P. 1
Prapovijesna Arheologija II Eneolit

Prapovijesna Arheologija II Eneolit

|Views: 184|Likes:
Published by Harizica

More info:

Published by: Harizica on Aug 03, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/14/2014

pdf

text

original

Sections

UVOD U ENEOLITIK

(Marijanovićevo predavanje) -Eneolitik u Europi i Euroaziji nije u isto vrijeme zbog općih prirodnih uvijeta -poč. eneolitika na Bliskom istoku je 5400.pr.Kr., a završetak 4200./4000.pr.Kr. -eneolitik u Europi neće još započeti kad je na Bliskom istoku okončan -u Europi on počinje oko 2200. i traje do oko 1800.pr.Kr. → NISKA KRONOLOGIJA (niži datumi, manja starost, bliža nultoj godini) -metoda C14 pokazuje -3500.-2100./2000.pr.Kr. → VISOKA KRONOLOGIJA (viši datumi, dublja starost, dalje nultoj godini) -od 1800. do 1500. odgovara Troji 3-5 -Stojan Dimitrijević- niska kronologija (-2450-1800) -bakar se nije počeo koristiti u eneolitiku, nego već u starijem neolitiku, tako da ga ne možemo vezati uz pojam eneolitika -eneolitik Anatolije ima 2 razvojna stupnja: 1. rani eneolitik 2. kasni eneolitik -1. velika seoba naroda- oko 4.tis., a završava u 1.st.2.-og tisućljeća -upotreba paralelno bakra i kamena -započinje proces ekonomske i društvene diferencijacije -javljaju se naselja i gradine -na značaju dobiva stočarstvo, ali ni druge grane privrede nisu zapostavljene -razvija se niz novih tipova posuda i nove tehnike ukrašavanja -nestajanje antropomorfne plastike

1

ANATOLIJA
-Na B. Istoku sve počinje 2-3 tisuće godina ranije nego drugdje -stvaraju se prirodni uvjeti povoljni za razvijanje civilizacije -taj period donosi vrlo brzo potpuno novi način života u središtima predkeramičkog neolita sve sa Bliskog Istoka transformira se preko Krete na kopno (prvo Grčka) -JZ Anatolija: 1. Hacilar 2. Beycesultan -središnji plato: 1. Catal Hüyük 2. Khan Hassan -Cilicija: 1. Merssin -to su glavna središta Anatolije RANI NEOLITIK

Catal Hüyük
-Na artificijalnom brežuljku površine 10 hektara i visine 25 m -naselje zbijenog tipa sa manjim međuprostorima za otpatke iz naselja -kuće su građene od blokova sušene gline, bez ikakvih temelja- svaka kuća je podignuta na gotovo jednak način i kuća ima samo jednu prostoriju -na I zidu kuće (unutra) su povišeni dijelovi- bankovi- služe kao sjedala ili kao površine za ležanje -na S strani je ognjište ili zatvorena peć -u kutu je špajza -niše su bogato dekorirane npr. plastičnim dekoracijama ili freskama -u svim kućama ispod bankova nađeni kosturi (sekundarno pokapanje), u zgrčenom položaju, lica su okrenuta prema unutrašnjosti prostorija -ženske kosti su bojane plavom, crvenom ili zelenom bojom, muške nisu bojane -u ženskim grobovima nalazimo nakit i kozmetički pribor, obično se prilažu i predmeti izrađeni od kostiju u obliku žlice (pogotovo u dvojnim grobovima) -u muškim- oružje i pravokutni predmeti od gline sa jednom dekoriranom površinom (pintadere tj. pečati) niše daju velik broj antropomorfne plastike i najviše nalaza uopće -freske-oslikane kistom-apstraktne predstave, simbolički prikazi znakova ili raspoznatljivo oruđe, otisci ruku, scene iz realnog života (lov, ritualne scene, portreti i prikazi cijele osobe) -antropomorfna plastika u nišama- većinom se radi o predstavama žena, sa naglašenim atributima ženskog tijela, kao izrazom plodnosti- prikazi su naturalistički i u različitim položajima (stojeći, sjedeći, na nekim prijestoljima i prikazi žena sa nekim životinjama) -muške figure također postoje- od mladih do starih- prikazuju ga sa bikom (muški simbol)dok je ženski simbol pantera ili mačka -blizu grada je nalazište opsidijana i stanovnici drže monopol u njegovoj trgovini opsidijanski artefakti su vrjedniji od kremenih artefakata -kremen se uvozio iz Sirije i Palestine, te alabastar i mramor

2

-kamene posude se također izrađuju od kremena -spatule su značajne (od kosti-žlice), drške za noževe od opsidijana, igle, šila… -oni su uvozili i bakar- koriste ga za izradu nakita (perlica prije svega) -metalna šila su za bušenje perlica -završni sloj nije dokumentiran na ovom nalazištu -postoji samo rani i kasni neolitik, tu ne postoji srednji- na ovim područjima -5700.-5400.- rani neolitik traje veoma kratko -između starijeg i mlađeg neolitika ne postoji praznina, nego razvojni put KASNIJI NEOLITIK

Hacilar
-glavni predstavnik u JZ dijelu Anatolije -ima 6 slojeva i 6. je najpotpunije sačuvan otkopano je ukupno 9 kuća koje stoje u sličnim odnosima kao i u Catal Hüyük-u -naselje zbijenog tipa, kuće grupirane u kvartove, povezane sa malim otvorenim dvorištima -nastambe su 10x6m, imaju i kamene temelje (razlika od prije) i imaju isto samo jednu prostoriju -zidovi su debeli, a na nosače su aplicirane vrlo lagane pregrade koje su prostor dijelile na manje cjeline ulazi su uvijek na jednoj od dućih strana kuće -ognjišta četvrtasta i otvorena- peći su uvijek zatvorene -nasuprot ulaza su ozidani četvrtasti sanduci kao spremišta žitarica -nišu ima svaka prostorija (vrsta zidnih ormara) -dvostruki stupovi u nekim kućama i stepenice -kuće imaju i kat koji je drvene konstrukcije i pokriva samo stražnji dio prizemlja (izgleda kao trijem)- služi za komunikaciju među kućama -kuće se ne mogu uspoređivati sa kućama starijeg neolitika -nema freska, slika, reljefne dekoracije, no negdje su nalazi bukranija- plastične volovske glave -razvijena je zemljoradnja 2 pšenične vrste -stočarstvo- uzgajaju se sve vrste domaćih životinja -lov je na plemenitu divljač (jelene i divlje svinje) -zemljoradnja je bitnija od lova i stočarstva -nema opsidijana jer je grad udaljen od ležišta -važna je keramička produkcija -primarna keramika je vrlo skromna i nekvalitetna (nije kvalitetno pečena) -prije su u Catal Hüyük-u u upotrebi kamene posude, pa košare, a tek sad keramičke posude -posude su vrlo kvalitetne ovdje, tamne boje- smeđe, crvenkasto smeđe- forme su elegantno modelirane i ima formi sa razvijenim dijelovima posude -ima ravnih i blago naglašenih prstenastih dna posude -za razliku od starije keramike (monokromna) ovdje se javlja i slikana keramika tamnosmeđim i crnim tonovima -antropomorfna plastika je ovdje znatno skromnija naspram ranije- prikazi žena od mladih do starih -tendencija od naturalizma ka shematiziranim formama (šematizam) -nema figure sa predstavljenim ustima -grad je u sloju 6 uništen 3

-ovdje i ostali lokaliteti su spaljeni- ne znaju se razlozi- najvjerojatnije prolazak nekih stranih populacija kroz ove prostore -dalji razvoj ima puni kontinuitet- nema pokazatelja da bi se interpretirao daljnji razvoj kao prisutnosti neke nove kulture (one su došle, spalile i otišle) RANI HALKOLITIK -arhitektura- zbog intenzivnog života sl. 5-2- arhitektonski su nalazi skromni- obnavljanje naselja je tražilo destrukciju starijih slojeva -sloj 2 je konzerviran i istražen -odlika ovog vremena- grad je tvrđava i zauzima pravilan pravokutan prostor 35x60m -zid doseže debljinu od 2-3m- u njemu su 3 ulaza koji vode prema otvorenim prostorima, oko kojih su nastambe -u SZ kutu je nađeno nekoliko silosa (za žito) sa pećima za sušenje -u suprotnom kutu su kuće sa glavnom prostorijom, predvorjem i otvoreno ognjište -srednji dio- radionička četvrt za izradu keramike- tu su nastale velike količine keramike, koštani alati, boje, palete… -u SI dijelu- najvažnija građevina je centralno svetište- služilo je svim stanovnicima gradaispred je bio ograđeni bunar- prostorija ima Z (manji) i I dio, pregrađena pomičnim zaslonima- u njoj je ognjište i četvrtasta niša (funkcija oltara) i ona se zatvara pomičnom pregradom -ovo je naselje čvrsto i utvrđeno, ali je stradalo u požaru i tu se više nije obnovio život -formirano je novo mjesto, malo udaljeno -sve ono ranije se razvija i sada (lov, stočarstvo i zemljoradnja) -artefakti- kremeni i kameni- počinju se pojavljivati i bakreni artefakti- mali predmeti- šila, probojci, igle i ukrasni predmeti promjene su u keramičkoj produkciji- vrijeme je slikane keramike -najvažnije su zdjele- monokromne i oslikane (najviše) -oslikane su najčešće na bijeloj podlozi crvenom ili smeđom bojom -motivi su pravokutni i krivocrtni, ali uvijek geometrijski motivi- cik cak, trokuti, valovito… -u mlađim slojevima uz pravocrtne, postoje i krivocrtni- liče na spirale -u završnim slojevima ima složenih ukrasa i bogatstva dekoracije postignute rasporedom puno poznatih motiva -ima i antropomorfne figuralne plastike, no ona polako gubi svoju ulogu- ovdje je tijelo figure ukrašeno ornamentima- javlja se šematiziranje -bila je velika vještina keramičara u ono vrijeme- od jednostavnih formi sa prstenastim dnom, do zdjela S profila i do formi složenijih vrsta posuda i do formi posuda sa hiperatrofiranim vratom -ukrasi na posudama: jednostavni, spiralni, složene predstave… -imamo i plitku zdjelu, bogato dekoriranu sa jednostavnim ornamentom, ali bogato iskorištenim -a tu je i antropomorfna posuda (u obliku osobe) sa naglašenom dekoracijom po tijelu -u ovo vrijeme su u Europi (Tesalija, Sesklo) kulture ranog neolitika Europe

Catal Hüyük
-keramika- brojne su zdjele sa zaravnjenim dnom i sa razgrnutim obodima i sa stopicom koja diže zdjelu od tla -brojne su i forme kruškolikih oblika sa izdvojenim vratnim segmentima i loptastim recipijentom i zaravnjenim dnom ( u obliku diska) 4

-pa amfore koje naglašavaju kruškolik oblik ovdje je drukčija keramika- kompozicija je bogatija, sa profinjenim ornamentom i kompozicije su dekorativnije naspram Hacilara

Khan Hassan
-II B -nije zadovoljavajuće istražen -nastambe- gusto zbijeno naselje (središnja kuća liči na megaron) -keramika- forme poznate, ali karakteristična ornamentika (tamna na svjetlom) i isključivo pravocrtni oblici KASNI HALKOLITIK -rušenje i razaranje- posljedica dolaska nove kulture -arh. materijal je jedini pokazatelj promjena -središta i dalje zadržavaju svoje značenje

BEYCESULTAN
-sada on ima prvo mjesto -kulturni slojevi oko 27m -unutar njih 40 stratuma- prvih 20 je kasni halkolitik -osjetan porast bakrenih predmeta, no nisu zastupljeni veći predmeti (to su igle, šila, narukvice…) -značajan je jedan ulomak bakrenog bodeža -keramika- razlika naspram ranog halkolitika- u cijelosti je znatno grublja, neprofinjenija…tamna i monokromna (tamno siva, crna) -ornamentika- tehnika urezivanja jednostavnih geom. oblika -javljaju se vrčevi, zdjele bikonično profilirane… -ovo vrijeme korespondira vremenu kasnog neolitika u Europi -Beycesultan-JZ Anatolija, ima veze sa središnjim i ostalim dijelovima Anatolije

KHAN HASSAN
-pravokutne nastambe- slijedi se starija tehnika i imaju oblik megarona -keramika- nema slikane keramike- apsolutna dominacija urezane dekoracije koja se okreće u okviru jednostavnih geom. motiva -zastupljene i monokrome posude (tamno smeđe i crveno smeđe), a rijetko se javlja i polikromno slikanje (na bijeloj podlozi) -upotreba bakra je znatno slabija naspram Beycesultana

MERSSIN
-na području Kilikije -slojevi 19-16 -najbolje istražen lokalitet kasnog halkolitika -utvrda koja podsjeća na poznatu utvrdu (isto kružnu) iz sloja Hacilar I -ova utvrda je samo usavršenija -to je kružni prostor sa objektima koji su uz sam zid -ona je iznad jedne rječice, pa je i rječica pridonosila značajkama obrane -dio kapije (vodena vrata) je bio posebno branjen sa 2 pravokutne kule

5

-odmah uz kapiju nalazila se prostorija za smještaj branitelja utvrde, dok su u drugim dijelovima naselja kuće bile građene po 1 standardu -kuće imaju glavnu prostoriju, predvorje i otvoreno ognjište- jednakih su dimenzija -zastupljeni su i bakreni predmeti- osim ukrasnih predmeta i igla imamo i bakrene sjekire koje se kreću u okviru jednostavnih formi -keramika je drukčija od ostalih- u slojevima 19 i 18 postoji vrsta Halaf keramike (koja je zastupljena i na lokalitetu Halaf- Mezopotamija) -javlja se i Mersinska keramika koja je ukrašena i urezivana, te jedna gruba vrsta keramike, gdje je ukras izveden punktiranjem -u kasnom halkolitiku za razliku od ranog je karakteristična međusobna povezanost prostora cijele Anatolije -sva naselja su vezana do oko 4000.g.pr.Kr.

6

ENEOLITIK U EUROPI
-Drugačiji od Anatolskog enolitika i skromniji, te znatno teži za razumijevanje -kultura- različite vrste arheološke građe koje su povezane u konkretnu vremensku i tipološku cjelinu -svaka kultura varira u vremenu i prostoru -u vremenu se iskazuje kroz unutarnji razvoj artefakata i predstavlja temelj za unutarnji periodizaciju -postoje: 1. autohtone kulture 2. nove kulture 3. kulture koje dolaze na neki prostor i donose svoju kulturu -totalno nestajanje kulture ne postoji (ni u slučaju rata) -bitno je ono što ostaje ili se transformira u neku novu kulturu -akulturacija- zbližavanje sadržaja kultura koje su se iz određenih razloga u određenom trenutku našle u neposrdnom doticaju, a u genetskom smislu su potpuno različite (primjer u novijoj povijesti: Indijanci doživljavaju akulturaciju u zbližavanju s europskom civilizacijom) -akulturacija teče i u obrnutom toku, no ona superiornija kultura je uvijek jača i ima veče utjecaje -keramika u eneolitu- zdjele, vrčevi i šalice sa trakastim drškama koje znatno nadilaze obod, pa sa kosim vratom, pehari, zdjele sa nogom (tako da su povišene), izrazito bikonično profilirane i duboke zdjele s trakastom drškom, visoke posude (tipa amfore), posude sa izrazito zatvorenim otvorom i loptastom formom, te mnogi drugi keramički artefakti… -keramika je nova ,ali i stara neolitička -slikana keramika- također se zadržava, no samo u ranom eneolitiku, kasnije je više nema -kanelirana keramika- jedna od vodećih pojava eneolitika -za daljnji razvoj su bitne ove ornamentalne tehnike: 1. ŠNUR KERAMIKA ILI VRPČASTA KERAMIKA- vezana za kretanja od I prema Z- upredena nit se utiskuje u svježu površinu posude, te se izvode jednostavni ili složeni motivi 2. TEHNIKA UKRAŠAVANJA NAZUBLJENIM KOTAČIĆEM 3. TEHNIKA ŽLJEBLJENJA- ornament se kao kod urezivanja, izvodi povlačenjem tupim i širokim instrumentom, te se dobivaju žljebovi 4. TEHNIKA FURCHENSTICH ILI BRAZDASTOG UREZIVANJA- te su linije izvedene kratkim potezima 5. TEHNIKA BARBOTIN- na gotovu se posudu nabacuje sloj rastopljene gline i sama se cijedi (tako liči na koru drveta) 6. TEHNIKA PUNKTIRANJA- ornament se izvodi utiskivanjem (plitko) 7. TEHNIKA ROVAŠENJA- tipična za kasni eneolitik- ona skida uglačanu površinu 8. TEHNIKA ŽIGOSANJA ILI PEČATIRANJA- izvode se ukrasi u cijelosti ili dijelom utiskivanjem instrumenata 9. TEHNIKA INKRUSTIRANJA- nanosi se bijela masa (inkrustacija), smjesa krečnjaka i biljnih smola ili čak školjki i njome se ispunjavaju površine 10. TEHNIKA IZREZIVANJA- izrezana je površina sa izdignutim dijelovima i udubine su popunjene bijelom smjesom -ovo nisu jedine tehnike- one se polako uvode

7

UVOD
-Sistematska istraživanja eneolita na tlu Yu, započela su prije nešto više od 100 godina iskopavanjima Karla Dežmana na Ljubljanskom Barju- lok. Brundorf-Ig -istraživane su sojenice, a tada je taj tip naselja bio posebno interesantan za istraživače -uskoro su krenula i druga istraživanja koja su postepeno formirala današnju sliku o eneolitu na Yu tlu -treba spomenuti također istraživanja: F. Fiale na Debelom Brdu, J. Brumšmida na Sarvašu, M. Vohalskog na Gomolavi, F. Millekera, K. Gubitze, M. Valtrovića i radove M. Vasića u Srbiji -u tročlanoj podjeli prahistorije (kameno, brončano, željezno doba) eneolit nije bio zastupljen -prošlo je dosta vremena prije nego što se shvatilo da između neolita i brončanog doba postoji jedan vremenski period, koji ispunjavaju druge kulture -u stručnoj literaturi postoje za taj period različiti nazivi: 1. eneolit- najčešći 2. bakreno doba- rjeđi 3. period prijelaza iz neolita u brončano doba- još rjeđi -J. Hillebrand je predložio podjelu eneolita na: 1. eneolit 2. rano bakreno doba 3. puno bakreno doba -no kroz eneolit se ne odvija samo pojava bakrenih predmeta, već su i izmijenjene ekonomski odnosi i prelazak je iz matrijarhata u patrijarhat -kulture u eneolitu se nisu izmjenjivale jednovremeno na cijelom prostoru, već je proces prerastanja starijih formi u mlađe, jednog stila u drugi, jedne ekonomike u drugu, bio postepen i neujednačen za sve oblasti -veća dužina trajanja eneolita (1000 g.) učinila je da se u literaturi pojave razne periodizacije sa dominacijom ove ili one kulture u pojedinim periodima -postoje još neke podjele eneolita: 1. rani eneolit 2. srednji eneolit 3. pozni eneolit -u mađarskoj i njemačkoj literaturi: 1. rano bakreno doba 2. srednje bakreno doba 3. kasno bakreno doba ili 1. rani eneolit ili bakreno doda 2. pozni (razvijeni) eneolit ili bakreno doba -za ove oblasti bi najbolje odgovarala podjela na rani, srednji i pozni eneolit, s napomenom da kulture ranog eneolita izrastaju iz neolitske tradicije i u izvjesnom smislu znače njihovu dalju egzistenciju, dok bi kulture srednjeg i poznog eneolita bile strana pojava na ovom tlu nastale migracijama -donja kronološka granica eneolita bila bi pojava Tiszapolgar kulture, a gornja kronološka granica bi pak bila vučedolska kultura, koja čak izlazi iz kronoloških okvira eneolitskog perioda

8

OBLASTI JUGOSLAVIJE

ISTOČNA 1. JUŽNOPANONSKA REGIJA -Vojvodina, dio Slavonije i Baranje -dijelom vezana za Tiszapolgar i Bodrogkeresztur razvoj, a dijelom za poznu Lengyelsku i kulture koje se na njenim osnovama formiraju (Lasinjska) -Badenska, Kostolačka i Vučedolska objedinjuju ovo područje u jedinstvenu cjelinu 2. ISTOČNA SRBIJA, KOSOVO I MAKEDONIJA -S dijelovi su vezani za Bubanj-SalcutaKrivodol kompleks, a J (posebno Pelagonija), na Gumelnita-kulture i druge varijante «istočnobalkanske grafitirane keramike» (Paradimi) -u I Srbiji javlja se Kostolačka i Cotofenska kultura, a u Pomoravlju i J Srbiji uz Kostolačku i mlađa faza BubanjHum kulture (Bubanj II) 3. CENTRALNOBALKANSKA REGIJA -planinsko područje u I Bosni i Z Srbiji -podataka nešto za vrijeme prodora Kostolačke i kasnije Vučedolske kulture -S dijelovi su vezani uz razvoj «južnopanonskih kultura», a I oblasti se oslanjaju na kulture Pomoravlja i Kosova -Z dijelovi sa Lasinjskom kulturom gravitiraju SZ oblastima Yu -ova regija je kulturno i geografski prelazna zona između Z i I oblasti -na tlu Yu su još neke druge kulture: 1. 2. 3. 4.

ZAPADNA 1. PRIALPSKA REGIJA -Slovenija i SZ dijelovi Hrvatske -objedinjuje ju s jedne strane kao autohtona podloga Lengyelska kultura, a s druge strane razvoj Lasinjske -pozni eneolit- Vučedolski kompleks i kulture koje su njegov sastavni dio -kulture ovog područja bliske su S susjednim kulturama (Retz-Gajery, Lasinjskoj, varijantama Vučedolske) 2. JADRANSKA REGIJA -tanak, ali dug pojas Primorja na S, do Albanije na J -slaba istraženost i neobjavljivanost građa -no ima balkanskih utjecaja, dok su u Istri prialpski utjecaji

COTOFENI KULTURA- centralna i JZ Rumunjska, a na tlu Yu u SI Srbiji CERNAVODA III-BOLERAZ KOMPLEKS- u Banatu i Bačkoj HUNIADY-VAJSKA TIP- nalazi nisu točno kronološki determinirani RETZ-GAJARY- nomadska kultura, bez teritorija, koja se kreće obodom Karpatskog bazena- Slovenija i SZ Hrvatska

9

RUDARSTVO I METALURGIJA ENEOLITSKOG PERIODA JUGOSLAVIJE
-Napredak u proizvodnji kamenog i koštanog oruđa -neke vrste prototipova za stvaranje prvog metalnog oruđa: 1. TEŠKE SJEKIRE- ČEKIĆI 2. DUGA DLIJETA -oblici oruđa su lišeni oštrih prijelaza -rudarstvo je prvorazredna grana privređivanja -skromna je proizvodnja bakra i zlata u eneolitskom periodu naspram brončanog i željeznog doba -većinu proizvodnje čine NAKIT i SITNE ALATKE -oruđe od metala se prerađivalo i to ono koje je pretrpilo oštečenje ili završilo svoj radni ciklus, a ponekad se i oblik predmeta mijenjao prema želji (npr. nakit u oružje i obrnuto) -NALAZIŠTA RUDA U POČETNOJ ETAPI= NALAZIŠTA OKSIDNIH MINERALA BAKRA (npr. malahit, azurit ili kuprit)= olakšana pristupačnost ležištima i vrlo laka prerada u metal -RESURSI BAKRA I ZLATA= I i Z Srbija, Makedonija, Povardarje -SAMORODNI BAKAR= zastupljen je i na centralnom Balkanu, centralnoj Bosni, kao i između Doboja i Banja Luke -u neolitu u okviru Vinčanske grupe nalazimo nešto bakrenih predmeta: ovalne bakrene perle (Vinča kod Beograda) -u Divostinu kod Kragujevca: bakrene perle i ostaci bakrenog lijeva -u Fafosu kod Kosovske Mitrovice: nalazi karbonitnih minerala bakra -a tu su još i Grival kod Kragujevca, Velika Gradina kod Titovih Užica i Gornja Tuzla koja je dala veći broj bakrenih objekata i to u slojevima Vinčanske grupe (stratumi III i II): ovalne perle, šila, udica, igle -Velika Gradina kod Stapara: narukvica od bakrene žice pravokutna presijeka -Pločnik: masivno bakreno oruđe (sjekire- čekići, duga dlijeta i ukrasni predmeti)- ova koncentracija bakra nađena za sada samo u Pločniku, što postavlja teoriju o radionici ili ljevaonici na ovom mjestu, a to potvrđuje i blizina bakrene rude Grapčeva špilja na Hvaru: bakrena narukvica -PRIMARNA PRERADA BAKRA IMA 3 OSNOVNE KATEGORIJE OBJEKATA: 1. NAKIT-bakrene perle (ovalne i malene), narukvice od bakrene žice četvrtastog presjeka (samo ponekad) sa jednim ili više navoja, te jednostavne naušnice 2. MALE ALATKE-najprije pripadaju kućnoj radinosti i ne odstupaju od uglavnom poznatih oblika mlađeg neolita- čest je pravokutni presjek kod jednostranih ili dvostranih bakrenih šila 3. MASIVNE ALATKE-to su one iz Pločnika- sjekire-čekići, sjekire, dlijeta, kalupaste i jezičaste sjekire -ubrzani razvoj bakrenih objekata dovodi do SERIJSKE PROIZVODNJE MASIVNOG ORUĐA u završnoj fazi eneolita -OSNOVNI OBLICI ORUĐA U VEĆ RAZVIJENOJ PROIZVODNJI BAKRA: 1. KRIŽASTE SJEKIRE SA NASUPROTNO POSTAVLJENIM OŠTRICAMA 2. RAVNE SJEKIRE SA RAVNIM ILI LUČNIM SJEČIVIMA 3. SJEKIRE SA JEDNOM OŠTRICOM (polako izlaze iz proizvodnje) -PODJELA BAKRENIH SJEKIRA KARPATSKOG BAZENA (prema R. Mortonu):

10

1. SJEKIRE-MOTIKE 2. SJEKIRE- ČEKIĆI SA RAVNOM OSOVINOM 3. SJEKIRE- ČEKIĆI SA LUČNOM, OSOVINOM 4. SJEKIRE SA KRIŽASTO POSTAVLJENIM SJEČIVIMA -PODJELA SJEKIRA BALKANSKO- PODUNAVSKIH OBLASTI (prema M. Garašaninu): 1. SJEKIRE- ČEKIĆI 2. SJEKIRE SA 2 OŠTRICE 3. SJEKIRE SA 1 OŠTRICOM -ostava iz Vranovića u SI Bosni: ravne sjekire -Kozarac (SZ Bosna), Griča (Z Bosna), Leget (Srijem): tipične ostave ranog metalnog oružja -posebno su vađne UKRAŠENE SJEKIRE, a tu imamo: 1. urezivanje snopova kratkih zareza 2. urezivanje slonove kosti 3. utiskivanje krugova oko otvora križastih sjekira 4. pokrivanje gornje površine lučnim zarezima 5. žljebljenje tijela alatke -Osijek: križasta sjekira- na metalnoj dršci posebno je lijepa- misli se da je bila ili votivni dar ili oznaka društvenog dostojanstva -u kasnom eneolitu javljaju se BAKRENI BODEŽI: 1. najprije LISTOLIKOG OBLIKA BEZ REBRASTIH OJAČANJA- nađeni kalupi za njihovo lijevanje u Sarvašu 2. dok TRIJANGULARNI BODEŽI spadaju već u rano brončano doba -Bečmen u Srijemu, Kikinda- Livade, Baranda kod Pančeva, Karavide u SZ Posavini, Stabnja u S Dalmaciji i Split- Gripe: ostave masovnih alatki -Split- Gripe: jedina je sadržavala i predmete od zlata (perle, narukvice, dugme, prstenje) -usporedni sa bakrom se iskorištava i zlato, i to zbog njihove samorodnosti -nekropola Nosa (Biserna obala):sadržavala je i zlatne predmete -nekropola Vajska u Bačkoj: zlatni privjesci -Progar u Srijemu: zlatni ovalni privjesak - u početku je upotrebljavan SAMORODNI BAKAR i obrađivan je TEHNIKOM HLADNOG KOVANJA -zagrijavanje, postignuto hladnim kovanjem dovodi do spoznaje o utjecaju topline na savitljivost bakra, te uskoro dolazi do TEHNIKE TOPLOG KOVANJA -tu se u prvi plan stavljaju KERAMIČKE PEĆI, gdje se razvijala dovoljna temperatura za topljenje bakrenih oksida -tako je došlo do TOPLJENJA I LIJEVANJA bakrenih ruda -tu su česte SJEKIRE SA 1 UŠICOM ili RAVNE SJEKIRE SA LUČNIM SJEČIVOM i to lijevane od ARSENOVE BRONCE -u Vučedolu nađeni KALUPI DVOSTRUKE NAMJENE – šira strana je služila za lijevanje ravnih sjekira, druga uža strana za dlijeta u Ig-u (Ljubljansko Barje): kalup sjekire sa 1 oštricom i cilindričnim usadnikom- posebnu vrijednost imaju oni kalupi namijenjeni izradi sjekira u dlijeta- nalazimo i izvjestan broj posuda za topljenje metala, a neke od njih i sa izljevkom -Debelo Brdo kod Sarajeva: slični kalupi -ona mjesta koja su bila lišena vlastitih ležišta bakra, bila su prisiljena uvoziti potrebnu sirovinu, kao npr. grupa Tripolje- Cucuteni, čije oblasti obuhvaćaju donje Podunavlje i stepe J Ukrajine- porijeklo njihova bakra vuče na balkansko- podunavski prostor

11

PRIMARNA INDUSTRIJA BAKRA
-Pitanje metalurgije je vezano uz pitanje Bliskog Istoka -traženje utjecaja koji su dolazili sa područja Kavkaza -pravac M. Azija, preko Trakije nije prisutan -na B. Istoku nedostaju masovna oruđa u eneolitu tj. nije moglo utjecati ne Europu -prostor utjecaja u europi je jako velik te transfer tehnologije teško moguć i nema dokaza -podrijetlo razjašnjeno početkom 60.-ih godina- otkriven niz bakrenih ostataka starijih od početka eneolita -Sesklo- Dimini sloj- otkriveni ukrasi od bakra, a istodobno u Rumunjskoj su otkriveni slični nalazi te na lokalitetu Černika, Karbun, Ruse… industija bakra je posljedica autonomnih i autohtonih djelovanja i ne treba se izvor tražiti van Europe povijesna uvjetovanost za upotrebljavanje nove sirovine te pogodna prividna podloga uvjetuju nastanak nove sirovine -širi se od Krpata do Crnog Mora i na Kavkaz -krajem neolitika su tehnike izrade artefakata usavršene u obrađivanju kamena- ta litička kultura sad je postala kočnica razvoja, jer su se nametnuli novi uvjeti i potreba da nađu neku drugu vrstu kamena koji će omogućiti izradu korisnijih artefakata- bakar i zlato= jedina kovina koju je moguće nači u prirodnom obliku (samorodnom obliku) -SVE RUDE BAKRA U 2 OSNOVNE SKUPINE: 1. SULFIDNE 2. KARBONATNE- važnije za neolitskog čovjeka- bliže su površini, te su prepoznatljivije po zelenoj ili plavkastoj boji- one nemaju složene spojeve te su se odmah mogle kovati -S Alpe, Slovačke planine, Kavkaz, prema moru- tu se šire i usavršavaju tehnike s bakrom -mjesta najvažnijih kultura nalaze se na područjima bogatima rudama bakra -SIROVINSKI SASTAV PREDMETA- mogu se povezati sa određenim ležištima bakraprimjese drugih elemenata određuju podrijetlo i po tome je dokazano da je autohtono za Europsko područje -2 važna lokaliteta: RUDNA GLAVA KOD MAJDANBEKA (i danas se iskorištava) i AJBUNAR (koji se puno iskorištavao i nema previše nalaza) -na onim područjima gdje je bojom potvrđeno postojanje rude, najprije se skidao površinski sloj i gradila se pristupna platforma, te se pratila rudna žila koja nikad nije išla ravno okomito, nego više u koso- okna su bila tijesna i nisu omogućavala normalno kretanje 1 osobe, a kamoli više njih- na sam otvor jame je bila postavljena drvena prečka na koju se vezivao kameni malj na kojem je izvedeno plitko udubljenje da bi se čvršće vezao- s tim klatno se udaralo u stijene kopa – da bi se proces ubrzao, stjenke okna su se naizmjenično zagrijavala i hladila i onda su pijucima odvajani od stjenki okna i to jelenji rogovima- to se grumenje dizalu u vrećama te se usitnjavalo i pročišćivalo te prenosilo do metalurških središta (finalna prerada rude vršena je tek u naseljima) -bakrene sjekire ne trpe ozbiljan rad jer je oštrica nakon nekoliko udaraca tupa, ali se bakar može reciklirati, te se bakar nikad ne odbacuje i zato ih rijetko nalazimo u naseljima, ali često u ostavama -trgovci ostavljaju svoju imovinu u ostavama, a sa sobom uzima uzorak -ostave se teško pronalaze, ali sadržavaju velik broj sjekira različitih tipova- nalazi se kronološki poklapaju

12

RUDNA GLAVA
-lokalitet RUDNA GLAVA je rekognosciran 1968. g. i od tada neprekidno traju iskapanja do 1985. g.- 1969. je obavljeno sondažno iskopavanje okana -iskapanja Rudne Glave se mogu podjeliti na 3 etape: 1. -1969.-1972.= ograničena na čišćenje oštećenih okana ne sjevernom profilu dnevnog kopa 2. -1973.-1974.= istraživanja okana lociranih uz samu ivicu sjevernog profila, čiji su kanali bili donekle pošteđeni većih oštećenja 3. -1975.- 1985.= iskapanje užeg pojasa terena uz zapadnu ivicu zone sa oknima, obuhvaćenog zapadnim platformama 1-6, sa ukupnom površinom od 548,48 m2- time su konačno otkrivena okna koja nisu bila oštećena radom modernog rudnika -do 1985. je istraženo oko 40 okana iz kojih potiče znatan broj rudarskog alata, pretežno kamenih batova sa urezanim žlijebom i keramika -od posebnog su značaja 4 KERAMIČKE OSTAVE: 1. OSTAVA 1- oštećena amfora- krčag, masivni lonac sa 4 ušice 2. OSTAVA 2-3 amfore (2 neoštećene) 3. OSTAVA 3- moguće je da je ova ostava bila ukopana- 3 amfore i žrtvenik sa jelenskom glavom 4. OSTAVA 4-ostava 4- masivni lonac sa 4 drške i 3 kamena bata većih dimenzija -OKNA ranoeneolitskog rudokopa na Rudnoj Glavi zapravo su ispražnjeni kanali rudnih žica 1. dimenzije okna uglavnom ne prelaze granicu od 1.5-2 m u promjeru, neke od ovih okna se i spajaju, uglavnom u većoj dubini- DUBOKA OKNA 2. OKNA MANJE DUBINE- sa kraćim kanalima, ali kao samostalni ukošeni izdanci rude sa izduženim poprečnim presjekom 3. OKNA RASPOREĐENA DUŽ MANJEG, VERTIKALNOG RASJEDA ili pak šire pukotine između masivnih blokova krečnjaka- takav rasjed izbija na površinu većom dužinom, približno u pravcu I-Z- zidovi okana su ravni tako da su u potpunosti očuvali svoju prvobitnu profilaciju -Rudno polje je iskorištavano tijekom ranog eneolita, a zbog veličine i učestalosti okana smatra se razvijenim centrom najranijeg rudarstva bakra na centralnom Balkanu , odnosno u JI Europi, sa značajnom produkcijom karbonatnih minerala bakra, malahita i azurita -rudari su bili pripadnici Vinčanske kulture -ukupni broj alatki nađen na Rudnoj Glavi iznosi 210 primjeraka -TIPOLOŠKA KLASIFIKACIJA BATOVA-OBLUTAKA podrazumjeva 2 osnovne kategorije svake izdvojene forme: masivne i ravne, odnosno plosnate tipove, a između njih postoje prelazni oblici: 1. PRIZMATIČNI BATOVI- masivni; pljosnati 2. VALJKASTI BATOVI" 3. KUBIČNI BATOVI" 4. KONUSNI BATOVI" -uz ovu osnovnu podjelu koja obuhvaća veliku većinu batova, dolaze u obzir i sljedeće POSEBNE KATEGORIJE BATOVA: 5. BATOVI U SEKUNDARNOJ PODJELI 6. BATOVI ZA RUČNU UPOTREBU MANJIH DIMENZIJA 7. NEUPOTRBLJAVANI BATOVI (BEZ UKLESANOG ŽLIJEBA) 8. LOPTASTI BATOVI (1) -ALATKE OD JELENJEG ROGA: 1. oruđa većih dimenzija- služili za prikupljanje, odnosno kopanje već razmrvljene rude 2. jednostavni klinovi manjih dimenzija, upotrebljavani najvjerojatnije za proširivanje pukotina prilikom razbijanja blokova ili kompaktnih slojeva rude 13

-nađena keramika pripada prema tipološkim i stilskim karakteristikama, osobinama Vinčanske grupe -žrtvenici (svjetiljke) pripadaju jasnim tipološkim obrascima sa prijelaza starije na mlađu Vinčansku grupu -pristup do Rudne Glave zimi je bio otežan, i u bližoj i daljoj okolici nedostajala su naselja Vinčanske grupe -sav rudarski alat oni su nalazili na licu mjesta -obluci, keramika Vinčanske grupe, Pomoravskog tipa govore o znanjima i tehnologiji lokalnog stanovništva -ne postoji importirano oruđe -do iscrpljivanja ovog ležišta sa karbonatnim mineralima bakra došlo je već tokom trajanja početne faze mlađe Vinčanske grupe -datira se u vrijeme mlađe Vinče (sredina 4. tisućljeća pr. Kr.)

PEĆI ZA TOPLJENJE (PRERADU) BAKRENE RUDE
1. OKSIDNE RUDE- prvo se one koriste- bogatije bakrom i sadržavaju manji broj primjesa 2. SULFIDNE RUDE -najznačajniji lokalitet VUČEDOL (GRADAC KOD VUČEDOLA) -KUKURUZIŠTE ŠTRAJM i VINOGRAD ŠTRAJM, te sam GRADAC- 3 značajna lokaliteta -u Gradcu su istražene PEĆI ZA PRERADU RUDE (3 vrste peći)- sve su ZATVORENE PEĆI, imaju gornji dio u obliku kalote i proces prerade se odvija u zatvorenoj površini -osnovna primjesa karbonatnih ruda je kisik (važno je izdvojiti kisik i pretvoriti ga u ugljični dioksid)- tako se proces korištenja rude odvija na ovaj način: visoko kalorična i izgarajuća tvar (drveni ugalj), na njega se stavlja usitnjena oksidna ruda- pošto je bakar lako topiv, ispod 1000° dolazi do izgaranja, oslobođeni kisik se spaja sa ugljikom u ugljični dioksid i tako se na dno taloži rastopljeni bakar- dodaje se i topitelj (krečnjak)- on povećava temperaturu i ubrzava proces -u Vučedolu su i podnice imale znatnu primjenu krečnjaka -ovo je SIROVI BAKAR ili BAKRENAC (u ovom obliku nije za upotrebu) -za upotrebu se ponovno mora taliti u posudi sa debelim stjenkama, tada se rastaljeni bakar izlijeva u pripremljene kalupe- ovaj način je karakterističan za Vučedol -lokalitet ZECOVI KOD PRIJEDORA- važan lokalitet i gradina- to je Z Bosanska varijanta Vučedolske kulture- daje egzaktne podatke o daljnjem razvoju- OTVORENE PEĆI sa ravnim dnom i uzdignutim rubovima -za razliku od oksidnih gdje se izdvaja samo kisik, ovdje rude sadržavaju više vrsta primjesa tj. to su sulfidne rude sa sumporom i nizom drugih primjesa (antimonom, arsenom, niklom, srebrom, zlatom, olovom…) -ondje je isto drveni ugalj, ali se iz rude izvlači sumpor i spaja sa kisikom u dioksid (zato su peći otvorene) -potrebno je dodavati kisik pomoću PUHALJKI koje imaju keramički šuplji završetak (keramički- da se ne zapali) i ti završeci se zovu SOPALJ, te su česti nalaz na nalazištima -rastopljeni bakar se nalazi na dnu peći i istječe kroz jedan izljev te se skuplja u grube posude i ponovno tali u njima za izlijevanje u kalupe -ovaj lokalitet spada u stupanj C- kasna Vučedolska kultura -sopalji nađeni- u Vučedolu, Zecovima, Alihođama (Travnik), Velika Gradina (Vavariji), kod Sarajeva…- oni se razlikuju po veličini, ukrasima- imaju izrazit koničan oblik, šuplji i suženi završetak koji pojačava ulazak zraka

14

-probušena drška na kojoj je sopalj je od jednogodišnjeg ili višegodišnjeg drva koje je šuplje iznutra -POSUDE ZA TALJENJE- konične, debelih stjenki, grube izrade i fakture, imaju produžetak za umetanje drške i uzak izljev za izlijevanje bakra u keramičke kalupe- najznačajnija je iz Jame u Vinkovcima (tzv. Jama ljevača bakra) -tehnika gdje je postojao PROTOTIP OD VOSKA u koji se nalijevala žitka glina, gdje je ostala rupa za ulijevanje bakra- svaki put se morao dakle raditi novo prototip, novi kalup, što nije bilo ekonomično i isplativo -DVODJELNI KALUPI- donio ih je razvoj prerade bakra- brži, jednostavniji, efikasniji, no još uvijek se koriste i jednodijelni- dobivene su dvije jednake polovice- tu je bitan otvor za ulijevanje bakra i keramička ili kamena jezgra koja osigurava šupljinu za nasad drške -kad se bakar talio trebala se prirediti serija kalupa (glineni kalupi se ne mogu raditi od drugog materijala i imaju dvije strane) -napravljen kalup se suši prirodno i to do 20 dana što je mnogo i upućuje na težinu izrade, a ako se pojave pukotine, kalup je neupotrebljiv, jer će se pri izlijevanju bakra kalup rasprsnuti ili će se bakreni predmet deformirati -rani kalupi su masivniji jer su posljedica neznanja kovača bakra, a kasniji su tek na kraju Vučedolske kulture -Za svaki predmet je potreban novi kalup- kod lijevanja dolazi do sukoba dvije ekstremne temperature (hladni kalup i užareni bakar)- bakar se steže i vrši se pritisak prema unutra kalupa i to dovodi do unutrašnjeg oštećenja kalupa koji je kasnije neupotrebljiv -uspjela se u Vučedolskoj kulturi ipak ostvariti serijska proizvodnja (usprkos svim problemima) -1 bakrena sjekira poslužuje za izradu niza kalupa -lokalitet MALA GRUDA KOD TIFTA- najljepši primjerci noževa i sjekira od bakra- to je prijelomni stupanj ka bronci- već se i prije pokušavalo dodati arsen k bakru koji poboljšava kvalitetu= ARSENOVA BRONCA= ona nije bronca, ali je to prijelazni stupanj ka bronci -razlika je u kontinentalnom i primorskom dijelu Hrvatske -u Dalmaciji je broj primjeraka manji i manje je formi: sjekira- čekića i sjekira sa dvije križno postavljene oštrice- nema pravih ostava (osim u Gripama), već su većinom individualni nalazi -u Istri imamo nalaz iz BOLJUNA i 1 je nalaz na VELEBITU- sjekire s 1 oštricom -centri su vezani uz tokove rijeka (posebno u BiH)

15

TISZAPOLGAR I BODROGKERESZTUR KULTURA
-Jedna od prvih metalodobnih kultura u Jugoslaviji (ranije bakar u upotrebi u Vinčanskoj, Herpaly-Chöszhalom-Oborin, ranoj Salcuta kulturi…) -najraniji predmeti od bakra se nalaze na području T. kulture i njenog JI susjeda Salcuta kulture- geografski to je oblast ogranaka Karpata od Slovačke na S, pa do Oltenskih brda i Homoljskog masiva na J- ova oblast je bogata naslagama bakrenih ruda i žicama samorodnog bakra, pa je razumljivo da se nalazi tako puno bakrenih predmeta iz vremena najranijeg eneolita- tako da ovu oblast smatramo matičnom za ranu, primarnu metalurgiju bakrenog doba -PROBLEM TERMINA T. I B. KULTURE- ne mogu se oštro razgraničiti T. i B. kulture, zato jer mlađa (B.) predstavlja prostu evoluciju starije (T.) -M. Garašanin je predložio objedinjivanje ovih kultura pod jednim nazivom, no od mađarskih arheologa to nije prihvaćeno, a njihovo se mišljenje većinski uvažava s obzirom da se ove kulture rasprostiru najviše na njihovom području

RASPROSTIRANJE
-Centralne oblasti, možda i matične u isto vrijeme, nalaze se S od Jugoslavije u mađarsko Potisju -Tisa je vjerojatno bila osnovna magistrala kojom se ova kultura širila i prema J i prema S -geografski locirano područje bilo bi: granica na Z sa Dunavom, na I sa Karpatima, na S se širi ova kultura dolinama Tise i Bodroga, gotovo do njihovih izvorišnih oblasti, a na J granica bi mogla biti Dunav, od Beograda pa do Đerdapa (J granica nije bila stalna- rijeka nije bila nepremostiva prepreka u ono doba) -nosioci kulture su se spuštali dolinom Tise prema J u više navrata i prema podacima dospjeli su do Dunava i Save, a u jednom trenutku i južnije -u Jugoslaviji oblast ove kulture je: cijeli Banat, I dio Bačke i I dio Srema

LOKALITETI
-nalazišta T. I B. kulture najbrojnija su u Potisju, jer se širila dolinom Tise -u Mađarskoj su nalazišta, posebno nekropole više istražene, a kod nas je malo nalazišta sistematski istraživano ili je rađeno u vrijeme II. svj. rata, pa je dokumentacija nepotpuna -nekropole u Vojvodini: NOSA KOD SUBOTICE, BATKA KOD SENTE (obje B. kultura) -nalazišta u Vojvodini: CRNA BARA KOD MOKRINA i ŠANČINE U BELEGIŠU (T: kultura), SRPSKI KRSTUR, JAŠA TOMIĆ, RIĐICA, ROSPI-ĆUPRIJA, PROGAR… -u ovom području dolazi do miješanja ovih kultura sa Vinčom ml.

STRATIGRAFIJA
-utvrđena jedino u Crnoj Bari, a indirektno u Šančinama, Gomolavi i nekropolama kod Subotice i Sente GOMOLAVA II b = PROTOTISZAPOLGAR CRNA BARA I a = POTISKA KULTURA CRNA BARA II = TISZAPOLGAR KULTURA CRNA BARA III = POČECI BODROGKERESZTUR KULTURE

16

BATKA i NOSA = BODROGKERESZTUR II (KLASIČNA B. KULTURA) -iz oskudnih stratigrafskih podataka zaključuje se da se T. kultura javlja u donjem Potisju, u Vojvodini, u čistom obliku, poslije najmlađe faze Potiske kulture -u Srijemu i južnoj Bačkoj je drugačije jer tamo Potiske kulture nije bilo- tamošnje grupe pripadaju Vinčanskom ili Lengyelskom kulturnom krugu- ovdje su nalazi T. i B. kulture rijetki jer se ostavlja utisak da su nosioci kultura samo privremeno prodirali na ove prostore, a do prodora je dolazilo tokom Vinča D faze i u vremenskom intervalu između kraja Vinčanske kulture i prvih pojava Badenske kulture na ovom području

PROBLEM TISZAPOLGAR GRUPE U VOJVODINI
-B. Brukner je na nalazištima Sirig-Kamendin, Gospođinci-Parohija i Gomolavi utvrdio postojanje Prototiszapolgarskog horizonta i odredio njegovo mjesto u kronologiji eneolitskih grupa u Vojvodini, no pitanje je da li tu vrstu materijala, koji nosi vrlo jake karakteristike Lengyelskog stila, treba označiti kao prototiszapolgarski- sam termin podrazumijeva postojanje odgovarajuće jezgre iz koje bi trebala da nastane T. kultura -međutim prototiszapolgarska faza je otkrivena samo na periferiji tiszapolgarskog kruga, na S u Slovačkoj, na J u južnoj Bačkoj i Srijemu, zapravo u oblastima u kojima ne postoji tradicija ni Potiske, ni Herpaly kulture (Tiszapolgar-Csöszhalom-Oborin grupa drugim nazivom) -ako se sa druge strane uzme mađarsko Potisje kao genetsko područje T. stila, onda bi bilo logično očekivati prototiszapolgarsku fazu baš na ovom teritoriju- umjesto nje ovdje se nalazi Herpaly- Csöszhalom-Gorzsan grupa koja po mišljenju mađarskih arheologa prethodi T. kulturi, i u stratigrafkom i u genetskom smislu -pored Lengyelskih elemenata na Prototiszapolgaskoj keramici prisutne su i stilske karakteristike drugih kultura: Balatonske i Lasinjske -sve ovo nameće potrebu mijenjanja termina ove grupe i unošenje Lengyelske i Lasinjske komponente u tumačenje njene geneze, a nedovoljno istraženih nalazišta ne pruža mogućnost da je zovemo kulturom ili kulturnom grupom, već treba zadržati termin Gospođinci tip koji se razvija na periferiji T. kulturnog kompleksa, na granici sa Lengyelskom, što je uslovilo i specifične karakterisike njegove materijalne kulture -kronološki Gospođinci tip je u vrijeme sa počecima T. kulture, koja je utjecala na njegovo formiranje

NASELJA I NEKROPOLE
-najveći broj nalazišta je oko Tise, na terenima uzdignutim nad barama ili rijeci- ovdje nastaju naselja, jer nakon povlačenja proljetnih voda nastajali su dobri uvjeti za razvoj zemljoradnje i stočarstva -u Crnoj Bari I i III, postojale su nadzemne građevine, rađene u neolitskoj tehnici lijepa, naboja, pletera i kolja- njihove osnove imaju pravokutan oblik orijentacije SI-JZ, a postavljene su paralelno, jedna pored druge -peći su se nalazile van kuća, što znači da se život provodio većinom na otvorenom -tehnika gradnje kuća je neolitska kao u Vinčanskoj, Potiskoj i Lengyelskoj kulturi -u Sirigu i Gospođincima (Gospođinci tip) otkrivene četverokutne kuće koje podsjećaju na objekte u Lengyelskoj kulturi- 10-15 kuća u Sirigu podignutih u 2 reda -kuće su bile znatno velike, promjera cca 10x5 m i imale su sve elemente mlađe i ranoeneolitske kulture u ovoj oblasti: pod u obliku naboja, pregradne zidove, ognjišta i peći -vrlo su česte i jame na nalazištima, a njihova namjena nije posebno jasna -gotovo redovno na nekropolama B. kulture se nalaze jame T. kulture- ponekad su u njih ukopani mlađi grobovi (Senta i Subotica)

17

-prema topografskim karakteristikama drugačije je jedino nalazište Višesava kod Bajine Bašte- podignuto je na visokom platou u brdovitom predjelu i ima gradinski karakter, što potpuno odudara od ravničarskih naselja u Potisju- može se usporediti samo sa najmlađim B. naseljima u Slovačkoj (Streda nad Bodrogom) -nekropole Srpski Krstur, Čoka, Batka i Nosa su sigurno utvrđene nekropole -grobovi ovih kultura sadrže dosta priloga raznovrsnih po namjeni i vrsti: posude različitih oblika, kremeni noževi, sjekire, bakreni predmeti, a ponekad i ukrasni predmeti od zlata -T. kultura je prva na ovim prostorima koja je imala posebno određene prostore za sahranjivanje- groblja- u neolitskim kulturama u Vojvodini sa izuzetkom Botoša, nekropole ovog tipa nisu poznate -no pojedini usamljeni grobovi na T. naseljima su vjerojatno još bili vezani za neolitsku tradiciju -grobovi u nekropolama su bili orijentirani S-J (grob 1 i 2), SI-JZ (grob 3) i I-Z (grob 3)- ove podatke treba prihvatiti sa rezervom jer nekropole sa ovako različitom orijentacijom pokojnika nisu poznate na području T. i B. kulture -na nekropoli u Senti je otkopano 7 grobova, sa pokojnicima strogo određenog zgrčenog položaja, orijentacije skeleta i rasporeda priloga- SI-JZ im je orijentacija, skeleti su na desnom boku, ukopavani do iste dubine i imaju približno isti broj priloga (3-4 posude), a bez priloga je bio jedino grob broj 7 u kojem je bila samo lubanja i dječji grob broj 24 -antropološki podaci sa nekropole ne postoje osim jednog podatka da je grob 9 pripadao muškarcu, a grobovi 15 i 24 pokojnicima dječjeg uzrasta -način sahranjivanja je zadržao pravilo stavljanja priloga: oko glave se nalaze manje posude, pretežno kalotaste zdjele, a u predjelu karlica veći posude, oblika «posuda za mlijeko» tzv. Milchtopf- ostalih priloga nije bilo osim jedne gladilice i bakrenog noža u grobu 1, koji se uostalom i po tipologiji posude izdvaja od ostalih grobova -posuda iz groba 8 sa plastičnim rebrima na trbuhu = tzv. Mustasch ornament iz ranobrončanih kultura ovog područja -u T. kulturi grobovi su dakle različito orijentirani i ne postoji diferencijacija u spolovima prema načinu sahranjivanja, dok u B. kulturi kako pokazuje nekropola u Batki, orijentacija postaje pravilo, a na nekim drugim nekropolama dolazi i do diferencijacije: muškarci se polažu na desni, a žene na lijevi bok- ovo pravilo se zadržava u mlađim kulturama koje genetski stoje u vezi sa B. kulturom -Nosa i Batka su istovremene -prilozi u nekropoli kod Subotice su znatno bogatiji i raznovrsniji: keramičke posude od kojih su neke lijepo ukrašene, kremeni noževi, bakrena dlijeta, šila, ukrasni predmeti od kosti, niske i zlatni privjesci-igle(?)

MATERIJALNA KULTURA
-profil materijalne kulture je određen na temelju nalaza iz grobova -osnovna karakteristika stila, a posebno T. kulture u jugoslavenskim oblastima je nedostatak ukrašavanja na posudama, njihova često vrlo dobra fraktura i gotovo redovna pojava rožastih tj. uštinutih drški koje nekada dostižu i vrlo velike dimenzije

TISZAPOLGARSKA KERAMIKA
-nosilac stila je keramika -kvalitetna faktura kao i kod Vinčanske, Potiske i Lengyelske -visok stupanj poliranja na pojedinim nalazima, sjajna uglačana površina -pehar na nozi (T VII, 3,4,7) se uzima kao osnovni detrminator u opredjeljenju jednog nalazišta u T. kulturu- nalazi se od početaka kulture pa sve do kraja- u vezi je sa širokom primjenom pehara na nozi u ranim eneolitskim kulturama Karpatskog bazena- evolucija 18

pehara ide od vrste jednostavnih pehara sa gornjim dijelom lako profilirane bikonične zdjele i šuplje cilindrične ili profilirane noge sa rupama do razvijenih formi pehara kakve se nalaze u Srpskom Krsturu i na mađarskim i slovačkim nalazištima -zdjele (T VII; 1-5) su najmasovnija pojava na ovim nalazištima, u raznim varijantama od koničnih, bikoničnih do razvijenih formi sa raščlanjenim vratom, obodom, gornjim i donjim konusom i naglašenom nogom -rožaste drške su zajednička odlika kod većine zdjela, horizontalno probušene ili bradavičaste aplikacije -značajne su: loptaste posude (T VI;3,7) manjih dimenzija sa izrazitim bradavičastim ili rožastim drškama, amfore, duboki lonci (T VII;6) i manji pehari u nekoliko varijanata: pehar sa rožastim drškama (Crna Bara), kalotast pehar iz Čoke, pehar sa rožastom drškom na vratu (T VI;6)… -specifičan je nalaz poklopca iz Crne Bare (T VII;1), te je jedinsven na ovom području, a rijedak i u Mađarskoj te Slovačkoj- konični poklopac sa 2 rožasta dodatka na vrhu i sa 4 bradavičasta, horizontalno probušena naljepka -poklopac sa ravno zasječenim tjemenon iz Batajnice, fragmentiran poklopac iz Višesavemogu biti i T. i B. kultura

BODROGKERESZTUR KERAMIKA
-konične i kalotaste zdjele, grube lonce… prima iz T. kulture -no ima i brojne nove forme, a to je osnovni razlog za izdvajanje ova 2 stila u samostalne kulture -faktura keramike se mijenja: prevladavaju grube, crveno pečene posude i potpuno potiskuju crno glačanu keramiku u fazi B. III -rožaste drške potpuno nedostaju -pehare na šupljoj visokoj nozi i posude sa visokim vratom i rožastim drškama zamjenjuju posude «Milchtopf», pa plitke i duboke kalotaste posude na kojim se nalaze manje trakaste drške i grubi duboki lonci sa bradavičastim naljepcima -posude za mlijeko («Milchtopfgefäss») (T VII;2,5) su u B. kulturi isto što i pehari na nozi u T. kulturi- ima je u različitim varijantama, a zajedničko svim varijantama je mala trakasta drška koja polazi od samog oboda -značajna je lako profilirana zdjela- površina je bogato ukrašena vertikalnim zonama koje su ispunjene mrežastim motivom, neka vrsta šah-polja

OSTALI NALAZI TISZAPOLGAR I BODROGKERESZTUR KULTURE
-najznačajniji nalazi: dugački kremeni noževi, predmeti od bakra i zlatni nalazi -kod Subotice u jednom od najbogatijih grobova nađeni su kremeni noževi, Garašanin povezuje ih sa prodorom stepskih elemenata na Balkan, jer imaju sličnost sa dugačkim noževima stepskih oblasti južne Rusije -predmeti od bakra: križaste sjekire (B: kultura), sjekire-čekići (T. kultura) -predmeti od zlata: amulet od zlatnog lima iz Progara, zlatne igle iz Nose (T VIII; 5-6) -bogatstvo u zlatnim nalazima ukazuje na jake mežusobne ekonomske veze koje su vladale između ovih dviju kultura- rijeke sa izvorištima u Karpatima su bogate zlatom

EKONOMIJA
-kontinuirani razvoj kulture, miran i stabilan -sjedilački način života -zemljoradnička naselja- u ravnicama, tipa tel, a u pravilu kod takvih naselja se nalazi u vertikalnoj stratigrafiji više naseobinskih horizonata

19

-zgrade su većih dimenzija, čvršće zidane, sa više soba, brojnim pitosima, silosima i drugim prostorijama za smještaj hrane -nađene alatke od rogova jelena, bakrene križaste sjekire također ukazuju na zemljoradničku komponentu -razvoj kultura je rezultat mirne evolucije na liniji potiska – Herpaly-Gorza grupa koje formiraju T. i B. stil -T. kultura je prva prava bakrenodobna kultura u kojoj je bakar imao vidnog značaja za njen daljnji razvoj -predmeti od zlata ukazuju na visok ekonomski stupanj i na postojanje veza sa Transilvanijom i rudno bogatim ograncima sjevernih Karpata -ako su nekropole refleksija stanja onda se može reći da ja život u naseljima bio organiziran i sa izvjesnim hijerarhijskim odnosima u njima

GENEZA
-TISZAPOLGAR KULTURA -nastala evolucijom autohtonih kultura: od POTISKE KULTURE preko HERPALY-CSÖSZHALOM do TISZAPOLGAR I -ili je nastala razvojem na liniji: HERPALY-CSÖSZHALOM-OBORIN preko PROTOTISZAPOLGAR -BODROGKERESZTUR KULTURA -geneza je složenija, ali je jasna evolucija na liniji: Tiszapolgar – Bodrogkeresztur -u njoj se nalaze elementi stranog karaktera, npr. Salcuta IV elementi -pomicanje kulture iz Oltenije i južnokarpatskih oblasti prema S, odnosno prema J, a u kontekstu pomicanja često se i spominje nastajanje Hunyadi-Vajska grupe... -stepski slementi se očituju u kulturi, najvjerojatnije kao rezultat pomicanja nosilaca Cernavoda III kulture od I prema Z, a što bi i uzrokovalo pomicanje Salcuta IV kulture prema S odnosno J HERPALY-CSÖSZHALOM-OBORIN = SOPOTSKO-LENGYELSKA II = MLAĐA VINČANSKA I (VINČA C) = SALCUTA I TISZAPOLGAR = SOPOTSKO-LENGYELSKA III = MLAĐA VINČANSKA II (VINČA D) = SALCUTA II/III BODROGKERESZTUR = SALCUTA IV = HUNYADI-VAJSKA = POČETAK BADENSKE KULTURE

20

BUBANJ-SALCUTA-KRIVODOL KOMPLEKS
RASPROSTIRANJE
-Južno od Tiszapolgar i Bodrogkeresztur kultura i većinom paralelno razvijaju se kulture BSK kompleksa -centralni balkanski prostor je slabo istraživan i moguće je dati samo opću skicu odnosa -pojave od Oltenije na S do Pelagonije na J se promatraju u sklopu jednog jedinstvenog kulturnog kompleksa -područje rasprostiranja: na S oko Moriša, u Transilvaniji, u Rumunjskom i Srpskom Podunavlju, zahvaćajući J dio Banata, Olteniju i I Srbiju- na I kao kult. Krivodol prostire se u SZ Bugarskoj i Sofijskoj kotlini, na Z bi bila granica Homoljska planine, Morava i dalje planinski prijevoj između Kosova i Metohije, na J je granica Pelagonija -za jugoslavensko područje karakteristične su sljedeće kulturno-geografske cjeline: 1. I Srbija sa nalazištima u dolini Timoka, u Homoljskim planinama i na desnoj oblai Dunava 2. J Srbija sa nalazištima oko Niša, prema Leskovcu i Prokuplju 3. Kosovo 4. Skopska kotlina 5. Pelagonija (kojoj se priključuje i nalazišta u susjednoj Albaniji) 6. Grupa nalazišta u J Banatu, koji zajedno sa nalazima u okolini Zemuna formira jednu regionalnu grupu, usko povezanu sa nalazištima u Z Rumunjskoj -NALAZIŠTA U ISTOČNOJ SRBIJI-na ĐERDAPU KOD LEPENSKOG VIRA je otkriven za sada jedini grob Salcuta grupe -u dolini Timoka: GRABAR-SVRAČAR U SMEDOVCU, ČETAĆE U KOVILOVU, IDEČE KOD PRAHOVA, KAPU ĐALULUJ KOD VELJKOVA -na širem području Bora poznata su nalazišta: U ZLOTSKOJ PEĆINI, KOD BRESTOVAČKE BANJE, GORNJE BELE REKE, KRIVELJA -nešto sjevernije: NA SMILJKOVOJ GLAVICI KOD ŠTUBIKA -postoje i pojedinačni površinski nalazi: naročito u okolini NEGOTINA -NALAZIŠTA U JUŽNOJ SRBIJI-sistemska istraživanja na BUBNJU KOD NIŠA -VELIKA HUMSKA ČUKA KOD HUMA (postoji i terminBubanjsko-Humska grupa i dolazi od ova dva nalazišta) -gornji slojevi PLOČNIKA i GRADCA KOD ZLOKUĆANA -NALAZIŠTA NA KOSOVU-višeslojno nalazište HISAR KOD SUVE REKE -GADIMLJE KOD LIPLJANA na kojima su izvršena sistematska istraživanja -na VALAČU i PREDIONICI postoje samo pojedinačni elementi u okvirima mlađe Vinčanske kulture -na nalazištu GLADNICE KOD GRAČANICE postoje sigurni ostaci materijalne kulture ovog kompleksa -NALAZIŠTA U SKOPSKOJ KOTLINI I PELAGONIJI-u Skopskoj kotlini: SKOPSKO KALE -u Pelagoniji: CRNOBUKI, nalazišta kod ŠUPLEVCA, BAKARNOG GUMNA, KARAMANA, a zapadnije kod Struge, sojeničko naselje USTIE NA DRIM -NALAZIŠTA U ALBANIJI-višeslojno nalazište sojeniškog tipa u MALIQU (slojevi IIa-b) 21

-NALAZIŠTA U J BANATU I ISTOČNOM SRIJEMU-prisustvo keramike ove kulture na TRNOVAČA GREDI BARANDE -pojedinačni nalazi u okolici Zemuna: PRIGREVICA, GARDOŠ; i u okolici Beograda: ROSPI-ĆUPRIJA, KARABURMA

STRATIGRAFIJA
-D. Berciu je podijelio kulturu na 4 faze i neke potfaze (I, II a, II b, II c, III i IV), međutim je prihvatljivije da kultura ima 2 faze: STARIJU (I i II a-c) I MLAĐU (III i IV) -BSK kultura se J od Dunava gotovo redovno nalazi na naseljima u 2 naseobinska horizontatu još nije otkrivena keramika ovog kompleksa koja bi pripadala najstarijim fazama- Salcuta I i II -u S i centralnim oblastima kulturnog kompleksa iznad sloja BSK kulture formiraju se naselja Cotofenske ili Cotofensko-Kostolačke grupe

NASELJA I NASEOBINSKI OBJEKTI
-različite vrste naselja- pećine, naselja na uzdignutim platoima ili terasama iznad rijeka, naselja tipa «tumbi»(neka vrsta telova) i naselja sojeničkog tipa -PEĆINE: u Zlotskoj pećini naselje se nalazilo u 1. dvorani, dok su u untrašnjosti pećine nalazi bili rijeđi- od stalnih naseobinskih elemenata, pored nekoliko ognjišta, konstatirani su ostaci kuće ili kolibe na samom ulazu u prednju veliku dvoranu- sudeći po debljini kulturnog sloja i intenzitetu nalaza, pećina je duže vrijeme bila u upotrebi za stanovanje -NASELJA NA UZDIGNUTIM POLOŽAJIMA: Kovilovo, Krivelj, Bubanj, Humska Čuka, Gradac kod Zlokućana, Gadimlje, Hisar, Skopsko Kale, Šuplevac- nalaze se iznad rijeka ili potoka, teško su pristupačna sa 3 strane, a sa 4. se vezuju blagim prijevojem sa zeleđemmoguće je da su bila utvrđivana na jedinoj pristupačnoj strani nekom kamenom ogradom (Krivelj), rovom ili palisadom (Bubanj, Gadimlje) -TUMBE I SOJENICE- zastupljene su u Pelagoniji i Albaniji- sa izuzetkom Šuplevca, sva ostala nalazišta u Pelagoniji pripadaju tipu tumbi, tel naseljima u ravničarskom terenuCrnobuki, Karamanska tumba, Bakarno gumno…- jedino sojeničko naselje u Makedoniji je Ustie na Drim kod Struge -opredjeljenje prema različitim tipovima naselja ovisi o ekonomskoj orijentaciji privrede -sa izuzetkom Bubnja, veća iskopavanja nisu vršena na jugoslavenskim nalazištima, pa su podaci o naseobinskim uvjetima dosta skromni -naselja nisu velika, 10-ak kuća -u Bubnju su iskopane 3 kuće -dimenzije kuće nisu bile velike, osim u Pelagoniji gdje dužina kuća prelazi 14 m -imale su kvadratnu osnovu i karakteristike gradnje mlažeg neolita -pored Bubnja nadzemne zgrade su otkrivene u Kovilovu, Krivelju, Gradcu kod Zlokućana, Gadimlju, Hisaru, na naseljima u Pelagoniji, Bugarskoj (Okol glava, Pekljuka) -kod gradnje se iskorištava konfiguracija terena

MATERIJALNA KULTURA
-nalazišta su bogata i po kvaliteti i po kvantiteti u ostacima materijalne kulture -pogodni uslovi nalaza, zatvorene cjeline u prvom redu (gobovi, nalazi sa podova kuća ili iz jama), pružaju mogućnost jasnijeg kronološkog diferenciranja pojedinih kulturnih i kronoloških faza ovog kompleksa

KERAMIKA
-na velikom prostor ovog kult. kompleksa, sa više regionalnih cjelina teško je dati opću jedinstvenu karakteristiku materijalne kulture, a posebno keramike i plastike 22

-jedna od zajedničkih odlika je dosta česta, kvalitetna keramika, a po fakturi se oslanja na kasnoneolitičku tradiciju, prvenstveno na Vinčansku keramiku -crnouglačana keramika, visoke kvalitete izrade, uglačane gotovo polirane površine- podsjeća na Vinčansku ili Gumelnita keramiku -utjecaji autohtone, kesnoneolitičke osnove, Vinčanske i Gumelnita kult. su prisutni u stilu ovog kompleksa -susreće se i druga vrsta keramike, manje kvalitetna, dosta površno uređene keramika -poseban je afinitet prema peharima sa 2 drške, zdjelama sa unutra povijenim obodom, plitkim tanjurima i amforama -ovi oblici su zastupljeni na cijelom prostoru kulture i smatraju se nositeljima stila, pored nekih ornamenata -manje česti oblici, ali značajni zbog specifičnosti i determinacije nalazišata- karakteristični oblik drški, tzv. Salcuta IV tipa (Scheibenhenckel), dvodjelne preklade, neki oblici poklopaca, terakota… -pehari sa 2 drške(T IX;4-10)- najčešće manjih dimenzija sa 2 drške koje idu od oboda, ali ga ne nadvisuju - većina ih je bez ukrasa, ali na nekoliko primjeraka se nalazi kvalitetna dekoracija (motiv plitkih lučnih kanelura sa točkastim ubodima- Krivelj, točkasta udubljenja u kombinaciji sa kosim kanelurama- Bubanj, i samo kose kanelure različitog smjera -u Salcuti su pehari češću u starijim slojevima, dok su u mlađima sporadični- jedan od elemenata za kronološku diferencijaciju jugoslavenskih nalazišta u dolini Timoka, posebno odnosa Zlotske pećine u kojoj nema pehara i Krivelja i Kovilova na kojima se pehari nalaze u velikom broju -zdjele- javljaju se u više varijanti- sa unutra povijenim obodom, blagobikonične zdjele sa vratom, jedan neobičan oblik koji je na granici zdjela i pehara, sa visokim i cilindričnim vratom, sa horizontalnim kanelurama, dok je donji dio koničan (T IX;1-3) -zdjele sa unutra povijenim obodom- imaju manju trakastu ili tunelastu dršku nisko postavljenu na donji konični dio posude- lučni dio ponekad je ukrašen paralelnim kosim kanelurama, najčešće u grupama od po nekoliko kanelura (T IX;1, TX;5)- ove zdjele pripadaju grupi dobro izrađenih posuda, crne uglačane površine- nalaze se na svim nalazištima u Jugoslaviji -zdjele sa cilindričnim vratom i horizontalnim kanelurama- češće su na nalazištima u dolini Nišave i Timoka nego na J, u Pelagoniji- primjerci iz Zlotske pećine i Bubnja su crnouglačani sa precizno izvedenom ornamentikom od paralelnih plitkih kanelura -plitki tanjuri- dosta su česti i javljaju se u nekoliko varijanata, zavisno od oboda koji je više ili manje zadebljan- često na unutarnjoj površini su ukrasi plitkih kanelura ili slikani crvenom, bijelom ili žutom posnom bojom koja se otire- kod ovih kao i kod nekih zdjela sa cilindričnim vratom nalazi se ukrašavanje u tehnici grafita- slični oblici u mlađoj Vinčanskoj kult. (Gradački tip tanjura) i u Gumelniti( u Vinčanskoj=kanelure, a u Gumelniti=grafitiranje unutrašnjosti tanjura) -drugi oblici: pehari na 1 nozi, poklopci sa ravno zasječenim tjemenom, žrtvenici na 4 noge sa apliciranom glavom goveda…

PLASTIKA
-osjeća se Vinčanski i Gumelnita utjecaj -nekoliko vrlo stiliziranih zoomorfnih terakota (Zlotska pećina, Krivelj, Smedovac, Šuplevec), ostale pripadaju antropomorfnoj plastici -grupu terakota u I Srbiji- čine nalazi iz Kovilova, Krivelja, Zlota i Bubnja -Kovilovo- 2 stojeće terakote sa naglašenom steatopigijom (T XIII;7-8) -Krivelj- jedan od najljepših nalaza u Yu- u ovoj terakoti su sjedinjeni utjecaji Vinčanske i Gumelnite (T XIII;1) 23

-svi primjerci pripadaju ženskim figurama -J grupu terakota- čine nalazi iz Gadimlja, Crnobukija, Bakarnog Gumna, Šuplevca, Struge (T XIII;2-4), a pripadali bi tu i nalazi iz Albanije (Maliq, sloj II a) -tipološki se izdvavaju 3 tipa: 1. tip po obliku odgovara nalazima u S krugu (Šuplevac, Maliq) 2. tip su terakote sa rupom za usađivanje glave (Bakarno Gumno, Šuplevec, Crnobuki) 3. tip su polusjedeće terakote sa glavom koja špićasto završava, bez naglašavanja detalja na njoj (Gadimlje, Crnobuki, Šuplevec, Maliq)- ova grupa je poznata samo po nalazištima na Kosovu, Pelagoniji i Albaniji

ALATKE OD BAKRA, KOSTI I KAMENA
-na S području su se razvili najprije rudarstvo i metalurgija -Zlotska i Hotilor pećine- velik broj bakrenih nalaza, koji premašuju potrebe jednog nalazišta, kao i ostaci bakrene zgure pokazuju da su ova nalazišta najranija rudarska naselja na kojima su izrađivane bakrene sjekire, šila, igle…(T XIV;4-7) -u J dijelu su bakreni predmeti nešto rjeđi -naselje u Pločniku je upitno tj. ne zna se da li se radi o Vinčanskoj ili Bubanj-Humskoj kult. grupi- ostave u Pločniku su u vremenskom pogledu istovremene horizontu BSK kompleksa -koštane sjekire od korijena jelenjeg roga se nalaze na gotovo cijelom području kompleksa -kameni predmeti- sileksni nožići, ponekad od opsidijana, strugači, vrhovi strijela, dugački kremeni noževi (vjerojatno pripadaju kulturi Cotofeni) (T XIV;1-3); žrvnjevi, glačala, kameni tučkovi- služe za obradu bakrenih i kamenih predmeta

GENEZA
-uglavnom je prihvaćeno mišljenje da je BSK kultura, strana pojava južno od Dunava i da je ona formirana došla u ove krajeve- mišljenje se zasniva na činjenici da na nalazištima u I Srbiji, u dolini Nišave ili na Kosovu nije registrirana najstarija faza kult. kompleksa, ona koja bi u Rumunjskoj odgovarala ranoj kult. Salcuta -ovo tumačenje geneze je samo djelomično točno- međutim ne bi se moglo prihvatiti mišljenje po kome je Salcuta izvršila ekspanziju prema J u fazi IV i da su sva nalazišta u Yu istovremena ili-ili mlađa od nje -nesumnjivo da postoji kretanje Salcuta IV prema J, isto kao što je to konstatirano i u odnosu na područje Bodrogkeresztur, ali ono nije bilo i jedino pomicanje iz matičnih oblasti Salcute -nalazišta tipa Krivelj, Kovilovo i druga, na kojima potpuno nedostaju «Salcuta drške» trebala bi biti starija od finalne faze kulture Salcuta -problem geneze kulture treba promatrati šire, odnosno kroz prizmu nastajanja čitavog niza ranih eneolitičkih kultura centralnog i istočnobalkanskog prostora koje bismo mogli označiti kao «kompleks grafitirane karpatsko-istočno-balkanske keramike», kojem, pored BSK kulture pripada i kultura Gumelnita -u osnovi formiranja ovog kompleksa leđi pojava i narasle potrebe za bakrom i izrađevinama i jaki impulsi koji se iz halkolitika Anadolije prenose na Balkanski poluotok i dalje prema Karpatskom bazenu -u internoj sinhronizaciji na relaciji Bubanj-Salcuta, D. Berciu je predložio sljedeći relativnokronološki odnos: SALCUTA II c-BUBANJ I SALCUTA III-BUBANJ II SALCUTA IV-BUBANJ III

24

-Garašaninovo mišljenje se ne razlikuje bitno, osim u načinu obilježavanja faza: BUBANJ I a-SALCUTA II b-c BUBANJ I b-SALCUTA III BUBANJ II-SALCUTA IV -već u fazi Bubanj I b javljaju se Kostolačku elementi, koji su sa druge strane istovremeni sa Cotofeni kulturom, koja se dalje javlja pod kraj, ili točnije, kako misli P. Roman, poslije kulture Salcuta IV -odnos između Salcute i nalazišta u I i J Srbiji SALCUTA II a-c = KRIVELJ, KOVILOVO SALCUTA III/IV a = ZLOTSKA PEĆINA, BUBANJ I a, HISAR I a SALCUTA IV b = BUBANJ I b, HISAR I b- početak kult. COTOFENI i KOSTOLAČKE -Bubanj-Salcuta i Vinčanska kultura se geografski, a dijelom i kronološki dodiruju u I Srbiji, u dolini Morave i na Kosovu -direktnih stratigrafskih podataka o odnosu ovih dviju kultura nema, sa izuzetkom rezultata sa novih istarživanja na Pločniku, gdje se u najmlađem sloju nalaze ostaci Bubanjsko-Humske grupe neposredno iznad sloja Vinča-Pločnik I -iz ove konstatacije Garašanina slijedi činjenica o istovremenosti Vinča-Pločnik II i BubanjHum I faze -postoje i drugi elementi u materijalnoj kulturi jednog i drugog stila koji potvrđuju ovakav paralelan razvoj- u keramici: plitki tanjuri sa zadebljanim obodom, posude ukrašene na unutarnjoj strani kaneliranom spiralom, glačane i ukrašavane slikanjem posnom crvenom bojom (crusted), zatim oblici pehara sa 2 drške; u plastici: pojedini tipovi idola koji su na području Bubanj-Hum došli sa područja Vinčanske kulture -svi ovi elementi pokazuju da je jedna faza Bubanj-Salcuta kulture ona koja prethodi najmlađoj IV fazi, da bi bila istovremena sa krajem Vinčanske kulture, odnosno da kasna Vinča pripada vremenu kada se u dolini Timoka, u okolici Niša i u Rumunjskoj razvijaju naselja tipa Krivelj, Kovilovo, Salcuta slojevi II c i III -Salcuta i Gumelnita su srodne u materijalnoj kulturi -D. Berciu ukazuje na paralelizam razvoja Salcute, Krivodola i Gumelnite -na SZ Bubanj-Salcuta graniči sa kompleksom Tiszapolgar-Bodrogkeresztur- kulturni dodiri su prisutniji u mlađim fazama, naročito poslije pomicanja Salcuta IV prema Potisju- direktni dodiri Salcuta IV i Bodrogkeresztur SALCUTA I = GUMALNITA A = VINČA C (mlađa Vinčanska kult.) = HERPALYCSÖSZHALOM SALCUTA II / III = GUMELNITA B-C = VINČA D (kraj Vinčanske kult.) = TISZAPOLGAR SALCUTA IV = GUMELNITA D = BUBANJ I a/b = BODROGKERESZTUR

25

-kraj Bubanj-Salcuta kulture u S oblastima kompleksa uvjetovan je prodorom novih grupa, moguće i novih etničkih jedinica (indoeuropski val) -razvoj eneolitičke kulture prekinut je pomicanjem nositelja Cernavoda III kulture, mežutim ona se ne zadržava dugo u ovom dijelu Podunavlja, njeno daljenje kretanje zu Dunav uvjetovalo je formiranje grupe Boleraz, kao i rane faze Badenske kulture -u nastaloj praznini poslije ovih pomicanja javlja se u S oblastima Bubanj-Salcute kulture, Cotofeni, a odmah zatim Kostolačka kultura -u J dijelovima, na Kosovu i u Pelagoniji, ove promjene nisu ostavile dublje tragove- ima se utisak da se dijelom nastavlja razvoj kulture, a sasvim na J dolazi do jačeg prodora ranih brončanodobnih kultura tipa Armenohori, Kritzana

26

COTOFENI (KOCOFENI) KULTURA
RASPROSTRANJENOST
-U svom širenju iz matičnih oblasti, rumunjskih ogranaka Karpata, Oltenije i Muntenije prema J, C. kultura je zahvatila i dijelove Yu -njoj pripadaju i SZ oblasti uže Srbije, točnije teritorija između Crne reke (Crnog Timoka) na J, Dunava na S, masiva Homoljskih planina (I od Porečke reke) na Z, do jugoslavenskobugarske granice na I -nije velika oblast naspram oblasti iste kulture u Rumunjskoj, ali je uspostavljen značajan kontakt sa drugima grupama, npr. Kostolačkom i ostalima koje se razvijaju na području BSK kompleksa -u Rumunjskoj ima preko 305 nalazišta ove kulture, a na osnovu njih i ostalih nalazišta zaključuje se da ova kultura zahvaća na S Transilvaniju i Marumures, zatim dio Banata, Olteniju u cjelini i dio Muntenije od Olte na Z- Dunav u SZ Bugarskoj bi činio J granicu, a najjužnija nalazišta su u okolini Bora

LOKALITETI
-značajna rumunjska naselja su: RIPA ROSIE, OSTROVUL CORBULUI (KORBOVO), CILNIC, LOCUSTENI, COTOFENI DIN DOS i višeslojno nalazište u pećini HOTILOR KOD HERCULANE -za Yu prostor u promatranju C. kulture bitni element je Kostolačka keramika u Cotofeni naseljima- ornamentika brazdastog urezivanja (Furchenstich) -nalazišta u Yu: 1. starija faza kojoj nedostaje keramika sa Furchenstich ornamentikom- DONJE BUTORKE, KAPU ĐALULUJ KOD VELJKOVA, GRABAR-SVRAČAR U SMEDOVCU- keramika s linearnim motivima, zarezima ili plastičnom trakom 2. mlađa faza sa Furchenstich ornamentikom- ZLOTSKA PEĆINA, KRIVELJ, KLOKOČEVAC, CRNAJKA -za rumunjska nalazišta rane faze karakteristično je da se sreću elementi drugih kultura koje vremenski pripadaju periodu formiranja C. kulture- urezane linije, motiv riblje kosti, sa točkastim ubodima na kraju (tipični motivi za Badensku kulturu), cik-cak, brazdasti motivi po cijeloj površini u kombinaciji sa plastičnom trakom (tipično za Cernavoda kulturu) -u pećini Hotilor, C. kultura je izdvojena kao posebna cjelina kojoj prethodi Salcuta IV i Heculana-Cheile Turdei kultura a također i dio praznog sloja za koji bi se moglo reći da pripada prodoru Cernavoda III-Boleraz kulturi- u ovoj pećini nakon Cotofeni kulture počinje kultura tipa Verbicioara -na drugima rum. nalazištima je utvrđeno da Cotofeni k. prethode slojevi sa Celei-Cernavoda III materijalom, a mlađe pojave koje dolaze iza su materijali Glina III-Schneckenberg kulture -jasno je da između Salcuta IV i rane faze Cotofeni postoji jedan vremenski interval koji ispunjava prodor nosilaca Cernavoda III-Boleraz stila- on je kad se radi o Olteniji i Banatu prekinuo dug i kontinuiran razvoj Salcuta (ili Bubanj-Salcuta-Krivodol) kulture i potisnuo nosioce ovog stila prema J i SZ -prisutnost Cernavoda III u Yug. je samo u Banatu (BRZA VRBA i nalazišta u okolini Vršca), dok se južno na nalazištima u dolini Timoka, u Homolju, dolini Nišave pa i na Kosovu, nastavlja razvoj pozne faze Bubanj-Salcuta-Krivodol kompleksa -u Yug. bez hijatusa ide Cotofeni iza B-S-K, te u Zlotskoj pećini, Krivelj, Kovilovo…

27

NASELJA
-U Yu. se ne razlikuju mnogo naselja od onih u matičnim oblastima (Rumunjskoj) -P. Roman je izdvojio 4 osnovna tipa naselja: 1. ravničarska naselja- dunavski otoci 2. naselja na terasama, platoima iznad rijeka- najčešća- naselja u dolini Timoka, Krivelj kod Bora… 3. naselja na teško pristupačnim brdskim ili planinskim terenima- rjeđa- javljaju se kao jednoslojna i kratkotrajna staništa sa materijalom isključivo cotofenskom ili kostolačko-cotofenskom keramikom, te vezana uz kostolačku stočarsku ekonomijunaselja kod Klokočevca i Crnajke, nalazište Donje Butorke kod Kladova 4. naselja u pećinama- bolje su istražena u Rumunjskoj, nego u Yu.- u I Srbiji jedino su iskapanja vršena u Zlotskoj pećini, čiji jedan dio pripada kostolačko-cotofenskoj kulturi- u Rumunjskoj je pored pećine Hotilor, još 10 drugih sa ostacima Cotofeni kulture- velik dio njih ima privremeni stočarski karakter, a neke se mogu povezati sa iskorištavanjem i preradom bakrene rude slično nalazištu u Zlotskoj pećini

NEKROPOLE
-Ni nekropole ni pojedinačni grobovi nisu otkriveni u Yu. -nešto podataka pruža Rumunjska koje ne bi mogli označiti kao nekropole već kao pojedinačne grobove, bez priloga često ili sa netipičnim nalazima -P. Roman ih je podijelio na: 1. grobove u pećinama 2. grobove pod humkama ili humka-grobove 3. oker grobove- čija cotofenska kulturna pripadnost nije uvijek dokazana i prisustvom karakterističnih priloga ove kulture -uz skeletno sahranjivanje sreće se na rum. nalazištima i spaljivanje pokojnika i sahranjivanje u urnama – nova pojava- može dovesti u vezu sa složenim kulturno etničkim promjenama u eneolitskim kulturama, naročito u mlađoj fazi ovog perioda -u I Srbiji ono se manifestira u načinu sahranjivanja na Padini (Đerdap), čiji materijal sadrži osim kostolačka obilježja i elemente Cotofeni kulture

MATERIJALNA KULTURA
-Često je ispreplitanje kostolačke i cotofeni keramike- teško se razlikuju -KERAMIKA- je dosta loše očuvana (strme padine, pećine) i loše je pročišćena zemlja sa dosta pijeska u fakturi 1. Šalice: 3 osnovna tipa: koničnog oblika (koja se ljevkasto završava s trakastom drškom iznad oboda), loptasta s ravnim obodom i loptaste sa koso zasječenim obodom- genetski se vezuju za oblike za oblike šalica sa Cernavoda III-Boleraz i rane Badenske keramike 2. Posude-zdjele: sa ravno zasječenim unutra povijenim obodom- površina se ukrašava sa plastičnim trakama, zarezima i urezanim linijama- trake su vertikalno postavljene i u gornjem su dijelu posude 3. Amfora: s ravnim obodom 4. Sosiera: ispod oboda urezane linije i «Linsen» aplikacije- takav jedan primjer nađen u Zlotskoj pećini- ovo je dokaz čvrstih veza sa kulturama na J- jedna slična nađena na Kosovu -keramika Cotofeni kulture često je vrlo bogato ukrašena, mada nema utiska da je ornament tako organiziran u kostolačkoj -urezane linije- najčešće- dosta nemasno- prema raspoloženju majstora- tu dosta podsjeća na ukrašavanje u badenskoj kulturi, njenoj ranoj fazi 28

-u Zlotskoj pećini u cotofeni sloju česte su posude ukrašavane na ovaj način: širok mrežast motiv, nepravilni rombovi, koso urezane linije -pojava sočivastih aplikacija u kombinaciji sa urezanim linijama, jedna je od osnovnih stilskih odlika kulture -rjeđe se one nalaze i samostalno, obično na ramenu ili na trakastim drškama -zoomorfna plastika je prisutna -ORUĐE- velik broj izrađevina od jelenjih rogova, posebno je bogato u Zlotskoj pećini, koja je vjerojatno bila centar proizvodnje iz jelenjih rogova -sjekire sa rupom za pričvršćivanje -šila, bodeži -brojni nalazi nedovršeni -pokraj velikog bogatstva bakrenih predmeta u B-S-K kompleksu i Tisza.-Bodrog. kulturi, ovdje je to dosta rijetko- osjetan je pad proizvodnje bakra (poneko šilo ili igla)

EKONOMIJA
-Stočarstvo je osnovna grana- naselja su uz obronke šuma- stada idu ljeti u brda i spuštaju se u dolinu po zimi- transhumantno stočarstvo

PORIJEKLO
-Složena geneza- snažne promjene eneolita uzburkale su razvoj neolitskih kultura, a dolazi i do promjene stanovništva (indoevropeizacija) -misli se da je zbog jezgre formirana na osnovama Salcuta, Petresti, Ariusd kultura, zatima da je zapadnog, odnosno istočnog podrijetla i najzad da ima elemente koji su došli sa jugoistoka -bitno je da je ona u Yu. došla kao formirana, vjerojatno na kraju rane faze u vrijeme kada se počinje pojavljivati «Furchenstich» keramika kao utjecaj iz kostolačkog područja- njen genetski centar je van ovog područje, u J Karpatima ili Transilvaniji -prodor Cernavoda III od istoka (Dobrudža, Muntenija) prema zapadu preko Oltenije do Boleraz grupe je u vrijeme prije formiranja Cotofeni , što je dokazano u Rumunjskoj (Herculana) -one je imala svoj utjecaj na Cotofeni po oblicima i ornamentici u ranoj fazi -to su plasične trake («riblja kost», brazdasti ornament po cijeloj površini, cik-cak) -geneza Cotofeni kulture je rezultat širenja Cernavoda III prema zapadu na područje Salcuta IV, Herculana-Cheile Turzii, Petresti i dr. kulture -kratkotrajno zadržavanje Cernavoda III kulture u Olteniji i Banatu služi kao supstrat za nove kulture -formiraju se Badenska kultura u Panoniji, a u Olteniji i Z Munteniji Cotofeni kultura (rana faza bez «Furchenstich» ornamenata) -u to rano vrijeme su primjetni elementi Badenske kulture u ornamentici (mrežasti motivi, trake s kosim zarezima)- ti su elementi zbog slične geneze -u odnosu na B-S-K kompleks, Cotofeni je mlađa pojava, no na oblastima sjeverno od Dunava postoji rupa koju čini prodor Cernavoda III (Hotilor) -kratkotrajno prisustvo Cernavoda III-Boleraz u Olteniji i Banatu pada u formiranje Cotofeni naselja -odnos Cotofeni i Bodrogkeresztur nije skroz jasan- ona je suvremena s krajem Bodrogkeresztur -Badenska se može usporediti po sličnim tehnikama ukrašavanja, urezanim linijama i sličnim motivima (riblja kost, trake s kosim zarezima…)- zajedničke elemente ima jedna sosiera iz okolice Pančeva, ukrašena s badenskim elementima, a po obliku slična je posudi iz Zlotske pećine, koja pripada Cotofeni kulturi- a ima i još nekih primjera sa zajedničkim elementimato je možda zbog iste osnove iz Cernavoda III-Boleraz kulture 29

-u dolini Timoka postoje mješanja stilova kostolačkog i cotofeni- ona je suvremena s mlađom fazom Cotofeni- «Furchenstich» element (kostolačka komponenta) je postepeno potiskivan od urezivanja i «Limsen» aplikacija (cotofeni komponenta) -B-S-K, Petresti, rana Bodrogkeresztur, Cernavoda III (Celei) čine donju kronološku granicu pojave i razvoja Cotofeni keramike na prostoru od Transilvanije i J Karpata do Homoljskih planina -gornja granica je razvijena Kostolačka, a zatim i Vučedolska kultura u rumunjskom Banatu i pojava ranih grupa brončanog doba tipa Glina III-Schneckenberg -njen kraj na nalazištima u Srbiji nije jasno zabilježen, najvjerojatnije ju je asimilirao ili potisnuo kostolački stil -južno od Cotofeni nalazišta u dolini Nišave, na području koje nije bilo u toj mjeri zahvaćeno promjenama izazvanim pojavom Cernavoda III kulture, razvija se i dalje Bubanj-Hum kultura, njene ranobrončanodobne manifestacije Slatina tip…

VAJSKA-HUNYADIHALOM GRUPA
RASPROSTRANJENOST
-Prema nalazištu u Hunyadihalom u srednjem Potisju -u Yu. prvi nalazi u JZ Bačkoj- lok. Baba sivačka kod Vajske, a to je i jedino najjužnije nalazište- ovdje otkriveno prisustvo drugih eneolitskih kultura (Bodrogkeresztur, Boleraz, Baden) 30

-nalazišta su gornjem i srednjem Potisju gdje su i Tiszapolgar i Bodrogkeresztur, sa lokaliteta kod Vajske siri se prema jugu do Dunava -mali je broj lokaliteta, mutna je slika o toj kulturi -karakteristične su specifične drške s pločastim završetkom i lončići -J i JI je Salcuta IV sa kojom je bliska, a na Z je Balatonska (Mađarska) i Lasinjska kultura (Yu) -u Potisju je paralelno kasna Bodrogkeresztur

NEKROPOLE I POKOPI
-u Yu. jedini lok. Vajska (nekropola)- organizirano pokapanje, zgrčeni u raki, sa rukama u predjelu brade, ležali su na desnom odnosno lijevom boku, zavisno od spola, orijentacija je u većini slučajeva I-Z, samo je jedan grob odstupao od te orijentacije, a jedan je jako oštećen pa se ne može sa sigurnošću ništa tvrditi -prilozi su nađeni u pola grobova, a bili su kraj glave ili ispod skeleta pokojnika -način sahranjivanja i raspored priloga je iz tradicije sahranjivanja u neolitskim i rano eneolitskim kulturama Yu. Podunavlja i Karpatskog bazena u širem smislu -to je poznat običaj sahranjivanja u zgrčenom položaju (Hockerlage), koji se na ovom tlu sreće od ranog neolita pa preko Vinčanske kulture (grobovi sa Gomolave), Tiszapolgar, Bodrogkeresztur, do kraja eneolitskog perioda -on je poremećen tek prodorom novih etničkih grupacija sa istoka, iz južnoruskih stepa, koje donose sa sobom sahranjivanje pod tumulima i grobove s okerom -a nekako u isto vrijeme se pojavljuje i spaljivanje pokojnika kao jedan nov vid sahranjivanja stran autohtonim kulturama ovog područja

MATERIJALNA KULTURA
-Oskudni podaci -ZDJELE: karakteristične za kasni neolit- profilacije koje traju kroz cijeli eneolit- blago bikonične zdjele sa lagano naglašenim vratom- karakteristična novina kod ovih zdjela su horizontalne drške s proširenim spljoštenim krajevima -LONČIĆI: manji ili veći, s trokutastom drškom koja od oboda, sliči Salcuta IV drškama -u stilu Vajska vide se 2 komponente: Bodrogkeresztur i kasna Salcuta -NAKIT: zlatni privjesci iz Vajske- pripadaju širem arealu sličnih nalaza na području Tiszapolgar-Bodrogkeresztur kompleksa

GENEZA
-Neki je smatraju varijantom Bodrogkeresztur, no pojava Salcuta Iv drški je bitna -složena etnička kretanja u ranom eneolitu kao što su pomicanje B-S-K, Cernavoda III, Cotofeni, sve je to potaknuto pomicanjem stepskih naroda J Rusije, Usatovo i jamne kulture, te dovodi do lančanih pomicanja -iz pomicanja Salcuta IV prema Bodrogkeresztur prostoru = Vajska-Hunyadihalom, koja nije samostalna pojava već faza Bodrogkeresztur koja je pod jakim utjecajem Salcute IV -istovremena = s krajem Balaton grupe i suvremena s Lasinjskom, kraj Lužnany u Slovačkoj

LASINJSKA KULTURA

31

NEKI PROBLEMI GENEZE I RAZVOJA LASINJSKE KULTURE
-S obzirom na novija istraživanja horizonta ranog eneolitika u S Hrvatskoj predlaže se datiranje u srednji eneolitik -na temelju tumačenja stratigrafskih podataka negira se istovremenost Lasinjske, Kostolačke i Vučedolske kulture, a samim time i razvijene Badenske kulture -na genezu lasinjske kulture utjecale su različite kulture od kojih se 3 osnovne vrste supstrata najvjerojatnije sreću na području Banije, Korduna i Gorskog Kotara: 1. lenđelski i sopotski 2. vinčanski i butmirski 3. hvarsko-lisičićki

PROBLEMI U IMENOVANJU KULTURE
-S obzirom na relativno veliko područje rasprostranjenosti ove kulture (Yu., Austrija, Mađarska), nastali su nesporazumi oko imenovanja ove kulture -prvi je izdvojio grupu lasinjskih nalaza Richard Pittioni za područje Austrije i determinirao je kao TIP PÖLSHALS-STRAPPELKOGEL KASNOBADENSKE KULTURE -Josip Korošec je kulturu označio kao ALPSKI FACIES LENGYELSKE KULTURE, koji je vremenski stavio u kraj neolitika i u prijelazno razdoblje- obradio je Ptuj, Ajdovsku jamu, Drulovku, Ljubljansko Barje, Beketinec, Pavlovac… -značajniji su prilozi S. Pahiča i F. Lebna -nalaze s hrvatskog područja izdvojio je Dimitrijević, povezao ih s nalazima iz Slovenije i Austrije i predložio naziv LASINJSKA KULTURA, prema lokalitetu Lasinja (Talijanovo brdo, kod Kupe) -Stane Pahič je predložio jedan kompromisni naziv KANZIANBERG-DRULOVKALASINJA-GRUPA, -nalaze iz S Bosne izdvojio je Benac -N. Kalicz je predložio naziv BALATON-GRUPA i podijelio je na 3 faze: 1. Balaton I- čista Lasinjska kultura 2. Balaton II- mješavina lasinjskih i retz-gajarskih elemenata 3. Balaton III- pretežno retz-gajarskog karaktera- naziv Balaton-grupa je metodološki neprihvatljiv, jer integrira dvije bitno različite kulturne manifestacije

RASPROSTIRANJE I LOKALITETI
-Cijela Slovenija, u Hrvatskoj u međuriječju Drave i Save uključujući Međimurje te Z Hrvatsku, vjerojatno sve do Velebita, zatim u S Bosni, u mađarskoj Transdanubiji i austrijskoj Koruškoj -u dosta nejasnim okolnostima se pojavljuje u Slavoniji, tu se vjerojatno radi o miješanoj populaciji nomadsko-stočarskog karaktera (Lasinja, Salcuta, Bodrogkeresztur) -lokaliteti: 1. Slovenija: Ptujski grad, Drulovka, Resnikov prekop, Brezje, Zreč, Ajdovska jama, Kevderc, Lubniška jama 2. Hrvatska: Lasinja, beketinec, Cerje Novo, Cerje Tužno, Hrsina, Velika Mlinska, Koška kod Našica 3. SI Bosna: Ljupljanica, Vis (lok. Modran) kod Dervente- od svih bosanski istraživanja najznačajnije je u Visu, jer je tu jedino višeslojno naselje na otvorenom prostoru koje pripada Lasinjskoj kulturi 4. Austrija: sojenički objekt na jezeru Keutschach 5. Mađarska: sistematsko rekognosciranje Transdanubije, te manja iskopavanja

32

PROBLEM PERIODIZACIJE I RELATIVNE KRONOLOGIJE LASINJSKE KULTURE
-Dimitrijević je predložio sumarnu diobu na (A i B): 1. Stariju Lasinjsku kulturu 2. Mlađu Lasinjsku kulturu -stupanj A je karakteriziranicima sopotskim nasljeđem u oblicima posuda (zdjele, lonci, kupe, odn. zdjele na šupljoj nozi), a u ukrašavanju motivom riblje kosti poput onoga u Boleraz tipu te kostolačkim profilima zdjela -stupanj B sadrži elemente Bodrogkeresztur II, Vučedola B i kulture Retz-Gajaryi -jedina 2 višeslojna nalazišta su Vis-Modran i Ajdovska jama, i oni čine osnovicu za tvorbu kronološkog sustava Lasinjske kulture 1. RANA ILI PREDKLASIČNA FAZA- STUPANJ I 2. SREDNJA ILI KLASIČNA FAZA- STUPANJ II- dijeli se na II A i II B 3. KASNA ILI BAROKNOKLASIČNA FAZA- STUPANJ III -eneolit ovdje počinje s Lasinjskom kulturom -kontaktira sa Vučedolskom -kasna Lasinjska istovremena s mlađom Bodrogkeresztur -na Lasinjskoj nastaje Retz-Gajary kultura

POKOPI I NEKROPOLE
-Nije otkriven niti jedan grob ove kulture, tako da su nam nepoznati pogrebni ritusi -imamo ponešto dječjih grobova, ali tu se ne radi o standardnom kultu i načinu pokapanja, tako da ne znamo ništa o tipičnom sahranjivanju

NASELJA
-Naselja su: 1. tipa Tell 2. gradinskog tipa (ovisno o okolišu) 3. tipa sojenice (naročito u Sloveniji, npr. Ljubljansko Barje) 4. tipa Wasserburg 5. pećinska naselja (gdje za to postoje uvjeti) 6. zemunički ili poluzemunički tip- pokazuje kratkotrajnost ovih tipova- ona nisu dugotrajna jer je nakon jedne zemunice bilo nemoguće izgraditi drugu zemunicu, pa je naselje osuđeno na propast

MATERIJALNA KULTURA
-ova kultura je najmanje eneolitička zbog kriterija upotrebe bakra -jako je malo bakrenih predmeta (npr. igla, šila…) i to su većinom maleni predmeti -o kulturi govorimo isključivo na temelju keramičkih nalaza: 1.STUPANJ: a) GRUBO POSUĐE- dominantno- amfore sa drščicama povrh ramenog pregiba -UKRAŠAVANJE- plastičnim trakama s otiscima vrha prsta, žigosanje trokutastim ili izduženim pravokutnim žigom (nova i tipična manifestacija lasinjskog karaktera) b) PRIJELAZNO POSUĐE- oblicima odgovara finom posuđu, no ponegdje i u tome odgovara grubom c) FINO POSUĐE- bikoničnost (vodeći keramografski element kroz cijelu kulturu)jezičaste aplikacije- zdjele na šupljoj nozi

33

-UKRAŠAVANJE- često je urezivanje (plitko povlačenje tupim predmetom) + ubadanje (Badenska), zatim riblja kost (ili vertikalni snopovi cik-cak linija)- a motivi su također slični kasnoj Vinči zbog kaneliranja 2. A STUPANJ -grubo se razlikuje od finog samo po fakturi -veće posude bikonične, lonci, vedra- sa 1 ili više drški na pregibu -srednje amfore, lonci bikonični- trakaste drške -nisko posuđe- bikonične (sopotska tradicija) -novo- zdjele na nozi -ukras: još malo nokat, više se koristi žigosanje- plastične aplikacije- urezivanje tupim predmetom- plitki snopovi linija 2. B STUPANJ -bikonični lonci s plastičnim rebrastim aplikacijama -trbušaste noge kod zdjela, na nozi ukrašena -ukras kitnjastiji- urezivanje + ubadanje je pravilo -javljaju se i meandri 3. STUPANJ -ova faza zastupljena eponimnim lok. Lasinjom -fino posuđe, bikonično- ekstremno velike noge u odnosu na zdjelu -vrčevi sa trakastom drškom uglato profiliranom -ukras- bogatiji- točkaste bordure, urezane linije, počinju i girlande -to je vrijeme procvata kulture, kada se izvukla iz nemaštovitosti i jednoličnosti -ove faze nema u Sloveniji -brojne su žlice u Lasinjskoj kulturi -Lasinjska je kultura iako ne u obilnijem vidu- osim III. stupnja njegovala idoloplastiku -idol iz klasične faze poznat je jedino iz Ptuja- karakterizira ga realistička težnja -mnogo su osebujnije statuete iz posljednje faze- plastika iz Kiringrada, Novoselaca, Gradca i Ašikovaca -3 statuete iz Kiringrada- minorne izrade, tendencija ka stilizaciji, adorant, statueta na stolici, treća u fragmentu -idoli iz Požeške kotline- dobar nivo izrade, određene stilske osobine- to se odnosi na dva glavna tipa: idole sa četvrtastom glavom, koja liči na kapu ili masku (Novoselci (2), Gradac (1)), te pravokutni idol iz Ašikovaca, s konkavno oblikovanim bočnim stranama i naglašenim seksualnim simbolima -pored ovih idola zadržava se i dalje jedan «bezlični» tip valjkaste statuete (Novoselci), a uz ovaj dolazi i jedna stilizirana križna statueta, također iz Novoselaca -zoomorfna plastika je manje zastupljena- jedna figurica iz Kiringrada -vrlo značajnu osobinu Lasinjske kulture čine protome i protomske aplikacije- one su u pravilu zoomorfne, a kao klasične protome poznate su iz Ptuja i Drulovke, kao zoomorfne dekorativne aplikacije opet iz Ptuja (3) i Drulovke- oba oblika se oslanjaju na vinčanskosopotsku tradiciju

PRIVREDA
-Zemljoradnja i stočarstvo -visoke pastirske stanice u špiljama, inače život u dolini- transhumantno stočarstvo -pokretljivost stanovništva po Slavoniji, širenje stočarstvom do Bodrogkeresztur i Salcute -nema utvrđenih naselja, otvoreni je tip naselja -nema znakova društvene podjele što je neobično

34

RELACIJE S DRUGIM KULTURAMA
-U I dijelu S Bosne Lasinjsku smjenjuje Kostolačka kultura -Kostolačka i klasična Vinčanska žive paralelno s kasnom Lasinjskom -Lasinjska kasna je istovremena s klasičnom Bodrogkeresztur -kasna Lasinjska smjenila je Vučedolsku u I Slavoniji -one nije neka revolucionarna kultura, već je posljedica integracije starosjedilačkog stanovništva nekoliko kultura u jednom nesigurnom vremenu- zato ima neolitske elemente -Lasinjska kultura se mirno razvijala kroz svoj dugi život -u neposrednoj dodiru su joj Retz-Gajary polunomadske populacije

KOSTOLAČKA KULTURA
35

-Karakterizira je tehnika brazdastog urezivanja odnosno ubadanja- FURCHENSTICH -V. Milojčić je prvi izdvojio na temelju materijala iz arheološke zbirke univerziteta u Marburgu -preko keramike je bila poznata i mnogo ranije, ali je redovno smatrana dijelom neke druge eneolitske kulture: 1. badenske na mađarskim nalazištima 2. vučedolske na Sarvašu i Vučedolu 3. cotofeni u Rumunjskoj -Alojz Benac istraživao lok Pivnica u Bosni (kod Odžaka) -Gomolava-višeslojno nalazište, Dobanovac, Belegiš, Kostolac -potvrda o samostalnosti kulture je uvjetovala jednoslojna nalazišta samo sa ovom keramikom -neki su je zvali badensko-kostolačka kultura, što je krivo -ona je zapravo nakon neolitskih kultura prva kultura koja je ponikla na ovom tlu, koja je jako utjecala na razvoj drugih kultura, a posebice vučedolske

RASPROSTRANJENOST
-zauzimala je velik dio Karpatskog bazena, dijelove centralnog i S Balkana i rumunjsko Podunavlje -u velikoj mjeri se poklapa sa badenskim područjem, ali ima je i na nekim drugim područjima kao što je Posavina u Bosni, uža Srbija i rumunjsko Podunavlje -oblasti K kulture: 1. I Srbija sa srpskim Podunavljem 2. Centralna Srbija s Pomoravljem 3. S Bosna sa Posavinom 4. slavonsko-srijemska regija 5. oblast Banata i Bačke- mali broj evidentiranih nalaza i gotovo nijedno istraživano naselje -kostolačaka dalje ide prema I do Transilvanije i Oltenije, a na S preko Mađarske do slovačkih planina -na rumunjksim nalazištima je kostolačka kermika gotovo po pravilu izmješana sa cotofeni keramikom, kao i u I Srbiji -u Mađarskoj je tek u novije vrijeme kostolačka keramika izdvojena od badenske- oko srednjeg toka Tise i oko dunavskog koljena -u Slovačkoj se spominje preko 10 nalazišta bošacko-kostolačkog horizonta -uža zona K kulture je Od Jelenca na J, cijela Šumadija, S Bosna, I Slavonija i cijeli Srijem- a to bi i bilo matično područje formiranja K kulture -na ostalim područjima je K kultura pronađena u okviru drugih kultura- šira zona -važna nalazišta: Vučedol, Sarvaš, Gomolava, Vrdnik, Dobanovci, Vis Modran (Bosna- radi stratigrafije), Jelenac kod Aleksinca (na J) -Vučedol- slojevi 3 do 8 su bitni jer su tu nalazi badenske, kostolačke i vučedolske kulture -revizija na lok Kukuruzište-Streim donosi saznanja o kostolačkim nalazima u horizontima sa vučedolskom i badenskom kulturom- u badenskom B sloju i vučedolskom naseobinskom sloju -tell Gomolava- kostolačka kultura se javlja u Gomolavi III sa kostolačkim kućama, iznad badenskih jama (sojenice)- iznad je vučedolska keramika (najbolji pokazatelj redosljeda) -Vis-Modran- redosljed je lasinjska pa kostolačka + vučedolska keramika- kostolačka je paralelna s krajem lasinjske -kostolački import u Bubnju i Hisaru (kraj B-S-K kompleksa) -dodiri sa Cotofeni na Đerdapu (Homolj, Crnajka, Klokočevac, Zlotska pećina) 36

-paralelna je s krajem Bodrogkeresztur i Lasinjom

NASELJA I NASEOBINSKI OBJEKTI
-prisutna želja za utvrđivanjem naselja svugdje -različiti su tipovi naselja prema izboru terena: 1. tell naselja- kraj rijeka- podizana na lesnim gredama- srijemsko-slavonska zona (Gomolava, Vučedol, Sarvaš…) 2. naselja u planinskim oblastima Bosne i Srbije- zabačena i van prirodnih komunikacijanastao iz potrebe nosilaca kulture za stočnima ispašama- lok Pivnica kod Odžaka, Korićane kod Kragujevca, Čot kod Rače Kragujevačke… 3. naselja u pećinama- Šuplja stena, Zlotska pećina, Bogovinska pećina… -neka naselja su gradinskog tipa- Pivnica kod Odžaka, nalazišta u okolini Kragujevca -nadzemne kuće- za razliku od badenske- dosta velike, pod nabijen, uglačan, zidovi od pletera i stupova, obljepljeni blatom- u naseljima koja su na padinama se nivelira teren nanošenjem gline, ili se zasjeca padina i formiraju ravne platforme -na gotovo svim kostolačkim naseljima je utvrđeno postojanje ognjišta,te manjih i većih jama od kojih su neke mogle i da služe za stanovanje

SAHRANJIVANJE
1. skeletno sahranjivanje- zgrčeni položaj u raci- porijeklo iz karpatskih neolitskih i eneolitskih kultura -Gomolava (nekoliko skeletnih pokopa), karakteristika je da nemaju određenu orijentaciju, što je odlika većine grobova srodnih kultura (badenska, vučedolska) -1 grob iz Bogojeva 2. spaljivanje pokojnika- i to spaljivanje i stavljanje pepela, odnosno nagorjelih kostiju u zdjele i stavljanje spaljenih ostataka u jame koje su pokrivene poklopcem- spaljivanje je novina koja još nije dovoljno objašnjena na ovim područjima (porijeklo spaljivanja u ovoj kulturi) -4 groba iz Padine III kod Gospođinog vira- ostaci spaljnih pokojnika stavljeni su u zdjele koje su u redu polagane u zemlju -karakteristično je da nisu nalažene urne, već konične i blagobikonične zdjele koje su imale funkciju urni -zdjele su stavljane slobodno u zemlju osim 1 koja je imala osnovu od popločanog kamenja -1 grob sa nalazišta Silajet kod Dvorova (Bijeljina)- spaljene kosti pokojnika stavljene su na gomilu, a zatim pokrivene zdjelom, koja je ukrašena Furchenstichom, a kraj zdjele su bili i drugi fragmenti K kulture -sličan način sahranjivanja je konstatiran i u Boleraz grupi badenske kulture na nekropoli Pilismarot-Basaharc- to je zasada jedina pouzdana nalogija, bez obzira što pripadaju nešto ranijem vremenu

MATERIJALNA KULTURA
-stil je nastavak razvoja badenske, uz novosti u oblicima (zdjele, šalice, Fischbutte…) i novi motivi i tehnike ukrašavanja -keramika ove grupe je njen osnovni kulturni i stilski determinator -najčešći oblik je zdjela- različite varijante- najznačajnije zdjele gotovo kalotastog oblika, bez dna, koje na donjem dijelu imaju samo malo ulegnuće- poznate gotovo na svima nalazištimazatim zdjele kod kojih profilacija blago naglašava i diferencira vrat, rame, donji dio recipijenta i dno- zatim konične zdjele sa ravno zasječenim obodom…

37

-drugi tipičan oblik je šalica sa trakastom drškom- sa koničnim ili cilindričnim donjim dijelom- dugačka i široka trakasta drška prelazi i nekoliko puta veličinu same palice- vrlo dobra faktura i kvalitetna glina -posude elipsoidnog presjeka- Fischbutte- nastale u badesnkoj kulturi, mada su ovdje malo izmjenjene, što govori o povezanosti sa Badenskom kulturom- kraći vrat od badenskih i neukrašavane -česte su i grube svakodnevne posude čije se forme ne razlikuju nogo od Badenskih, vučedolskih, cotofenskih i drugih srodnih grupa -amfore sa trakastim drškama na najvećoj periferiji trbuha ili odmah ispod oboda -pojava Furchenstich tehnike- specifičan načina dekoriranja površine posuda koji se ogleda u formiranju užih i širih traka «trzanjem šiljastog instrumenta»- ovaj način ukrašavanja je tehnički uslovljen potrebom za neravnom osnovom, udubljenjima u koja je stavljena bijela inkrustacija (bijela inkrustacija je počela u badenskoj keramici, a kulminaciju dostiže u kostolačkoj i vučedolskoj) -uz to javlja se i glačana i sjajna površina posuda, ukrašena kratkim polumjesečastim zarezima, utisnutim jamicama kružnog, polukružnog ili trokutastog oblika, već zavisno o instrumentu s kojim se izvodi -od jednostavnih motiva se razvijaju i složeni sistemi u kojima se često i miješaju tehnike (Furchenstich sa ubodima, zarezima…) -najjednostavniji motivi su viseći trokuti od točkastih uboda ili koso postavljeni nizovi koji formiraju romboidnu mrežu -pa se javljaju motivi cik cak linija, grupe od 2 ili 3 polumrežasta zareza, raspoređena u šahovsku mustru, redovi kvadratnih utisnutih površina, isprekidani horizontalnimj linijama ili brazdastim Furchenstich trakama… -posebno su česte i to posebno na zdjelama horizontalne trake u kojima se smjenjuju horizontalno i vertikalno koncipirani motivi -osim keramike, na nalazištima postoje i nalazi od bakra (nekoliko bakrenih šila- jedini bakreni nalazi), alatke od kosti (gotovo na svim kostolačkim nalazištima), pršljenke od pečene zemlje i veći broj sileksnih i kamenih alatki

EKONOMIJA
-kako u K kulturi ne postoji jedan jedinstven tip naselja, već se ona mežu sobom znatno razlikuju ne može se povući paralela na taj način -naselje u Gomolavi pokazuje dugotrajnost življenja na jednom mjestu- obnavljanje podova kuća, ognjišta, monumentalne veličine zgrada, rušenje starih i podizanje novih objekta iznad njih- sjedilački način života i to je odlika zemljoradničkih kultura- analizama peluda i cerealija je potvrđena verzija o zemljoradničkom načinu života, te to potvrđuju i brojni nalazi alatki za obradu polja i kameni žrvnjevi -uz zemljoradnju važnu ulogu imalo je i stočarstvo- vrlo je čvrsta veza u keramici ravničarskih i brdskih naselja katuna ove kulture, a mogla je da bude posljedica sezonskih stočarskih kretanja na relaciji dolina-planina -u srijemsko-slavonskoj oblasti i Mađarskoj je dominirala zemljoradnja, a stočarstvo pak u Bosni, I Srbiji, Rumunjskoj i Slovačkoj

GENEZA
-razne teorije su dovodile je u vezu sa badenskom kulturom -u J predijelima K kultura je u dodiru sa krajem B-S-K – nađeni na Bubnju i Hisaru importi K kulture -u Slovačkoj se K kultura javlja u Bošaca kulturi -Vučedolskom kulturom je produžena evolucija K kulture u slavonsko-srijemskom prostoru 38

-postoji faza kad su one istovremene Kostolac B=Vučedol A -kraj- II.tis.pr.Kr.- oko 1800./1700. kad počinju vučedolska kultura i rana bronca -druga varijanta sa višim datumima je oko 2400. kao početak badenske i 2200. kao početak K kulture -Gradac u Vučedolu i Sarvaš (kulture idu ovim redosljedom): 1. badenska 2. kostolačka 3. vučedolska -Vis-Modran i Gomolava: 1. lasinjska 2. kostolačka 3. vučedolska -u srijemsko-slavonskoj i srpsko bosanskoj regiji se jedino K kultura javlja samostalno na jednoslojnim naseljima (Pivnica, Korićani, Čot kod Rače Kragujevačke) ili u vertikalnoj stratigrafiji, ali u izdvojenom stambenom horizontu -K kultura se širi prema: 1. I na područje Cotofeni kulture 2. J (B-S-K) 3. S (Badenska) 4. još sjevernije (Bošaca) KOSTOLAČKA K.=COTOFENI K. U Rumunjskoj=KRAJ B-S-K u J oblastima=BOŠACA GRUPA u Slovačkoj -kronološki K kultura pripada drugoj pol. 3.tis., vremenu između 2400. i 2200.g.pr.Kr.

39

VUČEDOLSKA KULTURA
RASPROSTIRANJE
-Jedan od najznačajnijih i prvi veliki lok. su sojenice na Ljubljanskom Barju -Vučedol je eponimni lokalitet ove kulture i za nas najznačajniji -treći značajni lok. je Zok u mađarskoj Baranji -također je značajna Sarvaš kao kapitelni lok. ove grupe -3 su osnovna naziva za ovu grupu: 1. Vučedolska kultura- velika većina naših istraživača se koristi ovim nazivom 2. Slavonska kultura- Childeov naziv, služe se njime i Josip i Paola Korošec 3. Zok kultura4. Ljubljanska kultura- nakon R. Ložara se više ne upotrebljava -V kultura u cjelini obuhvaća prostor još veći od badenskog: od praškog regiona u Češkoj i J obronaka Karpata u Slovačkoj do Šumadije i J Bosne, od Praga, Beča i Ljubljane do rumunjskog Banata, gotovo do Đerdapa (Moldova Veche), uključujući čitavu veliku mađarsku ravnicu, tj. Alföld- no to je prostor koji obuhvaća tek u njenoj kasnoj fazi -početak ove kulture je u slavonsko-srijemskom dijelu- to je jezgra (od Požeške kotline do Beograda) -Paola Korošec smatra da je jezgra u Sloveniji i da rasprostiranje i od Z prema I, no to je netočno -podjela: 1. predklasična 2. klasična 3. kasna (vučedolska + regionalne pojave) 4. postvučedolska (ljubljanska kultura – eponimni lok. Ljubljana Dravlje) -nosioci ove kulture su prvi stvarni nosioci metalurgije na ovom području -Vučedol je 6 km od Vukovara -podjela vučedolske kulture: 1. RANA ILI PREDKLASIČNA FAZA – STUPANJ A-nalazi iz Mitrovca, Lovasa, Belegiša (Šančine)- relativno jak kostolački utjecaj (kostolacoidni stupanj vučedolske kulture)- od I periferije Požeške kotline (Mitrovac) do Zemuna (Belegiš) u međurječju Dunava- Drave-Save 2. ZRELA ILI RANOKLASIČNA FAZA – STUPANJ B1- isto područje kao prijeglavni su mu reprezentativni vučedolski horizonti na sva 3 naselja na Vučedolu, rani vučedolski horizont u Sarvašu, vučedolski horizont na Gomolavi, Borinci…- to je vrijeme kulminacije vučedolskog stila i megaronskih kuća 3. KASNOKLASIČNA FAZA – STUPANJ B2- počinje širenje vučedolske kulture- lok. Sarvaš, Vinkovci-Tržnica, Zok (mađarska Baranja), Moldova Veche (rumunjski Banat)- na prijelazu ove u kasnu ili postklasičnu fazu ili pod kraj B2 stupnja, dolazi do daljnje eksplozivne penetracije prema Z, J i JI (prema Sloveniji, Bosni i Srbiji) 4. KASNA ILI FAZA REGIONALNIH PODVOJENOSTI VUČEDOLSKE KULTURE – STUPANJ C U SLAVONSKO-SRIJEMSKOM PODRUČJU- maksimalna ekspanzija vučedolske populacije, ali i raspad jedinstvene kulturne fizionomije na niz regionalnih tipova: -slavonsko-srijemski – Opatovac, Sotin -zapadno-bosanski ili hrustovački – Hrustovača, Zecovi -slovenski – vučedolski horizont Ljubljanskog Barja -južno-bosanski ili tip Debelo brdo – Debelo brdo -šumadijski tip – Đurđevačka glavica 40

-mako tip i nyirseg tip – u I i S regionima Karpatske kotline, te u Češkoj- mako tip će obuhvatiti i dio S Vojvodine (Čoka) -Vučedol i Sarvaš: BADENSKA B2 hijatus VUČEDOLSKA B1 -Gomolava (Hrtkovci) i Pećine (Vrdnik): KOSTOLAČKA VUČEDOLSKA B1

NASELJA I NASEOBINSKI ELEMENTI
-2 su tipa naselja: 1. na lesnim terasama- Belegiš, Neštin, Lovas, Zemun, prodol Crvenka, Vučedol, sva 3 naselja u Vučedolu, Vukovar (vinogradi Barišić i Laudenbach, Erdut, Gomolava, Vinkovci (Tržnica, Nama), Sarvaš 2. gradinskog tipa- Mitrovac… -naselja u blizini vode (jezera, rijeka, potočića, močvara…) -preferirano nizinsko stanovanje, ali je bitan i fortifikacijski element u izboru položaja naselja -lok. u Vučedolu: Gradac, Vinograd Streim i Kukuruzište Streim -Gradac nije klasično naselja već svojevrsna «Akropola», zbog nalaza megarona koji je očito služio u sakralne funcije -na Gradcu imamo zanimljiv nadzemni objekt tzv. megaron, veličine cca 15,40x9,50m (1. građevna faza) i 15,40x9,60m (2. građevna faza)- postojao je kroz dvije faze, a uništen je pri gradnji objekta druge faze -onaj stariji objekt je Schmidt je determinirao kao «Megaron ljevača bakra», jer je ovdje otkriveno 5 talioničkih peći (2 pred kućom, a 3 u kući) -u većoj prostoriji drugog objekta je otkrivena jedna presvođena peć potkovastog oblika (najvjerojatnije lončarska peć) i ognjište -otkriveno je 11 vučedolskih i 4 badenske jame koje su upotrebljavane i u vučedolsko vrijeme -Kukuruzište Streim ima najmanje 2 građevne faze vučedolskog razdoblja sa standardnim nadzemnim kućama- u sprezi s kućama su jamski objekti -Vinkovci (Tržnica-Hotel)- grupiranje kućnih osnova u 2 homogena bloka, S i J- blokove čine pravokutne kućne osnove manjih i srednjih dimenzija, bez jedinstvene orijentacije, koje čine gotovo labirintski raster- u uglu jednog objekta nađeno zanimljivo rogoliko ognjište velikih dimenzija, koje čini spregu između ognjišta i žrtvenika tj. veliki žrtveni objekt u vidu tzv. konzekracionih rogova -vučedolski način stanovanja pokazuje osobine trajnije prisutnosti na jednom mjestu -postojala je želja za poboljšanjem uvjeta života jer su izgrađivani novi objekti, a oni prethodni nisu bili još uništeni -velik broj fortifikacijskih naselja pokazuje namjeru da se ostane na svom, što je suprotno vjerovanjima populacije iz lasinjske kulture

POKOPI
-podaci se odnose tek na klasično razdoblje -nekropole nisu otkrivene -L podrumi ili jame nisu izum V kulture već badenske -poznati samo: 1. pokopi unutar naseobinskog sklopa -Gradac- (mada Gradac nije klasično naselje)- radi se o dvojnom pokopu u jednom L podrumu (jama) ispod pročelja Megarona II- oba pokojnika su u zgrčenom položaju (muškarac na desnoj, žena na lijevoj strani)- bogat prilozima: 21 čitava i 30 razbijenih posuda, te 800 ulomaka- radi se o pokopu 41

bračnog para iz sloja rodovskog plemstva (protokneževski grob)- kasnije je u istu grobnu komoru položeno i tijelo jednog mladića (naknadni pokop)- grob je Schmidt imenovao «grobnicom bračnog para»- Draga Garašanin ovdje vidi žrtvovanje žene -Vinkovci- 3 pokopa bez priloga 2. izdvojeni pokopi -tumuli: 1. tumul u Batajnici- Velika humka u Batajnici- urna badenska ili kostolačka vretenasta amfora tj. Fischbutte ukrašena na vučedolski način- tumul promjera 30 m- prvi dosada poznati kneževski grob ranijeg tipa iz Yu te predstavlja značajnu pojavu svog vremena 2. tumul u Vojki- Humka u Vojki- u Vojki su nađeni i maleni bakreni tutuli kapastog, odnosno kalotastog oblika- relativno je malen tumul -oba paljevinska groba pod tumulima imaju na bazi humaka je konstatirano spalište na kojemu je spaljen pokojnik- tu su nađeni i ostaci žrtvenih obreda (životinjske kosti i ulomci posuđa)- u sredini tumula je urna sa pepelom i nagorjelim kostima -sahranjivanje životinja je u vučedolskoj kao i u badenskoj kulturi igralo važnu ulogu u ritulima vezanima uz naselja- na Gradcu je kod megarona konstatirana tzv. žrtvena jama u kojoj je nađen skelet jelena

MATERIJALNA KULTURA
RANA ILI PRETKLASIČNA FAZA – STUPANJ A -lok: Belegiš-Šančine, Neštin-Kuluštra, Lovas-Gradac, Mitrovac-Gradac -kvalitetna glina keramike -redukcijska tehnika pečenja -polirana, tamne boje -zdjele- blago bikonične i klasično bikonične- ponekad tunelaste drške- često nizak pregibpočeci markantnijih oblika kao što su sedlasti ili kretsko-mikenski žrtvenici, poznati iz ranije kostolačke faze -ukras- brazdasto urezivanje (Furchenstich), obično urezivanje i rovašenje -ukras organiziran u usku traku kao bordura -nema prevelike težnje pokrivanja cijele posude uzorkom -dekorativna zona (traka) je ispunjena šrafiranjem ili mrežom, ponekad je unutar žrafirane zone bila negativna cik cak traka -zastupljeni su i negativno izvedeni nizovi rombova (urezivanjem ili rovašenjem) -zanimljive kružnice ili mini rozete -bliskost s kostolačkim stilom zbog dominacije brazdastog urezivanja i sličnih motiva (cik cak negativni) -u kostolačkoj nema mini rozeta i rovašenja -u odnosu na klasični vučedolski stil ovo djeluje skromno, ali nije jer bijela inkrustacija koja je popunjavala te mahom brazdastim urezivanjem izvedene motive, djelovala je poput fine tekstilne dekoracije bijelog, ne preteškog veza na jednoj crnoj ili tamnoj podlozI 1. ZRELA ILI RANOKLASIČNA FAZA –STUPANJ B1 -puni cvat i kulminacija vučedolskog dekorativnog stila -tu je kultura iz Vučedola sa sva 3 naselja u biti sinonim za vučedolsku kulturu -Schmidt je najviše zabilježio taj horizont -osim u Vučedolu tu su slojevi i u Sarvašu i Gomolavi -grubo posuđe- od lošije gline- veliki predmeti za zalihe, kruškolike amfore, trbušasti loncičesto neukrašene, a badenski element su plastične trake sa otiscima prsta -fino posuđe- bikonično- nekad na čepastim nogama ili na 4 noge- kadionice, trodjelne boce, žrtveni stolići, sedlasti žrtvenici, zidne posude u obliku kupolaste peći i četvrtaste kutije 42

-ukras- duborez, rovašenje -brazdasto urezivanje potisnuto -želja za efektnosti- to je vrijeme punog cvata tzv. arhitektonskog stila i organizacije zona (frizova i metopa) -kazetiranje -geometrijski uzorci u metopama ili kazetama- od jednostavnih cik cak, trokutastih pa do složenih kao umetanje rombova u pravokutnike, andrijin križ, šahovska ploča -od krivolinijskih je jedino elipsa ili kružnica (sunčani krug ili rozeta) -najraskošnije ukrašene zdjele sa čepastim nogama, kadionice (kazetiranjem, režnjevima) -«bijela inkrustacija» je nekad crvena koja je više ritualne funkcije (terina iz grobnice bračnog para) -inkrustacija dobivena drobljenjem školjki+neko vezivno sredstvo (nešto kao bjelanjak) -dekorativni stil se oslanja na tekstilne uzorke -odnos između bijelog i crnog je izbalansiran 2. KASNA KLASIČNA FAZA – STUPANJ B3 -ovaj stupanj nađen u Sarvašu i u Vinkovcima (Tržnica) -to je vrijeme prvih prodora vučedolske civilizacije prema van -oblici- ostaju neizmjenjeni- nestaju trodjelne boce, zidne posude- novina su trbušaste amfore sa cilindričnim vratom -bitne su i zanimljive kupe na križnoj nozi, te na niskoj nozi -ukras- kod grubog posuđa pretežno plastične trake s otiscima prsta na vratu i barbotin na tijelu -često je urezivanje i žigosanje (duh badenske) -negdje jako rovašenje i mnogo bijelog na posudi od inkrustacije -bijele površine jače su naglašene nego u B1- to stvara dojam ogrubljivanja -većina posuda ima dekorativni stil od B1 -ponovno Furchenstich -motivi- sad u prvi plan dolazi klasični i andrijin križ- postaju veliki i napadni- centralni motiv -taj motiv se povezuje sa kupom na običnoj ili križolikoj nozi, često na bazi noge (nevidljiv dio)- to je možda služilo u kultne svrhe -andrijin križ, velikih dimenzija- po visini friza -ojačavanje bijelih inkrustiranih površina, ali i nježno izvedeni brazdasti ukras -ostali oblici- zidne posude (badensko nasljeđe), dekorativne kadionice -žrtvenici- 3 tipa: stolić i rog – obje faze sedlasti – A-B2 (kostolačko nasljeđe) četvrtasta plitica na 4 čepaste noge- razvio se iz zdjele na čepastim nogama -plastika- od ljudskih figura dao je samo Vučedol Gradac fragmente (samo noga), B1 -Vinkovci (Tržnica)-B2- 2 statue- plošni gornji dio, noge volumne, suknje, gornji dio tijela prelomljen i nagnut naprijed -pokraj ovih nagnutih postoje i plosnate -«Golubica iz Vučedola»- 3 čepaste noge, šuplja s otvorom na glavi- to je boca za kultnu upotrebu- na vratu urezan motiv položene klepsidre odnosno labrisa, pa je Scmidt kult golubice, labrisa i sedlastih žrtvenika doveo u vezu s kretsko-mikenskim krugom -«Glava s vratom figure patke»- Vučedol- jedan od najljepših vučedolskih predmeta uopćeoblikovana još superiornije od golubice- kako se barske ptice vežu uz solarnu simboliku, jednako kao i simbol križa u rozeti, čini se da je solarni kult imao istaknuto mjesto u religijskom svijetu vučedolske populacije -«Figura jelena»- Megaron II- u kultne svrhe, kult jelena, lov -litička industrija- ne pokazuje mnogo

43

-nakit- nađen u neproporcionalno malom broju -metalurgija- «megaron lijevača bakra» sa talioničkim pećima- peći oblika lucerne s izvučenim nosom za lijevanje bakra su 1. poznati dokaz o metalurškom centru u Panoniji -Vučedol-Gradac- nađen kalup za lijevanje sjekire, a kasnije i sjekira od tog kalupa -blizu peći nađen je maleni ingot, a nađeni su i na drugim pozicijama ulomci minijaturnih ingota -posve sačuvani «ansambl»- maleni «špahtl» u koštanoj, ukrašenoj dršci, zatim špahtl bez drške i 3 bakrene igle -u Sarvašu imaju istaknuto mjesto kalupi za 2 listolika bodeža i 1 dlijeto -Vinkovci (Tržnica-Hotel)- kolekcija kalupa za lijevanje u jami, pa je stoga nazvana «jamom ljevača»- 3 kompleta kalupa za lijevanje bojnih sjekira s cilindričnim tuljcem za usad držala, 1 komplet kalupa za isti tip sjekire ali minijaturnog oblika, te 1 kalup za lijevanje dlijeta- jama je sadražavala najvrjednije predmete jednog majstora ljavača, koji su neoštećeni ostali deponirani u toj jami -Borinci- ostava lepezastih, plosnatih sjekira- ostava je samo djelomično sačuvana i morala je brojati nekoliko desetaka primjeraka- a pripadala je najvjerojatnije ili lokalnom proizvođaču ili još vjerojatnije putujućem majstoru ljevaču -Ljubljana Barje- kalup za listolike bodeže, za bojne sjekire -Debelo Brdo- kalup za bojne sjekire -Zecovi kod Prijedora -nosioci V kulture su 1. stvarni nosioci bakrene metalurgije u ovom dijelu Karpatske kotline VUČEDOLSKA UMJETNOST -Golubica je vrh umjetnosti eneolita na ovom prostoru -cijela keramika ima artističku notu -kostolačka osnova (A), maštovitija od kostolačke keramike, ali ima jednostavnost istu -oslanja se na tekstilne uzorke kao i čitava V kultura -bijela boja u početku manje upadljiva -klasična faza ostvarila složeniji sustav, arhitektonski stil (vertikalne i horizontalne podjele) -težnje ka geometrizaciji -slobodni crtež, spirala i meandar ne postoje -B1- rovašenje i duborez + bijela inkrustacija (sad je teže tkanje, kao tepisi9 B2- 2 pravca- 1. teška faktura, više rovašenja, puno bijelog- 2. povratak brazdastog urezivanja, postaje lakše i prozračnije, bliže fazi A, ali dekoracija razvijenija (Furchenstich) -stvarni rodonačelnik crno bijelog pristupa keramičkoj dekoraciji je retz-gajarska kultura, no vučedolska populacija je toliko dotjerala taj način ukrašavanja da je došlo do perfekcije -vjerojatno ni jedna eneolitska kultura nije proizvela takvo obilje ukrašenih predmeta PORIJEKLO -teze o porijeklu: NORDIJSKO PORIJEKLO- najviše pristaša I ALPSKO PORIJEKLO- također mnogo pristaša J PORIJEKLO- najmanje pristaša AUTOHTONO PORIJEKLO- Dimitrijević, Tasić i Benac su joj pobornici O DJELOMIČNO STEPSKOM PORIJKLU- nije naišla na veći odaziv- rodonačelnik joj je Grašanin -kostolačka kultura je bitni element za razvoj- puno sličnosti, Furchenstich, oblici, motivi iz faze A -u V kulturi su duborez i rovašenje što je pak apsolutno strano kostolačkoj kulturi, a žigosani kostolački stil je pak stran V kulturi -zašto dolazi do transformacije kostolačke kulture?

44

-Badenska je maknula Sopotsku i Vinču- tu se stabilizirala, ali ovaj prostor je periferija badenske- možda su još živjeli ostaci neolitskih kultura koji su uzdrmali badensku i stvorili kostolačku kulturu -utvrđivanje Vučedola u badensko vrijeme govori o nestabilnosti -pojava kostolačke kulture u vrijeme previranja -kostolačka je rezultat transformacije badenske, a vučedolska rezultat na novi način uobličenih starih populacija 3. KASNA VUČEDOLSKA KULTURA – STUPANJ C -širenje prema J, Z, JI i S -zbog velikih udaljenosti oslabile su kulturne veze tj. lokalni supstrati utječu -naselja i dalje fortificirana, a rade se i na bregovitim regionima, na kotama iznad 200 m nm -prava gradina je Gorička u Pounju (Banija) -u Bosni klasična gradinska naselja kao Zecovi, Debelo Brdo, Fortica na Bakijama u Sarajevu, Alihodže… -u Šumadiji su Đurđevačka glavica i Jasik -sojeničkog tipa je Ljubljansko Barje -život osigurava stočarska privreda u svim tipovima naselja, dakle težište je prebačeno sa zemljoradnje na stočarstvo -takav prirodni preokret je zacijelo omogućio i veliku pokretljivost vučedolske populacije, koja je rezultirala izvanrednim ekspanzionim učinkom -o pokapanju u kasnoj V kulturi Yu tla nema zasad uvjerljivih podataka -slavonsko-srijemski tip ili stupanj C vučedolske kulture-živi na području klasične V kulture -u kronološkom sistemu jedino je ona stupanj C V kulture -područje rasprostiranja: Srijem (Opatovac, Sotin), Slavonija (Viškovci i Samatovci), Baranja (Zok), u SZ Hrvatskoj (Velika Barna kod Grubišnog polja, Veliko Trojstvo i Martinac kod Bjelovara) do okoline Križevaca, te u dijelovima bosanskog Posavlja (Bosanska Kostajnica) i Pounja (Gorička)- sumarno rečeno prostire se u Međurječju od Zemuna do blizine Križevaca, u Yu i mađarskoj Baranji, te dijelovima S Bosne -oblici keramike-Kupe na nozi (šuplja noga, a može biti i zatvorena- noga služi kao zvečka jer su u njoj kanečići) i vrčevi s cilindričnim vratom su vodeći oblici -ukras- oslanja se na B2- Furchenstich, ali dolazi i obično urezivanje- i dalje zonalna organizacija- trokutasti uzorci, cik cak -najbliži je slovenskom tipu -slovenski tip kasne vučedolske kulture-poznat kao Ig I ili stariji horizont Ljubljanskog Barja -ostali lok.: Ptuj, Apatovac kod Križevaca -zastupljen tip i u Austriji -od Beča i Ljubljane do okolice Križevaca -keramika- vrčevi s trakastom drškom, trbušaste amfore -ukras- identična slavonsko srijemska lakoća, prozračnost- Furchenstich dominira- motivi iz B2 faze kao što su andrijin križ, frizovi, križevi -Askos oblika kozjeg vimena (zanimljiv) -idoli- sva 3 idola imaju oblik kutije za violinu (oni su daljnja razvojna faza statuete iz Vinkovaca) -dvije ljubljanske statuete pokazuju dekorativni efekat, treća pak prikazuje kroj i oblik kaputa, te tako omogućuje da se upozna jedan vučedolski odjevni predmet- ove 3 statuete predstavljaju maksimalni likovni domet svog vremena -ono što je bio Vučedol u ranoj fazi to je sad Ljubljansko Barje

45

-metropola civilizacije se preselila na taj prostor, koji je tada bio najsigurniji i najzaštičeniji- u tom bezbjednom refugiju mogle su se uspješno njegovati stare tradicije i navike -zapadnobosanski ili hrustovački tip-u Z Bosni -2 špilje: Hrustovača, Dabar pećina -3 naselja na brežuljcima gradinskog tipa: Zecovi, Topića Glavica, Pejića Gradina -keramika- bikonične zdjele, lonci, amfore, vrčevi i kupe na križnoj nozi -ukras- oslanja se na B2, ali ne na Furchenstich, nego duborez i rovašenje, ali nije onolika dominacija bijele -arhitektonski stil u prvom planu -inkrustacija, ali nema profinjenosti klasične V kulture, već je ovo rustičnija verzija -južnobosanski ili debelo brdo tip-zastupljen u Sarajevi i okolici, oko rijeke Bosne -Debelo Brdo kod Sarajeva -Fortica na Bakijama u Sarajevu -Gradac kod Homolja (nedaleko od Sarajeva) -Gradac u Lepenici (kod Fojnice) svi lok. su gradinskog tipa -Alihodže u dolini Bile -Gradac kod Toplice (nedaleko Kreševa) -Gradac u Kotorcu -keramika- više pokazuje odlika trbušate profilacije, nego bikoničnosti- trbušasti lonci s niskom cilindričnim vratom -ukras- oslanja se na zatvorene forme- arhitektonski stil- kazetriranje velikih površina ko šahovska ploča, redne kompozicije, klepsidra -dominira Furchenstich, ali i žigosanje -kompromis između slavonskog i zapadnobosanskog tipa -plastika- oštečena statua iz Debelog Brda podsjeća na lasinjske iz Ašikovaca -metalurgija- čitav niz glinenih kalupa za lijevanje iz Debelog Brda -kalupi za sjekire sa cilindričnom rupom -2 kalupa za lijevanje listolikog bodeža prijelaz eneolita u broncu A1 -nakon Vučedola i Sarvaša, Debelo Brdo je sljedeći sigurni metalurški centar -šumadijski ili đurđevački tip-Đurđevačka glavica -keramika- vodeći oblici su kupe na nozi -ukras: klasično slijedi Furchenstich- najbliži mako tipu -mako tip-Potisje i Podunavlje u Mađarskoj- prodro u Češku kod Praga -istraživao Nandor Kalitz -nyirseg tip-SI dijelovi Karpatske kotline, dio Slovačke -Nandor Kalicz -litički proizvodi-nalazi s Ljubljanskog Barja- posebnu grupu čini grupa cijepane litičke proizvodnje pseudosolitrenskog tipa- pretežno dosta veliki predmeti od 6 do 13 cm dužine, koji predstavljaju ili vrška za sulice i koplja ili bodeže- takvi predmeti pojavljuju se već u lasinjskoj kulturi -koštani predmeti-od jelenjeg roga -šila, dlijeta, spatule, harpuni

46

-alatke za pletenje ribarskih mreža s Barja -metalurgija-Debelo Brdo -Ljubljansko Barje metalurški centri, slijede tradiciju Vučedola, Sarvaša, Vinkovaca 4. KASNOVUČEDOVSKI STIL -7 tipova proisteklih iz B2 faze klasične V kukture -1. smjer gdje je jače rovašenje i teška tekstilna faktura, dosta bijelog (hrustovački) -2. smjer- Furchenstich- prozračniji stil (Slavonsko-srijemski, slovenski- još laganiji od B2)više liči na rez tanki -Mako, Đurđevo, Nyirseg- zajedničko opadanje kvalitete -Ljubljansko Barje- nova i posljednja metropola kulture (idoli, askos…) -to je kraj kulture, kad u Europi još V kutura i kultura zvonolikih pehara njeguju puni eneolitski likovni izraz

ZAKLJUČAK VUČEDOLSKE KULTURE
EKONOMIJA -zemljoradnja -s vremenom jača metalurgija (Sarvaš, Vučedol, Vinkovci)- bojne sjekire -bitno stočarstvo -lov- na jelene- to dovodi do izdvajanja lovačke, pa vojne skupine -to sve dovodi do demografske ekspanzije i počinju osvajanja -prehrana divljačju bitna i to dovodi do viška stoke koja je za trgovinu -važan element je društveno uređenje-rodovsko -lovački element u rodovskom društvu se izdvaja i to je jezgra militantnosti -kneževski grobovi vrhovnika: a) Grob bračnog para u Vučedolu b) Tumul Velika humka u Batajnici c) Mala Gruda (Ljubljanska kultura- Jadranski tip) -megaron je kuća svjetovnog i duhovnog vođe zajednice- Gradac je svojevrsna A»kropola» -dakle pojava prvih akropola i kneževskih grobova -zabilježeni kontakti s egejskim prostorom (Mala gruda- nalazi iz tumula) -važna je društvena organizacija ODNOSI KULTURA -supstrat su joj Badenska i Kostolačka RANA KOSTOLAČKA = BADENSKA B2 SREDNJA KOSTOLAČKA = VUČEDOL A KASNA KOSTOLAČKA = VUČEDOL B1-KRAJ LASINJA IIB = KOSTOLAC A = VUČEDOL A LASINJA III = KOSTOLAC B = VUČEDOL B1 -kasna vučedolska je potisnula lasinjsku -Retz Gajarska je istovremena s Lasinjskom -Hunyadi-Halom-Vajska (kraj Bodrog keresztur kulture) u Potisju je uništena ekspanzijom vučedolske tj. nastupom Mako i Nyirseg tipa -u Z Bosni hrustovački tip je uništio lasinjsku -Ljubljanska kultura smjenjuje u srednjoj i J Dalmaciji Nakovansku kulturu (rani eneolit)/prema Marijanoviću NE/, a u Istri kulturu s metličastom keramikom -u Gudnji nakon Nakovanske kulture ide hijatus za kasni eneolit, pa ljubljanska kultura 47

-ljubljanska kultura i cetinska su istovremene -nasljednik vučedolske u slavonsko-srijemskom prostoru je vinkovačka kultura -Vinkovci-Tržnica- ovdje je iznad vučedolske, vinkovačka kultura -vinkovačka sliči Mako i Nyirseg kulturama -fino posuđe mahom neukrašeno APSOLUTNI DATUMI (C 14) -2160- Vučedol A -kalupi iz Vučedola- oko 2000.pr.Kr. -kalupi iz Debelog Brda- oko 1800.pr.Kr. -Mala Gruda- oko 1900.-1800.pr.Kr. -Vučedolska kultura 2100.-1900./1800.pr.Kr. -Ljubljanska kultura 1800.-1700.pr.Kr. ZNAČAJ -najeneolitskija kultura u Yu -atraktivna keramika -društveno uređenje-rodovski principat- to je rezultat ekspanzije -ljubljanska kultura je nasljednik- u keramici arhaičnija- u bronci ona ima neolitski karakterširi se na Jadran

48

LJUBLJANSKA KULTURA
(ili daljnji život Vučedolske baštine)
-Rana bronca -prije i oko 1800.pr.Kr. turbulentna zbivanja eliminirala su gotovo sve lokalne eneolitske kulture, tako je nestala i grupacija kasnovučedolskih kulturnih manifestacija -no izvanredna pokretljivost plemenskih grupacija je omogućila ekspanzione pokrete -slovensko-bosanska vučedolska populacija je uspjela u horizontu rane bronce sačuvati vučedolski duh i nastaviti vučedolsku tradiciju (slovenska na vlastitom tlu i djelomično obalnom tlu, a bosanska seleći na J, na jadransku obalu i izvlačeći se tako iz ugroženih oblasti- no te manifestacije spadaju već pod horizont bronce A1, te više nisu vučedolska kultura, već ljubljanska kultura -nalazi ove kulture su u mlađem horizontu Barja i Ig II (P. Korošec), te nalazi na Z Jadranske obale 1. Ig I i Barje I (kasna vučedolska) 2. Ig II i Barje II (ljubljanska kultura)- Alpski tip bronca A1 -Jadranski tip -LJ kultura nije vučedolska kultura, već jedan od dijelova vučedolskog kulturnog kompleksa a) ALPSKI TIP -P. I J. Korošec -naselja- Barje-sojeničko Vinomer- gradinski tip + zemunice -pokop- skeletni tip- samo 1 grob -keramika- gruba (kuglaste forme)- fina (redukcija-tamno, kuglaste amfore i lonci, blaga bikoničnost na vrčevima -ukras- kotačići za žigosanje (novina) -pod utjecajem su kulture zvonolikih pehara -zonalni ukras- na vučedolskoj tradiciji -redni ukras (Reihenmuster)- kultura zvonolikih pehara -guste negativne cik cak trake b) JADRANSKI TIP -od Trsta do Albanije -lok. u Italiji- Caverna del Petirosso i Grotta dei ciclami -Dančeva pećina (Istra) -Sv. Spas kod Knina -izvor Cetine Hrvatska -špilja Tradanj kod Zatona (kod Šibenika) -Grapčeva špilja na Hvaru -Gudnja na Stonu- glavni lokalitet -lok. u Crnoj Gori- Mala Gruda u Tivatskom polju i Rubež kod Nikšića -lok. u Albaniji- Pazhok -naselja- špilje, osim naselja Sv. Spas -pokopi- 4 tumula: a) na izvoru Cetine- skup tumula (nekropola) = cetinska kultura- od tih 1 tumul je imao priloge koji bi bili iz LJ kulture b) Rubež- uništen c) Pazhok- velikih dimenzija- prilog je jedan vrč- tumul je kasnije služio i za sekundarne pokope 49

d) Mala Gruda u Tivatskom polju- tumul ide u red velikih tumula - najznačajniji tumul - prečnika je preko 20 m, visine 3,5-4 m - grob lociran nešto I od središta tumula - kameni sanduk sa skeletom pokojnika u zgrčenom položaju - raka je bila ukopana u bazu (zdravicu) - otkrivena i spališta i vatrišta, koja ukazuju na složene ritualne obrede, ali i lako moguće i na reminiscencije na ritus spaljivanja koji je bio primijenjen u sličnim pokopima u kasnoj vučedolskoj kulturi - tumul je imao omotač složen od rječnih oblutaka - paljevinski slojevi zamijećeni su na različitim nivoima, također su na neki način ojačavali strukturu humka - na skeletu i uz njega nađeni prilozi: kupa na niskoj koničnoj nozi, vrč s trakastom drškom (oboje ukrašeno na način faciesa LJ kulture),zlatni trijangularni bodež (zapravo od elektrona), srebrna sjekira (isto od elektrona samo sa velikim postotkom srebra), 5 zlatnih karičica za kosu (Noppenring) i 2 ulomka bakrenog lima od nekog uništenog predmeta čija se funkcija više ne može odrediti - ovo je klasični kneževski grob u kojem je bio pokopan jedan prvak iz lokalnog rodovskog plemstva - bodež, sjekira i karičice su zacijelo egejskog porijekla i predstavljali su veliku imovinsku vrijednost- bodež pokazuje tragove jake upotrebe -Marijanović smatra da na Jadranu ne postoji LJ kultura niti Jadranski tip, jer nema koegzistentnih naselja, već samo neki elementi koje je stanovništvo preuzelo: to stavlja u razvijeni eneolit -keramika- kao i alpskog tipa, redukcija, tamne boje, polirano- vodeći oblik je kupa na nozi -ukras- oslanja se na vučedolsku zonalnu površinu- isto kao i alpski tip- uske trake izvedene kotačićima s negativnim cik cak motivom -metalni predmeti- samo iz Male Grude (bodež, bojna sjekira, 5 karičica)- predmeti egejskog podrijetla i import -ljubljanski stil- s obzirom da je ovo vrijeme neukrašene keramike u Europi jer su populacije previše zaokupljene metalurgijom, zato ova ukrašena keramika odskače- ima vučedolski duh -problem geneze- po P. Korošec ona je rezultat utjecaja zvonolikih pehara- nastala simbiozom vučedolskih elemenata u Sloveniji i Bosni i kulture zvonolikih pehara, stočara i nomada koji prodiru na J- žigosanje kotačićem je njihov element- seljenjem i širenjem prema J i Jadranu iz Slovenije i Bosne, zauzimaju velik prostor- u zaleđu Dalmacije oko Cetine je Cetinska kultura (tumuli kod Cetine) -zaključak-LJ kultura je predstavnik eneolitske tradicije u ranoj bronci- predstavlja udruživanje 2 kulture u vrijeme nesigurnosti- stočarstvo dominantno- oko 1700. na Jadranu previranja- kod Velebita su nosioci jedne varijante Hatvan kulture (Vlaška Peć), koji su istovremeno zapaženi i u Lici (tumuli u Ličkom Osiku), to je zaustavilo LJ kulturu- bijela inkrustacija preživjela u bronci -po Marijanoviću LJ kultura se nije širila na Jadran, tj. nema njenih nosioca ovdje, već se širi keramika utjecajima

50

RETZ-GAJARY KULTURA
-u perifernim regionima Karpatske kotline- ponajviše u I alpskom prostoru -Austrija, kontinentalna Slovenija, S Hrvatska i na I obroncima Krndije i Dilja u Slavoniji, u Moravskoj, Z Mađarskoj, JZ Slovačkoj i u Erdelju u Rumunjskoj -regionalni tipovi: a) RETZ-TIP b) WALTRAHÖHLE-JEVIŠOVICE C-1-TIP c) GAJARY-BAJČ-TIP d) MONDSEE-TIP e) ERDELJSKI ILI TRANSILVANIJSKI TIP f) RETZ-GAJARSKI NALAZI U POTISJU g) VIŠNJICA-TIP- na prostoru SZ Hrvatske (Velika pećina kod Višnjice, Vindija kod Donje Voće) i kontinentalne Slovenije (Predjama kod Postojne) -ukrasi- brazdastim urezivanjem, rovašenjem, a žigosanje je kao standardna nadopuna brazdastom urezivanju -početak joj je istovremen s klasičnom lasinjskom kulturom h) KEVDERC-HRNJEVAC ILI HRNJEVAČKI TIP- na području S Hrvatske, S regija kontinentalne Slovenije i Transdanubija u Mađarskoj -lok.- Hrnjevac kod Kutjeva, špilja Kevderc kod Škofje Loke -klasični retz-gajarski oblici keramike- Furchenstich je eliminiran, ukrasi su rovašenjem, duborezom, urezivanjem i rjeđe žigosanjem (i sa kotačićem)-upotreba bijele paste pokazuje srodnost sa kasnoklasičnom vučedolskom kulturom -HRNJEVAČKI TIP=VUČEDOLSKA B=LASINJA IIB i III -složena i dugotrajna kulturna manifestacija

NASELJA
-brežuljkasta i umjereno brdovita područja, zbog stočarske privrede- često posjedaju ranije naseljena naselja -špiljski objekti i naselja uobičajenog tipa -vrlo primitivna naselja, čak gledano i u okvirima zemuničkog graditeljstva- mobilna su populacija, polunomadi ili čak nomadi

POKOPI
-nema ih na podučju Yu- van Yu su skeletni, u zgrčenom položaju, osim u Erdelju gdje su tumuli malih i srednjih dimenzija s jednim ili više pokopa- u blizini nekih tumula otkriveni su žrtvenici, a kod jednoga i menhir

MATERIJALNA KULTURA
-Velika pećina kod Višnjice- više od 60 primjeraka ukrašene keramike i znatan broj grubog posuđa- nađene polirane sjekire u trapeznom obliku i kao čekićasti ripovi s rupom za nasad držala- nađena koštana šila, pršljenovi -Vindija- 20-ak primjeraka ukrašene i velika količina grubog posuđa -Predjama- 4 primjerka ukrašene i velik broj grube keramike -Hrnjevac- zanimljiv predmet, kao nekakav labris, ali bez rupe za usad držala (možda gladilica, a možda nekakava statueta)- nađen i 1 ženski idol primitivno izveden -u SZ i S Hrvatskoj je ova kultura bitna jer dovodi brazdasto urezivanje- ona je rodonačelnik Furchensticha i bitan činilac njegova širenja -ona je prva kultura koju je bilo moguće prepoznati na Yu tlu da je egzistirala bez posjeda nad teritorijalnim prostorom- mobilna nomadska kultura

51

PROBLEM ENEOLITA NA ISTOČNOJ JADRANSKOJ OBALI
-Ne može se reži da na ovom prostoru eneolita nema, nepoznavanje se zasniva na pomanjkanju obimnije arheološke građe -stratigrafski pokazatelji na 3 špiljska staništa pokazuju prisustvo eneolitskih manifestacija 1. Gudnja kod Stona na Pelješcu- nakon neolitskih kultura, slijedi eneolitski stratum V, sa kaneliranom keramikom- taj stratum je preslojen s 2 horizonta jadranskog tipa ljubljanske kulture 2. Odmut špilja u porječju rijeke Pive (SZ Crna Gora)- stratum VI je iz vremena razvijenog eneolita i kasnijih manifestacija- nalazi lasinjskog tipa, nalazi vrpčaste keramike i nalazi ljubljanske kulture- taj stratum će imati najmanje 2 horizontadatiran u 2335 plus-minus 90, što bi moglo odgovarati kasnom (kiringradskom) faciesu lasinjske kulture, ali ne i ljubljanskoj kulturi, ali nije isključeno da je ovdje mogao postojati i jedan vrpčastokeramički period stanovanja 3. Jamina Sredi na Cresu- u stratumu koji je preslojio hvarski sloj nađeni su kao import po jedan ulomak klasične vučedolske i klasične kostolačke kulture -u daljnja razmatranja nisu uključene ljubljanska i cetinska jer su opredijeljene kao ranobrončanodobne (dakle od ova tri lokaliteta, ostaje nam jedino Odmut za razmatranje) -Nakovanska kultura predstavlja daljnji razvoj vinčoidnog faciesa- nalazimo je u eneolitskom stratumu u Spili u Nakovani, u Odmutu u horizontu V i u Gudnji u horizontu V -dolazi do prodora kontinentalnih i I balkanskih manifestacija u postnakovanskom razdoblju, a prvi kontinentalni talas predstavlja lasinjska kultura- Odmut VI -nju smjenjuje prodor stepskih, šnurkeramičkih elemenata, najvjerojatnije iz Bugarske -drugi kontinentalni talas čini spuštanje kasnovučedolskih populacija iz oblasti J i Z Bosne, ali to je već prijelaz eneolita na ranu broncu (fiksiranje ljubljanske kulture u jadranskom prostoru) -u ovakvim okolnostima očito je da je najlakše determinirati nakovanski facies -Nakovanska kultura: 1. Protonakovanski horizont- blizak po oznakama Vinči D1- nalazi iz Markove špilje na Hvaru, Grapčeve špilje i špilje Tradanj 2. Nakovanski horizont-nalazi iz Spile u Nakovani, u stratumu V u Gudnji, stratum V u Odmutu, Grapčeva i Markova špilja -protonakovanska (ili ranonakovanska) i nakovanska kultura se iskazuju u srednjim i J regionima I obale Jadrana kao nosioci ranog i srednjeg eneolita -ova manifestacija je nastala na kasnohvarskom supstratu pod djelovanjem kasne vinčanske i najvjerojatnije rane salcutanske kulture -pak lasinjska kultura je ovdje morala predstavljati finalnu etapu eneolita, jer je ona nesumnjivo jedna od genetskih komponenti u tvorbi cetinske kulture, no u cetinskoj kulturi su zastupljene i vučedolski elementi i neki nedefinirani elementi (trakasti ukrasi) -lasinjski nalazi su nađeni u stratumu VI špilje Odmut -u svakom slučaju proizlazi iz stratigrafske slike Odmuta da nakon nakovanske dolazi lasinjska -u Odmutu VI ima i nešto Schnurkeramike (vrpčaste keramike), a ti bi pak nalazi činili dio J balkanskog segmenta stepskog prodora tj. talasa koji je obuhvatio Bugarsku, Albaniju i Tesaliju -pojava stepskih elemenata ovdje nije jasna, ona dolazi uz neke druge kulture na nekim nalazištima, a ovdje izgleda sa lasinjskom kulturom -jaka prisutnost ljubljanske kulture na ovim prostorima je povezana sa drugim prodorom sa kontinenta, a sugerira nam pojavu kasnovučedolske populacije u jadranskom prostoru neposredno prije formiranja ljubljanske kulture tj. neposredno prije nastupa rane bronce 52

-2 su ljubljanska horizonta u Gudnji- stariji bi bio J bosanski facies vučedolske kulture, a mlađi bi odgovarao ljubljanskom horizontu Grapčeve špilje na Hvaru -kneževski grob iz male Grude također pokazuje obilježja rane faze ljubljanske kulture -spuštanje J bosanske populacije na jadran je prouzročilo izrazitiju prisutnost vučedolske komponente u jadranskom, nego li u alpskom tipu ljubljanske kulture- no faktičnu prisutnost te J bosanske vučedolske kulture na Jadranu mi zasada ne možemo arheološki utvrditi zasada

53

STEPSKA KULTURA U ENEOLITSKOM PERIODU JUGOSLAVIJE
-Ne može se očekivati da su nosioci stepske kulture zaposjedali određene teritorije Yu, osim kad je u pitanju uža oblast Podunavlja (od ušća Tamiša i Tise) -prisustvo stepske kulture jama pod tumulima je pouzdano utvrđeno za sada samo u Banatu (Vojlovica kod Pančeva, okolina Uljme kod Vršca, Batka kod Zrenjanina) -pojedinačni nalazi koji im se mogu pripisati ili bar su njihov utjeca, su: Krstur u Banatu, okolina Negotina (I Srbija), Šuplevac i Crnobuki (J Makedonija), Gornja Tuzla (I Bosna) -rasprostranjenost obuhvaća ona područja koja ne odstupaju previše od matičnog stepskog područja -dugi kremeni noževi iz ostave u Kladovu- stepski utjecaj- pojava im se ovdje veže uz Bodrogkeresztur grupu- takvi kremeni noževi se javljaju u grupi Gumelnita, što ukazuje na njihovo porijeklo iz J ruskih stepa -istom horizontu pripada i dugi kremeni nož iz Borande kod Pančeva -vrpčasta keramika nađena je na nalazištima Šuplevac i Crnobuki, te u Gornjoj Tuzli jedan fragmenat vrpčaste keramike -keramička posuda iz tumula kod Krstura, ukrašena motivima izvedenim u tehnici utiskivanja upletene vrpce, pripada također stepskoj kulturi -u Ljeskovoj Glavici kod Trebinja (Hercegovina) u humci nađeni fragmenti vrpčaste keramike, te ukazuju na stepsko porijeklo -fragmenti također nađeni u Zelenoj Pećini u Hercegovini, Rumin-Biteliću u Dalmaciji, te Odmutu u Crnoj Gori -nalaz iz Šuplevca- kameni skiptar u vidu stilizirane konjske glave- stepsko porijeklo je nesumnjivo -humak iz Rogojevca kod Kragujevca- 2 groba u centru, skeleti položeni na leđa, posipani okerom, prilozi su kremeni nožići- sahranjivanje iz ranog brončanog doba, lokalnog obilježja, a ritual ukazuje na stepsku tradiciju

NASELJA
-nisu otkrivena na tlu Yu

POKOPI
-skeletni, na leđima sa zgrčenim visoko uzdignutim koljenima, u polusjedećoj poziciji- duž cijelog skeleta posipan crveni oker- prilagani u grobove prilozi- tipičan pokop pripadnika stepske populacije -tumul kod Uljme- pokojnik u zgrčenom stavu na lijevom boku, izgled rake je slabo opisanod priloga su tu zlatne naušnice- posipan crvenom bojom (valjda se misli na oker) -humka kod Vlajkovca (okolina Vršca)- skeletni pokop na leđima sa povijenim nogama najvjerojatnije, izgled rake nepoznat, skelet je najvjerojatnije bio položen na prostirci-hasuri, jer je u opisu navedeno da su ostaci tkanja ukazivali na motiv riblje kosti- oker je na obje strane lubanje -tumuli u Vatinu- uništeni zemljanim radovima- nađena spiralna naušnica od zlatne žice- čest oblik nakita kod stepskih naroda -tumul Jama kod Vojlovice- pravokutna raka, na dnu ostaci neke zastirke posute okerom, pokojnik na leđima sa povijenim nogama u koljenima- prilozi: 2 srebrne spiralne naušnice kao jedini grobni prilozi -tumul kod Đale u blizini Krstura- nađena posuda vrpčaste keramika, ali drugačiji način sahranjivanja- sloj pepela sa nagorjelim kostima 54

-postoji još jedan način sahranjivanja, mlađi u odnosu na grobove-jame sa pravokutnim rakama, a to su katakombni grobovi, no njihovo prisustvo u tumulima J Panonije i srednjeg Podunavlja nije utvrđeno, osim mišljenja da grobne rake u lesnoj podlozi Gradca na Vučedolu, u okviru naselja badenske i vučedolske grupe, duguju svoj oblik i namjenu grobova- katakombama stepskih oblasti

DRUŠTVO I EKONOMIJA
-društvena i ekonomska struktura stepskog eneolita bila je prvenstveno određivana prema priprodnim uslovima matšnih oblasti gdje su populacije tog perioda nastale i dalje se razvijale -ta plemena su najprije smatrana izrazito pastirskim, usmjerena na nomadsko stočarstvo, vrlo pokretna i bez stalnog mjesta prebivanja -drugi pak podaci govore o snažnoj zemljoradničkoj komponenti proizvodne osnove populacije stepskog eneolita, sa izrazitim sjedilačkim naseljima, čija stratigrafija potvrđuje njihovu dugotrajnost- ali u I područjima Panonske nizine, srednjem i donjem Podunavlju, takva naselja nisu otkrivena -pa se može smatrati da su u područjima koja su zasjeli bili prvenstveno stočari -vremenski raspon ovih populacijskih pokreta iz stepske zone J Ukrajine i Crnog Mora odgovara, u apsolutnim datumima, približno sredini, odnosno drugoj polovici III. tisućljeća pr.Kr., ne računajuči tu prethodni razvoj kulture grobova-jama u svojim oblastima dalje ka istoku -prema C 14, apsolutna kronologija ovih migracionih pokreta iz stepa, bi bila još viša -dolazak stepskih populacija u I dio Karpatskog bazena i balkansko-podunavske oblasti, sve se više prihvaća kao odlučujući činilac u obrazovanju Europljana, čija plemena, kroz dalji razvoj metalnih doba, daju svojstveni pečat kulturi protohistorijske Europe

55

INDOEUROPLJANI I ENEOLITSKI PERIOD JUGOSLAVIJE
-Za vrijeme eneolita i početkom brončanog doba obrazuju se kulturne i etničke zajednice stepskih nomadsko-zemljoradničkih populacija, poznate naročito po svom karakterističnom načinu sahranjivanja -jedna od njih je kultura grobova-jama pod tumulima (Kurgan kultura) i nosilac je značajnih migracija čija završnica je u Podunavlju i dopire sve do J Banata, odnosno ušća Tamiša u Dunav -sve su brojnija tumačenja da ova kretanja u pravcu I-Z odgovaraju pojavi najstarijih indoeuropskih zajednica i da obilježavaju početak obrazovanja kasnijih prahistorijskih i historijskih etničkih grupa Europe, ali prva istraživanja spadaju u zasluge nauke o jeziku i njegovoj historiji -podjela jezika na 2 osnovne grupe: 1. centum ili zapadna grupa- paleoeuropski jezici 2. satem ili istočna grupa- iranski jezici -nepodudarnost glasovnih struktura inače srodnih jezika, uz njihovo geografsko razgraničenje poslužila je kao suštinski elemenat teorije o postojanju zajedničkog protoindoeuropskog jezika, odnosno one početne jezgre odakle su obje grupe razdvajanjem u dalekoj prošlosti i započele svoj poseban razvoj -arheologija pak rješava pitanje vremena prvobitne migracije Endoeuropljana -nakon nekog vremena se pokazalo da ova podjela ima također svojih slabosti i nepravilnosti -zona pradomovine Indoeuropljana je od Iranske visoravni do srednje i S Europe -bilo je mnogo zabluda i pogrešnih interpretacija u vezi jezika i pradomovine Indoeuropljana, ali danas se zna da nisu pranarod, da su bez pradomovine i da nemaju praindoeuropski jezik -govorili su različitim dijalektima (ne jezicima), do sličnosti je došlo u toku dugog vremena zbog intenzivnih kontakata i povijesnim procesima, zbog čega je nastala potreba komuniciranja, te su nastali korijeni kojima se obuhvaćaju pojmovi od zajedničkog interesa -problem je i vrijeme formiranja tih jezika -Crosland je uputio na pravi teritorij (lingvist)- S od Crnog Mora, Kaspijskog jezera prema Manđuriji -u velikom broju jezika postoje zajednički nazivi i gdje je zajednički korijen u riječi bakar -zajednički su i korijeni u naslovima (npr. Bazileus) -dakle povezivanje Indoeuropljana je u vrijeme eneolita -ljudi se bave nomadskim stočarenjem- nemaju trajna naselja, neprekidno su u pokretu, bez trajnih nastambi… -oduvijek je na ovom području u upotrebi važna životinja- konj -koristili su je kao ekonomsku kategoriju, a kasnije postaje jahača i zaprežna životinja -te su zajednice povezane rodovski do razine plemena -dolaze u međusobne kontakte- ukoliko su bliže jedni drugima sličniji je govor -kontakti podrazumijevaju komuniciranje, a ono traži stvaranje zajedničkih izraza važnih pojmova (rodbinske veze- ženidba…, vrijednosti trgovanja- metalni predmeti, životinje…) -učestala komuniciranja razvijaju na kraju sličnu jezičnu strukturu -komunikacija donosi i sličnosti u duhovnoj i materijalnoj kulturi -te sličnosti se povećavaju odnosno smanjuju, većom ili manjom komunikacijom -sličnosti: oblici i ukrasi keramičkih posuda, alat (način izrade i izgled), statusni simboli, oblici duhovne kulture (odnos prema mrtvima tj. način pokapanja) -3 su velika vala naseljavanja -prvo se šire na JI Europu do I Alpa- međusobno se potiskuju i miješaju sa starim stanovnicima -dospjeli i do engleskog područja i Irske 56

-struktura Europe je promijenjena -taj proces traje 1500 godina (od neolitika do ranog brončanog doba) -period suše je ugrozio opstojnost, te su u potrazi za novim ispašama krenuli na Z -na prostoru Podunavlja su prvi tragovi njihova boravka -dalje se šire na J Balkan, S Europu i Z Europu -koriste bakar -potraga za rudnim nalazištima je razlog njihova širenja -dolazi ranije nepoznata forma pokapanja pod tumulima (zemljani humci nad jamom) -ti tumuli su u početku manji, kasnije sve veći i monumentalniji -obuhvaća ih se imenom KURGANI ili termin MOGILA (brijeg, brežuljak- ruski) -karakteristične pojave su: 1. veliki kremeni noževi- dugi preko 30 cm 2. žezla- modelirani od kamena u obliku konjske glave- nađeni kao grobni nalazi- imaju karakter simbola u statusnom pitanju pokojnika 3. jajaste forme posuda- sa vrlo uskim šiljastim dnom 4. plitke konične zdjele sa više nožica- sve je gruba keramika- imaju često u sebi izmrvljene školjke 5. karakterističan je Schnur ukras- vrpčasti ukras- tzv. vrpčasta ili šnur keramikautiskivanje niti u svježu glinu- motivi su kosi, horizontalni, vertikalni…- ima i pravocrtnih motiva (trokut), a rijetko je sulica (krug) kao solarni simbol 6. stilizirane predstave životinja od zlatnog lima 7. i razni drugi nalazi -intenziviranje stočarstva- najvažnija grana privrede -poznavali su zaprežna kola (najjednostavnije prijevozno sredstvo)- nađen je njihov glineni prikaz- to je razumljivo s obzirom na njihovu selidbu iz Male Azije u Europu -početak je razvijanja naselja gradinskog tipa (na usamljenim bregovima ili ulančanim bregovima- oni su prirodna zaštita -razumljivo je da se autohtono stanovništvo htjelo zaštititi od nadolazećeg stanovništva (strah od novog i nepoznatog) -nalazi sa nekropole Decia Muresului- istraživana 1912.g.- 15 grobova- dugo je bila totalno nejasna i nedefinirana- kosturi su na leđima sa svinutim nogama u koljenima- keramike ima malo- dugi kremeni noževi (uvijek su pokraj desne ruke kostura), kameni buzdovani, perlice (ogrlice koje su omotane oko kukova, a ne oko vrata ili ruke)- ova nekropola je dugo bila smatrana Bodrogkeresztur kulturom što nije točno -paralela sa 1930.g. istraženom Mariupolj nekropolom, gdje je otkriven 1 grob sa 124 individue- dug 28 i širok 2 m u obliku roga- kosturi prekriveni slojem crvene zemlje (to simbolizira krv i nastavak života)- sahranjeni na isti način- malo keramike (grube i neukrašene)- dugi kremeni noževi, buzdovani, privjesci (od različitih materijala) -geografski okviri ovog velikog društvenog kretanja obuhvaćaju , počevši od matičnih oblasti stepe oko donjeg toka Volge i obala Kaspijskog jezera, pa preko Crnomorskog primorja i donjeg Dunava sve do I dijelova Karpatskog bazena, kao i centralne, odnosno S Europe -vremenski ovo kretanje spada pod eneolitski period -nosioci kulture grobova-jama su pripadali europeidnoj rasi -oni su dolazeći na nove prostore zadržavali svoju kulturu i svoje rituale, što npr. pokazuje neizmijenjeni pogrebni ritual

57

PODJELA INDOEUROPSKIH JEZIKA SATEMSKI
1. BALTOSLAVENSKA GRANA BALTIČKI LETSKI LITAVSKI I SLAVENSKI STARORUSKI RUSKI UKRAJINSKI BJELORUSKI Z SLAVENSKI POLJSKI POLAPSKI ČEŠKI SLOVAČKI J SLAVENSKI HRVATSKI SLOVENSKI MAKEDONSKI BUGARSKI SRPSKI

2. ALBANSKI 3. ARAMEJSKI KLASIČNI I ŽIVI 4. INDOIRANSKA GRANA INDIJSKI STAROINDIJSKI (VEDSKI, SANSKRT) ŠAURASENSKI MAHARAŠTRI URDSKI NOVOINDIJSKI JEZICI HINDSKI NEPALSKI ROMSKI IRANSKI AVETISTIČKI PALI PEHLEV PARTSKI SKITSKI KURDSKI

SATEMSKI
1. KELTSKA GRANA VELŠKI ŠKOTSKI BRETONSKI KELTSKI 2. GERMANSKA GRANA Istočni Sjeverni GOTSKI ŠVEDSKI NORVEŠKI DANSKI ISLANDSKI Zapadni NJEMAČKI NIZOZEMSKI ENGLESKI

58

3. ITALSKA GRANA ŠPANJOLSKI KATALONSKI FRANCUSKI PORTUGALSKI RETROROMANSKI (GRIŽUNSKI, TIROLSKI, FURLANSKI) ISTROROMANSKI (Istra) ISTRORUMUNJSKI DALMATINSKI (od Rijeke do Dubrovnika) 4. GRČKI TRAČKI 5. ANATOLSKA GRANA HETITSKI LUVIJSKI LETSKI LIKIJSKI LIDIJSKI

59

KUKUTENI TRIPOLJE KOMPLEKS
-Moldavija i Ukrajina- tu je veliki kulturni kompleks K-T -nastao i razvija se tokom kasnog neolita i ranog eneolitika -ima 2 kulturna facijusa: 1. Kukuteni- Moldavija 2. Tripolje- Ukrajina -nalazišta: Kukuteni, Trajan, Trušešti, Vladimirovka, Kolomišćina, Sabatinovka… PRECUCUTENI I PRECUCUTENI II PRECUCUTENI III – TRIPOLIE A CUCUTENI A – TRIPOLIE B CUCUTENI AB – TRIPOLIE C CUCUTENI C -naselja na riječnim terasama -keramika je fina sa krivocrtnim motivima -uspostavili su kontakt sa Bugo-Dnjepsovskom kulturom- time nastaje nova kasnoneolitička kultura tj. Precucuteni III- Tripolie A -naselja- građene nastambe, drvene kuće sa lijepom- u pravilnim su polukrugovima- ali i poluukopane zemunice tj. Zemljanke -nalazi- dublje zdjele, tamno sive do crne, fino uglačane, ponekad kanelure, fino urezani krvocrtni ornamenti -javlja se i crveno pečena keramika sa bijelo slikanim linearnim motivima-figurine- plosnati gornji dio i donji dio okrugao, plastičan- glava konična i bez detalja- noge naznačene samo urezom- ruke u obliku patrljaka -drugi tip figurina- utjecaj druge kulture- jedna figura se poistovjećuje sa Rodenovim Misliocem- figure su realistične i rijetke -nastambe su raspoređene oko središnjeg trga kružno, rjeđe polukružno -kuće velike pravokutne, duge do 10 m, široke oko 4 m, građene od stupova nosača, drvenog pletera oblijepljenog glinom- podnice debele, zapečene oko 10 cm (imaju i drvenu substrukciju) -kuće imaju nekoliko prosotrija i peći na četvrtastim paltformama -imaju i bankove i četverokutne objekte kultnog karaktera -grobovi nemaju priloga -pokojnici su na leđima i na boku -negdje su jame sa životinjskim i ljdskim pepelom sa keramičkim posudama )misli se da se radi o prinošenju žrtvi -nađeni modeli svetišta- građevina- ritual se ne zna -keramika- slikana- ornamenti polikromni, uvijek izvedeni prije pečenja )dakle trajni -pehari na višoj nozi i pehari na visokoj, šupljoj, zvonastoj nozi sa minijaturnim i normalnim recipijentima -poluloptasti i loptasti oblici… -koristi se crvena, bijela i crna boja -krivocrtni ornamenti -Cucuteni A-Tripolie B- ukrašavanje bijelom bojom na tamnoj osnovi sa tamnom bordurom ili tamno crvena na svjetlom sa tamnom bordurom (smeđom do crnom) -Cucuteni AB-Tripolie B2- ornamenti slični- krivocrtni motivi, ali i polikromno slikanje sa sve tri boje- forme kruškolike, duboke zdjele sa loptastim recipijentom, pa posude sa 60

profiliranim vratom, pa četvrtaste posude sa izvučenim sranama (ornament pravocrtnitektonsko vezivanje ornamenata za posudu) -plastika slična predcucuteni- osnovni koncept zadržan -Cucuteni B- tamno na svjetlom- zadržavaju se osnovne forme iz A i AB- malo su modificirane razvojem- komponiranje elemenata u frizove- često u frizovima sa različitim motivima, antropomorfna, zoomorfna predstava (psi, jeleni pa plesači ili adoranti) -često je ukrašavanje i unutrašnjosti posuda, a posebno otvorenih -na kraju kulture još su osnovne odlike u plastici- samo1 primjerak namijenjen nošenju u obliku privjeska- koštani -pojavljuje se gruba faktura (kvaliteta izrade gruba)- ornamenti izrađeni sa češljastim ornamentom -ta gruba keramika ne pokazuje kraj kulture- ona je posljedica prisutnosti Gorodsk-Usatovo kulture i njenih pripadnika (Gornji Bug-Donji Dnjepar)

61

KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU
-Faza III u Obrima II je degenerirana faza butmirske -važna 3 lokaliteta: 1. Crkvine u Turbetu (J. Korošec)- 2 faze: -starija- kasna butmirska s elementima badenske -mlađa- vučedolska definira mlađu fazu lokaliteta 2. Gradina u Alihodžama (Travnik)- 2 faze: -starija- badenski + butmirski elementi -mlađa- badenski + vučedolski elementi 3. Biograd u Pruscu kod D. Vakufa (istražio Marijanović)- 2 faze eneolitske: -starija-degenerirana faza butmirske + kaneliranje (badensko) + lasinjski elementi -mlađa-vučedolski elementi- Debelo Brdo tip (-badenski utjecaji iz badenskog prostora, a nije dolazak populacija) -na ova 3 lok. je veća degeneracija kulture od Obre II -svugdje je kronološki kontakt butmirske i badenske -elementi lasinjske i tiszapolgar, ali sekundarnog značenja -iznad ovog sloja ide sloj sa vučedolskom keramikom -znači butmirska kutura traje izvan okvira III faze Obre II- znači butmirska ne završava život tada, njene populacije još žive, ali ona mijenja obilježja keramike -nema nijednog dokaza o dolasku novih eneolitskih populacija -cijela BiH bila zahvaćena eneolitom kasnije od prvih eneolitskih kretanja -ova 3 lok. su gradinskog tipa naselja, čega nema u butmirskoj -odsustvo bakrenih predmeta- metalurgija u Bosni počinje tek s vučedolskom kulturom -ovi elemnti butmirske + badenske traju do pojave vučedolske kulture i onda nestaju -badenska i butmirska- istovremene kulture -badenski utjecaj ide s njenog prostora i to rezultira promjenu u materijalnoj kulturi butmirskoj koje je već iživljena i bezidejna -ovo su procesi koji dolaze izvana i to je proces eneolitacija kasne butmirske kulture

62

ENEOLITSKO DOBA U BIH
-4 osnovne kulture: Lasinjska, Badenska, Kostolačka, Vučedolska -Lasinjska- Visoko Brdo u Lupljanici kod Dervente Vis Modran kod Dervente S Bosna (između Bosne i Save) Gornja Tuzla Donji Klakar kod Bosanskog Broda -Badenska- Dvorovi kod Bijeljine Vinogradine kod Doboja -elementi: Alihodže kod Travnika Hrustovača kod Sanskog Mosta Zecovi- Prijedor Debelo Brdo- Sa Varvara kod Prozora -cik cak urezani motiv -u slojevima vučedolske kulture nađena badenska keramika -zato je teško govoriti o badenskim naseljima -bolje je o tome razmišljati kao o keramografskoj pojavi koja dugo traje -badenoidni elementi u Gornjoj Tuzli -Varvara A1- badenski elementi (kaneliranje) -Kostolačka- Donja Mahala na Savi Pivnica kod Odžaka Vis- Modran kod Dervente (prije lasinjska, pa kostolačka, pa vučedolska) Alihodže kod Travnika Obre II kod Kaknja -Vučedolska- Pejića Gradina (Sana) Topića Glavica (Sana kod Prijedora) Zecovi kod Prijedora Dabar pećina (Sana) Hrustovača (Sanski Most) Vis Modran Crkvina kod Turbeta Alihodže Gradac kod Homolja (kraj Kiseljaka) Gradac kod Toplica Debelo Brdo Fortica kod Sarajeva Kotorac Varvara, Prozor Zelena Pećina, Mostar -2 starije kulture- Lasinjska (Z od rijeke Bosne) i Badenska (I od rijeke Bosne) zauzele S Bosnu -preslojavanje u Vis- Modranu -ravničarski predjeli -upitno koliko u Gornjoj Tuzli ima obe kulture -Kostolačka između tih područja, SZ od Badenske i onda dolinom Bosne prodire do Obre II -vučedolska kultura masovno prodrla u Z Bosnu oko Sane i u centralnu Bosnu preko Vrbasa -oko Sarajeva, Kiseljaka, prodrli do Varvare, gdje su elementi -Lasinjska kultura je oko Save, blizu lokaliteta u Pož. kotlini (Ašikovci, Novoselci, Jakšić) 63

-ovo je J područje rasprostiranja kulture -Badenska nad I Bosnom -to je J dio kulture -Kostolačka- periferno u Bosni, jedini čisti kostolački lok. je Pivnice kod Odžaka, a Tasić misli da su iz slav.-srijem. prostora proširila u Panoniji -Vučedolska kultura- Z Bosanski tip- Hrustovački J Bosanski tip- Debelo Brdo -Lasinjska, Badenska, Kostolačka- periferne pojave u BiH, uglavnom u S BiH -jedino se vučedolska širi više -jedino Vis- Modran u BiH- stratigrafija (las., bad., kost.) -u Alihodžama se stječe dojam da su nosioci Badenske, Kostolačke i Vučedolske u istom sloju -neki misle da redosljed bad.-kost.-vuč. nije tako čvrst -u Hercegovini nema ovih kultura u ranom eneolitu

64

POPIS KULTURA RANOG BRONČANOG DOBA
• • • • • • • • • • • • • • • • CETINSKA- Dalmacija POSUŠKA- Hercegovina LITZEN- SZ Hrvatska, Slovenija, Austrija VINKOVAČKA- Slavonija, Srijem MORIŠKA- Banat PERIJAMOŠ-PECICA- Banat BELOTIĆ-BELA CRKVA- Z Srbija BUBANJ-HUM III- oko Niša ARMENOCHORI- Pelagonija MALIQ III- Albanija METLIČASTA KERAMIKA- Istra NAGYREV- S Potisje u Mađarskoj UNJETICE- Slovačka, Češka VERBIČOARA- Oltenija OTOMANI- Transilvanija GLINA III SCHNEKENBERG- SZ Rumunjska i Moldavija

65

REGIONALNE GRUPE RANOG BRONČANOG DOBA ISTRA
1. ISTRA I – BRONČANO DOBA A1-početak ranog brončanog doba -naselja ove faze su prvenstveno pečine, a zatim i otvorena naselja uz obalu (Javorika) -nema posve pouzdanih podataka o oblicima grobnica i načinu sahranjivanja- najvjerojatnije su u zgrčenom stavu, u sanducima od kamenih ploča pod tumulima (tumul u Marinom dolu kod Pule i tumul na brdu “Bombista” -oruđe i oružje- u Cingareli i Javorici- kremeni nožići, vrhovi za strijele, strugalice, koštane igle i šile- od brončanog oružja tu su bodeži iz Javorike i iz tumula Marin dol i Bombista -keramika- osnovna je keramika sa metličastim ornamentom (Javorika, pećine u Srbanima i Trogrle pećine)- jednostavniji lonci većih dimenzija, širokog otvora i ravnog dna- ponekad je zastupljen i ukras grubim plastičnim trakama ispod oboda posude- ima i fine keramike, glačane, uglavnom sive ili crne, ali je nalažena u manjim fragmentima pa se ne može ništa reći o oblicima posuda -o plastici i nakitu nema nikakvih indicija -o privredi ima također malo podataka- lov i ribolov, zemljoradnja (gajili su pšenicu i ječam), ali i stočarstvo -Javorika-Gromače ukazuje na brojnu ljudsku zajednicu i sa razvijenom podjelom rada, dok pak pećinska nalazišta govore o malim, izoliranim skupinama 2. ISTRA II – BRONČANO DOBA A2 I B1- rano b. i poč. srednjeg b. doba -vrijeme osnivanja utvrđenih naselja tj. gradina- gradina Vrčin kod Vodnjana, gradina Mordele kod Poreča, gradina Magornjak kod Pule… -Vrčin gradina- elipsastog oblika, branjena dvostrukim zidovima, širine do 5m- ulaz branjen sistemom pregradnih i pomoćnih zidova -Mordele gradina- uništena gradnjom kamenoloma -nema pobližih podataka o unutrašnjoj organizaciji naselja- zidovi kuća su najvjerojatnije bili izgrađeni tehnikom suhozida, a krovna konstrukcija je najvjerojatnije bila drvena, a pokrov od slame -pokopi- tumulus je osnovni oblik grobnog monumenta- kameni humci- grobnice obično u obliku sanduka od kamenih ploča- pokojnici zgrčeni, na boku, a i sahrane u sjedećem položaju- tumuli su u nekropolama i zasebni- obično nema priloga, osim izuzetka u Žamnjaku (ogrlica od brončanih spiralnih cjevčica i zdjela sa 4 drške)- tumuli su: Žamnjak, Maklavun (specifičan- ima vanjski prilazni hodnik, sahranjeno je više individua naime tumul je bio za višekratnu upotrebu) -kultna građevina na Malom sv. anđelu kod Poreča- tolos kruđne konstrukcije- u unutrašnjem prostoru imao kanal za odvođenje tekućine prilikom žrtvovanja (libacije)- nađena i jedna keramička “cjediljka”, možda je riječ o kultnom artefaktu -oruđe i oružje- kremeni nožići, vrhovi strijela, zanimljive su minijaturne kamene sjekire iz Vrčina i sa Kvarnerskih otoka- ima i koštanog oruđa (igle, šila, glačalice)- brončani bodež iz Garice na Krku, te sjekire s ojačanim obodom -keramika- razvijenija- gruba crvenkasta keramika, te tamnijih tonova, pa sa smeđom, sivo smeđom i crnom prevlakom- jajasti i trbušasti lonci i drugi recipijenti bez vrata -u Trogrloj pećini i na gradini Mordele nađene duboke amfore s kratkim cilindričnim vratom i sa 4 trakaste drške (trakaste drške tzv. x-tipa koje su omiljene u Istri) -zastuljeni i trbušasti ili bikonični vrčevi i vrčići -karakteristične drške:

66

• potkovičaste- na grubljem posuđu • jezičaste- često imaju jedno udubljenje na vrhu • obične trakaste • x-drške- mogu biti i slijepe ili ekstremno razvučene • trakaste drške koje se sužavaju prema vrhu • i slične koje su s obodom povezane jednom trougaonom ili ovalnom pločicom -nema više metličastog ukrasa, ali se javljaju utiskivanje prsta, tu su i plastične trake, sporadično i barbotin -srednje glačano i fino posuđe obično nije ukrašeno -pojava ukrašavanja kružnim i polukružnm kanelurama i bradavičastim ispupčenjima -veliki zemljani tronošci -plastika nije dokumentirana -dominantna je uloga stočarstva -problem je u pitanju etničke pripadnosti stanovnika Istre- Markezeti smatra da je riječ o talasu doseljenika iz Male Azije - prijašnja populacija je bila ili asimilirana ili istrebljena, a stanovništvo je u Istri II nesumnjivo drugog etničkog sastava 3. ISTRA III – BRONČANO DOBA B2 I C- srednje b. doba u užem smislu

67

LIČKO-PODVELEBITSKO PODRUČJE
-materijal oskudan, istraženost nedovoljna -2 pećinska nalazišta: • Golubinjača kod Kosinja- keramika ukrašena metličastim ornamentom, jedno ognjište i koštana igla • Vlaška peć kod Senja- 9 horizonata od kojih gornji sadrži metličasto ukrašenu keramiku, fina keramika glačana s bradavičastim (Buckel) ukrasima, te barbotin- ovdje se najvjerojatnija radi o posve novoj ranobrončanodobnoj kulturi na Jadranu, ističe Mirosavljević koji je ovdje obavio istraživanja

68

SJEVERNA DALMACIJA S OTOCIMA ZADARSKOŠIBENSKOG ARHIPELAGA
-područje između rijeka Zrmanje i Krke -nizak nivo istraženosti -naselja: Mala gradina Rebac kod Stankovaca pećina Stubica kod Šibenika gradina u Jagodnji Gornjoj- najvjerojatnije Kruna u Božavi na Dugom otoku -na ovom području se rasprostire cetinska kultura koja je obrađena pod tim poglavljem a ovdje su obrađeni lokaliteti ranog brončanog doba koji ne sadrže specifično cetinske elemente -gruba keramika- veći lonci bez izdvojenog vrata, ukrašeni udubljenjima prstom po obodu i po horizontalnim plastičnim trakama -srednja i finije keramika- jednostavni pehari s trakastim drškama i produžecima na obodu iznad drške- duboke zdjele sa otro profiliranim i van izbačenim obodom- polulptaste zdjele sa zadebljanim ravnim obodom, ponekad i T profila- 2 primjerka fino glačane keramike tankih zidova (Stubica- s horizontalnim i vertikalnim kanelurama, Stankovci- s nizom žigosanih trouglova i bradavičastim ispupćenjima unutar kružnog žlijeba) -nabrojana nalazišta istovremena su barem djelomično s cetinskom kulturom, ali ne s s njenom inicijalnom fazom -pitanje geneze se s ovako oskudnim materijalom ne može rješavati -neke gradine su već utvrđene suhozidom (bedemima), a Rebac je smješteno na brežuljku i nije utvrđeno -nema podataka o oruđu i oružju, a nema ni sigurnih elemenata za rekonstrukciju privrede i društvenih odnosa ljudskih zajednica -može se samo pretpostaviti da su se sahranjivali pod tumulima kao i stanovnici cetinske kulture i ostali na ovim područjima

69

ZAPADNA HERCEGOVINA
-nešto bolje istraženo, posebno naselja -iskopavanja na: Trostrukoj gradini u Sovićima kod Gruda Nečajno kod Posušja Ravlića pećina kod Ljubuškog- iskapanja vodio B. Marijanović Veliki Gradac na Privali kod Buškog Blata tumul u Gracu kod Posušja tumul u Cerovu docu kod Gruda- oba tumula poznata od ranije -ovo područje pripada arealu rasprostiranja Cetinske kulture, mada je jasno da ona nije dominantna pojava na ovom području -nalazišta ovog područja se mogu sinhronizirati s drugim i trećim stupnjem cetinske kulture, tj. pripadaju ranom i prelasku u srednje brončano doba, a također pokazuju i zajedničke elemente sa Velikom gradinom u Varvari i to s njenim fazama A2 i A3 -pojava je i Litzen keramike na ovom području- 1 primjerak u Nečajnom, veoma brojna u Trostrukoj gradini sa oba tipa ukrašavanja: s pravolinijskim ukrasima i s motivima u obliku valovnice, te na još nekim lokalitetima -naselja su tipološki raznovrsna: 1. gradinska naselja- Nečajno, Trostruka gradina, Pit iznad Gorice… -Nečajno- gradina na brdu, utvrđena, ali ne sa svih strana- debljina zidova u osnovi 2m -Trostruka gradina- naselje sa izdvojenom i posebno branjenom nekropolom i sa većim brojem stanovnika od Nečajna, te je razvijeniji tip naselja -s obzirom na gustoću nalaza u sloju, a posebno na prisustvo velikih količina kućnog lijepa na istraženim površinama, može se zaključiti da je prostor na Nečajnu i akropoli Trostruke gradine morao biti gusto naseljen, s veoma blizu postavljenim kućama -tip kuće se ne može utvrditi 2. obična, otvorena (vangradinska naselja)- uz rub polja, na blagim padinama -nisu pobliže ispitivana -tu spadaju: naselje na Pejića torini, Pojilo (oboje kod Gruda) -naselja ovog tipa bila relativno mala 3. vangradinska naselja razbijenog tipa- sa tragovima usamljenih kućišta raštrkanih po terenu -mala količina prikupljenih nalaza -Slime iznad Osoja kod Posušja- na prostoru od preko 2 km nalaze se pouzdani tragovi naselja sa izoliranim lokalitetima udaljenim međusobno 100-150 ili više metara- prostor oko i između ovih lokaliteta je posve sterilan -usamljena kuća na Velikom Markovom brigu u selu Gradac kod Posušja 4. pećine- 1 primjer, a to je Ravlića pećina kod vrela Tihljane, čiji najgornji sloj pripada prijelaznom dobu iz eneolita u rano brončano doba -način sahranjivanja je u kamenim tumulima u zgrčenom položaju, u sanducima od kamenih ploča -tumuli 1. iz Vinjana- u njemu nađen jedan trijangularni brončani bodež kao prilog 2. Graca kod Posušja- nađen pehar sa 1 drškom 3. Cerova doca kod Gruda- kao prilog nađena je duboka zdjela sa 2 drške -oruđe i oružje se poznaje dosta parcijalno, a naročito je oskudan fond metalnih nalazanajčešći su kameni žrvnjevi i kamene kugle (veličine 5-10 cm, nejasne funcije, možda kao dio oružja, npr. za pračku)- zastupljena su i koštana šila, glineni pršljenci za vretena, kalemi i utezi, kremeni nožići i strugalice, listoliki vrhovi za strijele i oni sa četvrtastim izrezom u 70

bazi- nađena i bojna sjekira na gradini Pit kod Gorice- od metala tu je spomenuti bodež iz Vinjana -keramička proizvodnja je dosta dobro dokumentirana -posuđe se ne odlikuje kvalitetom izrade i malo je fine keramike -najveći dio je crvenkaste keramike slabijeg kvaliteta, debljih zidova, a postoji i gruba sivosmeđa, siva ili crna keramika -srednje i finije posuđe ima isto dvije kategorije: posude tanjih zidova i slabije kvalitete, tako da se raspadaju na sitne fragmente i to sive, sivosmeđe ili crvenkastosmeđe i čvršća keramika s dobro očuvanom glačanom prevlakom i to crna ili crvenkastosmeđa -od oblika zastupljeni su: jednostavnije veće posude, manji lonci sa horizontalnim drškama, pa veoma široke bikonične posude s profiliranim obodom i horizontalnim drškama na ramenu, zatim zdjele različite veličine i profilecija -česti su i pehari sa 1 ili 2 drške, a najčešći su manji, bikonični i dosta niski pehari- ima i šalica poluloptastog tijela i posuda nešto većih za hvatanje tekućine najvjrojatnije koje su poluloptaste -zanimljive su cjediljke- gusto perforirane posude oblika zdjele sa širokim otvorom- te ima nalaza žlica -ručke i drške su posebno zanimljive: 1. potkovičaste ručke- često na grubljem posuđu 2. jezičaste ručke 3. vertikalne drške 4. horizontalne drške 5. jednostavne trakaste drške 6. trakaste drške sa dekorativnom funkcijom- na finijem posuđu 7. koljenaste drške -ukrašavanje posuda ima nekoliko glavnih vrsta: 1. grubi plastični ukras 2. finiji plastični ukras 3. finiji ukras izveden udubljivanjem 4. " urezivanjem 5. " ubodima 6. " žigosanjem 7. " tekstilnim otiscima 8. ukrasni elementi koji pripadaju keramografiji cetinske kulture -plastika i nakit nisu do sada dokumentirani na nalazištima ranog brončanog doba ovog područja -zemljoradnja je bila razvijena, no stočarstvo je imalo veću ulogu, a lov je bio dopunski izvor snabdjevanja mesom -lončarstvo je bilo razvijeno i važna grana, a proizvodnja kamenih artefakata je spadala najvjerojatnije u povremena zanimanja, dok o proizvodnji brončanih objekta na ovim područjima nema nikakvih indicija -o strukturi i organizaciji društva nema gotovo nikakvih direktnih pokazatelja, a i grobnice nisu bile sistematski istraživane, pa je to velik nedostatak -pojava bogatijih kneževskih tumula tumači se izdvajanjem sloja rodovske aristokracije -istraživanjem pak vangradinskih naselja se može ustvrditi da su neka bila sezonska boravišta upotrebljavana samo u vrijeme intenzivnih poljoprivrednih radova -akropole u Trstrukoj gradini i Privali upućuju na to da su bila sjedišta članova vodećeg, aristokratskog sloja- no to su samo hipoteze -etnički problem nosilaca kulture brončanog doba- retardacijom neolitskog supstrata hvarsko lisičićkog tipa traje duboko u eneolit, a tu su i prodori vučedolske i ljubljanske populacije, te

71

nosilaca vrpčaste keramike- početkom brončanog toba dolazi novi talas doseljenika- stoga se može zaključiti da je stanovništvo ovog područja bila dio jedne šire zajednice koja se postepeno izgrađuje na SZ Balkanu, svakako već indoeuropske ili bolje rečeno indoeuropeizirane -geneza Z hercegovačkog kulturnog facijesa ranog brončanog doba mora za sada ostati otvoren problem, jasno je samo da se radi o pojavi znatno manje vezanoj za eneolitski supstrat nego što je to slučaj sa susjednom cetinskom kulturom, pa prema tome i o novijoj pojavi čije korijene tek treba pronaći i proučiti -kako je nastanak ovog kulturnog facijesa samo dio šireg kulturnog razvoja na značajnom prostoru duž obale srednjeg i J Jadrana i njegovog zaleđa, pitanje geneze se ne može riješavati parcijalno

72

OTOCI SREDNJEG JADRANA
-grupa otoka srednjeg Jadrana među kojima su najvažniji Vis, Brač, Hvar i Korčula, bili su privlačni i ljuskim zajednicama brončanog doba, no o naseljanosti i karakteru kulture se zna malo -Markova špilja na Hvaru- nalaz keramičkog ulomka s bijelom inkrustacijom koji je vrlo vjerojatno dio nekog cetinskog vrčića, a isto tako i trakasta drška iz nešto višeg horizonta, te ulomak većeg vrča s položajem trakaste drške karakterističnim za cetinsku kulturu- ima i nalaza ulomaka ukrašenih utiskivanjem prsta i ponešto drški i ručki -Grapčeva špilja na Hvaru- ulomak pehara sa trakastom drškom, ulomak trakaste drške, vrat jednog pehara s trakastom drškom, ulomci posude ukrašeni poprečno i koso šrafiranim trakama…- svi ovi nalazi sa sigurnošću spadaju u rano brončano doba -špilja Kovačina na Braču- i ovdje postoji sloj ranog brončanog doba -Vela spilja na Korčuli- također ima sloj iz ranog brončanog doba -primjerci koji su nađeni nisu dovoljni da se kultura ranog brončanog doba jasnije definirapostoji i prisustvo elemenata cetinske kulture, ali se ne može ocijeniti intenzitet prisustva tj. da li je riječ o naseljavanju pripadnika cetinske kulture ili samo o importu

73

ISTOČNA HERCEGOVINA I ZAPADNA CRNA GORA
-krajnji JI jadranskozapadnobalkanske regije -istraživana nalazišta: 1. Crvena stijena 2. Zelena pećina 3. tumuli u Petrovićima- Z od Nikšića 4. tumuli na području Trebišnjice blizu Bileće- Miruše, Čepelica i Orah 5. tumuli na Ljubomirskom polju kod Trebinja 6. pećina Odmut u Plužinama 7. naselje na lokalitetu Čairi u Stocu -naselja- dosta različita: 1. pećine (okapine)- nalazi veoma oskudni, ali je najveći broj naselja pećina: Crvena stijena, Odmut, Zelena pećina, Velika pećina pod Goricom u Malom polju, pećine Ombla I, Ombla II i Močilje I u Rijeci dubrovačkoj 2. naselja na otvorneom prostoru koja nemaju gradinski karakter -Aladinsko brdo kod Stoca- naselje na brežuljku bez tragova fortifikacija- ima nalaza keramike, kućnog lijepa, žrvnjeva i kremenih artefakata- prostire sa na 6-7000 m2 -naselje na lokalitetu Čairi u Stocu- u uskoj dolini na desnoj obali Bregave- na 4000 m2 i opasan kamenim suhozidu sa 3 strane, veoma uske baze tako da njegova visina nije mogla prelaziti 1 m, pa funkcija zida nije posve jasna- najvjerojatnije je zid služio za zatvaranje stoke- keramika je loše očuvana, a naselje je uništeni izljevanjem rijeke 3. gradine- otvoreno pitanje- Međeđa glava i Trijebač u C. Gori bi se mogle datirati u rano brončano doba- naselje u Kičinu JI od Mostara se osnovalo u rano brončano doba- no te se pretpostavke uzimaju sa rezervom -sahranjivanje- bez tumula cetinske kulture, tu se mogu ubrojati tumulus II u Orahu, tumuli II, VI i VIII u Ljubomiru, te razoreni tumulus u Krstovači kod Nikšića i tumulus Šipova gomila u Petrovićima, Z od Nikšića -tumuli su rađeni ili od lomljenog kamena ili kameno zemljane konstrukcije- grobovi su po pravilu sanduci složeni od 5 kamenih ploča, a pokojnici se sahranjuju u zgrčenom položajuprilozi u grobovima nisu nađeni, osim malog sljepoočnog koluta iz groba 25 u tumulu VI iz Ljubomira- izgleda da je bio običaj da se prilozi, a pogotovo oružje stavljaju van groba- tako je u tumulu VI nađena mala brončana sjekira na prvobitnom tlu, blizu centra tumula, a tako i kamena sjekira i kameni objekt iz tumula VIII, a stratigrafski položaj pokazuje da se radi o objektima koji pripadaju prvobitnim sahranama -keramika je u grobovima nalažena u obliku rabijenih posuda u toku sahrane ili prilikom kasnije vršenih obreda- zanimljiv je tumulus VIII u Ljubomiru sa 20-ak većih posuda, uglavnom grubih lonaca sa trakastim i jezičastim drškama, a polaganje čitavih posuda je zabilježeno još u nekim tumulusima -oruđe i oružje- poznato iz grobova i naselja- kremeni nožići, strugalice i strelice bez trna su nađene na Aladinskom brdu- od brončanog materijala je tanko izlivena sjekira sa neznatno ojačanim rubovima (Randleistenbeil) iz tumula VI u Ljubomiru, brončani bodež iz Krstovače, pa brončano koplje iz istog razorenog tumula, pa brončani bodež iz Crvene stijene (egejski bodež)… -keramika- samo djelomično poznata

74

-među grubim oblicima prevladavaju jednostavniji jajasti lonci, bikonično zaobljeni loncidrške su vertikalne, trakaste s malo naglašenim rubovima- ukrasi su aplicirane plastične trake i rebra, te utiskivanje prsta na obodu ili trakama -finije posuđe- jednostavne, blago bikonične ili zaobljene šalice s jednom trakastom drškom, te izrazito bikonični pehari- ukras su samo dugmetasti i sjekirasti produžeci -nakit- praktički nepoznat- jedini primjerak je ukras za kosu ili sljepoočni kolut od udvostručene brončane žice (tmulus VI, grob 25 u Ljubomiru) -kratkotrajan karakter većine staništa ukazuje na izrazit stočarsko-nomadski način života, možda i u smislu transhumance -oko Bileće i Trebinja je utvrđeno prisustvo cetinske kulture no o tome se govori u tom poglavlju

75

PRIJELAZNA ZONA
-dijelovi S Hercegovine, J i centralne Bosne (dakle krajevi oko gornjih tokova Neretve, Bosne i Vrbasa) -materijal s ovih područja se veže s nalazištima I Jadranske obale i njenog zaleđa, a s druge strane poazuje afinitet prema kulturnim grupama Podunavlja i centralnog Balkana, tako da ovo područje stvarno predstavlja jednu prijelaznu zonu, točnije rečeno njen današnji poznati dio -ta zona je trebala biti još veća, no ostala područja su još neispitana -nalazišta: 1. Debelo Brdo 2. Soukbunar 3. Zlatište 4. Ilinjac u Kotorcu 5. Velika Gradina u Varvari 6. Pod kod Bugojna 7. Alihodže u dolini Bile -naselja- sva dosad otkrivena naselja u ovoj zoni mogu se smatrati gradinama, no ni na jednom nisu konstatirani tragovi fortifikacija- stanovnici su se zadovoljavali sigurnošču koje je pružao dominantan položaj na kojem je naselje bilo podignuto -Pod kod Bugojna- proteže se na 5500m2- dužina kuća oko 5,20 x 4 m- kuće su samo izuzetno imale tanak glineni podni premaz, a podnice su najčešće od obične zemlje- u sredini kuće konstatirano je okruglo ognjište -Varvara- veličine 4000 m2- dužina kuća oko 7, a širina nešto preko 4 m- kuće potfaze A3 su izgleda bile dvodjelne, a pouzdano je utvrđeno i postojanje kompaktnih podnica od nabijene gline, te kalotnih peći -naselja su bila zbijenog tipa -na oba lokaliteta konstantiran je tip kuće čiji konstruktivni kostur čine nizovi vertikalnih drvenih stubaca pobijenih u zemlju, dok je popuna zidova bila od drvenih oblica i letvica oblijepljenih zemljom -kuće su relativno malih dimenzija -pokopi- nema sigurnih podataka u prelaznoj zoni o pogrebnim običajima- grob sa kamenom sjekirom iz Semizovca mogao bi pripadati ovom dobu, ali nije isključeno da je i nešto stariji -oruđe i oružje- u Varvari i Podu nađeni su ulomci žrvnjeva za žito, kamene alatke u obliku kugle ili kocke sa zaobljenim uglovima, motike od jelenskog roga, koštane glačalice, šila i igle, brončana šila, glineni pršljenci za vretena, kremeni nožići, kremeni vrhovi za strijele i kamene (bojne?) sjekire -keramika- brojna i raznovrsna -gruba keramika je dosta dobrog pečenja, tamnosive, sivosmeđe do crvenkastosmeđe boje ili izuzetno ciglastocrvene boje- najčešći su jajasti lonci, bokasti lonci te nešto rijeđe posude u obliku kotlića- ima i plitkih recipijenata veoma debelih zidova, a veoma su rijetke grube posude neutvrđenog oblika s horizontalnim drškama postavljenim posve nisko kod dna posude -drške na grubom posuđu su vertikalne trakaste i horizontalne koje mogu biti ovalne ili četvrtaste, a brojne su i ručke , jezičaste i potkovičaste -ukrašavanje je apliciranim plastičnim trakama, horizontalne i vertikalne, u različitim kombinacijama, ponekad savijene u polukrugove ili duboke girlande, zatim utiskivanjem prsta po obodu ili i po trakama- ukrašavaju se ponekad i drške i ručke -fina keramika- glačanih zidova je dosta rijetka, ograničena je gotovo isključivo na posudice keramičke “vrste 6” u Varvari- na Podu su takvi primjerci izuzetni, a na Debelom brdu i Alihodžama posve nedostaju 76

-najveći dio bolje keramike čini srednje glačano posuđe, bez sjaja- lonci sa trakastim drškama, bikonični i trbušasti pehari, amfore i amforice sa trakastim drškama, dublje i pliće zdjele, vrčići i šalice, te žlice obično eliptičnog, izduženog oblika -na posuđu u Varvari su zastupljeni sjekirasti produžeci iznad drški (“anse ad ascia”), dok se na Podu javljaju izuzetno -većina posuda nema ukrasa, samo je manji dio ornamentiran -česti su plastični ukrasi: • bradavičasta ispupčenja • plastična rebra (uglavnom na Varvari) • trokutasti produžeci na obodima -urezani i udubljeni ukras je u cjelini gledano najčešći: • poprečno šrafirane trake (ljestvičasti motiv) • šrafirani trouglovi • višestruki V i M motiv- na Podu i Varvari • kombinacije uboda i udubljenih linija- samo na Podu -kaneliranje je prisutno na Varvari, Podu i Alihodžama, a na podu se pojavljuje i preplet te kanelirane drške -posuđe ukrašeno tekstilnim tehnikama- nije brojno, ali je značajno- to je tehnika namotane niti (“Wickelschnur”), koja postoji u Varvari, Podu i Alihodžama, te tzv. Litzen ukrašavanje koje je zastupljeno samo na Podu -plastika i nakit- malo podataka- zanimljiv je objekt iz Varvare izrađen u tehnici kućnog lijepa, koji možda predstavlja neku vrstu stubastog idola, a isto su tako dubiozni i posve shematizirani idoli sa Poda- od nakita nađen je samo probušeni životinjski zub iz Varvare, privjesak sa 2 rupice od očnjaka vepra sa Poda, te cijevčice od brončanog lima sa Poda -nalazišta nam ne pružaju neku specifičnu dokumentaciju o oblicima privrede i društvene organizacije, no prema ostacima bi se reklo da je podjednako bila razvijena zemljoradnja, kao i stočarstvo, a lov je imao značajnu ulogu u pribavljanju hrane -metalurgija nije dokumentirana, osim ako bi prihvatili tumačenje da grube posude sa šiljastim izraštajima na dnu recipijenta (sa Poda) pripadaju priboru za taljenje manjih količina bronce -nalazi sa Poda ukazuju na mogućnost da je Pod bio neka vrsta povremenog ili sezonskog boravišta jedne grupe polunomadskog, stočarskog stanovništva, no moguće je i drugo riješenje da je pretežan dio njegovih stanovnika boravio veći dio godine sa stokom na obližnjim planinama i visoravnima, spuštajući se samo preko zime u stalno naselje, smješteno u nešto pitomijoj dolini Vrbasa -za sada se ne može jasno izdvojiti i definirati neka kulturna grupa ili grupe u okviru ove zone -geografski je ovom području najbliže glasinačko područje, a nađeni su zajednički elementi (npr. keramika), prema J i JZ vežu se za ovu zonu Hercegovina i srednja Dalmacija (s njima najviše srodnosti pokazuje materijal iz Varvare), a gotovo potpuni nedostatak nalazišta ranog brončanog doba u dijelu centralne i u S Bosni, te nedovoljna istraženost međurječja Save i Drave otežavaju procjenu stvarnog značenja određenih podudarnosti: • Litzen keramika upućuje na međurječje Save i Drave, Trnsdanubiju i Ialpski prostor • tehnika namotane niti sa cik cak motivima sa Varvare ima analogije sa transdanubijskom Kisapostag kulturom • neki primjerci kanelirane keramike se vezuju na područje J Transdanubije, pokazuju sličnost sa Somogyvar kulturom • analogije za ljestvičasti motiv se mogu naći tek na keramici Hatvan kulture • fina posudica iz Varvare sa modeliranim horizontalnim rebrom pokazuje srodnost sa posudicama za vješanje iz Hatvan, Ottomany, Periam, Verbicioara i Vatin kultura

77

• za oblike i tip ukrašavanja grubih posuda moguće je naći analogije u okviru Schneckenberg i Glina III kulture -dakle postoji puno dodirnih točaka sa širokim oblastima Karpatskog bazena, ali nema argumenata za bliže povezivanje kultura

78

GLASINAČKO PODRUČJE
-Glasinačko polje i njegova bliža okolica, te oni susjedni dijelovi JI Bosne koji su bili obuhvaćeni velikim arheološkim istraživanjima krajem 19. st., a čiji su nalazi ušli u stručnu literaturu pod pojmom Glasinca -danas je to područje upćina Sokolac i Rogatica, a pruža se između Romanije na Z Stare gore nad kanjonom Drine na I, te između rijeke Prače na J i planine Devetaka na S -Vrtnjak, tumulus I- prvi grob s nalazima iz ranog brončanog doba- nađen fini ali pehar koji samo u nekim detaljima odstupa od klasičnih cetinskih pehara -ranobrončanodobni tumuli, odnosno grobovi ovog područja mogu se svrstati u 3 grupe: 1. 1. grupu sačinjavaju: -tumulus XXXVI/94 iz Rusanovića -tumulus II sa lok. Borci u Vrlazju -oba su sadržavala skelete bez posebne grobne konstrukcije, te fragmente ukrašenih posuda tipičnih za cetinsku kulturu, razbacane po prvobitnom tlu oko grobova i u nasipu humka (tipičan pogrebni ritus te kulture) 2. 2. grupu sačinjavaju: -grob 1 iz tumula IV na lok. Borci- prilog je kamena bojna sjekira sa sferično modeliranom glavom- nađene i 2 uske cjevčice od brončanog lima van grobnog konteksta (možda su pripadale nekom razorenom ili neprimjećenom grobu) -grob 2 iz tumula VI u Kovačevu dolu- prilog je kamena bojna sjekira sa sferično modeliranom glavom i brončani bodež -grob 1 iz tumula VII u Kovačevu dolu- prilog je brončani bodež -sva 3 su skeletna, ali je skelet iz tumula VII u Kovačevu dolu bio napola spaljen -brončani bodeži su izduženo-triangularnog oblika, bez pravog rebra, ali sa neznatinim zadebljanjem sječiva u sredini 3. 3. grupu sačinjavaju: -grob 1 iz tumula II/87 sa lok. Bliznik u Županovićima- u centru tumula, skeletni- prilozi su: 1 veći izrazito bikonični pehar sa 2 trakaste drške , te 2 manja bikonično zaobljena pehara sa po 2 trakaste drške -grob 2 iz tumula II/87 sa lok. Bliznik u Županovićima- u I dijelu tumula, radi se o naknadnoj sahrani, skeletni- prilozi: 23 visoka, kupasta brončana tutula s rupicama za prišivanje, 2 tutula u obliku klobuka s iskucanim ornamentom uz rub, 1 kalotasti tutulus i 1 brončano dugme- vjerojatnije je da ovaj grob pripada već srednjem brončanom dobu, ali to se ne može uzeti za sigurno -naselja- treba ih tražiti na preko 50 evidentiranih gradina na ovom području (Gradac u Kusačama i Gradina u Košutici- postojanje grube keramike srodne onoj s Varvare)- u pitanju su relativno mala naselja oko 2-3000 m2, s kamenim bedemima koji su prilagođeni konfiguraciji terena, samo je pitanje da li su bedemi bili izgrađeni već u rano brončano doba ili kasnije- isto se ne zna da li su neke grupe boravile u sezonskim naseljima koja nisu bila gradinskog karaktera -pokopi- su dakle isključivo inhumacija pod tumulom- tumuli su zemljano kameni ili samo kameni, te izuzrtno samo zemljani, visine uglavnom ispod 1 m- nema pouzdanih podataka o kamenim konstrukcijama grobnica, niti o zgrčenom položaju mrtvih, što začuđuje s obzirom na situaciju u susjednim oblastima- orijentacija koja prevaldava je I-Z s glavom na Z straniprilozi su ili samo keramičko posuđe ili samo oružje, a neki nemaju priloga te su samo fragmenti keramike razasuti po osnovi i u nasipu tumula, što odgovara postupku nosilaca cetinske kulture -konstatirana su najviše 2-3 tumula ovog doba po lokalitetu, tako da ne može biti govora o postojanju stabilnih nekropola sa tumulima ovog doba 79

-jedni opću ocjenu društvenoekonomskog razvoja, etničke i kulturne pripadnosti i geneze ranog brončanog doba ovog područja za sada nije moguće dati -karakter terena upućuje da je stočarstvo morala biti osnovna privredna grana -relativno mali broj tumula ukazuje na rijetku naseljenost i malobrojnost tih stočarskih zajednica -ako prihvaćamo pretpostavku da su bojen sjekire i noževi u tumulima statusni simbol, onda u tim tumulima gledamo sahrane uglednih pojedinaca, vodećih ličnosti u društvu tih zajednica

80

VINKOVAČKA GRUPA
-raširena na širokom području J Panonije u Srijemu i Slavoniji, od ušća Save u Dunav gotovo do ruba Alpa- njema Z granica približno je fiksirana linijom od Bjelovara do Križevaca sa nalazištem Drljanovac -na S se dodirivala sa srodnom Somogyvar grupom u Mađarskoj, ali je nemoguće između njih povući precizno razgraničenje -na J je prelazila lijevu obalu Save i širila se bar do ruba savske doline i dinarskog pribrežja -na I je vjerojatno imala kontakt sa susjednom Belotić- Bela Crkva, sa kojom je tako reći, identična u jednom dijelu svog inventara (krčazi sa jednom drškom), što upučuje na istovremenost grupa -Dimitrijević izdvojio ovu grupu i dao 3 faze: • A • B1 • B2 -za relativnu kronologiju posebno su važna stratigrafska zapažanja u: • Vinkovcima – Tržnica- vinkovačka grupa je zastupljena u slojevima iznad vučedolske- ovdje prema Dimitrijeviću vučedolski sloj pripada stupnju B2, a ne najmlađoj fazi vučedolske grupe- to bi ukazivalo na izvjestan prekid u životi ovog naselja ili pak u smislu jednog djelomičnog vremenskog paralelizma između kasne vučedolske grupe i početka vinkovačke- ovoj posljednjoj teoriji ide u prilog nalaz iz Rudina kod Križevaca gdje se u istom sloju pojavljuju materijali obe grupe • Vrdniku – Pećinama- vinkovačka grupa je zastupljena u slojevima iznad vučedolske • Gradini na Bosutu – vinkovački sloj je odvojen sterilnim slojem od kasnijih nivoa koji već pripadaju željeznom dobu- zanimljiv je inventar jedne jame vezane za vinkovački sloj, u kojoj je nađena posuda tipološki vezana za ranu etapu vatinske grupe, a to bi značilo da je vinkovačke grupa živjela kroz cijelo rano brončano doba i dočekala njegov kraj- protiv ove pretpostavke govorila bi situacija u moriškoj grupi, čija se samo rana faza može povezati za vinkovačku grupu- njen je ostali razvoj kasniji a dospijeva do početaka brončanog doba -naselja- na visokim riječnim terasama zgodnim za obranu ili na dominantnim brežuljcima: -Gradina na Bosutu -Pećine u Vrdniku -vučedolski Gradac -naselje na Tržnici u Vinkovcima imalo je izraziti karakter telova tipičnih u neolitu i eneolitu Z Srijema i Slavonije -o oblicima kuća gotovo da nema podataka- na Tržnici Dimitrijević spominje ostatke kućnog lijepa i premaze od poda koji pripadaju fazama A i B1 -pokopi- nekropola u Belegišu dala je nešto podataka, koja je nažalost skoro sasvim uništenapoznat je inventar 4 groba- sahranjvanje je: • skeletno- u zgrčenom stavu, na lijevom boku- darovi su bili u visini nogu • kremacija- kremirani ostaci su stavljeni u urne -oruđe i oružje- malo podataka- karakteristični su utezi i pršljeni za vreteno, 1 motika od roga i valjkasti amulet sa Tržnice -keramika- ima uobičajenu fakturu tipičnu za podunavsko-balkanski kompleks ovog doba -fina keramika- trbušasti krčazi s cilindričnim vratom i 1 trakastom drškom- pehar sa 2 drške je znatno rjeđi- karakteristične su cilindrične vitke vaze sa ravnim dnom i 2 male horizontalno brušene bradavičaste drške na obodu tzv. flašoidna posuda prema Tasiću -zdjele su zastupljene sa više tipova: 81

• zdjele sa blago razgrnutim obodom sa 2-4 horizotalno bušene drške • zdjele sa koso zasječenim ili proširenim obodom • zdjele S-profila • duboke zdjele (terine prema Dimitrijeviću) -zanimljiva je zdjela sa 4 drške na Tržnici ukrašena urezanim i bockanim ornamentimamotivi su trake i šahovska polja -tu su i trbušaste amfore sa drškama i različite profilacije -gruba keramika- pojavljuju se i posude sa zaravnjenim obodom i plastičnom trakom koja prati obod -ornamentika je veoma siromašna- na gruboj keramici je barbotin i pojava metličastih ornamenata, plastična traka sa otiscima, te nizovi kružno udubljenih ornamenata koji prate obod posude -o ekonomici grupe nisu objavljeni odgovarajući podaci -jasno je da ova grupa se razvila na osnovama ranije eneolitske (vučedolske) kulture toga kraja- u njoj su sjedinjeni elementi autohtonog stanovništva te novi, strani, vjerojatno indoeuropski, koji ovamo prodiru još za eneolita -zasnovana je na domaćim osnovama uz primanje niza novih elemenata, osobito u keramici te ornamentici, od susjednih, genetski srodnih grupa

82

MORIŠKA (MOKRINSKA) GRUPA
-ima više naziva: • u Mađarskoj- Maros grupa(Maroš= hrvatski Moriš) • u Mađarskoj također- Periamos grupa (Periamoš-Patay) • u Rumunjskoj- Periam grupa • u Rumunjskoj također- Periam-Pecica- prema 2 značajna naselja ove oblasti • u Yu- Moriška grupa • u Yu također- Mokrinska grupa- uveo prvi Grbić- po značajnom lokalitetu nekropole u Mokrinu -rasprostiranje u užem smislu- u S Banatu, oko ušća Moriša u Tisu, na teritoriju Mađarske i Yu -u širem smislu- na taj teritorij se vezuju i nalazi rumunjskog Banata i donjeg Pomorišja, u varijanti Periamos ili Periamos-Pecica -posebno je značajna unutrašnja kronologija nekropole u Mokrinu- Lalina Humka, u kojoj je Tasić izdvojio 3 faze moriške grupe na ovoj nekropoli: • 1. faza- povezuje se sa svojim inventarom s tipom Pitvaroš i Nagyrev grupom ranog brončanog doba Potisja, te odgovara samom početku ovog perioda • 2. faza • 3.faza- pojavljuju se prvi elemnti koje valja povezati sa kasnijim razvojem bronačnog doba- vatinskom grupom i njenom pančevačko-omoljičkom fazom, što odgovara periodu A2-B1 po kronološkom sistemu prema Reinecke-u -nalazišta u Mađarskoj: Pitvaroš i grupe nekropola Szöreg -nalazišta u Yu: 1. kompleks nalazišta u ataru Mokrina- velika nekropola, grobovi i tragovi naselja 2. Novi Kneževac- grobovi 3. Ostojićevo- grobovi 4. Bočar- tumuli -naselja- malo poznata- nalazila su se na manjim uzvisinama, a kao oblici za stanovanje se spominju zemunice, no bližih podataka nema -pokopi- u pravilu su to ravni grobovi, osim tumula iz Bočara, koji bi se možda mogli vezati za morišku grupu -Lalina humka u Mokrinu- nekropola sa 312 grobova, a sa onima koji su ranije uništeni bilo b ih preko 400- konstatirana 2 načina sahranjivanja: 1. spaljivanje- samo 5 grobova te su vezani za početnu fazu sahranjivanja 2. skeletno sahranjivanje- u rakama, većinom četvrtastim i sa zaobljenim uglovima- pokojnik je u zgrčenom položaju, sa rukama savijenim u laktu i postavljenim ispred lica- darovi u grobovima, sa izuzetkom nakita na tijelu, su uz glavu ili u visini karlice- najveći broj grobova sadrži samo jedan skelet, a 5 grobova je grupnih- skeleti su velikom većino orijentirani S-J, sa licem prema I, na desnom ili lijevom boku- u većem broju slučajeva konstatirana trepanacija (otvaranje lubanje svrdlanjem ili piljenjem kostiju) -nekropola se nalazi na pješćanoj gredi, nastaloj u borealu ili subborealu na lesnoj podlozi- na njoj su u pravcu I-Z poredani grobovi u 11 redova orijentacije S-SZ-J-JI -izgleda da su grobovi bili raspoređeni u manje grupe -keramika sa nekropole- po pravilu se radi o finijoj keramici, rjeđe grubljoj koja odlikama odgovara podunavsko- balkanskom kompleksu ranog brončanog doba -karakteristični su (pogotovo u grobovima sa kremacijama) posude Nagyrev tipa

83

-zanimljivi su i krčazi sa 1 drškom i pehari sa 2 drške, a tu su i profilirane zdjele sa 2-4 horizontalno bušene drške, pa posude za vješanje sa vertikalno bušenim, bradavičastim drškama (tzv. Hängegefässe)- tu su i tikvaste i posude raščlanjene profilacije -zanimljiva je posuda sa tipičnom izrezanom ornamentikom vučedolske grupe iz groba 282 -na 2 posude su konstatirane figuralne predtave- 1. je sa stiliziranom predtavom jelena i lovca, a 2. je stiliziranim olatarima, drvećem i životinjom te geometrijskim motivima -oružje i oruđe- trouglasti bodeži zastupljeni u nekoliko varijanti, kameni čekići obični ili profilirani (bojne sjekire), a zanimljiva je sjekira sa ojačanim rubovima sječiva (Randleistenbeil) iz groba 16 -nakit- je rađen od zlata i bronce- zlatne karičice za kosu (Noppenring), brončane igle sa uvijenom glavom (Schleifennadel) ili sa zavinutom glavom, spiralno uvijene brončane narukvice, otvorene brončane ogrlice sa zavinutim krajevima (Ösenhalsring), brončana dijadema iz groba 73 ukašena sitnim iskucanim motivima, prstenje, razni privjesci (naočarasti, spiralno uvijeni (saltaleoni), cjevasti i u obliku Panove frule)- ima i nalaza perli od fajanska (vrsta keramike, poluporculan) i kaolina (porculanača, vrsta masne gline za proizvodnju porculana), nakita od pužića i ljuštura morskih školjki i bušenih životinjskih zuba, najčešće očnjaka pasa -naselja- prema onome što je poznato ona su bila manja i kratkotrajnija, što ukazuje i na manji značaj zemljoradnje, dok su lov i stočarstvo igrali značajnu ulogu -postojale su i uske veze razmjene sa susjednim područjime (nakit od morskih školjaka i perle od fajansa), ali i sa udaljenim područjime (zlato iz Transilvanije) -religija- skeletno sahranjivanje potiskuje spaljivanje- nalaz lubanje bivola u grobu 154 upućuje na žrtvovanje ili ritualne obrede u vezi sa kultom mrtvih- predstave na vazama tj. lov na jelena upućuje na magijske obrede vezane uz uspjeh u lovu i plodnošću životinja, a predtava na drugoj vazi se može vezati uz plodnost i razmnoćavanje vrsta, no mogla je imati i složenije vidove vezane za stočarska i zemljoradnička vjerovanja -u genezi ove grupe ima utjecaja tradicija u eneolitskim grupama ovog područja (Tiszapolgar i Bodrogkeresztur), u čijem je formiranju jaka stepska komponenta, ali je i jak utjecaj Nagyrev grupe, te Vinkovačke grupe, ali u krajnjoj liniji i za vučedolsku tradiciju- neki oblici se vezuju za Bubanj-Hum tipove -zanimljiva je antropolška analiza rasnih pripadnosti na 88 skeleta- 40 ih je nordijske rase, 17 tauridske rase, 16 kromanjonske, a 15 mediteranske- to dokazuje intenzivnu mješavinu raznih fizičkih grupa

84

GRUPA BUBANJ – HUM III
-Izdvajanje ove grupe je izvršio M. Garašanin na osnovu rezultata iskapanja naselja Bubanj -rasprostranjenost ove grupe još nije dovoljno poznata, a postoji sigurno izvjesna koncentracija naselja u niškoj kotlini, što potvrđuju nalazi iz: Gornje Toponice Vrtišta (“Kod česme”) Gornje Vrežine Vitkovca kod Aleksinca -naselja- o položaju naselja također nema potpunih podataka- naselje na Bubnju je ograničeno na srednju terasu ovog lokaliteta, i manjeg je obujma od ranijih eneolitskih- ono leži na visokoj terasi strme lijeve obale Nišave, na dominantnom rtu, podesnom za obranu i kod starog ušća Nišave u J Moravu- na sličnoj terasi leži i naselje u Vrtištu -omiljenost dominantnih položaja zgodnih za obranu i osmatranje potvrđuju i naselja u Pekljuku i na Skopskom Kalu -oblici kuća su još nepoznati- nalazi sa Pekljuka ukazuju a manje četvrtaste zgrade sa zidovima od kamena i podom od premaza -pokopi- nema dosada nikakvih podataka -pokretni inventar- bolje poznat -oruđe i oružje- bušeni kameni čekići i brojne motike od jelenskog roga, bikonični pršljeni za vreteno… -keramika- fina na Bubnju brojno zaostaje za grubom -fina keramika- od sivocrne i sive do smeđe- najtipičniji je pehar blago zaobljene profilacije sa 2 trakaste drške- drške nikad ne prelaze preko oboda- tipične su i zdjele i to: blago zaobljenog profila, sa širim koso zasječenim obodom ili sa zaravnjenim obodom- česta je i pojava posuda sa cilindričnim siskom, a poseban je pehar na niskoj, šupljoj, koničnoj nozi -ornamentika ove keramike je oskudna, a pehari i zdjele i nisu ukrašeni- ima nešto fragmenata i spomenuti pehar koji je ukrašen urezanim i bockanim mahom žigosanim ornamentimamotivi su uglaste trake i kombinacije trouglova, koje u jednom slučaju daju oblik malteškog križa -gruba keramika- lošije pečena, debelih zidova- boje od sive do smeđe- teško odrediti oblike zbog loše očuvanosti- česte su jezičaste drške ili duž ruba niz horizontalno bušenih rupica -ornament- nizovi kružnih udubljenja uz rub oboda ili plastične trake sa otiscima, a postoje i kombinacije po 2 paralelne trake ili horizontalnih i vertikalnih povezanih traka -ekonomija- brojne motike od jelenjeg roga ukazuju na postojanje zemljoradnje, a životinjske kosti čija je količina porasla naspram eneolita ukazuju na porast stočarstva i lova

85

GRUPA BELOTIĆ – BELA CRKVA
-Izdvajanje ove grupe omogućeno je sistematskim iskopavanjima M. i D. Garašanina u Belotiću i Beloj Crkvi -obuhvača Z Srbiju, gje je obuhvaćena u nekoliko izdvojenih mikroregija -naselja- nema zasada nikakvih podataka -pokopi- dobro poznati- isključivo su pod humcima-tumulima, raspoređenim pojedinačno ili u malim grupama (do 4 tumula) po bređuljkastim vijencim (Belotić- Šumar i Bela CrkvaCerik) -usamljeni humak na vijencu je ustanovljen na Banjevcima u Tolisavcu -ponekad su humci na kupama bržuljaka (humak I na lok. Bandera u Beloj Crkvi) -na ovom mjestu namjerno je upotrbljen termin grupa tumula umjesto nekropola- sigurno je da se radi samo o pojedinim humcima ili vrlo malom broju ovakvih grupiranih objekata- često humci ove grupe se nalaze na istom prostoru zajedno sa tumulima kasnijih etapa brončanog doba- tako da svaki perid sahranjivanja ima svojih nekoliko humaka -tumuli ove grupe su humci srednje veličine, sa izuzetkom humka I na Banderi u kompleksu Bandera-Cerik u Beloj Crkvi koji je veći -visina humaka ne prelazi 1,5 m -oblici sahranjivanja ove grupe su: • spaljivanje- u Belotić-Šumaru u humcima XII i XV, a i u nešto kasnije vrijeme u humku XI- nešto iznad nivoa baze bilo je nepravilno spalište od zapečene zemlje sa ostacima gara, pepela i karboniziranog drveta, često sa dijelvima manjih ili većih oblica, a na tom spalištu su se nalazili i sitni ostaci potpuno karboniziranih kostiju- na lomači nije postavljena urna već samo grobni darovi -osnovni pogrebni ritual bio je sljedeći: humak se obilježavao postavljanjem kamenog vijenca, te je početo njeno nasipanje, a u njenom okviru na sredini je postavljena lomača na kojoj je izvršeno spaljivanje pokojnika, međutim sagorjeli ostaci nisu sakupljeni u urnu, već ostavljeni na spalištu- darovi u grob su stavljani nekad još prije spaljivanja (humak XII), a nekad po završenoj kremaciji, kada se spalište ohladilonakon toga je nastavljeno dalje nasipanje humka- u humku I u Lučanima su pak dijelom spaljeni ostaci stavljeni u urnu, a dio je ostavljen na lomači • skeletno sahranjivanje- vršeno je: a) gupno, sa više pokopa u jednom tumulu -Bandera, humak I- konstatirana 2 zgrčena skeleta, na desnom boku i sa jako zgrčenim nogama, te rukama postavljenim ispred lica- u oba groba je kod nogu postavljena zemljana posuda- istoj grupi pripada i grob djeteta (br. X), JI od centra humka, koji je bio postavljen na lijevi bok, sa prilogom 1 jako oštečene karike za kosu -Cerik, humak II- pri dnu humka se nalazila platforma od kamena, koja je međutim, kasnije jako dislocirana djelovanjem vegetacije- pri postavljanju ove platforme nasut je dio humka, te je potom izvršeno sahranjivanje- humka je sadržavala 3 skeleta, zgrčena na isti način kao u humku I i postavljena na desni bok- grob 3 je centralni, a grobovi 1 i 2 su postavljeni tako da su im glave tjemenom orijentirane prema skeletu 3- sva tri skeleta su bila pokrivena kamenjem, koje je kod oštečenog groba najvećim dijelom bilo dislociranodarova u grobu nije bilo b) pojedinačno

86

-Cerik, humak IV- samo jedan, centralni grob- na dnu humka bilo je spalište od zapečene zemlje, na koje je neposredno postavljen skelet na desnom boku, orijentacije SZ-JI, blago zgrčen, te je bio pokriven kamenjem -našto drugačiji je bio pogrebni ritual u humku X u Belotiću-Šumaru i u humcima Dragačeva: Šumar- u humku ograđenom vijencem od kamenja je centralni grob bez ikakve konstrukcije i nekoliko grobova nepravilno ograđenih kamenjem u obliku vrlo primitivnog kovčega Dragačevo- skeletni pokop je bio završen tek nakon nasipanja jednim dijelom humka, i to u samoj jezgri, koja je prekrivena kamenim omotačem, te je tada nastavljeno nasipanje humka- iznad jezgre je postavljena keramička posuda, a sama sahrana je izvršena u kovčegu, u zgrčenom stavu i na desnom boku -materijalna kultura grupe je u cjelini vrlo oskudna -oruđe i oružje- izdvaja se zdepasti, trouglasti bodež sa 2 zakovice, a tu si i bušeni kameni čekići, fragment velikog kremenog noža… -keramika- u oblicima vrlo raznvrsna- zanimljivi su niski otvoreni pehar sa 2 male drške, šalice sa 1 drškom, urna zaobljenog profila sa 2 male horizontalne drške na obodu, pehar sa 2 drške oštre profilacije, kruškasta posuda dobro pečena i glačana,sivocrne boje ukrašena urezanim, šrafiranim trouglovima- također je zanimljiv krčag sa 1 drškom, pa široka zdjela blago zaobljnog profila, te posude sa 2 drške -činjenicu da ova grupa nema nađenih naselja se može objasniti sezonskim kretanjima tzv. transhumancom -religija i magijske koncepcija-podizanje kamenih vjenaca oko tumula se može povezati sa magičnim odvajanjem svijeta živih od svijeta mrtvih te zaštitom od njih, a i nabacivanje kamenja na pokojnike te 1 primjer daske stavljene na pokojnika daje naslutiti strah populacije od mrtvog i nepoznatog -u 1 grobu je bilo moguće i postojanje ljudske žrtve -postojanje jezgra crvene zemlje u nasipu humaka, kao i nalazi grumenja crvene zemlje upućuju na značaj crvene boje, kao boje života (kao kod stepskih naroda posipanje okerom) -slomljen nož u Belotiću upućuje na ritual namjernog lomljenja i oštečivanja predmeta datih u grob kao darova namijenjenih in usum mortuorum -značaj oruđa od kremena stoji u vezi sa magijskom snagom koja je u mnogim narodnim vjerovanjima pripisivana ovim predmetima kao strelicama groma -ova grupa pokazuje srodnost sa nizom drugih grupa, kao što su: Vinkovačka, Nagyrev, Bubanj-Hum III, varijantom Pitvaroš i sa razvijenim fazama moriške grupe

87

ARMENOCHORI (PELAGONSKA) GRUPA
-Izdvajanje ove grupe omogućeno je stratigrafskim iskapanjima koje je W. A. Heurtley vodio u Armenochori, na krajnjem J Pelagonije -rasprostranjena je isključivo u Pelagoniji, sa sljedećih nalazišta: Armenochori Visok Rid-Bukri Kravari Barešani Crničani Herakleja Karamani Bakarno gumno Crnobuki -sva naselja se nalaze na desnoj oblai Crne, I i J od njenog velikog luka -sa izuzetkom Armenochori (koji je na visokom dominantnom brežuljku na jednoj manjoj pritoci Crne), sva naselja su na tellovima.tumbama, naseljenim i u ranijim periodima -posebna je tumba u Karamanima – ovdje se na velikom tellu nalazi manja naseobinska tumba brončanog doba- naselje pripada tipu “Toumba sur table” -naselja- malo podataka- u Armenochori su ustanovljeni ćerpići u donjem horizontu, a u srednjem dio temeljnog zida od kamena i nekoliko kolaca- u gornjem horizontu je otkriven pak velik depo keramike -nekropole i pojedinačni pokopi- su još uvijek nepoznati -oruđe i oružje- kameni čekići, motike od jelenskog roga, konični pršljenovi za vreteno, 1 valjkasti amulet, 1 fragment idola i Armenochori- materijal je oskudan -keramika- osnovni oblik su pehari sa 2 nasuprotne drške, koje prelaze obod, česti su i niži pehari sa širim otvorom, te šalice sa 1 drškom koja prelazi obod- zdjele su tipične one sa 2-4 jednostavne tunelaste drške ispod oboda, te sa blago razgrnutim i zasječenim obodom -u gruboj keramici karakteristični su visoki pitosi, jače ili slabije naglašenog zaobljenog trbuha, sa jezičastim ili jednostavnim tunelastim drškama ispod oboda -ornamentika je jednostavna- pehari neukrašeni- a ostalo večinom plastičnim trakama sa otiscima, raspoređenim horizontalno ispod ruba oboda, a nekad u kombinacijama vertikalnih i horizontalnih traka

88

PRUSAC (BIOGRAD) – PRAPOVIJESNO VIŠESLOJNO NALAZIŠTE
-Kod Donjeg Vakufa kod Bugojna -bronca, željezo; odgovaraju fazama Pod kod Bugojna (blizu) -naselje je gradinskog tipa -2 sloja enolitika: 1 1. faza- elementi butmirske, badenske i lasinjske -gruba keramika- bliskost sa grubom butmirskom (trbušasti lonci i posude s gornjim dijelom uvučenim unutra) -fina keramika- neolitska tehnologija- kaneliranje (okomito ili koso) -3 komponente: butmirska badenska- kaneliranje šire, kvalitetna, loptaste posude sa cilindričnim vratom lasinjska- plastične aplikazije na prelazu -sve istodobno- mješavina kultura- osnovni fundus butmirski -ova kasna faza butmirske, kakva je ustanovljena u III. fazi Obre II, zato nema spiraloidne ni trakaste dekoracije- to je razgrađivanje njenog ornamenta -kaneliranje- poticaj badenske- ovdje nema badenske populacije, već je posljedica dodira sa badenskom kulturom -ornament lasinjske skroz nedostaje, zato je ova komponenta sekundarna -predstavnici ove faze su populacija kasne butmirske kulture 2 2. faza- vučedolska kultura -ova keramika se nikako ne može usporediti sa ranijom (od faktura, oblika i ornamenata) -male razlike između grube i fine keramike -ornament plastične trake s otiskom prsta, neorganizirani barbotin -fina keramika- žigosanje + urezivanje (malo toga) -to je keramika vučedolska, južnobosanski tip -to je nova populacija koja preslojava novo stanovništvo

89

90

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->