You are on page 1of 12

mala gramatika naeg govornog jezika, a ono to su nas uili u osnovnoj koli kada smo beali sa asova...

a sada nam treba ...

1|P a g e

PADEI
1. nominativ nomen, nominare = ime, imenovati NAZIVNIK Ko? ta?
Nominativ je nezavisan pade koji u reenici moe da stoji samostalno. Dobija se na pitanja: ko? ta?. U reenici u nominativu su subjekat, atribut, apozicija, imenini deo predikata i priloka odredba za nain sa veznicima kao i nego. Nominativ uvek stoji bez predloga. Marko je doao svojoj kui. Drvena kapija je otvorena. On je bio uitelj u naoj koli. Zovem se Bond, Dejms Bond. Odjeknulo je kao bomba. Miin tata je dobar kao hleb.

2. genitiv iji?

genus = pol, poreklo ili genitus = rodjen - DOPUNJIVA od Koga? od ega?

Genitiv je zavisan pade koji oznaava pripadnost, deo neega i poreklo. Dobija se na pitanja: (od) koga? (od) ega? iji? Upotrebljava se sa predlozima i bez njih. U reenici u gnitiv je atribut, objekt, imenini deo predikata, priloke odredbe (mero, vreme, nain, uzrok, cilj) i logiki subjekat. Osnovna znaenja genitiva su: posesivni ili prisvojni genitiv (oznaava ije je neto, kome pripada). partitativni ili deoni genitiv (deo ili koliina neega sa prilozima: malo, mnogo, dosta, neto...) ablativni genitiv (oznaava poreklo neega, odakle je neto poteklo) Predlozi za genitiv: od, do, iz, s(a), ispred, iza, izvan, unutar, iznad, ispod, vie, povie, nie, pre, uoi, posle, nakon, za, tokom, krajem, usred, oko, okolo, blizu, kod, kraj, pokraj, pored, nadomak, nadohvat, i, u, mimo, du, uzdu, irom, preko,bez, osim, umest, pomou, posredstvom, izmeu, protiv, nasuprot, usprkos, unato,zbog, usled, radi, povodom...

Iz kue su izale dve ene. Lopta je pala pored linije. Nisam bio u koli zbog bolesti. Maja peva od sree. Svakog dana idem u grad. Otac mog druga je advokat. Popila sam olju mleka. Mi se sakrio u korenu hrasta. U dvoritu kole nije bilo aka. Bilo me je strah u umi.

3. dativ -dare, datum = dati, dato - CILJNIK Kome? emu?

Dativ je zavisan pade koji znai pravac, smer ili cilj kretanja i namenu. Dobija se na pitanja: kome? emu? Upotrbljava se sa predlozima (pravac) i bez njih (namena, pripadnost) U reenici dativ je objekat, atribut, priloka odreba za mesto i logiki subjekat. Predlozi za dativ: ka, k, prema, blizu, nasuprot, uprkos, protiv Moja sestra sutra ide frizeru. Kupio sam mami okoladu. Dajte mi malo eera. Jue sam ti dao pismo. Marku je sestra bolesna. Petar je poao prema koli. Ja sam krenuo ka svojoj kui. Slina je zvezdama na nebu. Okenuo se Ani i osmehnuo se. Uzeo joj je obe knjige.

2|P a g e

4. akuzativ - accusarre =

optuziti - TRPNIK Koga? ta? ega?

Akuzativ je zavisan pade kojim se oznaava objekt radnje, pravac kretanja i mesto. Dobija se na pitanja: koga? ta? Upotrbljava se sa predlozima (pravac, mesto) i bez njih (objekat, vreme). U reenici akuzativ je objekat, priloka odredba (mesto, vreme, nain, uzrok) i logiki subjekat. Predlozi za akuzativ: kroz, niz, uz, za, meu, nad, pod, pred, u, na, o, po, mimo Kupio sam mali skejt. Svako jutro ustajem rano. Proitao sam celu knjigu. Popeli su se uz planinu. Moj roendan je u sredu. Ispriao je priu kroz suze. Sreo sam naeg uitelja jue. Kua je liila na dvorac. Oi su mi osetljive na svetlost. Uz ovo jelo ne treba mi salata.

5. vokativ -

vocare = vikati, dozivati - DOZIVA Ej... , Oj

Vokativ je nezavisan pade koji slui za dozivanje, obraanje, skretanje panje. Pri pisanju se odvaja zarezima. Upotrebljava se bez predloga.
Ana, hoemo li u grad? Pravi si heroj, drue! Hej, Ivane, doi brzo! Dobar dan, nastavnie. Uroe, skolni noge sa stola. Nemoj, sine, trati tako brzo.

6. instrumental - instrumentum = sredstvo - ALATNIK Sa kim? Sa im?

Instrumental je zavisan pade koji kazuje drutvo i orue ili sredstvo za rad. Dobija se na pitanja: s kime? ime? Upotrebljava se se sa predlozima (drutvo) i bez predloga (orue, sredstvo). Predlozi za instrumental: s, sa, pod, nad, pred, meu, za
Putovali smo vozom. Idem sa prijateljima u bioskop. Subotom uvek imam trening. Hodala je brzim koracima. Moj tata se bavi trgovinom. Lopta je pod stolom. Bio je u Americi godinama. Otila je sa osmehom za njim.

7. lokativ - locus = mesto - MESNIK Gde? O kome? O emu?

Lokativ je zavisan pade koji oznaava mesto na kome se neto nalazi i objekat o kome se govori. Dobija se na pitanja: gde? ime? o kome? o emu? na kome? na emu? po kome? po emu? u kome? u emu. Uvek se upotrebljava sa predlozima. Predlozi za lokativ: na, o, po, pri, u Knjiga iz istorije lei na stolu. Deca se igraju u dvoritu. Pokazao mi je dokaze o krai. Prepoznao sam ga po koraku. Farmacija je pri medicini. Avion je nestao je u oblaku.
3|P a g e

GLAGOLSKA VREMENA
1 PREZENT sadanje vreme 2 PERFEKAT prolo vreme 3 FUTUR budue vreme

4|P a g e

VRSTE REI

Imenice
Imenice su promenljive vrste rei kojima se imenuje neko bie, predmet ili pojava. Gramatike kategorije imenice su rod, broj i pade. U reenici imenice su samostalne rei, a mogu da vre sve slube rei (subjekat, imenski deo predikata, objekat, apozicija, atribut i priloke odredbe). Po rodu imenice se dele na : imenice mukog, imenice enskog i imenice srednjeg roda. Imenice mukog roda otac, sin, deda, uitelj, pekar, lekar, tigar, lav, slon, avion, automobil, smeh, pla, kamen, ma, pitolj, estar, Milo, Aleksa, Kragujevac... Imenice enskog roda mama, baka, nastavnica, pevaica, irafa, zebra, stonoga, olovka, gumica, bolest, radost, srea, praina, pustinja, suza, kia, kabanica... Imenice srednjeg roda dete, unue, pile, mae, tele, jagnje, polje, selo, imanje, ime, uenje, pevanje, lie, cvee, drvo, ebe, ane, pero, veslo, more, jezero, oruje... Zavisno od broja koji oznaava da li ima jedan objekat ili vie njih imenice mogu da imaju: jedninu i mnoinu. Neke imenice imaju samo jedninu a neke samo mnoinu. Postoje imenice koje u jednini imaju jedan, a u mnoini drugi oblik (ovek - ljudi). Jednina (mnoina) imenica kua (kue), oko (oi), rame (ramena), majka (majke), dete (deca), brat (braa), lekar (lekari), pile (pilii), list (listovi), rame (ramena), uho (ui)... Imenice koje imaju samo mnoinu usta, lea, grudi, prsa, novine, makaze, vrata, pantalone, farmerke, merdevine, gae, kola, plua, nosila ... Po znaenju imenice se dele na: vlastite (vlastita imena bia, drava, gradova, reka, planina.. ), zajednike (imena bia, pojava i predmeta sa zajednikim osobinama), zbirne (imena vie predmeta ili bia skupa u neogranienom zbiru), gradivne (imena pojmova koji oznaavaju neku materiju, grau), misaone (imenuju ono to se ne moe opipati, neto to se zamilja), glagolske (nastale od glagola i oznaavaju radnju, stanje i zbivanje) i brojne imenice (nastale od brojeva pomou sufiksa).

Zamenice
Zamenice su promenljive vrste rei kojima zamenjuju imena bia, predmeta i stvari, tj. zamenjuju se imenice, pridevi i brojevi. . Dele se na imenine i pridevske zamenice. Imenike zamenice Imenike zamenice u reenicama zamenjuju imenice. One su u reenici samostalne rei, a vre slubu subjekta ili objekta. Imenike zamenice se dele na line i neline imenike zamenice. Line imenike zamenice imaju rod (muki, srednji i enski rod) i broj (jednina i mnoina). Prilom promene po padeima line zamenice mogu imati due naglaene oblike ili krae nenaglaene oblike.

5|P a g e

Lina povratna zamenica ista je za sva lica i menja se samo po padeima. Ne upotrtebljava se u slubi subjekta i nema nominativ. U glagolima koji uz sebe imaju re SE (igrati se, smejati se...) SE nije lina povratna zamenica. Neline zamenice ne razlikuju lica i imaju samo jedan oblik koji se primenjuje za sva tri roda i oba broja. Vrste imenikih zamenica: line (ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona) lina povratna zamenica (sebe, se) upitne (ko?, ta?) neodreene (neko, neto) odrine (niko, nita) opte ili odreene (svako, svata) Pridevske zamenice Pridevske zamenice zamenjuju prideve. U reenici nisu samostalne i imaju funkciju atributa ili imenskog dela predikata. Kao i pridevi slau se sa imenicom u rodu, broju i padeu. Vrste pridevsih zamenica: prisvojne ili posesivne (moj, moja, moje, tvoj, tvoja, tvoje, njegov, njegova, njegovo, njen, njena, njeno, na, naa, nae, va, vaa, vae, njihov, njihovo, njihova), pokazne (taj, ta, to, onaj, ona, ono, ovaj, ova, ovo, ovakav, ovakva, ovakvo, toliki, tolika, toliko, takav, takva, takvo, onoliki, onolika onoliko, onakav, onakva, onakvo), odnosno-upitne (koji, koja, koje, koliki, kolika koliko, kakav, iji, ija, ije), neodreene(nekolik, nekolika, nekoliko, nekakav, nekakva, nekakvo, neiji, neije, neija), odrine (nikoji, nikoja, nikoje, niiji, niija, niije, nikakav, nikakva, nikakvo, nikolik, nikolika, nikoliko), opte ili odreene (svakakav, svakakva, svakakvo, svaiji, svaija, svaije, ma iji, bilo iji, koji god...).

Pridevi
Pridevi su promenljive vrste rei koje stoje uz imenicu i blie je odreuju, odnosno oznaavaju neku od osobina imenice uz koju stoje.
Oni se slau sa imenicom uz koju stoje po rodu, boju i padeu. U reenici pridevi nisu samostalne rei, a vre slubu atributa ili imenskog dela predikata, odnosno imaju atributsku ili predikatsku funkciju. Prema znaenju pridevi se dele na: opisne (oznaavaju osobinu imenice uz koju stoje, kakvo je), prisvojne (oznaavaju pripadnost imenice uz koju stoje nekome, ije je), gradivne (oznaavaju od ega je napravljena imenica uz koju stoje), vremenske (oznaavaju imenicu po vremenu) i mesne (pokazuju mesto). Pridevi su najee izvedene rei. Izvedeni pridevi nastaju od imenine osnove i korenskih prideva na koje se dodaju tvorbeni nastavci. Neizvedeni ili korenski pridevi su jednoznane rei i njih je u srpskom jeziku ima malo (beo, crn, lep, brz, lenj, star, mlad, iv, bled...)

6|P a g e

Pridevi koji nastaju od vlastitih imena bia (Anino, Majin, Ivanov...) piu se velikim slovom. Pridevi nastali od vlastitih imena koji se zavravaju na -ski, -ki, -ki piu se malim slovom (srpski, kragujevaki, frukogorski, banjaluki, niki...) Prema pridevskom vidu pridevi se dela na: odreene (svi pridevi) neodreene (opisni i gradivni pridevi) Odreni pridevski vid oznaava neto odreeno. Dobija se na pitanje koji? U mukom rodu odreeni vid prideva ima nastavak -u koji se u govoru dugo izgovra. U enskom i srednjem rodu odreeni i neodreeni vid prideva imaju isti oblik, a razlika je samo u akcentu i duini izgovora nastavka. Oblici odreenog vida u enskom rodu zavravaju se dugim a u jednini i dugim i u mnoini. Neodreni pridevski vid imaju samo opisni i gradivni pridevi a dobija se odgovorom na pitanje kakav?. Neodreeni i odreeni vid prideva se razliito menjaju po padeima. Neodreeni vid: U mojoj zgradi svaki zid je beo. Neki mlad ovek je pisao pismo. Neodreeni vid: Obojiu sutra onaj beli zid tamo. Ovaj mladi ovek pie pismo. KOMPARACIJA PRIDEVA . Promena opisnih prideva po stepenu osobine koju oznaava naziva se komparacija Ako se pridevom iskazuje osobina nekog predmeta ili bia, kaemo da je pridev u svom osnovnom obliku koji se naziva pozitiv. Ako se pridevom iskazuje da je osobina nekog bia ili predmeta jae izraena u odnosu na istu osobinu nekog drugog bia ili predmeta sa kojim se poredi kaemo da je pridev u obliku koji se naziva komparativ. Ovaj oblik se gradi dodavanjem nastavaka - iji, - ji, -i na osnovni oblik prideva. Ako se pridevom iskazuje da je osobina nekog bia ili predmeta najjae izraena u odnosu na istu osobinu nekog drugog bia ili predmeta sa kojim se poredi kaemo da je pridev u obliku koji se naziva superlativ. Ovaj oblik se gradi dodavanjem rece naj na komparativ prideva. Reica se uvek pie zajedno sa komparativom, a u sluaju kada pridev poinje slovom j, ono se pie dva puta. (jak - ja - najjai, jasan - jasniji - najjasniji). U srpskom jeziku postoji nekoliko prideva kod kojih se komparativ i superlativ ne grade po pravilima i oni spadaju u izuzetke. Izuzeci komperacije prideva: dobar - bolji - najbolji zao - gori - najgori veliki - vei - najvei

mali - manji - najmanji

7|P a g e

Glagoli
Glagoli su promenljive vrste rei koje oznaavaju radnju, stanje u kome se neko ili neto nalazi ili neko zbivanje u prirodi.
Zavisno od svrenosti radnje, stanja ili zbivanja glagoli se dele na: svrene (oznaavaju zavrenu radnju) i nesvrene (oznaavaju radnju koja ko traje). Zavisno od prelaznosti radnje na objekat glagoli se dele na: prelazne (uz sebe mogu imati imenicu u akuzativu bez predloga) i neprelazne (uz sebe ne mogu imati menicu u akuzativu bez predloga). Glagoli koji uz sebe imaju re SE, nazivaju se povratni glagoli. Oni nisu ni prelazni ni neprelazi glagoli. Zavisno od toga da li se menjaju po licima glagoli se dele na: neline (ne menjaju se po licima) i line (menjaju se po licima). Nelini glagolski oblici su: infinitiv (osnovni glagolski oblik koji se imenuje samo glagolska radnja, a ne kazuje se nita o vremenu vrenja radnje, rodu i broju) radni glagolski pridev (glagolski oblik koji se koristi za graenje drugih glagolskih oblika ), trpni glagolski pridev, glagolski prilog proli i glagolski prilog sadanji. Lini glagolski oblici prezent - sadanje vreme (glagolski oblik koji iskazuje radnju koja se deava u vremenu govorenja). perfekat - prolo vreme (glagolski oblik za izricanje radnje koja se deavala u prolosti, pre trenutka govorenja), futur I - budue vreme (glagolski oblik za izricanje radnje koja e se deavati u budunosti, posle trenutka govorenja), imperfekat pluskvamperfekat aorist futur II imperativ i potencijal.+ Promena glagola naziva se KONJUGACIJA.

8|P a g e

Brojevi
Brojevi su promenljive vrste rei koje oznaavaju koliko ima neega i koje je neto po redu.
Glavni brojevi Glavni brojevi su brojevi kojima se izraava koliko neega ima na broju. Na osnovu toga ta oni izraavaju podeljeni su na vie podvrsta.. Vrste glavnih brojeva: osnovni ( dva, tri, pet...), zbirni brojevi (dvoje, troje, petoro), brojne imenice na -ica (dvojica, trojica, petorica...) i brojni pridevi (dvoja, troja, petora...),

Osnovni brojevi su brojevi koji oznaavaju koliko nekih pojmova ima. Menjaju se po padeima (jedan, ree dva i tri, i veoma retko etiri) i po rodu (samo jedan i dva) tri dana, osam jabuka, est oljica, sto dvadeset uenika Promena po podeima: nominativ: jedan, genitiv: jednog, dativ: jednom Promena po rodu: muki rod: jedan, enski rod: jedna, srednj rod; jedno Zbirni brojevi su brojevi koji oznaavaju skup osoba mukog i enskog pola ili skup mladih bia oznaen zbirnom imenicom. Ne menjaju se ni po rodu, ni po broju, ni po padeima. dvoje maliana, osmoro studenata, petero dece, desetoro jagnjadi Brojne imenice na - ICA oznaavaju skup osoba mukog pola. Menjaju se samo po padeima. dvojica deaka, dvanestorica odbojkaa, trojica drugova Promena po podeima: nominativ: dvojica, genitiv: dvojice, dativ: dvojici Brojni pridevi oznaavaju koliko ima predmeta koji su oznaeni imenicama koje uvek imaju mnoinu. Menjaju se samo po rodu. dvoja vrata, troje makaze, etvore farmerke, petore naoare Promena po rodu: dvoja usta, dvoje pantalone Redni brojevi Redni brojevi oznaavaju koje je neto po redu. Menjaju se i po rodu i po broju i po padeima. prvi as, druga nagrada, etvrti festival, peto takmienje Promena po podeima: nominativ: prvi, genitiv: prvog, dativ: prvom Promena po rodu: muki rod: prvi, enski rod: prva, srednji rod; prvo Promena po broju: jednina: prva, mnoina: prve

9|P a g e

Predlozi
Predlozi su su nepromenljive vrste rei koje izraavaju odnos izmeu bia, stvari i pojava i utiu na pade rei uz koju stoje. Stoje uz imenice i zamenice. Obino stoje ispred imenica ili imenikih zamenica i utiu na njihov oblik. Jedino predlog radi moe stajati iza ovih rei. (Uradiemo to radi istine. ili Uradiemo to istine radi.) Predlozi se javljaju samo uz zavisne padee: Genitiv: od, iz, sa, do, bez, blizu, kod, kraj, iznad, izmeu, oko, pored, ispod, ispred... Dativ: k, ka,prema, nasuprot.. Akuzativ: uz, niz, u, kroz, na, za... Instrumental: s, sa, nad, pod, za, meu... Lokativ: po, u, na, o, pri...

Prilozi
Prilozi su nepromenljive vrste rei koje oznaavaju mesto, vreme, nain, uzrok ili koliinu vrenja radnje. Stoje uz glagole. Prilozi su nepromenljive rei koje najee odreuju glagolsku radnju po vremenu, mestu, nainu, koliini ili uzroku. Prema tome kako odreuju glagolsku radnju prilozi mogu biti: prilozi za vreme (upitni prilog KADA?)
jue, danas, sutra, jutros, noas, veeras, rano, kasno, sada, tada, onda, nikada, nekada, uvek, ikada, bilo kada, kad god...

prilozi za mesto (upitni prilozi KUDA?, GDE?)


levo, desno, napred, nazad, iza, gore, dole, pozadi, unutra, napolju, iznad, ispod, ispred, ovde, tu, onde, tamo, ovamo, onamo, tuda, onuda, nigde, nikuda, negde, nekuda, svugde, svuda, igde, ikuda, bilo gde, bilo kuda,

prilozi za nain (upitni prilog KAKO?)


loe, dobro, sluajno, kriom, lako, teko, hladno, toplo, daleko, hrabro, brzo, ovako, onako, tako, nikako, nekako, svakako, ikako, bilo kako...

prilozi za koliinu (upitni prilog KOLIKO?)


malo, mnogo, puno, ovoliko, onoliko, nikoliko, nekoliko, ikoliko, koliko god...

prilozi za uzrok (upitni prilog ZATO?)


zato, stoga

Prilozi koji podseaju na zamenice nazivaju se zameniki prilozi.

10 | P a g e

Uzvici
Uzvici su nepromenljive rei kili skupovi glasova kojima se izraavaju oseanja ili se podravaju zvukovi iz prirode. Za njih ne vae pravila akcentovanja, mogu sadrati neobinu kombinaciju glasova i sami imaju vrednost cele raenice. Veznike moemo razvrstati u tri grupe: uzvici koji izraavaju oseanja: ih, oh, uh, uf, au, aj,joj, jao, ura, hm, oho, ijuj, avajk, brrr, pih... uzvici za dozivanje i teranje: hej, ej, o, oj, alo, mar, pst, mac, kuc, pis, ic, i, pi-pi, ibe, ajs, iha... uzvici koji podraavaju razne zvukove: tras, krc, fiju, bu, pljus, ljic, tap, cmok, bum, krip, apiha, mijau, kukuriku, av-av, kre-kre, div-div, iju-i, mljac, mrc...

Rece (male rei)


Rece su rei koje izraavaju lini stav govornika prema onome to govori. Rece su nepromenljive rei koje oznaavaju lini stav govornika prema sadraju reenice ili obeleavaju neki logian odnos u okviru reenice. Rece se mogu se podeliti u vie grupa: rece za potvrivanje i odricanje: da, ne upitne rece: zar, li, da li pokazne rece: evo, eto, eno, gle suprotne rece: meutim, pak zapovedne rece: neka, hajde rece za isticanje: ba, bar, upravo, ak, tek... uzvina reca: ala povratna reca: zar, li, da li modalne rece: moda, verovatno, zaista, valjda, sigurno, nesumnjivo, nipoto, naravno, oito, naalost, definitivno, izvesno...

uglavnom,

Veznici
Veznici su rei koje slue kao veze izmeu pojedinih rei u reenici, kao i veza izmeu reenica. Veznici su nepromenljive rei koje povezuju reenice i reenine delove, a u isto vreme oznaavaju i kakva je to veza. Reenice i reenini delovi mogu stajati u naporednom ili zavisnom odnosu, pa se povezuju naporednim ili zavisnim veznicima. Naporedni veznici se dele na: sastavne: i, pa, te, ni, niti rastavne: ili suprotne: a, ali, no, nego, ve. Zavisni veznici su: jer, iako, ako, da, dok, im, mada...

11 | P a g e

DELOVI REENICE:
Subjekat Subjektom se iskazuje vrilac radnje, nosilac stanja ili uzronik zbivanja koji su u reenici oznaeni predikatom. U slubi subjekta najee su imenice i zamenice u nominativu ili skupovi rei sa imenicom u nominativu. Predikat Predikat je deo reenice koji subjektu pripisuje neku radnju, stanje ili zbivanje. Rei koje oznaavaju radnju su glagoli, a pored glagola u slubi predikata mogu biti imenice, zamenice, pridevi, prilozi i brojevi. Objekat Objekat je glagolska dopuna kojom se kazuje predmet na kojem se vri radnja ili u vezi sa kojom se vri radnja. U slubi objekta su najee imenice i zamenice. Objekat moe biti iskazan sa jednom reju ili sa skupom rei. Atribut Atribut je dodatak imenici koji kazuje osobinu, pripadnost ili koliinu onoga to znai imenica. U slubi atributa najee su pridevi, a pored prideva u slubi atributa mogu biti brojevi, zamenice i imenice u nekom zavisnom padeu. Apozicija Apozicija je dodatak imenici koji na drugi nain (pomou novih podataka) kazuje ono to znai imenica. Slubu apozicije obino vri skup rei u kojem je imenica glavni lan. Priloke odredbe Priloke odredbe su glagolske dopune kojom se iskazuje vreme, mesto, nain, koliina ili uzrok vrenja radnje iskazane predikatom. U slubi prilokih odredbi najee su prilozi i imenice u nekom padeu sa predlogom ili bez njih.
Subjekat Marko je jue bio u Beogradu. Moja najbolja drugarica je Ana. Na prozoru vise bele zavese. On stalno pria o odbojci. Majci je drago to sam dobro. Petica je najbolja ocena. Moj tata ima braon kosu Predikat Maja slua rok muziku. Olivera je moja uiteljica. Pobedili smo Partizan. Naoblailo se i pada jaka kia. Oni su jue bili nestani. Izai napolje i igraj se. Prijatelji stalno dolaze kod nas.

Objekat Sonja ita knjigu. Stalno razmiljam o izletu. Marko je slomio prozor. Baka je unuku ispriala priu Pas juri maku. Aleksa je Ani poklonio cvee. Mama ih je pohvalila. Atribut Pili smo vodu iz bunara. Maja ima narukvicu od srebra. Ona visoka devojica peva. Crveni telofon je opet zazvonio. Ue sa broda se pokidalo. Isprljao sam prugastu koulju. Torba uitelja je od koe.

Apozicija Ana, moja drugarica, lepo igra. Ivo, Markov drug, trenira fudbal. Dobio sam loptu od Boe, naeg kolskog trenera. Na kopaoniku, najvioj planini u Srbiji, danas nema snega. Reks, Nedin pas, je bele boje. Priloke odredbe Marko je bio u Niu. Sutra u kupiti skejt. Moje biciklu se nalazi iza kue. Boske dobro igra odbojku. Putovali smo jue est sati. Nisam bio u koli zbog bolesti. Uradio sam to bez napora.

12 | P a g e

You might also like