GREŠKE MJERNIH SREDSTAVA Greška pokazivanja mjernog sredstva predstavlja razliku izmedju pokazivanja mjernog sredstva i prave vrijednosti mjerene veličine. U pokazivanje mjernog sredstva ulaze različite komponente greške koje se grubo mogu klasificirati kao SISTEMATSKE i SLUČAJNE greške mjernog sredstva. SISTEMATSKE greške mjernog sredstva su one komponente greške pokazivanja koje imaju tendenciju iste veličine i znaka za date uvjete korištenja. Zbog istog algebarskog znaka one imaju tendenciju da se akumuliraju pa zato imaju i dodatni naziv KUMULATIVNE greške. SISTEMATSKE GREŠKE nastaju zbog: 1. Unutrašnjih grešaka mjernog sredstva koje su prouzrokovane jednostavnim projektom i skromnom izradom mjernog sredstva, kao što je nepažljivo graduiranje skale, nejednakost ravnotežnih grana npr. mjernog mosta, neregularna zategnutost opruga i td. Ovaj tip greške se izbjegava pravilnim izborom mjernog sredstva za dati mjerni zadatak, primjenom odgovarajuće korekcije poslije odredjivanja vrijednosti greške i kalibracijom mjernog sredstva. 2. Greške sredine koje nastaju u mjernom sredstvu kao posledica utjecaja promjene uvjeta sredine , kao što su promjene temperature, atmosferskog pritiska, vlažnosti, elektromagnetnog polja, napona napajanja itd. 3. Grešaka opterećenja koje nastaju kao posledica postupka mjerenja tj. priključka mjernog sredstva na mrežu. SLUČAJNE GREŠKE imaju: 1. Slučajni karakter promjene bez mogućnosti procjenjivanja veličine ili znaka. 2. efekat medjusobne kompenzacije. 3. nedostatak slaganja pokazivanja mjernog sredstva pri ponavljanoj primjeni istog ulaznog signala. Uloga slučajnih grešaka mjernog sredstva posebno je važna kod preciznih mjerenja kada je neophodna njihova statička analiza. SLUČAJNE GREŠKE 1. neusaglašenost pokazivanja prilikom tačnih mjerenja malih vrijednosti veličina kada je red mjerene veličine jednak redu veličine slučajnih grešaka mjernog sredstva. 2. posledica velikog razlaganja i velike osjetljivosti mjernog sredstva. 3. prisustvo odredjenih sistematskih nedostataka mjernog sredstva kao što su prevelike dimenzione tolerancije u spojnim dijelovima i ležištima te prisustvo trenja i td. 4. slučajna greška je ili pozitivna ili negativna. 5. slučajne greške se mogu eliminirati obavljajući ista mjerenja više puta i prikazivanjem rezultata kao neke srednje vrijednosti nekim statističkim metodama. 6. slučajno promjenljivi efekti sredine koji prouzrokuju nekontrolisan i nepredvidiv utjecaj na pokazivanje mjernog sredstva ( npr fluktuacija napona napajanja i td). APSOLUTNE GREŠKE Ako je x i izmjerena vrijednost, a x s stvarna vrijednost neke fizikalne veličine onda se razlika ∆ s = x i – x s, definiše kao stvarna apsolutna greška. Pošto se u pravilu ne raspolaže sa stvarnom vrijednošću uzima se vrijednost za koju se može predpostaviti da je najbliža stvarnoj i koja se zove tačna vrijednost (x t ) ∆ t = x i – x t . Umjesto x t može se uzeti srednja vrijednost (x s r ), te se dobije apsolutna greška srednje vrijednosti: ∆ x = x i – x sr . RELATIVNE GREŠKE Relativne greške praktičnije je koristiti u odnosu na apsolutne radi toga što se dobiju tačniji podaci o mjerenoj veličini. Na primjer, ako je apsolutna greška ∆ x =0,1(V), ova greška nije ista ako se mjeri napon 10(V) ili 100(V). Relativna greška se definiše kao odnos apsolutne greške i stvarne (tačne) vrijednosti: i t r t x x g , x − = ili i sr r sr x x g x − = . Relativna greška mjernog uređaja je: i t r x x g DV − = , gdje je DV dogovorena vrijednost. Ako je nula na početku skale, dogovorena vrijednost je mjerni opseg: i t r x x g MO − = . Korekcija k je popravak, odnosno negativna vrijednost apsolutne greške: k = – ∆ t . Stvarne vrijednosti napona leže unutar granice U i ±0,1(V): U i –0,1(V) ≤ U s ≤ U i +0,1(V). Na primjer, vrijednost naznačena na otporniku je R N =10(Ω). Zadate su sigurne granice greške G 1/2 =±0,1(Ω). Stvarna vrijednost otpora leži u granicama: 10 – 0,1(Ω) ≤ R s ≤ 10 + 0,1(Ω), 9,9(Ω) ≤ R s ≤ 10,1(Ω). Stvarna, odnosno tačna vrijednost mora biti u intervalu: x i – G 2 ≤ x s ≤ x i + G 1 . Sigurne granice greške obuhvataju sve slučajne i sistematske greške. Statističke granice greške detaljnije će biti objašnjene u dijelu koji tretira slučajne greške. Klasa tačnosti mjerog instrumena predstavlja granice greške u procentima svedene na mjerni opseg, i definise se kao: K MO G , 100 ⋅ = ± gdje je K – klasa tačnosti, MO – mjerni opseg. Za električne mjerne instrumente postoje sljedeće klase: 0,05 0,1 0,2 0,5 1 1,5 2,5 5. Ne preporučuje se korištenje instrumenta u prvoj trećini skale. Primjer za utvrdjivanje karakteristike mjernog instrumenta Neka je voltmetar klase 0.5 i skala od 0 do 150 V. Mjeri se napon od 75 V. Treba odrediti najveće greške. V MO K x K G nd 75 . 0 100 150 5 . 0 100 100 max ± = ± = ± = ± = % 1 100 75 75 . 0 100 (%) 75 ± = ⋅ ± = ⋅ ± = x G G nd V REZULTATI I GREŠKE MJERENJA Rezultat mjerenja se ne može odvojiti od greške mjerenja. Da bi se odredila mjerna veličina treba mjeriti više puta i zatim procijeniti kolika je tačna ili prava vrijednost posmatrane veličine. Rezultat mjerenja ima značaj u inženjerskoj praksi samo ako je prikazan zajedno sa mjernom nesigurnošću tj. procjenom potencijalne greške. Rezultat mjerenja je vrijednost mjerene veličine dobijene mjerenjem. Pri ovome jasno treba da se kako je dobijen rezultat : pokazivanje instrumenta, nekorigovani rezultat, korigovani rezultat, srednja vrijednost dobijena na osnovi više mjerenja i td. Pokazivanje mjernog instrumenta definira se kao „vrijednost mjerene veličine koju daje mjerno sredstvo“ i izražava se u mjernim jedinicama veličine bez obzira koja je podjela na skali instrumenta. Rezultati mjerenja se mogu prikazati u numeričkom obliku, tabelarno i grafički. U slučaju numeričkog prikazivanja rezultata bez navedenih podataka o mjernoj nesigurnosti neophodno je znati broj decimalnih mjesta. Greška mjerenja ne smije da bude veća od jedinice poslednjeg decimalnog mjesta. (npr. ako je struja 3.23 A mjerna nesigurnost je manja od 0.01 A; ili ako je napon U=400V mjerna nesigurnost je 1V ili ako je I=2.000A mjerna nesigurnost je 0.001A. ZNAČAJNE CIFRE U MJERENJIMA Sve cifre u rezultatu su sigurne ako su dobijene pokazivanjem instrumenta. Cifre koje su dobijene procjenom nazivaju se nesigurne cifre. Nula u nizu nije značajna cifra pa tako 0.00333 ima 3 značajne cifre; 33 000 ima 2 značajne cifre. Nula može da bude značajna cifra: 33 000 (tačna) ili 6.6006 imaju po 5 značajnih cifara. Ako se pri proračunu dobije veći broj cifara u odnosu na broj sigurnih cifara rezultat treba zaokružiti na vrijednost odredjenu brojem sigurnih cifara uz najviše jednu nesigurnu cifru. KOREKCIJE REZULTATA MJERENJA Korigiranje rezultata mjerenja = metrološka aktivnost kojom se poslije mjerenja korigira rezultat u skladu sa unaprijed posebnom funkcijom da bi se eliminirale sistematske greške ili neke druge pojave koje se smatraju smetnjom. Nekorigovani rezultat je rezultat mjerenja prije korekcije za predpostavljenu sistematsku grešku. Korigovani rezultat je rezultat mjerenja dobijen poslije korekcije nekorigovanog rezultata uzimajuči u obzir predpostavljene sistematske greške. STATISTIČKA OBRADA REZULTATA MJERENJA Ponavljajući mjerenja jedne iste veličine pod istim uvjetima, koristeći pri tome isto mjerno sredstvo sa dovoljno velikom rezolucijom dobijaju se različite vrijednosti rezultata. Pod predpostavkom da su sistematske greške eliminirane aritmetička sredina rezultata mjerenja može se smatrati pravom vrijednošću mjerene veličine. Aritmetička sredina je Zadatak statističke obrade rezultata je procjena prave vrijednosti mjerene veličine i procjene mjerne nesigurnosti korigovanog rezultata mjerenja. Procjena prave vrijednosti mjerene veličine uključuje: 1. odredjivanje najvjerovatnije vrijednosti mjerene veličine za koju se prikazuje da je jednaka aritmetičkoj sredini rezultata mjerenja. 2. korigovanje ove vrijednosti za poznate sistematske greške mjerenja. Procjena mjerne nesigurnosti uključuje odredjivanje njene slučajne komponente na osnovu ponovljenih mjerenja i sistematske komponente kao posledice nepoznatih (neisključenih) sistematskih grešaka. Apsolutna greška 0 x x x i i − = ∆ Suma apsolutnih grešaka 0 1 1 ) ( x n x x n i i n i i ⋅ − = ∆ ∑ ∑ = = Prava vrijednost ∑ ∑ = = ∆ − = n i i n i i x n x n x 1 1 0 1 1 Aritmetička sredina apsolutnih grešaka ∑ = ∆ = n i i x n 1 1 ε Aritmetička sredina mjerenja ∑ = = n i i x n x 1 1 Obzirom da je vjerovatnoća pojavljivanja pozitivnih i negativnih apsolutnih grešaka (ako su sistematske greške eliminirane) podjednaka može se pisati ε ± = x x 0 1. Pri velikom broju ponovljenih mjerenja jednako vjerovatno nastaju slučajne greške jednakih vrijednosti ali suprotnog znaka. 2. Vjerovatnoća pojavljivanja malih grešaka veća je od vjerovatnoće pojavljivanja velikih grešaka. Na osnovi konstatacije 1. može se zaključiti da je lim ε=0 što znači da je pri velikom broju ponovljenih mjerenja aritmetička sredina rezultata mjerenja jednaka pravoj vrijednosti mjerene veličine. U teoriji grešaka predhodna konstatacija veže se za Gausovu metodu najmanjih kvadrata odnosno za odredjivanje veličine A tako da slijedeći izraz ima minimalnu vrijednost 2 1 ) ( ) ( A x A f n i i − = ′ ∑ = Pri ovome je kvadrat 2 ) ( A x i − odstupanja i-tog rezultata mjerenja od veličine A, koja sa najvećom vjerovatnoćom predstavlja najbolju aproksimaciju prave vrijednosti mjerene veličine. U praksi se često umjesto termina aritmetička sredina koristi termin „srednja vrijednost“ (mean). Ako se zna da je ukupan broj mjerenja N a da se kod analiziranja uzima uzorak (skup) od n članova može se reći da je aritmetička sredina za ukupan broj od N mjerenja: ∑ = = N i i x N 1 1 µ n mjerenja treba da bude reprezentativan uzorak a to treba da znači da uzorkovanje treba da bude slučajno. Veličina σ 2 se naziva varijansa ili dispersija i jednaka je aritmetičkoj sredini kvadrata apsolutnih grešaka ) ( 1 0 1 2 x x n n i i − = ∑ = σ Standardna devijacija ( sdandardno odstupanje ili srednja kvadratna greška) je odstupanje koje bi se javilo u svih n mjerenja čija je veličina takva da je kvadrat ukupne greške jednak ukupnom zbiru kvadrata grešaka mjerenja ∑ = ∆ = n i i x n 1 2 1 σ U praksi kao što je rečeno ne zna se vrijednost mjerene veličine već se može odrediti samo najvjerovatnija vrijednost odnosno srednja vrijednost uzorka. Tako se može pisati x x i i − = ν Varijansa: Srednja kvadratna greška: Standardna devijacija cijelog skupa: Standardna devijacija aritmetičke sredine: Prava vrijednost se nalazi u intervalu srednje vrijednosti ±standardna devijacija aritmetičke sredine Interval odredjen predhodnom jednačinom naziva se „confidence interval“ ili interval pouzdanosti. Ako greške ispunjavaju navedene Gausove uvjete (slučajni procesi) vjerovatnoća da se mjereni rezultat nadje u intervalu pouzdanosti je 67%. Ako se posmatra skup diskretnih vrijednosti (mjerenja) na horizontalnu osu nanose se izmjerene vrijednosti a na vertikalnu broj mjerenja pri kojima je izmjerena ta vrijednost. Broj ponavljanja pojedine vrijednosti naziva se učestanost (frekvencija) rezultata mjerenja (f i ). Na ordinati se mogu nanositi i relativne učestanosti rezultata mjerenja (f i /n) umjesto učestanosti mjerenja. Koristeći učestanost rezultata mjerenja može se pisati da je aritmetička sredina mjerenja : ∑ = = n i i i x f n x 1 1 m≤n i n f m i i = ∑ =1 Pri mjerenju kontinualne veličine skup mjerenja čini diskretni skup koji se razlikuje za diferencijalno male priraštaje. Histogram je grafički prikaz rezultata mjerenja u kome su na apscisi dati rezultati mjerenja unutar opsega mjerene veličine a na ordinati učestanost njihovih ponavljanja. Grupisanje rezultata u intervale histograma u odnosu na ukupan interval mjerenja R(x) =x max -x min gdje je x max -najveći a x min -najmanji rezultat. Moraju se obuhvatiti sve izmjerene vrijednosti i svaki pojedini rezultat mora pripadati samo po jednom intervalu. Broj intervala histograma je 1 + ≈ n m Pri crtanju dijagrama na apscisu se nanose intervali histograma a na ordinatu učestanost intervala, relativna učestanost intervala ili procentualna učestanost intervala. Učestanost intervala je broj mjerenja koja pripadaju intervalu histograma . PARAMETRI VJEROVATNOĆE REZULTATA MJERENJA Osnovni parametri koji karakterišu vjerovatnoću rezultata mjerenja su: -gustina raspodjele vjerovatnoće mjerenja f(x) -funkcija raspodjele vjerovatnoće rezultata mjerenja F(x) Ako se posmatra proces mjerenja sa velikim brojem ponavljanja (n→∞), tako da se zbog broja mjerenja može smanjiti širina intervala histograma tako da postaje ∆x→0. Obvojnica histograma je u ovom slučaju neprekidna funkcija i označava se sa f(x). Ova nenegativna, realna i neprekidna funkcija definirana je za svaki prirodan broj x i naziva se gustina raspodjele vjerovatnoće mjerenja.Ova se funkcija matematski definira kao: , kao funkciju raspodjele vjerovatnoće. Normalna raspodjela greške se specificira sa dva parametra: prosječnom vrijednošću i varijansom. Kada je prosječna vrijednost nula, a varijansa σ σσ σ 2 , onda je : 80,45 80,75 81,05 81,35 81,65 81,95 Vrijednosti mjerenja Broj mjerenja 1 2 3 4 5 6 7 8 9 2 2 2 1 e f (e) exp( ) 2 2 = − σ πσ . Ova funkcija zadovoljava tri uslova: (i) f(e)≥0, (ii) ef (e)de 0 ∞ −∞ = ∫ (prosječna vrijednost je 0), (iii) 2 2 e f (e)de ∞ −∞ = σ ∫ (varijansa je σ 2 ). Najvažnije osobine normalne raspodjele su: 1. Gausova funkcija gustine raspodjele je pozitivna i neprekidna za svaku realnu vrijednost promjenljive x; 2. Strmina zvonaste Gausove krive zavisi tako što se sa smanjivanjem standardne devijacije povećava strmina. 3. Zvonasta kriva je osno simetrična u odnosu na vertikalu kroz maksimum. 4. Površina ispod krive je jednaka 1. 5. Vjerovatnoća da se rezultat mjerenja nadje u intervalu (x 1 ,x 2 ) je 6. Funkcija raspodjele je: → Standardna devijacija indirektno mjerene veličine Ako se sa s i označi standardna devijacija veličine x i , onda je standardna devijacija indirektno mjerene veličine y jednaka: 2 2 2 2 2 2 2 y 1 2 n 1 2 n df df df s ( ) s ( ) s ... ( ) s , dx dx dx = + + + odnosno 2 n 2 y i i i 1 df s s dx = | | = | \ ¹ ∑ .) Primjeri 1. Witstonovim mostom izvršeno je 5 mjerenja jednog otpora pod istim okolnostima. Dobijene su vrijednosti 1483, 1487, 1482, 1485 i 1480 Ω. Kolika je najvjerovatnija vrijednost mjerenog otpora, te standardno odstupanje pojedinačnog mjerenja s i standardno odstupanje aritmetičke sredine X s ? sr Najvjerovatnija vrijednost je aritmetička sredina svih pojedinačnih mjerenja, prema kriterijumu minimalne sume kvadrata odstupanja. Ω = = ∑ = 4 . 1483 1 1 n i i R n R Ω = − − = ∑ = 7 . 2 ) ( 1 1 1 2 n i i R R n s Ω = = 2 . 1 n s s R i R i (Ω) (R i -R sr ) (Ω) (R i -R sr ) 2 (Ω 2 ) 1 1483 -0.4 0.16 2 1487 3.6 12.96 3 1482 -1.4 1.96 4 1485 1.6 2.56 n=5 1480 -3.4 11.56 Σ 7417 29.2 2. Pojedinačni rezultati nekog mjerenja dati su u stupcu 2. u slijedećoj tabeli. (A) Koliki su aritmetička sredina, standardno odstupanje i područje pouzdanosti aritmetičke sredine za vjerovatnoću 95%? (B) Za iste podatke odrediti prikladan broj mjerenja i načiniti obradu mjerenja pomoću njih. A) i X i (X i -X sr ) (X i -X sr ) 2 1 104.4 0.0 0.00 2 106.4 2.0 4.00 3 104.4 0.0 0.00 4 102.8 -1.6 2.56 5 105.4 1.0 1.00 6 100.4 -4.0 16.00 7 103.0 -1.4 1.96 8 103.2 -1.2 1.44 9 107.6 3.2 10.24 10 105.8 1.4 1.96 11 103.4 -1.0 1.00 12 103.8 -0.6 0.36 13 105.2 0.8 0.64 14 102.2 -2.2 4.84 15 107.0 2.6 6.76 16 106.2 1.8 3.24 17 104.8 0.4 0.16 18 104.8 0.4 0.16 19 105.4 1.0 1.00 n=20 101.8 -2.6 6.76 Σ 2088.0 64.08 4 . 104 20 2088 1 1 = = = ∑ = n i i X n X 84 . 1 19 08 . 64 ) ( 1 1 1 2 = = − − = ∑ = n i i X X n s Metod i priroda mjerenja nisu poznati pa će se upotrijebiti Studentova t-raspodjela odakle za n=20 i P=95% ⇒t=2.1 Područje pouzdanosti pri željenoj vjerovatnoći dato je sa n ts X ± pa se dobije 086 4 . 104 20 84 . 1 1 . 2 4 . 104 ± = ⋅ ± B) Neka se napravi 7 grupa u rasponu od 100.1 do 107.7 pa će i (razlika od lijevog ruba jedne do lijevog ruba druge susjedne grupe) iznositi 1.1. „Udaljenost“ grupe (intervala) od proizvoljno odabrane nulte grupe označava se sa d. Sredina nulte grupe je X 0 i ona iznosi X 0 =(103.4+104.4)/2 =103.9 i=1.1 Broj članova f d f d f d 2 100.1-101.1 I 1 -3 -3 9 101.2-102.2 II 2 -2 -4 8 102.3-103.3 III 3 -1 -3 3 103.4-104.4 IIII 4 0 0 0 104.5-105.5 IIIII 5 1 5 5 105.6-106.6 III 3 2 6 12 106.7-107.7 II 2 3 6 18 Σ 20 7 55 3 . 104 20 7 1 . 1 9 . 103 0 = ⋅ + = + = ∑ ∑ f fd i X X 78 . 1 ) 20 7 ( 20 55 1 . 1 ) ( 2 2 2 = − ⋅ = − = ∑ ∑ ∑ ∑ f fd f fd i s 3. Kroz duži vremenski period obavljana su mjerenja gubitaka u različitim uzorcima trafo lima iste vrste. Gubici u svakom uzorku su mjereni 2 puta istim uredjajem i pod jednakim okolnostima. Podaci su: (9.53 i 9.46 W), (9.31 i 9.35 W), (9.74 i 9.79W), ( 9.48 i 9.42 W), (9.51 i 9.58 W), (9.58 i 9.53 W).Kolika je mjerna nesigurnost (P=95%) upotrijebljenog mjernog postupka? j i X ji (W) j X (W) (X ji - j X ) 2 (W 2 ) 1 1 9.53 9.495 0.001225 n 1 =2 9.46 0.001225 2 1 9.31 9.330 0.000400 n 2 =2 9.35 0.000400 3 1 9.74 9.765 0.000625 n 3 =2 9.79 0.000625 4 1 9.48 9.450 0.000900 n 4 =2 9.42 0.000900 5 1 9.51 9.545 0.001225 n 5 =2 9.58 0.001225 k=6 1 9.58 9.555 0.000625 n 6 =2 9.53 0.000625 Σ 0.01 Radi se o k ponavljanja istog pokusa označenih sa j=1,2,3,...,k; svaki puta sa n j pojedinačnih mjerenja. W k n X X s k j j k j nj i j ji 041 . 0 6 12 01 . 0 ) ( ) ( 1 1 1 2 = − = − − = ≈ ∑ ∑∑ = = = σ Mjerna nesigurnost metode ne smije ovisiti o broju mjerenja pa se obično izražava granicama ovisnim o standardnom odstupanju. Vjerovatnoći P=95% odgovaraju granice ±1.96 σ. Prema tome, mjerna nesigurnost metode pri P=95% iznosi: ±1.96x0.041 W =±0.08 W. 4. Iz ukupno 10 000 otpornika nominalnog iznosa 1000Ω odabran je uzorak od 200 otpornika čije je mjerenje dalo srednju vrijednost 1001.0 Ω uz standardno odstupanje od 2.0Ω . Odrediti na temelju ovih podataka koliko otpornika u cijelom skupu odstupa od nazivnog iznosa za više od ±0.5%. R n =1000Ω; n uk =10 000; n uz =200; R sr.uz =1001.0Ω; s uz =2.0Ω R n ·0.5%=5Ω, prema tome treba odrediti koliko će otpornika biti izvan granica 995- 1005Ω. Iz uzorka R sr uz ±s daje granice 999-1003Ω R sr uz ±s daje granice 997-1005Ω R sr uz ±s daje granice 995-1007Ω To će dakle biti otpornici iznad +2s i ispod -3s- Prema tablicama (Gausova razdioba) izvan ±2s nalazi se 4.55% a iznad +2s je polovica od toga dakle 2.275%. Izvan ±3% nalazi se 0.27% a ispod -3s polovica dakle 0.135%. Ukupno će izvan željenog područja biti 2.275 +0.135 =2.41% svih otpornika ili 241 komada. 5. Napon izvora izmjeren je 100 puta u istim uslovima voltmetrom dometa 12 V i klase tačnosti 0.2. Srednja vrijednost svih rezultata je bila 9.75 V a standardno odstupanje pojedine vrijednosti 14 mV.Kolika je mjerna nesigernost srednje vrijednosti uz statističku sigurnost 68.3%? Stvarna vrijednost mjerene veličine leži sa velikom vjerovatnoćom u „pojasu tolerancije“ oko mjernog rezultata- širina tog pojasa definirana je mjernom nesigurnošću koja se označava sa u(X) Mjerna nesigurnost sadrži dvije komponente: -standardna nesigurnost tipa A (označava se sa u A ), i -mjerna nesigurnost u B . Standardna nesigurnost tipa A je komponenta mjerne nesigurnosti koja prizilazi iz statističke raspodjele mjernih rezultata- može se iskazati eksperimentalnom standardnom devijacijom. Dobija se statističkom analizom rezultata uzastopnih mjerenja i načelno odgovara slučajnim pogreškama u klasičnom pristupu. Ako je n≥10 standardnom devijacijom s dobro se procjenjuje standardna devijacija σ beskonačnog skupa (σ~s), pa važi: n s u A = Kod prebrojivog skupa rezultata (n<10) sa nepoznatim rasipanjem procjena σ s pomoću standardne nesigurnosti odredjuje se prema Studentovoj t-raspodjeli: n s t u A ⋅ = Vrijednosti t za različite nivoe pouzdanosti su n 3 5 6 8 10 20 30 50 100 200 P=68.3% 1.32 1.15 1.11 1.08 1.06 1.03 1.02 1.01 1.00 1.00 P=95% 4.30 2.78 2.57 2.37 2.26 2.09 2.05 2.01 1.98 1.97 P=99% 9.93 4.60 4.03 3.50 3.25 2.86 2.76 2.68 2.63 2.54 Standardna nesigurnost tipa B predstavlja komponentu koja proizilazi iz očekivane vjerovatnoće i podataka koji se mogu pronaći, objasniti i kontrolirati. Načelno odgovara sistematskim greškama u klasičnom pristupu. Za veličine sa jednolikom vjerovatnosnom raspodjelom u intervalu širine 2∆X u čijem centru leži rezultat mjerenja X veličine X( sve vrijednosti te veličine leže u okolini ±∆X oko rezultata mjerenja) standardna devijacija σ osnovnog skupa je ∆X/ 3 . Standardna nesigurnost u B je: B u = 3 max X ∆ = σ Za statističku sigurnost od 68.3% važi 2 2 B A u u u + = gdje je u A standardno odstupanje srednje vrijednosti a u B procijenjen iznos sistematskih grešaka. U slučaju da se radi o granicama pogrešaka mjernog instrumenta vrijedi 3 G u B = . Iz K=0.2 ⇒G=0.2·12 =24 mV. 9 . 13 ) 3 24 ( ) 100 14 ( ) 3 ( ) ( 2 2 2 2 = + = + = G n s u mV 6. Pri umjeravanju ampermetra u 6 tačaka na opsegu 6A redom su utvrdjene stvarne vrijednosti : 1.02A; 1.98A; 3.03A; 4.04A; 5.01A; 5.99A.Koja klasa tačnosti zadovoljava instrument? Svaki se instrument umjerava na vrhu skale i u preostalim tačkama ravnomjerno rasporedjenim niz skalu. Za navedene stvarne vrijednosti očitanja iznosile su redom: 1A,2A,3A,4A,5A i 6A.Apsolutne vrijednosti pogrešaka su redom: 20mA,20mA,30mA, 40mA,10mA i 10mA.Najveća pogreška je 40mA što prema mjernom opsegu od 6A iznosi 0.04/6 =0.67%. Razred ili klasa tačnosti može biti 0.1; 0.2; 0.5; 1; 1.5; 2.5; 5. Ovaj ampermetar može biti klase tačnosti 1. 7. Koliko iznose postotne statističke granice pogrešaka kapaciteta pločastog kondenzatora ako su granice pogrešaka razmaka d izmedju elektroda ±0.08%, promjera D kružnih elektroda ±0.05% a dielektrične konstante zraka ±0.02%. Kapacitet pločastog kondenzatora je d S C r 0 ε ε = . S je površina elektroda i ako su kružne onda je d D C D S r 4 ) 2 ( 2 0 π ε ε π = ⇒ = Statističke granice pogrešaka složene veličine računaju se kao ∑ = ∂ ∂ ± = n i i i y G x y G 1 2 ' ' ) ( 2 2 0 4d D d C r π ε ε − = ∂ ∂ d D D C r 2 0 π ε ε = ∂ ∂ d D C r 4 2 0 π ε ε = ∂ ∂ ) 100 ( 16 4 16 2 2 4 2 0 2 2 2 2 0 2 2 4 4 2 0 2 ' ' C G d D G d D G d D G D r d r C ⋅ + + ± = ε ε ε ε ε ε 2 2 4 2 0 2 2 2 4 2 0 2 2 4 2 0 2 2 2 2 2 0 2 2 2 4 2 0 2 2 4 4 2 0 2 ' ' % 100 16 16 100 16 4 100 16 16 ε ε ε ε ε ε ε ε ε ε ε ε G D d d D G D d d D G D d d D G r D r r D r r C + + ± = 2 2 2 2 2 2 2 2 2 ' ' % 100 100 4 100 ε ε G G D G d G r D d C + ⋅ + ± = 05 . 0 4 08 . 0 4 2 2 2 % 2 % 2 % ' ' % ⋅ + ± = + + ± = ε G G G G D d C 8. Otpornici od 22Ω imaju standardnu devijaciju 0.5%, a otpornici od 82 Ω imaju standardnu devijaciju 1%. Koliku postotnu standardnu devijaciju ima paralelna kombinacija ta dva otpora? 2 1 2 1 3 R R R R R + = , 2 2 1 2 2 2 2 1 2 1 2 2 1 1 3 ) ( ) ( ) ( R R R R R R R R R R R R + − = + + − = ∂ ∂ , 2 2 1 2 1 2 3 ) ( (....) R R R R R + − = = ∂ ∂ 3 2 2 2 2 1 2 1 2 1 2 2 1 2 2 2 2 2 3 2 1 1 3 3 100 ) ) ( ( ) ) ( ( ) ( ) ( R R R R R R R R R R R ⋅ + + + = ∂ ∂ + ∂ ∂ = σ σ σ σ σ 2 % 1 2 1 1 2 % 05 2 1 2 2 2 2 1 2 1 2 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 2 1 2 2 % 3 ) ( ) ( 100 ) ( 100 ) ( σ σ σ σ σ R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R + + + = ( ( ( ( ¸ ( ¸ + + + ( ( ( ( ¸ ( ¸ + + = % 45 . 0 %) 1 22 82 22 ( %) 5 . 0 82 22 82 ( 2 2 % 3 = ⋅ + + ⋅ + = σ 9. Otpor nazivne vrijednosti 1Ω , opteretiv do 1W, treba izmjeriti UI metodom. Na raspolaganju su slijedeći mjerni instrumenti: a) ampermetar 2A, kl. 0.2; b) ampermetar 1A, kl.0.5; c) voltmetar 1.5 V, kl.0.2; d) voltmetar 1V, kl.0.5. Koje se najuže sigurne postotne granice pogrešaka mogu dobiti? Ako je P Rmax =1W onda uz R n =1Ω znači da maksimalan napon koji se smije dovesti na otpornik iznosi U=1V, odnosno maksimalna struja koja otpornikom smije protjecati iznosi I=1A.Kako je relativna pogreška instrumenta najmanja pri najvećem otklonu to se i napon i struja postavljaju upravo na te vrijednosti. Granice pogrešaka instrumenata su: |G Aa |=0.2%·2A=4 mA; |G Ab |=0.5%·1A=5 mA; |G Vc |=0.2%·1.5V=3 mV; |G Vd |=0.5·1V=5 mV Pošto su procentualne granice pogrešaka mjerenja napona odnosno struje jednake: |G U% |=|G V |/U i |G I% |=|G A |/I, to slijedi: |G Vc% |=(3 mV)/(1V) =0.3% |G Vd% |=(5 mV)/(1 V) =0.5% |G Ia% | =(4 mA)/(1 A) =0.4% |G Ib% | =(5 mA)/(1A) ==.5% I U R = I U R 1 = ∂ ∂ 2 I U I R − = ∂ ∂ R G I U G I G I R G U R G I U I U R 100 1 2 ' ⋅ ) ` ¹ ¹ ´ ¦ + ± = ) ` ¹ ¹ ´ ¦ ∂ ∂ + ∂ ∂ ± = { } % % 2 ' % 100 100 1 I U I U R G G G U I I U G U I I G + ± = ) ` ¹ ¹ ´ ¦ ⋅ + ⋅ ± = ⇒ Dakle, ' % R G biće minimalan kada su obje granice pogrešaka G U% i G I% minimalne a to u ovom slučaju vrijedi ako se odaberu ampermetar pod a) i voltmetar pod c). Tada će biti ' % R G =±0.7% 10. Snaga tereta poznatog aktivnog otpora odredjena je mjerenjem njegovog napona. Ako su granice pogrešaka izmjerenog napona 0.3% a otpora 0.2% kolike su statističke granice pogrešaka tako odredjene snage ? R U P 2 = R U U P 2 = ∂ ∂ 2 2 R U R P − = ∂ ∂ ⇒ ⋅ + = | ¹ | \ | ∂ ∂ + | ¹ | \ | ∂ ∂ = P G R U G R U G R P G U P G R U R U P 100 4 2 4 4 2 2 2 2 2 ' ' 2 . 0 3 . 0 4 4 100 100 4 2 2 2 % 2 % 2 2 4 2 4 4 2 2 4 2 2 2 ' ' % + ⋅ = + = ⋅ + ⋅ = R U R U P G G G U R R U G U R R U G 11. Voltmetar zanemarive pogreške mjeri napon izvora 10 puta, sa rezultatima : 5.01; 5.02; 4.99; 5.00; 5.01; 5.02; 5.02; 5.01; 4.99; 5.02 V. Izračunati mjernu nesigurnost izmjerenog napona i iskazati mjerni rezultat. Rezultat mjerenja : V U n U i i 01 . 5 009 . 5 1 10 1 ≈ = = ∑ = Standardna nesigurnost tipa A: 3 10 1 2 10 8 . 3 ) ( ) 1 ( 1 − = ⋅ = − ⋅ − = ≈ ∑ i i U U U U U n n n s u σ Mjerni rezultat je: V u U U U ) 0038 . 0 01 . 5 ( ± = ± = 12. Ampermetar zanemarive pogreške mjeri struju 5 puta sa rezultatima: 1.006; 1.003; 1.001; 1.000; 1.005A.Izračunati nesigurnost i iskazati mjerni rezultat. Rezultat mjerenja 003 . 1 1 5 1 = = ∑ i I n I A Standardna nesigurnost tipa A je: n s t u u I I I I ⋅ = ⇒ ≠ σ Za n=5 faktor t=1.15 (uz P=68.3%). Nesigurnost struje iznosi: 3 5 1 2 10 14 . 1 15 . 1 ) ( ) 1 ( 1 − ⋅ ⋅ = − − = ⋅ = ∑ I I n n t n s t u i I I = 1.3 mA Iskaz mjernog rezultata (uz P=68.3%) : ) 0013 . 0 003 . 1 ( ± = ± = I u I I A
Sign up to vote on this title
UsefulNot useful