P. 1
Greske mjerenja

Greske mjerenja

|Views: 327|Likes:
Published by mujcin1

More info:

Published by: mujcin1 on Jul 22, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/29/2015

pdf

text

original

GREŠKE MJERNIH SREDSTAVA

Greška pokazivanja mjernog sredstva predstavlja razliku izmedju pokazivanja mjernog
sredstva i prave vrijednosti mjerene veličine.
U pokazivanje mjernog sredstva ulaze različite komponente greške koje se grubo mogu
klasificirati kao SISTEMATSKE i SLUČAJNE greške mjernog sredstva.
SISTEMATSKE greške mjernog sredstva su one komponente greške pokazivanja koje
imaju tendenciju iste veličine i znaka za date uvjete korištenja. Zbog istog algebarskog
znaka one imaju tendenciju da se akumuliraju pa zato imaju i dodatni naziv
KUMULATIVNE greške.

SISTEMATSKE GREŠKE nastaju zbog:

1. Unutrašnjih grešaka mjernog sredstva koje su prouzrokovane jednostavnim
projektom i skromnom izradom mjernog sredstva, kao što je nepažljivo graduiranje
skale, nejednakost ravnotežnih grana npr. mjernog mosta, neregularna zategnutost
opruga i td. Ovaj tip greške se izbjegava pravilnim izborom mjernog sredstva za dati
mjerni zadatak, primjenom odgovarajuće korekcije poslije odredjivanja vrijednosti
greške i kalibracijom mjernog sredstva.
2. Greške sredine koje nastaju u mjernom sredstvu kao posledica utjecaja promjene
uvjeta sredine , kao što su promjene temperature, atmosferskog pritiska, vlažnosti,
elektromagnetnog polja, napona napajanja itd.
3. Grešaka opterećenja koje nastaju kao posledica postupka mjerenja tj. priključka
mjernog sredstva na mrežu.

SLUČAJNE GREŠKE imaju:

1. Slučajni karakter promjene bez mogućnosti procjenjivanja veličine ili znaka.
2. efekat medjusobne kompenzacije.
3. nedostatak slaganja pokazivanja mjernog sredstva pri ponavljanoj primjeni istog
ulaznog signala.

Uloga slučajnih grešaka mjernog sredstva posebno je važna kod preciznih mjerenja
kada je neophodna njihova statička analiza.

SLUČAJNE GREŠKE

1. neusaglašenost pokazivanja prilikom tačnih mjerenja malih vrijednosti veličina
kada je red mjerene veličine jednak redu veličine slučajnih grešaka mjernog
sredstva.
2. posledica velikog razlaganja i velike osjetljivosti mjernog sredstva.
3. prisustvo odredjenih sistematskih nedostataka mjernog sredstva kao što su
prevelike dimenzione tolerancije u spojnim dijelovima i ležištima te prisustvo
trenja i td.
4. slučajna greška je ili pozitivna ili negativna.
5. slučajne greške se mogu eliminirati obavljajući ista mjerenja više puta i
prikazivanjem rezultata kao neke srednje vrijednosti nekim statističkim metodama.
6. slučajno promjenljivi efekti sredine koji prouzrokuju nekontrolisan i nepredvidiv
utjecaj na pokazivanje mjernog sredstva ( npr fluktuacija napona napajanja i td).

APSOLUTNE GREŠKE

Ako je x
i
izmjerena vrijednost, a x
s
stvarna vrijednost neke fizikalne veličine onda se
razlika


s
= x
i
– x
s,


definiše kao stvarna apsolutna greška.
Pošto se u pravilu ne raspolaže sa stvarnom vrijednošću uzima se vrijednost za koju se
može predpostaviti da je najbliža stvarnoj i koja se zove tačna vrijednost (x
t
)


t
= x
i
– x
t
.



Umjesto x
t
može se uzeti srednja vrijednost (x
s r
), te se dobije apsolutna greška srednje
vrijednosti:


x
= x
i
– x
sr
.

RELATIVNE GREŠKE

Relativne greške praktičnije je koristiti u odnosu na apsolutne radi toga što se dobiju
tačniji podaci o mjerenoj veličini. Na primjer, ako je apsolutna greška ∆
x
=0,1(V), ova
greška nije ista ako se mjeri napon 10(V) ili 100(V).

Relativna greška se definiše kao odnos apsolutne greške i stvarne (tačne) vrijednosti:


i t
r
t
x x
g ,
x

=
ili



i sr
r
sr
x x
g
x

=
.

Relativna greška mjernog uređaja je:


i t
r
x x
g
DV

=
,


gdje je DV dogovorena vrijednost.

Ako je nula na početku skale, dogovorena vrijednost je mjerni opseg:


i t
r
x x
g
MO

=
.

Korekcija k je popravak, odnosno negativna vrijednost apsolutne greške:

k = – ∆
t
.
Stvarne vrijednosti napona leže unutar granice U
i
±0,1(V):

U
i
–0,1(V) ≤ U
s
≤ U
i
+0,1(V).

Na primjer, vrijednost naznačena na otporniku je R
N
=10(Ω). Zadate su sigurne granice
greške G
1/2
=±0,1(Ω). Stvarna vrijednost otpora leži u granicama:
10 – 0,1(Ω) ≤ R
s
≤ 10 + 0,1(Ω),
9,9(Ω) ≤ R
s
≤ 10,1(Ω).
Stvarna, odnosno tačna vrijednost mora biti u intervalu:

x
i
– G
2
≤ x
s
≤ x
i
+ G
1
.

Sigurne granice greške obuhvataju sve slučajne i sistematske greške.
Statističke granice greške detaljnije će biti objašnjene u dijelu koji tretira slučajne greške.

Klasa tačnosti mjerog instrumena predstavlja granice greške u procentima svedene na
mjerni opseg, i definise se kao:


K MO
G ,
100

= ±



gdje je K – klasa tačnosti, MO – mjerni opseg.

Za električne mjerne instrumente postoje sljedeće klase:

0,05 0,1 0,2 0,5 1 1,5 2,5 5.

Ne preporučuje se korištenje instrumenta u prvoj trećini skale.


Primjer za utvrdjivanje karakteristike mjernog instrumenta

Neka je voltmetar klase 0.5 i skala od 0 do 150 V. Mjeri se napon od 75 V. Treba
odrediti najveće greške.

V
MO
K
x
K G
nd
75 . 0
100
150
5 . 0
100 100
max
± = ± = ± = ± =
% 1 100
75
75 . 0
100 (%)
75
± = ⋅ ± = ⋅ ± =
x
G
G
nd
V


REZULTATI I GREŠKE MJERENJA

Rezultat mjerenja se ne može odvojiti od greške mjerenja. Da bi se odredila mjerna
veličina treba mjeriti više puta i zatim procijeniti kolika je tačna ili prava vrijednost
posmatrane veličine. Rezultat mjerenja ima značaj u inženjerskoj praksi samo ako je
prikazan zajedno sa mjernom nesigurnošću tj. procjenom potencijalne greške.
Rezultat mjerenja je vrijednost mjerene veličine dobijene mjerenjem. Pri ovome jasno
treba da se kako je dobijen rezultat : pokazivanje instrumenta, nekorigovani rezultat,
korigovani rezultat, srednja vrijednost dobijena na osnovi više mjerenja i td.
Pokazivanje mjernog instrumenta definira se kao „vrijednost mjerene veličine koju
daje mjerno sredstvo“ i izražava se u mjernim jedinicama veličine bez obzira koja je
podjela na skali instrumenta. Rezultati mjerenja se mogu prikazati u numeričkom obliku,
tabelarno i grafički.
U slučaju numeričkog prikazivanja rezultata bez navedenih podataka o mjernoj
nesigurnosti neophodno je znati broj decimalnih mjesta.

Greška mjerenja ne smije da bude veća od jedinice poslednjeg decimalnog mjesta.
(npr. ako je struja 3.23 A mjerna nesigurnost je manja od 0.01 A; ili ako je napon
U=400V mjerna nesigurnost je 1V ili ako je I=2.000A mjerna nesigurnost je 0.001A.

ZNAČAJNE CIFRE U MJERENJIMA

Sve cifre u rezultatu su sigurne ako su dobijene pokazivanjem instrumenta. Cifre koje
su dobijene procjenom nazivaju se nesigurne cifre.
Nula u nizu nije značajna cifra pa tako 0.00333 ima 3 značajne cifre; 33 000 ima 2
značajne cifre.
Nula može da bude značajna cifra: 33 000 (tačna) ili 6.6006 imaju po 5 značajnih
cifara.
Ako se pri proračunu dobije veći broj cifara u odnosu na broj sigurnih cifara rezultat
treba zaokružiti na vrijednost odredjenu brojem sigurnih cifara uz najviše jednu
nesigurnu cifru.

KOREKCIJE REZULTATA MJERENJA

Korigiranje rezultata mjerenja = metrološka aktivnost kojom se poslije mjerenja
korigira rezultat u skladu sa unaprijed posebnom funkcijom da bi se eliminirale
sistematske greške ili neke druge pojave koje se smatraju smetnjom.
Nekorigovani rezultat je rezultat mjerenja prije korekcije za predpostavljenu
sistematsku grešku.
Korigovani rezultat je rezultat mjerenja dobijen poslije korekcije nekorigovanog
rezultata uzimajuči u obzir predpostavljene sistematske greške.

STATISTIČKA OBRADA REZULTATA MJERENJA

Ponavljajući mjerenja jedne iste veličine pod istim uvjetima, koristeći pri tome isto
mjerno sredstvo sa dovoljno velikom rezolucijom dobijaju se različite vrijednosti
rezultata. Pod predpostavkom da su sistematske greške eliminirane aritmetička sredina
rezultata mjerenja može se smatrati pravom vrijednošću mjerene veličine.

Aritmetička sredina je

Zadatak statističke obrade rezultata je procjena prave vrijednosti mjerene veličine i
procjene mjerne nesigurnosti korigovanog rezultata mjerenja.
Procjena prave vrijednosti mjerene veličine uključuje:
1. odredjivanje najvjerovatnije vrijednosti mjerene veličine za koju se prikazuje da je
jednaka aritmetičkoj sredini rezultata mjerenja.
2. korigovanje ove vrijednosti za poznate sistematske greške mjerenja. Procjena
mjerne nesigurnosti uključuje odredjivanje njene slučajne komponente na osnovu
ponovljenih mjerenja i sistematske komponente kao posledice nepoznatih
(neisključenih) sistematskih grešaka.



Apsolutna greška
0
x x x
i i
− = ∆

Suma apsolutnih grešaka
0
1 1
) ( x n x x
n
i
i
n
i
i
⋅ − = ∆
∑ ∑
= =

Prava vrijednost
∑ ∑
= =
∆ − =
n
i
i
n
i
i
x
n
x
n
x
1 1
0
1 1

Aritmetička sredina
apsolutnih grešaka

=
∆ =
n
i
i
x
n
1
1
ε

Aritmetička sredina mjerenja

=
=
n
i
i
x
n
x
1
1




Obzirom da je vjerovatnoća pojavljivanja pozitivnih i negativnih apsolutnih grešaka
(ako su sistematske greške eliminirane) podjednaka može se pisati


ε ± = x x
0


1. Pri velikom broju ponovljenih mjerenja jednako vjerovatno nastaju slučajne greške
jednakih vrijednosti ali suprotnog znaka.
2. Vjerovatnoća pojavljivanja malih grešaka veća je od vjerovatnoće pojavljivanja
velikih grešaka.
Na osnovi konstatacije 1. može se zaključiti da je lim ε=0 što znači da je pri velikom
broju ponovljenih mjerenja aritmetička sredina rezultata mjerenja jednaka pravoj
vrijednosti mjerene veličine.
U teoriji grešaka predhodna konstatacija veže se za Gausovu metodu najmanjih
kvadrata odnosno za odredjivanje veličine A tako da slijedeći izraz ima minimalnu
vrijednost


2
1
) ( ) ( A x A f
n
i
i
− =


=

Pri ovome je kvadrat
2
) ( A x
i
− odstupanja i-tog rezultata mjerenja od veličine A, koja
sa najvećom vjerovatnoćom predstavlja najbolju aproksimaciju prave vrijednosti mjerene
veličine. U praksi se često umjesto termina aritmetička sredina koristi termin „srednja
vrijednost“ (mean).
Ako se zna da je ukupan broj mjerenja N a da se kod analiziranja uzima uzorak (skup)
od n članova može se reći da je aritmetička sredina za ukupan broj od N mjerenja:



=
=
N
i
i
x N
1
1
µ

n mjerenja treba da bude reprezentativan uzorak a to treba da znači da uzorkovanje
treba da bude slučajno.
Veličina σ
2
se naziva varijansa ili dispersija i jednaka je aritmetičkoj sredini kvadrata
apsolutnih grešaka

) (
1
0
1
2
x x
n
n
i
i
− =

=
σ

Standardna devijacija ( sdandardno odstupanje ili srednja kvadratna greška) je
odstupanje koje bi se javilo u svih n mjerenja čija je veličina takva da je kvadrat ukupne
greške jednak ukupnom zbiru kvadrata grešaka mjerenja

=
∆ =
n
i
i
x
n
1
2
1
σ

U praksi kao što je rečeno ne zna se vrijednost mjerene veličine već se može odrediti
samo najvjerovatnija vrijednost odnosno srednja vrijednost uzorka. Tako se može pisati
x x
i i
− = ν









Varijansa:

Srednja kvadratna greška:

Standardna devijacija cijelog skupa:


Standardna devijacija aritmetičke sredine:


Prava vrijednost se nalazi u intervalu srednje vrijednosti ±standardna devijacija
aritmetičke sredine



Interval odredjen predhodnom jednačinom naziva se „confidence interval“ ili interval
pouzdanosti.
Ako greške ispunjavaju navedene Gausove uvjete (slučajni procesi) vjerovatnoća da se
mjereni rezultat nadje u intervalu pouzdanosti je 67%.

Ako se posmatra skup diskretnih vrijednosti (mjerenja) na horizontalnu osu nanose se
izmjerene vrijednosti a na vertikalnu broj mjerenja pri kojima je izmjerena ta vrijednost.
Broj ponavljanja pojedine vrijednosti naziva se učestanost (frekvencija) rezultata
mjerenja (f
i
).

Na ordinati se mogu nanositi i relativne učestanosti rezultata mjerenja (f
i
/n) umjesto
učestanosti mjerenja.
Koristeći učestanost rezultata mjerenja može se pisati da je aritmetička sredina
mjerenja :




=
=
n
i
i i
x f
n
x
1
1
m≤n i
n f
m
i
i
=

=1








Pri mjerenju kontinualne veličine skup mjerenja čini diskretni skup koji se razlikuje za
diferencijalno male priraštaje.

Histogram je grafički prikaz rezultata mjerenja u kome su na apscisi dati rezultati
mjerenja unutar opsega mjerene veličine a na ordinati učestanost njihovih ponavljanja.


Grupisanje rezultata u intervale histograma u odnosu na ukupan interval mjerenja R(x)
=x
max
-x
min
gdje je x
max
-najveći a x
min
-najmanji rezultat.

Moraju se obuhvatiti sve izmjerene vrijednosti i svaki pojedini rezultat mora pripadati
samo po jednom intervalu.
Broj intervala histograma je 1 + ≈ n m
Pri crtanju dijagrama na apscisu se nanose intervali histograma a na ordinatu
učestanost intervala, relativna učestanost intervala ili procentualna učestanost intervala.
Učestanost intervala je broj mjerenja koja pripadaju intervalu histograma .
PARAMETRI VJEROVATNOĆE REZULTATA MJERENJA

Osnovni parametri koji karakterišu vjerovatnoću rezultata mjerenja su:
-gustina raspodjele vjerovatnoće mjerenja f(x)
-funkcija raspodjele vjerovatnoće rezultata mjerenja F(x)

Ako se posmatra proces mjerenja sa velikim brojem ponavljanja (n→∞), tako da se
zbog broja mjerenja može smanjiti širina intervala histograma tako da postaje ∆x→0.
Obvojnica histograma je u ovom slučaju neprekidna funkcija i označava se sa f(x). Ova
nenegativna, realna i neprekidna funkcija definirana je za svaki prirodan broj x i naziva
se gustina raspodjele vjerovatnoće mjerenja.Ova se funkcija matematski definira kao:


, kao funkciju raspodjele vjerovatnoće.

Normalna raspodjela greške se specificira sa dva parametra:
prosječnom vrijednošću i varijansom. Kada je prosječna vrijednost
nula, a varijansa σ σσ σ
2
, onda je :

80,45 80,75 81,05 81,35 81,65 81,95 Vrijednosti
mjerenja
Broj
mjerenja
1
2
3
4
5
6
7
8
9
2
2
2
1 e
f (e) exp( )
2
2
= −
σ
πσ
.

Ova funkcija zadovoljava tri uslova:

(i) f(e)≥0,
(ii)
ef (e)de 0

−∞
=
∫ (prosječna vrijednost je 0),
(iii)
2 2
e f (e)de

−∞
= σ
∫ (varijansa je σ
2
).

Najvažnije osobine normalne raspodjele su:
1. Gausova funkcija gustine raspodjele je pozitivna i neprekidna za svaku realnu
vrijednost promjenljive x;
2. Strmina zvonaste Gausove krive zavisi tako što se sa smanjivanjem standardne
devijacije povećava strmina.
3. Zvonasta kriva je osno simetrična u odnosu na vertikalu kroz maksimum.
4. Površina ispod krive je jednaka 1.
5. Vjerovatnoća da se rezultat mjerenja nadje u intervalu (x
1
,x
2
) je


6. Funkcija raspodjele je:








Standardna devijacija indirektno mjerene veličine

Ako se sa s
i
označi standardna devijacija veličine x
i
, onda je standardna devijacija
indirektno mjerene veličine y jednaka:


2 2 2 2 2 2 2
y 1 2 n
1 2 n
df df df
s ( ) s ( ) s ... ( ) s ,
dx dx dx
= + + +


odnosno


2
n
2
y i
i i 1
df
s s
dx
=
| |
=
|
\ ¹

.)





Primjeri
1. Witstonovim mostom izvršeno je 5 mjerenja jednog otpora pod istim
okolnostima. Dobijene su vrijednosti 1483, 1487, 1482, 1485 i 1480 Ω. Kolika je
najvjerovatnija vrijednost mjerenog otpora, te standardno odstupanje pojedinačnog
mjerenja s i standardno odstupanje aritmetičke sredine
X
s ?
sr


Najvjerovatnija vrijednost je aritmetička sredina svih pojedinačnih mjerenja, prema
kriterijumu minimalne sume kvadrata odstupanja.


Ω = =

=
4 . 1483
1
1
n
i
i
R
n
R

Ω = −

=

=
7 . 2 ) (
1
1
1
2
n
i
i
R R
n
s

Ω = = 2 . 1
n
s
s
R



i R
i
(Ω) (R
i
-R
sr
) (Ω) (R
i
-R
sr
)
2
(Ω
2
)
1 1483 -0.4 0.16
2 1487 3.6 12.96
3 1482 -1.4 1.96
4 1485 1.6 2.56
n=5 1480 -3.4 11.56
Σ 7417 29.2




2. Pojedinačni rezultati nekog mjerenja dati su u stupcu 2. u slijedećoj tabeli. (A)
Koliki su aritmetička sredina, standardno odstupanje i područje pouzdanosti
aritmetičke sredine za vjerovatnoću 95%? (B) Za iste podatke odrediti prikladan
broj mjerenja i načiniti obradu mjerenja pomoću njih.





A)

i X
i
(X
i
-X
sr
) (X
i
-X
sr
)
2

1 104.4 0.0 0.00
2 106.4 2.0 4.00
3 104.4 0.0 0.00
4 102.8 -1.6 2.56
5 105.4 1.0 1.00
6 100.4 -4.0 16.00
7 103.0 -1.4 1.96
8 103.2 -1.2 1.44
9 107.6 3.2 10.24
10 105.8 1.4 1.96
11 103.4 -1.0 1.00
12 103.8 -0.6 0.36
13 105.2 0.8 0.64
14 102.2 -2.2 4.84
15 107.0 2.6 6.76
16 106.2 1.8 3.24
17 104.8 0.4 0.16
18 104.8 0.4 0.16
19 105.4 1.0 1.00
n=20 101.8 -2.6 6.76
Σ 2088.0 64.08



4 . 104
20
2088 1
1
= = =

=
n
i
i
X
n
X



84 . 1
19
08 . 64
) (
1
1
1
2
= = −

=

=
n
i
i
X X
n
s


Metod i priroda mjerenja nisu poznati pa će se upotrijebiti Studentova t-raspodjela
odakle za n=20 i P=95% ⇒t=2.1
Područje pouzdanosti pri željenoj vjerovatnoći dato je sa
n
ts
X ±
pa se dobije

086 4 . 104
20
84 . 1 1 . 2
4 . 104 ± =

±


B) Neka se napravi 7 grupa u rasponu od 100.1 do 107.7 pa će i (razlika od lijevog
ruba jedne do lijevog ruba druge susjedne grupe) iznositi 1.1. „Udaljenost“ grupe
(intervala) od proizvoljno odabrane nulte grupe označava se sa d. Sredina nulte grupe je
X
0
i ona iznosi X
0
=(103.4+104.4)/2 =103.9



i=1.1 Broj članova f d f d f d
2
100.1-101.1 I 1 -3 -3 9
101.2-102.2 II 2 -2 -4 8
102.3-103.3 III 3 -1 -3 3
103.4-104.4 IIII 4 0 0 0
104.5-105.5 IIIII 5 1 5 5
105.6-106.6 III 3 2 6 12
106.7-107.7 II 2 3 6 18
Σ 20 7 55


3 . 104
20
7
1 . 1 9 . 103
0
= ⋅ + = + =


f
fd
i X X



78 . 1 )
20
7
(
20
55
1 . 1 ) (
2 2
2
= − ⋅ = − =




f
fd
f
fd
i s


3. Kroz duži vremenski period obavljana su mjerenja gubitaka u različitim
uzorcima trafo lima iste vrste. Gubici u svakom uzorku su mjereni 2 puta istim
uredjajem i pod jednakim okolnostima. Podaci su: (9.53 i 9.46 W), (9.31 i 9.35 W),
(9.74 i 9.79W), ( 9.48 i 9.42 W), (9.51 i 9.58 W), (9.58 i 9.53 W).Kolika je mjerna
nesigurnost (P=95%) upotrijebljenog mjernog postupka?






j i X
ji
(W)
j
X (W) (X
ji
-
j
X )
2
(W
2
)
1 1 9.53 9.495 0.001225
n
1
=2 9.46 0.001225
2 1 9.31 9.330 0.000400
n
2
=2 9.35 0.000400
3 1 9.74 9.765 0.000625
n
3
=2 9.79 0.000625
4 1 9.48 9.450 0.000900
n
4
=2 9.42 0.000900
5 1 9.51 9.545 0.001225
n
5
=2 9.58 0.001225
k=6 1 9.58 9.555 0.000625
n
6
=2 9.53 0.000625
Σ 0.01

Radi se o k ponavljanja istog pokusa označenih sa j=1,2,3,...,k; svaki puta sa n
j

pojedinačnih mjerenja.


W
k n
X X
s
k
j
j
k
j
nj
i
j ji
041 . 0
6 12
01 . 0
) (
) (
1
1 1
2
=

=


= ≈

∑∑
=
= =
σ


Mjerna nesigurnost metode ne smije ovisiti o broju mjerenja pa se obično izražava
granicama ovisnim o standardnom odstupanju. Vjerovatnoći P=95% odgovaraju granice
±1.96 σ. Prema tome, mjerna nesigurnost metode pri P=95% iznosi:
±1.96x0.041 W =±0.08 W.

4. Iz ukupno 10 000 otpornika nominalnog iznosa 1000Ω odabran je uzorak od
200 otpornika čije je mjerenje dalo srednju vrijednost 1001.0 Ω uz standardno
odstupanje od 2.0Ω . Odrediti na temelju ovih podataka koliko otpornika u cijelom
skupu odstupa od nazivnog iznosa za više od ±0.5%.
R
n
=1000Ω; n
uk
=10 000; n
uz
=200; R
sr.uz
=1001.0Ω; s
uz
=2.0Ω

R
n
·0.5%=5Ω, prema tome treba odrediti koliko će otpornika biti izvan granica 995-
1005Ω.
Iz uzorka R
sr uz
±s daje granice 999-1003Ω
R
sr uz
±s daje granice 997-1005Ω
R
sr uz
±s daje granice 995-1007Ω
To će dakle biti otpornici iznad +2s i ispod -3s- Prema tablicama (Gausova razdioba)
izvan ±2s nalazi se 4.55% a iznad +2s je polovica od toga dakle 2.275%. Izvan ±3%
nalazi se 0.27% a ispod -3s polovica dakle 0.135%.
Ukupno će izvan željenog područja biti 2.275 +0.135 =2.41% svih otpornika ili 241
komada.

5. Napon izvora izmjeren je 100 puta u istim uslovima voltmetrom dometa 12 V i
klase tačnosti 0.2. Srednja vrijednost svih rezultata je bila 9.75 V a standardno
odstupanje pojedine vrijednosti 14 mV.Kolika je mjerna nesigernost srednje
vrijednosti uz statističku sigurnost 68.3%?

Stvarna vrijednost mjerene veličine leži sa velikom vjerovatnoćom u „pojasu
tolerancije“ oko mjernog rezultata- širina tog pojasa definirana je mjernom nesigurnošću
koja se označava sa u(X)

Mjerna nesigurnost sadrži dvije komponente:
-standardna nesigurnost tipa A (označava se sa u
A
), i
-mjerna nesigurnost u
B
.
Standardna nesigurnost tipa A je komponenta mjerne nesigurnosti koja prizilazi iz
statističke raspodjele mjernih rezultata- može se iskazati eksperimentalnom standardnom
devijacijom. Dobija se statističkom analizom rezultata uzastopnih mjerenja i načelno
odgovara slučajnim pogreškama u klasičnom pristupu. Ako je n≥10 standardnom
devijacijom s dobro se procjenjuje standardna devijacija σ beskonačnog skupa (σ~s), pa
važi:

n
s
u
A
=

Kod prebrojivog skupa rezultata (n<10) sa nepoznatim rasipanjem procjena σ s pomoću
standardne nesigurnosti odredjuje se prema Studentovoj t-raspodjeli:

n
s
t u
A
⋅ =

Vrijednosti t za različite nivoe pouzdanosti su

n 3 5 6 8 10 20 30 50 100 200
P=68.3% 1.32 1.15 1.11 1.08 1.06 1.03 1.02 1.01 1.00 1.00
P=95% 4.30 2.78 2.57 2.37 2.26 2.09 2.05 2.01 1.98 1.97
P=99% 9.93 4.60 4.03 3.50 3.25 2.86 2.76 2.68 2.63 2.54

Standardna nesigurnost tipa B predstavlja komponentu koja proizilazi iz očekivane
vjerovatnoće i podataka koji se mogu pronaći, objasniti i kontrolirati. Načelno odgovara
sistematskim greškama u klasičnom pristupu. Za veličine sa jednolikom vjerovatnosnom
raspodjelom u intervalu širine 2∆X u čijem centru leži rezultat mjerenja X veličine X(
sve vrijednosti te veličine leže u okolini ±∆X oko rezultata mjerenja) standardna
devijacija σ osnovnog skupa je ∆X/ 3 . Standardna nesigurnost u
B
je:
B
u =
3
max
X ∆
= σ

Za statističku sigurnost od 68.3% važi
2 2
B A
u u u + =
gdje je
u
A
standardno odstupanje srednje vrijednosti a u
B
procijenjen iznos sistematskih grešaka.
U slučaju da se radi o granicama pogrešaka mjernog instrumenta vrijedi
3
G
u
B
= . Iz
K=0.2 ⇒G=0.2·12 =24 mV.


9 . 13 )
3
24
( )
100
14
( )
3
( ) (
2 2 2 2
= + = + =
G
n
s
u
mV

6. Pri umjeravanju ampermetra u 6 tačaka na opsegu 6A redom su utvrdjene stvarne
vrijednosti : 1.02A; 1.98A; 3.03A; 4.04A; 5.01A; 5.99A.Koja klasa tačnosti zadovoljava
instrument?

Svaki se instrument umjerava na vrhu skale i u preostalim tačkama ravnomjerno
rasporedjenim niz skalu. Za navedene stvarne vrijednosti očitanja iznosile su redom:
1A,2A,3A,4A,5A i 6A.Apsolutne vrijednosti pogrešaka su redom: 20mA,20mA,30mA,
40mA,10mA i 10mA.Najveća pogreška je 40mA što prema mjernom opsegu od 6A
iznosi 0.04/6 =0.67%. Razred ili klasa tačnosti može biti 0.1; 0.2; 0.5; 1; 1.5; 2.5; 5. Ovaj
ampermetar može biti klase tačnosti 1.


7. Koliko iznose postotne statističke granice pogrešaka kapaciteta pločastog
kondenzatora ako su granice pogrešaka razmaka d izmedju elektroda ±0.08%,
promjera D kružnih elektroda ±0.05% a dielektrične konstante zraka ±0.02%.

Kapacitet pločastog kondenzatora je
d
S
C
r 0
ε ε
=
. S je površina elektroda i ako su
kružne onda je
d
D
C
D
S
r
4
)
2
(
2
0
π ε ε
π = ⇒ =

Statističke granice pogrešaka složene veličine računaju se kao



=


± =
n
i
i
i
y
G
x
y
G
1
2 ' '
) (


2
2
0
4d
D
d
C
r
π ε ε
− =



d
D
D
C
r
2
0
π ε ε
=



d
D C
r
4
2
0
π ε
ε
=





)
100
(
16 4 16
2
2
4 2
0 2
2
2 2
0
2
2
4
4 2
0
2
' '
C
G
d
D
G
d
D
G
d
D
G
D
r
d
r
C
⋅ + + ± =
ε
ε ε ε ε ε



2 2
4 2
0
2
2
2
4 2
0 2 2
4 2
0
2
2
2
2 2
0
2
2 2
4 2
0
2
2
4
4 2
0
2
' '
%
100
16
16
100
16
4
100
16
16
ε
ε ε
ε
ε ε
ε ε
ε ε
ε ε
G
D
d
d
D
G
D
d
d
D
G
D
d
d
D
G
r
D
r
r
D
r
r
C
+ + ± =



2
2
2
2
2
2
2
2
2
' '
%
100 100 4 100
ε
ε
G G
D
G
d
G
r
D d C
+

+ ± =



05 . 0 4 08 . 0 4
2 2 2
%
2
%
2
%
' '
%
⋅ + ± = + + ± =
ε
G G G G
D d C


8. Otpornici od 22Ω imaju standardnu devijaciju 0.5%, a otpornici od 82 Ω imaju
standardnu devijaciju 1%. Koliku postotnu standardnu devijaciju ima paralelna
kombinacija ta dva otpora?


2 1
2 1
3
R R
R R
R
+
=
, 2
2 1
2
2
2
2 1
2 1 2 2 1
1
3
) ( ) (
) (
R R
R
R R
R R R R R
R
R
+

=
+
+ −
=


,
2
2 1
2
1
2
3
) (
(....)
R R
R
R
R
+

= =





3
2
2
2
2 1
2
1 2
1
2
2 1
2
2 2
2
2
3 2
1
1
3
3
100
)
) (
( )
) (
( ) ( ) (
R R R
R
R R
R
R
R
R
R

+
+
+
=


+


= σ σ σ σ σ



2
% 1
2 1
1 2
% 05
2 1
2
2
2
2 1
2 1
2
2 1
2
1
2
1
2 1
2 1
2
2 1
2
2
% 3
) ( ) ( 100
) (
100
) (
σ σ σ σ σ
R R
R
R R
R
R R
R R
R R
R
R R
R R
R R
R
+
+
+
=
(
(
(
(
¸
(

¸

+
+
+
(
(
(
(
¸
(

¸

+
+
=


% 45 . 0 %) 1
22 82
22
( %) 5 . 0
82 22
82
(
2 2
% 3
= ⋅
+
+ ⋅
+
= σ


9. Otpor nazivne vrijednosti 1Ω , opteretiv do 1W, treba izmjeriti UI metodom. Na
raspolaganju su slijedeći mjerni instrumenti: a) ampermetar 2A, kl. 0.2; b)
ampermetar 1A, kl.0.5; c) voltmetar 1.5 V, kl.0.2; d) voltmetar 1V, kl.0.5. Koje se
najuže sigurne postotne granice pogrešaka mogu dobiti?

Ako je P
Rmax
=1W onda uz R
n
=1Ω znači da maksimalan napon koji se smije dovesti na
otpornik iznosi U=1V, odnosno maksimalna struja koja otpornikom smije protjecati
iznosi I=1A.Kako je relativna pogreška instrumenta najmanja pri najvećem otklonu to se
i napon i struja postavljaju upravo na te vrijednosti. Granice pogrešaka instrumenata su:
|G
Aa
|=0.2%·2A=4 mA; |G
Ab
|=0.5%·1A=5 mA;
|G
Vc
|=0.2%·1.5V=3 mV; |G
Vd
|=0.5·1V=5 mV
Pošto su procentualne granice pogrešaka mjerenja napona odnosno struje jednake:
|G
U%
|=|G
V
|/U i |G
I%
|=|G
A
|/I, to slijedi:

|G
Vc%
|=(3 mV)/(1V) =0.3% |G
Vd%
|=(5 mV)/(1 V) =0.5%
|G
Ia%
| =(4 mA)/(1 A) =0.4% |G
Ib%
| =(5 mA)/(1A) ==.5%


I
U
R =

I U
R 1
=


2
I
U
I
R
− =





R
G
I
U
G
I
G
I
R
G
U
R
G
I U I U R
100 1
2
'

)
`
¹
¹
´
¦
+ ± =
)
`
¹
¹
´
¦


+


± =


{ }
% %
2
'
%
100 100
1
I U I U R
G G G
U
I
I
U
G
U
I
I
G + ± =
)
`
¹
¹
´
¦
⋅ + ⋅ ± = ⇒


Dakle,
'
% R
G biće minimalan kada su obje granice pogrešaka G
U%
i G
I%
minimalne a to u
ovom slučaju vrijedi ako se odaberu ampermetar pod a) i voltmetar pod c). Tada će biti
'
% R
G =±0.7%






10. Snaga tereta poznatog aktivnog otpora odredjena je mjerenjem njegovog
napona. Ako su granice pogrešaka izmjerenog napona 0.3% a otpora 0.2% kolike
su statističke granice pogrešaka tako odredjene snage ?


R
U
P
2
=

R
U
U
P
2 =


2
2
R
U
R
P
− =





⇒ ⋅ + =
|
¹
|

\
|


+
|
¹
|

\
|


=
P
G
R
U
G
R
U
G
R
P
G
U
P
G
R U R U P
100 4
2
4
4
2
2
2
2 2
' '



2 . 0 3 . 0 4 4 100 100
4
2 2 2
%
2
%
2 2
4
2
4
4
2 2
4
2
2
2
' '
%
+ ⋅ = + = ⋅ + ⋅ =
R U R U P
G G G
U
R
R
U
G
U
R
R
U
G

11. Voltmetar zanemarive pogreške mjeri napon izvora 10 puta, sa rezultatima :
5.01; 5.02; 4.99; 5.00; 5.01; 5.02; 5.02; 5.01; 4.99; 5.02 V. Izračunati mjernu
nesigurnost izmjerenog napona i iskazati mjerni rezultat.

Rezultat mjerenja :
V U
n
U
i
i
01 . 5 009 . 5
1
10
1
≈ = =

=

Standardna nesigurnost tipa A:

3
10
1
2
10 8 . 3 ) (
) 1 (
1

=
⋅ = − ⋅

= ≈

i
i
U
U U
U U
n n
n
s
u σ

Mjerni rezultat je:
V u U U
U
) 0038 . 0 01 . 5 ( ± = ± =


12. Ampermetar zanemarive pogreške mjeri struju 5 puta sa rezultatima: 1.006;
1.003; 1.001; 1.000; 1.005A.Izračunati nesigurnost i iskazati mjerni rezultat.

Rezultat mjerenja
003 . 1
1
5
1
= =
∑ i
I
n
I
A
Standardna nesigurnost tipa A je:
n
s
t u u
I
I I I
⋅ = ⇒ ≠ σ

Za n=5 faktor t=1.15 (uz P=68.3%). Nesigurnost struje iznosi:

3
5
1
2
10 14 . 1 15 . 1 ) (
) 1 (
1

⋅ ⋅ = −

= ⋅ =

I I
n n
t
n
s
t u
i
I
I = 1.3 mA

Iskaz mjernog rezultata (uz P=68.3%) :
) 0013 . 0 003 . 1 ( ± = ± =
I
u I I
A

3. prisustvo odredjenih sistematskih nedostataka mjernog sredstva kao što su prevelike dimenzione tolerancije u spojnim dijelovima i ležištima te prisustvo trenja i td. 4. slučajna greška je ili pozitivna ili negativna. 5. slučajne greške se mogu eliminirati obavljajući ista mjerenja više puta i prikazivanjem rezultata kao neke srednje vrijednosti nekim statističkim metodama. 6. slučajno promjenljivi efekti sredine koji prouzrokuju nekontrolisan i nepredvidiv utjecaj na pokazivanje mjernog sredstva ( npr fluktuacija napona napajanja i td).

APSOLUTNE GREŠKE
Ako je xi izmjerena vrijednost, a xs stvarna vrijednost neke fizikalne veličine onda se razlika

∆ s = x i – x s,
definiše kao stvarna apsolutna greška. Pošto se u pravilu ne raspolaže sa stvarnom vrijednošću uzima se vrijednost za koju se može predpostaviti da je najbliža stvarnoj i koja se zove tačna vrijednost (xt)

∆t = xi – xt.
Umjesto xt može se uzeti srednja vrijednost (x s r), te se dobije apsolutna greška srednje vrijednosti:

∆ x = x i – x sr .
RELATIVNE GREŠKE
Relativne greške praktičnije je koristiti u odnosu na apsolutne radi toga što se dobiju tačniji podaci o mjerenoj veličini. Na primjer, ako je apsolutna greška ∆ x =0,1(V), ova greška nije ista ako se mjeri napon 10(V) ili 100(V). Relativna greška se definiše kao odnos apsolutne greške i stvarne (tačne) vrijednosti:

gr =

xi − x t , xt

ili

i definise se kao: .1(Ω).9(Ω) ≤ R s ≤ 10.1(V). Na primjer. Zadate su sigurne granice greške G1/2=±0. Korekcija k je popravak. dogovorena vrijednost je mjerni opseg: gr = xi − x t MO . Statističke granice greške detaljnije će biti objašnjene u dijelu koji tretira slučajne greške. xi − x t DV . Sigurne granice greške obuhvataju sve slučajne i sistematske greške. Ako je nula na početku skale.gr = Relativna greška mjernog ure aja je: x i − x sr x sr . odnosno negativna vrijednost apsolutne greške: k = – ∆t.1(Ω) ≤ R s ≤ 10 + 0. Stvarna vrijednost otpora leži u granicama: 10 – 0.1(V): U i –0.1(Ω). Klasa tačnosti mjerog instrumena predstavlja granice greške u procentima svedene na mjerni opseg. Stvarna. odnosno tačna vrijednost mora biti u intervalu: xi – G2 ≤ xs ≤ xi + G1.1(Ω).1(V) ≤ U s ≤ U i + 0. 9. vrijednost naznačena na otporniku je R N =10(Ω). gr = gdje je DV dogovorena vrijednost. Stvarne vrijednosti napona leže unutar granice U i ± 0 .

Treba odrediti najveće greške.75 G75V (%) = ± nd ⋅ 100 = ± ⋅ 100 = ±1% x 75 Gnd = ± K REZULTATI I GREŠKE MJERENJA Rezultat mjerenja se ne može odvojiti od greške mjerenja. x max MO 150 = ±K = ±0. Rezultat mjerenja je vrijednost mjerene veličine dobijene mjerenjem.5 5. srednja vrijednost dobijena na osnovi više mjerenja i td.5 = ±0.000A mjerna nesigurnost je 0. ili ako je napon U=400V mjerna nesigurnost je 1V ili ako je I=2.5 2. MO – mjerni opseg. nekorigovani rezultat. Greška mjerenja ne smije da bude veća od jedinice poslednjeg decimalnog mjesta. tabelarno i grafički. (npr.01 A.5 1 1. Rezultat mjerenja ima značaj u inženjerskoj praksi samo ako je prikazan zajedno sa mjernom nesigurnošću tj.001A. ako je struja 3. 100 gdje je K – klasa tačnosti. korigovani rezultat. . Da bi se odredila mjerna veličina treba mjeriti više puta i zatim procijeniti kolika je tačna ili prava vrijednost posmatrane veličine. Rezultati mjerenja se mogu prikazati u numeričkom obliku. Ne preporučuje se korištenje instrumenta u prvoj trećini skale.5 i skala od 0 do 150 V. U slučaju numeričkog prikazivanja rezultata bez navedenih podataka o mjernoj nesigurnosti neophodno je znati broj decimalnih mjesta.75V 100 100 100 G 0.23 A mjerna nesigurnost je manja od 0.2 0. Pri ovome jasno treba da se kako je dobijen rezultat : pokazivanje instrumenta. Pokazivanje mjernog instrumenta definira se kao „vrijednost mjerene veličine koju daje mjerno sredstvo“ i izražava se u mjernim jedinicama veličine bez obzira koja je podjela na skali instrumenta. Mjeri se napon od 75 V. Za električne mjerne instrumente postoje sljedeće klase: 0.05 0.G=± K ⋅ MO . Primjer za utvrdjivanje karakteristike mjernog instrumenta Neka je voltmetar klase 0.1 0. procjenom potencijalne greške.

Korigovani rezultat je rezultat mjerenja dobijen poslije korekcije nekorigovanog rezultata uzimajuči u obzir predpostavljene sistematske greške. Nula može da bude značajna cifra: 33 000 (tačna) ili 6. Procjena prave vrijednosti mjerene veličine uključuje: 1. Procjena mjerne nesigurnosti uključuje odredjivanje njene slučajne komponente na osnovu ponovljenih mjerenja i sistematske komponente kao posledice nepoznatih (neisključenih) sistematskih grešaka. 33 000 ima 2 značajne cifre. KOREKCIJE REZULTATA MJERENJA Korigiranje rezultata mjerenja = metrološka aktivnost kojom se poslije mjerenja korigira rezultat u skladu sa unaprijed posebnom funkcijom da bi se eliminirale sistematske greške ili neke druge pojave koje se smatraju smetnjom. odredjivanje najvjerovatnije vrijednosti mjerene veličine za koju se prikazuje da je jednaka aritmetičkoj sredini rezultata mjerenja. Nula u nizu nije značajna cifra pa tako 0. Aritmetička sredina je Zadatak statističke obrade rezultata je procjena prave vrijednosti mjerene veličine i procjene mjerne nesigurnosti korigovanog rezultata mjerenja.ZNAČAJNE CIFRE U MJERENJIMA Sve cifre u rezultatu su sigurne ako su dobijene pokazivanjem instrumenta. koristeći pri tome isto mjerno sredstvo sa dovoljno velikom rezolucijom dobijaju se različite vrijednosti rezultata. 2.00333 ima 3 značajne cifre. . Ako se pri proračunu dobije veći broj cifara u odnosu na broj sigurnih cifara rezultat treba zaokružiti na vrijednost odredjenu brojem sigurnih cifara uz najviše jednu nesigurnu cifru. Pod predpostavkom da su sistematske greške eliminirane aritmetička sredina rezultata mjerenja može se smatrati pravom vrijednošću mjerene veličine. korigovanje ove vrijednosti za poznate sistematske greške mjerenja.6006 imaju po 5 značajnih cifara. Nekorigovani rezultat je rezultat mjerenja prije korekcije za predpostavljenu sistematsku grešku. STATISTIČKA OBRADA REZULTATA MJERENJA Ponavljajući mjerenja jedne iste veličine pod istim uvjetima. Cifre koje su dobijene procjenom nazivaju se nesigurne cifre.

Vjerovatnoća pojavljivanja malih grešaka veća je od vjerovatnoće pojavljivanja velikih grešaka. Na osnovi konstatacije 1. može se zaključiti da je lim ε=0 što znači da je pri velikom broju ponovljenih mjerenja aritmetička sredina rezultata mjerenja jednaka pravoj vrijednosti mjerene veličine. U teoriji grešaka predhodna konstatacija veže se za Gausovu metodu najmanjih kvadrata odnosno za odredjivanje veličine A tako da slijedeći izraz ima minimalnu vrijednost f ′( A) = ∑ ( xi − A) 2 i =1 n .Apsolutna greška Suma apsolutnih grešaka ∆xi = xi − x0 ∑ ∆x i =1 n n i = (∑ xi ) − n ⋅ x0 i =1 n n Prava vrijednost x0 = 1 1 x i − ∑ ∆x i ∑ n i =1 n i =1 Aritmetička sredina 1 n ε = ∑ ∆xi apsolutnih grešaka n i =1 1 n x = ∑ xi Aritmetička sredina mjerenja n i =1 Obzirom da je vjerovatnoća pojavljivanja pozitivnih i negativnih apsolutnih grešaka (ako su sistematske greške eliminirane) podjednaka može se pisati x0 = x ± ε 1. 2. Pri velikom broju ponovljenih mjerenja jednako vjerovatno nastaju slučajne greške jednakih vrijednosti ali suprotnog znaka.

U praksi se često umjesto termina aritmetička sredina koristi termin „srednja vrijednost“ (mean). Ako se zna da je ukupan broj mjerenja N a da se kod analiziranja uzima uzorak (skup) od n članova može se reći da je aritmetička sredina za ukupan broj od N mjerenja: µ= 1 N ∑ xi i =1 N n mjerenja treba da bude reprezentativan uzorak a to treba da znači da uzorkovanje treba da bude slučajno. Tako se može pisati ν i = xi − x .Pri ovome je kvadrat ( xi − A) 2 odstupanja i-tog rezultata mjerenja od veličine A. koja sa najvećom vjerovatnoćom predstavlja najbolju aproksimaciju prave vrijednosti mjerene veličine. Veličina σ2 se naziva varijansa ili dispersija i jednaka je aritmetičkoj sredini kvadrata apsolutnih grešaka 1 n σ = ∑ ( xi − x0 ) n i =1 2 Standardna devijacija ( sdandardno odstupanje ili srednja kvadratna greška) je odstupanje koje bi se javilo u svih n mjerenja čija je veličina takva da je kvadrat ukupne greške jednak ukupnom zbiru kvadrata grešaka mjerenja σ= 1 n ∑ ∆xi2 n i =1 U praksi kao što je rečeno ne zna se vrijednost mjerene veličine već se može odrediti samo najvjerovatnija vrijednost odnosno srednja vrijednost uzorka.

Varijansa: Srednja kvadratna greška: Standardna devijacija cijelog skupa: Standardna devijacija aritmetičke sredine: Prava vrijednost se nalazi u intervalu srednje vrijednosti ±standardna devijacija aritmetičke sredine .

Na ordinati se mogu nanositi i relativne učestanosti rezultata mjerenja (fi/n) umjesto učestanosti mjerenja. Ako greške ispunjavaju navedene Gausove uvjete (slučajni procesi) vjerovatnoća da se mjereni rezultat nadje u intervalu pouzdanosti je 67%. Koristeći učestanost rezultata mjerenja može se pisati da je aritmetička sredina mjerenja : 1 n x = ∑ f i xi n i =1 m≤n i ∑f i =1 m i =n . Ako se posmatra skup diskretnih vrijednosti (mjerenja) na horizontalnu osu nanose se izmjerene vrijednosti a na vertikalnu broj mjerenja pri kojima je izmjerena ta vrijednost.Interval odredjen predhodnom jednačinom naziva se „confidence interval“ ili interval pouzdanosti. Broj ponavljanja pojedine vrijednosti naziva se učestanost (frekvencija) rezultata mjerenja (fi).

Učestanost intervala je broj mjerenja koja pripadaju intervalu histograma . . Histogram je grafički prikaz rezultata mjerenja u kome su na apscisi dati rezultati mjerenja unutar opsega mjerene veličine a na ordinati učestanost njihovih ponavljanja. Grupisanje rezultata u intervale histograma u odnosu na ukupan interval mjerenja R(x) =xmax-xmin gdje je xmax-najveći a xmin-najmanji rezultat. Moraju se obuhvatiti sve izmjerene vrijednosti i svaki pojedini rezultat mora pripadati samo po jednom intervalu.Pri mjerenju kontinualne veličine skup mjerenja čini diskretni skup koji se razlikuje za diferencijalno male priraštaje. Broj intervala histograma je m ≈ n + 1 Pri crtanju dijagrama na apscisu se nanose intervali histograma a na ordinatu učestanost intervala. relativna učestanost intervala ili procentualna učestanost intervala.

Normalna raspodjela greške se specificira sa dva parametra: prosječnom vrijednošću i varijansom.35 81. realna i neprekidna funkcija definirana je za svaki prirodan broj x i naziva se gustina raspodjele vjerovatnoće mjerenja. Ova nenegativna. Obvojnica histograma je u ovom slučaju neprekidna funkcija i označava se sa f(x).Ova se funkcija matematski definira kao: . tako da se zbog broja mjerenja može smanjiti širina intervala histograma tako da postaje x→0.05 81.95 Vrijednosti mjerenja PARAMETRI VJEROVATNOĆE REZULTATA MJERENJA Osnovni parametri koji karakterišu vjerovatnoću rezultata mjerenja su: -gustina raspodjele vjerovatnoće mjerenja f(x) -funkcija raspodjele vjerovatnoće rezultata mjerenja F(x) Ako se posmatra proces mjerenja sa velikim brojem ponavljanja (n→∞).65 81. a varijansa σ2. kao funkciju raspodjele vjerovatnoće. Kada je prosječna vrijednost nula.75 81.45 80. onda je : .Broj 9 mjerenja 8 7 6 5 4 3 2 1 80.

Funkcija raspodjele je: . Gausova funkcija gustine raspodjele je pozitivna i neprekidna za svaku realnu vrijednost promjenljive x.x2) je 6. −∞ ∞ (iii) ∫ e f (e)de = σ 2 2 (varijansa je σ2). Zvonasta kriva je osno simetrična u odnosu na vertikalu kroz maksimum.e2 f (e) = exp(− 2 ) . 3. 2 2σ 2πσ 1 Ova funkcija zadovoljava tri uslova: (i) (ii) f(e)≥0. −∞ Najvažnije osobine normalne raspodjele su: 1. ∞ ∫ ef (e)de = 0 (prosječna vrijednost je 0). 2. Vjerovatnoća da se rezultat mjerenja nadje u intervalu (x1. 5. Strmina zvonaste Gausove krive zavisi tako što se sa smanjivanjem standardne devijacije povećava strmina. 4. Površina ispod krive je jednaka 1.

→ Standardna devijacija indirektno mjerene veličine Ako se sa si označi standardna devijacija veličine xi. onda je standardna devijacija indirektno mjerene veličine y jednaka: .

te standardno odstupanje pojedinačnog mjerenja s i standardno odstupanje aritmetičke sredine s X ?sr Najvjerovatnija vrijednost je aritmetička sredina svih pojedinačnih mjerenja.2 2 ) . 1 n R = ∑ Ri = 1483. Witstonovim mostom izvršeno je 5 mjerenja jednog otpora pod istim okolnostima.s2 = ( y odnosno df 2 2 df 2 2 df 2 2 ) s1 + ( ) s 2 + . 1485 i 1480 .56 11. prema kriterijumu minimalne sume kvadrata odstupanja. dx1 dx 2 dx n  df  2 sy = ∑   si dx i  i =1  n 2 ...2Ω n i 1 2 3 4 n=5 Σ Ri ( ) 1483 1487 1482 1485 1480 7417 s= 1 n ∑ ( Ri − R ) 2 = 2.56 29.4 (Ri-Rsr)2 ( 0.4 1.7Ω n − 1 i =1 (Ri-Rsr) ( ) -0.4 3.) Primjeri 1. + ( ) sn .16 12.4Ω n i =1 s sR = = 1.96 2.6 -3. 1482.96 1. 1487. Kolika je najvjerovatnija vrijednost mjerenog otpora. Dobijene su vrijednosti 1483.6 -1.

16 0.2 1.8 104.8 -2.0 -4. u slijedećoj tabeli.00 1.6 (Xi-Xsr)2 0.44 10.6 105.4 106.00 6.0 0.2 107.0 106.24 1.4 -1.0 -1.8 103.4 0.00 0.08 (X i − X )2 = = 1.24 0.84 6. standardno odstupanje i područje pouzdanosti aritmetičke sredine za vjerovatnoću 95%? (B) Za iste podatke odrediti prikladan broj mjerenja i načiniti obradu mjerenja pomoću njih.8 105.0 103.64 4.4 102.6 1.00 4.4 104.0 -0.96 1.2 102.8 105.2 107.0 -1.2 2.4 n i =1 20 s= 1 n 64.4 100.76 3.96 1.0 -2.00 0.0 (Xi-Xsr) 0.4 -1.2 104. A) i 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 n=20 Σ Xi 104.4 101.4 103.4 103.2.8 0.36 0.6 0.2 3.84 ∑ n − 1 i =1 19 .0 2.8 105.8 2088.6 1. Pojedinačni rezultati nekog mjerenja dati su u stupcu 2.16 1.76 64.4 1. (A) Koliki su aritmetička sredina.08 1 n 2088 X = ∑ Xi = = 104.56 1.00 16.00 2.

58 i 9.2-102.31 i 9. „Udaljenost“ grupe (intervala) od proizvoljno odabrane nulte grupe označava se sa d.58 W).3-103.7 pa će i (razlika od lijevog ruba jedne do lijevog ruba druge susjedne grupe) iznositi 1. Kroz duži vremenski period obavljana su mjerenja gubitaka u različitim uzorcima trafo lima iste vrste. (9.4 104.Metod i priroda mjerenja nisu poznati pa će se upotrijebiti Studentova t-raspodjela odakle za n=20 i P=95% ⇒ t=2.74 i 9.9 + 1.5 105.2 102.53 W).4-104. (9.4)/2 =103.51 i 9.1 ⋅ 1. (9.5-105. Gubici u svakom uzorku su mjereni 2 puta istim uredjajem i pod jednakim okolnostima.7 Σ Broj članova I II III IIII IIIII III II f 1 2 3 4 5 3 2 20 d -3 -2 -1 0 1 2 3 fd -3 -4 -3 0 5 6 6 7 f d2 9 8 3 0 5 12 18 55 X = X0 +i ∑ fd = 103.4 ± 2.79W).1 101.Kolika je mjerna nesigurnost (P=95%) upotrijebljenog mjernog postupka? .1 ⋅ 7 = 104.48 i 9.42 W).1 do 107. Sredina nulte grupe je X0 i ona iznosi X0=(103.1-101.1 100. Podaci su: (9.35 W).9 i=1.84 20 = 104.4 ± 086 B) Neka se napravi 7 grupa u rasponu od 100.1 ⋅ 55 7 − ( ) 2 = 1. (9.6 106.1 Područje pouzdanosti pri željenoj vjerovatnoći dato je sa X± ts n pa se dobije 104. ( 9.3 20 ∑f 2 s=i ∑ fd ∑f −( ∑ fd ) ∑f 2 = 1.78 20 20 3.4+104.53 i 9.6-106.46 W).1.3 103.7-107.

Rn=1000 .275%.55% a iznad +2s je polovica od toga dakle 2. Prema tome.555 (Xji.001225 0.041W 12 − 6 Mjerna nesigurnost metode ne smije ovisiti o broju mjerenja pa se obično izražava granicama ovisnim o standardnom odstupanju.35 9.48 9.k.96x0.. Iz ukupno 10 000 otpornika nominalnog iznosa 1000 odabran je uzorak od 200 otpornika čije je mjerenje dalo srednju vrijednost 1001.135%.000625 0.000625 0.31 9.X j )2 (W2) 0.08 W.000900 0.000400 0.96 σ.58 9.Prema tablicama (Gausova razdioba) izvan ±2s nalazi se 4.000625 0.5%.001225 0. suz=2.58 9. Rsr..765 9. Vjerovatnoći P=95% odgovaraju granice ±1.330 9. mjerna nesigurnost metode pri P=95% iznosi: ±1.j 1 2 3 4 5 k=6 Σ i 1 n1=2 1 n2=2 1 n3=2 1 n4=2 1 n5=2 1 n6=2 Xji (W) 9.46 9.450 9.0 .0 uz standardno odstupanje od 2.42 9..51 9. Odrediti na temelju ovih podataka koliko otpornika u cijelom skupu odstupa od nazivnog iznosa za više od ±0.53 X j (W) 9.2.495 9.27% a ispod -3s polovica dakle 0. svaki puta sa nj pojedinačnih mjerenja.3.000625 0.545 9. Iz uzorka Rsr uz ±s daje granice 999-1003 Rsr uz ±s daje granice 997-1005 Rsr uz ±s daje granice 995-1007 To će dakle biti otpornici iznad +2s i ispod -3s.001225 0. Izvan ±3% nalazi se 0.79 9. ∑∑ ( X σ ≈s= j =1 i =1 k j =1 k nj ji − X j )2 = (∑ n j ) − k 0.01 = 0.001225 0.0 Rn·0.74 9.01 Radi se o k ponavljanja istog pokusa označenih sa j=1.uz =1001. .53 9.000900 0.5%=5 . prema tome treba odrediti koliko će otpornika biti izvan granica 9951005 . 4. nuz=200.. nuk=10 000.000400 0.0 .041 W =±0.

2.57 4.135 =2. Načelno odgovara sistematskim greškama u klasičnom pristupu.Kolika je mjerna nesigernost srednje vrijednosti uz statističku sigurnost 68.3% P=95% P=99% Vrijednosti t za različite nivoe pouzdanosti su Standardna nesigurnost tipa B predstavlja komponentu koja proizilazi iz očekivane vjerovatnoće i podataka koji se mogu pronaći.15 1.može se iskazati eksperimentalnom standardnom devijacijom.06 2.3%? Stvarna vrijednost mjerene veličine leži sa velikom vjerovatnoćom u „pojasu tolerancije“ oko mjernog rezultata.03 8 1.32 4.03 2.širina tog pojasa definirana je mjernom nesigurnošću koja se označava sa u(X) Mjerna nesigurnost sadrži dvije komponente: -standardna nesigurnost tipa A (označava se sa uA).275 +0.Ukupno će izvan željenog područja biti 2.25 20 1.00 1.26 3.60 4. i -mjerna nesigurnost uB. objasniti i kontrolirati. Standardna nesigurnost tipa A je komponenta mjerne nesigurnosti koja prizilazi iz statističke raspodjele mjernih rezultata.54 Kod prebrojivog skupa rezultata (n<10) sa nepoznatim rasipanjem procjena σ s pomoću standardne nesigurnosti odredjuje se prema Studentovoj t-raspodjeli: uA = t ⋅ n P=68. Ako je n≥10 standardnom devijacijom s dobro se procjenjuje standardna devijacija σ beskonačnog skupa (σ~s). Dobija se statističkom analizom rezultata uzastopnih mjerenja i načelno odgovara slučajnim pogreškama u klasičnom pristupu.01 2.41% svih otpornika ili 241 komada.30 9.02 2.68 100 1.76 50 1.93 5 6 1.63 200 1.01 2. Srednja vrijednost svih rezultata je bila 9.78 2. 5. Za veličine sa jednolikom vjerovatnosnom raspodjelom u intervalu širine 2∆X u čijem centru leži rezultat mjerenja X veličine X( sve vrijednosti te veličine leže u okolini ±∆X oko rezultata mjerenja) standardna devijacija σ osnovnog skupa je ∆X/ 3 .98 2.05 2.09 2.97 2.86 30 1.75 V a standardno odstupanje pojedine vrijednosti 14 mV. pa važi: uA = s n s n 3 1.50 10 1.08 2.37 3. Standardna nesigurnost uB je: . Napon izvora izmjeren je 100 puta u istim uslovima voltmetrom dometa 12 V i klase tačnosti 0.00 1.11 2.

5.3% važi u= ( s n )2 + ( G 3 )2 = ( 14 100 )2 + ( 24 3 ) 2 = 13.Koja klasa tačnosti zadovoljava instrument? Svaki se instrument umjerava na vrhu skale i u preostalim tačkama ravnomjerno rasporedjenim niz skalu.2 ⇒ G=0.05% a dielektrične konstante zraka ±0.67%.uB =σ = ∆X max 3 gdje je uAstandardno odstupanje srednje vrijednosti a uB procijenjen iznos sistematskih grešaka.2. 0. 5.20mA. 7.08%. Ovaj ampermetar može biti klase tačnosti 1. 4.4A. Razred ili klasa tačnosti može biti 0.5A i 6A. 1.Apsolutne vrijednosti pogrešaka su redom: 20mA.5.02%.04A. Za navedene stvarne vrijednosti očitanja iznosile su redom: 1A.Najveća pogreška je 40mA što prema mjernom opsegu od 6A iznosi 0.04/6 =0. S je površina elektroda i ako su ε r ε 0 D 2π D S = ( )π ⇒ C = 2 4d G =± '' y Statističke granice pogrešaka složene veličine računaju se kao ∑ ( ∂x i =1 n ∂y i Gi ) 2 .3A. G . C= Kapacitet pločastog kondenzatora je kružne onda je ε rε 0 S d . promjera D kružnih elektroda ±0.02A.99A.2A.01A.03A. Pri umjeravanju ampermetra u 6 tačaka na opsegu 6A redom su utvrdjene stvarne vrijednosti : 1.10mA i 10mA.98A. 0. 5. 40mA.30mA. 1. Iz U slučaju da se radi o granicama pogrešaka mjernog instrumenta vrijedi u B = 3 K=0. Koliko iznose postotne statističke granice pogrešaka kapaciteta pločastog kondenzatora ako su granice pogrešaka razmaka d izmedju elektroda ±0.2·12 =24 mV.9 mV 6.5. 5. 3. 2.1. 1. 2 2 u = u A + uB Za statističku sigurnost od 68.

08 2 + 4 ⋅ 0. a otpornici od 82 imaju standardnu devijaciju 1%. Koliku postotnu standardnu devijaciju ima paralelna kombinacija ta dva otpora? RR R3 = 1 2 R1 + R2 . ∂R3 − R12 = (....ε r ε 0 D 2π ∂C =− ∂d 4d 2 G =± '' C ∂C ε r ε 0 Dπ = ∂D 2d 2 d ∂C ε 0 D 2π = ∂ε r 4d ε r2 ε 02 D 4 16d 4 G + ε r2 ε 02 D 2 4d 2 G + 2 D ε 02 D 4 2 100 Gε2 ⋅ ( ) C 16d G '' C% ε r2 ε 02 D 4 16d 2 ε r2 ε 02 D 2 16d 2 ε 02 D 4 16d 2 2 2 2 2 =± 100 G D + 100 G D + 100 2 Gε2 4 2 2 4 2 2 2 4 2 2 2 4 16d ε r ε 0 D 4d εr ε0 D 16d ε r ε 0 D G '' C% 100 2 2 4 ⋅ 100 2 2 100 2 2 =± Gd + G D + 2 Gε d2 D2 εr ' 2 2 GC' % = ± Gd % + 4G D % + Gε2% = ± 0. Otpornici od 22 imaju standardnu devijaciju 0.05 2 8.) = ∂R2 ( R1 + R2 ) 2 2 ∂R3 ∂R3 R2 R12 100 2 2 2 σ3 = ( σ1) + ( σ2) = ( σ1) + ( σ 2 )2 ⋅ ∂R1 ∂R2 R3 ( R1 + R2 ) 2 ( R1 + R2 ) 2 .5%. 2 ∂R3 R1 R2 − R2 ( R1 + R2 ) − R2 = = ∂R1 ( R1 + R2 ) 2 ( R1 + R2 ) 2 .

2.5 V.5. opteretiv do 1W. |GVd|=0.5%·1A=5 mA.0.σ 3% 2     R2 R12     2 2  ( R1 + R2 ) σ 100 +  ( R1 + R2 ) σ 100 = ( R2 σ ) 2 + ( R1 σ ) 2 = 1 2 05% 1%  R1 R2   R1 R2  R1 + R2 R1 + R2   R +R   R +R 2 2  1   1  2 2 σ 3% = ( 82 22 ⋅ 0. Otpor nazivne vrijednosti 1 .5V=3 mV.5·1V=5 mV |GVc%|=(3 mV)/(1V) =0.2%·1.3% |GIa%| =(4 mA)/(1 A) =0. Granice pogrešaka instrumenata su: Pošto su procentualne granice pogrešaka mjerenja napona odnosno struje jednake: |GU%|=|GV|/U i |GI%|=|GA|/I.2%·2A=4 mA. c) voltmetar 1. odnosno maksimalna struja koja otpornikom smije protjecati iznosi I=1A.5. kl.5%) 2 + ( ⋅ 1%) 2 = 0. to slijedi: |GAa|=0.2. Koje se najuže sigurne postotne granice pogrešaka mogu dobiti? Ako je PRmax =1W onda uz Rn=1 znači da maksimalan napon koji se smije dovesti na otpornik iznosi U=1V. 0.0. d) voltmetar 1V. b) ampermetar 1A.5% |GIb%| =(5 mA)/(1A) ==.Kako je relativna pogreška instrumenta najmanja pri najvećem otklonu to se i napon i struja postavljaju upravo na te vrijednosti. treba izmjeriti UI metodom.45% 22 + 82 82 + 22 9. kl. |GAb|=0.5% R= U I ∂R 1 = ∂U I ∂R U =− 2 ∂I I  ∂R  1  100 ∂R U ' GR = ± GU + G I  = ±  GU + 2 G I  ⋅ ∂I I  ∂U  I  R 1 I  U I ' ⇒ GR% = ± GU ⋅ 100 + 2 G I ⋅ 100  = ±{GU % + G I % } I U IU  . Na raspolaganju su slijedeći mjerni instrumenti: a) ampermetar 2A. |GVc|=0.4% |GVd%|=(5 mV)/(1 V) =0. kl.0. kl.

02 V.7% 10. 5.3 2 + 0.99. 5.01V Rezultat mjerenja : U = n i =1 Standardna nesigurnost tipa A: uU ≈ σ U sU n = 10 1 ⋅ ∑ (U i − U ) 2 = 3.0038)V . Tada će biti ' G R % =±0.2% kolike su statističke granice pogrešaka tako odredjene snage ? U2 P= R '' P ∂P U =2 ∂U R 2 2 ∂P U2 =− 2 ∂R R 4U 2 2 U 4 2 100 GU + 4 G R ⋅ ⇒ P R2 R  ∂P   ∂P  G =  GU  +  GR  =  ∂U   ∂R  G '' P% = 4U 2 R 2 2 U 4 R2 2 2 2 2 GU ⋅ 100 + 4 4 G R ⋅ 100 2 = 4GU % + G R % = 4 ⋅ 0. Ako su granice pogrešaka izmjerenog napona 0.2 2 2 4 R U R U 11.01. 4.01 ± 0. 4.99. 5.' Dakle.3% a otpora 0.009 ≈ 5. Snaga tereta poznatog aktivnog otpora odredjena je mjerenjem njegovog napona.02. Voltmetar zanemarive pogreške mjeri napon izvora 10 puta. G R % biće minimalan kada su obje granice pogrešaka GU% i GI% minimalne a to u ovom slučaju vrijedi ako se odaberu ampermetar pod a) i voltmetar pod c).00.8 ⋅ 10 −3 n(n − 1) i =1 Mjerni rezultat je: U = U ± uU = (5.01. 5. 5. sa rezultatima : 5. Izračunati mjernu nesigurnost izmjerenog napona i iskazati mjerni rezultat.01. 5.02. 1 10 ∑ U i = 5.02. 5.

005A.3 mA n(n − 1) 1 n sI Iskaz mjernog rezultata (uz P=68.003 ± 0.3%) : I = I ± u I = (1.12. 1. 1.001.006. Rezultat mjerenja 1 5 I = ∑ I i = 1.3%).003. Ampermetar zanemarive pogreške mjeri struju 5 puta sa rezultatima: 1.000.003 A n 1 sI n Standardna nesigurnost tipa A je: u I ≠ σ I ⇒ u I = t ⋅ Za n=5 faktor t=1.0013) A . Nesigurnost struje iznosi: 5 1 uI = t ⋅ =t ∑ ( I i − I ) 2 = 1.15 ⋅1.Izračunati nesigurnost i iskazati mjerni rezultat.14 ⋅10 −3 = 1. 1. 1.15 (uz P=68.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->