Nastavnici Med. Fak. U Sarajevu

Izet Mai
NastavNici i saradNici MediciNskog fakulteta u sarajevu 1946.-2006.
AvicenA
Sarajevo 2006. godine
BIBLIOTEKA BIOMEDICINSKE PUBLIKACIJE KNJIGA XXVII Odgovorni urednik Prof. dr. Izet Mai Recenzenti: Prof. dr. Mehmedalija Budalica Prof. dr. Arif Smajki Prof. dr. Mirko Gruji Lektor: Prof. Lejla Mai Tehniki urednik: Mirza Hamzi CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 614 (497.6 Sarajevo) 1946/2006 378.6:61] :929 (497.6 Sarajevo) 1946/2006 MAI, Izet Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu : 1946.-2006. / Izet Mai. - Sarajevo : Avicena, 2006. - 140 str. : ilustr.; 21 cm. - (Biblioteka Biomedicinske publikacije ; knj. 27) Podaci o autoru: str:140 ISBN 9958-720-32-9 COBISS.BH-ID 14793222 Izdava: AVICENA d.o.o., Sarajevo tampa: Birograf, Sarajevo Tira: 300 primjeraka
Predgovor
deja o monografiji rodila mi se davne 1993. godine tokom pripremanja proslave jubileja 100. godinjice Zemaljske bolnice u Sarajevu i 50. godinjice kontinuirane medicinske edukacije u Bosni i Hercegovini, koje su odrane novembra 1994. godine u Sarajevu. Bio je to jedan od najveih kulturnih dogaaja u opkoljenom Sarajevu. Tom prilikom, kao predsjednik Organizacijskog odbora proslave, organizirao sam poseban Simpozij Ratna medicina i medicina u ratu (tampan je i poseban Zbornik radova Simpozija sa 62. saetka radova), i sainio dvije monografije: Zemaljska bolnica u Sarajevu i Allmanah Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Skupljajui grau za spomenute monografije naao sam dosta vrijednih podataka o pionirima zdravstvene slube u BiH, doktorima, velikanima, koji su uloenim znanjem, trudom i iskustvom pomogli da generacije i generacije studenata i lijenika budu osposobljene obavljati svoj teki, znaajni i humani posao. Shvatio sam tada koliki je ogroman i mukotrpan posao sakupiti grau o povijesnim dogaajima u medicini i zdravstvu u BiH i objediniti je na jednom mjestu. Pokuavali su to ranije i dijelom uspjeli u svoje vrijeme uvaeni profesori Hajrudin Hadiselimovi, Arif Smajki, Risto Jeremi, Samuel Elazar i dr. ali je ta graa uvijek ostajala nedovrena i nedoreena. Ostala je nedovrena tada i meni, ali sam deset godina kasnije, mukotrpno dopunjavajui prethodnu monografiju, dovrio knjigu Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini, namjenski napisanu povodom 110. godinjice Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu i 50. godinjice prvoosnovanog Medicinskog fakulteta (1944.) u Sarajevu. Knjiga je neka vrsta medicinske enciklopedije, i pokrila je gotovo sve vanije povijesne dogaaje u medicini i zdravstvu u BiH, ili bar naela mnoge od njih, jer naa medicinska povijest i nije tako siromana. Ipak, ostalo je nekoliko, po mom miljenju, vanih stvari koje su ovla dotaknute, ili koje nisam imao vremena i prostora u samoj knjizi dovriti onako kako sam zamislio, a za koje smatram da su vane da budu zapisane i ostav-
nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu
ljene generacijama ili su samo povrno bili upueni u njih. Radi se o naim uiteljima, nastavnicima, uglednim naunicima i istraivaima, ija djela, rezultati rada, metodi rada, organizirane institucije koje su ostavili iza sebe, bar u pukim statistikim ciframa ili opisima treba da nas podsjeaju na njihov ogroman doprinos razvoju medicinske nauke i zdravstvene struke na naim prostorima. Kao dugogodinji glavni i odgovorni urednik asopisa Medicinski arhiv objavio sam najmanje tridesetak In memoriam-a uglednih nastavnika Medicinskog fakulteta u Sarajevu, to mi je pomoglo da oblikujem sadraj ove monografije, koji ranije nisam mogao. Istovremeno sam prouio i sve ranije brojeve asopisa, od onog prvog, objavljenog 1947. godine, do brojeva prije nego to sam i sam preuzeo njegovo ureivanje i naao mnoga imena, likove i dogaaje koji su mi pomogli da uobliim ovu monografiju. Koristio sam i allmanahe Medicinskog fakulteta koje su uredili profesor Hajrudin Hadiselimovi, povodom 25. i 30. godinjice Medicinskog fakulteta u Sarajevu, te profesor Arif Smajki, povodom 40. godinjice, ali i svoj, koji sam pripremio povodom 50. godinjice Medicinskog fakulteta. Takoer sam odreene podatke pronalazio u slinim allmanasima drugih fakulteta u zemlji i inozemstvu, s obzirom da su neki nai nastavnici svoju karijeru nastavljali na drugim medicinskim fakultetima, po vlastitoj elji ili pozivom da tamo osnuju katedre i organiziraju nastavu koju su vodili na naem fakultetu, koji je bio i ostao Alma Mater drugim visokokolskim medicinskim ustanovama u naoj zemlji. Kao i svaka knjiga i monografija dosad, i ova e vjerovatno imati nedostataka i propusta, i moda neki podaci nee odgovarati potpunoj istini, ali za nju nisam samo odgovaran ja ve i oni koji su te podatke ranije zabiljeili i ostavili nam ih u amanet u nekoj pisanoj formi. Neke od podataka sam lino uzeo od potomaka i rodbine umrlih, i takvi su kakve sam dobio. Naalost, do podataka o nekim preminulim nastavnicima i saradnicima nisam doao, ali se nadam da e u nekom ponovljenom izdanju i njihovi ivotopisi biti involvirani. Takoer, u Pogovoru ove monografije priloio sam spiskove nastavnika i saradnika koji su bili angairani u nastavni proces na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a bili su objavljeni u allmanasima publiciranim povodom jubileja: 30. godinjice (1976.), 40. godinjice (1986.), 50. godinjice (1996.), te spisak danas angairanih nastavnika i saradnika. Ono to se zapie - to ostaje, ono to se pamti - to bjei, stara je izreka. Namjera mi je bila samo to da ispotujem poruku ove arapske mudre izreke, koja se toliko puta potvrdila u praksi. Sarajevo, aprila 2006. godine
Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu od 1946. do 2006. godine

ARANICKI MILO (1900.-1994.), redovni profesor Higijene, Socijalne medicine i Epidemiologije
Roen je u Novom Sadu 1900. godine, gdje je zavrio osnovno i srednje obrazovanje. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1923. godine. Jedno vrijeme radio je kao ljekar u nekoliko mjesta Srbije. Nakon otvaranja Medicinskog fakulteta u Sarajevu preuzima rukovoenje institutima i katedrama za Higijenu, Socijalnu medicinu i Epidemiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Prolazi faze izbora u docenta, vanrednog i redovnog profesora na predmetima Higijena i Socijalna medicina i Epidemiologija. Jedno vrijeme obavlja funkciju direktora Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu. Godine 1963. odlazi u Novi Sad i preuzima rukovoenje Katedrom za epi-
demiologiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, kojom rukovodi do 1969. godine. Istovremeno je direktor Zavoda za zdravstvenu zatitu u Novom Sadu do odlaska u penziju 1965. godine. Objavio je oko trideset strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima. Od 1961. do 1963. godine bio je glavni i odgovorni urednik asopisa Medicinski arhiv. Umro je u Novom Sadu 1994. godine.
BERI MILENKO (1899.-1975.), redovni profesor Ginekologije i akuerstva

Roen je 1899. godine u Bakoj Palanci. Osnovnu kolu zavrio u urugu, a gimnaziju u Temivaru. Zapoeo je studij u Zagrebu 1919. godine na Medicinskom fakultetu, nastavio u Gracu (1920. i 1921.), a zavrio u Berlinu 1924. godine. Od godine 1925. radi kao ljekar na Ginekolokoakuerskom odjeljenju Opte dravne bolnice u Sarajevu. Specijalistiki ispit iz Ginekologije i akuerstva poloio je 1927. godine kod uvenog profesora Bumm-a u Berlinu. Godine 1936. postavljen je za efa Ginekoloko-akuerskog odjeljenja Gradske bolnice u Beogradu. U periodu od 1944. do 1945. bio je pomonik, a zatim i upravnik Armijske bolnice III armije JNA. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata pa do 1947. godine rukovodi Ginekoloko-akuerskim odjeljenjem Pokrajinske bolnice u Novom Sadu, zatim od 1947. do 1951. godine ef je Ginekoloko-akuerskog odjeljenja bolnice u Niu, a od 1951. do 1957. godine direktor je Ginekoloko-akuerske klinike Klinikog centra u Skoplju i redovni profesor na predmetu Ginekologija i akuerstvo na Medicinskom fakultetu u Skoplju. Po pozivu, 1957. godine dolazi u Sarajevo i preuzima rukovoenje Ginekoloko-akuerskom klinikom Klinike bolnice u Sarajevu u svojstvu redovnog profesora, gdje ostaje do odlaska u mirovinu aprila 1962. godine. Profesor Milenko Beri se neprestano usavravao, boravei u univerzitetskim centrima u Parizu, Berlinu, Beu, Gracu i Budimpeti. Bio je lan ueg odbora ginekoloko-akuerskih sekcija Srbije, BiH, zatim lan Redakcijskih odbora asopisa Arhiv srpskog lekarskog drutva, Makedonski medicinski pregled, Ginekologija i opstetricija i Medicinski arhiv, a takoer i lan nekoliko me-
unarodnih nacionalnih udruenja za Ginekologiju i akuerstvo. Veliko priznanje doivio je izborom za lana Ekspertne grupe za predlaganje kandidata za Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju od strane vedske akademije nauka 1960. godine. Zadnje godine ivota aktivno je participirao u Naunom drutvu za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Kao naunik i istraiva objavio je oko 60 naunih i strunih radova, a bio je koautor knjige Porodiljstvo za studente medicine izdate 1961. godine. Vaio je za dobrog organizatora svoje struke. Uveo je veinu subspecijalistikih slubi i savremene dijagnostike terapijske metode u vrijeme dok je rukovodio Ginekoloko-akuerskom klinikom u Sarajevu. Umro je u Novom Sadu 1975. godine.
BESAROVI ZDRAVKO (1919.-1980.), redovni profesor Hirurgije

Roen je u Sarajevu 1919., gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Jo za gimnazijskih dana uestvuje u antifaistikim demonstracijama. Godine 1939. upisuje Medicinski fakultet u Beogradu a kao student bio je ukljuen u rad SKOJ-a. Poetkom Drugog svjetskog rata vraa se u Sarajevo, bavi se ilegalnim radom, te se ponovo vraa u Beograd, gdje biva uhapen od beogradske specijalne policije i u zatvoru ostaje do 1944. godine. Nakon to je osloboen, pristupa jedinicama NOB-a. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu je diplomirao je1950. godine, a zatim dobija specijalizaciju iz Ope hirurgije, koju je okonao 1953. godine. Jo kao specijalizant biran je za asistenta na predmetu Opa hirurgija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1957. i 1959. proveo je nekoliko mjeseci na subspecijalizaciji iz neurohirugije u francuskim gradovima Montpelje, Lion, Pariz. Po povratku u zemlju biva postavljen za efa Hirurkog odjeljenja Opte bolnice u Zenici, gdje ostaje etiri godine, i u tom perioda je hirurgiju u Zenici podigao je na vrlo zavidan nivo. Godine 1963. habilitira na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i biva izabran za docenta na predmetu Opa hirurgija. U svojstvu docenta 1965. godine boravi est i po mjeseci u Moskvi, Lenjingradu, Kijevu i Pragu i usavrava se iz neurohirugije i vaskularne
hirurgije. Godine 1968. izabran je za vanrednog, a 1975. za redovnog profesora Medicinskog fakulteta na predmetu Opa hirugija. Kao hirurg i kao nastavnik hirurgije boravio je na svim vanijim hirurkim naunim i strunim skupovima u zemlji i inozemstvu, a rezultate svojih istraivanja publicirao je u 75 strunih i naunih radova. Znaajan opus radova odnosi se na neurohirurgiju, kranijalni traumatizam, odnosno primjenu modernih metoda neurohirurke dijagnostike i operativnih tehnika. Koautor je u knjigama Hirurgija centralnog nervnog sistema, Medicinska knjiga Beograd - Zagreb 1976., i Hirurgija, Univerzitet u Sarajevu 1977. godine. Godine 1975. promoviran je u poasnog doktora nauka u Miigenu SAD, a 1976. u Manhajmu, Njemaka. Bio je dugogodinji ef Hirurke klinike UMC-a i Neurohirurkog odjeljenja UMC-a u Sarajevu. Drutveno-politiki je bio vrlo angairan, obavljao je funkcije: lana Savjeta Medicinskog fakulteta, lana gradskih i sreskih partijskih struktura, predsjednika Socijalno-zdravstvenog vijea grada Sarajeva, a kolske 1972./73. biran je i za rektora Sarajevskog univerziteta, te sljedee godine i predsjednika Zajednice jugoslavenskih univerziteta. Rektorski mandat mu je ponovljen od 1974. do 1978. godine. Za svoj javni i drutveno-politiki angaman dobio je brojna odlikovanja: Medalja zasluga za narod, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden rada drugog reda, Orden Republike sa srebrenim vijencem, Orden National du merite Republique Francaise i Velike plakete JNA, a takoer je i dobitnik estoaprilske nagrade grada Sarajeva za 1976. godinu. Smrt ga je zatekla na mjestu efa Neurohirurke klinike UMC-a Sarajevo 1980. godine.
BIJEDI MIRJANA (1920.-1982.), redovni profesor Oftalmologije

Roena je 1920. godine u Novom Sadu. Zavrila je gimnaziju u Novom Sadu 1938. godine i iste godine upisala studij na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Kao aktivni uesnik NOB-a prekinula je studiranje 1944. godine, a diplomirala na istom fakultetu 1950. godine. Od augusta 1950. godine radi kao ljekar staista u Klinikoj bolnici u Sarajevu. Augusta 1951. izabrana je za asistenta na predmetu Oftalmologija, te prola procedure izbora za docenta, vanrednog i redovnog profesora Medicinskog fakulteta i drugih biomedicinskih fakulteta u Sarajevu. U mirovinu je otila 1981. godine. Nakon poloenog specijalistikog ispita iz Oftalmologije 1955. godine, kao odlian ljekar praktiar i dobar organizator zdravstvene slube rukovodila je s nekoliko odjeljenja Klinike za one bolesti Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Profesor Mirjana Bijedi je rezultate svojih istraivanja i iskustva u praksi publicirala u preko 40 nauih i strunih
radova u domaoj i inozemnoj literaturi. Koautor je udbenika One bolesti, objavljenog 1982. godine. Bila je glavni urednik asopisa Jugoslovenski oftalmoloki arhiv, zatim lan Redakcijskog odbora asopisa Acta Ophtalmologica Iugoslavica, te lan Izvrnog odbora Oftalmoloke sekcije BiH i Udruenja oftalmologa Jugoslavije. Istovremeno, bila je angairana kao drutveni radnik na Medicinskom fakultetu i u Univerzitetskom klinikom centru Sarajevo. Za svoj svestrani rad dobila je niz drutvenih i strunih priznanja. Umrla je u Sarajevu 1982. godine.
BOBAREVI BLANKA (1920.-2001.), redovni profesor Hemije

Roena je u Sarajevu 1920. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u Sarajevu. Godine 1939. poela je studij na Farmaceutskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je morala napustiti zbog angamana u studentskom pokretu, zbog koga je 1940. godine uhapena i deportirana u Sabirni logor u Sarajevo, u kome je bila do 1942. godine. Do kraja Drugog svjetskog rata ivjela i radila u ilegali u Sarajevu. Nastavila studirati poslije osloboenja na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, gdje je jedno vrijeme bila demonstrator na predmetu Farmaceutska kemija. Nakon diplomiranja zaposlila se kao apotekar u Apoteci Prvi maj u Sarajevu. Za asistenta Medicinskog fakulteta na predmetu Hemija izabrana je 1951. godine. Odbranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Sinteze pirol-2-aldehida sa fizioloki i terapeutski djelotvornim supstancijama na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu 1960. godine. Izabrana za docenta na predmetu Hemija 1961. godine a vanrednog profesora 1968. godine. Bila je ef Kabineta za hemiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu u periodu od 1963. do 1976. godine. Jedan
je od osnivaa odsjeka za Farmaciju i prvi prodekan a zatim od 1974. do 1978. godine i dekan Farmaceutskog fakulteta. Usavravala se u zemlji i inozemstvu, izmeu ostalog, boravila u Nacionalnom centru za istraivanje prirodnih spojeva kod profesora Lederera u Parizu i Istraivakom centru Lepetit u Milanu kod E. Teste. Zatim, u institutima u Firenci (prof. Chechi), Grazu (prof. Ziegler), Londonu (prof. A. Simmons). U istraivakom opusu od 100 publiciranih radova veina se odnosila na istraivanje u podruju sinteze farmakoloki i fizioloki aktivnih supstanci, derivata pirola i pirolidina. Na ovom podruju uraen je izvjestan broj magistarskih radova i doktorskih disertacija. Sa kolegama s PMF-a saraivala je intenzivno na sintezi derivata 4 hidroksi kumarina. Uz pedagoki struni i nauni rad, prof. dr. Blanka Bobarevi bila je vrlo aktivna na drutvenom i strunom planu. U proljee 1992. godine napustila Sarajevo i izbjegla u paniju, gdje je i umrla 2001. godine i sahranjena u Malagi - panija.
BRKI IBRO (1901.-1989.), akademik, redovni profesor Interne medicine

Roen je u Mostaru 1901. godine. Zavrio je gimnaziju u Mostaru a Medicinski fakultet u Beogradu 1929. godine. Specijalistiki ispit iz Interne medicine poloio je u Klinikoj bolnici u Sarajevu 1949. godine. Nakon diplomiranja radio je kao opinski i sreski ljekar u Jajcu od 1931. do 1941. godine, a od 1941. do 1947. kao sekundarni ljekar u Dravnoj i Klinikoj bolnici u Sarajevu. Radi svojih otvorenih simpatija i angamana u NOB-u, on i njegova familija bili su progonjeni od okupatora i domaih izdajnika. Poslije Drugog svjetskog rata radi kao specijalista internista na Treoj internoj klinici u Sarajevu. Godine 1949. izabran je za asistenta na predmetu Interna medicina, zatim 1951. za docenta, 1959. za vanrednog profesora i 1962. za redovnog profesora. Dio specijalistikog staa proveo je u inozemstvu. Kao ljekar praktiar bio je izuzetno cijenjen meu pacijentima i kolegama, a kao nastavnik Medicinskog fakulteta istakao se svojim pedagokim sposobnostima u prenoenju znanja na studente i kolege na specijalizaciji. Umirovljen je 1971. godine, a za profesora emeritusa izabran je na Medicinskom fakultetu
10
u Sarajevu 1972. godine. Sljedee godine izabran je za dopisnog lana ANUBiH, a redovni lan je postao 1978. godine. Veina njegovih naunoistraivakih aktivnosti bila je u domenu kardiologije, pa je svoje rezultate ispitivanja provedenih u Elektrokardiografskom laboratoriju III interne klinike u Sarajevu objavio u 52 nauna i struna rada: iz klinike kardiologije, kardiopulmonalne patologije, sportske kardiologije i ope interne medicine. Bio je drutveno aktivan i angairan u nekoliko domaih strunih asocijacija, izmeu ostalog, bio je sekretar Redakcijskog odbora asopisa Medicinski arhiv od njegovog osnivanja 1947. pa do 1952. godine. Bio je osniva i predsjednik Drutva ljekara BiH i lan Udruenja kardiologa Jugoslavije. Za svoj javni i drutveni angaman dobio je niz priznanja, izmeu ostalog: Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima 1964. godine i Orden rada sa crvenom zastavom 1975., te estoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1966. i 27. julsku nagradu BiH 1970. godine. Umro je 1989. godine u Sarajevu.
BRKI-HADIJAHI NAIDA (1933.-1982.), asistent Interne medicine

Roena je u Jajcu 1933. godine. Srednju kolu je zavrila u Sarajevu, a medicinski fakultet okonala je 1959. u Sarajevu. Po zavrenom studiju birna je za asistenta Interne medicine, a radno mjesto joj je bilo na Drugoj internoj klinici u Sarajevu. Godine 1968. poloila je specijalistiki ispit iz interne medicine, a vei do svog radnog vijeka provela je bavei se nefropatologijom. Jedno vrijeme bila je ef Nefrolokog odjeljenja Druge interne klinike. Svoja praktina iskustva iz nefropatologije prezentirala je u preko 50 struni i naunih radova publiciranih u domaim i inozemnim asopisima. Kao asistent pokazala je izvanredne pedagoke sposobnosti u prenoenja znanja studentima. Uesnik je nekoliko radnih akcija u poslijeratnoj izgradnji zemlje i bila priznati drutveni radnik radei kao lan nekoliko upravnih organa. Umrla je u Sarajevu 1982. godine.
11
BRKI SEAD (1927.-1994.), akademik, redovni profesor Fiziologije i biohemije

Roen je u Livnu 1927. godine. Osnovnu i srednju kolu je zavrio u rodnom mjestu. Medicinski fakultet je zavrio u Sarajevu 1953. godine. Tokom Drugog svjetskog rata, kao petnaestogodinji djeak ukljuio se u NOB. Nakon diplomiranja radi kao asistent na Institutu za fiziologiju i biohemiju kod prof. Aleksandra Sabovljeva. Usavravao se u gotovo svim naunim institucijama u bivoj Jugoslaviji, od Instituta Boris Kidri u Vini, zatim Instituta za fiziologiju VMA u Beogradu, te Instituta Marija Kiri u Varavi i slinim institutima u Londonu i Lidsu u Engleskoj, uglavnom iz oblasti primjene radioaktivnih izotopa u medicini. Veina njegovih radova odnosi se na ovu oblast, uglavnom su eksperimentalnog karaktera i koja je involvirao u istraivake projekte koje je vodio, a publicirao oko 150 radova u domaim i inozemnim asopisima. Nekolicina radova se odnosi na opu fiziologiju, fiziologiju kardiovaskularnog sistema, respiratornog sistema te ispitivanje hemodinamike koronarne cirkulacije u patolokim uvjetima. Nastavne aktivnosti je zapoeo kao demonstrator kod profesora Aleksandra Sabovljeva, zatim je biran za asistenta te docenta 1965. godine, vanrednog profesora 1970. godine i redovnog profesora 1976. godine. Funkciju efa Instituta i Katedre za fiziologiju i biohemiju obavljao je od 1970. do odlaska u mirovinu 1993. godine. Bio je redovni lan ANUBiH a etiri godine obavljao je i funkciju i ministra zdravlja BiH. Za svoj izuzetno plodan drutveni angaman dobio je estoaprilsku nagradu grada Sarajeva, Plaketu grada Sarajeva i Zlatnu plaketu Medicinskog fakulteta povodom 25. godina njegovog postojanja. Umro je u Sarajevu 1994. godine.
BUBI-HUKOVI ILDUZA (1927.-2005.), redovni profesor Anatomije

Roena je 1927. godine u Mostaru, gdje je zavrila osnovnu kolu i gimnaziju. Medicinski fakultet u Sarajevu upisala 1948./1949. a zavrila 1956. godine. Za vrijeme studija bila je demonstrator na predmetu Anatomija. Izabrana je za asistenta na predmetu Anatomija 1957. godine, a predavaa 1961. godine. Habilitirala je o temi Izgled vidnog puta u odnosu na kon-
12
figuraciju lobanje ovjeka, te izabrana za docenta 1961. godine. Nakon odbranjene doktorske disertacije Seksualne oznake na skeleetu ovjeka 1972. godine, bira se 1973. godine za vanrednog profesora te 1978. godine za redovnog profesora. Nakon odlaska u mirovinu birana je za profesora emeritusa. Najvei dio svog nastavnog rada provela je na Stomatolokom fakultetu u Sarajevu. Publicirala je oko 40 strunih i naunih radova, najvei broj je iz domena antropologije. Osnovala je i vodila antropoloki laboratorij na Institutu za anatomiju. Za svoj drutveni angaman dobila je vie plaketa i drutvenih priznanja. Umrla u Sarajevu 2005. godine
BUI VERA (1933.-1982.), docent Mikrobiologije i parazitologije

Roena je u Sarajevu 1933. godine, gdje je zavrila srednju medicinsku kolu. Jedno vrijeme radi kao medicinska sestra u Sarajevu, a zatim kao laboratorijski tehniar na Institutu za mikrobiologiju i parazitologiju. Uz rad je zavrila Medicinski fakultet u Sarajevu 1968. godine, da bi sljedee godine bila izabrana za asistenta, te 1975. godine za predavaa na predmetu Mikrobiologija. Doktorsku disertaciju o temi Ispitivanje vertikalne migracije larve Ancylostoma duodenale odbranila je 1977. godine, te je iste godine izabrana za docenta na predmetu Mikrobiologija u kom svojstvu ostaje do svoje smrti 1982. godine. Kao asistent, predava i docent na predmetu Mikrobiologija i parazitologija vodila je uspjeno praktinu i teorijsku nastavu studentima biomedicinskih fakulteta, a posebno se uspjeno ogledala u edukaciji i osposobljavanju srednjeg i vieg medicinskog kadra iz laboratorijsko-dijagnostike djelatnosti, i u tom segmentu je pokazala izuzetan smisao za pedagoki rad. Svoja iskustva i znanje pretoila je u Praktikum iz mikrobiologije, koji su koristili studenti medicine, stomatologije, farmacije i VM. Objavila je 11 naunih i strunih radova, preteno iz parazitologi-
1
je, helimintologije i ankilostomiaze. Jedno vrijeme bila je ef Odsjeka za crijevne i urogenitalne parazitoze i Odjeljenja za parazitologiju Instituta za mikrobiologiju Dr. Robert Fried, od 1977. pa do svoje smrti.
CIGLAR MARKO (1911.-1998), akademik, redovni profesor Fizijatrije i rehabilitacije

Roen je 1911. godine u Vinici kraj Varadina (Hrvatska). Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Varadinu 1931. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Godine 1937. izabran je za asistenta na predmetu Fizikalna medicina na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Specijalizaciju iz Balneologije i fizikalne medicine zavrio je na Fakultetu za Balneologiju i fizikalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Breslau, Njemaka 1941. godine kod profesora Vogta. Iste godine osniva balneoloku instituciju u ljeilitu u Daruvaru i radi do 1944. godine, kada biva premjeten u civilnu bolnicu u Slavonskom Brodu, gdje radi do marta 1945. godine, a zatim prelazi u Zagreb i radi do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon osloboenja slui vojni rok do 1948. godine, a po izlasku iz vojske postavljen je za efa Odjeljenja za reumatine bolesti Vojne klinike u Topuskom, zatim efa Odjeljenja za posttraumatska stanja, Vojne klinike u Stubikim Toplicama, onda efa odjeljenja i upravnika Vojne bolnice u Lipiku i, najzad, upravnika Vojnog ljeilita za reumatske bolesti i postreumatska stanja na Ilidi kod Sarajeva. Nakon to je poetkom 1948. godine demobiliziran, osniva Institut za balneologiju i fizikalnu medicinu BiH na Ilidi. Godine 1950. boravio je u inozemstvu na strunom usavravanju kod uvenog profesora Kersleya u Bathu kod Bristola (Engleska). Godine 1952. habilitira i biva izabran za docenta na predmetu Fizikalna medicina i balneologija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1956. poloio je specijalistiki ispit iz interne medicine. Za vanrednog profesora izabran 1959. godine, a redovnog 1962. godine na predmetu Fizikalna medicina i rehabilitacija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu s prekidima od kolske 1959./1960. do 1966./67. a dekan od 1967./68 do 1972./73. godine. Jedno
14
vrijeme boravi na najsavremenijim institucijama za rehabilitaciju u Engleskoj, Danskoj, Norvekoj, Holandiji i Italiji. Istraivao je farmakodinamsko djelovanje prirodnih ljekovitih voda i klime na metabolizam, endokrinosekreciju i upalu, poremeaje cirkulacije srca i krvnih sudova pod utjecajem raznih fizikalnih faktora, te metodama funkcionalnog osposobljavanja oteenih bolesnika primjenom hidroterapije, kineziterapije, radne terapije, ultrazvuka, itd. Velik dio svojih rezultata i istraivanja objavio je u domaim i inozemnim asopisima u preko 100 strunih i naunih lanaka. Akademik Ciglar je bio veoma aktivan u naunim i strunim udruenjima na nivou bive Jugoslavije i BiH iz podruja ueg interesiranja, a jedno vrijeme i rukovodio tim udruenjima. Bio je prodekan i dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu u pet izbornih perioda, te lan vie drugih rukovodnih institucija u Sarajevu i BiH, a lan ANUBiH od 1967. godine i poasni lan jo nekoliko akademija nauka u inozemstvu.
U MIRKO (1930.-1986.), redovni profesor Anatomije

Roen je u Sarajevu 1930. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1955. godine. Jo u vrijeme studija 1950. godine izabran je za demonstratora na predmetu Anatomija, a nakon diplomiranja 1957. godine izabran je za asistenta na predmetu Anatomija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i prolazi procedure izbora za docenta 1967., vanrednog profesora 1972., i redovnog profesora, 1978. godine. Habilitirao je o temi Odnos vena prema arterijskim segmentima bubrega ovjeka 1966. godine, a odbranio doktorsku disertaciju Morfologija krvnih sudova ovarijuma u razliitim funkcionalnim stanjima 1972. godine. U svojih 30 i vie godina nastavnikog rada i bogatog iskustva u unapreenju i organiziranju nastave iz predmeta Anatomija za sve biomedicinske fakultete, prof. u zapamen je kao jedan od boljih pedagoga i edukatora, ija predavanja su bila na visokom nivou i rado posjeena. Publicirao je preko 50 strunih i naunih radova, veina njih je bila iz domena pro-
1
uavanja krvnih sudova i glomerularnog aparata bubrega, posmatranih s aspekta komparativne i uzrasne anatomije, asimetrije lobanje i mozga i naroito limbiki sistem i njegove struke s aspekta filo i ontogeneze. Rezultati istraivanja profesora ua vrijedan su doprinos promociji anatomije na bosanskohercegovakim prostorima. Bio je glavni urednik asopisa Folia Medica Facultatis Medicinae Universitatis Saraeviensis i Folia Anatomica Yugoslavica. Za svoj pedagoki, nauni i drutveni rad profesor Mirko u dobio je nekoliko drutvenih priznanja u vidu odlikovanja, plaketa, povelja i nagrada. Umro je u Sarajevu 1986. godine.
AVKA VLADIMIR (1900.-1984.), akademik, redovni profesor Oftalmologije

Roen je 1900. godine u Oraju. Zavrio je gimnaziju u Vinkovcima a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beu 1924. godine. Nakon diplomiranja zapoljava se na Klinici za one bolesti u Zagrebu kod profesora Botterija, kao sekundarni ljekar, a od 1926. kao asistent na predmetu One bolesti, gdje ostaje sve do 1940. godine. U tom periodu boravio je na usavravanju na onim klinikama u Parizu, Berlinu, Frankfurtu, Minhenu, enevi, Beu i Londonu. Godine 1939. bira se u privatnog docenta u Zagrebu, a 1940. godine postaje ef Onog odjeljenja Dravne bolnice u Beogradu. Godine 1946. preuzima dunost efa Onog odjeljenja Klinike bolnice u Sarajevu koje prerasta u Onu kliniku i na kojoj docent Vladimir avka postaje prvi ef One klinike i novoosnovane Katedre za oftalmologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu u zvanju redovnog profesora. Godine 1948./49. izabran je za dekana Medicinskog fakulteta i glavnog i odgovornog urednika asopisa Medicinski arhiv. Od 1956. do 1962. godine odlazi u Beograd i rukovodi Onom klinikom i Katedrom za oftalmologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, te se vraa 1962. godine u Sarajevu i upravlja Onom klinikom i Katedrom za oftalmologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu do odlaska u mirovinu 1983. godine. Kao naunik i istraiva bio je vrlo plodonosan i jedan od za-
16
slunih pionira na bivim jugoslavenskim prostorima. Jo kao asistent, 1935. godine konstruirao je korneofleksometar, a u periodu rukovoenja Onom klinikom u Sarajevu bavi se preteno glaukomom, primjenom tkivne terapije i inplantologije po Filatovu, patologijom ronjae, operacijom keratoplastike i keratotomije (modificirao Sato-ovu operaciju kod keratokonusa), zatim uvodi nove operativne metode kod plastinih operacija kapaka, totalnog simblefarona, orbite, primjenjujui transorbitalnu leukotomiju, lobotomiju (lobotomija Fiamberti-avka), te modifikacije postojeih aplikacija kod ablacije retine. Takoer opisuje nove oblike epideminog celulita orbite kod djece izazvane virusima, te teleangiekstazije na venjai i kapcima u obliku pauka-spajdera kod bolesnika s cirozom jetre. Rezultate istraivanja iz naprijed spomenutog bogatog opusa publicirao je u preko 200 naunih i strunih radova u domaim i inozemnim asopisima i dvije monografije: Refrakcione anomalije i neurologija oka, objavljena 1941. godine, i Retinitis pigmentosa, objavljena 1953. godine, kao i udbenik Oftalmologija, objavljen 1983. godine. Bio je lan brojnih naunih i strunih asocijacija u zemlji i inozemstvu, izmeu ostalog, engleskog, njemakog, francuskog i austrijskog oftalmolokog drutva. Prvi je predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH (Nauno drutvo BiH) i njegov redovni lan od 1948. godine. Osnovao je asopis Medicinski arhiv i Jugoslovenski oftalmoloki arhiv i bio njihov glavni i odgovorni urednik. Za svoj javni i drutveni angaman dobio je niz priznanja, izmeu ostalog: akademsku togu Univerziteta u Oksfordu 1950. godine, zatim akademsku togu Univerziteta u Montrealu 1954. godine, te prvu nagradu Vlade BiH 1948., zatim nagradu AVNOJ-a 1947. i, najzad, Orden rada prvog i drugog reda i Orden rada sa crvenom zastavom. Umro je 1984. godine
USTOVI IZET (1923.-1979.), redovni profesor Pedijatrije

Roen je u Trebinju 1923. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju 1942. godine. Radi svoje aktivne saradnje u NOB-u od 1943. godine bio je jedno vrijeme hapen i vei dio okupacije provodi u Sarajevu u ilegali, da bi se 1945. prikljuio jedinicama NOP-a. Do 1947. godine obavljao je dunost sekretara Personalnog odsjeka Divizije. Medicinski fakultet u Zagrebu upisao je 1947. godine a na njemu diplomirao odlinom ocjenom 1953. godine. Nakon diplomiranja, jedno vrijeme radi u Domu zdravlja Visoko, gdje rukovodi Pedijatrijskim odjeljenjem. Specijalistiki ispit iz pedijatrije poloio je na Klinici za djeije bolesti u Sarajevu 1958. godine. Habilitaciju je odbranio 1965. a doktorsku disertaciju 1970. godine. Pro-
1
ao je procedure izbora za docenta 1967., vanrednog profesora 1972. i redovnog profesora na predmetu Pedijatrija 1977. godine. Godine 1961./62. proveo je est mjeseci u Centru za nauna istraivanja na Medicinskom fakultetu u Parizu izuavajui imunologiju, a takoer se usavravao na klinikama u Pragu i Budimpeti. Osim klinike imunologije interes je usmjerio i na djeiju endokrinologiju, i stekao je ugled odlinog poznavaoca eerne bolesti kod djece, to je rezultiralo i osnivanjem Savjetovalita za dijabetiare i njihove roditelje u sklopu Djeije klinike u Sarajevu. Iz podruja klinike imunologije i bjelanevina plazme i biolokih sekreta objavio je znaajan opus naunih i strunih radova, a brojne radove prezentirao je na strunim pedijatrijskim skupovima. Obavljao je brojne drutvenopolitike funkcije na Medicinskom fakultetu i u UMC-u Sarajevo. Jedno vrijeme bio je predsjednik Pedijatrijske sekcije Drutva ljekara BiH i podpredsjednik Endokrinoloke sekcije BiH. Umro je u Sarajevu 1979. godine.
DEELI MLADEN (1900.-1989.), akademik, redovni profesor Hemije

Roen je 1900. godine u Zagrebu, gdje je zavrio osnovnu kolu i klasinu gimnaziju 1919. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na predmetima Kemija, Fizika i Matematika 1923. godine. Doktorsku disertaciju iz Kemije odbranio je kod profesora N. Puina 1927. godine. Specijalizirao je organsku kemiju u Minhenu kod nobelovca prof. H. Fischera i fizikalnu kemiju kod prof. G. Scheibea. Od 1923. do 1925. godine radi na Tehnikoj srednjoj koli u Zagrebu kao srednjokolski profesor. Kao asistent na Katedri za kemiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1926. godine, a za docenta na istoj katedri bira se 1940. godine. Na Katedri ope i eksperimentalne kemije na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu izabran je za vanrednog profesora 1942. godine, te redovnog profesora 1943. godine. Od 1945. radi kao vii savjetnik i ef Kemijske laboratorije Duhanskog instituta pri Ministarstvu lake industrije. Nakon osnivanja Medicinskog fakulteta u Sarajevu biva izabran za redovnog profesora i efa Katedre za hemiju. Nakon osnivanja
1
Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. godine bira se za redovnog profesora i efa Katedre Organske hemije. Od 1960. godine, na novoosnvanom Prirodnomatematikom fakultetu u Sarajevu bira se za efa Odsjeka za hemiju i kasnije direktora Hemijskog instituta. Na njegovu inicijativu, u Sarajevu je osnovan Insistut za hemiju i fiziku, koji je vaio za najbolje i najfunkcionalnije organiziran hemijski institut u zemlji. Publicirao je preko 100 naunih i strunih radova, prvenstveno iz organske i fizikalne hemije. Osnovao je Drutvo hemiara i tehnologa BiH i njegov asopis Glasnik, iji je urednik bio 15 godina. Za svoj drutveni i nauni angaman godine 1966. dobio je 27. julsku republiku nagradu BiH. Odlikovan je Ordenom rada sa crvenom zastavom 1965. godine. U Naunom drutvu BiH obavljao je funkciju sekretara drutva od 1963. do 1966. godine, kada Nauno drutvo prelazi u ANUBiH a profesor Deeli je izabran u prvo predsjednitvo Akademije. Umro je u Zagrebu 1989. godine.
DIMITRIJEVI DIMITRIJE (1891.-1961.), redovni profesor Neuropsihijatrije

Roen je 1891. godine u Lugavini kod Poarevca (SCG). Gimnaziju je zavrio u Poarevcu 1910. godine. Medicinski fakultet upisao je u Freiburgu, nastavio studirati u Berlinu (1912.-1914.), a radi ratnih dogaanja prekinuo studij i nastavio na Prakom medicinskom fakultetu, gdje je diplomirao 1921. godine. Do 1930. godine radi kao ljekar ope prakse u mjestima: Kurumlija, Obrenovac, Poarevac, Smederevska Palanka. Godine 1947. izabran je za docenta na predmetu Neuropsihijatrija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, zatim vanrednog profesora 1951. godine i redovnog profesora istog Fakulteta, koju dunost je obavljao do svoje smrti 1961. godine. Podrujem neuropsihijatrije poeo se baviti 1924. godine a jedno vrijeme provodi na Klinici za neuropsihijatriju kod uvaenog profesora Pelnara u Pragu. Iz ove oblasti poeo je objavljivati ve 1927. godine i do svoje smrti objavio je vie od 100 strunih i naunih radova, meu kojima i etiri monografije. Vie od 30 radova objavio je u inozemnim medicinskim asopisima. Najvei
19
broj radova odnosio se na probleme neuroza, a svoja iskustva iz tog domena prezentirao je u dvije monografije: Neuroze sa talamopatskim pojavama, objavljena 1953. godine i Histerija kao neurodinamski problem, objavljena u Sarajevu 1956. godine. Nekolicina njegovih radova posveena je izofreniji, a iz ove oblasti takoer je objavio jednu monografiju: Schizasthenia, objavljena u Sarajevu 1954. godine. Nastupao je s radovima na brojnim svjetskim i naunim skupovima, bio je lan brojnih naunih i strunih domaih i inozemnih asocijacija, te lan Redakcijskog odbora asopisa Medicinski arhiv. Godine 1959. dodijeljena mu je medalja za zasluge Orden rada drugog reda povodom 43. godine njegove ljekarske prakse. Umro je i sahranjen u Beogradu 1961. godine.
DODER ALEKSANDAR (1919.-1975.), redovni profesor Hirurgije

Roen je 1919. godine u Ulogu. Zavrio je gimnaziju u Sarajevu 1939. godine. Studije medicine zapoeo na Medicinskom fakultetu u Beogradu a okonao Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1947. godine. Jedno vrijeme radio je kao ljekar ope prakse na Sokocu, Jajcu i Cazinskoj Krajini. Specijalistiki ispit iz Ope hirurgije poloio je 1954. godine na Hirurkoj klinici u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu nastavnu karijeru zapoeo je kao asistent 1953. godine, te proao procedure izbora za docenta 1962., vanrednog profesora 1968. i redovnog profesora 1975. godine. Opu hirurgiju je uio kod akademika Blagoja Kovaevia, a kasnije se usmjerio na traumatologiju, u kojoj e doivjeti svoju profesionalnu slavu i te koje oblasti je objavio najvei broj svojih naunih i strunih radova. Zasluan je da je traumatologija dobila ravnopravan znaaj s drugim subdisciplinama unutar ope hirurgije. Posebno se interesirao za hirurgiju povrijeenog kuka i tim segmentom se bavio sve do svoje smrti. Takoer se bavio sportskim povredama i jedno vrijeme je
20
bio klupski ljekar Sarajevskog nogometnog kluba eljezniar. Kao nastavnik Hirurgije svoje interesovanje usmjerio je na oblast ratne hirurgije i traumatologije i studenti i brojni specijalisti traumatologije pamtit e ga kao vrijednog, estitog i kvalitetnog uitelja, pionira traumatologije na bosanskohercegovakim prostorima. Umro je 1975. godine u Sarajevu.
OREVI BLAGOJE (1903.-1990.), redovni profesor Infektologije

Roen je 1903. godine u Pirotu, Makedonija. Zavrio je osnovnu kolu i gimnaziju u rodnom mjestu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1941. godine. Za vrijeme studija, s obzirom da je bio prisiljen izdravati i plaati studij vlastitim sredstvima, angairao se i radio kao laborant na Infektivnoj klinici Klinikog centra u Beogradu. Nakon diplomiranja zaposlio se kao asistent Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu na predmetu infektivne bolesti, u kom svojstvu je proveo ukupno osam godina. Godine 1949. imenovan je za docenta na predmetu infektologija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Proao je faze izbora u redovnog i vanrednog profesora, u kom svojstvu je i otiao u mirovinu. Bio je dugogodinji ef Klinike za infektivne bolesti Klinike bolnice u Sarajevu i Katedre za infektologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Studenti medicine i specijalizanti infektologije pamte ga kao vrsnog edukatora i strogog nastavnika, koji je svoja znanja i ogromna iskustva znao kvalitetno i korektno prenijeti tokom predavanja i vjebi. Publicirao je preko 40 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima iz gotovo svih oblasti infektologije. Bio je irko obrazovan i elokventan a govorio je njemaki, ruski, francuski i bugarski jezik, to mu je omoguilo da kvalitetno prati biomedicinsku literaturu objavljenu na irim evropskim prostorima. Umro je 1990. godine.
OREVI JELENA (1929.-1988.), redovni profesor Radiologije

Roena je u Novom Beeju 1929. godine. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1955. godine. Poloila je specijalistiki ispit iz radiologije na Radiolokom institutu Medicinskog fakulteta u Beogra-
21
du. Jedno vrijeme radila je kao ef Odjeljenja za radiologiju Opte bolnice u Kragujevcu. Od 1960. godine radi u Klinikoj bolnici Koevo, Sarajevo u Institutu za radiologiju i onkologiju. Iz oblasti radiologije se usavravala u centrima u Japanu, Franckuskoj, SAD-u, Engleskoj, Rusiji, Maarskoj i Rumuniji. Iz oblasti radioterapije provela je tokom 1964. godine nekoliko mjeseci na Radiolokom institutu u Bernu kod prof. Adolfa Zuppinger-a, nakon ega osniva moderno Odjeljenje za radioterapiju Klinike bolnice Koevo. Za asistenta Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Radiologija izabrana je 1964. godine. Nakon odbrane doktorske teze 1975. godine izabrana je za docenta, zatim 1978. vanrednog profesora te 1983. redovnog profesora. Autor je i koautor vie od 200 strunih i naunih radova iz oblasti radiologije, te knjiga Limfografija i Radioterapija, i koautor udbenika Opta radiologija za studente biomedicinskih fakulteta. Umrla je u Sarajevu 1988. godine.
DIRLO-TODOROVI JASNA (1948.-2002.), docent Interne medicine

Roena je 1948. godine u Zenici, gdje je zavrila osnovnu kolu i gimnaziju. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1974. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa radi na Drugoj internoj klinici Univerzitetskog klinikog centra u Sarajevu, kasnije Klinici za hematologiju, sve do smrti 2002. godine. Specijalistiki ispit iz Interne medicine poloila je 1982. godine, magistarski rad odbranila 1985. godine, a doktorsku disertaciju 1994. godine o temi: Ekspresivnost komponenti faktora VIII/ vWF i FVIIIAg/. Za docenta na predmetu Interna medicina izabrana je 1997. godine. Struno se usavravala u zemlji i inozemstvu, uglavnom iz podruja hematologije i transplantacije hematopoetskih matinih stanica. Iz ove oblasti objavila je oko 20 strunih i naunih radova. U knjizi Klinika propedeutika, profesora Muhameda Hadimejlia i saradnika, napisala je poglavlje Hematologija. Jedan je od inicijatora osnivanja Udruenja hematologa i transfuziologa BiH.
22
FAJGELJ ALEKSANDAR (1921.-1991.), redovni profesor Interne medicine

Roen je u Mariboru 1921. godine. Osnovnu kolu zavrio je u Celju, gimnaziju je zapoeo u Dubrovniku a okonao u Sarajevu 1939. godine. Drugi svjetski rat ga je zatekao u svojstvu kadeta Ratne mornarice, a tokom rata je zarobljen, poslije mobiliziran u jedinice NOB-a. Upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu kao ak prve generacije, a zavrio ga 1953. godine kao najbolji student generacije. Jo kao student radio je kao demonstrator na Katedri za fiziologiju kod profesora Aleksandra Sabovljeva. Nakon obavljenog ljekarskog staa i poloenog dravnog ispita jedno vrijeme radi kao sreski ljekar u Kalinoviku. Od 1956. godine specijalizira internu medicinu na Prvoj internoj klinici kod profesora Bogdana Zimonjia. Specijalizaciju dovrava i polae specijalistiki ispit iz interne medicine na Klinici Rebro u Zagrebu 1961. godine. Jo u vrijeme specijalizacije usavravao se u Bolnici Karolinska u tokholmu iz podruja primjene aktivnih radioizotopa, te nakon povratka u Sarajevo osniva Odjeljenje za radioaktivne izotope, a kasnije i Prvo nefroloko odjeljenje Interne klinike, kojim je rukovodio vie godina. Doktorsku disertaciju odbranio je 1965. godine iz ovog podruja. Nakon toga boravi na Institutu u Malmeu kod profesora Waldenstroma i Lassena, te se po povratku aktivno angaira na afirmaciji primjene radioaktivnih izotopa u BiH i na jugoslavenskom nivou, a posebno kod prouavanja endemske nefropatije, koja je jedno vrijeme dominirala u BiH. Godine 1967. izabran je za docenta na predmetu Interna medicina, 1972. godine za vanrednog profesora, te 1977. za redovnog profesora. Bio je izvrstan i elokventan predava. U poznim godinama, nakon to je svoja iskustva prenosio brojnim generacijama studenata biomedicinskih fakulteta, okupio je vrijednu i kvalitetnu ekipu saradnika iz oblasti interne medicine, koji su zajednikim naporima napravili prvi udbenik interne medicine za studente i ljekare u BiH. Profesor Aleksandar Fajgelj publicirao je preko 120 strunih i naunih radova i mentorirao petnaestak magisterija i doktorata, a karijeru je zavrio kao emeritirani profesor Medicinskog fakulteta. Bio je lan nekolicine strunih i naunih medicinskih asocijacija, te lan redakcijskih odbora nekoliko jugoslavenskih biomedicinskih asopisa. Zasluan je da je 1977. godine
2
oformljena Jugoslavenska bolnica u Zaviji u Libiji. Za svoj drutveni angaman dobio je niz priznanja. Umro je u Sarajevu 1991. godine.
FILIPOVI ZAIM (1923.-1985.), redovni profesor Interne medicine

Roen je u Kljuu 1923. godine. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Sarajevu 1943. godine. Medicinski fakultet u Beogradu zavrio je 1951. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa u Klinikoj bolnici Koevo u Sarajevu 1952. godine zapoinje specijalizaciju iz Interne medicine, a jedan dio specijalizantskog staa provodi u bolnici Pitije u Parizu kod profesora Gilbert-Dreyfusa. Tamo je odbranio titularni rad Memoire dassistant etranger o temi l eprueve de la thiridothyronine dans les thyreoses compenstrices. Nakon obranjene habilitacije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu izabran je za docenta 1961. godine na predmetu Interna medicina, zatim za vanrednog profesora 1968. godine. Doktorsku disertaciju o temi Trudnoa i dijabetes odbranio je marta 1973. godine te se bira za redovnog profesora Interne medicine 1975. godine. Izuzetno elokventan naunik i nastavnik irokog opusa znanja, svojim predavanjima plijenio je studente, po emu ga pamte brojne generacije kao jednog od najveih erudita Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Takoer je osposobio brojne specijaliste interne medicine, endokrinologije i dijabetologije u BiH. Objavio je velik broj strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima, najvei broj iz endokrinologije i dijabetologije.
FLEGER JOSIP (1896.-1966.), redovni profesor Dermatovenerologije

Roen je u Sarajevu 1896. godine. Maturirao je Gimnaziju u Sarajevu 1914. godine, a iste godine upisuje se na Medicinski fakultet u Beu, da bi kao student medicine bio mobiliziran u inu desetara do 1918. godine. Godine 1919. prelazi na Medicinski fakultet u Prag, na kome je diplomirao 1921. godine. Od 1922. godine radi u Optoj dravnoj bolnici u Sarajevu na Dermatovenerolokom odjeljenju kod dr. Aleksandra Glucka, a po njegovom odlasku 1925. godine iz Sarajeva, za profesora Medicinskog
24
fakulteta u Zagrebu. Kao priznati specijalist dermatovenerologije doktor Fleger preuzima rukovoenje Dermatovenerolokim odjeljenjem Opte dravne bolnice u Sarajevu. Istovremeno radi i kao ljekar Osiguravajueg zavoda Merkur u Sarajevu, zatim 1934. godine dio radnog vremena radi kao dermatovenerolog Socijalnog osiguranja Sarajevo, a od 1939. godine preuzima Osiguravajui fond Dravne eljeznice, u kome radi kao dermatovenerolog do 1945. godine. Prvu godinu Drugog svjetskog rata vodi Institut za lepru u Sarajevu, zatim biva mobiliziran u Vojni sanitet, a jedno vrijeme vodi i Dermatoveneroloko odjeljenje Vojne bolnice u Sarajevu. Augusta 1942. godine biva uhapen i smjeten u zatvore u Zagrebu i Lepoglavi, gdje provodi zatvoren u tekim uvjetima zatvorske slube etiri i po mjeseca. Nakon osloboenja vraen mu je izgubljeni poloaj efa Dermatovenerolokog odjeljenja Opte dravne bolnice u Sarajevu. Godine 1949. biran je za vanrednog profesora novoosnovane Katedre za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1957. godine je reizabran, a novembra 1958. je izabran za redovnog profesora iste Katedre, i na tom poloaju je bio do smrti marta 1966. godine. Osim dermatovenerologijom, iz koje oblasti je objavio niz strunih i naunih radova i nekoliko knjiga i monografija, bavio se i botanikom. Smatraju ga jednim od vodeih jugoslavenskih dermatovenerologa, pa je pozvan da dadne svoje priloge za Jugoslavensku medicinsku enciklopediju. Uesnik je s referatima veine jugoslavenskih kongresa iz dermatovenerologije, a jedno vrijeme je bio i predsjednik Jugoslavenskog udruenja dermatovenerologa. Veina radova profesora Flegera bila je iz podruja tuberkuloznog lupusa, lepre, sifilisa i dermatofitija. Posebno se interesirao za endemski sifilis, za kojeg tvrdi da je u BiH importiran putem vojske iz Anadolije. Objavljena mu je skripta Kone i spolne bolesti u Sarajevu i knjiga Kone i spolne bolesti u Beogradu, prvi jugoslavenski udbenik iz dermatovenerologije. Umro je u Sarajevu 1966. godine.
2
FRIED ROBERT (1892.-1974.), redovni profesor Mikrobiologije

Roen je 1892. godine u ilini (SSR). Medicinski fakultet zavrio je u Beu 1917. godine. Specijalistiki ispit iz Mikrobiologije poloio je u Sarajevu 1923. godine. U periodu od 1918. do 1923. godine obavljao je dunost efa Bakteriolokog odjeljenja Armijske bolnice u Sarajevu, a zatim odlazi u Tuzlu i do 1928. godine obavlja funkciju upravnika Doma zdravlja u Tuzli. U periodu od 1928. do 1933. godine radi kao ef Bakteriolokog odjeljenja Higijenskog zavoda u Berlinu. Odmah po dolasku nacista na vlast u Njemakoj vraa se u Banju Luku, gdje rukovodi Bakteriolokim odjeljenjem Higijenskog zavoda u Banjoj Luci, a zatim i kao ef istog Zavoda radi do 1947. godine. Po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1947. godine bira se za vanrednog profesora i efa Katedre za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a na osnovu habilitacije o temi Epidemiologija, klinika i bakteriologija Bangove bolesti, odbranjene 1958. godine. Kao nastavnik, naunik i istraiva, objavio je petnaestak strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima, uglavnom iz bakteriologije, a koautor je u poznatom jugoslavenskom udbeniku Mikrobiologija i parazitologija, profesora Bogdana Karakaevia, nekoliko puta revidiranog i pretampavanog, te u publikaciji Prirunik standardnih metoda za mikrobioloki rutinski rad. Profesor Robert Fried je uvrten u plejadu pionira bakterioloke slube u BiH i jedan je od suosnivaa i organizatora epidemiolokih slubi higijenskih zavoda u Bosni i Hercegovini. Kao priznati javni i drutveni radnik odlikovan je Ordenom rada. Umro je u Zagrebu 1974. godine.
GABELA FIKRET (1936.-1996.), vanredni profesor Fizike

Roen je u Sarajevu 1936 godine. Osnovnu kolu i radiomehaniarski zanat zavrio u Saarajevu, te tri razreda gimnazije, zavrio je takoer u Sarajevu 1957. godine. Godine 1958. upisao se na Prirodno-matematiki fakultet u Sarajevu, smjer Fizika i matematika, na kome je diplomirao 1964. godine. Tokom studija bio je demonstrator na predmetu Opta fi-
26
zika. Nakon odsluenog vojnog roka zaposlio se u eljezari Ilija, kao asistent za defektoskopiju. Istovremeno je obavljao funkciju honorarnog asistenta na Elektrotehnikom fakultetu na predmetu Fizika. Bio je na usavravanjima u nekoliko centara u bivoj SFRJ, izmeu ostalog, u oblasti rendgenske strukturene analize u Ruer Bokovi institutu u Vini, nakon ega osniva istoimenu laboratoriju na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu. Proao je faze izbora u docenta i vanrednog profesora na istoimenom fakultetu, a godine 1983. bira se u zvanje vanrednog profesora na predmetu Medicinska fizika na Medicinskom Fakultetu u Sarajevu, gdje izvodi teoretsku nastavu za studente Medicinskog, Stomatolokog i Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu, te postiplomsku nastavu za studente Farmaceutskog fakulteta. Bio je glavni istraiva u nekoliko nauno-istraivakih projekata i elaborata koji su finansirani sredstvima Instituta Ruer Bokovi u Vini i Metalurkog fakulteta u Titogradu. Rezultate svojih istraivanja publicirao je u preko 20 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima. Takoer je bio autor praktikuma i skripti za studente biomedicinski fakulteta. Bio je priznat javni i drutveni radnik. Umro je u Sarajevu 1996. godine.
GAON JAKOB (1914.-1995.), akademik, redovni profesor Epidemiologije

Roen je 1914 godine u Travniku. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Travniku, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1939. godine. Jo kao student bio je aktivan u studentskim udruenjima. Tokom Drugog svjetskog rata angairan je u Sanitetu NOP-a. Jedno vrijeme proveo je kao zatoenik u Njemakoj. Nakon Drugog svjetskog rata zapoljava se kao ljekar ope prakse u Goradu i radi do 1947. godine, kada prelazi na Institut za higijenu Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Specijalizirao je epidemiologiju na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Asistentsku karijeru na predmetu Epidemiologija zapoeo je 1948. godine i proao faze izbora u docenta, vanrednog profesora, redovnog profesora i profesora emeritusa. U preko etrdeset godina svog nastavnog zvanja odgojio je brojne generacije studenata medicine, stomatologije,
2
farmacije i vie medicinske kole u Sarajevu te na fakultetima u Tuzli (gdje je bio matiar fakulteta, osnovanog 1976. godine) i Banjoj Luci. U svom naunoistraivakom opusu ima preko tri stotine strunih i naunih radova objavljenih u asopisima, zbornicima radova a autor je i koautor knjiga Opa epidemiologija zaraznih bolesti i Specijalna epidemiologija zaraznih bolesti. Takoer je koautor u nekoliko monografija drugih autora iz oblasti epidemiologije, mikrobiologije, preventivne medicine. Bio je poliglota i vrstan predava s izvanrednim sposobnostima da prenese znanje na studente i specijalizante. Jedan je od pionira moderne epidemiologije u Bosni i Hercegovini, osniva i lan Udruenja epidemiologa BiH i Jugoslavije te lan nekoliko inozemnih epidemiolokih asocijacija. Bio je redovni lan ANUBiH od 1974. godine. Jedno vrijeme bio je glavni urednik asopisa Medicinski arhiv i lan redakcijskih odbora vie drugih medicinskih asopisa u bivoj Jugosaviji. Zbog svog drutvno-politikog angamana dobitnik je niza drutvenih priznanja. Umro je u Zagrebu 1995. godine.
GERC JOSIP (1904.-1978.), vanredni profesor Otorinolaringologije

Roen je u Sinju (Hrvatska) 1904. godine. Osnovnu kolu zavrio je u Sinju, a maturirao u Klasinoj gimnaziji 1922. u Splitu. Zapoeo je studij medicine u Gracu 1922., a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beu 1929. godine. Iste godine zapoljava se u Optoj dravnoj bolnici u Sarajevu, gdje kontinuirano radi sve do svoje smrti 1978. godine. Od 1930. godine je, prvo, volonter na ORL odjeljenju, sljedee godine sekundarni ljekar Dermatovenerolokog odjeljenja, a onda i Neuropsihijatrijskog odjeljenja Opte dravne bolnice, da bi krajem 1932. godine definitivno preao na ORL odjeljenje i zapoeo specijalizaciju iz ORL, koju je okonao na ORL klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu 1936. godine kod profesora Vulovia i Fotia. Vie puta je boravio na strunim usavravanjima na ORL klinici u Zagrebu. Period Drugog svjetskog rata proveo je mobiliziran u Sanitet NOR-a, jedno vrijeme radei paralelno na odjelu Vojne bolnice i ORL odjeljenju Opte dravne bolnice. Odmah nakon
2
zavretka Drugog svjetskog rata radi na Hirurkom odjeljenju Klinike bolnice u Sarajevu zajedno sa Blagojem Kovaeviem intenzivno razvijajui Hirurki odjel i njegovu djelatnost, primjenjujui bogata iskustva iz ratne hirurgije i traumatologije, posebno abdominalne hirurgije i hirurgije glave i vrata. Godine 1947. i 1949. boravi na ORL klinici kod profesora Guia i ercera, a 1951. godine brani habilitacioni rad Patologija i klinika ozene na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Nastavnu karijeru zapoeo je 1952. godine u zvanju docenta na predmetu Otorinolaringologija, 1961. izabran je za vanrednog profesora. Godine 1963. postavljen je za efa ORL klinike. Profesor Gerc vie puta boravi na usavravanju na ORL klinikama, Praga, Ciriha, Berlina, Hamburga, to mu je omoguilo da bogata iskustva steena u ovim institucijama prenese na studente i mlae kolege. Jedan je od pionira ORL u Bosni i Hercegovini i bivoj Jugoslaviji. Brojne radove prezentirao je na naunim i strunim skupovima i objavio u naunim i strunim asopisima kod nas i u inozemstvu. Bio je zapaen drutveni i kulturni radnik u Sarajevu. Izmeu ostalog, organizirao je ahovske klubove, a s obzirom da je bio i dobro muziki obrazovan, bavio se i pisanjem muzikih i pozorinih kritika. Umro je u Sarajevu 1978. godine.
GRIN ERNEST (1899.-1976.), akademik, redovni profesor Dermatovenerologije

Roen je u Slavonskoj Poegi 1899. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beu 1923. godine. Na istom fakultetu specijalizirao je dermatovenerologiju i objavio svoje prve naune radove iz te oblasti 1926. godine. Poslije diplomiranja, jedno vrijeme radi na suzbijanju endemskog sifilisa u Cazinskoj krajini, a zatim vodi Kono-venerini dispanzer u Varadinu i upravlja Domom zdravlja u Vukovaru. Godine 1934., kao ve renomirani lijenik usavrava se u SAD-u, a po povratku radi u Higijenskom zavodu u Sarajevu, te u Zavodu za suzbijanje endemskog sifilisa u Banjoj Luci. Od 1941. do 1945. godine aktivno uestvuje u NOB-u, ali i neumorno radi
29
kao ljekar na suzbijanju zaraznih bolesti u BiH. Za direktora Instituta za sifilis i kone bolesti u Sarajevu postavljen je 1946. godine, odakle rukovodi i organizira gotovo svim terenskim akcijama na suzbijanju endemskog sifilisa u BiH, po emu e postati vrlo poznat u zemlji i inozemstvu, a rezultate provedenih uspjenih akcija prezentirao je na gotovo svim veim svjetskim i evropskim kongresima. Njegov program suzbijanja sifilisa i mikotinih oboljenja prihvaen je kao oficijelni model Svjetske zdravstvene organizacije. Godine 1952. osniva Zavod za kone i venerine bolesti Dr. Simo Miloevi u Sarajevu koji je postao referentna nauna ustanova sa kvalitetnim kadrom i dobro organiziranom dermatovenerolokom slubom. Objavio je oko 120 strunih i naunih lanaka u domaim i inozemnim publikacijama, te nekoliko knjiga iz oblasti endemskog sifilisa i mikotinih oboljenja. Bio je priznat javni i drutveni radnik. Kao redovni lan ANUBiH, i emeritirani profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, postao je poasni lan nekoliko meunarodnih naunih organizacija. Bio je vie od dvadeset godina ekspert SZO u projektima iz oblasti dermatovenerologije.
GVOZDENOVI MILAN (1899.-1982.), redovni profesor Mikrobiologije i parazitologije

Roen je 1899. godine u ekliima (SCG). Gimnaziju je zavrio u Cetinju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Napulju 1927. godine. Nakon zavrenog studija vratio se u Crnu Goru i radio kao ljekar na suzbijanju zaraznih i parazitarnih bolesti pri Higijenskom zavodu na Cetinju, gdje je jedno vrijeme bio i direktor sve do izbora za docenta na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1952. godine. Vie puta je odlazio u univerzitetske centre Zagreb, Beograd, Rim, London, tokholm, Pariz, enova, gdje se usavravao iz podruja mikrobiologije i parazitologije, a specijalistiki ispit iz parazitologije poloio je na Institutu za parazitologiju pri Institutu Srpske akademije nauka. Godine 1957. habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, da bi potom bio izabran za vanrednog profesora 1959. i redovnog profesora 1961. godine. Jo prije dolaska u
0
Sarajevo, istakao se rezultatima istraivanja bolesti kala-azar, a prepoznatljiva su i njegova istraivanja spreavanja malarije, amebijaze i crijevne parazitoze, iz tog domena je i najvei broj njegovih publiciranih radova. Profesor Gvozdenovi je, radei na Institutu za mikrobiologiju i parazitologiju, uspio organizirati vrlo kvalitetan parazitoloki laboratorij, koji je bio baza za dodiplomsku, postdiplomsku i specijalistiku edukaciju iz parazitologije. Jedno vrijeme bio je naelnik Epidemiolokog odjeljenja Ministarstva zdravlja Crne Gore i naelnik za organizaciju zdravstvene slube Higijenskog zavoda na Cetinju, a zatim i Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu. Umro je 1982. godine.
HADIMUSI NEDAT (1932.-1986.), docent Pedijatrije

Roen je u Beogradu 1932. godine. Osnovnu kolu pohaao je u Zagrebu, a zavrio u Splitu. Gimnaziju je uio u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu, a okonao 1950. godine u Sarajevu. Medicinski fakultet upisao u Sarajevu, a zavrio u Zagrebu 1956. godine. Ljekarski sta je obavio na Djeijem odjeljenju Ope bolnice u Tuzli, a kurs Socijalne pedijatrije na Klinici za djeije bolesti u Sarajevu 1958. godine. Od 1961. godine radi u slubama za zatitu djece domova zdravlja u Vlasenici, ekoviima, Miliima kao ljekar praktiar. Specijalistiki ispit iz pedijatrije poloio je 1965. godine na Klinici za djeije bolesti u Sarajevu. Jedno vrijeme se usavrava u vedskoj i Holandiji kao specijalista SZO, nakon ega brani doktorsku disertaciju Procjena efekata antireumatske terapije u toku juvenilnog reumatoidnog artritisa na osnovu praenja serumskih imunoglobulina, 1978. godine. Godine 1981. izabran je
1
za docenta na predmetu Pedijatrija na Medicinskom fakultetu u Banjoj Luci, a na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1984. godine. Nakon toga je predavao Pedijatriju i na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Publicirao je oko 70 strunih i naunih radova, od kojih veina iz njegove subspecijalistike oblasti, kardiologije djeijih reumatskih oboljenja. Uesnik je brojnih strunih i naunih skupova u zemlji i inozemstvu, a za svoj drutveni angaman dobitnik je brojnih priznanja, meu kojima i Ordena rada sa srebrenim vijencem. Umro je u Sarajevu 1986. godine.
HADISELIMOVI HAJRUDIN (1914.-1981.), akademik, redovni profesor Anatomije

Roen je u Banjoj Luci 1914. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Medicinski fakultet u Beogradu zavrio je 1940. godine i kao odlian student odmah se zaposlio na predmetu Anatomija na istom fakultetu. Odmah po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, angairan je kao nastavnik u svojstvu docenta kod profesora Jakova Kiljmana, a preuzima funkciju efa Instituta i Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu od 1949. godine. Cjelokupan svoj radni vijek posvetio je organiziranju modernog anatomskog instituta i kvalitetnoj edukaciji studenata svih biomedicinskih fakulteta iz anatomije. Institut za anatomiju bio je jedan od najbolje organiziranih i opremljenih instituta u bivoj Jugoslaviji, u ijim odjeljenjima: muzej, odjeljenje za primijenjenu anatomiju, rendgen anatomiju, funkcionalnu i antropoloku anatomiju, elektronsku mikroskopiju, gdje su studenti sticali vrlo kvalitetna znanja o anatomiji ljudskog tijela. Akademik Hajrudin Hadiselimovi je imao izuzetno bogat nauni opus. Publicirao je preko 100 naunih i strunih radova iz funkcionalne anatomije djeteta, anatomije karlinog zgloba djece u normalnim i patolokim uvjetima razvoja, anatomije modanih struktura, labirinta unutranjeg uha ovjeka i ivotinja, uporedne anatomije mozga i krvnih sudova srca i dr. Neki od njegovih rezultata citirani su u svjetskim udbenicima anatomije. Bio je drutveno angairan u brojnim institu-
2
cijama, obavljao je funkciju prodekana Medicinskog fakulteta 1953./54., a dekana 1964./65. do 1966./67. godine. Redovni lan ANUBiH je od 1973. godine, te poasni lan Njujorke akademije nauka, Udruenja anatoma SSSR-a, Austrijskog ljekarskog udruenja, Udruenja amerikih medicinskih autora, i dr. Uredio je allmanahe povodom proslave 25. i 30. godinjice Medicinskog fakulteta, a 1972. godine osnovao asopis Folia Anatomica Iugoslavica i bio je njegov glavni urednik. Dobitnik je brojnih drutvenih priznanja, izmeu ostalog, 27. julske nagrade za nauni rad. Umro je u Sarajevu 1981. godine.
HAMZAGI HASAN (1935.-1998.), vanredni profesor Pulmologije

Roen je u Tutinu (SCG) 1935. godine, gdje je zavrio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet zapoeo studirati u Beogradu 1953./54. prekinuo iz porodinih razloga, te okonao u Sarajevu 1970. godine. Magistrirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1977. o temi Korelacija izmeu spirografskog i bodipletizmografskog naina registrovanja bronhospazma i njegovo razvrstavanje po tipovima, a doktorirao na istom fakultetu 1984. godine o temi Mogunosti kopnografije i krivulje protokvolumen kod registrovanja farmakodinamske reverzibilnosti otpora u disajnim putevima. Bio je direktor Klinike za plune bolesti u dva mandata od 1979. do 1983. i od 1990. do 1993. godine i RO interne discipline UMC Sarajevo. Proao je faze izbora od asistenta do vanrednog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pulmologija. Publicirao oko 50 strunih i naunih radova, te knjigu Savremene mogunosti klinike fiziologije disanja 1988. godine. lan je vie strunih i drutvenopolitikih organizacija, te dobitnik Spomen-plakete grada Sarajeva 1985. godine i niza drugih drutvenih priznanja. Umro je 1998. godine.
HERLINGER IVO (1896.-1963.), redovni profesor Otorinolaringologije

Roen je u Karlovcu (Hrvatska) 1896. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu, a zatim i klasinu gimnaziju 1915. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beu 1922. godine. Odmah pristupa

specijalizaciji iz otorinolaringologije na Bekom medicinskom fakultetu kod profesora Hajeka i Neumanna, a specijalistiki ispit polae 1925. godine. Nakon poloenog specijalistikog ispita zapoljava se kao asistent na Hirurko-ginekolokom odjeljenju Ope bolnice u Osijeku, gdje osniva vrlo moderno ORL odjeljenje, u kome su se lijeili pacijenti Slavonije, Baranje i velikog dijela Bosne i Hercegovine. Godine 1941. otputen je iz slube i uhapen, i proveo je dva mjeseca u zatvoru, a zatim po kazni prebaen u Bosnu da suzbija endemski sifilis. Godine 1942. ponovno je uhapen, jer je suraivao sa NOP-om, a zatim je otputen, prebaen na slobodnu teritoriju, gdje uestvuje u IV i V neprijateljskoj ofanzivi kao hirurg Vojne bolnice. Demobiliziran je kao potpukovnik, te 1945. godine postavljen za efa Instituta za transfuziju krvi JNA, a zatim i upravitelja Gradske bolnice u Beogradu. Neposredno po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, od strane njegovih matiara izabran je za vanrednog profesora Otorinolaringologije 1947. godine. Habilitirao je 1957. godine sa radom: Histoloka ispitivanja akutne korozije ezofagusa nakon aplikacije antibiotika i kortizona. Godine 1960. izabran je za redovnog profesora na predmetu Otorinolaringologija. Januara 1963. godine izabran je za efa ORL klinike Medicinskog fakulteta u Sarajevu i na tom poloaju iznenada umire maja 1963. godine. Obavljao je dunost prodekana Medicinskog fakulteta 1950./1951., a dekana 1960./1961. i 1961./1962. godine. Naunoistraivaki opus profesora Herlingera obuhvatio je savremene poglede i dostignua u oblasti ORL tog perioda, posebno problema gluhoe i poremeenog sluha, te dijagnostike i terapije endokranijalnih otogenih komplikacija i terapije strukture stenoze jednjaka, zatim, korozivnog ezofagitisa i peribronhijalnih procesa. U nekima od ovih oblasti je prvi primijenio eksperimentalna ispitivanja koja su objavljena u domaim i inozemnim asopisima. Bio je priznati drutveni i javni radnik, zbog ega mu je dodijeljen Orden za hrabrost i dva puta Orden zasluga za narod drugog reda. Takoer je odlikovan spomenicom Sutjeska.
4
HORVAT JOSIP (1911.-1964.), docent Neuropsihijatrije

Roen je 1911. u Skopji blizu Podravske Slatine. Maturirao je 1930. godine u Klasinoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1936. godine. Zapoeo je specijalizirati neuropsihijatriju u Sanatoriju za mentalne bolesti Zelengaj u Zagrebu 1937. godine, a specijalizaciju okonao 1941. godine. Godine 1942. postao je asistent pripravnik u spomenutom Zavodu i na toj funkciji ostaje do 1945. godine, kada biva mobiliziran i dekretom Ministarstva za javno zdravstvo, kao specijalista neuropsihijatar poslan u Sarajevu u Optu dravnu bolnicu. Godine 1947. bira se za starijeg asistenta Medicinskog fakulteta u Sarajevu, zatim 1952. godine za saradnika, a 1960. godine za docenta na Katedri za neuropsihijatriju i na toj dunosti ostaje sve do svoje smrti aprila 1964. godine. Ostat e zabiljeeno da je docent Josip Horvat jedan od pionira neuropsihijatrijske slube u BiH i strunjak koji je posebno bio angairan u podruju rjeavanja neuropsihijatrijskih oboljenja i stanja u javnom zdravstvu, radei puno na terenu diljem BiH. Organizator je Neurolokog odjeljenja Neuropsihijatrijske klinike u Sarajevu, zatim iste slube u Vojnoj bolnici u Sarajevu, te glavni konsultant za mentalnu higijenu u BiH. Jedno vrijeme bio je predsjednik Neuropsihijatrijske sekcije Drutva ljekara BiH i sekretar Jugoslavenskog udruenja psihijatara. Kao predava i pedagog osobito je bio cijenjen meu studentima Medicinskog fakulteta. Veina njegovih radova odnosi se na probleme lumboishialgija, miopatija i multipleskleroze, uglavnom kod radnika i rudara. Naalost, malo njegovih istraivanja je publicirano. Umro je 1964. godine.
HUKOVI SEID (1925.-2001.), akademik, redovni profesor Farmakologije i toksikologije

Roen je u Sarajevu 1925. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju 1944. godine. Upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu 1944./1945. kolske godine a okonao u Zagrebu 1951. godine. Nakon diplomiranja

zaposlio se kao asistent- pripravnik na Institutu za farmakologiju i toksikologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu kod profesora Pavela Sterna. Za docenta na istom predmetu izabran je 1959. godine, vanrednog profesora 1962. godine i redovnog profesora 1972. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. U mirovinu je otiao 1990. godine a iste godine je izabran za profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu. Usavravao se u svim veim farmakolokim institutima i laboratorijama u zemlji i inozemstvu: u Zagrebu, Beogradu, Milanu, Oksfordu, Majncu, Kairu, Magdeburgu, Budimpeti, Sofiji, Berlinu. Specijalizirao je na Oksfordu 1959. godine, a svoja istraivanja posvetio je prouavanju sistema biogenih amina i njihovih modifikatora, a zatim istraivanjem i opisom modela izoliranih inerviranih organa eksperimentalnih ivotinja. Kasnije je svoj opus proirio na istraivanje eksperimentalnih modela neurolokih oboljenja, sintetiziranja peptida, toksikologijom otrova biljnog i ivotinjskog porijekla i bojnih otrova. Rezultate svojih istraivanja objavio je u est knjiga, tri monografije i 303 struna i nauna rada. Bio je izuzetno elokventan edukator a predavao je studentima biomedicinskih fakulteta u Sarajevu i studentima postdiplomskog studija kontinuirano 37 godina. Dugo godina bio je rukovodilac smjera postdiplomskog studija Osnovi medicinskih istraivanja i Eksperimentalna medicina. Mentorirao je brojne magisterije i doktorske disertacije. Reputaciju cijenenog znanstvenika i univerzitetskog nastavnika akademik Seid Hukovi uspjeno je usklaivao s obavljanjem niza rukovodeih univerzitetskih dunosti. Bio je uspjean ef Instituta za farmakologiju i toksikologiju (1976.-1990.), prorektor Univerziteta u Sarajevu (1981.-1985.) i predsjednik Savjeta Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Bio je dugogodinji predsjednik Drutva farmakologa BiH (1978.-1988.), predsjednik Saveza farmakologa Jugoslavije (1986.-1988.), dugogodinji lan Britanskog, Njemakog i Italijanskog drutva farmakologa i fiziologa. Poetkom 2000. godine izabran je za predsjednika Lijenike komore Kantona Sarajevo. Bio je lan redakcijskih odbora i odgovorni urednik niza naunih i strunih asopisa u zemlji i inozemstvu. Akademik Seid Hukovi izabran je za dopisnog lana Akademije nauka i umjetnosti BiH 1967.
6
godine, a 1972. godine promoviran je za redovnog lana. Dugi niz godina bio je sekretar Medicinskog odjeljenja ANUBiH. Izabran je za predsjednika ANUBiH 1990. godine i ovu asnu dunost je uspjeno obavljao do 1999. godine, dajui neprocjenjiv doprinos odranju jedinstvenosti i digniteta ove najvie znanstvene institucije BiH. Za postignute rezultate akademik Seid Hukovi je dobio niz odlikovanja i priznanja. Nosilac je tri visoka odlikovanja SFRJ, 27-julske nagrade i nagrade ZAVNOBiH-a. Dobitnik je medalje Helsinkog univerziteta, Povelje i Plakete Univerziteta u Sarajevu, Povelje Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Plakete grada Sarajeva, niza plaketa i povelja zdravstvenih i drugih fakulteta. Umro je 2001. godine u Sarajevu.
JADRI STJEPKO (1935.-1986.), redovni profesor Biohemije

Roen je u Metkoviu 1935. godine. Osnovnu kolu zavrio je u Dubrovniku. Gimnaziju je poeo u ibeniku a okonao u Sarajevu 1953. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1960. godine. Kao student bio je demonstrator na Institutu za biohemiju kod profesora Aleksandra Sabovljeva. Po okonanju studija ostaje raditi na Institutu kao asistent od 1960. godine. Odbranio je magistarski rad na fakultetu 1965., habilitaciju 1969., a 1972. godine i doktorsku disertaciju. Njegovo istraivako polje bilo je orijentirano na fundamentalne probleme strukture i svojstva humanih proteina, iz ega je i odbranio magistarski rad, a neke od svojih rezultata je publicirao u domaim i inozemnim asopisima i koji e biti vie puta citirani. Drugo njegovo polje istraivanja odnosilo se na istraivanje promjena imunolokih svojstava humanih proteina u toku procesa denaturacije, iz ega je i njegova odbranjena doktorska disertacija. Osim ova dva polja bavio se i ispitivanjem odnosa izoenzima i genetske strukture, i iz tog segmenta je objavio nekoliko radova citiranih u inozemnoj biomedicinskoj literaturi. Nekolicina od njegovih 160 strunih i naunih radova objavljeni su u meunarodnim asopisima. Nastavniki poziv obavljao je vrlo savjesno i kvalitetno za studente biomedicinskih fakulteta. Uestvovao je i kao mentor u specijalistikim radovima, magi-

starskim i doktorskim tezama. Bio je angairan i u upravnim strukturama Fakulteta i Univerziteta. Umro je u Sarajevu 1986. godine u funkciji prodekana Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
JAMAKOSMANOVI ASIM (1922.-2002.), redovni profesor Fiziologije i biohemije

Roen je u Sarajevu 1922. godine, gdje je zavrio osnovno i srednje obrazovanje. Period Drugog svjetskog rata angairan je u NOB-u, a nakon demobilizacije zapoeo je studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1958. godine. Jo u toku studija bio je demonstrator na predmetu Fiziologija i biohemija, a nakon diplomiranja izabran je za asistenta na istom predmetu. Za docenta je izabran 1965. godine, za vanrednog profesora 1970. a za redovnog 1975. godine. Boravio je na usavravanjima na Institutima za fiziologiju Univerziteta u Njujorku kao stipendista Nacionalnog instituta za zatitu zdravlja SAD-a tokom 1966., 1967. i 1968. godine kod tada uvenog profesora Leventajna, bavei se bazinim istraivanjima meuelijskih komunikacija savremenim mirkoelektrofiziolokim tehnikama. Rezultete svojih istraivanja prezentirao je na brojnim domaim i meunarodnim skupovima. Posebno se usavrio u eksperimentalnoj fiziologiji u oblasti primjene radioaktivnih izotopa, nakon ega se opredijelio za eksperimentalna istraivanja fiziologije miia i nerava i metabolikih promjena miinog tkiva u specifinom stanju, iz ega je i najvei broj publiciranih radova profesora Jamakosmanovia, od ukupno njih 150 objavljenih u domaim i inozemnim asopisima, neki u indeksiranim asopisima svjetskog rejtinga. Bio je izvanredan nastavnik pedagog i obavljao je nastavu studentima svih biomedicinskih fakulteta u Sarajevu na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Za profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu izabran je 1987. godine. Dobitnik je brojnih priznanja i odlikovanja. Umro je 2002. godine u Sarajevu.

JOKI JOVAN (1924.-1994.), redovni profesor Higijene i Socijalne medicine

Roen je 1924. godine u Podlugovima kod Ilijaa. Osnovnu kolu zavrio je u Visokom. Gimnaziju je uio u Visokom, Vrnjakoj Banji, a maturiirao u aku. Uesnik je NOR-a od 1944. godine. Studij medicine zapoeo u SSSRu, a okonao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1953. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa zaposlio se kao ljekar ope prakse u Domu zdravlja Ilija, gdje radi do 1964. godine. Specijalistiki ispit iz Medicine rada poloio je 1953. godine. Godine 1954. izabran je za asistenta na predmetu Higijena i socijalna medicina, za naslovnog docenta na istoimenom predmetu 1968., vanrednog profesora 1976. i redovnog profesora 1983. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je na Medicinskom fakultetu 1973. godine. Uestvovao je u nastavi na predmetu Higijena i Socijalna medicina za studente svih biomedicinskih fakulteta, te postdiplomskoj nastavi iz predmeta Medicina rada i i Ocjena radne sposobnosti. Objavio je kao autor i koautor 65 strunih i naunih radova, uglavnom iz podruja zatite okoline i profesionalnog traumatizma, zatite stanovnitva od jonizirajueg zraenja, zatite ivotne i radne sredine. Napisao je 5 poglavlja u udbeniku Higijena, akademika Grujice arkovia. Mentorirao je nekoliko magistarskih i doktorskih teza na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Voditelj je desetak naunoistraivakih projekata finansiranih od SIZ-a nauke BiH i meunarodnih institucija. Bio je vrlo angairan drutveni i javni radnik u rukovonim i strunim organima Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu, Zdravstvenog vijea UMC-a, Zajednice za nauni rad SRBiH, te strukovnih udruenja Medicine rada i Socijalne medicine u BiH i bivoj Jugoslaviji. Odlikovan je: Ordenom za vojne zasluge sa srebrenim maevima, Ordenom rada sa srebrenim vijencem, estoaprilskom nagradom i dr. Umro je u Sarajevu 1995. godine.
9
KAFKA IVAN (1923.-1985.), redovni profesor Hirurgije

Roen je 1923. u Graacu (Hrvatska). Gimnaziju je zavrio u Novom Sadu a Medicinski fakultet u Zagrebu 1949. godine. Za vrijeme studija medicine proveo je dvije godine u Pragu i Budimpeti. Nakon diplomiranja, 1959. godine dobija specijalizaciju iz Ope hirurgije u Klinikoj bolnici u Sarajevu, a specijalistiki ispit polae 1954. godine i preuzima rukovoenje Odjeljenjem za djeiju hirurgiju Hirurke klinike. Profesor Ivan Kafka, zahvaljujui usavravanjima u inozemstvu i poznavanju nekoliko svjetskih jezika, pratio je strunu literaturu, te svojim organizatorskim sposobnostima djeiju hirurgiju afirmirao na jugoslavenskom nivou. Iz te oblasti objavio je najvei broj svojih radova, a zahvaljujui sposobnostima, preuzeo je i rukovoenje Udruenjem djeijih hirurga Jugoslavije, i na tom mjestu ga je i zatekla smrt 1985. godine. Takoer, bio je predsjednik Hirurke sekcije BiH. Habilitaciju je odbranio na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i nakon toga proao procedure izbora u docenta, vanrednog profesora, te 1975. godine i redovnog profesora na predmetu Hirurgija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Osim velikog broja objavljenih strunih i nauih radova, jedan je od autora udbenika iz hirurgije za studente biomedicinskih fakulteta i ljekare specijalizante i specijaliste. Bio je priznat kao javni i drutveni radnik i na osnovu toga dobio je i nekolicinu priznanja, izmeu ostalog, Orden rada, Zlatnu plaketu Unverziteta u Sarajevu, Zlatnu plaketu klinikih bolnica Jugoslavije. Smrt ga je zatekla na dunosti predsjednika Poslovodnog odbora Klinike za djeiju hirurgiju u Sarajevu 1985. godine.
KANTARDI MUHAMED (1900.-1976.), vanredni profesor Fizike

Roen je u Sarajevu 1900. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1926. godine, smjer Prirodoslovne znanosti, predmeti: matematika, fizika i kemija. Nakon diplomiranja zaposlio se kao profesor na Prvoj mukoj i Drugoj realnoj gimnaziji u Sarajevu, gdje radi do 1930. godine, kada prelazi u
40
Ulema medlis u Sarajevu na radno mjesto sekretara. Godine 1936. preuzima mjesto profesora erijatske gimnazije i Srednje tehnike kole u Sarajevu. Od 1941. do 1945. godine radi kao profesor Prve enske realne gimnazije u Sarajevu. Istovremeno, 1944. godine predaje fiziku na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Do 1948. godine je profesor Srednje tehnike kole u Sarajevu, kada se bira za vanrednog profesora Elektrotehnikog fakulteta u Sarajevu, gdje ostaje do umirovljenja 1970. godine. Honorarno je predavao matematiku, fiziku, hemiju, geografiju i prirodopis vie od 20 godina u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, najstarijoj kolskoj instituciji u BiH, osnovanoj 1537. godine. Bio je odlian predava i pedagog, objavio je brojne radove iz oblasti kojima se zanimao, a posebno mjesto zauzima njegovo zanimanje astronomskim raunanjem vremena. Godinama je pripremao Takvim. Bio je drutveno angairan, jedno vrijeme predsjednik Trezvenakog pokreta u Sarajevu. Prevodio je strunu literaturu s njemakog jezika. Umro je u Sarajevu 1976. godine.
KAPIDI MUSTAFA (-), redovni profesor Ginekologije i akuerstva

Roen je u Bilei 1926. godine. Nakon zavrene osnovne i srednje kole upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu, a nakon otvaranja Medicinskog fakulteta u Sarajevu nastavio studiranje u BiH. Na Medicinski fakultet u Sarajevu upisan je pod rednim brojem 5. Diplomirao je 1953. godine. Kao stipendist DZ Duvno (Tomislavgrad) radio dvije godine, te nakon provedene ope prakse u domovima zdravlja poeo specijalizirati ginekologiju za GAK Sarajevo. Godine 1971. dodijeljen mu je naziv primarijus Ginekoloke klinike Klinike bolnice Jezero Sarajevo. Godine 1977. je odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom
41
Modifikacija konusnog operativnog zahvata i njen znaaj u dijagnostici i terapiji displazija i ranih formi raka grla materice i time ispunio uvjete za sticanje naunog stepena doktora medicinskih nauka. U nastavno zvanje docenta na Medicinskom fakultetu predmet Ginekologija i akuerstvo, izabran 1979. godine, a u vanrednog profesora 1982. godine. Objavio 126 autorskih i preko 100 koautorskih strunih i naunih radova. Vlasnik mnogih priznanja za unapreenje struke i nauke na prostorima bive Jugoslavije. Preminuo je 2.3.1990. godine.
KAUFER LEOPOLD (1903.-1973.), redovni profesor Hirurgije

Roen je u selu Virje kod Bjelovara 1903. godine. Medicinski fakultet zavrio je u Berlinu 1928. godine, gdje je i specijalizirao hirurgiju od 1928. do 1934. godine. Usavravao se u Njemakoj, Engleskoj i vajcarskoj. Kao Jevrej, za vrijeme nacistikog reima, morao je emigrirati u Bosnu. Do odlaska u partizane radio je u Sarajevu. Poslije Drugog svjetskog rata radio je u Vojnoj bolnici u Sarajevu kao ef Hirurkog odjeljenja do 1963. godine. Zatim biva izabran za efa Hirurke klinike Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Kao hirurg bio je briljantni tehniar, posebno u abdominalnoj hirurgiji. Autor je i koautor niza naunih i strunih radova objavljenih u vie domaih i inostranih asopisa, te uesnik u vie naunih projekata. Odgojio je veliki broj mlaih hirurkih kadrova, kako na Klinici za hirurgiju u Sarajevu, tako i irom Bosne i Hercegovine. Bio je aktivni uesnik veeg broja kongresa i simpozija, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Dobitnik je vie znaajnih drutvenih priznanja. Odlikovao se velikom radnom energijom, naunom i strunom idejnou, te kolegijalnou prema saradnicima, ljudskim odnosima prema zaposlenima i velikom humanou prema pacijentima. Moemo rei da je bio jedan od zadnjih svestranih efova Ope hirurgije koji je znaajno pomogao razvoj svih segmenata Ope hirurgije iz kojih su se kasnije razvile i osamostalile ostale Klinike Hirurgije, kao Abdominalna, Neurohirurgija, Torakalna hirurgija, Urologija, Djeija hirurgija, Ortopedija, Traumatologija, Plastina hirurgija i Vaskularna hirurgija.
42
KAUNIC PAVAO (1884.-1960.), redovni profesor Sudske medicine

Roen je u Beu 1884. godine. Njegov otac, lijenik, dobija namjetenje u Bolnici u Bihau 1886. godine, te Kaunic zapoinje svoje osnovno kolovanje u Bihau, a zavrava ga u Fojnici. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu. Upisuje se na Medicinski fakultet u Beu i zavrava studij 1909. godine. Kao stipendista Vlade BiH provodi etiri godine na specijalizaciji na bekom Medicinskom fakultetu kod profesora: Weichselbauma, Koliske, Paltaufa. Nakon poloenog specijalistikog ispita 1913. godine, postavljen je za asistenta u prosekturi Dravne bolnice u Sarajevu. Tokom Prvog svjetskog rata angairan je u vojnom sanitetu kao higijeniar i bakteriolog i radi na spreavanju i kontroli epidemija u nekoliko gradova BiH. Nakon zavretka rata vraa se poslovima asistenta prosektora u Dravnoj bolnici. Godine 1919. imenovan je prosektorom Opte Dravne bolnice u Sarajevu, zatim 1925. godine efom Instituta za epidemiologiju, te direktorom Instituta za higijenu 1929. godine. Iz ovog perioda ostat e zapamen kao sudionik dogaaja - balzamiranja princa Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Rezidenciji Konak 28. juna 1914. godine nakon atentata. Poetkom Drugog svjetskog rata bio je otputen iz slube, a zatim u toku rata ponovo vraen na dunost bakteriologa Vojnog saniteta. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata rukovodi Institutom za higijenu, Institutom za epidemiologiju a radi i kao bakteriolog u Vojnoj bolnici u Sarajevu. Godine 1949. vraa se na mjesto efa prosekture Klinike bolnice u Sarajevu. Juna 1950. godine izabran je za vanrednog profesora na predmetu Sudska medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, koji je uspjeno vodio sve do svog penzioniranja 1956. godine. Jedno vrijeme, do dolaska prof. dr. Zvonimira Kopaa na Institut za patoloku anatomiju, predavao je i ovaj predmet. Bio je odlian patolog sa dobrim znanjem iz bakteriologije, ali i istaknuti ekspert za sudsku medicinu. Vie godina samostalno je radio bez asistenata, a ostat e zapamen kao odlian edukator koji nije tedio vrijeme i trud prenositi znanje mlaim generacijama. Publicirao je nekoliko naunAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu
4
nih i strunih radova, od kojih mu je poznat rad Wiener klinische Wochenschrift, No 38: Zur Kasuistic des primaren Trachealkarzionoms, objavljen 1920. godine, te prirunik Sudska obdukcija novoroeneta, 1954. godine. Umro je 1960 godine.
KNEEVI VOJISLAV (1939.-1983.), asistent Interne medicine

Roen je 1939. godine u Otoci (BiH). Osmogodinju kolu i gimnaziju zavrio je u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1964. godine. Nakon diplomiranja jedno vrijeme radi kao ljekar ope prakse u Domu zdravlja Ilida, do 1969. godine, a onda prelazi u Zavod za transfuziju krvi, te iste godine zapoinje i specijalizaciju na Prvoj internoj klinici u Sarajevu. Specijalistiki ispit iz interne medicine poloio je 1973. godine, te radi kao specijalista hematolog Hematoloko-onkolokog odjeljenja Interne klinike. Usavravao se iz podruja hematologije kao stipendista Francuske vlade u Parizu, kada je, zbog svojih strunih kvaliteta od strane svog mentora u Parizu prof. Jean-a Bernard-a, promoviran u zvanje stranog asistenta Medicinskog fakulteta u Parizu, gdje je i zapoeo izradu svoje doktorske disertacije Ispitivanje mogunosti lijeenja akutne promijelocitne leukoze, prilog boljem upoznavanju ove leukoze kao zasebnog nozolokog entiteta, koju je okonao u Sarajevu. Izabran je za asistenta na predmetu Interna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1975. godine. Kao ljekar specijalista 1977. godine radi na Internom odjeljenju Jugoslavenske bolnice u Zaviji (Libija). Doktorsku disertaciju nije uspio zavriti zbog teke bolesti koja ga je ophrvala i uzela mu ivot u njegovoj 44. godini.
KONJICIJA ABDULAH (1929.-2004.), redovni profesor Pulmologije

Roen je 1929. godine Fojnici. Nakon zavrene osnovne i srednje kole, upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirao 1957. godine. Po obavljenom lijenikom stau zapoljava se u Dom zdravlja Vare, gdje radi do 1962. godine, kada prelazi u Kliniku bolnicu za tu-
44
berkulozu i bolesti plua u Sarajevu. Od tada poinje njegova akademska karijera na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1968. brani magistarski rad o temi Evaluacija bronhoskopije, bronhografije i citologije u detekciji bronhijalnog karcinoma, a godine 1974. brani doktorsku disertaciju o temi Skrining metod u detekciji karcinoma bronha na pulmolokom odjelu principi i praksa primjene matematike u medicinskoj dijagnostici. Izborom navedenih tema, ve tada, pobuuje izuzetnu panju uvoenjem novog pristupa u dijagnostici i terapiji plunih oboljenja, to e kasnije biti njegova glavna preokupacija. Uz teke i odgovorne obaveze klinikog lijenika, na Klinici za TBC i plune bolesti Podhrastovi, znaajan dio svog radnog vremena posvetio je radu sa studentima, te osposobljavanju mladih kolega za bavljenje strukom koju je i sam odabrao. Godine 1974. izabran je za naslovnog docenta, a 1976. za docenta na predmetu Pneumoftiziologija, a zatim za vanrednog profesora 1982. i redovnog profesora 1986. godine. Od 1990. godine preuzima mjesto efa Klinike do odlaska u mirovinu. Osim na predmetu Pneumoftiziologija na Medicinskom fakultetu Sarajevu, predavao je i na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu, ali i na novoosnovanim katedrama na medicinskim fakultetima u Tuzli i Banjoj Luci. Predavao je takoer na Stomatolokom fakultetu i Vioj medicinskoj koli u Sarajevu. Osim agnairanja u nastavi, rukovodio je nizom naunoistraivakih projekata, organizirao je nekolicinu naunih skupova iz pneumoftiziologije, a bio je angairan i na svim znaajnijim kursevima iz kontinuirane edukacije lijenika srodnih disciplina. Autor je i koautor u nekoliko monografija iz oblasti pneumoftiziologije, a publicirao je 165 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim publikacijama. Za svoj doprinos razvoju zdravstva kao struke dobio je niz znaajnih drutvenih priznanja. Umro je 2004. godine u Sarajevu.
KOPA ZVONIMIR (1911.-1965.), redovni profesor Patoloke anatomije

Roen je u Bosanskom Brodu 1911. godine. Gimnaziju je zavrio u Mostaru 1930. a Medicinski fakultet u Zagrebu 1936. godine. Radio je kao
4
asistent u Zavodu za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu u periodu od 1937. do 1942. godine. Za docenta na Katedri za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci imenovan je 1943., a za vanrednog profesora na Katedri za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu imenovan je 1944./1945. kolske godine. Godine 1945. imenovan je upravnikom Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i za prosektora Zakladne bolnice u Zagrebu. Takoer, godine 1945. ponovno je izabran za fakultetskog asistenta. Habilitirao je 1947. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a sljedee kolske godine imenovan je docentom i privremenim efom Zavoda za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U istom periodu obavlja i funkciju efa Katedre za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. kolske 1951./1952. godine obavljao je funkciju prodekana na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a godine 1953. izabran je za predstojnika Zavoda za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Za redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Rijeci izabran je 1961. godine. Kao nastavnik, naunik i istraiva objavio je veliki broj naunih i strunih radova u domaim i inozemnim asopisima. Autor je prirunika Patoloko-anatomska sekcija i temelji dijagnostike na truplu objavljenog u Zagrebu 1950. godine. Umro je u Rijeci 1965. godine.
KOSTI MILIVOJE (1883.-1974.), akademik, redovni profesor Hirurgije

Roen je u Sarajevu 1883. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Diplomirao 1906. godine na Medicinskom fakultetu u Beu. Nakon diplomiranja zapoljava se kao ljekar sekundarac u Optoj dravnoj bolnici u Sarajevu. Sredinom 1908. godine radi kao asistent Hirurkog odjeljenja. U periodu od 1909. do 1914. godine s prekidima se usavrava na nekoliko inozemnih klinika; u Hamburgu, Berlinu i Parizu. Za vrijeme Balkanskih ratova, od 1912. do 1913. godine angairan je kao hirurg u Skopljanskoj bolnici. Krajem 1913. godine postaje primarijus Dravne bolnice u Sarajevu, a od 1914. do kraja 1918. radi kao hirurg Vojne bolnice u Sarajevu. Zatim, od 1919. do 1921. obavlja dunost upravnika Dravne
46
bolnice u Sarajevu. Godine 1921. odlazi u Beograd za vanrednog profesora na predmetu Hirurgija na Medicinskom fakultetu, zatim 1924. se bira za redovnog profesora Opte i specijalne hirurgije, te efa Katedre i upravnika Hirurke klinike Medicinskog fakulteta u Beogradu, kojom rukovodi do kraja 1956. godine, kada odlazi u mirovinu. Period Drugog svjetskog rata proveo je kao hirurg na Sremskom frontu i hirurg Gradske bolnice u Sremskoj Mitrovici. Bavio se opom hirurgijom, abdominalnom hirurgijom, hirurgijom mozga i kimene modine, a za njegovog mandata formirane su Neurohirurka klinika u Beogradu i Prva stanica za transfuziju krvi pri Higijenskom zavodu u Beogradu (1933.). Odgojio je brojne studente medicine i specijaliste hirurgije, a osposobio nastavnike na medicinskim fakultetima u bivoj Jugoslaviji. Uestvovao na svim veim naunim skupovima u zemlji i inozemstvu, a rezultate svojih istraivanja i vlastitih iskustava objavio je u preko 50 naunih i strunih radova. Bio je lan ANUBiH, SANU, te poasni lan veeg broja akademija nauka u Evropi, te poasni lan vie subspecijalistikih hirurkih udruenja u bivoj Jugoslaviji. Zasluan je to je svojim autoritetom 1946. godine uticao na tadanju Federalnu vladu u Beogradu da donese odluku da se otvori Medicinski fakultet u Sarajevu. Umro je u Beogradu februara 1974. godine.
KOAK RATKO (1919.-1983.), vanredni profesor Farmakologije i toksikologije

Roen je u Zagrebu 1919. godine. Farmaceutski fakultet u Zagrebu zavrio je 1943. godine. Nakon diplomiranja radio je kao farmaceut u vie gradova bive Jugoslavije. Doktorsku disertaciju iz Farmakologije odbranio u Zagrebu 1951. a habilitaciju 1958. godine. Od osnivanja Medicinskog fakulteta u Sarajevu petnanAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu
4
est godina radi kao asistent a zatim kao nastavnik na predmetu Farmakologija i toksikologija. Nakon definitivnog odlaska u Pulu 1965. godine povremeno je dolazio u Sarajevo kao pozivni predava. Ue polje njegovog naunog interesiranja bili su farmakoterapija i receptura, a veina radova se odnosila na rezultate istraivanja iz podruja vegetativnog nervnog sistema, antihistaminika, antihipertenziva, psihoparmaka biljnog porijekla, zatim papirne hromatografije, spektrofotometrije, fluorometrije, analitike metode koje je meu prvim uveo u istraivanja. Bio je i priznat drutveni radnik i dobitnik je plakete Saveza sindikata Hrvatske. Takoer je bio angairan u Drutvu farmaceuta BiH i bive Jugoslavije. Umro je u Puli 1983. godine.
KOVAEVI BLAGOJE (1900.-1959.), akademik, redovni profesor Hirurgije

Roen je 1900. godine u Grahovu (SCG). Jedan je od osnivaa Medicinskog fakulteta u Sarajevu i prvi ef Hirurke klinike ovog Fakulteta. Posjedovao je izuzetne organizatorske sklonosti, te je svojim sposobnostima, znanjem i iskustvom bosanskohercegovaku hirurgiju uinio prepoznatljivom u bivoj Jugoslaviji i Evropi, a sarajevsku hirurku kliniku uinio jednom od renomiranih klinika u bivoj Jugoslaviji. Nakon to je njegov uitelj i osniva moderne hirurgije u Bosni i Hercegovini akademik Milivoje Kosti otiao u penziju kao ef prve Hirurke klinike Medicinskog fakulteta u Beogradu, prof. Blagoju Kovaeviu bilo je predloeno da preuzme rukovoenje ovom klinikom, to je on odbio, s namjerom da izradi savremenu hirurku kliniku u Sarajevu. Godine 1949. profesor doktor Blagoje Kovaevi izabran je za dekana Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a zatim je biran ponovno za dekana 1956. godine te prodekana 1957. godine. Takoer, prof. dr. Blagoje Kovaevi je bio lan ueg Redakcijskog odbora asopisa Medicinski arhiv u periodu 1947.-1952. godina, zatim njegov glavni urednik. Njegov naunoistraivaki rad pokrivao je irok dijapazon hirurkih oboljenja u raznovrsnoj patologiji koja je tada dominirala u Bosni i Hercegovini (hematogeni osteomielitis, ehinokokoza
4
i sl.). Iz ovog perioda postoji nekoliko njegovih eksperimentalnih radova u kojima su opisani rezultati, prezentirani na tadanjim svjetskim kongresima hirurgije, i koji su vie puta citirani u knjigama inozemnih autora. Akademik Blagoje Kovaevi je bio izuzetno angairan u drutvenim i javnim poslovima, a bio je lan vie jugoslavenskih i svjetskih strunih udruenja, ukljuujui i redovno lanstvo u ANUBiH i Srpske akademije nauka. Dobitnik je ordena Francuske legije asti. Umro je 1959. godine u Zagrebu.
KRETI MIROSLAV (1900.-1984.), redovni profesor Hirurgije

Roen je 1900. godine u Delnicama (Hrvatska). Osnovnu kolu zavrio je u Delnicama, a gimnaziju u Bjelovaru 1918. godine. Medicinski fakultet u Beu zavrio je 1924. godine. Na Hirurkoj klinici u Zagrebu radi kao hirurg od 1926. do 1941. godine, a jedno vrijeme i na Prvoj hirurkoj klinici u Beu kod profesora Eselsberga. Period Drugog svjetskog rata proveo je u progonu od strane okupacijskih vlasti i prisilno poslan u Korenicu, gdje se ukljuio u NOB. Takoer, jedno vrijeme provodi kao asistent Hirurke bolnice Milosrdnih sestara u Zagrebu i u Vojnim bolnicama u Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu. Godine 1949. dolazi na Hirurku kliniku Klinike bolnice u Sarajevu, gdje ostaje sve do odlaska u mirovinu. Habilitaciju je uspjeno odbranio 1955. godine, a potom izabran za docenta na predmetu Hirurgija. Nakon to je odbranio doktorsku tezu iz neurohirurgije 1965. godine, izabran je u zvanje vanrednog, a zatim i redovnog profesora 1968. godine na predmetu Hirurgija na Katedri za hirurgiju Medicinskog fakulteta. Rezultate svojih istraivanja, preteno iz domena intrakranijalnih krvarenja, profesor Miroslav Kreti objavio je u preko 40 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima. Vaio je za dobrog pedagoga edukatora i bio omiljen meu studentima. Jedan je od pionira hirurke slube u BiH, osniva je Neurohirurkog odjeljenja a kasnije Neurohiruke klinike Klinike bolnice u Sarajevu. Umirovljen je 1973. godine. Umro je u Zagrebu 1984. godine.
49
KRIAN ZDENKO (1915.-1985.), redovni profesor Anatomije

Roen je u Pragu 1915. godine. Gimnaziju je pohaao u Bosanskoj Gradiki i Zagrebu, gdje je i maturirao 1933. godine. Medicinski fakultet u Zagrebu zavrio je 1940. godine. Nakon zavrenog studija radio je kao asistent u Institutu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu do 1944. godine. Na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Sarajevu izabran je u zvanje docenta i vanrednog profesora Anatomije 1944. godine, na kome je odrao i prvo predavanje studentima. Jedno vrijeme radio je u Higijensko-epidemiolokom odjeljenju Glavne vojne bolnice u Zagrebu i kao lijenik uestvovao je 1946. godine u akciji suzbijanja pjegavca u Bosni. Godine 1947. izabran je za docenta na predmetu Anatomija na Medicinskom fakultetu u Skoplju, a 1949. izabran je za vanrednog profesora na istom fakultetu. Takoer je obavljao funkciju dekana ovog Fakulteta kolske 1953./1954. godine. Godine 1957. imenovan je za vanrednog, a 1961. za redovnog profesora Anatomije na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Rijeci. Osnovao je Zavod za anatomiju na istom fakultetu. Autor je vrlo poznatog prirunika iz anatomije, tampanog kao Kompendij iz anatomije ovjeka iz tri djela: Pregled grae glave, vrata i lea, izdatog 1978. godine, zatim Opa anatomija, u kojoj je nastavno tivo iz Histologije i embriologije napisao prof. Vladimir Bai, te Pregled grae grudi, trbuha, zdjelice, noge i ruke. Posebno se interesirao i bavio podrujem antropometrije i anatomije.
KULENOVI HUSEIN (1939.-2003.), redovni profesor Fiziologije i biohemije

Roen je u Bosanskom Petrovcu 1939. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1965. godine. Magistarsku tezu o temi Studija efekata dobi na vrijednost trajanja drugog sranog tona odbranio na Medicinskom fakultetu Sarajevu 1977. godine, a doktorsku disertaciju o temi Karakteristike i vremenski odnosi polikardiografskih parametara lijevog ventrikula srca u razliitim dobnim skupinama i njihov znaaj odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1979. godine. Struno se usavravao, uglavnom iz podruja fiziologije kardiovaskularnog sistema, u eminentnim centrima za fiziologiju u vedskoj, Francuskoj, Maarskoj i paniji. Za asistenta Medicinskog fakulteta izabran 1968. godine, za docenta 1979. godine, vanrednog profesora 1986. godine i redovnog profesora 2003. godine. Bio je ef Instituta za fiziologiju i biohemiju od 1972. do 1987., i od 1998. do 2003. godine. Obavljao je dunost prodekana za nastavu na
0
Medicinskom fakultetu od 1990. do 2000. godine i dekana od 2000. do 2003. godine. Ukupno je publicirao oko 50 strunih i naunih radova, veinom iz oblasti fiziologije kardiovaskularnog sistema. Predavao je studentima svih biomedicinskih fakulteta, a ostat e upamen kao vrlo elokventan predava. Bio je priznat javni i drutveni radnik posebno u ratnom i poslijeratnom periodu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, za to je dobio niz drutvenih priznanja. Umro je u Sarajevu 2003. godine.
KULENOVI SALAHUDIN (1921.-1999.), asistent Interne medicine

Roen je 1921. godine u Bihau. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1952. godine. Pripravniki sta obavio je u Klinikoj bolnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Potom je tri mjeseca radio u Bolnici za kotanu tuberkulozu u Stocu, kao vrilac dunosti upravnika, a onda upuen od strane Savjeta za zdravlje na dunost sreskog ljekara i upravnika zdravstvene stanice u Modrii do oktobra 1955. godine. Krajem iste godine dobio je specijalizaciju iz Interne medicine na II internoj klinici Klinike bolnice u Sarajevu. Godine 1961. poloio je specijalistiki ispit iz Interne medicine. Koncem 1957. godine izabran za asistenta na predmetu Interna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Aktivno je govorio njemaki i francuski jezik. Objavio je vie radova iz interne medicine i hematologije. Godine 1974. dobio je titulu primarijusa od Republikog sekretarijata za zdravstvo i socijalnu politiku. Nekoliko godina bio je ef Hepatolokog odsjeka u okviru Hematoloko-hepatolokog odjeljenja UMC-a Sara-
1
jevo. U mirovinu je otiao 1987. godine, a preminuo u Sarajevu 1999. godine.
LEVI MARIO (1925.-1991.), redovni profesor Higijene i socijalne medicine

Roen je u Zagrebu 1927. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju pohaao je u Zagrebu, Doboju, Sarajevu, a maturirao je u Banjoj Luci 1947. godine. Farmaceutski fakultet upisuje u Zagrebu 1947. godine, a diplomira 1952. godine. Poslije zavrenog studija (1952.), zapoljava se kao honorarni asistent na Institutu za higijenu i socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Uspjeno je odbranio doktorsku disertaciju 1962. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom Upliv ishrane na etiologiju ateroskleroze. Poloio je specijalistiki ispit iz medicinske biohemije 1963. godine, a 1964. izabran je za docenta na predmetu Higijena i socijalna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Dozvolom upravnih organa Medicinskog fakulteta u Sarajevu upisao se kao student Medicinskog fakulteta 1965., a diplomirao je 1970. godine. Ponovo je izabran u zvanje docenta na predmetu Higijena i socijalna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1972. godine. U zvanje vanrednog profesora na predmetu Higijena i socijalna medicina izabran je 1975. godine. Verifikacija u zvanje vanrednog profesora na predmetu Bromatologija na Farmaceutskom fakujltetu u Sarajevu izvrena je 1983. godine, a kasnije je verificiran i u zvanje redovnog profesora na predmetu Bromatologija. Boravio je na strunom usavravanju u vie zemalja Evrope, a jednu godinu je proveo u Londonu u Nacionalnom institutu za medicinska istraivanja. Uestvovao je na veem broju kongresa, naunih skupova, tematskih sastanaka u zemlji i inozemstvu. Radio je na projektu Kontaminiranost hrane za ljudsku i stonu ishranu i programu Higijenski aspekti zatite prirode i uloga ishrane za razvoj stanovnitva. Publicirao je preko 60 radova kako u domaim tako i u inozemnim asopisima. Koautor je udbenika i skripti iz predmeta Higijena kako za studente Medicinskog tako i Stomatolokog fakulteta te Vie medicinske kole u Sarajevu. Umro je 1991. godine.
2
LUKA FEODOR (1892.-1973.), redovni profesor Hirurgije

Roen je u Foi 1892. godine. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu. Studirao je medicinu na medicinskim fakultetima u Budimpeti, Beu i Bernu, gdje je 1919. godine diplomirao. Specijalizaciju iz hirurgije zapoeo je na Hirurkoj klinici profesora De Quervaina u Bernu, a okonao u Optoj dravnoj bolnici u Sarajevu. Nakon poloenog specijalistikog ispita 1923. godine potavljen je za efa Hirurkog odjeljenja Ope bolnice u Mostaru, gdje provodi 18 godina kao hirurg i organizator hirurke slube u Mostaru i Hercegovini. Drugi svjetski rat zatie ga na dunosti upravnika Ope bolnice u Mostaru, a nakon to je izbjegao smrt od strane okupatora bjei u vicarsku, gdje jedno vrijeme radi kao hirurg. U januaru 1945. godine vraa se u Beograd i pristupa u Sanitetsku slubu JNA. Jedno vrijeme radi kao glavni hirurg Bolnikog centra u Zrenjaninu, zatim kao glavni hirurg Armijske bolnice u Novom Sadu, te glavni hirurg Sedme vojne oblasti u Sarajevu u inu sanitetskog pukovnika sve do 1957. godine, kada je otiao u mirovinu. Radi ovog svog angamana nekoliko puta je odlikovan. Godine 1947. angairan je kao docent na Hirurkoj klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu, zatim 1950. bira se za vanrednog profesora, a 1957. za redovnog profesora i zamjenika efa Hirurke klinike. Od 1959. do 1962. godine profesor Luka je obavljao funkciju efa Hirurke klinike u Sarajevu. Nakon to je umirovljen 1962. godine, odlazi u Beograd, do 1973. godine kada je umro. Nastavne i naunoistraivake aktivnosti profesora Feodora Lukaa odnosile su se na njegovo bogato hirurko znanje i iskustvo nastalo u praksi, ali i tokom usavravanja u nekoliko veih hirurkih klinika u Evropi, i to iz domena opehirurkih problema, traumatologije, ratne hirurgije i sportske medicine. Bio je odlian pedagog i govornik, ija su predavanja studenti rado sluali. Takoer je bio struno i drutveno angairan. Jedno vrijeme je bio predsjednik Kanceroloke sekcije BiH i lan Redakcijskog odbora asopisa Medicinski arhiv. Osnovao je i sportske klubove: Osman u Sarajevu 1908. godine, te Slavija u Sarajevu 1919. godine, zatim drutvo antialkoholiara Pobratim, te je jedno vrijeme bio i predsjednik kulturnoprosvjetnog drutva Prosvjeta.

MILIN RADIVOJ (1912.-1995.), akademik, redovni profesor Histologije i embriologije

Roen je 1912. u Laliu (SCG). Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, srednju kolu u Somboru. Zapoeo je studirati medicinu u Nansi (Francuska), a studi okonao na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1936. godine. Uestvovao u NOB-u od 1944. do 1946. i dobio in majora. Osniva je i prvi ef Instituta i Katedre za histologiju i embriologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, kojim je rukovodio do 1966. godine. Zatim odlazi u Novi Sad za direktora Instituta za univerzitetsku nastavu Univerziteta u Novom Sadu, a potom biva i u dva mandata dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Istovremeno je rukovodio Institutom za histologiju i embriologiju istog fakulteta do odlaska u mirovinu. Od 1955. godine dopisni je lan Naunog drutva BiH, od 1961. redovni lan ANUBiH, a od 1966. dopisni lan SANU, a takoer i lan nekoliko evropskih drutava, anatoma, histologa, bioklimaktologa i meteorologa, itd. Rezultate svojih strunih i naunih istraivanja, prvenstveno iz domena eksperimentalne neuroendokrinologije, eksperimentalne histologije i stresologije, te prouavanja utjecaja pojedinih faktora spoljanje sredine na grau i funkciju pojedinih organa i sistema (buka i vibracija, svjetlost i tama, klimatski faktori, emocije, iradijacija), te radovi iz domena grae i funkcije pinealne ljezde publicirao je u velikom broju domaih i inozemnih asopisa. Za svoj drutveni angaman dobio je niz odlikovanja i priznanja: Medalju rada, Orden rada drugog reda, Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem, Oktobarska nagrada Novog Sada, 7. julska nagrada i francuskog odlikovanja Palmes academiques. Umro je u Novom Sadu 1995. godine.
MILOJKOVI ALEKSANDAR (1923.-1978.), redovni profesor Ginekologije i akuerstva

Roen je 1923. godine u Suaku (Hrvatska). Osnovnu kolu zavrio je u Delnicama, a klasinu gimnaziju u Zagrebu 1942. godine. Iste godi-
4
ne upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, studiranje prekida 1944. jer je bio mobiliziran u JNA, a nastavlja 1947. godine, te diplomira na zagrebakom Medicinskom fakultetu 1950. godine. Specijalizaciju iz ginekologije i akuerstva zapoeo je 1954. godine u Bolnici Mladen Stojanovi u Zagrebu, a okonao i poloio specijalistiki ispit na Ginekoloko-akuerskoj klinici u Sarajevu 1958. godine. Godine 1959. biran je za asistenta Medicinskog fakulteta na predmetu Ginekologija i akuerstvo, a nakon habilitacionog rada Savremena ispitivanja mukog sterilititeta na materijalu GAK u Sarajevu, bira se za docenta na istom predmetu, te vanrednog profesora 1969. godine. Godine 1970. odbranio je doktorsku disertaciju Problem neeljene trudnoe sa posebnim osvrtom na stanje u SRBiH, nakon ega za redovnog profesora 1975. godine. Na Ginekoloko-akuerskoj klinici u Sarajevu je bio ef gotovo svih odjeljenja, a kao nastavnik vodio je nastavu iz Ginekologije i akuerstva za studente svih biomedicinskih fakulteta u Sarajevu, a takoer i na postdiplomskom studiju. Imao je izuzetne pedagoke sposobnosti u prenoenju znanja studentima i mlaim kolegama. Bio je priznat javni i drutveni radnik, dugogodinji sekretar i predsjednik Ginekoloko-akuerske sekcije Drutva ljekara. Nekoliko puta organizirao je naune i strune skupove u ovoj oblasti. Bio je saradnik u brojnim dnevnim i nedjeljnim asopisima s aktuelnim temama iz oblasti kojom se struno bavio. Takoer je bio viestruki reprezentativac u koarci. Rezultate svojih strunih i naunih ispitivanja objavio je u 56 strunih i naunih lanaka. Posljednje godine ivota proveo je kao ef Ginekoloko-akuerskog odjeljenja Jugoslavenske bolnice u Zaviji (Libija), gdje se i teko razbolio, a umro je aprila 1978. godine u Sarajevu.
NAKA MUHAMED (1931.-1990.), redovni profesor Fiziologije i biohemije

Roen je 1931. godine u Sarajevu u trgovakoj porodici. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Sarajevu. Medicinski fakultet u Sarajevu upisao 1950. a diplomirao 1957. godine. Habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1964. godine o temi Razdraljivost perifernih nerava in

situ. Doktorsku disertaciju o temi Prenatalna ekspozicija RTG zraenja niskih energija na nivo ATP, ADP, AMP i CP u mozgu kunia tokom postnatalnog razvoja odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1976. godine. Zaposlio se 1957. godine na Institutu za fiziologiju i biohemiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu i proao faze izbora asistenta 1958. godine, predavaa 1962., docenta 1964., vanrednog profesora 1970. i redovnog profesora 1976. godine, u kom zvanju je i preminuo 1990. godine. Uspjeno i kvalitetno je obavljao nastavu iz predmeta Fiziologija za studente biomedicinskih fakulteta preko trideset godina, a istovremeno se bavio istraivanjima u svojoj oblasti, a posebno eksperimentalnim istraivanjima, vodei niz vrlo znaajnih naunoistraivakih projekata, to je rezultiralo brojnim radovima koje je prezentirao na domaim i inozemnim kongresima i publicirao u domaim i inozemnim asopisima. Na naunim i strunim skupovima, u strunim asopisima i zbornicima radova prezentirao je ili publicirao preko dvije stotine naunih i strunih radova. Takoer je bio koautor u osam udbenika fiziologije i biohemije, a posebno je znaajan njegov dopirnos tampanju udbenika Medicina rada, u kome je napisao poglavlje iz oblasti nerava, miia i CNS. Najvei broj njegovih radova je iz oblasti neurofiziologije, a zasluan je to je na Institutu za fiziologiju i biohemiju osnovana moderna mikroelektrofizioloka laboratorija i intracelularne registracije bioelektrinih potencijala. Takoer se puno bavio radiobiologijom, iz ega je objavio nekoliko radova. Usavravao se u nekoliko centara, izmeu ostalog, u Institutu Boris Kidri u Vini, te kao stipendista Nacionalnog insituta za zatitu zdravlja SAD od 1964. do 1966. godine boravio je na Institutu za fiziologiju Kolumbija univerziteta u Njujorku kod uvenog profesora doktora Wernera R. Lowensteuna, priznatog svjetskog neurofiziologa. Bio je aktivan drutveni radnik, u vie mandata lan savjetodavnih i upravnih struktura Medicinskog i Farmaceutskog fakulteta, Klinikog centra u Sarajevu, te Udruenja fiziologa BiH i Jugoslavije i Udruenja farmakologa, biohemiara i biofiziara Jugoslavije. Dobitnik je brojnih drutvenih priznanja, izmeu ostalog, estoaprilske nagrade grada Sarajeva, Ordena rada sa zlatnim
6
vijencem i Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom. Umro je u Sarajevu 1990. godine
NIKOLIN BRANKO (1932.-2005.), redovni profesor Hemije

Roen je 1932. godine u Vojki kod Novog Sada. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Beogradu. Diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1956. godine. Dvije godine je radio u Biohemijskom laboratoriju. Godine 1960. izabran je za asistenta na Katedri za biohemiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na Prirodnomatematskom fakultetu u Sarajevu odbranio 1964. godine doktorsku disertaciju o temi O kompleksnim spojevima nikotina. Godine 1968. izabran je za docenta na Katedri za medicinsku hemiju Medicinskog fakultet u Sarajevu, zatim 1974. godine za vanrednog profesora, a 1982. za redovnog profesora. Na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu izabran je 1975. godine za vanrednog profesora na predmetima Kontrola lijekova i Toksikoloka hemija. Jedno vrijeme bio je na specijalilzaciji u Halifaksu (Kanada, 1967. godine), i tokholmu (1975. godine). Godine 1984. rukovodio Olimpijskom laboratorijom u Sarajevu sa sedam odjeljenja i 60 zaposlenih. U periodu od 1992. do 1996. godine osniva i rukovodi Radioloko hemijsko-biolokim laboratorijom za potrebe civilne zatite, te rukovodi Centrom za kontrolu lijekova pri Zavodu za javno zdravstvo Bosne i Hercegovine. Rezultate svojih istraivanja publicirao je u preko 100 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima. Umro je u Sarajevu 2005. godine.
NIKULIN ALEKSANDAR (1926.-2005.), akademik, redovni profesor Patoloke anatomije

Roen je u Sarajevu 1926. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju pohaao je u Sarajevu, Mostaru i Travniku. Medicinski fakultet upisao u Sarajevu 1944. godine, preao u Beograd, te okonao u Sarajevu u prvoj generaciji diplomiranih ljekara 1953. godine. Za vrijeme studija bio je demonstrator

na Institutu za histologiju i embriologiju i Institutu za patoloku anatomiju. Od 1953. do 1957. godine pomoni je asistent na predmetu Patoloka anatomija. Odbranio je habilitaciju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1959. godine, a sljedee godine je biran za docenta na Katedri za patoloku anatomiju. Bio je ef Katedre i Instituta za patoloku anatomiju od 1961. do odlaska u mirovinu 1991. godine. Vie puta boravio je na strunom usavravanju u inozemstvu: od 1957. i 1958. u Frajburgu kod profesora F. Buchnera, 1962. 1963. u Frankfurtu, a 1966. godine u Grajsvaldu (Njemaka). Godine 1965. odbranio je doktorsku disertaciju O nekim morfolokim promjenama kod akutnog djelovanja histamina, nakon ega biva izabran za vanrednog profesora 1966. godine, a zatim i za redovnog profesora na predmetu Patoloka anatomija. U tridesetpetogodinjoj nastavnoj i naunoj karijeri objavio je 107 strunih i naunih radova u inozemnim i domaim asopisima, meu kojima znaajan broj originalnih radova iz podruja klinike i morfoloke patologije, eksperimentalne patologije, istraivanja uloge hemijskih medijatora u upalnim procesima, te patologije respiratornog trakta uzrokovane egzogenim noksama, a jedan dio se odnosi na eksperimentalne i morfoloke studije oka kod pokusnih ivotinja. Bio je izuzetno drutveno aktivan, lan brojnih strunih asocijacija i organa: Savjeta Fakulteta, Savjeta za nauni rad SRBiH, predsjednik predsjednitva Udruenja univerzitetskih nastavnika, lan Udruenja patologa Jugoslavije, te prodekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 1973./74. i dekan 1980./81. i 1981./82. godine. Bio je izvrstan pedagog koji je u trideset godina rada na Medicinskom fakultetu odgojio brojne generacije studenata biomedicinskih fakulteta, specijalista patoloke anatomije, te magistranata i doktoranada medicinskih nauka. Njegova knjiga Opa patologija, tampana u nekoliko izdanja, bila je osnovno tivo iz predmeta Patoloka anatomija. Umro je 2005. godine u Sarajevu.
NUMI NURUDIN (1924.-1994.), redovni profesor Interne medicine

Roen je u Sarajevu 1924. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i Prvu muku gimnaziju. Nakon Drugog svjetskog rata upisuje Medicinski fa-

kultet Sveuilita u Zagrebu, na kojem je diplomirao 1952. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa radi kao ljekar ope prakse u Kalinoviku, a zatim u Sarajevu do 1955. godine, gdje obnaa dunost efa stanice za Hitnu medicinsku pomo, a potom i direktora Gradske poliklinike u Sarajevu. Od 1956. godine specijalizira Internu medicinu i nakon poloenog ispita 1961. godine radi na Treoj internoj klinici, kojom rukovodi od 1974. godine sve do 1992. godine. Cjelokupan radni vijek posvetio je kardiologiji, i iz te oblasti je objavio 92 struna i nauna rada, a takoer i poglavlje o kardiologiji u zajednikom udbeniku Interne medicine bosanskohercegovakih autora. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu je proao sve faze izbora od asistenta do redovnog profesora i nastavnika na postdiplomskom studiju iz kardiologije. Vie puta je boravio na strunim usavravanjima, uglavnom iz oblasti kardiologije na univerzitetima u inozemstvu. Specijalizirao je kardioloku hemodinamiku u Institutu za eksperimentalna klinika ispitivanja u Pragu, nakon ega je formirao prvu Koronarnu jedinicu u Bosni i Hercegovini, te Fonokardiografski i Spirometrijski kabinet. Bio je lan brojnih strunih i naunih udruenja u BiH i Jugoslaviji, te dugogodinji sekretar i predsjednik Kardioloke sekcije Drutva ljekara Bosne i Hercegovine i generalni sekretar i predsjednik Udruenja kardiologa bive Jugoslavije, te lan Evropskog udruenja kardiologa i Medicinske sekcije Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Za svoj struni i drutveni angaman dobio je niz priznanja. Umro je u Sarajevu 1994. godine.
OSMANAGI IZET (1919.-1994.), redovni profesor Ginekologije i akuerstva

Roen je u Sarajevu 1919. godine. U rodnom gradu je zavrio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet poeo je studirati u Beu, nastavio u Pragu a zavrio u Beogradu. Nakon obavljenog ljekarskog staa, specijalizira ginekologiju i akuerstvo u Klinikoj bolnici Koevo u Sarajevu. Specijalistiki ispit je poloio na Ginekolokoj klinici u Beogradu. Od 1960. godine rukovodi Ginekoloko-akuerskim odjeljenjem
9
Ope bolnice u Zenici. Iste godine brani habilitacioni rad i bira se za docenta Medicinskog fakulteta na predmetu Ginekologija i akuerstvo, a etiri godine kasnije i za vanrednog profesora na istom predmetu. Istovremeno je boravio u nekoliko navrata tokom 1963. i 1964. godine na usavravanjima u Hamburgu kod prof. Mestwerda i u tokholmu kod prof. Kotmajera, nakon ega je formirao Odsjek za maligna oboljenja pri Ginekoloko-akuerskoj klinici u Sarajevu, a kasnije i Odsjek za ginekoloku rehabilitaciju u banji Ilida, jedinu instituciju takve vrste u BiH. Bio je izuzetan i strog pedagog, a brojne generacije studenata biomedicinskih fakulteta i specijalista ginekologije i akuerstva pamtit e ga kao vrsnog strunjaka i edukatora. Aktivno je bio angairan i u Ginekolokoj sekciji Drutva ljekara BiH. Umro je u Sarajevu 1994. godine.
PERINOVI MILENKO (1909.-1983.), redovni profesor Interne medicine

Roen je u Sarajevu 1909. godine. Gimnaziju je pohaao u Derventi i Bihau, gdje je maturirao 1928. godine. Medicinski fakultet poeo je studirati u Gracu (Austrija), a zavrio u Zagrebu 1936. godine. Nakon diplomiranja jedno vrijeme radi kao volonter na Hirurkoj klinici u Zagrebu, a onda kao sreski ljekar u Hrvatskoj Kostajnici. Dolaskom okupatorski vlasti dobiva otkaz iz slube i biva nezaposlen i ivi u Bjelovaru, kada 1944. godine pristupa NOR-u. Nakon osloboenja radi kao ljekar u Narodnoj miliciji Zagrebake armijske oblasti, te ljekar u Zavodu za socijalno osiguranje u Zagrebu. Godine 1949. zapoljava se kao asistent Interne klinike Medicinskog fakulteta u Sarajevu, te prolazi procedure izbora, za docenta 1962. godine, za vanrednog profesora 1968. i redovnog profesora 1975. godine, a za profesora emeritusa 1981. godine. Specijalistiki ispit iz Interne medicine poloio je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1953. godine. Struno se usavravao na Internim klinikama u Hamburgu, Hajdelbergu, Frankfurtu i Beu. U Hamburgu je boravio na Dijabetolokoj klinici uvenog profesora Bertrama, profesora Fellingera u Beu i profesora Mathesa u Heidelbergu, to mu je nakon povratka u Sarajevo omoguilo da pone primjenjivati, prvi u bivoj Jugoslaviji,
60
oralne antidiabetike u lijeenju bolesnika od eerne bolesti. Habilitirao je 1961. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu o temi Iskustva u vezi sa klinikom primjenom antidijabetika. Dugo godina je rukovodio Gastroenterolokim odjeljenjem i Odjeljenjem za dijabetes na Internoj klinici u Sarajevu. Jedno vrijeme bio je generalni sekretar Drutva endokrinologa Jugoslavije. Rezultate svojih istraivanja i struna iskustva objavio je u oko 170 struni i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima, preteno iz dijabetologije i klinike farmakologije. U asopisu Medicinski arhiv objavio je veliki broj prikaza strunih knjiga i asopisa Bio je lan Redakcijskog odbora asopisa Acta Medica Iugoslavica. Jedan je od najstarijih i najzaslunijih lanova endokrinoloke sekcije Drutva ljekara BiH, i jedan od pionira dijabetologije na bivim jugoslavenskim prostorima. Kao javni i drutveni radnik, priznat i cijenjen zbog svog ogromnog angamana, odlikovan je nizom priznanja, plaketa i odlikovanja, izmeu ostalog, Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom zasluga za narod sa srebrenim zracima. U mirovinu je otiao sa mjesta dugogodinjeg efa Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog klinikog centra u Sarajevu. Umro je u Sarajevu 1983. godine.
PERI BRANKO (1926.-1997.), redovni profesor Fiziologije i Biohemije

Roen je u 1926. godine. Kao srednjokolac ukljuio se u ilegalni pokret za odbranu grada Sarajeva, a od maja 1942. godine je uesnik NOR-a. Po zavretku Drugog svjetskog rata upisuje Medicinski fakultet u Sarajevu i na njemu diplomira 1956. godine. Usavravao se u Vini na Institutu Boris Kidri iz podruja primjene radioaktivnih izotopa u medicini. Takoer je proveo jednu godinu na specijalizaciji iz klinike fiziologije u Karolinskoj bolnici u tokholmu, a 1961. godine i na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Nakon smrti profesora Aleksandra Sabovljeva 1963. godine preuzima rukovoenje Institutuom za fiziologiju i biohemiju do 1971. godine. Vodio je nekoliko projekata iz podruja fiziologije i biohe-
61
mije, a rezultate istraivanja objavio je u preko 150 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim biomedicinskim asopisima. Kao nastavnik Medicinskog fakulteta u Sarajevu proao je izbore od asistentna do profesora emeritusa. Odgojio je brojne generacije studenata svih biomedicinskih fakulteta, koji ga pamte kao izuzetno kvalitetnog edukatora. Bio je lan brojnih naunih i strunih organizacija, kao: New York Academy of Science, European Society for Microcirculation, Rheological Society, Jugoslovenskog Drutva za fiziologiju, Nacionalni komitet meunarodnog biolokog programa. Takoer, profesor Peri je obavljao niz drutvenih i rukovodnih funkcija: bio je pomonik direktora Klinike bolnice u Sarajevu za NIR, potpredsjednik PO UMC-a i dr. Za svoj javni i drutveni angaman nagraen je brojnim priznanjima. Umro je u Sarajevu 1997. godine.
POPOVI VOJIN (1925.-1977.), docent Interne medicine

Roen je 1925. godine u Ivangradu (SCG). Osnovnu kolu zavrio je u Ivangradu, gimnazijsko kolovanje zapoeo u rodnom mjestu, prekinuo 1941. godine, nastavio u Sarajevu i zavrio 1946. godine. Kao ak prve generacije studenata Medicinskog fakulteta u Sarajevu diplomirao je 1954. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa u Klinikoj bolnici Koevo, jedno vrijeme radio je kao ljekar u Sreskoj zdravstvenoj stanici Sarajevo. Specijalistiki ispit iz Interne medicine poloio je decembra 1960. godine. Nastavnu karijeru zapoeo je na Katedri za internu medicinu kao asistent 1957. godine, da bi u zvanje docenta bio izabran 1976. godine. Ima publiciranih preko 40 naunih i strunih radova, uglavnom u oblasti hepatobilijarnog trakta. Naslov njegove
62
doktorske teze je Promjena na jetri kod Diabetes mellitusa i meusobni odnosi oboljenja jetre i Diabetes melitusa. Aktivno je uestvovao na mnogim naunim i strunim skupovima u zemlji, a takoer je bio i lan nekoliko strunih udruenja iz svoje oblasti. Kao uesnik rata, bio je zatvaran od okupacijskih vlasti, a zavretak Drugog svjetskog rata doekao je kao 100% RVI. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Obavljao je niz znaajnih funkcija na Medicinskom fakultetu i Univerzitetskom klinikom centru u Sarajevu, a takoer i republikim organima. Umro je u Sarajevu 1977. godine.
POPOVI ZULEJKA (1930.-1991.), redovni profesor Pedijatrije

Roena je u Zagrebu 1930. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u Banjoj Luci. Medicinski fakultet je zavrila u Sarajevu 1956. godine. Kao odlian student i ljekar primljena je na specijalizaciju na Djeiju kliniku 1959. godine, a po poloenom specijalistikom ispitu, zahvaljujui svom angamanu i organizatorskim sposobnostima jedno vrijeme obavlja dunosti efa Odjeljenja za gastroenterologiju, a kasnije i dunost direktora Djeije klinike i Poliklinike za djeje bolesti Prof. dr. Milivoje Sarvan u Sarajevu. Prola je sve faze izbora od asistenta do redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pedijatrija. Pionir je i osniva Slube za djeiju alergologiju i imunologiju u BiH i iz tog segmenta je i najvei broj objavljenih strunih i naunih radova, te odbranjene magistarska i doktorska teza. Ima ukupno publiciranih preko 100 strunih i naunih radova u zemlji i inozemstvu. U dva mandata bila je i predsjednik Pedijatrijske sekcije Drutva ljekara BiH, te organizator nekoliko strunih i naunih skupova iz pedijatrije. Bila je izuzetno drutveno aktivna u mnogim profesionalnim, drutvenim i humanitarnim udruenjima, od Savjeta za zdravstvo i socijalnu politiku BiH, Predsjednitva alergologa i imunologa Jugoslavije do Predsjednitva pedijatara Jugoslavije. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa srebrenim vijencem. Smrt ju je
6
zatekla na mjestu efa Katedre za pedijatriju Medicinskog fakulteta 1991. godine
PRATALO ARKO (1891.-1980.), redovni profesor Otorinolaringologije

Roen je 1891. godine, Medicinski fakultet je zavrio u Beu 1920. godine. Kratko radi u Dravnoj bolnici u Sarajevu, a onda odlazi da specijalizira ORL na Beki medicinski fakultet u periodu od 1921. do 1923. godine kod uvenih profesora Haumanna i Hajeka. Dio specijalistikog staa obavlja i na ORL klinici u Njemakoj, u Berlinu, kod glasovitog hirurga plastiara za nos, profesora Josepha. Jula 1923. godine vraa se u Sarajevo i radi na Hirurkom odjeljenju Ope dravne bolnice kao specijalista otorinolaringolog, a ubrzo zatim iza ovog oformio je ORL odjeljenje sa deset kreveta, s operacionom salom i ambulantom koje je uspjeno vodio do Drugog svjetskog rata, da bi ga NDH vlasti smijenile s poloaja efa odjeljenja i postavile Tvrtka Dujmuia. Godine 1945. ponovo preuzima dunost efa ORL odjeljenja, a osnivanjem Medicinskog fakulteta ovo odjeljenje prerasta u Kliniku za bolesti uha, grla i nosa, a arko Pratalo je postavljen za efa ove klinike u zvanju vanrednog profesora Medicinskog fakulteta. Svoje bogato nauno i istraivako iskustvo koje je sticao usavravanjima u inozemstvu, predano je prenosio studentima medicine i mlaim kolegama specijalizantima, a svoje rezultate prezentirao je na brojnim naunim i strunim skupovima i publicirao u brojnim domaim i stranim asopisima. Otiao je u penziju kao redovni profesor 1960. godine, a do svoje smrti 1980. godine bio je savjetnik i predava na ORL klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
PRCI MIDHAT (1925.-1985.), redovni profesor Hirurgije

Roen je u Sarajevu 1925. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio u Sarajevu. Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu zavrio je 1953.
64
godine. Na Hirurkoj klinici Klinike bolnice u Sarajevu radi sve do svoje smrti 1985. godine, pri emu prolazi procedure izbora od asistenta do redovnog profesora. Veoma rano se posvetio abdominalnoj hirurgiji i u tom segmentu jedan je od pionira u bivoj Jugoslaviji. Osniva je i dugogodinji ef Klinike za abdominalnu hirurgiju Univerzitetskog klinikog centra u Sarajevu. Studenti ga pamte kao vrsnog pedagoga. Njegov nauni i istraivaki opus ini preko 50 objavljenih radova u domaim i inozemnim asopisima iz ope i abdominalne hirurgije. lan je brojnih naunih i strunih asocijacija u zemlji i inozemstvu, a u periodu od 1972. do 1976. bio je glavni i odgovorni urednik asopisa Medicinski arhiv.
PROHI HALIL (1922.-2004.), redovni profesor Sudske medicine

Roen je u Konjicu 1922. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao u Konjicu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1954. godine. Specijalistiki ispit iz Sudske medicine poloio 1958. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je 1974. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Proao izborne procedure od asistenta, docenta, vanrednog profesora do redovnog profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na predmetu Sudska medicina. Takoer, izabran je za redovnog profesora Fakulteta kriminalisitikih nauka Univerziteta u Sarajevu 1993. godine. U istraivakom opusu ima oko 40 publiciranih strunih i naunih radova iz vie oblasti forenzike medicine objavljenih u domaim i inozemnim asopisima. Takoer, autor je dva izdanja udbenika Sudska medicina objavljena 1986. i 1989. godine. Od 1974. do 1993. godine bio je ef Instituta
6
za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Bio je priznati javni i drutveni radnik, angairan u rukovodnim strukturama fakulteta i Univerziteta, a jedno vrijeme obavljao je i funkciju predsjednika Samoupravne interesne zajdnice nauke Bosne i Hercegovine (1980.-1984.). Kao slikar amater imao je vie samostalnih i zajednikih izlobi. Umro je u Sarajevu 2004. godine.
PORN DRAGUTIN (1927.-1979.), asistent Hirurgije

Roen je u Kljuu 1927. godine. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu 1946. godine, a Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu 1953. godine. Nakon zavrenog studija jedno vrijeme je radio u preduzeu Zrak u Sarajevu. Specijalistiki ispit iz ortopedije poloio je 1960. godine na Ortopedskoj klinici Medicinskog fakulteta Sveuilitau Zagrebu. Iste godine je izabran za asistenta na predmetu Hirurgija na Medicinskom fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u tom zvanju ga je zatekla i smrt 1979. godine. Pionir je ortopedske discipline u Bosni i Hercegovini i kao iskusan ljekar praktiar, iz ortopedije, te zahvaljujui svojim organizatorskim sposobnostima pomogao je otvaranje nove Ortopedske klinike Univerzitetskog klinikog centra u Sarajevu. Osniva je i prvi predsjednik Sekcije za ortopediju i traumatologiju Drutva ljekara Bosne i Hercegovine. Vaio je za dobrog edukatora koji je svoje praktino iskustvo znao kvalitetno prenijeti studentima i specijalizantima.
PUTNIK LJUBICA (1926.-1969.), asistent Infektologije

Roena je 1926. godine u Beogradu. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u Beogradu. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1954. godine. Ljekarski sta je obavila u Klinikoj bolnici u Sarajevu. Do 1957. godine radila je u Zavodu za zdravstvenu zatitu radnika Pretis Vogoa. Od 1957. godine radi na Infektivnoj klinici Klinike bolnice u Sarajevu. Godine 1962. poloila je specijalistiki ispit iz Infektologije i nakon toga je imenovana za efa Odsjeka za neuroinfekcije Infektivne klinike. Za asistenta na predmetu Infektivne bolesti izabrana je 1965.
66
godine i u tom zvanju ju je zatekla smrt, u Sarajevu 1969. godine. Bila je iskusan ljekar praktiar s izraenim pedagokim sposobnostima da svoje znanje prenese studentima. Publicirala je ukupno 11 strunih radova to u domaim to u inozemnim asopisima. Za svoj drutveni i struni angaman u Drutvu ljekara Bosne i Hercegovine i Savezu drutava Jugoslavije dobila je Spomen-plaketu.
RADOJEVI STEVO (1892.-1952.), redovni profesor Radiologije

Roen je u Budimpeti 1892. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Wurzburgu (Njemaka) 1920. godine, a naslov diplomske teze bio je: Die Erkennbarkeit von Antiqua und Fraktur-Buchstaben im indirekten Sehen. Godine 1921. zaposlio se kao specijalista rendgenolog u bolnici Milosrdna braa, odnosno Josip Kajfe u Zagrebu. Za klinikog asistenta na Institutu za rendgenologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu izabran je 1927. godine. Na ovom Institutu radio je sve do 1945. godine. Na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Sarajevu biran je za redovnog profesora 1947. godine i efa Katedre za rendgenologiju, gdje ostaje raditi sve do svoje smrti 1952. godine. Prof. dr. Stevo Radojevi je jedan od pionira rendgenologije u bivoj Jugoslaviji. Educirao je i osposobio brojne doktore medicine i specijaliste rendgenologije u Bosni i Hercegovini. Autor je vie naunih i strunih radova.
RADOVI JOVAN (1902.-1954.), docent Pneumoftiziologije

Roen je 1902. godine. Medicinski fakultet Univerziteta u Zagrebu zavrio je 1929. godine. Radio je kao lijenik u kolskoj poliklinici u Varadinu, a zatim kao lijenik u Bosanskom Brodu, gdje je ostao do 1944. godine. Specijalistiki ispit iz TBC i plunih bolesti je poloio 1948. godine nakon obavljenog specijalistikog staa na Institutu za tuberkulozu u Golniku. Godine 1949. izabran je za starijeg asistenta na Katedri za ftiziologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Nakon to je
6
habilitirao 1953. godine izabran je za docenta na predmetu ftiziologija na istom Fakultetu. Plunim oboljenjima i tuberkulozom poeo se baviti jo 1936. godine. U doba kada su terapija i dijagnoza ovih oboljenja bili insuficijentni, te bio primoran intenzivno istraivati nove dijagnostike postupke i terapijska sredstva za lijeenje, u to doba, visokog procenta tuberkuloznih bolesnika sa znaajno velikom rezistencijom Kohovog bacila na postojea antibiotska i druga antituberkulozna sredstva. U tom periodu objavio je 6 naunih radova o suvremenoj koncepciji primjene antituberkulostatika. Osim to je bio vjet i pedantan kliniar, posjedovao je dobre edukacijske sklonosti u prenoenju znanja studentima medicine, po emu ga starije kolege pamte kao svog autoritativnog uitelja. Umro je 1954. godine.
RAMI SALKO (1933.-1998.), vanredni profesor Hemije

Roen je 1935. godine u Sarajevu, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Godine 1953. zapoinje studij na Filozofskom fakultetu, smjer Hemija, na kome je diplomirao 1959. godine. Nakon diplomiranja, jedno vrijeme je radio kao profesor u srednjoj koli Ognjen Prica u Sarajevu. Godine 1961. izabran je za asistenta na predmetu Medicinska hemija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, u kom svojstvu ostaje do 1973. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je na Prirodnomatematikom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Godine 1973. izabran je za docenta na Katedri za metodiku nastave iz hemije, a od 1975. je docent na predmetu Medicinska hemija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Bio je ef Katedre za hemiju od 1986. do 1988.godine. Iz svog podruja publicirao je oko 40 naunih i
6
strunih radova u domaim i inozemnim asopisima, a takoer, bio je autor udbenika Organska hemija za III razred gimnazije, objavljen 1969. godine i do 1976. pretampavan u 6 dopunjenih i izmijenjenih izdanja. Umro je u Sarajevu 1996. godine.
RATKOVI-OKI DOBRILA (1932.-1972.), asistent Farmakologije i toksikologije

Roena je u Sarajevu 1932. godine, gdje je zavrila osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet u Sarajevu zavrila je 1958. godine. Godinu dana kasnije izabrana je za asistenta na predmetu Farmakologija i toksikologija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Vie godina provela je na specijalizaciji u Velikoj Britaniji na Institutu za animalnu fiziologiju u Brabrahamu kraj Cambridgea. Magistrirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Dr. Ratkovi-oki se bavila problemima holinergine transmisije u humanom mozgu. Cjelokupani nauni opus dr. Ratkovi-oki posveen je mjerenju aktivnostima enzima u ljudskom mozgu, od zaea do duboke starosti. Smorena tekom boleu, umrla je 1972. godine u svojoj 40. godini ivota u Sarajevu.
REZAKOVI DEMAL (1920.-2004.), akademik, redovni profesor Interne medicine

Roen je u Fojnici 1920. godine, gdje je zavrio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet zapoeo studirati u Pragu, a okonao u Zagrebu 1955. godine. Specijalistiki ispit iz Interne medicine poloio na Internoj klinici Klinikog centra u Zagrebu. Doktorsku disertaciju odbranio je u Sarajevu 1970. godine. Struno se osposobljavao u nekoliko univerzitetskih centara u inozemstvu: Parizu, Tel Avivu, Varavi, Lenjingradu, Moskvi, Montpeljeu. Kao nastavnik proao procedure izbora od asistenta do profesora emeritusa na predmetu Interna medicina Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Izabran za redovnog lana
69
ANUBiH, jedno vrijeme bio je sekretar Odjeljenja medicinskih nauka i lan predsjednitva ANUBiH. Publicirao 103 struna i nauna rada u domaim i inozemnim asopisima, te monografije: Trombodinamo-elastografija, objavljena 1980. godine, Trombolija i tromboembolijska bolest arterija, vena i mikrovaskularnog sistema, objavljena 1987. godine. lan nekoliko naunih i strunih biomedicinskih asocijacija. Osniva je Udruenja bazinih medicinskih znanosti BiH. Bio je priznat javni i drutveni radnik, jedno vrijeme savezni poslanik u Skuptini SFRJ. Dobitnik je vie nagrada i priznanja, izmeu ostalog: estoaprilske nagrade Sarajeva, nagrada ZAVNOBiH-a, Medalje zasluga za narod, Medalje za hrabrost, Ordena rada sa zlatnim vijencem, Ordena rada sa crvenom zastavom. Umro u Sarajevu 2004. godine
RUSTEMBEGOVI FAHRUDIN (1920.-1972.), redovni profesor Interne medicine

Roen je 1920. godine u Sarajevu, gdje je zavrio osnovnu kolu, a i gimnaziju 1939. godine. Medicinski fakultet u Zagrebu zavrio je 1944. godine. Tokom studija bio je mobiliziran, prvo u domobrane 1943., a onda februara 1944. u NOB, gdje je bio referent saniteta. Nakon obavljenog ljekarskog staa 1946. godine u Klinikoj bolnici u Sarajevu radi, u nekoliko mjesta BiH (Gacko, Bosanska Krupa, Bosansko Grahovo i Drvar) kao ljekar ope prakse. Od 1951. do 1956. godine specijalizira internu medicinu u Klinikoj bolnici u Sarajevu, a specijalistiki ispit polae na Internoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Novembra 1957. izabran je za asistenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a nakon odbranjene habilitacije novembra 1961. godine bira se za docenta na predmetu Interna medicina. Za vanrednog profesora Interne medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu izabran je 1968. godine. Jedno vrijeme boravio je na usavravanju na Institutu za bolesti srca u Londonu (kolske 1960./61. godine). Osim nastavnih aktivnosti, koje je obavljao savjesno i kvalitetno, bavio se i naunim publicistikim radom, te je kao autor i koautor objavio oko 70 strunih i naunih rado-
0
va u naim i inozemnim asopisima, od kojih je veina iz podruja kardiologije. S referatima je aktivno uestvovao na svim vanijim bosanskohercegovakim i jugoslavenskim kongresima. Jo kao ljekar ope prakse pokazao se dobrim organizatorom zdravstvene slube (otvorio zdravstvene stanice u Gacku, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Grahovu), a osim ljekarskog rada na Treoj internoj klinici u Sarajevu bio je angairan u nizu drugih institucija u organima upravljanja: Domova zdravlja Sarajevo, Klinike bolnice u Sarajevu, opinskim strukturama u Sarajevu, Srednjoj medicinskoj koli u Sarajevu, Medicinskom fakultetu u Sarajevu, i dr. Bio je lan Upravnog odbora Drutva ljekara BiH, Udruenja kardiologa Jugoslavije, te jedno vrijeme i predsjednik Kardioloke sekcije Drutva ljekara BiH. Godine 1957. obavljao je funkciju zamjenika efa, a od 1971. i efa Tree interne klinike. Za svoj drutveni i javni angaman odlikovan je Ordenom rada sa srebrenim vijencem. Umro je 1972. godine.
RUDI IBRAHIM (1906.-1990.), redovni profesor Hemije

Roen je 1906. godine u Travniku, gdje je 1925. godine zavrio klasinu gimnaziju. Iste se godine upisao na Farmaceutski odjel Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Za magistra farmacije promoviran je 1930. godne. Kao vojni stipendist upisuje studij hemije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje je 1933. promoviran u ast doktora filozofije iz predmeta hemija. Godine 1934. povjereno mu je da u Bolnici IV. armijske oblasti osnuje hemijski laboratorij. Specijalizaciju iz bromatologije s medicnskom hemijom poloio je 1937. godine. Te iste godine uprava sanatorija Merkur povjerila mu je da osnuje medicinsko-hemijski laboratorij. Da bi se upoznao s organizacijom i nainom rada u medicinskohemijskim laboratorijama, prof. Rudi provodi stanovito vrijeme na usavravanju u inozemstvu u Institutu za patofiziologiju (prof. Silberstein), Sanatoriju Lov (prof. Rappaport) i Internoj klinici (prof. Epinger) u Beu. Nakon okupacije Austrije 1938. godine prof. Rudi odlazi u Lausannu u Internu kliniku (prof. Vanotti), u Internu (klini-
1
ku u Baselu, prof. Gigon) Uzrich, u Institut za fizikalnu hemiju (prof. Almasay). Nakon zavretka usavravanja preuzeo je organizaciju rada u Medicinskohemijskom laboratoriju Sanatorija Merkur, dananje Klinike bolnice Dr. Ozren Novosel. U periodu od 1941. do 1945. godine prof. Rudi je pored predavanja na Medicinskom fakultetu vodio i dalje klinikohemijski laboratorij Sanatorija Merkur. Godine 1945. Savjet za narodno zdravlje i socijalnu zatitu NRH povjerava mu da pored svoje redovne dunosti preuzme i organizaciju rada i edukaciju kadrova u klinikohemijskim laboratorijama na podruju NRH, dunost koju je vrio sve do odlaska u starosnu mirovinu. Nakon odlaska u mirovinu ostao je u Zavodu u dopunskom radnom odnosu i vodio Jedinicu za znanstvenoistraivaki rad Zavoda za kliniku hemiju Klinike bolnice Dr. Ozren Novosel. Godine 1952. organizira redovitu kolu za zdravstvene tehniare laboratorijskog smjera, 1967. osnovana je via kola koju je takoer vodio prof. Rudi, 1954. organizirao je i vodio pod pokroviteljstvom Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu zatitu NRH poslijediplomski oblik jednogodinjeg, odnosno dvogodinjeg usavravanja visokokvalificiranih strunjaka za voditelje klinikohemijskih laboratorija. Godine 1962. kada je na Sveuilitu otpoeo djelovati trei stupanj nastave, Medicinski fakultet je ukljuio postdiplomski studij pod nazivom kliniko-laboratorijska dijagnostika kole narodnog zdravlja Andrija tampar u svoj program. Pored voenja poslijedipomske nastave zajedno sa svojim suradnicima sudjelovao je u izobrazbi: staista i specijalizanata klinikih hemiara; farmaceuta za rad u klinikohemijskim laboratorijama zdravstvenih stanica. Aktivno je sudjelovao u osnivanju i radu drutvenostrunih saveznih, republikih i gradskih komisija za kliniku hemiju. Bio je lan Internacionalne federacije za kliniku hemiju te je aktivno sudjelovao u radu Expert panel on proteins. Bio je jedan od osnivaa i redoviti lan urednikog odbora internacionalnog asopisa Clinica Cemica Acta. Objavio je 141 publikaciju. Za svoj rad primio je brojna priznanja i nagrade: NOG Zagreba imonovao ga je zdravstvenim savjetnikom. Bio je poasni lan Udruenja lijenika ope medicine Jugoslavije i Austrijskog drutva za
2
mikrohemiju, poasni lan Medicinske akademije Hrvatske; primio je nagradu za ivotno djelo od Republikog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku. Tokom svog 50-godinjeg aktivnog rada svojim strunim i znanstvenim radom znatno je pridonio da se klinika hemija u naoj zemlji razvije u samostalnu akademsku disciplinu, ravnopravnu s ostalim granama medicinske znanosti. Svojim pionirskim radom na organizaciji strunog i znanstvenoistraivaog rada te edukaciji kadrova u klinikohemijskim laboratorijama postavio je solidne temelje za razvoj nae klinike hemije.
SABOVLJEV ALEKSANDAR (1907.-1963.), redovni profesor Fiziologije i biohemije

Roen je 1907. godine u Eki, u Banatu (Vojvodina). U rodnom mjestu zavrio je osnovnu kolu, a gimnaziju u Velikom Bekereku kod Zrenjanina. Zavrio je Medicinski fakultet u Beogradu 1937. godine. Nakon diplomiranja izabran je za asistenta na Katedri za fiziologiju Veterinarskog fakulteta u Beogradu 1937. godine, a zatim na istoj Katedri za docenta. Godine 1941., odbijajui da potpie antikomunistiki manifest, podnosi ostavku na mjesto docenta i uestvuje kao ilegalac u jedinicama NOP-a. Demobiliziran je kao major JNA. Jedan je od matiara Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946. godine, i oficijelno prvi dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu i prvi ef Katedre za fiziologiju i biohemiju na istom Fakultetu. Za dekana Fakulteta biran je ponovo 1953. godine, a u periodu od 1954. do 1956. obavljao je funkciju prorektora Univerziteta u Sarajevu. Bio je matiar prilikom osnivanja Veterinarskog fakulteta, Filozofskog i Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, te Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Inicijator je i osniva Udruenja fiziologa Jugoslavije i potpredsjednik ovog Udruenja od 1959. do 1962. godine. Od 1961. pa do svoje smrti 1963. godine predavao je fiziologiju i na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Podruja naunih i strunih istraivanja profesora Sabovljeva su bila razliita i mnogobrojna unutar fiziologije, patofiziologije i biohemije. Posebnu

panju posvetio je istraivanju unutranjih materija organizma, pojedinih mineralnih frakcija, te naina odgovora organizma u obrambenim uvjetima. Njegovi eksperimentalni radovi iz podruja neurofiziologije i metabolizma fosfora u jetri su ostali prepoznatljivi na irim jugoslavenskim naunim prostorima. Iz podruja fiziologije i metabolizma materija u ljudskom organizmu objavio je zasebnu monografiju u kojoj su, izmeu ostalog, prezentirana njegova pionirska iskustva uvoenja radioaktivnih izotopa u istraivanju metabolizma. Zahvaljujui vanrednim organizatorskim sposobnostima, Katedru za fiziologiju i biohemiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu uinio je jednom od najbolje opremljenih u tadanjoj Jugoslaviji. Objavio je vie naunih i strunih radova u domaim i inozemnim publikacijama. Bio je drutveno aktivan, a za svoj doprinos u radu dodijeljena mu je medalja za zasluge Orden rada prvog i drugog reda i Orden zasluga za narod treeg reda.
SARAJLI EREF (1923.-1980.), redovni profesor Pedijatrije

Roen je u Sarajevu 1923. godine, gdje je i maturirao 1944. godine. Bio je pripadnik NOV-a a 1946. je demobiliziran. Iste godine upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, a okonao ga u Sarajevu 1953. godine. Specijalistiki ispit iz pedijatrije poloio je na Djejoj klinici u Sarajevu 1958. godine. Jo kao specijalizant 1957. izabran je za asistenta na predmetu Pedijatrija. Godine 1963. odbranio je habilitacioni rad Carditis u toku primarnog ataka reumatske bolesti u djejem dobu, nakon ega je iste godine izabran za docenta, a zatim 1968. i za vanrednog profesora na predmetu Pedijatrija. Godine 1973. odbranio je doktorsku disertaciju Promjene u elektrokaridogramu izazvane abnormalnim koncentracijama kalijuma na izolovanom srcu i njihov znaaj, nakon ega je 1975. godine izabran za redovnog profesora na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nekoliko puta je boravio u inozemstvu na usavravanjima, izmeu ostalog, 6 mjeseci na Kardiolokoj klinici kod profesora Linda u tokholmu, zatim Djeijoj klinici profesora van Gelderena u Lajdenu u Holandiji, i na Institutu
4
za kardiovaskularne bolesti Univerziteta u Padovi. To mu je omoguilo da djeiju kardiologiju u Sarajevu podigne na evropski nivo primjenjujui najsavremenije dijagnostike i terapijske metode u ovom segmentu. Profesor Sarajli je bio osniva Savjetovalita za kardioreumatoloka oboljenja. Rezultate svojih naunih i strunih istraivanja publicirao je u preko 100 radova u domaim i inozemnim asopisima. Educirao je brojne studente biomedicinskih fakulteta i specijaliste pedijatrije. Bio je znaajno drutveno i politiki angairan kao generalni sekretar Udruenja pedijatara Jugoslavije, predsjednik Pedijatrijske sekcije Druva ljekara BiH, predsjednik Reumatoloke sekcije, predsjednik Udruenja kardiologa Jugoslavije, potpredsjednik Udruenja reumatologa Jugoslavije, te lan evropskih pedijatrijskih udruenja. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu bio je dekan od 1974. do 1980. godine. Aktivno je saraivao i u ANUBiH. Zasluan je i za osnivanje drugih medicinskih fakulteta u BiH. Umro je u Sarajevu 1980. godine.
SARVAN MILIVOJE (1896.-1978.), akademik, redovni profesor Pedijatrije

Roen je 1896. godine u Uikoj Poegi (SCG). Uesnik je Prvog svjetskog rata i nakon prelaska Albanije, upuen je u Francusku, gdje je i maturirao. Zatim je upisao Medicinski fakultet u Lionu i na njemu diplomirao 1922. godine. Nakon diplomiranja vraa se u Jugoslaviju i radi kao sreski ljekar u Aleksincu. Specijalistiki ispit iz pedijatrije poloio je na Djejoj klinici u Beogradu, nakon ega jedno vrijeme boravi na usavravanju u Berlinu i Dizeldorfu. Godine 1937. izabran je za docenta na predmetu Pedijatrija na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata hapen je i proganjan, a nakon zavretka ponovno se vraa na svoje radno mjesto na Djeijoj klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu. Otvaranjem Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Milivoje Sarvan preuzima mjesto efa Klinike za djeije bolesti u svojstvu profesora pedijatrije. Za kratko vrijeme, uz ogromne napore, znanje i vjetine, od demolirane bive bolnice eljezniara pravi ureenu Pedijatrijsku kliniku Medicinskog fakulteta uz pomo mladih saradnika koje je okupio i educirao. Tome su doprinijeli i

brojni nauni i struni skupovi koje je organizirao preko Pedijatrijske sekcije, koju je osnovao i uspjeno vodio okupljajui na tim skupovima eminentne strunjake iz pedijatrije u zemlji i inozemstvu. Znaajnu ulogu odigrat e estomjeseni kursevi socijalne pedijatrije koje je profesor Sarvan organizirao. Karijeru je zavrio kao doivotni lan Udruenja pedijatara, a bio je poasni lan slinih udruenja u Francuskoj, vicaraskoj, Njemakoj, Poljskoj, ekoj republici, a jedno vrijeme, osim to je bio predsjednik Udruenja pedijatara, bio je i predsjednik Udruenja alergologa Jugoslavije. lan je ANUBiH od njenog osnivanja, a godine 1966. postao je redovni lan ANUBiH. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1949./50. te dekan 1951./52. i 1954./55. kolske godine, a jedno vrijeme i prorektor Univerziteta u Sarajevu. Akademik Milivoje Sarvan je bio svestrana linost i kao javni i drutveni radnik dobio je niz drutveni priznanja i nagrada, izmeu ostalog, nosilac je francuskog Ordena legije asti, a dobitnik je 27. julske nagrade SRBiH i nagrade AVNOJ-a. Umro je u Beogradu 1978. godine.
SAVKOVI LJUBOMIR (1927.-1992.), redovni profesor Anatomije

Roen je u 1927. godine u Beogradu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1956. godine. Tokom studija bio je demonstrator na Institutu za anatomiju. Nakon diplomiranja zaposlio se kao asistent Medicinskog fakulteta na predmetu Anatomija. Za predavaa na istoimenom predmetu izabran je 1961. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju o temi Kotani labirint nekih chiroptera, te prolazi faze izbora u docenta, vanrednog i redovnog profesora. Po osnivanju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli 1976. godine prelazi na ovaj Fakultet i vodi Katedru za anatomiju sve do smrti, 1992. godine. Uestvovao je u istraivanjima iz nekoliko podruja anatomije, iz ega je odbranio preko 30 naunih i strunih radova. Bio je vrstan preparator i svojim radovima je obogatio muzej Anatomskog instituta.
6
SERDAREVI HIAM (1917.-1986.), akademik, redovni profesor Pneumoftiziologije

Roen je 1917. godine u Zenici. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu 1936. godine. Studirao je na medicinskim fakultetima u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1944. godine. Po zavretku studija angairan je kao sanitetski ljekar, prvo Unske operativne grupe, a kasnije komandant Medicinsko-sanitetskog bataljona Osme kordunake divizije. Od 1946. godine radi na Grudnom odjeljenju Vojne bolnice u Sarajevu. Specijalistiki ispit iz Pneumoftiziologije poloio je 1949. godine. Habilitirao je 1956. godine i nakon toga izabran za docenta Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pneumoftiziologija, te prolazi faze izbora u vanrednog i redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Profesor Hiam Serdarevi je 1975. godine izabran za redovnog lana Akademije nauka i umjetnosti BiH. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta od 1964./65. do 1966./67. godine a dekan 1973./74. godine. Dugogodinji je ef Klinike za plune bolesti i tuberkulozu Podhrastovi u Sarajevu. Kao nastavnik pneumoftiziologije i ef Klinike i Katedre za pneumoftiziologiju dao je znaajan doprinos rjeavanju TBC i plunih oboljenja u BiH, te uvoenju novih dijagnostikih i terapijskih postupaka u prevenciji i lijeenju pulmolokih oboljenja i TBC. Rukovodio je ili je bio lan u svim znaajnijim strunim asocijacijama i udruenjima vezanim za pulmoloka oboljenja i TBC u BiH i bivoj Jugoslaviji. Od brojnih funkcija koje je imao znaajne su: osam godina je bio predsjednik Zajednice radnih organizacija SRBiH, i lan predsjednitva Jugoslavenske asocijacije ZRO, zatim od 1970. do 1978. bio je predsjednik Crvenog krsta SRBiH i predsjednik Crvenog krsta SR Jugoslavije Takoer, bio je lan Jugoslavenske komisije za saradnju sa meunarodnim zdravstvenim organizacijama, te predsjednik Odbora za rak Medicinskog odjeljenja ANUBiH, i lan Odbora za ispitivanje lijekova istog odjeljenja. I najzad, dugogodinji je predsjednik Komisije za plune bolesti i TBC i Zavoda za tuberkulozu SRBiH. Pored svih vanih funkcija koje je obavljao za svog ivota, akademik Hiam Serdarevi je usnAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

pio objaviti preko 100 strunih i nauih radova u domaim i inozemnim publikacijama. Takoer je koautor knjiga Tuberkuloza plua i Plune bolesti (u prvoj sa prof. pirom Janoviem, objavljenoj 1967. godine, u drugoj sa akademikom V. Daniloviem). Studenti ga pamte kao odlinog pedagoga koji je svoja predavanja drao vrlo razumljivim i jednostavnim jezikom, a esto je znao i sam voditi praktine vjebe studentima. Dobitnik je niza priznanja i odlikovanja, kao to su Orden za hrabrost, Orden rada sa srebrenim i zlatnim vijencem, Orden Republike za srebrenim vijencem, 27. julske nagrada SRBiH. Smrt ga je zatekla marta 1986. godine na Klinici za plune bolesti i TBC Podhrastovi..
SIMI MIRON (1902.-1967.), vanredni profesor Interne medicine

Roen je u Banjoj Luci 1902. godine. Zavrio je osnovnu kolu i gimnaziju u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beu 1927. godine. Nakon odsluenog vojnog roka 1928. godine zaposlio se kao ljekar na Odjeljenju za interne bolesti Opte dravne bolnice u Sarajevu, gdje radi kao specijalista internista i asistent do decembra 1938. godine. Jedno vrijeme se educira na internim klinikama u Parizu i Beu. Za efa Internog i TBC odjeljenja Gradske bolnice u Sarajevu imenovan je decembra 1938. godine, a 1940. je postao upravnik Gradske bolnice u Sarajevu, gdje ostaje do augusta 1941. godine, kada bjei u Srbiju, gdje 1942. dobija mjesto ljekara socijalnog osiguranja u Rudniku uglja Kostolac. Novembra 1944. godine pristupa jedinicama JNA i jedno vrijeme radi kao ef Internog odjeljenja Vojne bolnice u Poarevcu, a zatim i Vojne bolnice u Kragujevcu, gdje je bio upravnik. Januara 1947. godine vratio se u Sarajevo, gdje u Vojnoj bolnici u Sarajevu postaje ef Odjeljenja za interne bolesti i upravnik Vojne bolnice u inu pukovnika sanitetske slube, u kom svojstvu je i demobiliziran decembra 1951. godine i izabran za docenta na Katedri za interne bolesti Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Godine 1958. izabran je ponovno za docenta, a decembra iste godine i za vanrednog profesora na Katedri za internu medicinu. Odbranio je habilitacioni rad o temi Hronini ga-

stritis. Njegovi struni i nauni radovi bili su iz nekoliko oblasti interne medicine, ali najznaajniji su iz hematologije, te dio njih iz preventivne medicine i rehabilitacije. Puno panje posvetio je praktinoj edukaciji ljekara na terenu i sam je istraivao patologiju nekih podruja Bosne i Hercegovine. Bio je lan nekoliko domaih i inozemnih naunih asocijacija, a zahvaljujui organizatorskim sposobnostima unaprijedio je Drugu internu kliniku u Sarajevu, kojom je jedno vrijeme uspjeno rukovodio. Umro je u Sarajevu 1967. godine.
STAROVI BORIA (1940.-2005.), akademik, redovni profesor Hirurgije

Roen je u Sarajevu 1940. godine. U rodnom gradu zavrio je osnovnu kolu i klasinu gimnaziju 1958. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu 1964. godine. Specijalistiki ispit iz ope hirurgije poloio je 1973. godine na Hirurkoj klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Supsbecijalistiki ispit iz plastine i rekonstruktivne hirurgije poloio je 1976. godine. Kao stipendista Britisch Councila tokom 1976. i 1977. godine boravio je u vodeim centrima Velike Britanije za hirurgiju ake, rekonstruktivnu hirurgiju i mikrohirurgiju. (Edinburg, Derbi, London), gdje zapoinje rad na doktorskoj disertaciji iz podruja rekonstruktivne hirurgije ake. Bila je to prva doktorska disertacije iz ove medicinske oblasti na prostorima tadanje Jugoslavije. Disertaciju o temi Evaluacija traumatizma ake i njen znaaj primarnog hirurkog tretmana u prevenciji invaliditeta odbranio je 1981. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Jedan od osnivaa odjeljenja za plastinu i raekonstruktivnu hirurgiju Hirurke klinike u UMC Sarajevo. Transformacijom spomenute ustanove 1977. godine postao je njen direktor i na toj dunosti ostao do 1993. godine. U nastavnom procesu Medicinskog i Stomatolokog fakulteta uestvuje od 1972. godine, kada je izabran za asistenta na predmetu hirurgija, a zatim kroz izbor u docenta, vanrednog i redovnog profesora uobliava univerzitetsku karijeru. Prodekan Medicinskog fakulteta postaje 1985. godine, dekan 1988. godine. Na tom mjestu ostao je do januara 1993. godine kada je napustio Sarajevo. Iste godine postavljen je za dekana novoosno-
9
vanog Medicinskog fakulteta u Foi. Takoer je, u istom periodu, punih est godina obavljao i funkciju rektora Univerziteta u Istonom Sarajevu, Republika Srpska. Bio je mentor u nekoliko doktorskih i magistarskih teza na biomedicinskim fakultetima. Nosilac je, ili uesnik, preko 20 naunoistraivakih projekata u zemlji i inozemstvu. Organizator desetak kongresa, internacionalnih strunih sastanaka i brojnih domaih simpozijuma. Za svoj rad, zasluge u radu dobio je estoaprilsku nagradu grada Sarajeva, Prvomajsku nagradu BiH, Medalju rada, te 1990. godine Povelju humanosti Jugoslavije. Novembra 2002. godine dobio je nagradu Hipokrat za ivotno djelo i 2003. godine Veliki peat za postignute rezultate u profesiji. Osniva je Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske te njen dopisni i redovni lan. Obavljao je funkciju predsjednilka Odjeljenja za medicinske nauke, generalnog sekretara i potpredsjednika. Umro je u Beogradu 2005. godine.
STERN PAVAO (1913.-1976.), akademik, redovni profesor Farmakologije i toksikologije

Roen je u Varadinu, Hrvatska, 1913. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Poeo je raditi u farmaceutskoj industriji i do Drugog svjetskog rata radio je na farmakolokim instrumentima, radi ega je jedno vrijeme boravio u Amsterdamu i Beu na usavravanju. Godine 1946. zapoljava se na Institutu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a zatim po pozivu dolazi 1948. godine na novoosnovani Medicinski fakultetu u Sarajevu, gdje osniva Institut za farmakologiju i toksikologiju i postaje njegov ef i prvi ef istoimene katedre. Akademik Pavao Stern je bio jedan od najplodnijih naunika i nastavnika Medicinskog fakulteta. U svom bogatom naunoistraivakom opusu ima oko 550 strunih i naunih radova iz gotovo svih podruja farmakologije i toksikologije. Posebno se bavio podrujem farmakologije centralnog i vegetativnog nervnog sistema, problemima transmisije u CNS, prouavanjem modela oboljenja ekstrapiramidalnog sistema, izuavanjem fizioloke
0
uloge supstance P, trovanjima i ulogom histamina u ljudskom organizmu, a takoer je prouavao farmakoloke efekte miopatija, transplantacija, malignih tumora itd. Kao svog uitelja, pamtit e ga najmanje 4.000 studenata, a preko 50 specijalista su okonali svoje specijalistike ispite za vrijeme rada profesora Sterna. Obavljao je brojne i odgovorne funkcije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Bio je dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1952./53. godine, sekretar Medicinskog odjeljenja ANU BiH, lan JANU, Slovenake Akademije znanosti in umetnosti i lan nekoliko akademija nauka u inozemstvu. Takoer, bio je predsjednik Jugoslavenskog drutva za fiziologiju i Jugoslavenskog drutva za farmakologiju, te lan redakcijskih odbora nekoliko naunih i strunih asopisa u zemlji i inozemstvu. Takoer, bio je organizator i nekoliko naunih i strunih skupova. Bio je priznat javni i drutveni radnik, zato je dobio 27. julsku nagradu, Purkinijevu medalju, a odlikovan je Ordenom rada sa crvenom zastavom i Ordenom zasluga za narod sa srebrenim zracima. Umro je u Sarajevu 1976. godine.
SZABO STANISLAV (1903.-1998.), redovni profesor Ginekologije i akuerstva

Roen je 1903. godine u Zagrebu, gdje je zavrio klasinu gimnaziju kao uenik generacije. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beu 1928. godine. Specijalistiki ispit iz Ginekologije i akuerstva poloio u Zagrebakom kraljevskom rodilitu kod profesora Dursta. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu u Beu. Nastavniki posao poeo je kao asistent 1938., a ve 1942. godine izabran je za docenta na predmetu Ginekologija i akuerstvo na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tokom Drugog svjetskog rata bio je ilegalac NOP-a. Po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946. godine preuzima organiziranje Klinike za ginekologiju i akuerstvo i voenje Katedre na istom predmetu sve do 1952. godine u svojstvu vanrednog profesora. Za redovnog profesora se bira 1950. godine. kolske 1951./52. godine bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Godine 1952. vratio se u Zagreb i radi u Republikom sekretarijatu za zdravstvo i do 1955. godine nadzire izgradnju Djeje bolnice u Klaievoj ulici i bolnice Ivan Kajfe u Zagrebu. Od 1957. godine je predstojnik Ginekoloko-porodnog odjeljenja bolnice Dr. Ozren Novosel, a kasnije i ravnatelj iste bolnice do odlaska u mirovinu 1974. godine. Bio je vrstan operater, a u ginekoloku praksu uveo je niz novih metoda: vaginalna i laparoskopska operacija po Schutu, Wertheimu, Latzgou, te i uroginekoloke korektivne zahvate uz stalnu prisutnost anesteziologa
1
i neonatologa, a veliki znaaj pridavao je razvitku klinike citologije, genetike i kolposkopije. Znaajne uspjehe prof. Szabo postie u lijeenju raka jajnika, i ve od 1959. godine uvodi monokemoterapiju, a od 1963. godine i polikemoterapiju u lijeenju raka jajnika. Takoer, prof. Szabo intenzivno razvija eksperimentalna istraivanja na postavljanju in vitro onkobiograma i antiblastograma prilikom izbora najdjelotvornijeg citostatika, ime je prvi pokuao uvesti specifine citoterapije kod karcinoma jajnika, a takoer meu prvima i dokazati uspjenost hormonskog lijeenja raka endometrija. Prof. Szabo ve 1962. godine u praksu uvodi vakuum-ekstrakciju prilikom poroda, a 1964. godine vakuum-aspiracije, odnosno indukciju ovulacije humanim menopauzalnim gonodoprinima. Uvodi 1962. ultrazvuk, zatim 1969. godine kardiotokografiju, plinske analize ploda, te prenatalnu genetsku dijagnostiku od 1970. godine, kada je otvorio savremeno koncipiranu polikliniku sa subspecijalistikim ambulantama. U svom naunom opusu prof. Szabo ima obavljena 33 nauna i struna rada, veinom iz podruja ginekoloke onkologije. Jedno vrijeme (1966.-1968.) bio je predsjednik Ginekoloke sekcije Zbora lijenika Hrvatske, zatim potpredsjednik Udruenja ginekologa i opstetriara Jugoslavije (1968.-1972.). Takoer, bio je lan Njemakog ginekolokog drutva, a zajedno sa suprugom Janjom jedan je od osnivaa Hrvatske lige protiv raka. Uestvovao je kao dobrovoljac u akcijama izgradnje pruga Brko - Banovii i amac - Sarajevo, a za svoj drutveni i nauni doprinos nagraen je Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem (1969.), Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1965.), Ordenom zasluga za narod prvog ranga (1968.) i Ordenom rada sa crvenom zastavom (1970.). Umro u Zagrebu 1998. godine.
TEFTEDARIJA MUHAMED (1921.-1990.), redovni profesor Infektologije

Roen je u Sarajevu 1921. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1950. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa, zapoljava se u Klinikoj bolnici u Sarajevu, te tri godine radi u Stanici za transfuziju
2
krvi u Sarajevu. Godine 1954. imenovan je za asistenta na predmetu Zarazne bolesti na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Poloio je specijalistiki ispit iz Infektivnih bolesti na Infektivnoj klinici u Zagrebu 1959. godine. Habilitirao je 1962. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu o temi Kortikosteroidi u lijeenju zaraznih bolesti. Godine 1964. izabran je za docenta na predmetu Infektologija, zatim za vanrednog profesora 1970. i redovnog profesora 1975. godine. Za efa Infektivne klinike i Katedre na predmetu infektivne bolesti na Medicinskom fakultetu u Sarajevu izabran je 1971. i na toj dunosti ostao je do odlaska u mirovinu 1976. godine. Godine 1974. odbranio je doktorsku disertaciju o temi Hospitalne infekcije ispitivanje hospitalnih infekcija sa posebnim osvrtom na Gram negativne uzronike. U nastavni proces je ukljuen jo kao specijalizant infektologije i uestvovao je u edukaciji svih studenata biomedicinskih fakulteta do odlaska u mirovinu. Jedno vrijeme je obavljao i funkciju prodekana Medicinskog fakulteta, od 1974. do 1979. godine. Brojne generacije studenata pamte ga kao elokventnog edukatora i korektnog ispitivaa. U domaim i inozemnim strunim i naunim asopisima i drugim publikacijama objavio je oko 140 strunih i naunih radova. Obavljao je brojne rukovodne i drutvene funkcije u rukovodnim organima UMC-a Sarajevo, Medicinskog fakulteta, Udruenju infektologa BiH i Jugoslavije, u kojima je jedno vrijeme bio i predsjednik ovih udruenja. Organizirao je i Prvi kongres infektologa Jugoslavije. Boravio je vie puta na usavravanjima u inozemstvu. Za svoj drutveni i javni angaman dobio je niz domaih i nekoliko inozemnih priznanja: Plaketa Nacionalne medicinske akademije Francuske, Orden rada sa srebrenim vijencem (1961.), Orden rada sa zlatnim vijencem (1971.), Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima (1980.), Plaketa Saveza ljekraskih drutava Jugoslavije, Zlatna plaketa Medicinskog fakulteta (1971.), Zlatna i srebrena plaketa Klinike bolnice (1972.), Plaketa Republikog zavoda za zdravstvenu zatitu BiH, Srebrena plaketa za samoupravljanje, estoaprilska nagrada grada Sarajeva 1978. godine. U znak priznanja za svoj rad upisan je u poznatu svjetsku knjigu Men and Women of Distinction, Cambrige, England 1981. godine. Umro je u Sarajevu 1990. godine.

TELALBAI SADIDA (1936.-2006.), redovni profesor Infektologije

Roena je u Sarajevu 1936. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu diplomirala 1961. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa, 1962. godine zaposlila se kao sekundarni ljekar na Klinici za zarazne bolesti Klinike bolnice Sarajevo. Specijalistiki ispit iz infektologije poloila je 1967. godine. Magistarski rad o temi Efekat endotoksina Salmonele Tyfi i igele Flexner na mortilitet nekih organa gastrointestinalnog trakta odbranila je 1972., a doktorsku disertaciju o temi Prilog poznavanju dijagnoze nekih crijevnih infektivnih oboljenja primjenom fekalne citodijagnostike odbranila je na MF u Sarajevu 1979. godine. Iste godine izabrana je za efa Odsjeka za crijevne i parazitarne bolesti Infektivne klinike UMC Sarajevo. Od 1990. godine pa do odlaska u mirovinu 2005. godine bila je ef Klinike za infektivne bolesti Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu. U nastavnom procesu na Medicinskom fakultetu na predmetu Infektivne bolesti je od 1972. godine u svojstvu asistenta pripravnika, zatim je birana 1975. godine za asistenta, docenta 1984. godine, vanrednog profesora 1989. godine i redovnog profesora 1994. godine. Obavljala je funkciju efa Katedre za infektivne bolesti od 1990. do 2005. godine. U spomenutom periodu izvodila je nastavu svim studentima biomedicinskih fakulteta, a takoer je uestvovala u edukaciji polaznika postdiplomskog studija klinikog smjera te brojnih ljekara na specijalizaciji iz infektivnih bolesti. Mentorirala je nekoliko magistarskih radova. Usavravala se u vie centara u zemlji i inozemstvu, od ega dva puta u bivem SSSR-u, 1970. i 1978. godine, takoer u ehoslovakoj 1972. godine, zatim u Poljskoj 1990. Sa radovima je uestvovala kao aktivni izlaga na vie kongresa infektologije, mikrobiologije, gastroenterologije, gerontologije i dr., na nekim od njih i kao pozivni predava. Publicirala je 97 strunih i naunih radova u zemlji i inozemstvu, kooautor je u udbeniku i praktikumu iz Infektologije, te autor jedne monografije. Obavljala je brojne rukovodne i drutvene funkcije, izmeu ostalog, bila je i predsjednik Infektoloke sekcije Drutva ljekara BiH od 1979. godine do 1990., za koji rad je dobila nekoliko drutvenih priznanja. Preminula je u Sarajevu 2006. godine.
4
TOMI SREKO (1924.-1975.), redovni profesor Patoloke anatomije

Roen je 1924. godine u Dolovima kod Varea. Zavrio je gimnaziju u Visokom, a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1954. godine. Za vrijeme studija medicine bio je angairan kao demonstrator, a nakon diplomiranja izabran je za asistenta na Institutu za patoloku anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Poloio je specijalistiki ispit iz Patoloke anatomije 1958. godine. Jedno vrijeme boravio je na usavravanju na Institutu za rak u Amsterdamu, to ga je motiviralo da se usmjeri u segment onkologije. Na predmetu Patoloka anatomija izabran je za docenta 1962. godine a vanrednog profesora 1968. godine, te za redovnog profesora 1975. godine. Imao je izvanredne pedagoke sposobnosti, i studenti su rado posjeivali njegova predavanja. Kao naunik i istraiva objavio je preko 40 naunih i strunih radova, veinom iz ope i klinike onkologije. Bavio se dosta onkologijom dojke, o emu je sainio seriju publikacija u kojima je naglaavao znaaj rane prevencije i dijagnostike tumorskih oboljenja. Nastupio je s radovima na brojnim strunim i naunim kongresima u zemlji i inozemstvu. Kao drutveni i javni radnik za svoj angaman dobio je nekolicinu priznanja, izmeu kojih: Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem. Umro je 1975. godine nakon duge i teke bolesti.
TVRTKOVI RIFAT (1921.-1994.), redovni profesor Hirurgije

Roen je u Viegradu 1921. godine. kolovao se u vie mjesta a gimnaziju je zavrio u Pritini pred Drugi svjetski rat. Kao napredan omladinac iz anatifaistiki orjentirane porodice odmah je uhapen i logorovao je u Italiji do 1943. godine, kada odlazi u slovenake partizane. Po zavretku rata poinje studij Medicine u Ljubljani, te se po diplomiranju zapoljava na Hirurkoj klinici u Sarajevu. Specijalistiki ispit je poloio u Ljubljani 1957. godine. Po povratku u Sarajevo formira Odjeljenje za torakalnu hirurgiju pri Hirurkoj klinici. Usavravao se u vie stranih klinika za

torakalnu hirurgiju. Na Medicinskom fakultetu biran je za asistenta, docenta, vanrednog i redovnog profesora. Godine 1979. Odjeljenje za torakalnu hirurgiju prerasta u Kliniku za torakalnu hirurgiju na ijem elu prof. dr. Rifat Tvrtkovi ostaje do penzionisanja 1986. godine. Autor je i koatuor niza strunih i naunih radova objavljenih u domaim i stranim asopisima, te koautor udbenika iz Hirurgije za studente medicine i stomatologije. Odgojio je impozantan broj torakalnih hirurga, kako za vlastitu Kliniku, tako za Odjeljenja torakalne hirurgije bolnica u Mostaru, Bihau i Pritini. Vrlo rano je inaugurirao Torakalnu hirurgiju u Sarajevu koja je i u ranijem periodu imala nivo najuvanijih torakalnih hirurgija u Evropi, pa i u svijetu. Uesnik je veeg broja kongresa i simpozija iz Ope i Torakalne hirurgije u zemlji i inozemstvu. Godine 1986. organizirao je i bio predsjednik Kongresa hirurga tadanje Jugoslavije odranog u Sarajevu. Po penzionisanju nije prekidao vezu sa svojom bivom Klinikom sve do svoje smrti marta 1994. godine.
URBAN STJEPAN (1907.-1979.), vanredni profesor Biologije

Roen je u Zagrebu 1907. godine. Klasinu gimnaziju u Zagrebu zavrio je 1926., a Filozofski fakultet u Zagrebu 1931. godine. Disertaciju iz biljne citologije zavrio je 1936. godine. Jedno vrijeme obavljao je funkciju asistenta Botanikog zavoda Filozofskog fakulteta, a zatim i Poljoprivredno-umarskog fakulteta u Zagrebu do 1942. godine. Od 1945. nastavnik je iz Botanike u Vioj pedagokoj koli u Splitu i profesor Vie pedagoke kole u Zagrebu do 1949. godine. kolske 1947./1948. godine obavlja funkciju efa Katedre za biologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu u zvanju vanrednog profesora, gdje ostaje do 1956. godine. Godine 1957. bira se za predstojnika Zavoda za biologiju Medicinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. Umro je u Rijeci 1979. godine.
6
VASI DANICA (1924.-1977.), vanredni profesor Ginekologije i akuerstva

Roena je u Foi 1924. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirala je 1951. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staa u Dravnoj bolnici u Sarajevu, jedno vrijeme radi kao ljekar u Mostaru i Rogatici. Specijalistiki ispit iz ginekologije i akuerstva zavrila je u Sarajevu 1958. godine. Nastavne aktivnosti zapoela je izborom za asistenta 1955., zatim za docenta 1968., a okonala kao vanredni profesor 1976. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Jedno vrijeme boravila je Jugoslavenskoj bolnici u Zaviji (Libija) u svojstvu efa Ginekoloko-akuerskog odjeljenja, gdje je nakon krae bolesti maja 1977. godine i umrla. Kao nastavnik i istraiva usavravala se na klinikama u Wupertalu kod profesora Anselmina i u Parizu kod profesora Lepagea, a takoer je boravila i na klinikama u Varavi, te u Parizu kod profesora Mergera, Sureauna i Nettera. Naslov njenog habilitacionog rada je Terapija hipertenzivnih kasnih gestoza kojeg je odbranila 1964. godine, a disertacionog rada Uroporfirini u mokrai i plodnoj vodi u normalnoj i patolokoj trudnoi, odbranjenog 1973. godine. Zbog svog drutvenopolitikog angamana u toku Drugog svjetskog rata hapena je od strane ustake policije. Bila je cijenjena kao ljekar praktiar, ali i kao nastavnik pedagog, i brojni studenti medicine, stomatologije, i Vie medicinske kole u Sarajevu, pamtit e je kao dobrog eruditu i edukatora, jer je govorila nekoliko svjetskih jezika, to joj je omoguilo da redovno prati savremena medicinska zbivanja. Objavila je 46 strunih i naunih radova iz podruja ginekologije i akuerstva, a nekolicina njih odnosi se na patoloku trudnou, koji su je uvrstili u rang jugoslavenskih strunjaka iz te oblasti. Smrt ju je zatekla na radnom mjestu u Libijskoj bolnici 1977. godine.
VOJVODI ZINETA (1925.-1987.), asistent Infektologije

Roena je u Banjoj Luci 1925. godine, gdje je zavrila osnovno i srednje obrazovanje. Pripada prvoj generaciji studenata novoosnovanog Medicinskog fakulteta u Sarajevu na kojem je diplomirala 1953. godine. Jo

kao apsolvent zaposlila se na Klinici za infektivne bolesti 1951. godine i svoj cjelokupan ivotni vijek, punih 35 godina, provela je do svoje smrti na ovoj klinici. Specijalistiki ispit iz Infektologije poloila je 1960. godine, kada je bila izabrana za asistenta na predmetu Infektivne bolesti na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Zahvaljujui svojim organizatorskim sposobnostima jedno vrijeme je slubovala kao ef Odsjeka, zatim ef Odjeljenja i ef Hospitalnog odjeljenja Klinike za infektivne bolesti. Posebno se zanimala neuroinfektivnim respiratornim oboljenjima i iz ove oblasti objavila je nekoliko strunih i naunih radova u medicinskim asopisima. Svoje bogato iskustvo u praksi iz infektologije svesrdno je prenosila studentima biomedicinskih nauka, ljekarima, specijalizantima i specijalistima infektologije. Bila je angairana u upravnim strukturama Klinike i Univerzitetskog klinikog centra, a lan Bosanskohercegovake sekcije i Udruenja infektologa bive Jugoslavije. Za svoj rad u ovim udruenjima dobitnik je nekoliko priznanja.
VUIEVI MOMILO (1891.-1975.), redovni profesor Oftalmologije

Roen je 1891. godine u Rudom. Zavrio je gimnaziju u Sarajevu, diplomirao na Medicinskom fakultetu u Pragu 1917. godine. Specijalistiki ispit iz oftalmologije poloio na Medicinskom fakultetu u Beu 1923. godine. Nakon poloenog specijalistikog ispita zaposlio se u Optoj dravnoj bolnici u Sarajevu kao prvi specijalista oftalmolog. Osniva je Onog (X) odjeljenja Opte dravne bolnice koje se 8. 4. 1923. godine izdvaja iz Hirurkog odjeljenja iste bolnice. Ve u prvim godinama rada ovog odjeljenja, doktor Vuievi uvodi najmodernije dijagnostike i terapijske postupke i primjenjuje znanja i iskustva dobijena usavravanjem u inozemstvu. Takoer, znaajan dio svog radnog vremena posvetio je edukaciji novih kadrova, specijalista onih bolesti, koji e osnovati ona odjeljenja u drugim bolnicama u BiH. Spomenutim odjeljenjem dr. Vuievi rukovodi do poetka Drugog svjetskog rata, a onda jedno vrijeme boravi u Sremskoj Mitrovici, te se pred kraj Drugog svjetskog rata vraa u Sarajevo i jedno vrijeme radi u kolskoj poliklinici u Sarajevu. Nakon zavr-

etka rata, preuzima i rukovodi Onim odjeljenjem Vojne bolnice u Sarajevu do 1948. godine, a zatim odlazi na Medicinski fakultet u Skoplje gdje vodi Katedru za oftalmologiju do 1956. godine, kada se ponovo vraa u Sarajevo i preuzima rukovoenje Onom klinikom i Katedrom za oftalmologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na ovim dunostima ostaje sve do odlaska u mirovinu 1961. godine. I nakon odlaska u mirovinu prof. dr. Momilo Vuievi nije prestao obavljati ljekarsku praksu, ve je sve do svoje smrti prakticirao u specijalistikoj poliklinici Doma zdravlja Sarajevo i na Onom odjeljenju Vojne bolnice u Sarajevu. Kao nastavnik i pedagog znaajno je unaprijedio nastavno-obrazovni proces na Klinici kojom je rukovodio, i koja je jedno vrijeme imala ak 250 kreveta. Istraivaki rad profesora Vuievia tokom gotovo punih pet decenija njegovog ivota pokrivao je gotovo sve segmente patologije onih bolesti, a svoja znanja i iskustva neprekidno je usavravao boravei na gotovo svim veim onim klinikama Evrope i ueem na najvanijim skupovima iz oblasti kojom se bavio. Objavio je oko 90 strunih i naunih radova u zemlji i inozemstvu, bio je lan Drutva ljekara BiH, Oftalmoloke sekcije, Udruenja ofltalmologa Jugoslavije, Redakcije Oftalmolokog arhiva i asopisa Acta Ophtalmologica Iugoslavica. Kao priznati javni i drutveni radnik, omiljen meu kolegama i izvan, poasni lan Udruenja oftalmologa nekolicine evropskih zemalja, dobio je niz plaketa i priznanja u zemlji i inozemstvu. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda. Umro je 1975. godine u Sarajevu.
ZEC NEDO (1899.-1971.), akademik, redovni profesor Neuropsihijatrije

Roen je u Mostaru 1899. godine. Promoviran u doktora medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beu. Za vrijeme studija radio na Neuropsihijatrijskoj klinici profesora Wagnera von Jauregg-a u Beu. Nakon diplomiranja osam godina je radio kao ljekar u vie mjesta BiH i Makedonije. Specijalistiki ispit iz neuropsihijatrije poloio na Klinici za duevne bolesti u Beogradu 1934. godine, gdje biva izabran za asi-
9
stenta. Od 1940. do 1945. godine radi na Neuropsihijatrijskom odjeljenju Ope Dravne bolnice u Sarajevu, s prekidom 1942./43., jer je kao aktivista NOBa zatvoren u logor Jasenovac. Godine 1945. postavljen je za ministra narodnog zdravlja NRBiH, pri emu se aktivno angairao na razvoju zdravstvene slube u BiH, osnivajui institute za dermatovenerologiju, puerikulturu, TBC, zdravstveno prosvjeivanje, itd., a jedan je od pokretaa asopisa ivot i zdravlje. Zasluan je i za otvaranje Srednje medicinske i Srednje zubarske i zubotehnike kole u Sarajevu, te Bolnica za duevne bolesti u Jagomiru i Sokocu. Novembra mjeseca 1946. u funkciji ministra zdravlja otvara Medicinski fakultet u Sarajevu, na kojem je postavljen za prvog efa Katedre za neuropsihijatriju i efa Klinike za nervne i duevne bolesti. Njegova naunoistraivaka aktivnost iz podruja psihijatrije i neurologije bila je obilna. Objavio je oko 100 strunih i naunih radova u domaim i inozemnim asopisima. Meu prvim se bavio problemom izofrenije, zatim neuroluetinih oboljenja, miopatija i poremeaja funkcije miia, a zapaen je njegov originalni metod ulkusne bolesti inzulinskim okovima. Odgojio je prve i brojne specijaliste neuropsihijatre u BiH. Kao lan ANUBiH (tada naunog drutva BiH) vodio je nekoliko projekata iz neuropsihijatrije. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1947./48. godine, te dekan 1950./51. godine. Zatim, osniva i nekoliko puta predsjednik Sekcije neuropsihijatara i Drutva ljekara BiH, te predsjednik Udruenja neuropsihijatara Jugoslavije 1960. godine. Odlikovan je dva puta Ordenom rada drugog reda, Ordenom rada prvog reda i Ordenom Republike sa srebrenim vijencem. Umro je 17. 11. 1971. godine na dan dvadeset pete godinjice osnivanja Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
ZIMONJI BOGDAN (1899.-1966.), redovni profesor Interne medicine

Roen je u Sarajevu 1899. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu. Gimnaziju je zavrio u Visokom. Medicinu je studirao na Medicinskim fakultetima u Beu i Pragu. Nakon diplomiranja vratio se u Sarajevo i radi u
90
Optoj dravnoj bolnici kontinuirano 40 godina, gdje ga je i zatekla smrt 1966. godine na radnom mjestu redovnog profesora Katedre za interne bolesti i efa prve Interne klinike u Sarajevu. O profesoru Bogdanu Zimonjiu, naalost, nema puno biobibliografskih podataka. Zna se da je cjelokupan svoj radni vijek proveo danonono radei s pacijentima kao ljekar praktiar, a da je po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1947. godine imenovan prvim efom Katedre za internu medicinu. Iste godine bio je i lan i jedan od osnivaa asopisa Medicinski arhiv, a u dva mandata i glavni i odgovorni urednik (1959.-60. i 1964.-66.). Oni koji su ga poznavali okarakterizirali su ga osobom iji osnovni smisao i moto ivota su bili samo ivot i rad, a prekid rada za njega je znaio i prestanak ivota. Zato, umro je stojei dok je radio. Bio je naunik velike ope kulture, svestran, neiscrpne energije, pun ideja i planova za iju realizaciju je vrlo esto dan bio prekratak. Njegovi poznavaoci kau da nikada nije koristio godinji odmor. Zasluan je za izgradnju amfiteatra, itaonice, laboratorije, biblioteke, centralne zgrade za primjenu radioizotopa u sklopu Interne klinike. Uestvovao je u svim vanijim aktivnostima razvoja Opte dravne bolnice u Sarajevu, Medicinskog fakulteta u Sarajevu i cjelokupne zdravstvene slube u BiH. Pripadaju mu viestruke zasluge za razvoj i napredak sveukupne medicine u BiH. Uveo je u kliniku praksu sve vanije dijagnostike i terapijske metode, od prve primjene EKG-a, radioizotopa, elektroforeze, imunoelektroforeze, trombelastografije do hemodijalize. Veina njegovih publiciranih radova je iz oblasti hematologije i primjene radioizotopa. Njegovi prvi radovi na njemakom jeziku publicirani su u renomiranim austrijskim asopisima. Naalost rezultate svojih istraivanja iz hematologije za ivota nije uspio objaviti, ostali su kao neobjavljena knjiga hematologije u rukopisu. Bio je uenik uvaenog profesora kardiologa Wencenbacha, ija iskustva e mu posluiti da je snimio prvi elektrokardiogram u BiH davne 1923. godine. Pozne godine posvetio je klinikoj aplikaciji radioizotopa, nefrologiji i endemskoj nefropatiji. Zasluan je da je u BiH subspecijalizacija iz oblasti primjene radioizotopa postala cijenjena, te da je uspio odgojiti
91
brojne kadrove iz tog domena, a u sklopu Interne klinike i oformiti i prvi Institut za radioizotope. Zahvaljujui ugledu koji je stekao kao naunik, pedagog, humanist, nakon njegove smrti realizirana je ideja njegove sestre Ljubice Zimonji da se cjelokupna imovina profesora Bogdana Zimonjia pretvori u fondaciju, tj. Fond Bogdana Zimonjia, a ta sredstva iskoriste za stimuliranje nadarenih studenata medicinskog fakulteta. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 1951./1952. i 1952./53. Bio je lan vie domaih i inozemnih naunih asocijacija.
ZULI IRFAN (1932.-2005.), redovni profesor Farmakologije i toksikologije

Roen je u apljini 1932. godine. Osnovnu kolu zavrio je u apljini, a Muku realnu gimnaziju u Sarajevu. Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1959. godine. Po obavljenom ljekarskom stau u Klinikoj bolnici Sarajevo, zaposlio se kao ljekar u Dispanzeru medicine rada eljezare u Zenici. Specijalistiki ispit iz interne medicine poloio 1967. godine a iz medicine rada 1972. godine, te iz farmakologije i toksikologije 1981. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu o temi Prevalencija hiperlipemija iznad granica rizinosti i djelovanja hipolipemikih farmaka 1977. godine. Od 1969. godine obavlja funkciju direktora Medicinskog informativnog centra Bosnalijek d.o.o. Sarajevo, a od 1971. je direktor Instituta za NIR u istoj kompaniji. Za asistenta na predmetu Farmakologija i toksikologija izabran je 1977., docenta 1982., vanrednog profesora 1986. godine i redovnog profesora 1993. godine. Od 1990. do 2003. godine obavljao je funkciju efa Instituta za farmakologiju, kliniku farmakologiju i toksikologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Od 1986. profesor je Farmaceutskog fakulteta na predmetu Farmakokinetika i Farmaceutska informatika, a u istom periodu i prodekan Farmaceutskog fakulteta u dva mandata. U nastavi studentima biomedicinskih fakulteta i nastavi postdiplomskog studija na istim fakultetima uestvovao je punih 26 godina, a rezultate svojih istraivanja u nekoliko segmenta farmakologije i toksikologije iskazao je u pet knjiga i 152 druge publicirane forme u strunim i naunim asopisima. Pro-
92
fesor Zuli je imao znaajan struni i drutveni angaman u asocijacijama u BiH i Jugoslaviji. Obavljao je funkciju sekretara i predsjednika Drutva ljekara BiH, predsjedavajueg Saveza ljekarskih drutava SFRJ, predsjednika Udruenja bazinih medicinskih nauka BiH, predsjednika udruenja klinikih farmakologa, farmaceuta i farmaceutskih informatiara BiH, lana Internacionalne lige humanista, lana Odbora za lijekove ANUBiH, predsjednika Naunog savjeta Bosnalijeka, predsjednika Upravnog odbora Apoteke Sarajevo. Bio je glavni i odgovorni urednik asopisa Medicinski Arhiv i Bosnian Journal of Basic Medical Sciences. Za svoj plodan drutveni angaman proglaen je farmakologom decenije od strane Internacionalne lige humanista (2002.). Umro je u Sarajevu 2005. godine
9
Pogovor
Osnivanje i razvoj Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
Ove godine navrava se 60. godina od osnivanja prvog medicinskog fakulteta u Bosni i Hercegovini Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, zvanino otvorenog novembra mjeseca 1946. godine, kao etvrtog medicinskog fakulteta u bivoj Jugoslaviji, nakon osnovanog fakulteta u Zagrebu 1917. godine, u Ljubljani 1919. i Beogradu 1921. godine. U Bosni i Hercegovini danas postoji 5 medicinskih fakulteta, osnovanih sljedeim redom: u Sarajevu 1946., u Tuzli 1976., u Banjoj Luci 1978., u Foi 1993. i u Mostaru 1997. godine. Nakon sarajevskog osnovani su medicinski fakulteti u Skoplju 1947., Rijeci 1955., Novom Sadu 1960., Niu 1960. i Pritini 1970. godine. Kao to su utemeljitelji i prvi nastavnici na Medicinskom fakultetu u Sarajevu bili ugledni nastavnici medicinskih fakultetu iz Zagreba, Ljubljane i Beograda, tako su na kasnije osnovanim fakultetima u spomenutim mjestima nastavnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu bili utemeljitelji pojedinih katedri na kasnije osnovanim medicinskim fakultetima u bivoj Jugoslaviji (1,2,3,4,5,6,7). Istina, prije zvanino otvorenog Medicinskog fakulteta u Sarajevu, za to posebne zasluge ima uvaeni akademik Milivoje Kosti (akademik ANU BiH i SANU) i jedan od prvih ljekara, diplomanata bekog Medicinskog fakulteta iz BiH, a kasnije i ugledni hirurg u Dravnoj bolnici u Sarajevu, te poslije i Hirurke klinike Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u Sarajevu je 1944. godine zapoeo s radom, kao Odjeljenje Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, prvi osnovani medicinski fakultet u BiH (8,9,10). Na ovom fakultetu bila je upisana jedna generacija studenata kojoj su predavali ugledni profesori: Zdenko Krian, Vjekoslav Duani, Ante ercer, Andrija tampar, arko Pratalo, Josip Fleger, Stanko Sielcki, Ibrahim Rudi, Muhamed Kantardi i dr., a
94
Slika 1. Detalji o otvaranju Odjeljenja Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu koji je ubrzo zatvoren neposredno pred okonanje Drugog svjetskog rata, a studenti tog fakulteta preli na zagrebaki, ljubljanski i beogradski medicinski fakultet. Odmah poslije Drugog svjetskog rata posebna Komisija za zatitu narodnog zdravlja FNRJ, a zahvaljujui velikom angamanu akademika Milivoja Kostia i jo nekih bivih sarajevskih doktora, a nastavnika beogradskog i zagrebakog medicinskog fakulteta donosi odluku 10.9.1946. godine da se odobri osnivanje Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Za matiare su izabrani: prof. dr. Ante Premru i prof. dr. Branimir Gui sa zagrebakog Medicinskog fakulteta, doc. dr. Aleksandar Sabovljev i prof. dr. Milivoje Vidakovi sa beogradskog, te profesori dr. Janez Milinski i Boidar avri sa ljubljanskog medicinskog fakulteta. Fakultet je slubeno otavoren 16.11.1946. godine. Otvorio ga je tadanji ministar narodnog zdravlja, kasnije akademik, Nedo Zec, a prvo predavanje odrao je profesor anatomije dr. Jakov Kilman. Teoretska nastava odravana je na Bistriku u sadanjoj osnovnoj koli Moris Moca Salom, a praktina nastava na klinikama i u prosekturi Klinike bolnice u Sarajevu. Prvi izabrani nastavnici bili su: prof. dr. Aleksandar Sabovljev, za predmet Fiziologija i biohemija; prof. dr. Nedo Zec, za predmet Neuropsihijatrija; prof. dr. Vladimir avka, za predmet Oftalmologija; prof. dr. Jakov Kiljman, za predmet Anatomija; prof. dr. Blagoje Kovaevi, za
9
Slika 2. Prvi efovi katedri Medicinskog fakulteta u Sarajevu predmet Hirurgija; prof. dr. Bogdan Zimonji, za predmet Interna medicina; prof. dr. Stanisalv Szabo, za predmet Ginekologija i akuerstvo; prof. dr. Sreko Bonjakovi, za predmet Dermatovenerologija, te nastavnici za predmet: Fiziku, Biologiju i Hemiju, prof. Branko Galeb, prof. Vojin Gligi, prof. Dojin Jaki. Godine 1949. nakon trogodinjeg mukotrpnog rada i angamana utjecajnih ljudi u Sarajevu i BiH, te samih nastavnika i saradnika novoosnovanog Medicinskog fakulteta, otvorene su novoizgraene prostorije za pretkliniku nastavu u zgradama u kojima je Fakultet smjeten i danas, te je nakon 60 godina aktuelan gotovo isti prostor, neto adaptiran i proiren u odnosu na onaj prvobitni i koji je u funkciji i namjeni kakva je bila zacrtana i planirana prije 60 godina. Prostor je gotovo ostao isti ili se on neznatno promjenio, ali su osposobljene i odkolovane brojne generacije nastavnika i saradnika, te doktora praktiara, od kojih su mnogi zavrili svoj radni vijek obavljajui opu praksu i/ili kao specijalisti razliitih specijalnosti u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, u bivim drugim republikama Jugoslavije, ali i u inozemstvu. U pitanju su impozantne cifre, a pukom statistikom one izgledaju ovako: Medicinski fakultet u Sarajevu od 1946. do 2006. godine upisalo je 16.395 studenata a diplomiralo s 31.12.2005. godine njih 7.411. Na Me-
96
dicinskom fakultetu u Sarajevu do danas magistriralo je 612 a doktoriralo 446 postdiplomaca, koji su studij zavrili u Sarajevu ili na nekom drugom medicinskom fakultetu u BiH ili van nje (9,10). Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu je jedan od tri prvoosnovana fakulteta Univerziteta u Sarajevu koji je zvanino poeo sa radom 2.12.1949. godine. Uvijek je prednjaio u reformama edukacije sveukupno, a jedno vrijeme je bio u sreditu zbivanja cjelokupnog reformskog procesa studija medicine, kada su u Sarajevu, u sklopu proslave 30. godinjice Medicinskog fakulteta boravili rektori Univerziteta od Ljubljane do Skoplja, te dekani i prodekani medicinskih fakulteta. I sam sam bio intenzivno ukljuen u realiziranje spomenutih aktivnosti. Medicinski fakultet u Sarajevu je za proteklih 60 godina doivljavao brojne razvojne nastavne i edukativne promjene nastojei uvijek biti u korak s vremenom i razvojem medicinske edukacije i medicinskih tehnologija u zemljama u okruenju, Evropi i Svijetu. U nekim segmentima ak je i prednjaio u odnosu na druge fakultete u bivoj Jugoslaviji. Neki od razloga bili su da su pojedina oboljenja i zdravstveni problemi bili tipini za neka podruja Bosne i Hercegovine, pa je Svjetska zdravstvena organizacija angairala domae i strane eksperte na njihovoj eradikaciji, a primijenjeni metodi i dobijeni rezultati istraivanja, nakon to su evaluirani i dokazani kao veoma uspjeni, bili su prihvaeni od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Nai eksperti kasnije su bili angairani u provoenju slinih istraivanja i aktivnosti u drugim zemljama Svijeta. Neka od imena, a to su bivi nastavnici ili aci Medicinskog fakulteta u Sarajevu postali su ugledna i priznata svjetska imena u medicinskoj nauci, iji se neki od radova citiraju u biomedicinskim bazama podataka. Posebno je znaajan ratni i poslijeratni period (od 1991. do danas) za opstanak, odranje kontinuiteta nastavnog procesa i prikljuivanje reformskim procesima u sklopu Bolonjske deklaracije. Upravo je u toku usklaivanje nastavnih planova i programa Medicinskog fakulteta u Sarajevu s onima u okruenju i u zemljama potpisnicama Bolonjskog procesa, to nije nimalo lak i jednostavan posao i to e zahtijevati truda i angamana svih nastavnika i saradnika koji su trenutno angairani u nastavno-obrazovnom procesu na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Prilog ovom Pogovoru su spiskovi angairaih nastavnika Medicinskog fakulteta, objavljeni u allmanasima tampani prigodom proslava jubileja Medicinskog fakulteta 1976., 1986., 1994. godine, te aktuelni spisak danas angairanih nastavnika i saradnika na katedrama Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
9
Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na dan 31. 8. 1973. godine
Bani Branislav, redovni profesor za predmet Hirurgija Besarovi Zdravko, redovni profesor za predmet Hirurgija Bijedi Mirjana, redovni profesor za predmet Oftalmologija Bobarevi Blanka, redovni profesor za predmet Hemija Bokonji Nenad, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Ciglar Marko, redovni profesor za predmet Fizijatrija Filipovi Zaim, redovni profesor za predmet Interna medicina Gaon Jakob, redovni profesor za predmet Epidemiologija Gerc Josip, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Gruji-Vasi Jela, redovni profesor za predmet Hemija Hadi Izet, redovni profesor za predmet Pedijatrija Hadiselimovi Hajrudin, redovni profesor za predmet Anatomija Hukovi Seid, redovni profesor za predmet Farmakologija Kafka Ivan, redovni profesor za predmet Hirurgija Kosori Dragan, redovni profesor za predmet Pedijatrija Mastilovi Borislava, redovni profesor za predmet Oftalmologija Milojkovi Aleksandar, redovni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Nikulin Aleksandar, redovni profesor za predmet Patoloka anatomija Obradov Slobodan, redovni profesor za predmet Interna medicina Pai Hamid, redovni profesor za predmet Fizika Perinovi Milenko, redovni profesor za predmet Interna medicina Prci Midhat, redovni profesor za predmet Hirurgija Porn Vladimir, redovni profesor za predmet Hirurgija Rezakovi Demal, redovni profesor za predmet Interna medicina Rianovi Salih, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Sarajli Eref, redovni profesor za predmet Pedijatrija Serdarevi Hiam, redovni profesor za predmet Pneumoftiziologija
9
Stankovi Dragomir, redovni profesor za predmet Patoloka fiziologija alamon Tibor, redovni profesor za predmet Dermatovenerologija epovi Mladen, redovni profesor za predmet Histologija i embriologija vob Tvrtko, redovni profesor za predmet Biologija Teftedarija Muhamed, redovni profesor za predmet Infektologija Tvrtkovi Rifat, redovni profesor za predmet Hirurgija Veljkovi Milo, redovni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Besarovi Risto, vanredni profesor za predmet Otorinolaringologija Bokonji Risto, vanredni profesor za predmet Neuropsihijatrija Bokovi Sreten, vanredni profesor za predmet Hirurgija Bonjak Milena, vanredni profesor za predmet Osnove marksizma Brki Sead, vanredni profesor za predmet Fiziologija Bubi Ilduza, vanredni profesor za predmet Anatomija erkez Fadil, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina ustovi Izet, vanredni profesor za predmet Pedijatrija u Mirko, vanredni profesor za predmet Anatomija orevi Dragan, vanredni profesor za predmet Infektologija Dumhur Mehmed, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Dumhur Mirjana, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina Fajgelj Aleksandar, vanredni profesor za predmet Interna medicina Gmaz-Nikulin Edita, vanredni profesor za predmet Patoloka anataomija Hadiomerovi-Rezakovi Vesna, vanredni profesor za predmet Otorinolaringologija Huterer Drago, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Jamakosmanovi Asim, vanredni profesor za predmet Fiziologija Joki Jovan, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina
99
Slika 3. Promocija prvih doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, u sali FIS-a, 27.3.1953. godine Kotjelnikov-Kure Ksenija, vanredni profesor za predmet Otorinolaringologija Levi Mario, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina Ljubovi Esad, vanredni profesor za predmet Hirurgija Miholji Milan, vanredni profesor za predmet Biohemija Milievi Slobodan, vanredni profesor za predmet Hirurgija Najdanovi Milutin, vanredni profesor za predmet Hirurgija Naka Muhamed, vanredni profesor za predmet Fiziologija Nikolin Branko, vanredni profesor za predmet Hemija Osmanagi Izet, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Peri Branko, vanredni profesor za predmet Fiziologija Pleho Amir, vanredni profesor za predmet Patoloka fiziologija Prohi Halil, vanredni profesor za predmet Sudska medicina
100
Samokovlija-Najdanovi Rikica, vanredni profesor za predmet Pedijatrija Savkovi Ljubomir, vanredni profesor za predmet Anatomija Softi Devad, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo eerov Drenka, vanredni profesor za predmet Anatomija imi Sreko, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Vasi Danica, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Vukoti Duan, vanredni profesor za predmet Hirurgija Alajbegovi Rizo, docent za predmet Oftalmologija upi Slobodan, docent za predmet Oftalmologija Dobardi Read, docent za predmet Mikrobiologija oki Strahinja, docent za predmet Ginekologija i akuerstvo orevi Jelena, docent za predmet Radiologija Hadijahi Hasan, docent za predmet Interna medicina Hadimejli Muhamed, docent za predmet Interna medicina Hadiselimovi Sakib, docent za predmet Ginekologija i akuerstvo Hrnjievi Mustafa, docent za predmet Histologija i embriologija Igi Rajko, docent za predmet Farmakologija i toksikologija Ili anka, docent za predmet Fizijatrija Jadri Stjepan, docent za predmet Biohemija Koci Duan, docent za predmet Interna medicina Konjhodi Faruk, docent za predmet Hirurgija Konjicija Abdulah, docent za predmet Pneumoftiziologija Lazovi Ozrenka, docent za predmet Dermatovenerologija Loga Slobodan, docent za predmet Neuropsihijatrija Lovrinevi Antun, docent za predmet Radiologija Macanovi Momir, docent za predmet Interna medicina Miladinovi ivorad, docent za predmet Mikrobiologija Milievi-Kosti Miroslav, docent za predmet Oftalmologija Muji Muzafer, docent za predmet Fiziologija
101
Numi Nurudin, docent za predmet Interna medicina Palinkaev arko, docent za predmet Sudska medicina Plamenac Pavle, docent za predmet Patoloke anatomija Popadi Miodrag, docent za predmet Interna medicina Popovi Vojin, docent za predmet Interna medicina Potkonjak Dubravka, docent za predmet Farmakologija i toksikologija Smajki Arif, docent za predmet Higijena i socijalna medicina krkar Mirko, docent za predmet Hirurgija urbat Ranko, docent za predmet Interna medicina Turi Adelaida, docent za predmet Epidemiologija Vukevi Smiljka, docent za predmet Patoloke anatomija Biaki Halid, predava za predmet Osnovi optenarodne odbrane Hlaa Danica, predava za predmet Mikrobiologija Ibrahimbegovi-Gafi Fadila, predava za predmet Fiziko vaspitanje Ninkovi Boro, predava za predmet Fiziko vaspitanje iljak-Bui Vera, predava za predmet Mikrobiologija Tvrtkovi Reuf, predava za predmet Osnovi optenarodne odbrane Akamija Behija, asistent za predmet Interna medicina Alagi Ahmed, asistent za predmet Hirurgija Babi Miladin, asistent za predmet Hirurgija Bajrovi Remzija, asistent za predmet Hirurgija Banduka Milorad, asistent za predmet Fizika Bai Fahira, asistent za predmet Mikrobiologija Bai Ifakata, asistent za predmet Otorinolaringologija Beki Suada, asistent za predmet Interna medicina Belagi Edina, asistent za predmet Mikrobiologija Belagi Refik, asistent za predmet Patoloka fiziologija Bogdanovi Borka, asistent za predmet Dermatovenerologija Bohdal-Bogdanovi Lujza, asistent Boljanovi Trifko, asistent za predmet Interna medicina
102
Bratovi Ismet, asistent za predmet Interna medicina Brki Naida, asistent za predmet Interna medicina Budalica Mehmedalija, asistent za predmet Hirurgija Bukvi Miroslav, asistent za predmet Ginekologija i akerstvo Bulbulovi-Telalbai Sadida, asistent za predmet Infektologija Bui Fikreta, asistent za predmet Otorinolaringologija Cvijeti-Kapidi Emina, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo emalovi Kemal, asistent za predmet Neuropsihijatrija ekli Obrad, asistent za predmet Hirurgija ekli Zlata, asistent za predmet Interna medicina agalj Slobodan, asistent za predmet Interna medicina engi Fikret, asistent za predmet Hirurgija ustovi Fatima, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina ustovi Kemal, asistent za predmet Hirurgija Deftedarevi Tevhida, asistent za predmet Oftalmologija Deronja Nedim, asistent za predmet Histologija i embriologija Dimitrijevi Kosta, asistent za predmet Hirurgija Dragojevi Mihajla, asistent za predmet Interna medicina Drecun Mara, asistent za predmet Fiziologija Drino Esad, asistent za predmet Hirurgija Duri Osman, asistent za predmet Hirurgija urii Zoran, asistent za predmet Patoloka fiziologija Dini Lejla, asistent za predmet Infektologija Filipovi Adem, asistent za predmet Interna medicina Gabela Fikret, asistent za predmet Fizika Gaon Igor-Davor, asistent za predmet Hemija Gerc Vjekoslav, asistent za predmet Interna medicina Gruji Mirko, asistent za predmet Interna medicina Guzina Trifko, asistent za predmet Hirurgija Gvozdenovi Borislav, asistent za predmet Dermatovenerologija
10
Haiibrahimovi Enver, asistent za predmet Hirurgija Hadiibrahimovi Meliha, asistent za predmet Hemija Hamzagi Hasan, asistent za predmet Pneumoftiziologija Hasanbegovi Deneta, asistent za predmet Otorinolaringologija Hasei Edina, asistent za predmet Anatomija Hodi Salahudin, asistent za predmet Oftalmologija Iindi Emina, asistent za predmet Fiziologija Ibrahimbegovi Fikreta, asistent za predmet Interna medicina Idrizbegovi Sead, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Ili-Stojkov Koviljka, asistent za predmet Biohemija Jankovi-urii Jasna, asistent za predmet Patoloka fiziologija Jovanovi Radmilo, asistent za predmet Neuropsihijatrija Kahvi Mirza, asistent za predmet patoloka Fiziologija Kapi-Zvizdi Elvedina, asistent za predmet Farmakologija i toksikologija Keser-Stankovi Marija, asistent za predmet Patoloka fiziologija Kilali Teufik, asistent za predmet Biologija Kneevi Nada, asistent za predmet Fizijatrija Kneevi Vojislav, asistent za predmet Interna medicina Konstantinovi Petar, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Korkut Edib, asistent za predmet Fiziologija Kosti Branislav, asistent za predmet Hirurgija Kosti ivojin, asistent za predmet Infektologija Kovaevi Novica, asistent za predmet Hirurgija Krsti Anto, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Kulenovi Husein, asistent za predmet Fiziologija Kulenovi Salahudin, asistent za predmet Interna medicina Kundurovi Zlata, asistent za predmet Histologija i embriologija Leovac Ankica, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Lomas Mirjana, asistent za predmet Hirurgija
104
Slika 4. Promocija prvih doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, u amfiteatru Interne klinike, 16.10.1953. godine Lopandi-Mari Milica, asistent za predmet Hirurgija Ljubuni Predrag, asistent za predmet Fiziologija Macanovi Katarina, asistent za predmet Dermatovenerologija Mahi Alma, asistent za predmet Anatomija Markovi Aleksandar, asistent za predmet Neuropsihijatrija Markovi Zdravko, asistent za predmet Patoloka fiziologija Mehmedbai Vladimir, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Mesihovi Hasna, asistent za predmet Pedijatrija Meanovi Nurihana, asistent za predmet Interna medicina Mei Sadida, asistent za predmet Infektologija Mijatovi arko, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Milanovi Ljiljana, asistent za predmet Oftalmologija Milievi Nikola, asistent za predmet Hirurgija Mimi Borko, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Mornjakovi-Deronja Zakira, asistent za predmet Histologija i embriologija
10
Muminbai Midhat, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Nestorovi Dimitrije, asistent za predmet Hirurgija Obradov Branka, asistent za predmet Pedijatrija Omani-Ibrulj Ajnija, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Oruevi Mubera, asistent za predmet Pedijatrija Ovina Fehim, asistent za predmet Anatomija Popovi Zulejka, asistent za predmet Pedijatrija Potkonjak Mirjana, asistent za predmet Hirurgija Prnjavorac Sabiha, asistent za predmet Anatomija Radni Dinko, asistent za predmet Hirurgija Radovanovi Jovan, asistent za predmet Biohemija Radulovi Radoje, asistent za predmet Fizijatrija Raljevi Enver, asistent za predmet Interna medicina Rizvanbegovi Berija, asistent za predmet Interna medicina Roboti Zlatko, asistent za predmet Interna medicina Rukavina eljka, asistent za predmet Hirurgija Sedlar ore, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Selak Ivica, asistent za predmet Patoloka anatomija Selimovi-urii Emira, asistent za predmet Biologija Semiz Aleksandar, asistent za predmet Hirurgija Simi Borivoj, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Simitovi Kemal, asistent za predmet Hirurgija Stani Duan, asistent za predmet Pedijatarija Starovi Boria, asistent za predmet Hirurgija Stoli Vladimir, asistent za predmet Oftalmologija erbedija Duko, asistent za predmet Otorinolaringologija lakovi Aia, asistent za predmet Interna medicina oi Mirko, asistent za predmet Hirurgija urbat Gojko, asistent za predmet Interna medicina Tima Ratomir, asistent za predmet Fizijatrija
106
Todosijevi Miodrag, asistent za predmet Osnove marksizma Tomi Ivan, asistent za predmet Patoloka anatomija Tomi Viktorija, asistent za predmet Anatomija Veljkovi Arifa, asistent za predmet Pedijatrija Veronese Zdravko, asistent za predmet Biohemija Vidakovi Jovanka, asistent za predmet Mikrobiologija Vidovi ino-Juraj, asistent za predmet Neuropsihijatrija Winterhalter-Jadri Mira, asistent za predmet Biohemija Vojvodi Zineta, asistent za predmet Infektologija Vuievi-Salama Milijana, asistent za predmet Patoloka fiziologija Vujsi Zorica, asistent za predmet Pedijatrija Vukievi Tatjana, asistent za predmet Hemija eger Zrinka, asistent za predmet Patoloka anatomija
Alajbegovi Rizah, redovni profesor za predmet Oftalmologija Besarovi Risto, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Bokonji Risto, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Brki Sead, redovni profesor za predmet Fiziologija Bubi Ilduza, redovni profesor za predmet Anatomija erkez Fadil, redovni profesor za predmet Higijena upi Slobodan, redovni profesor za predmet Oftalmologija Dui Vojislav, redovni profesor za predmet za predmet Pedijatrija Dumhur Mirjana, redovni profesor za predmet Socijalna medicina orevi Dragana, redovni profesor za predmet Infektologija orevi Jelena, redovni profesor za predmet Radiologija Gmaz Nikulin Edita, redovni profesor za predmet Patologija Gruji-Vasi Jela, redovni profesor za predmet Hemija
10
Slika 5. Detalj sa proslave 30 godina Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Dom mladih Skenderija, 1976. godine Hadiomerovi Vesna, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Hukovi Seid, redovni profesor za predmet Farmakologija i toksikologija Hadijahi Hasan, redovni profesor za predmet Interna medicina Jamakosmanovi Asim, redovni profesor za predmet Fiziologija Joki Jovan, redovni profesor za predmet Patofiziologija i medicina rada Kecmanovi Duan, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Konjhodi Faruk, redovni profesor za predmet Hirurgija Kosori Dragomir, redovni profesor za predmet Pedijatrija Kotjelnikov-Kure Ksenija, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Macanovi Momir, redovni profesor za predmet Interna medicina Mesihovi Hasna, redovni profesor za predmet Pedijatrija Milievi Miroslava, redovni profesor za predmet Oftalmologija
10
Miholji Milan, redovni profesor za predmet Biohemija Muji Muzafer, redovni profesor za predmet Fiziologija Loga Slobodan, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Najdanovi Milutin, redovni profesor za predmet Hirurgija Najdanovi-Samokovlija Rikica, redovni profesor za predmet Pedijatrija Naka Muhamed, redovni profesor za predmet Fiziologija Nikulin Aleksandar, redovni profesor za predmet Patologija Numi Nurudin, redovni profesor za predmet Interna medicina Obradov Branka, redovni profesor za predmet Pedijatrija Peri Branko, redovni profesor za predmet Fiziologija Popadi Miodrag, redovni profesor za predmet Interna medicina Popovi Zulejka, redovni profesor za predmet Pedijatrija Pleho Amir, redovni profesor za predmet Patofiziologija Potkonjak Dubravka, redovni profesor za predmet Farmakologija i toksikologija Porn Vladimir, redovni profesor za predmet Hirurgija Rianovi Salih, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Smajki Arif, redovni profesor za predmet Socijalna medicina Stankovi-Keser Marija, redovni profesor za predmet Patofiziologija epovi Mladen, redovni profesor za predmet Histologija eerov Drenka, redovni profesor za predmet Anatomija imi Sreo, redovni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo urbat Ranko, redovni profesor za predmet Interna medicina Bokonji Mirjana, vanredni profesor za predmet Dermatovenerologija engi Fadil, vanredni profesor za predmet Radiologija Dilberovi Faruk, vanredni profesor za predmet Anatomija Dumhur Mehmed, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo oki Strahinja, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo
109
Gabela Fikret, vanredni profesor za predmet Fizika Hadimejli Muhamed, vanredni profesor za predmet Interna medicina Hlaa Danica, vanredni profesor za predmet Mikrobiologija Huterer Drago, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akerstvo Hrnjievi Mustafa, vanredni profesor za predmet Histologija i embriologija Kilali Teufik, vanredni profesor za predmet Biologija Koci Duan, vanredni profesor za predmet Interna medicina Kulenovi Husein, vanredni profesor za predmet Fiziologija Levi Mario, vanredni profesor za predmet Higijena Lovrinevi Antun, vanredni profesor za predmet Radiologija Ljubovi Esad, vanredni profesor za predmet Hirurgija Musafija Albert, vanredni profesor za predmet Interna medicina Milanovi Ljiljana, vanredni profesor za predmet Oftalmologija Milievi Slobodan, vanredni profesor za predmet Hirurgija Nikolin Branko, vanredni profesor za predmet Hemija Plamenac Pavle, vanredni profesor za predmet Patologija Prohi Halil, vanredni profesor za predmet Sudska medicina Rami Salko, vanredni profesor za predmet Hemija Softi Devad, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akuerstvo Tomi Viktorija, vanredni profesor za predmet Anatomija Turi Adelaida, vanredni profesor za predmet Epidemiologija Vrani Jovo, vanredni profesor za predmet Hirurgija Winterhalter-Jadri Mira, vanredni profesor Biohemija Defterdarevi-Serdarevi Tevhida, docent za predmet Oftalmologija Duri Osman, docent za predmet Hirurgija Drecun Mara, docent za predmet Fiziologija urii Emira, docent za predmet Biologija Gruji Mirko, docent za predmet Interna medicina Hamzagi Hasan, docent za predmet Pneumoftiziologija
110
Hasanbegovi Deneta, docent za predmet Otorinolaringologija Kapidi Mustafa, docent za predmet Ginekologija i akuerstvo Milievi Nikola, docent za predmet Hirurgija Macanovi Katarina, docent za predmet Dermatovenerologija Muanovi Mirza, docent za predmet Radiologija Lincender Lidija, docent za predmet Radiologija Nadadin Mira, docent za predmet Mikrobiologija Pajovi Milan, docent za predmet OM sa TIPSS Radni Dinko, docent za predmet za predmet Hirurgija Radulovi Radoje, docent za predmet Fizijatrija Rukavina eljka, docent za predmet Hirurgija Starovi Boria, docent za predmet Hirurgija Stojkov Koviljka, docent za predmet Biohemija Telalbai-Bulbulovi Sadida, docent za predmet Infektologija Tima Ratomir, docent za predmet Fizijatrija Velkovi Arifa, docent za predmet Pedijatrija Zuli Irfan, docent za predmet Farmakologija i toksikologija Zjuzin Nadeda, docent za predmet Fizijatrija Gafi-Ibrahimbegovi Fadila, predava za predmet Fiziko vaspitanje Todosijevi Miodrag, predava za predmet Optenarodna odbrana Abramovi Milorad, asistent za predmet Pneumoftiziologija Akamija Behija, asistent za predmet Interna medicina Alagi Ahmet, asistent za predmet Hirurgija Aleksi Mirjana, asistent za predmet Anatomija Aleksejev Igor, asistent za predmet Fizijatrija Alirejsovi Senija, asistent za predmet Oftalmologija Ani Olga, asistent za predmet Pedijatrija Babi Miladin, asistent za predmet Hirurgija Bajrovi Remzija, asistent za predmet Hirurgija Banin Sergej, asistent za predmet Otorinolaringologija
111
Banduka Milorad, asistent za predmet Fizika Bai Maida, asistent za predmet Dermatovenerologija Beki Suada, asistent za predmet Interna medicina Belagi Edina, asistent za predmet Mikrobiologija Belagi Refik, asistent za predmet Patofiziologija Bilenjki Desanka, asistent za predmet Radiologija Bogdanovi Borka, asistent za predmet Dermatovenerologija Bratovi Ismet, asistent za predmet Interna medicina Bubreko Ana, asistent za predmet Neuropsihijatrija Budalica Mehmedalija, asistent za predmet Hirurgija Boljanovi Trifko, asistent za predmet Interna medicina Bukvi Idriz, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Bukvi Miroslav, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Buka Marko, asistent za predmet Interna medicina Ceri Nesiba, asistent za predmet Pneumoftiziologija Cuci Zdravka, asistent za predmet Pedijatrija engi Devad, asistent za predmet Infektologija ardaklija Zlatko, asistent za predmet Infektologija engi Fikret, asistent za predmet Hirurgija ustovi Fatima, asistent za predmet Higijena ekli Obrad, asistent za predmet Hirurgija eli Zlatica, asistent za predmet Interne medicina emalovi Kemal, asistent za predmet Neuropsihijatrija u Asja, asistent za predmet Anatomija Dimitrijevi Jovan, asistent za predmet Neuropsihijatrija Dimitrijevi Kosta, asistent za predmet Hirurgija Dizdarevi Jasna, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Dizdarevi Zehra, asistent za predmet Pneumoftiziologija Dobraa Ilijas, asistent za predmet Sudska medicina Dragojevi Blao, asistent za predmet Otorinolaringologija
112
Slika 6. Detalj sa proslave 30 godina Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Dom mladih Skenderija, 1976. godine Dragojevi Mihaila, asistent za predmet Interna medicina Drino Esad, asistent za predmet Hirurgija Duri Amira, asistent za predmet Hirurgija urii Jasna, asistent za predmet Patofiziologija urii Zoran, asistent za predmet Patofiziologija Elez Sekula, asistent za predmet Otorinolaringologija Fazlagi Nijaz, asistent za predmet Radiologija Filipovi Adem, asistent za predmet Interna medicina Frato Milica, asistent za predmet Gainovi eljka, asistent za predmet Dermatovenerologija Gaon Igor-Davor, asistent za predmet Hemija Gerc Vjekoslav, asistent za predmet Interna medicina Godler Zdenka, asistent za predmet Oftalmologija Golemac Slavko, asistent za predmet Interna medicina Gribajevi Mehmed, asistent za predmet Interna medicina
11
Gmaz Zoran, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Guzina Trifko, asistent za predmet Hirurgija Gvozdenovi Borislav, asistent za predmet Dermatovenerologija Gaon Dejan, asistent za predmet Epidemiologija Hodi Lutvo, asistent za predmet Pedijatrija Hodi Salahudin, asistent za predmet Oftalmologija Ibrahimovi Enver, asistent za predmet Hirurgija Ibrahimbegovi Fikreta, asistent za predmet Interna medicina Idrizbegovi Sead, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Jovanovi Jena, asistent za predmet Infektologija Jaganjac Nermina, asistent za predmet Fiziologija Kadi Naim, asistent za predmet Hirurgija Kahvi Mirza, asistent za predmet Patologija Kapetanovi Bakir, asistent za predmet Infektologija Kapidi Nedib, asistent za predmet Radiologija Kazi Nadija, asistent za predmet Pedijatrija Kesi Vera, asistent za predmet Interna medicina Kevi Vera, asistent za predmet Fizijatrija Kulenovi Alma, asistent za predmet Fiziologija Kodri Ljiljana, asistent za predmet Mikrobiologija Kosori Bojana, asistent za predmet Mikrobiologija Kovaevi Novica, asistent za predmet Hirurgija Kovaevi Slavica, asistent za predmet Oftalmologija Krni Havua, asistent za predmet Interna medicina Krsti Ante, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Kulenovi Duanka, asistent za predmet Neuropsihijatrija Kulenovi Salahudin, asistent za predmet Interne medicina Kundurovi Zlata, asistent za predmet Histologija i embriologija Leki Meliha, asistent za predmet Hemija Leovac Ankica, asistent za predmet Higijena
114
Lojpur Vera, asistent za predmet Pedijatrija Lomas Mirjam, asistent za predmet Hirurgija Lomigori-Oruevi Amila, asistent za predmet Histologija i embriologija Ljubuni Predrag, asistent za predmet Fiziologija Markovi Zdravko, asistent za predmet Patologija Mehmedbai Vladimir, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Meanovi Nurhijana, asistent za predmet Interna medicina Mijatovi arko, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Mini Tatjana, asistent za predmet Hemija Mili Milo, asistent za predmet Fiziologija Mimi Borko, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Miri Slavica, asistent za predmet Radiologija Mornjakovi Zakira, asistent za predmet Histologija i embriologija Mulabegovi Nedad, asistent za predmet Farmakologija i toksikologija Muminbai Midhat, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Naka Emina, asistent za predmet Fiziologija i biohemija Nikoli-Bartl Jasna, asistent za predmet Interna medicina Niki Dragana, asistent za predmet Socijalna medicina Omani Ajnija, asistent za predmet Socijalna medicina Oruevi Mubera, asistent za predmet Pedijatrija Ovina Fehim, asistent za predmet Anatomija Papi Ksenija, asistent za predmet Anatomija Paveli Dragan, asistent za predmet Neuropsihijatrija Pei Biljana, asistent za predmet Mikrobiologija Potkonjak Mirjana, asistent za predmet Hirurgija Radovanovi Jovo, asistent za predmet Biohemija Radovi Nikola, asistent za predmet Otorinolaringologija Radievi Nada, asistent za predmet Fiziologija Radoti Milan, asistent za predmet Fizijatrija
11
Raljevi Enver, asistent za predmet Interna medicina Rami Habiba, asistent za predmet Neuropsihijatrija Rianovi Zoran, asistent za predmet Infektologija Robovi Zlatko, asistent za predmet Interna medicina Rustempai Sonja, asistent za predmet Hirurgija Sandi Marijana, asistent za predmet Neuropsihijatrija Selak Ivica, asistent za predmet Patoloka anatomija Semiz Aleksandar, asistent za predmet Hirurgija Simatovi Kemal, asistent za predmet Hirurgija Slijepevi Omiljko, asistent za predmet Higijena Stani Duko, asistent za predmet Pedijatrija Stojkov Milan, asistent za predmet Dermatovenerologija Stoli Vladimir, asistent za predmet Oftalmologija imunovi Vladimir, asistent za predmet Hirurgija erbedija Duko, asistent za predmet Otorinolaringologija lakovi emsudin, asistent za predmet Radiologija lakovi Aia, asistent za predmet Interna medicina oi Mirko, asistent za predmet Hirurgija abanovi Snjeana, asistent za predmet Biohemija urbat Gojko, asistent za predmet Interna medicina uko Irfan, asistent za predmet Histologija i embriologija kobi Mario, asistent za predmet Anatomija Tanovi Indira, asistent za predmet Anatomija Telebak Boria, asistent za predmet Epidemiologija Todorovi Goran, asistent za predmet Ginekologija i akuerstvo Tomi Amra, asistent za predmet Oftalmologija Tomi Ivana, asistent za predmet Patologija Valjevac Kemal, asistent za predmet Farmakologija i toksikologija Veljkov Nemanja, asistent za predmet Interna medicina Vidovi Juraj ino, asistent za predmet Neuropsihijatrija
116
Vidovi Zrinka, asistent za predmet Patologija Vojvodi Zineta, asistent za predmet Infektologija Vujisi Zora, asistent za predmet Pedijatrija Zeevi Esma, asistent za predmet Pedijatrija Zurovac Gordana, asistent za predmet Mikrobiologija Zeevi-Bui Ifakata, asistent za predmet Otorinolaringologija eljo Amela, asistent za predmet Anatomija ujo Hamza, asistent za predmet Sudske medicina
k atedra za MediciNsku heMiju Leki Meliha, docent, ef Katedre Nikolin Branko, redovni profesor Gaon Igor, vanredni profesor Galijaevi Samra, asistent Rimpapa Zlatan, asistent k atedra za MediciNsku fiziku Kulenovi Fahrudin, redovni profesor, ef Katedre Vobornik Slavenka, docent Omerbai Ago, vii asistent Muharemovi Zijad, asistent k atedra za biologiju sa huMaNoM geNetikoM Kilali Teufik, redovni profesor, ef Katedre urii Emira, vanredni profesor Redi Amira, vii asistent Ibrulj Slavica, asistent k atedra za MediciNsku iNforMatiku Mai Izet, vanredni profesor, ef Katedre Jakupovi Safet, asistent
11
k atedra za biogeNetiku Sofradija Avdo, redovni profesor, ef Katedre k atedra za MediciNsku sociologiju Pajovi Milan, vanredni profesor, ef Katedre k atedra za tjelesNi odgoj Ibrahimbegovi Fadila, predava k atedra za eNgleski jezik Karaula Jasna, asistent k atedra za aNatoMiju Dilberovi Faruk, redovni profesor, ef Katedre Ovina Fehim, docent Kulenovi Amela, vii asistent Festi Emir, asistent Hasanovi Aida, asistent Kameni Huse, asistent k atedra za bioheMiju Winterhalter Mira, redovni profesor, ef Katedre Radovanovi Jovan, docent Gornjakovi Sran, asistent Jadri Radivoje, asistent k atedra za fiziologiju Muji Muzafer, redovni profesor, ef Katedre Kulenovi Husein, vanredni profesor Huski Jasminko, docent Naka Emina, docent Mili Milo, vii asistent Vidovi Tatjana, asistent k atedra za histologiju i eMbriologiju Hrnjievi Mustafa, redovni profesor, ef Katedre Kundurovi Zlata, vanredni profesor
11
Mornjakovi Zakira, docent Juro Marina, asistent Mei Haris, asistent k atedra za Mikrobiologiju i parazitologiju sa iMuNologijoM Hlaa Danica, redovni profesor, ef Katedre Belagi Edina, docent arevi Adnan, vii asistent Markoti Alemka, asistent k atedra za patoloku aNatoMiju Plamenac Pavle, redovni profesor, ef Katedre Selak Ivan, vanredni profesor Radovi Svjetlana, vii asistent Vidovi Zrinka, vii asistent Tomi Ivana, asistent k atedra za patoloku fiziologiju Pleho Amir, redovni profesor, ef Katedre Belagi Refik, docent ustovi Elvedina, asistent Pleho Amra, asistent ei Damir, asistent k atedra za farMakologiju i toksikologiju Zuli Irfan, redovni profesor, ef Katedre Potkonjak Dubravka, redovni profesor Kapi Elvedina, vanredni profesor Mulabegovi Nedad, vanredni profesor Omeragi Edo, vii asistent Rajman Iris, vii asistent Loga Svjetlana, asistent Miljanovi Mirjana, struni saradnik Valjevac Kemal, struni saradnik
119
k atedra za epideMiologiju Telebak Boria, docent, ef Katedre Arnautovi Atif, vanredni profesor Puvai Zlatko, vanredni profesor Hoti Semra, asistent k atedra za socijalNu MediciNu, orgaNizaciju zdravstveNe zatite i
historiju MediciNe
Smajki Arif, redovni profesor, ef Katedre Omani Ajnija, vanredni profesor Niki Dragana, docent k atedra za higijeNu atovi Sejdo, vanredni profesor, ef Katedre ustovi Fatima, docent Zec Svetlana, docent Slijepevi Omiljko, vii asistent Filipovi-Hadiomerovi Aida, asistent k atedra za sudsku MediciNu Kulenovi Husein, vanredni profesor, ef Katedre Prohi Halil, redovni profesor Babi Mirsad, asistent Dobraa Ilijas, asistent ujo Hamza, asistent k atedra za iNterNu MediciNu Hadimejli Muhamed, redovni profesor, ef Katedre Gruji Mirko, redovni profesor Hadijahi Hasan, redovni profesor Bratovi Ismet, vanredni profesor Gribajevi Mehmed, vanredni profesor Buka Marko, docent Harai Midhat, docent
120
Slika 7. Dekani Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1947.-1954. Raljevi Enver, docent Arslanagi Amila, vii asistent Berbi-Fazlagi Jasmina, vii asistent atovi-Rai Senija, vii asistent Dili Mirza, vii asistent Golemac Slavko, vii asistent Kuukali Elma, vii asistent Kulenovi Indira, vii asistent Loza Vesna, vii asistent Meanovi Nurihana, vii asistent Vukobrat-Bijedi Zora, vii asistent Aliehaji-Borovac, Naa, asistent Harai Azra, asistent Hrisafovi Zorislav, asistent Kesi Vera, asistent Unanin Snjeana, asistent
121
k atedra za pNeuMoftiziologiju Konjicija Abdulah, redovni profesor, ef Katedre Dizdarevi Zehra, vanredni profesor Ceri Nesiba, vii asistent Mehi Bakir, vii asistent Luki Zdravko, vii asistent uti Hasan, vii asistent k atedra za Neuropsihijatriju i MediciNsku psihologiju Loga Slobodan, redovni profesor, ef Katedre Ceri Ismet, docent Dimitrijevi Jovan, docent Kantardi Delaludin, docent Dane Vera, vii asistent Jovanovi-Gmaz Mirjana, vii asistent Kuukali Abdulah, vii asistent Fiekovi Saida, vii asistent Dirlo Kaua, asistent Stani Dragia, asistent Todorovi Ljubica, asistent k atedra za radiologiju i oNkologiju engi Fadil, redovni profesor, ef Katedre Dalagija Faruk, vanredni profesor Lincender Lidija, vanredni profesor Muanovi Mirza, vanredni profesor Bai Hiba, vii asistent Kapidi Nedib, vii asistent Klanevi Melika, vii asistent Obrali Nermina, vii asistent Beli erif, vii asistent k atedra za iNfektivNe bolesti
122
Telalbai Sadida, redovni profesor, ef Katedre engi Devad, docent Kapetanovi Bakir, docent ardaklija Zlatko, vii asistent Drnda Alija, vii asistent Koluder Nada, asistent Mehani Snjeana, asistent Pinjo Fikreta, asistent k atedra za derMatoveNerologiju Arslanagi Naima, vanredni profesor, ef Katedre Gainovi eljka, vii asistent Knor-Bukvi Tanja, vii asistent Alendar Faruk, asistent k atedra za giNekologiju i akuerstvo imi Sreo, redovni profesor, ef Katedre Bukvi Idriz, docent Idrizbegovi Sead, docent Bukvi Miroslav, vii asistent Dizdarevi Jadranka, vii asistent Kapetanovi Ahmo, vii asistent Mehmedbai Senad, vii asistent Begi Kerim, asistent Muminbai Nermin, asistent Nikulin Boris, asistent Perva Sejfulah, asistent k atedra za pedijatriju Veljkovi Arifa, redovni profesor, ef Katedre Mesihovi Hasna, redovni profesor Ani Olga, vanredni profesor engi Hado, docent
12
Slika 8. Dekani Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1955.-1974. Zeevi Esma, docent Cuci Zdravka, vii asistent Saraevi Ediba, vii asistent Helji Suada, vii asistent Kova Edina, asistent Terzi Read, asistent k atedra za oftalMologiju Teftedarija Tevhida, vanredni profesor, ef Katedre Alajbegovi Rizah, redovni profesor Milanovi Ljiljana, redovni profesor engi Ferid, vii asistent Ibievi Mirsad, asistent Saraevi-Pauka Nedija, asistent Popovi Neven, asistent k atedra za otoriNolariNgologiju, MaksilofacijalNu hirurgiju i
stoMatologiju
124
Bui Ifakata, redovni profesor, ef Katedre Hasanbegovi Deneta, redovni profesor Kapidi Adnan, vii asistent Milutinovi Slavica, vii asistent Alagi Jasminka, asistent k atedra za fizijatriju i rehabilitaciju Zjuzin Nadeda, vanredni profesor, ef Katedre Mianovi eljko, vii asistent Buljina Amir, vii asistent akota Slavica, asistent k atedra za hirurgiju i ratNu hirurgiju Konjhodi Faruk, redovni profesor, ef Katedre Duri Osman, vanredni profesor ii Fuad, vanredni profesor Radni Dinko, vanredni profesor Rukavina eljka, vanredni profesor Budalica Mehmedalija, docent ustovi Kemal, docent ibo Safet, docent Dizdarevi Salahudin, docent Drino Esad, docent Duri Amira, docent Ljubi Boo, docent Guska Safet, vii asistent Hadiahmetovi Zoran, vii asistent Kulenovi Faruk, vii asistent estan Muhamed, vii asistent Pinjo Emir, vii asistent Hiro Mustafa, asistent Lazovi Mufid, asistent
12
abanovi Selver, asistent Tahmiija Aida, asistent
Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta Univerzitetu u Sarajevu na dan 31. 3. 2006. godine
k atedra za MediciNsku heMiju Leki Meliha, redovni profesor, ef Katedre Mijanovi Mirjana, docent Rimpapa Zlatan, vii asistent Kora Fehim, vii asistent uli Eldina, struni saradnik k atedra za biofiziku Vobornik Slavenka, vanredni profesor, ef Katedre Omerbai Ago, docent Muharemovi Zijad, asistent Busuladi Mustafa, asistent k atedra za biologiju sa huMaNoM geNetikoM Redi Amira, vanredni profesor, ef Katedre Ibrulj Slavica, docent Metovi Azra, asistent Muanovi Jasmin, asistent k atedra za opte NastavNe predMete iga Jusuf, redovni profesor, ef Katedre k atedra za MediciNsku iNforMatiku Mai Izet, redovni profesor, ef Katedre Kudumovi Mensura, vii struni saradnik Novo Ahmed, struni saradnik K atedra za anatomiju ovjeKa Dilberovi Faruk, redovni profesor, ef Katedre Ovina Fehim, vanredni profesor
126
Kulenovi Amela, vanredni profesor Hasanovi Aida, vii asistent Kapur Eldan, vii asistent Sara-Hadihalilovi Aida, vii asistent Voljevica Alma, vii asistent Vukovi Ilvana, asistent Lujinovi Almira, asistent Talovi Elvira, asistent K atedra za fiziologiju ovjeKa Naka-Iindi Emina, vanredni profesor, ef Katedre Huski Jasminko, vanredni profesor Babi Nermina, vii asistent Hadovi Almira, vii asistent Avdagi Nesina, vii asistent Zairagi Asja, asistent Arslanagi Selma, asistent Valjevac Amina, asistent Lepara Orhan, asistent k atedra za histologiju i eMbriologiju Mornjakovi Zakira, redovni profesor, ef Katedre Kundurovi Zlata, redovni profesor uko Irfan, vanredni profesor Alielebi Selma, docent osovi Esad, asistent Beganovi-Petrovi Amira, asistent Arnautovi Ajla, asistent k atedra za bioheMiju Winterhalter-Jadri Mira, redovni profesor, ef Katedre Radovanovi Jovan, vanredni profesor Jadri Radivoj, vii asistent
12
Slika 9. Dekani Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1975.-2006. Kiseljakovi Emina, vii asistent Hasi Sabaheta, vii asistent k atedra za Mikrobiologiju i parazitologiju Belagi Edina, redovni profesor, ef Katedre Zvizdi ukrija, vanredni profesor Hamzi Sadeta, vii asistent Mahmutovi Sabina, vii asistent Hadihasanovi Mufida, vii asistent k atedra za patologiju Radovi Svjetlana, docent, ef Katedre Selak Ivan, redovni profesor Tomi Ivana, vii asistent Babi Mirsad, vii asistent Dori Mirsad, vii asistent k atedra za patoloku fiziologiju i MediciNu rada Belagi Refik, vanredni profesor, ef Katedre
12
Salihovi Habiba, docent Musi Miralem, docent Memija-Pozderac Meliha, vii asistent abaravdi Mirsad, vii asistent ei Damir, asistent Pleho-Kapi Amna, asistent ustovi Elmedina, asistent Pepi Esad, asistent Belagi Omer, asistent K atedra za farmaKologiju, toKsiKologiju i KliniKu farmaKologiju Mulabegovi Nedad, redovni profesor, ef Katedre Kapi Elvedina, redovni profesor Mijanovi Mirjana, docent Loga-Zec Svjetalana, vii asistent Omeragi Edin, vii asistent Kusturica Jasna, vii asistent Rakanovi-Todi Maida, vii asistent Kulo Aida, asistent k atedra za epideMiologiju i zdravstveNu statistiku Puvai Zlatko, redovni profesor, ef Katedre avaljuga Semra, docent Puvai Sandra, vii asistent k atedra za socijalNu MediciNu, orgaNizaciju zdravstveNe zatite i
historiju MediciNe
Omani Ajnija, redovni profesor, ef Katedre Niki Dragana, docent Muji-Kurspahi Amira, vii asistent Dubur-Bei Amela, asistent K atedra za higijenu i zatitu ivotne oKoline atovi Sejdo, redovni profesor, ef Katedre
129
Bievi Azra, docent atovi Amra, vii asistent Kadribai Ribana, asistent Aganovi-Muinovi Izeta, struni saradnik Tanackovi Fikreta, struni saradnik eremet Zimka, struni saradnik Maki-urovi Mirela, struni saradnik k atedra za sudsku MediciNu Selak Ivan, redovni profesor, ef Katedre Dobraa Ilijas, vii asistent ujo Hamza, asistent Stani Alma, asistent K atedra za internu medicinu i KliniKu propedeutiKu Gribajevi Mehmed, redovni profesor, ef Katedre Dizdarevi Zehra, redovni profesor Harai Midhat, redovni profesor Buka Marko, redovni profesor Arslanagi Amila, vanredni profesor uti Hasan, vanredni profesor Gerc Vjekoslav, vanredni profesor Helji Beir, vanredni profesor Mehi Bakir, vanredni profesor Dili Mirza, vanredni profesor Berbi-Fazlagi Jasmina, docent Kuukali-Selimovi Elma, docent Rai Senija, docent Vukobrat-Bijedi Zora, docent Lozo Vesna, docent Kulenovi Indira docent Mesihovi Rusmir, docent
10
Resi Halima, docent uki Vesna, vii asistent Aliehaji-Borovac Naa, vii asistent Sokolovi ekib, docent Buturovi-Ai Belma, vii asistent Paralija Belma, vii asistent Hadimurtezi Zlatan, vii asistent Vanis Nenad, vii asistent Gornjakovi Sran, vii asistent Burekovi Azra, vii asistent Velija-Aimi Zelija, vii asistent Filipovi Ifet, vii asistent Laevi Nadir, vii asistent urkovi Ismana, vii asistent Sofo-Hafizovi Alma, vii asistent Dizdarevi-Bostandi Amela, vii asistent Kuli Mehmed, asistent Unanin-Medovi Snjeana, asistent Bijedi Vildana, asistent Lando Elvedin, asistent Demidi Jasminka, asistent Mlao Akif, asistent Hodi Enisa, asistent Kurtehaji-Pokovi Azra, asistent k atedra za Neuropsihijatriju, Neurologiju i MediciNsku psihologiju Kuukali Abdulah, redovni profesor, ef Katedre Fiekovi Saida, docent Lonarevi Nedim, vanredni profesor Dane Vera, docent Oru Lilijana, docent
11
Alajbegovi-Kurtovi Azra, docent Lianin Ifeta, vii asistent elilovi Jasminka, vii asistent Bravo-Mehmedbai Alma, vii asistent Hiar Ivanka, vii asistent Mehmedika-Sulji Enra, vii asistent Sali-Dizdarevi Dubravka, vii asistent Kapetanovi Igbal, asistent Vranei Melin, asistent k atedra za radiologiju i oNkologiju Lincender Lidija, redovni profesor, ef Katedre Dalagija Faruk, redovni profesor Obrali Nermina, vanredni profesor Beli erif, vanredni profesor Klanevi Melika, docent Bai-abaravdi Hiba, docent Belija Semir, vii asistent Lianin Zoran, vii asistent Kantardi Nermina, vii asistent Mornjakovi Amela, vii asistent Lomigori Jasenko, asistent Ibrali Muris, vii asistent Belagi Vanesa, asistent Prevljak Sabina, asistent k atedra za iNfektivNe bolesti Dautovi Sajma, vanredni profesor, ef Katedre engi Devad, vanredni profesor Koluder-imi Nada, vii asistent Drnda Alija, vii asistent Mehani Snjeana, asistent
12
Pinjo Fikreta, asistent Topalovi-etkovi Jasna, asistent Hadiosmanovi Vesna, asistent Osmi Akif, asistent k atedra za hirurgiju i ratNu hirurgiju Duri Osman, redovni profesor, ef Katedre Kandi Zuvdija, redovni profesor ibo Safet, redovni profesor Duri Amira, redovni profesor Dizdarevi Salahudin, redovni profesor Huji Halid, redovni profesor ii Fuad, redovni profesor Budalica Mehmedalija, redovni profesor ustovi Kemal, redovni profesor Solakovi Emir, vanredni profesor Hadiahmetovi Zoran, vanredni profesor Gavrankapetanovi Ismet, vanredni profesor Gavrankapetanovi Faris, vanredni profesor Aganovi Damir, docent Tanovi Haris, docent Junuzovi Delaludin, docent Suljevi Ismet, vii asistent Hiro Mustafa, vii asistent Karabeg Reuf, vii asistent Hadismajlovi Ademir, vii asistent Dizdarevi Kemal, vii asistent Akamija Goran, vii asistent Tali-Tanovi Adnana, vii asistent Hadimuratovi Adnan, vii asistent Omerbegovi Meldijana, vii asistent
1
erimagi Zinaida, asistent Prci Alden, asistent Bei Asim, asistent Hadihasanovi Emir, asistent Firdus Nedad, asistent Kapetanovi-Begi Sadeta, asistent Maksi Senad, asistent Vila Haris, asistent Radni Davor, asistent Hadimehmedagi Amel, asistent Zvizdi Zlatan, asistent Salihagi Sanela, asistent Karavdi Kenan, asistent Omerhodi Merim, asistent Vrani Haris, asistent Dankovi Fuad, asistent Ahmetovi Amir, asistent k atedra za derMatoveNerologiju Arlasnagi Naima, redovni profesor, ef Katedre Prohi Asja, docent Knor-Bukvi Tanja, vii asistent Alendar Faruk, vii asistent Kasumagi-Halilovi Emina, asistent k atedra za giNekologiju i akuerstvo Bukvi Idriz, redovni profesor, ef Katedre Dizdarevi Jadranka, vanredni profesor Mehmedbai Senad, vanredni profesor Izetbegovi Sebija, docent Godinjak Zulfo, docent Kapetanovi Ahmo, vii asistent
14
Bai Ejub, vii asistent Begi Kerim, vii asistent Gavrankapetanovi-Smailbegovi Fatima, vii asistent Nikulin Boris, asistent Muminbai Nermin, asistent Murtezi Senad, asistent Dekovi Sanjin, asistent Imirija-Galijaevi Naima, asistent Abadi-Sari Nidara, asistent Imirija-Idrizbegovi Lejla, asistent k atedra za pedijatriju Mesihovi-Dinarevi Senka, vanredni profesor, ef Katedre Helji Suada, vanredni profesor Saraevi Ediba, vanredni profesor Hasabnegovi Edo, vii asistent Hadagi-atibui Feriha, vii asistent Saki Meliha, vii asistent Zupevi Smail, vii asistent abanovi-Hasanbegovi Snjeana, vii asistent Selimovi Amina, vii asistent Milii-Pokrajac Danka, vii asistent Begi Zijo, asistent Terzi Read, asistent Maksi-Kovaevi Hajrija, asistent Kova Edina, asistent Mianovi Verica, asistent k atedra za oftalMologiju Alikadi-Husovi Amila, docent, ef Katedre Alimanovi-Halilovi Emina, docent Alajbegovi-Halimi Jasmina, vii asistent
1
Hajjir Huda, vii asistent Serdarevi Raif, vii asistent Saraevi-Pauka Nedmija, asistent akovi Adisa, asistent k atedra za otoriNolariNgologiju, MaksiofacijalNu hirurgiju i
stoMatologiju
Kapidi Adnan, vanredni profesor, ef Klinike Alagi-Smailbegovi Jasminka, docent Voli Aida, vii asistent Ahmedbegovi-Sarajli Zehra, vii asistent arac Erol, asistent Resi Mudahid, asistent k atedra za fizijatriju i rehabilitaciju Vavra-Hadiahmetovi Narcisa, docent, ef Katedre Avdi Dijana, docent Meholji-Fetahovi Aja, vii asistent Tanovi Edina, vii asistent Miladinovi Ksenija, asistent Mufti Mirsad, asistent akota-Mari Slavica, vii asistent K atedra za porodinu/obiteljsKu medicinu Mai Izet, redovni profesor, ef Katedre Jati Zaim, asistent Karup evala, asistent k atedra za iMuNologiju Harai Midhat, redovni profesor, ef Katedre Rai Senija, docent, zamjenik efa
16
Literatura
1. Hadiselimovi H. Povodom 25 godina rada Medicinskoga fakulteta. U: 25 godina Medicinskog fakulteta u Sarajevu - 1946.-1971. godine, Sarajevo, 1971. Nikulin A. U povodu 35. godinjice rada Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Medicinski arhiv, 1981; 35(5-6): 245-7. Macanovi M. U povodu 40. godinjice rada Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Almanah Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Sarajevo, 1986.godine. Mulabegovi N. Povodom 50 godina rada Mediciskog fakulteta u Sarajevu. U: Almanah Medicinskog fakulteta u Sarajevu - 1944.-1994. godine. Avicena, Sarajevo, 1994: 5-11. Mai I, Kulenovi H. Pedeset godina kontinuirane medicinske edukacije u Sarajevu. Medicinski arhiv, 1996; 50(3-4): 113-9. Hadiahmetovi I. Sto dvadeset godina organiziranog zdravstva u Tuzli. U: 20 godina Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli 1976.-1996. Tuzla, 1999: 1-42. Mulabegovi N, Duri O, Kulenovi H, Selak I, Mai I, Konjhodi F, Smajki A. Postdiplomski studij Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1963.-1998. Avivcena, Sarajevo, 1998: 6-20. Mai I. Korijeni medicine i zdravstva u BiH. Avicena, Sarajevo, 2004.: 5-35. Mai I. Zemaljska bolnica u Sarajevu. Avicena, Sarajevo, 1994: 10314.
2. 3.
4.
5. 6.
7.
8. 9.
10. Mai I. Jubilej bosanskohercegovakog zdravstva: osnivanje prvog Mediciskog fakulteta u BiH. Med Arh, 2006; 60(3): 3-4.
1
Index imena
Aranicki Milo Beri Milenko Besarovi Zdravko Bijedi Mirjana Bobarevi Blanka Brki Ibro Brki-Hadijahi Naida Brki Sead Bubi-Hukovi Ilduza Bui Vera Ciglar Marko u Mirko avka Vladimir ustovi Izet Deeli Mladen Dimitrijevi Dimitrije Doder Aleksandar orevi Blagoje orevi Jelena Dirlo-Todorovi Jasna Fajgelj Aleksandar Filipovi Zaim Fleger Josip Fried Robert Gabela Fikret Gaon Jakob Gerc Josip Grin Ernest Gvozdenovi Milan Hadimusi Nedat Hadiselimovi Hajrudin Hamzagi Hasan Herlinger Ivo Horvat Josip Hukovi Seid Jadri Stjepko Jamakosmanovi Asim Joki Jovan Kafka Ivan Kantardi Muhamed Kapidi Mustafa Kaufer Leopold Kaunic Pavao Kneevi Vojislav 5 6 7 8 9 10 11 12 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 21 22 23 24 24 26 26 27 28 29 30 31 32 33 33 35 35 37 38 39 40 40 41 42 43 44 Konjicija Abdulah Kopa Zvonimir Kosti Milivoje Koak Ratko Kovaevi Blagoje Kreti Miroslav Krian Zdenko Kulenovi Husein Kulenovi Salahudin Levi Mario Luka Feodor Milin Radivoj Milojkovi Aleksandar Naka Muhamed Nikolin Branko Nikulin Aleksandar Numi Nurudin Osmanagi Izet Perinovi Milenko Peri Branko Popovi Vojin Popovi Zulejka Pratalo arko Prci Midhat Prohi Halil Porn Dragutin Putnik Ljubica Radojevi Stevo Radovi Jovan Rami Salko Ratkovi-oki Dobrila Rezakovi Demal Rustembegovi Fahrudin Rudi Ibrahim Sabovljev Aleksandar Sarajli Eref Sarvan Milivoje Savkovi Ljubomir Serdarevi Hiam Simi Miron Starovi Boria Stern Pavao Szabo Stanislav Teftedarija Muhamed 44 45 46 47 48 49 50 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 60 61 62 63 64 65 65 66 66 67 67 68 69 69 70 71 73 74 75 76 76 78 79 80 81 83
1
Telalbai Sadida Tomi Sreko Tvrtkovi Rifat Urban Stjepan Vasi Danica
84 85 86 86 87
Vojvodi Zineta Vuievi Momilo Zec Nedo Zimonji Bogdan Zuli Irfan
88 89 90 91 92
Slika 10. Proslava 100 godina Zemaljske bolnice u Sarajevu, 17.11.1994. god. nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu
19
IZET (MUHAMED) MAI, roen je 6.6.1952. godine u Graanici, BiH. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u rodnom mjestu. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu zavrio je 1976. godine. Nostrificirao je diplomu na Medicinskom fakultetu u Insbruku (Austrija). Postdiplomski studij iz Socijalne medicine i organizacije zdravstvene zatite zavrio je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1978. godine. Specijalistiki ispit iz iste oblasti poloio je 1982. godine. Magistrirao je o temi Evaluacija informacionog sistema porodinog zdravlja na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1985. godine, a doktorsku disertaciju s naslovom Evaluacija kompjuteriziranog informacionog sistema primarne medicinske zatite odbranio je na istom fakultetu 1990. godine. Po zavrenom studiju zapoljava se i radi na Institutu za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zatite na Medicinskom fakultetu Univereziteta u Sarajevu kao lijenik ope prakse na projektu Sadraj rada ljekara u porodici i mjesnoj zajednici, a nakon poloenog specijalistikog ispita kao asistent istraiva na istom predmetu zatim asistent (1988.) do izbora u zvanje docenta 1991. godine na predmetu Socijalna medicina. Biran je za predavaa Vie medicinske kole u Sarajevu 1986. godine a za profesora iste kole biran je 1989. godine. Godine 1992. osniva Katedru za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te prolazi faze izbora u docenta (1992.), vanrednog profesora (1994.) i redovnog profesora (1998.) na predmetu Medicinska informatika. Godine 2002. biran je za redovnog profesora na predmetu Porodina/Obiteljska medicina na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Godine 2005. izabran je za redovnog profesora na predmetu Porodina medicina na Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Zenici. Objavio je kao autor i koautor preko 500 bibliografskih jedinica u domaim i inozemnim publikacijama. Takoer je autor preko 30 knjiga i monografija. Bio je glavni i odgovorni urednik pet biomedicinskih asopisa, a lan redakcijskih odbora nekolicine drugih asopisa u zemlji i inozemstvu. Trenutno je glavni i odgovorni urednik asopisa: Medicinski arhiv, Materia Socio Medica i Acta Informatica Medica. Osniva je Drutva za medicinsku informatiku BiH 1988. godine, te lan Izvrnog komiteta Evropske asocijacije medicinske informatike (EFMI) od 1994. do 2006. godine, Generalne skuptine Svjetske asocijacije medicinske informatike (IMIA) od 1994. do 2006. godine, Svjetske asocijacije za telemedicinu i eZdravstvo od 2005. godine, te Evropske asocijacije javnog zdravstva (EUPHA) od 2000. do 2006. godine. Do sada je organizirao preko 50 naunih i strunih skupova, od kojih desetak u ratnom vremenu. Meu posljednjim organiziranim skupovima su: Prvi kongres medicinske informatike Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem 1999. godine, Prvi kongres socijalne medicine - javnog zdravstva Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem 2001. godine, Drugi kongres medicinske informatike Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem 2004. godine, te meunarodni nauni skup eZdravstvo i eEdukacija 2005. godine. Izabran je za predsjednika 22. Evropskog kongresa medicinske informatike (MIE2009), koji e se odrati u Sarajevu 2009. godine. Aktivno je uestvovao s radovima i kao voditelj sesija na vie svjetskih i evropskih kongresa javnog zdravstva, medicinske informatike i porodine medicine.
140

Nastavnici Med. Fak. U Sarajevu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nastavnici Med. Fak. U Sarajevu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izet Mai

NastavNici i saradNici MediciNskog fakulteta u sarajevu 1946.-2006.

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu od 1946. do 2006. godine

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BERI MILENKO (1899.-1975.), redovni profesor Ginekologije i akuerstva

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BESAROVI ZDRAVKO (1919.-1980.), redovni profesor Hirurgije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BIJEDI MIRJANA (1920.-1982.), redovni profesor Oftalmologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BOBAREVI BLANKA (1920.-2001.), redovni profesor Hemije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BRKI IBRO (1901.-1989.), akademik, redovni profesor Interne medicine

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BRKI-HADIJAHI NAIDA (1933.-1982.), asistent Interne medicine

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BRKI SEAD (1927.-1994.), akademik, redovni profesor Fiziologije i biohemije

BUBI-HUKOVI ILDUZA (1927.-2005.), redovni profesor Anatomije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

BUI VERA (1933.-1982.), docent Mikrobiologije i parazitologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

CIGLAR MARKO (1911.-1998), akademik, redovni profesor Fizijatrije i rehabilitacije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

U MIRKO (1930.-1986.), redovni profesor Anatomije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

AVKA VLADIMIR (1900.-1984.), akademik, redovni profesor Oftalmologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

USTOVI IZET (1923.-1979.), redovni profesor Pedijatrije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

DEELI MLADEN (1900.-1989.), akademik, redovni profesor Hemije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

DIMITRIJEVI DIMITRIJE (1891.-1961.), redovni profesor Neuropsihijatrije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

DODER ALEKSANDAR (1919.-1975.), redovni profesor Hirurgije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

OREVI BLAGOJE (1903.-1990.), redovni profesor Infektologije

OREVI JELENA (1929.-1988.), redovni profesor Radiologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

DIRLO-TODOROVI JASNA (1948.-2002.), docent Interne medicine

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

FAJGELJ ALEKSANDAR (1921.-1991.), redovni profesor Interne medicine

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

FILIPOVI ZAIM (1923.-1985.), redovni profesor Interne medicine

FLEGER JOSIP (1896.-1966.), redovni profesor Dermatovenerologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

FRIED ROBERT (1892.-1974.), redovni profesor Mikrobiologije

GABELA FIKRET (1936.-1996.), vanredni profesor Fizike

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

GAON JAKOB (1914.-1995.), akademik, redovni profesor Epidemiologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

GERC JOSIP (1904.-1978.), vanredni profesor Otorinolaringologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

GRIN ERNEST (1899.-1976.), akademik, redovni profesor Dermatovenerologije

GVOZDENOVI MILAN (1899.-1982.), redovni profesor Mikrobiologije i parazitologije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

HADIMUSI NEDAT (1932.-1986.), docent Pedijatrije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

HADISELIMOVI HAJRUDIN (1914.-1981.), akademik, redovni profesor Anatomije

nAstAvnici i sArAdnici medicinskog fAkultetA u sArAjevu

HAMZAGI HASAN (1935.-1998.), vanredni profesor Pulmologije