P. 1
Ranjivost Vodnih Tijela Podzemnih Voda Sjeveroistocne Bosne

Ranjivost Vodnih Tijela Podzemnih Voda Sjeveroistocne Bosne

|Views: 270|Likes:
Published by Dado_RGGF

More info:

Published by: Dado_RGGF on Jul 15, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/04/2013

pdf

text

original

Istražno područje se može podijeliti na podsliv rijeke Bosne, podsliv rijeke Drine te
neposredni sliv rijeke Save. Podsliv rijeke Bosne rasprostire se na teritoriji Centralne i
Sjeverne Bosne u ukupnoj površini od 10.720 km2
,

od čega je oko 5.000 km2

u
istražnom području. Ovako velikoj površini ne pripadaju i adekvatne rezerve
podzemnih voda iz razloga što je ovaj sliv izgrađen većim dijelom od paleozojskih
škriljaca, a manjim dijelom od mezozojskih krečnjaka u gornjem toku, te od stijenskih
masa ofiolitske zone u srednjem toku i aluvijalnih sedimenata u donjem toku.
Rijeka Bosna ima veoma razgranat sliv kojeg mnoštvo pritoka i potoka čini veoma
razuđenim. Srednja nadmorska visina sliva je 640 metara.
Na uzdužnom profilu rijeke Bosne uočavaju se razlike u padovima ovisno od
litološkog sastava i geotektonskog sklopa terena. Od izvora do ušća rijeka Bosna je
duga 308 km, a visinska razlika je 320 metara. S lijeve strane prima pritoke Zujevinu,
Fojničku rijeku, Lašvu i Usoru, a s desne Željeznicu, Miljacku, Stavnju, Trstionicu,
Krivaju sa Stupčanicom i Biošticom i Spreču. Karakteristika sliva rijeke Bosne je da u
značajnom procentu pripada području Federacije BiH te da ima izrazito razvijenu
hidrografiju sa nekoliko značajnih pritoka, i velikim broju manjih pritoka.
Najznačajnjije pritoke rijeke Bosne su Fojnička Rijeka, Lašva, Krivaja Usora i Spreča.
Podslivno područje rijeke Bosne je u velikoj mjeri hidrološki istraženo – veliki broj
hidroloških stanica gdje su vršena dugogodišnja sistemska registriranja vodostaja i
mjerenja protoka. Podslivna površina rijeke Bosne u Federaciji BiH iznosi 7 477 km2

, i
sigurno je da orografska površina značajno odgovara hidrogeološkoj podslivnoj
površini. Generalno, režim tečenja rijeke Bosne je stohastički, osim što na nekoliko
pritoka postoje značajni deterministički uticaji koji remete prirodni režim tečenja.
Deterministički uticaj je najjače izražen na desnoj pritoci rijeke Bosne – Spreči,
akumulacijom Modrac, koja režim tečenja rijeke Spreče nizvodno od brane čini u
potpunosti vještačkim.
Rijeka Bosna ima nivalno-fluvijalni režim sa uvećanim proljetnim vodama.
Kod Doboja, Bosna prima svoju najveću desnu pritoku Spreču. U svom gornjem toku
Spreča prima s lijeve strane pritoku Gostelju, a sa desne Jalu. Kod mjesta Modrac
izvršeno je vještačko pregrađivanje rijeke i stvorena je akumulacija za potrebe
termoelektrane Tuzla, a u novije vrijeme i za potrebe vodosnabdijevanja Tuzle i
Lukavca. Sliv Spreče zauzima 1950 km2

, a sliv do jezera Modrac 920 km2

. Od ukupne
količine vode koja prodre na sliv, oko 38% otiče, a preostali znatno veći dio se
isparava ili se gubi putem evapotranspiracije. Proticaj rijeke Spreče ima slične
karakteristike kao i proticaj rijeke Bosne, jer drenira uglavnom vodonepropusne
terene. Izgradnjom brane Modrac postignuto je djelimično izravnavanje vodnog vala
za gornji dio sliva.

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

4

Slika 2. Hidrografske karakteristike sjevernoistočne Bosne

U podslivu rijeke Drine dominantnu ulogu imaju visoki proljetni proticaji, kao
posljedica topljenja snijega i intenzivnih padavina. Posebno su izraženi niski ljetni
proticaji kao rezultat niskih padavina i izražene evapotranspiracije.
Hidrografsku mrežu čine rijeka Drina sa pritokama. U rijeku Drinu utječu sa desne
strane Ćehotina, Janjina, Lim i Rzav, a s lijeve Sutjeska, Bistrica, Osanica, Žepa, Prača,
Jadar i Drinjača. Pored ovih riječnih tokova, egzistira i veliki broj stalnih povremenih
potoka, koji čine gustu hidrografsku mrežu. Riječna mreža nije ravnomjerna i zavisna
je od geološko-litološke građe terena. Tereni sa razgranatom hidrografskom mrežom
zastupljeni su u sjevernim i istočnim dijelovima sliva, predstavljeni paleozojskim i
verfenskim klastitima i škriljcima, kao i vulkanogeno-sedimentnom formacijom
Srebrenice. Rijeka Drinjača izvire neposredno ispod vrha Kruščić na nadmorskoj visini
oko 1000 m.nm. i drenira južne obronke Konjuha i Javornika. Dužina toka do ušća u
rijeku Drinu je 82 km, dok je dužina toka do vodomjerne stanice Kladanj 21 kilometar.
Ukupna orografska površina sliva ovog vodotoka je 400 km2

, a površina do

vodomjerne stanice Kladanj 105 km2

. Prosječna denivelacija sliva do vodomjerne

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

5

stanice je 450 m, a kota vodomjerne stanice je 549,35 m.nm., dok je kota ušća u
rijeku Drinu oko 165 m.nm. Prosječan pad korita do Kladnja je 2,14 promila, a
prosječan pad korita do ušća je 1,02 promila. Desne pritoke su Srebrenica, Borovica,
Bukovica i Ujča, a lijeve Rapatnica i Osica. Rijeka Sapna izvire ispod vrha Stolica u
Tuzlanskom kantonu i drenira sjeveroistočni dio Majevice. Dužina toka na području
kantona je 8 kilometara, dok je ukupna dužina rijeke do ušća u Drinu 26 kilometara.
Prosječna denivelacija sliva do vodomjerne stanice je 660 m, a kota kontrolnog profila
u mjestu Sapna oko 250 m.nm., dok je kota ušća u Drinu oko 145 m.nm. Površina
podsliva rijeke Drine iznosi 7.240 km2

, od čega je oko 3.000 km2

unutar istraživanog
područja. Razlikujemo tri osnovna dijela toka rijeke Drine i to: gornji, srednji i donji,
pri čemu je samo donji tok u istražnom području.

Donji tok rijeke Drine

U donjem toku rijeka Drina poprima karakteristike vrlo velike ravničarske rijeke. Donji
tok Drine je potez od ušća Drine u Savu (ST 0,0) do Zvornika (ST 90,0 km), ukupne
dužine 82,6 km i sa ukupnim padom od 59,4 metara. Padovi korita rijeke Drine u
ovom dijelu kreću se od 0,5 – 0,7 promila, a prosječan pad iznosi 0,7 promila. Dionicu
rijeke uz ušće u rijeku Savu (područje Semberije), ukupne dužine oko 20 km,
karakterišu veoma duboki slojevi aluvijalnog nanosa koji dostiže dubinu od 40 - 80 m,
pa je područje izuzetno bogato podzemnom vodom, koja je uglavnom, porijeklom iz
Drine. Na ovom potezu su se razvili gradovi Zvornik i Bijeljina. Bijeljina se snabdijeva
vodom sa izvorišta Grmić, koje se prihranjuje vodom rijeke Drine. Maksimalni
kapacitet izvorišta Grmić je procjenjen na 2,0 m3

/s, a trenutno se za potrebe Bijeljine
zahvata oko 300-450 l/s. Uz ušće u rijeku Savu, potez dužine oko 15 km duž toka
rijeke Drine, izgrađeni su nasipi i obaloutvrde za zaštitu od poplava rijeka Drine i
Save, kao i sistem za zaštitu od unutrašnjih voda iz kojeg se unutrašnje vode
prepumpavaju u rijeku Savu – melioracioni sistem Semberija. Na ovom dijelu toka
rijeka Drina je izrazito ravničarska velika rijeka sa mnogo meandara, ostrva i
sprudova.

Slika 3. Hidrografija sjeveroistočne Bosne

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

6

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->