Suocavanje sa zastrasujucim stvarima omogucava bolesnicima da se nauce s njima uspjesno nositi. te njihova spremnost da prihvate aktivnu racionalu samopomoci kognitivno-bihevioralnog pristupa. Taj rad se temeljio na hipotezi da je vecina 'abnormalnog'. kao i o reakcijama na te simptome. susretljie rođake i prijatelje. Proces procjenjivanja treba da razjasni da li drugi problemi. Tretman zahtijeva da bolesnici ponovo dođu u dodir sa stvarima kojih se boje i da ostanu s njima u kontaktu toliko dugo dok se strah ne pocne smanjivati. npr. ponasajnim i subjektivnim simptomima. ili o anticipatornim posljedicama izlaganja situaciji koje se fobicar boji. kao i 'normalnog' ponasanja naucena. To znaci da bolesnik treba identificirati sve stvari koje izbjegava i poredati ih po tezini u 'stepenovanu hijerarhiju'. Izbjegavanje je obicno glavni odrzavajuci faktor. Druge metode suocavanja. sto bolesnici vise vjezbaju. traze posebnu paznju. Teorijska osnova tretmana Bihevioralni tretman fobija razvio se neposredno iz rezultata eksperimentalne psihologije. znacenju simptoma anksioznosti. to je duze lijecenje. Tezina fobije se moze odrediti utvrđivanjem stepena u kojem interferira s dnevnim zivotom. Postojece vjestine suocavanja: terapeut treba od bolesnika saznati koje metode suocavanja prije upotrebljavao. to ce brze doci do poboljsanja. sto znaci da se postavljaju sistemska pitanja o fizioloskim. Resursi ukljucuju hobije i aspekte zivota koji su relativno slobodni od utjecja fobije. Istrazivanja pokazuju da se optimalna ucinkovitost izlaganja postize stepenovanim. Zadatke treba cesto i redovno ponavljati. misli o opsanosti nekog podrzaja kojeg se bolesnik boji. Vanjski faktori poput akcija bolesniku bliskih ljudi. ali dovoljno tezak da izazove barem nesto anksioznosti. također odrzavaju fobije. Bez lijecenja. Kognitivni faktori također mogu biti vazni. koji za bolesnika obavljaju stvari kako se bolesnik ne bi morao suociti s onim cega se boji. Odrediti tacnu prirodu fobije i prikladnost za tretman! Procjena treba biti strukturirana. te gubitak samopouzadnja. izvore ugode i uspjeha. Generalno. To ukljucuje pronalazenje faktora koji određenu situaciju cine laksom ili tezom. toliko dugo dok ne prestanu izazivati anksioznost. fobije su izuzetno postojane. Odrzavajuci faktori: mogu interferirati s napretkom. potrebne su podrobne informacije o izbjegavanju. jer se one prilagodbene (poput nastojanja da nesto radi kako ne bi mozgao o problemu) mogu ugraditi u tretman. pa je za planiranje ucinkovitog tretmana nuzna tacna identifikacija odrzavajucih faktora.

cesto ne slijede lijecnicke upute sve dok ne prođu kroz neki drugi tretman. Te mjere moraju biti lake za upotrebu i osjetljive na promjenu. Zatim. zbog njihova potencijala da upozore bolesnike na neposredne ucinke zastrasujucih misli i prednosti izlaganja zastrasujucim situacijama. Jedan od nedostatka jeste sto ti testovi mogu imati terapijski ucinak. Samomotrenje: dnevno biljezenje prakse izlaganja i razine dozivljene anksioznosti potice bolesnike na samomotrenje i podsjeca ih da ucine domace zadatke. bolesnik i terapeut mogu ciljevima pridavati i razlicitu vaznost. Oni s dugotrajnim poremecajima licnosti imaju druge teskoce (npr. nije uvijek lako stepenovati strahove u dovoljno malim koracima. Njihova ce upotreba vjerovatno rasti. a moraju i odrzavati specificne probleme bolesnika. pa im je potreban duzi tretman. Vazne iznimke su procjene Straha od negativnih procjena i Upitnik agorafobicnih kognicija. promjenjivu motivaciju). Popis treba odrzavati cijeli raspon situacija koje bolesnik izbjegava. dok terapeut smatra da je za nju vaznije steci pouzdanje u vlastitu sposobnosti. jer je ukljuceno izlaganje. Prednost ovog testa je mogucnost odvojenog mjerenja anticipatorne anksioznosti. pa stoga postoje snazni razlozi za omogucavanja tretmana kad god je to moguce. pa za sada postoji samo mali broj takvih relevantnih mjera. Bihevioralni testovi: test se sastoji od cinjenja onog sto se prije izbjegavalo. Identificirati prikladne mjere fobicne anksioznosti! (mjerenje fobije) Potrebne su mjere koje ce dati podatke o napretku i pomoci planiranju tretmana. Pregled strahova. pocevsi od onih koje izazivaju samo blago anksioznost. 2. jer oni ne moraju biti u skladu s ciljevima terapeuta. mozda je najrazumniji cilj onaj koji ce bolesniku pomoci da odrzi napredak postignut tokom tretmana. osoba sa socijalnom fobijom moze zeljeti da se nikad vise u drustvu ne osjeca tjeskobno. neka se osoba moze bojati razlicitih situacija i trece. drugo. Bolesnici koji su jako depresivni ili ovisni o alkoholu. . koji se koristi kao vodic za izalganje bolesnika tim situacijama. hijerarhije mozda moraju ukljuciti unutarnje promjene. pa do onih koje su izvan postojecega bolesnikova dosega. Postizanje slaganja u ciljevima je nuzno za potpuno sudjelovanje i angaziranje bolesnika u tretman. Te biljeske mogu bolesnicima pomoci u samostalnom planiranju relevantne prakse i pracenja napretka. Standardizirane ljestvice procjene: takve se ljestivice koriste za procjenu relativne tezine fobija. Bolesnik svaku cesticu na popisu procjenjuje na ljestvici od 0 do 10 s obzirom na kolicinu aknsioznosti koju bi te situacije kod njega izazvale. Definirati ciljeve tretmana! Vazno je s bolesnikom razgovarati o njegovim ciljevima. anksioznosti tokom izlaganja i ukupnog trajanja simptoma.Prikladnost za tretman: vecina fobija se u određenoj mjeri poboljsava tretmanom. Jedan od razloga su nemoguca ocekivanja. za mjerenje opseznosti generalizacije ili za identifikaciju tema. Najpoznatiji su Upitnik straha. Za neku agorafobicnu zenu mozda je vaznije i korisnije u njezinu svakodnevnom zivotu da bude u stanju s prijateljicom otici u kupovinu. Zbog mnogo razloga lakse je konstruirati hijerarhiju u teoriji. Mjere kognicije: tacne mjere kognicije kod fobicara iskusane su tek u novije vrijeme. npr. Bihevioralni test se moze koristiti i kao izvor informacija i kao mjera anksioznosti. kao i vanjske situacije. mjere socijalne anksioznosti i Inventar pokretljivosti za agorafobije. 3. kad pruzaju kontekst u kojem se postojece teskoce mogu tacno odrediti. pa se na taj nacin moze integrirati u procjenu. Tesko je odrediti koliko dalekosezni trebaju biti ciljevi fobicnih bolesnika. Najcesce upotrebljavane mjere TEZINE fobije su STEPENOVANA HIJERARHIJA i BIHEVIORALNI TESTOVI. pa neizbjezno dolazi do diskontinuiteta. te procjenjivanje anksioznosti koja se tokom toga dozivljava. pa se stoga ne mogu cesto ponavljati i istovremeno koristiti kao neovisne mjere promjene. Pisane biljeske posebno vrijedne u vrijeme pogorsanja ili ponovne pojave problema. nego u praksi: kao prvo. Stepenovana hijerarhija: je popis zastrasujucih situacija.

*SPECIFICNA FOBIJA* Bihevioralna terapija: izlaganje u stvarnosti (stvarni kontakt) i izlaganje zamisljanjem (upute terapeuta). Tehnike izlaganja ukljucuju sistematsku desenzibilizaciju. Tehnike: interoceptivno izlaganje (somatskim znacima panicnog napada). Kod bolesnika s dominirajucom bioloskom komponentom bolesti.PSIHOTERAPIJSKE METODE LIJECENjA *PANICNI POREMECAJ* Psihodinamska psihoterapija: Cak i kad prekini fobicne napade. barem za neke bolesnike s panicnim poremecajem. sto dovodi do ponovne pojave anksioznih simptoma u odrasloj dobi. Utvrđeno je da je komorbidni poremecaj licnosti galvni prediktor kontinuirane socijalne lose prilagodbe kod bolesnika koji se lijece zbog panicnog poremecaja. fobicno izbjegavanje i dalje moze ostati. bihevioralno ucenje po modelu i vjezbanje potkrepljivanjem. vec i stetno. lagana vrtoglavica) na koju bolesnici s panicnim poremecajem pretjerano reagiraju katastroficnim razmisljanjima. produzeno izlaganje u stvarnosti. Krajnje kognitivno stajaliste je da panicni napad cine normalni tjelesni osjeti (npr. izlaganje (zamisljanjem i/ili u stvarnosti) i uvjezbavanje socijalnih vjestina (ucenje po modelu. a sredisnje obiljezje je briga. . a negativnog ishoda vlastitim nedostacima. sto moze dovesti do daljnjeg pogorsanja samopostovanja i pojacavanja mazohistickih obrana. Bolesnicima kod kojih suportivne intervencije nisu ucinkovite potrebna je dodatna psihoterapija – dinamska ili kognitivnobihevioralna. psihodinamska terapija moze biti od koristi. uvjezbavnje. jedna podskupina bolesnika s panicnim poremecajem ostaje nesklona neovisnosti i asertivnosti. ocekivanje katastroficnih događaja male vjerovatnosti. neugodnih afekata i tjelesnih simptoma vezanih uz napade. vjezbe disanja i primjenjeni trening relaksacije. uz manji osjecaj katastroficnosti. Kognitivno restrukturiranje se sastoji od razlicitih domacih zadataka: prepoznavanja negativnih misli. svaki put kad se razmislja o ili kad prijeti nova separacija. situacijsko izlaganje (okolnostima koji se fobicno izbjegavaju). kognitivno restruktuiranje. Kognitivno restrukturiranje je usmjereno na losu sliku o sebi. Farmakoterapija ni na koji nacin nije u opreci sa bihevioralnim ili psihodinamskim lijecenjem bolesnika sa panicnim poremecajem.ne samo beskorisno. Sto se tice agorafobicne komponente koja moze postojati kod panicnog poremecaja. strah od negativnih ocjena drugih i pripisivanje pozitivnog ishoda slucajnosti ili okolnostima. Unatoc primjerenom lijecenju panicnih napada lijekovima. Za one bolesnike kod kojih klinicar moze utvrditi konflikte koji su vezani uz fobicnu anksioznost i izbjegavanje i koji bi mogli dovesti do uvida u njih. ustrajanje na dinamskom razumijevanju i na odgovornosti za vlastite simptome moze biti. koje bolesniku omogucuje da nauci benignije interpretacije. vec se dugo zna da je situacijsko izlaganje najucinkovitija metoda. Vecina tehnika izlaganja koristena individualno i grupno. KBT je superiorna u odnosu na nedirektivne ili suportivne terapije u lijecenju GAP-a. Dalje. ova metoda moze biti postepena (hijerarhija događaja koji izazivaju anksioznost. kognitivno restrukturiranje. od najmanje stresne do najvise) i nepostepena (izlaganje pocinje sa najstresnijim dijelom hijerarhije). Cini se da kod ovih bolesnika nekad postoji nesvjesni konflikt vezan uz separacije tokom djetinjstva. sto govori da je psihodinamska terapija vazna dodatna terapija. slabo rjesavanje problema. Jedan od ciljeva psihodinamske terapije je otkrivanje i prorada Edipova konflikta. Aspekti ovog poremecaja koji mogu posluziti za usmjeravanje psihoterapijskih intervencija: povecana sklonost dozivljavanju prijetnje. dugorocno gledano. procjene njihove tacnosti i preoblikovanja da budu realnije. *GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMECAJ* Kognitivni i bihevioralni pristupi u lijecenju generaliziranog anksioznog poremecaja: izlaganje. *SOCIJALNA FOBIJA* KBT tehnike: kognitivno restrukturiranje. preplavljivanje zamisljanjem. ali postoje i brojna istrazivanja koja pokazuju da postoje slucajevi bolesnika koji su uspjesno lijeceni od panike psihodinamskom psihoterapijom i psihoanalizom. no u novije vrijeme razvijene su ucinkovite tehnike koje su se pokazale djetovorne za same panicne napade. uvjezbavanje disanja i primjenjeni trening relaksacije. te su potrebni suportivna psihoterapija i edukacija o bolesti da bi se bolesnika potaklo da se suoci s fobicnom situacijom. igranje uloga). palpitacije. Kognitivna i bihevioralna terapija: Lijecenje se dugo vremena usmjeravalo prema fobicnom izbjegavanju. te tjelesni simptomi anksioznosti. Kognitivno lijecenje panicnih napada usmjereno je na intenzivnije kognitivno restruktuiranje.

Ta ponasanja ukljucuju ekstremne dijete. tokom tri mjeseca. prosjecno. da neumorno izbjegavaju dobiti na tezini ili 'debljini'. Ponavljanje epizoda prejedanja. zlouporaba laksativa. sto dovodi do toga da se bulimija dijagnosticira kod osoba prosjecne ili iznadprosjecne tjelesne tezine. kao sto su samoizazvano povracanje. koja se sastoji od sirokog raspona neurotskih simptoma s narocito izrazenim depresivnim svojstvima. a kolicina pojedine hrane znacajno je veca nego sto bi vecina osoba pojela za isto vrijeme i u slicnim okolnostima. D. Naruseno socijalno funkcioniranje.POREMECAJI HRANjENjA Ekstremna zabrinutost zbog tjelesnog oblika i tjelesne tezine je zajednicka anoreksiji i bulimiji. E. Odbijanje da se drzi tjelesna tezina na ili iznad minimalne tezine za dob i visinu. Glavna psihopatoloska svojstva anoreksije nervoze i bulimije nervoze: Opca psihopatologija 1. treba istaknuti tri vazna svojstva (vazna za tretman): . Izuzetan strah od dobivanja na tezini ili debljanja. C. Zajednicku karakteristiku anoreksije i bulimije cine i razlicita ponasanja usmjerena na kontroliranje tjelesne tezine. b) osjecaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane tokom epizode (osjecaj da se ne moze kontrolirati sta i koliko se jede) B. S oba je poremecaja povezana i 'opca psihopatologija'. B. C. jer su pokusaji tih bolesnika da se drze dijete ispredkidani epizodama prejedanja. Slaba koncentracija 4. Ponavljano neodgovarajuce kompenzacijsko ponasanje sa svrhom prevencije povecanja tezine. Ovi bolesnici određuju svoju vrijednost gotovo iskljucivo s obzirom na svoj tjelesni oblik i tezinu. Kod bulimije to ne mora nuzno biti slucaj. te da mnogi od njih cine sve sto mogu da bi bili mrsavi. diuretika.. zloupotrebu laksativa ili diuretika i pretjerano vjezbanje. Amenoreja: odsutnost najmanje tri uzastopna menstruacijska ciklusa. Opsesivna svojstva (narocito anoreksija nervoza) 3. Samoprocjena pretjerano ovisi o obliku i tezini tijela. Poremecaj se ne javlja iskljucivo tokom epizoda Anoreksije nervoze. Kod anoreksije je posljedica toga da su bolesnici pothranjeni. Pojedina epizoda prejedanja je karakterizirana s oba sljedeca elementa: a) jedenje u određenom vremenskom razdoblju. Postoji klinicki dogovor da je dijagnoza anoreksije 'jaca' od dijagnoze bulimije. Bulimija nervoza A. U vezi sa psihopatologijom ova dva poremecaja. Prejedanje i neodgovarajuce kompenzacijsko ponasanje javljaju se. Pretjeratni utjecaj oblika i tezine tijela na samoprocjenjivanja. DSM IV dijagnosticki kriteriji za: Anoreksija nervoza A. najmanje dvaput sedmicno. ili odbijanje prihvacanja ozbiljnosti niske tjelesne tezine. D. Posljedica je toga da su zaokupljeni mislima o svom izgledu i tezini. Raspon depresivnih i anksioznih simptoma 2. samoizazvano povracanje.. cak i u slucaju smanjenja tezine.

Obiteljska terapija je oblik terapije koji bi mogao dovesti do dugorocnog cilja. gubitak seksusalnog apetita i socijalno povlacanje. Međutim. Izravni cilj terapije je da se anoreksicnoj osobi pomogne povratiti tjelesnu tezinu. Drugi cilj terapije je dugorocno odrzavanje povoljne tjelesne tezine. pretjerano vjezbanje i zaokupljenost oblikom i tezinom. Dakle umjesto da bude zariste sukoba. jer taj problem vise ne sluzi odvaracanju paznje sa stvarnih obiteljskih problema i sukoba. Minuchin ga pokusava redefinirati kao interpersonalni. ne moze se pouzdano ostvariti medicinskim. a to su epizode prejedanja i depresivna raspolozenja. Brojna svojstva mogu se smatrati sekundarnom psiholoskom reakcijom na gubitak kontrole nad hranjenjem kod ljudi koji mnogo polazu na tjelesni oblik i tezinu. Zbog toga je razloga uspostavljanje normalne tjelesne tezine bitan dio tretmana anoreksije. (2) redefinirati problem uzimanja hrane kao interpersonalni problem i (3) sprijeciti roditelje da anoreksiju svojeg djeteta koriste kao sredstvo za izbjegavanje sukoba. a ovi 'sastanci' imaju tri glavna cilja: (1) promijeniti ulogu bolesnika iz anoreksicne osobe u neku drugu. bihevioralnim ili tradicionalnim psihodinamskim intervencijama. jer vjeruje da ce sukobi povezani sa anoreksijom tada biti najocigledniji. S obzirom na skromni uspjeh drugih oblika terapije anoreksije.). a određen uspjeh u tome je postignut programima bihevioralne terapije tokom kojih se hospitaliziranu anoreksicnu osobu sto vise izolira. Ta svojstva obuhvacaju zaokupljenost hranom i jedenjem. Ta sekundarna svojstva ukljucuju ekstremno pridrzavanje dijete. samoizazvano povracanje. ali joj potom ne dopustimo da povraca. međutim. djetetovo uzimanje hrane pretvara se u zariste saradnje i povecane ucinkovitosti roditelja u ophođenju s djetetom. bulimija uglavnom nece spontano nestati. Teorijska je pretpostavka da se na taj nacin osobu s anoreksijom oslobađa potrebe za zadržavanjem vlastitog problema. a organizira se drustvo tokom uzimanja obroka. Nedavne kontrolirane studije ukazuju na vrijednost kognitivno bihevioralne terapije u mijenjanju neprilagođenih vjerovanja o vlastitoj tjelesnoj tezini i izgledu. dva se svojstva ne poboljsavaju uspostavljanjem normalne tjelesne tezine. III) Mnoga svojstva bulimije nervoze zapravo su sekundarna psihicka reakcija na gubitak kontrole nad hranjenjem. tek treba provjeriti. Određen uspjeh postignut je i primjenom antidepresiva. smanjenje interesa za ono sto se događa. Terapija bulimije Kad se ne lijeci. bulimicnoj osobi dopustamo da se prejede zabranjene hrane. gledanje TV-a i sl. opsesivne simptome. U prilog ovoj pretpostavci govori nalaz da kod vecine bolesnika mnoga od tih svojstava nestaju jednostavno uspostavljanjem normalne tjelesne tezine. . II) Neka svojstva anoreksije izazvana su 'gladovanjem'.I) Cini se da su mnoga svojstva anoreksije nervoze i bulimije nervoze sekundarna s obzirom na bolesnikove precijenjene ideje u vezi s tjelesnim oblikom i tezinom. Za povecanu tjelesnu tezinu hospitalizirani bolesnici dobivaju određene privlegije (setnja. Ta svojstva obuhvacaju simptome anksioznosti i depresije. Terapeut takve obitelji posjecuje za vrijeme objeda. te obitelj nasotji nagnati da pritajeni sukob iznese na svjetlo dana. da bi se izbjegle medicinske komplikacije i mogucu smrt. Cinjenica da je vecina svojstava anoreksije i bulimije nervoze sekundarna s obzirom na bolesnikovu pretjeranu zaokupljenost oblikom svog tijela i tjelesnom tezinom. Ipak modifikacija tih precijenjenih ideja je jedan od glavnih ciljeva kognitivno-bihevioralnog tretmana anoreksije i bulimije. ima jasne implikacije za tretman. a ne individualni. Da bi izlijecio poremecaj. To predviđanje. epizodama prejedanja. narusenu koncentraciju. Ona pokazuje da je potpun i trajan oporavak moguc samo ako se modificiraju te precijenjene ideje. Wilson i saradnici su pokazali da su povoljni ucinci bihevioralne terapije izrazito pospjeseni kad se tom obliku terapije pridoda prevencija bulimicne reakcije – naime. Terapija anoreksije Terapija anoreksije je proces sto se odvija na dva kolosijeka. socijalno povlacenje i narusenu koncentraciju. obiteljska terapija je pristup koji obecava. zloupotrebu laksativa i diuretika. depresivno raspolozenje i razdrazljivost.

Pridruzena obiljezja: U stresnim razdobljima mogu se javiti prolazni simptomi koji nalikuju psihoticnima (npr. promjene raspolozenja cesto izazivaju interpersonalni stresori (npr. kad je rijec o GPL. kontrola poriva i nacini odnosenja prema drugim ljudima. prijelaznim objektima (npr. 2. 3. izbjegavajuci. PTSP. Spomenuta obiljezja javljaju se u ranoj odrasloj dobi i vidljiva su u razlicitim kontekstima. potrebno je postaviti obje dijagnoze. a određeno raspolozenje obicno traje krace nego kod bipolarnog . Diferencijalna dijagnoza GPL cesto se javlja zajedno s poremecajima raspolozenja i kad su zadovoljeni kriteriji za oba poremecaja. emocionalnost. kada je rijec o zamisljenom ili stvarnom napustanju). izrazito i trajno nestabilna slika o sebi ili dozivljaj sebe. radnim i drugim vaznim podrucjima funkcioniranja. Slika o sebi (ciljevi. Procjena Vjesto proveden klinicki intervju najvaznije je sredstvo u postavljanju dijagnoze granicnog poremecaja licnosti. a zatim okrutnih. 1. Ucestala su samoozljeđivanja i ponavljajuca samoubilacka ponasanja. histrionicki. Međutim. intenzivni i burni.GRANICNI POREMECAJ LICNOSTI A. emocija i slike o sebi te izrazita impulzivnost. posebno kad se osjecaju nepodrzanima i samima. ali katkada osjecaju i da uopce ne postoje. vremenski ograniceno. depersonalizaciju). kada nema vidljivih simptoma s osi I i koristenje podataka prikupljenih od ljudi koji su oboljeloga poznavali dok nije imao poremecaj s osi I. tj. geste ili prijetnje.). Ljudi s tim poremecajem vrlo su osjetljivi na odbacivanje i silno se trude izbjeci stvarno ili dozivljeno napustanje. a vecina oboljelih od tog poremecaja pokusa samoubistvo (u tome uspijeva oko 8-10%). Prisutnost ovog poremecaja vrlo cesto nije jasna sve do kasne adolescencije ili odrasle dobi. poremecaj raspolozenja) i GPL i to moze biti slozen proces. vrsta prijatelja. narcisticki i shizotipni poremecaji licnosti. U razdobljima izrazitog stresa (npr. vrijednosti. Definicija i glavna obiljezja Kljucno obiljezje granicnog poremecaja licnosti jest prevladavajuci obrazac nestabilnosti interpersonalnih odnosa. profesionalni ciljevi) moze se iznenada i jako promijeniti. tj. panicni poremecaj i ADHD. Poremecaj obicno karaktizira poremecaj identiteta. poremecaji vezani za psihoaktivne tvari. Emocionalna nestabilnost. Cesto osjecaju intezivan strah i ljutnju zbog odbacivanja. Komorbiditet: Među najcescim komorbidnim poremecajima s osi I su poremecaji raspolozenja. kao rekacija na odvajanje. Odnosi s drugim ljudima oboljelih od granicnog poremecaja licnosti obicno su nestabilni. Da bi se postavila dijagnoza. Koristan pristup tome jest prikupljanje podataka o osobinama licnosti i stilovima suocavanja sa stresom oboljeloga. C. tj. kaznjavajucih i odbijajucih. odbacivanje). B. Nuzno je razlikovati stanja sa osi I (npr. Njihov dozivljaj drugih ljudi katkada se iznenada i dramaticno mijenja. Ucestali popratni poremecaji s osi II su antisocijalni. osobine licnosti moraju izazvati subjektivan osjecaj neugode ili vidljive teskoce u funkcioniranju. Uobicajena i vazna obiljezja granicnog poremecaja licnosti jesu jako smanjen kapacitet za stvaranje privrzenosti i predvidivo neprilagođeno ponasanje. kad osoba cuje da je neko zove imenom). Za probleme okrivljuju druge ljude. Tokom procjene klinicar mora provjeravati postoje li impulzivna ponasanja i ona koja upucuju na skolnost rizicnim pothvatima (rizik od samoubojstva i sl. s kucnim ljubimcem ili nezivim objektom) nego u interpersonalnim odnosima. Pojedinci s granicnim poremecajem licnosti obicno sebe smatraju losim ili zlim ljudima. tj. a takvo odstupanje mora biti vidljivo u vise od jednog sljedecih podrucja: misljenje. Spomenute osobine moraju znacajno odstupiti od kulturalno ocekivanog i prihvatljivog raspona odstupanja ili od postavljene norme. poremecaji hranjenja (bulimija). takvi ljudi imaju prolazne paranoidne misli ili teske disocijativne simptome (npr. Sljedece cesto pridruzeno obiljezje jest skolnost podcjenjivanju samog sebe u tenutku priblizavanja određenom cilju. Oboljeli od GPL stvaraju velike troskove drustvu (duze koriste lijekove i psihoterapiju od pacijenata sa shizotipnim poremecajem licnosti). Rijec je o osobinama koje su dovoljno ozbiljne i ustrajne da izazivaju klinicki znacajne poremecaje u socijalnim. izrazita promjena raspolozenja. krece se između dvije krajnosti – idealizacije i omalovazavanja ili između dozivljavanja drugih kao blagotvornih i njegujucih. Komplikacije: Granicni poremecaj licnosti prate izrazita neugoda i teskoce u funkcioniranju (akademskom i radnom). cak i kad je odvajanje od nekog uobicajeno. Ljudi s ovim poremecajem tipicno imaju i hronican osjecaj praznine. Ljudi koji imaju granicni poremecaj licnosti obicno se osjecaju sigurnije s tzv.

Na kraju kontinuuma koji se odnosi na podrsku. najcesce zbog heterogene prirode simptoma granicnog poremecaja licnosti. d) stetni ucinci: psihodinamska psihoterapija moze dezorganizirati neke bolesnike ako je pretjerano usmjerena na istrazivanje ili uz prejak naglasak na transfer. te potvrđivanje. omoguciti uvid u teskoce u odnosima s drugim ljudima i razviti reflektivno funkcioniranje kako bi se postiglo vece uvazavanje vlastite i tuđe unutrasnje motivacije. ojacati kapacitet za odgađanje impulzivnog dijelovanja. PTSP se ucestalo javlja zajedno s GPL i kad je prisutan treba ga dijagnosticirati. savjet i pohvala. . Osim toga. Uobicajen tok razvoja bolesti Tok bolesti varira. c) trajanje terapije i ucestalost terapijskih susreta: ne postoje istrazivanja koja bi pokazala da kratkotrajna terapija ili psihoterapija koja se provodi rjeđe od 2x sedmicno pomaze oboljelima od GPL. Javlja se priblizno kod 2% ljudi iz opce populacije. Epidemiologija GPL je najcesci poremecaj licnosti u klinickim uvjetima. Ranu odraslu dob obicno obiljezava hronicna nestabilnost s epizodama gubitka kontrole emocija i poriva te ucestalo koristenje medicinskih usluga. a koji su sastavni dio profinjenog uvazavanja terapeutova doprinosa odnosu između dvjema osobinama. koji se obicno javljaju u odrasloj dobi. strah od napustanja. proucavanje djelotvornosti lijecenja imaju velike prednosti. E. vecina oboljelih postize stabilnost u socijalnom i radnom funkcioniranju. Zatim. Pregled psihoterapija i drugih psihosocijalnih tretmana! 1. nasuprot tome.poremecaja. Prisutan je i veci obiteljski rizik od poremecaja vezanih uz psihoaktivne tvari. internalizaciju terapijskog odnosa i jacanje kapaciteta izlazenja na kraj s uznemiravajucim osjecajima. ucrvscivanje samopostovanja. Sa stajalista teorije objektnih odonosa. granicni poremecaj licnosti sastoji se od rano prisutnih osobina licnosti koje su opisane na drugim mjestima u njihovom prirucniku. povecati emocionalnu toleranciju. uvazavanje osjecaja. kod psihodinamkse psihoterapije). jedan od vaznih ciljeva jest integracija rascijepljenih vidova sebe i reprezentacije objekata kako bi bolesnikovo dozivljavanje bilo uravnotezenije (npr. a bez dovoljno cvrstog terapijskog odnosa. mnoga istrazivanja bila su razmjerno kratkotrajna i zato su nuzna istrazivanja dugotrajnih rezultata lijecenja. Nekada je tesko znati i koji su elementi odgovorni za ishod lijecenja (npr. poticaj na podrobnu razradu. antisocijalnog poremecaja licnosti i poremecaja raspolozenja. kolicina tretmana u istrazivanju moze biti veca od one koja je dostupna u zajednici. a) definicija i ciljevi: za psihodinamsku psihoterapiju obicno se kaze da djeluje na intervencijskom kontinuumu cije su krajnje tacke istrazivanje i podrska. samounistavanje i osjecaj beznađa. GPL se cesce dijagnosticira kod zena (3:1). za neka istrazivanja odabrani su oboljeli s izrazitom impulzivnoscu. i to kao reakcija na izlozenost prepoznatljivom i ekstremnom stresoru. Npr. Sa stajalista ja-psihologije. Kasnije tokom zivota. vrlo je malo istrazivanja o djelotvornosti takvih tretmana na toj dobnoj skupini. jos uvijek ima razmjerno malo metodoloski strogih studija njezine djelotvornosti. Od spomenutih intervencija jedino je tumacenje jedinstveno za psihodinamski pristup. dozivljaj drugih kao da istovremeno imaju pozitivne i negativne osoobine). ostale su: konfrontacija. zakljuci na temelju literature o djelotvornosti bilo kojeg tretmana cesto su nejasni zbog prisutnosti drugih istovremenih tretmana. empaticko uvazavanje. Depresivna raspolozenja koja su karakteristicna za GPL su: osjecaj praznine. U klinickoj praksi cesto se koristi i prikladna je kombinacija tretmanskih pristupa. PTSP karakterizira brza pojava simptoma. Dalje. D. b) djelotvornost: bez obzira na to sto klinicka literatura o psihodinamskoj psihoterapiji oboljelih od GPL vrlo opsezna. Prema tome. psihodinamska psihoterapija: definira se kao terapija koja ukljucuje posvecivanje paznje interakciji terapeuta i bolesnika s vremenski dobro odmjerenim tumacenjem transfera i otpora (kad je takvo tumacenje indicirano). a druga ukljucuju one s izrazenim emocionalnim obiljezjima. *Pregled i sinteza dostupnih podataka* Pitanja koja treba razmotriti u tumacenju literature! Iako se rezultati istrazivanja mogu primijeniti i na adolescente. Ciljevi: osvjestiti nesvjesne obrasce. samooptuzivanje. ali i neka ogranicenja. ciljevi ukljucuju jacanje odbrana. pojasnjavanje. najvazniji cilj jest ojacati oboljeloga kako bi se ublazila fragmentacija i ojacao osjecaj kohezije ili cjelovitosti u bolesnikovu dozivljaju sebe.

gdje je na kraju tretmana uoceno manje parasuicidalnih postupaka. Kad je kod oboje prisutna patologija karaktera klinicar mora upotrebiti visedimenzionalni pristup. poboljsanja glede depresije itd. b) djelotvornost: psihoedukativan pristup moze poboljsati komunikaciju. Psihodinamski smatraju da je korijen takve srzne teskoce u nesvjesnom. 3. c) stetni ucinci: postoje izvjestaji o akutnoj neugodi zbog izlaganja grupnim pitanjima koja pobuđuju emocije. Partneri oboljelih od GPL imaju teskoce u prilagodbi na cinjenicu da se kod bolesnika izmjenjuju obrasci idealizacije i omalovazavanja te druga interpersonalna ponasanja. KBT posvecuje paznju skupu disfunkcionalnih automatskih misli ili shema (duboko ukorijenjeni sistemi vjerovanja) te ucenju i uvjezbavanju novih. poboljsati odnose između oboljelog i clanova obitelji te poboljsati opce funkcioniranje obitelji. ublazavanje impluzivnosti i drugih simptoma te proucavanje i ublazavanje transfernih i kontratransfernih reakcija. a oni se potkrepljuju ponasanjem. a kognitivno usmjereni terapeuti uglavnom ih promatraju u podrucju svjesnoga. manje su smjestani u bolnicu. c) stetni ucinci: u jednom izvjestaju se opisuje pogorsanja simptoma kad je tradicionalna bracna terapija primijenjena u radu s parom koje cinio dvoje oboljelih od GPL. SIPPS antidepresivi: koriste se za ublazavanje simptoma nemogucnosti kontrole emocija i impulzivnog ponasanja. grupna terapija a) ciljevi: odgovaraju ciljevima individualne psihoterapije i ukljucuju stabiliziranje oboljeloga. nasilne i drugacije destruktivne interakcije među oboljelima. Kognitivno usmjereni terapeuti i psihoanaliticari imaju zajednicki cilj. pojam 'uvazavanja' odgovara pojmu empatije). Grupe su posebna prilika za dobivanje dodatne socijalne podrske. Vaznost promisljenog tumacenja transfera: pretjerano tumacenje transfera ili konfrontacija u pocetku tretmana mogu povecati rizik bolesnikova odustajanja od terapije. No tesko je utvrditi proizlazi li poboljsanje postignuto dijalektickom bihevioralnom terapijom iz specificnih 'sastojaka' te terapije ili su dobivenim rezultatima pridonijeli nespecificni faktori kao sto je to duze vrijeme provedeno sa oboljelima ili terapeutov utjecaj. b) djelotvornost: klinicko iskustvo pokazuje kako je za mnoge oboljele kombinacija grupne i individualne psihoterapije mnogo djelotvornija od svakog od tih tretmana zasebno. c) trajanje terapije: priblizno jednu godinu za fazu tretmana koja se najcesce koristi. Nuznost terapeutova prilagaođavanja: terapeutovo iskljucivo bavljenje istrazivanjem bolesnikova unutrasnjeg dozivljavanja i neukljucivanje u rjesavanje pitanja koja se ticu njegova zivota. iako se nazivaju razlicitim imenima (npr. d) stetni ucinci: ne postoje izvjestaji o stetnim ucincima KBT. ublaziti otuđenost i teret te ukloniti sukobe zbog odvajanja i neovisnosti. 4. e) pitanja koja se ticu provedbe terapije: mnogi elementi KBT slicne su elementima psihodinamske psihoterapije. 2. kognitivno-bihevioralna terapija a) definicija i ciljevi: u podlozi simptoma i disfunkcionalnih emocija ili ponasanja nalaze se iskrivljena uvjerenja i kognitivni procesi. u poređenju s kontrolnom skupinom. Ukupno govoreci. 5. stvarajuci podrzavajucu okolinu za oba partnera uz istovremen rad na ostvarenju individuacije i unutrasnjeg rasta. ali je zanimljiv nalaz povecanja ucestalosti parasuicidalnih ispada u skupini oboljelih ukljucenih u dijalekticku bihevioralnu terapiju. u literaturi su opisana mnoga istrazivanja koja pokazuju da kognitivno – bihevioralni pristupi mogu biti djelotvornima u lijecenju oboljelih od GPL. ukljucujuci i samoranjavanje. a to je prepoznavanje i mijenjanje 'srznih' teskoca povezanih s poremecajem licnosti. e) pitanja koja se ticu provedbe terapije: oboljeli u grupnoj terapiji moraju prihvatiti pravilo povjerljivosti podataka koje iznose clanovi grupe i jasne smjernice o kontaktu s drugim clanovima izvan grupnog okruzenja. jacanja transfernih teskoca i 'zaraza' simptomima. terapija parova a) cilj: ustaliti i ojacati odnos među partnerima ili pojasniti neodrzivost odnosa. interpersonalno ucenje i ublazavanje jacine transfernih pitanja i to kroz interakciju s ostalim clanovima grupe i terapeutom. obiteljska terapija a) ciljevi: poboljsati razumijevanje granicnog poremecaja licnosti kod clanova obitelji. Ostali moguci rizici u lijecenju oboljelih od GPL u grupnom okruzenju su zajednicki otpor terapijskom radu. .e) pitanja koja se ticu provedbe terapije: Ostajanje u terapiji: u vecini istrazivanja velik broj oboljelih od GPL prekida dinamsku psihoterapiju. Farmakoterapija. Niz empatickih i podrzavajucih primjedbi cesto krci put prema djelotvornome tumacenju transfera. b) djelotvornost: svrha terapije jest osigurati okruzenje gdje ce svaki od partnera moci razviti samosvijest unutar konteksta odnosa. c) stetni ucinci: kada se preporuci ukljucivanje obitelji oboljeli ponekad clanove svoje obitelji otuđuju od sebe ili sami napustaju terapiju osjecajuci se neshvacenima. koje nije dostupno oboljelome. a posebno za ublazavanje represivnog raspolozenja i impulzivne agresivnosti. b) djelotvornost: nekoliko kontroliranih istrazivanja dijalekticke bihevioralne terapije. moze kod nekih oboljelih imati negativne ucinke. 6. prilagođenih postupaka.

te ukljucivanje rođaka koji su jos uvijek s njima u kontaktu. Ponasanje i Vjestine itd. vazno je steci određeno znanje i o proslom ponasanju bolesnika. Premorbidne smetnje su one koje su postojale prije nastanka psihijatrijskog poremecaja. bolesnike je vazno sto vise ukljuciti u određivanje terapijskih ciljeva i izrazavanje vlastitih potreba. Uzroci problema i odrzavajuci faktori U Velikoj Britaniji prihvacena je Wingova trostruka klasifikacija uzroka shizofrenije. treba prepoznati sekundarne teskoce izazvane fizickim tretmanom i konacno hronicni bolesnici mogu imati povisen prag osjetljivosti na bol ili se jednostavno ne zaliti na tjelesne probleme. Suprotno tome. iako to moze biti vrlo tesko. Upotrebu zetona u bolnickim odjelima istisnuli su individualni i grupni bihevioralni programi koji se koriste u bolnicama ili hostelima. Neke smetnje se mogu pripisati institucionalizaciji. te za pocetno identificiranje podrucja funkcioniranja. a pomocu nje se dobiva procjena devijantnog ponasanja i procjenu opceg ponasanja. Sekundarne smetnje su one koje proizlaze iz dozivljaja bolesti samog bolesnika ili osoba koje su s njim u kontaktu. Vazna je procjena sadasnje okoline bolesnika jer ona moze ograniciti raspon adaptivnog ponasanja te osobe. dalje. Najvise je paznje bilo posveceno shizofrenim bolesnicima. pa u pravilu pojava tih teskoca i dovodi do dijagnoze. ciji se simptomi cesto klasificiraju kao 'pozitivni'. U toj su shemi primarne smetnje one koje nastaju iz prirode psihijatrijskog poremecaja. koja im onemogucavaju stjecanje ili odrzavanje punog raspona neovisnih socijalnih i funkcionalnih vjestina. pa im okolna stimulacija lako odvraca paznju. opisan je razvoj postupaka namijenjenih bolnickim odjelima. Neovisno o razini motivacije. Vazan faktor u lijecenju hronicnih psihijatrijskih tegoba je opca razina aktivnosti i stimulacije kojoj je bolesnik izlozen. a među onima koji najvise obecavaju su oni koji ukljucuju tretman u obiteljskom okruzenju. Procjena Procjenjivanje hronicnih psihijatrijskih bolesnika na mnogo nacina lici procjenjivanju mentalno retardiranih i starijih osoba. profesionalne i obiteljske prilagodbe. za procjenu opceg poboljsanja. Vazno je dati bolesnicima određene socijalne odgovornosti. Jedan od specificnih odrzavajucih faktora je i priroda i kolicina verbalnih interakcija bolesnika i onih koji se o njima skrbe. samoiskaza bolesnika i iskaza osoba koje ga dobro poznaju. Osim procjenjivanja sadasnjeg ponasanja. obicno vezana uz postupak vremenskih uzoraka ponasanja i kodiranja opazenog. koja koristi kategorije primarnih. ali je podjednako i vazno izbjegavati okolinu s pretjeranom kolicinom podrazaja. premorbidnih i sekundarnih smetnji. bolesnici o kojima se govori u ovom poglavlju pate od hronicnih stanja. Problemi Mnogi psihijatrijski i psihicki problemi. cudna ponasanja. poput problema hranjenja i fobija. . dati im samo 'minimalnu terapijsku dozu' pomoci. To se moze postici tako da se bolesnike pita u kojim bi podrucjima zivota zeljeli postici neko poboljsanje. Osim specificnih simptomatskih problema cesto postoji i nesposobnost odrzavanja normalnih socijalnih interakcija. a oni najvise osteceni imaju i vrlo nisku razinu motivacije. deficite. ili 'negativni' kao oskudne emocije i apatija. sto se moze saznati na temelju bolnickih zapisa. koja u ekstremnim slucajevima dovodi do mutizma. je najprikladnija upotreba bihevioralnih postupaka u okviru stabilne i podrzavajuce drustvene i fizicke okoline. mogu biti dugotrajni i hronicni. pri cemu treba posebno promatrati preostale prednosti bolesnika. Za hronicne bolesnike. pa se zbog toga i koriste isti i/ili slicni instrumenti kao i kod procjenjivanja mentalno retardiranih osoba (Hendikepi. devijacije ili ekcesna. Metode koje se koriste obuhvacaju metode procjene i neposredna opazanja ponasanja.HRONICNE PSIHIJATRIJSKE SMETNjE Bihevioralni tretmanski pristupi smetnjama i teskocama hronicnih psihijatrijskih bolesnika razvijeni su posljednjih dvadeset godina. koja ce nakon toga biti detaljnije ispitana (REHAB ljestivica – ispunjava odjelno osoblje nakon sedam dana opazanja. U podrazajima siromasnijoj okolini dolazi do apatije i socijalnog povlacenja. pa tako imaju 3x vecu razinu smrtnosti od hronicnih bolesti od ocekivane. koji koriste zetone kao sredstvo neposrednog potkrepljivanja prilagođenog ponasanja. Neki imaju slabu koncentraciju. Procjena treba biti usmjerena na postojece ponasanje. Mnogi shizofreni bolesnici su usporeni u govoru i motorickim pokretima. kao i obavljanju zadataka. ali se ipak vecina moze tretmanom znatno poboljsati ili se moze bolesniku omoguciti određena razina socijalne. npr. slusne halucinacije. danas. Ljestvice procjene i dalje se koriste za trijazu. a u podrucjima gdje je to nuzno. Mnogima nedostaju svakodnevne vjestine brige za sebe. U klasicno tekstu Ayllona i sur.). uz razumnu upotrebu lijekova za odrzavanje kod mnogih bolesnika.

ukljucujuci i dozivljaj i ponasajne popratne pojave slusnih halucinacija. Unutar ovog pristupa smatra se da. tada je neprihvatljivo da se kod njih odustane od svakog tretmana. Vracanje hronicnog bolesnika u obitelj s visokom razinom kontakta licem-u-lice. ali postoje slucajevi gdje su kod pojedinaca uklonjeni svi glavni simptomi. Tretman hronicnih psihijatrijskih smetnji u cetiri tacke: 1. . treba svesti na minimum i seljenje bolesnika iz sobe u sobu.Faktori koji određuju prikladnost za tretman Tretman usmjeren na poboljsanje nekih bihevioralnih nedostataka obicno je uspjesniji od tretmana usmjerenog na smanjivanje ucestalosti devijantnog ili neprikladnog ponasnja. pretjeranom ukljucenoscu i kritickim komentarima je rizicno za ponovno vracanje bolesti. kojima se poslije mogu dobiti neka materijalna dobra (ucinkovitost metode zetona. Individualne programe tretmana treba pazljivo pratiti. Opcenito vrijedi pravilo da kontinuirano poremeceno ili nasilno ponasanje sprjecava primjenu tretmana. Isto tako. Prvi vazan zadatak je postizanje dogovora o opcim terapijskim ciljevima s osobljem koje neposredno skrbi o tim bolesnicima. Stvaranje kognitivno-bihevioralne sredine za grupe Hronicni bolesnici u tretmanu trebali bi sto veci dio dana koji provode u budnom stanju. Postoji i program odijevanja kako bi se modificirali nedostaci u vjestini odijevanja. sto znaci da postoji neko s odgovarajucim poznavavanjem bihevioralnih metoda i specificnih programa ko moze pratiti odvijanje tretmana. U radu s hronicnim bolesnicima moguca je upotreba sirokog raspona bihevioralnih tehnika (tehnike oblikovanja. a zatim i razine specificnih vjestina unutar svake skupine. povezano s povratnim informacijama i specificnim vođenjem. Prisutnost psihoticnih simptoma nije samo po sebi prepreka za uspjesan tretman. Vrlo je utjecajan pojam 'normalizacije' koji pretpostavlja da drustvo odbija prihvatiti onesposobljene i hendikepirane ljude kao ravnopravne clanove zajednice. Mnogi odjeli koriste materijalne nagrade ili zetone. Ako postoji vjerovatnost da ce bolesnik ostati u nekom zasticenom okruzenju. Ta je dilema posebno akutna kod malog ali znacajnog broja hronicnih bolesnika koji silom zakona ostaju u bolnici ca i niz godina. Oblikovanje individualnih programa za bolesnike Postoji znatan broj istrazivanja koja pokazuju da se individualnom primjenom bihevioralnih metoda mogu kod hronicnih bolesnika modificirati mnoga simptomska ponasanja. To se najbolje postize neposrednim opazanjem programa koji se provodi. one bi postale i osjecale se 'ravnopravnima'. ne proizlazi iz operantnog uvjetovanja koje je dovelo do njezina razvoja. u tretmanu hronicnih bolesnika postoje i posebna eticka pitanja. u kojoj se moze iskoristiti svaki napredak bilo kojeg individualnog ili grupnog tretmana. izbjegavati nepripremljeno otpustanje iz bolnice i sl. kojom ce biti okrivene siroke skupine bolesnika. postupci imitacije. prihvatljiva razina verbalnog razumijevanja i postojanje socijalne odgovornosti. pa ih obezvređuje i smjesta u odvojene okoline ili im onemogucava pristup 'normalnim' okolinama. S obzirom na to da neki bolesnici ne mogu izraziti svoje zelje. provesti u stabilnoj sredini. Poboljsanje ponasanja za vrijeme obroka jedan je od takvih ciljeva. Vazan atribut opceg odjelnog miljea treba biti njegova stabilnost. postupak 'samoinstrukcija' itd. Opcenito su promjene relativno spore. tako da se s relativno cestim epizodama poremecenog ponasanja bolesnika postupa uvijek na isti nacin. 'Dugotrajan boravak' – tretman s velikim grupama bolesnika u bolnicama ili hostelima Grupni su programi relevantniji. tada su korisni faktori za odabir bolesnika: kontinuirano postojanje nekih specificnih interesa. 2. pa bi stekla neka nova ponasanja. ali postoje i granice u nametanju tretmana. kad bi mentalno poremecene osobe imale pristup tim 'normalnim' ustanovama i sredinama. nego slozena socijalna interakcija do koje dolazi tokom primjene. Ako je obitelj jos uvijek u kontaktu s bolesnikom. Obicno je dobro prije uvođenja tretmana posvetiti nekoliko sedmica tumacenju tih opcih ideja zdravstvenom osoblju koje ce biti ukljuceno u program. Hronicnim bolesnicima treba vise vremena da bi reagirali na programe. 3. neprijateljstvom. Vazna vjestina u oblikovanju bihevioralnih programa u toj vrsti okruzenja je identifikacija terapijskih ciljeva koji se mogu primijeniti na velik broj bolesnika i koji pruzaju dnevne mogucnosti intervencije. Korisna je preliminarna trijaza bolesnika. kako bismo bili sigurni da doslo do promjene i ostvarivanja ciljeva. Druga komponenta stabilnosti je dosljednost u postupcima osoblja i primjeni opceg okvira. a prikladno davanje zetona. Ako hospitalizirani bolesnici ne mogu izraziti sta zele.). tada treba procijeniti njihov odnos i nacin interakcije. Jedna komponenta stabilnosti je i isto osoblje koje radi s bolesnicima. ako su clanovi grupe slicniji po svojoj razini funkcioniranja ciljnog ponasanja. cini glavni proces poboljsanja. Povijest opijanja je također los prediktivni faktor za uspjesan tretman u zajednici. Drugi cilj bi mogao biti izvođenje nekog zadatka ili posla na odjelu.

prije nego sto se pokusa nesto slozenije. uz istovremenu pozitivnu terapijsku pomoc i određeni stepen zastite od iskoristavanja. te jednostavno opisati kako clanovi obitelji mogu shvatiti te probleme i na njih reagirati. Drugi programi isticu grupnu podrsku i sastanke s obitelji. Za njih je najprikladnija neka vrsta doma ili hostela. i to sto prije nakon uviđanja da se vjerovatno radi o hronicnoj bolesti. Zakljuci: Hronicne psihijatrijske teskoce mogu biti vrlo velike. b) ovaj obiteljski pristup daje vecu vaznost nego bilo koji drugi pristup. ukljucujuci i ulogu okolinskog stresa. interese i socijalne kontakte koje imaju. informacijama koje se daju i bolesniku i onima koji za njega skrbe o prirodi psihijatrijske onesposobljenosti. odabere i primjeni ono sto joj se cini najboljim i tada prati napredak. potaknuta starim novinama ili posebnim materijalima. a i zbog povijesno ogranicene upotrebe pozitivnih metoda rehabilitacije kod mnogih bolesnika. a) neke osobe koje se profesionalnu brinu za bolesnika mogu također prema njemu pokazivati neprijateljske reakcije i odbijati interakcije s hronicnim bolesnicima. Za odrzavanje promjena u bolesnikovu ponasanju vazno je dugotrajno odrzavanje strukturiranog odjelnog rezima ili promjenjivog obrasca obiteljske komunikacije. Kod terapije prisjecanja poticu se grupe starijih osoba da dijele sjecanja od zajednickog interesa. Iako jos uvijek imaju psihijatrijske simptome. poticuci obitelj da sto jasnije formulira svoja stajalista i izrazi svoje pozitivne i negativne osjecaje. Ovaj oblik intervencije ima siroke mogucnosti primjene i povecava raspon tretmana koji se mogu primijeniti kod hronicnih bolesnika. Odlucujuci prvi korak u bilo kojem programu tretmana treba stoga biti demonstriranje mogucnosti promjene. neovisno o okruzenju u kojem zive) obicno opisuje ljude koji su bili u psihijatrijskoj bolnici vise od 9 – 12 mjeseci. tada treba motriti i pratiti napredovanje pojedinacnih bolesnika. koji se nalazi u obicnoj ulici. Na obiteljskom sastanku terapeut moze pomoci obitelji da sto jasnije sagleda probleme. pa stoga mogu imati koristi od pristupa namijenjenih clanovima obitelji. Vazno je postici uspjesnu provedbu jednog jednostavnog programa koje je prihvatljiv i sticenicima i osoblju. Terapeut se moze usredotociti i na opcu komunikaciju unutar obitelji. pa stoga i omjer poboljsanja i vjerovatni stepen poboljsanja individualnog bolesnika mogu biti ograniceni. 4. opis manifestacija shizofrenije kako ih dozivljavaju clanovi obitelji. To znaci da prvi bolesnik koji ce biti tretiran ili prvo odabrano ciljno podrucje treba biti ono u kojem je moguce postici pozitivne reakcije na tretman. tim ljudima nije potrebna relativno visoka razina nadzora koju nude bolnice. bez drugih duzih perioda provedenih u bolnici. Taj pristup upucuje na pozeljenost davanja neposrednih i specificnih informacija o prirodi bolesnikova stanja i njemu i njegovoj obitelji. Novi dugorocni bolesnici – tretman pojedinca i obitelji Opcenito je cilj obrazovnih programa jasno prikazati glavne probleme shizofrenije. na kojima se bolesnika ukljucuje u raspravu o tome kako se moze najbolje nositi sa specificnim problemima obiteljskog zivota. velik dio zdravstvenog osobla koje za njih skrbi ne vjeruje da i kod tih bolesnika moze doci do poboljsanja. Obiteljska bihevioralna terapija je zanimljiva iz dva razloga.Tehnike prisjecanja jedna su od glavnih psiholoskih intervencija u radu sa starijim osobama. Siroko se koriste obiteljski sastanci kod kuce. gdje ce moci zadrzati vjestine. Hronicni psihijatrijski problemi su izuzetno individualni. Tipican sadrzaj programa ukljucuje: tumacenje shizofrenije. tumacenje svrhe davanja lijekova te savjeta o tome kako clanovi obitelji mogu planirati svoje zivote i prihvatiti shizofrenog clana. Zbog toga. Ako se u nekom odjelnom programu koristi niz ciljeva. aonda poradi na pronalazenju niza mogucih rjesenja. a mogu i dosta dobro surađivati s drugim ljudima. kako bi se razina ciljeva mogla povremeno mijenjati. . 'Novi dugorocni' (relativno kompetentni bolesnici. Bihevioralne metode su obicno spore.

T 11. T 16. izbjegavajudim i O-K poremedajima ličnosti. kombinacija grupne i individualne psihoterapije ima iste učinke za vedinu oboljelih kao i svaki od tih tretmana zasebno. T 20. N 9. N 19. T 6. Kod svih bipolarnih poremedaja utvrđeno je da obiteljska opteredenost poremedajima predstavlja najutjecajniji faktor rizika.ICD-10). Tretman osoba sa graničnim poremedajem obično traje jednako dugo kao i tretman osoba sa shizotipnim. N 23. T (Trebaju dugotrajniju terapiju nego depresivni i anksiozni) 13. Utvrđeno je da su komorbidni poremedaji ličnosti glavni prediktori loše soc. T 7. N 22. Distimija predstavlja bipolarni oblik afektivnog poremedaja. Zloupotreba droge je snažan faktor rizika za suicid kod adolescenata. poremedaja (DSM-IV. najvažniji cilj tretmana graničnog poremedaja ličnosti jeste ojačati oboljelu osobu kako bi se ublažila fragmentacija i ojačao osjedaj kohezije u bolesnikovom doživljaju sebe. Kliničko iskustvo pokazuje da u tretmanu graničnog poremedaja ličnosti. Mnoga svojstva bulimije nervoze zapravo su sekundarna psihička reakcija na gubitak kontrole nad hranjenjem. Tretman usmjeren na smanjivanje učestalosti devijantnog ili neprikaldnog ponašanja kod osoba sa hroničnim psihijatrijskim poremedajima obično je uspješniji od tretmana usmjerenog na poboljšanje nekih bihevioralnih deficita. Farmakoterapija dugoročno ima iste efekte kao i kombinacija farkmakoterapije i psihoterapije. N 3. N 14. N 4. Dijagnostička kategorija'endogena depresija'zadržana je u važedim klasifikac. Sa stajališta teorije objektnih odnosa. T 12. N 17. Procjena faktora koji se nalaze u osnovi fobija mora obuhvatiti detaljnu povijest razvoja neke fobije. N 21. Granični poremedaj ličnosti jednako se javlja i kod muškaraca i kod žena.prilagodbe kod osoba sa paničnim poremedajem. Samo mali broj adolescenata koji eksperimentira sa drogama razvit de probleme povezane sa zloupotrebom droge. Vedina osoba s graničnim poremedajem ličnosti prekida psihoterapiju bez obzira na terapijski pristup.I Označi tačno ili netačno: 1. N 2. N . Težak temperament u ranom djetinjstvu dosljedno je povezan sa zloupotrebom droge. T 15. Mnogi pristupi u prevenciji upotrebe droga kod adolescenata pokazali su se efikasnim. N 8. U K-B terapiji depresija. Procjenjivanje hroničnih psihijatrijskih bolesnika razlikuje se od procjenjivanja osoba sa mentalnom retardacijom i starijih osoba. T 18. Kontinuirano poremedeno ili nasilno ponašanje nije kontraindikacija za primjenu KB tretmana. Prisutnost psihotičnih simptoma nije sama po sebi prepreka za uspješan KB tretman. Farmakološki i psihijatrijski tretman nije potreban kod laksih i umjerenih depresija. Različito konceptualizirane psihoterapije (primjena različitih pristupa) rezultiraju vrlo sličnim efektima tretmana depresije. Ne postoje istraživanja koja pokazuju da kratkotrajna terapija pomaže oboljelima od graničnog poremedaja ličnosti. faza tretmana u kojoj se primjenjuju kognitivne tehnike uvijek prethodi fazi tretmana u kojoj je fokus na poticanju aktiviteta. T 10. N 5. T 24.

Tri glavne tehnike koje se vrlo efikasno koriste u tretmanu socijalne fobije su: izlaganje. kognitivno restrukturiranje. U novije vrijeme klinički je potvrđena i empirijski provjerena uspješnost dva psihološka tretmana depresije. 4. S obzirom na to da osobe sa teškim. b) poremeden način na koji se doživljava oblik i težina tijela 6. Tjelesne reakcije koje pogrešno interpretiraju uglavnom su one uključene u normalne anksiozne reakcije. Neka svojstva anoreksije izazvana su gladovanjem i nestaju uspostavljanjem normalne tjelesne težine. lak temperemanet. 4. Koje su kognitivno. a to su: interpersonalna terapija i kognitivno-bihevioralna terapija. 5. Nakon uspješnog tremana depresije vrijednosti na Beckovom inventaru depresije treba biti (izrazito) ispod 10 bodova. Ta sekundarna svojstva uključuju ekstremno pridržavanje dijete. Povedani rizik ponovnog javljanja depresije kod adolescenata odgovara količini preostalih psiholoških i socijalnih promjena u doživljavanju i ponašanju.. Koji su ciljevi obiteljske terapije u tretmanu graničnog poremedaja ličnosti? ciljevi: poboljsati razumijevanje granicnog poremecaja licnosti kod clanova obitelji. pa onda se osvrne na sekundarne ideje. vjezbe disanja i primjenjeni trening relaksacije. zloupotreba laksativa i diuretika. 2. Najčešde upotrebljivane mjere težine fobije su: stupnjevana hijerarhija i bihevioralni testovi 6. samoizazvano povradanje. Koja dva svojstva anoreksije se ne poboljšavaju dosljedno uspostavljanjem normalne tjelesne težine? a) izuzetan strah od dobivanja na težini ili debljanja. Kakva je klinička implikacija ovih podataka? Klinička implikacija takvih podataka je da kod depresivnih adolescenata treba terapiju nastaviti još i nakon završetka depresivne epizode. hroničnim psihijatrijskim poremedajima najčešde ispoljavaju deficite u socijalnom funkcioniranju. cudna ponasanja. prije početka psihoterapije preporučljivo je prethodno provesti program detoksikacije. 3. Postojane amenoreje jedan je od dijagnostičkih kriterija za postavljanje dijagnoze: anoreksjie nervoze. a tipični kognitivni stil najčešde se zadržava i nakon povlačenja simptoma. koje su stalno pod utjecajem alkohola ili droga. manje efikasne načine suočavanja. 8. 7. pri čemu je bitno procjeniti preostale prednosti. III Odgovori: 1. 10. . 7. deficite ili bihverioalne gubitke i devijacije ili ekscesna. pretjerano vježbanje.bihevioralne tehnike koje se koriste u tretmanu generaliziranog anksioznog poremedaja: Izlaganje. visoka samoefikasnost i optimističan atribucijski stil jesu sve važni faktori. Precizno znanje o zloupotrebi droge te dobro organizirana obrazovna okolina mogu biti uzeti u obzir kao protektivni faktor. Adolescenti koji su ranije proživjeli depresivnu epizodu pokazuju trajne lakše depresivne simptome. Dobra prilagodba roditelja je također faktor. Sindroma. 3. visoko samopoštovanje. Metode koje se koriste u procjenjivanju hroničnih psihijatrijskih pacijenata obuhvataju: metode procjene i neposredna opažanja ponašanja. unutrašnji lokus kontrole. Kod osoba sa anksionznim poremedajem. Visok IQ. 2. Koje implikacije za tretman osoba sa anoreksijom i bulimijom nervozom proizlaze iz činjenice da je vedina svojstava ova dva poremedaja sekundarna s obzirom na bolesnikove precijenjene ideje u vezi sa oblikom tjela i tjelesnom težinom? Mnoga svojsta anoreksije nervoze i bulimije su sekundarna s obzriom na bolesnikove precijenjene ideje u vezi s tjelesnim oblikom i težinom. Procjena osoba sa hroničnim psihijatrijskim poremedajima treba biti usmjerena na postojede ponašanje. Ako je vjerovatno da de se bolesnik osamostaliti tada je važna njegova sposobnost redovnog uzimanja lijekova. 8. kognitivno restrukturiranje i uvježbavanje socijalnih vještina. koji pozitivni faktori upuduju na prikladnost za K-B tretman? Kontinuirano postojanje nekih specifičnih interesa. Cime se mjeri tezina depresije ??? mislim da je ovo drugo pitanje. Navedite kako kognitivni model objašnjava zbog čega osobe doživljavaju panični napad? Osobe doživljavaju napade panike zbog svoje relativno trajne sklonosti da širok raspon tjelesnih promjena interpretiraju na katastrofičan način. Potpun i trajan oporavak mogud je samo ako se modificiraju precijenjene ideje i ako se na njima poradi.. prihvatljiva razina verbalnog razumijevanja i postojanje kontinuirane socijalne odgovornosti. Koji lični zaštitni faktori povedavaju vjerovatnodu uspješnosti tretmana adolescenata koji zloupotrebljavaju droge? Na biološkom nivou fizičko zdravlje i odsustnost zdravstvenih problema povezanih sa uzimanjem droge kao sto je HIV ili Hepatitis. poboljsati odnose između oboljelog i clanova obitelji te poboljsati opce funkcioniranje obitelji. 9.II Dodaj: 1. 5. Unutarp orodice važni faktori su sigurna privrženost djeteta roditeljima i autoritativan roditeljski stil koji sse odvijaju unutar obiteljske okoline koja ima fleksibilnu strukturu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful