Knjiga O Namazu

Još od Adema alejhisselam sve religije su imale jednu molitvu dnevno. Sve je to objedinjeno zapovijeđeno sljedbenicima Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem Obavljati namaz ne spada u Imanske šarte, ali vjerovati da je namaz naređen spada u uvjete imana.

Namaz je stub vjere. Ko svoj namaz obavlja redovno, ispravno i potpuno, zgradu svog Islama je postavio na čvrste temelje. Ko ne obavlja namaz uništio je svoj iman i svoju zgradu islama. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam poručuje: Osnova vjere je namaz. Kao što čovjek ne može bez glave tako ni vjera ne može bez namaza.

Namaz je prva stvar poslije vjerovanja koja je naređena u Islamu. Uzvišeni Allah je naredio Svojim robovima namaz kako bi samo Njemu robovali. U Kur'anu se na preko sto mjesta susreće zapovjed: Klanjajte namaz. A u jednom hadisu se kaže: Allah dželle šanuhu je naredio da se svaki dan obavlja pet dnevnih namaza. Allah je obećao Džennet onome ko bude obavljao svih pet namaza propisno i cijeneći njihovu vrijednost.

Namaz je najvrijedniji od svih ibadeta koji su naređeni u našoj vjeri. U hadisu se kaže: Ko ne obavlja namaz nema koristi od Islama ili u drugom: Razlika između vjernika i nevjernika je namaz. Dakle mu'min obavlja namaz a kafir to ne čini. Munafici to čine povremeno. Oni će doživjeti tešku džehennemsku kaznu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: Oni koji ispuštaju namaz na Sudnjem danu će sresti Allaha dželle šanuhu srditog.

Obaviti namaz znači shvatiti vlastitu malenkost razmišljajući o veličini Gospodara. Ko to postigne on će vječito činiti dobro i sustezat će se od zla. Srce svakog ko pet puta dnevno stane pred Gospodara, ispuni se ihlasom- iskrenošću. Uz to svaki propisani pokret u namazu donosi korist i srcu i tijelu.

Obavljanje namaza u džematu međusobno veže srca muslimana. Budi međusobnu ljubav. Na taj način shvate da su međusobno braća. Stariji su puni milosti prema mlađima, a manji puni poštovanja prema starijima. Bogati će pomoći siromašnima, a jači slabijima. Zdravi, kada primijete da bolesni nisu pristuni u džamiji, potražit će ih kući. Takmiče se za nagradu obećanu hadisom: Ko pomogne bratu po vjeri, Allah dželle šanuhu će biti njegov pomoćnik.

Namaz čuva ljude od ružnih i zabranjenjih stvari. Biva otkupom za grijehe. U hadisu se kaže: Pet dnevnih namaza su poput rijeke koja teče ispred vaše kuće. Kada biste se pet puta dnevno kupali u njoj, ne bi na vama ostalo nikakve nečistoće. Isto tako onome ko klanja pet dnevnih namaza dnevno bivaju oprošteni svi manji grijesi.

Namaz je poslije vjerovanja u Allaha dželle šanuhu i Njegovog poslanika najuzvišeniji ibadet. Zbog toga bi trebao biti obavljan shodno svim njegovim farzima, vadžibima, sunnetima i mustehabima. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: Allahu je najdraže djelo upotpunjen namaz. To je praksa svih poslanika. To je predmet ljubavi svih meleka. To je svjetlost nebesa i zemlje. To je snaga tijela. Bereket opskrbe. Razlog da dova bude primljena. Izvor šefa'ata meleka smrti. To je svjetlost u kaburu, odgovor Munkiru i Nekiru. To je hlad na Sudnjem danu. Namaz je brana od džehennemske vatre. Pomoću njega se preko Sirat ćuprije prelazi brzinom munje. Ključ Dženneta. Kruna džennetska. Allah dželle šanuhu nije vjernicima dao vrijedniju stvar od namaza. Da postoji vrijedniji ibadet za vjernike bio bi im dat prije namaza. Čak su i meleki stalno ili na kijamu ili ruku'u ili sedždi ili pak na tešehhudu. Sve je to sabrano i poklonjeno vjernicima. Namaz je osnova imana, stub vjere i mi'radž mu'mina. Nur nebesa i iskupitelj iz Džehennema.

Jednom je hz. Alija propustio obaviti ikindiju namaz te je od žalosti i tuge zbog toga neprestano plakao. Čak je skočio sa jednog brda. Kada je čuo za njegov hal, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je otrčao do njega zajedno sa ashabima. Kada je vidio u kakvom je stanju počeo je i sam plakati. Počeo je činiti dovu Uzvišenom Allahu i sunce se opet podiglo iznad nebesa. Tada mu Poslanik reče: O Ali, podigni glavu, sunce se još vidi. Hz. Alija je ovim bio strašno obradovan i obavio je namaz.

Hz. Ebu Bekra Es-siddika jedne noći nakon dugog ibadeta, pred sam kraj noći, prevario san, te je propustio klanjati vitr namaz. Kada je pošao da obavi sabah namaz zatekao je Poslanika na vratima mesdžida i stao zapomagati. Na to se i Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rasplakao. U tom trenutku je došao Džibril i rekao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: Reci Siddiku da mu je Allahu dželle šanuhu to oprostio.

Jedan od islamskih velikana Bajezid-i Bistani jedne noći utonu u dubok san i ne obavi sabah namaz na vrijeme. Toliko je zbog toga tugovao i plakao da je začuo glas: O Bajezide! Oprostio Sam ti ovaj propust i u ime bereketa tvojih suza dajem ti nagradu koliko obavljenih sedamdeset hiljada namaza. Nakon nekoliko mjeseci desila mu se slična situacija, no došao mu je šejtan i uhvativši ga za mubarek nogu probudio ga riječima: Ustaj! Namasko vrijeme samo što ti nije prošlo. Na to začuđen Bajezid upita: O mel'une! Otkud da ti to radiš? Ti koji nastojiš svakome provući vrijeme namaza kako ga ne bi obavio. Zašto si mene probudio? Šejtan odgovori: Kad si prošli put propustio sabah zbog suza isplakanih za njim, dobio si nagradu sedamdeset hiljada namaza. Danas sam te probudio kako bi zaradio sevap samo jednog namaza".

Također jedan od velikana i evlija Džuvejd Bagdadi je rekao: Jedan sat na ovom svijetu je bolji od hiljadu godina na kijametskom danu. U satu na ovom svijetu se može učiniti jedno dobro djelo, dok se to na onom svijetu ne može uraditi ni za hiljadu godina.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Ako neko svjesno i namjerno sastavi jedan namaz sa drugim, gorjet će u Džehennemu osamdeset ukbi. (Jedna ukba je osamdeset godina na ahiretu, a jedan dan ahireta je poput hiljadu godina na ovome svijetu).

Zbog toga brate po vjeri ne trati vrijeme koje ti je dato na beskorisne stvari. Spoznaj vrijednost vremena. Iskoristi svoje vrijeme u dobru. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam preporučuje: Najveća nedaća je provoditi vrijeme beskorisno.

Obavljaj svoje namaze na vrijeme kako se ne bi kajao na Sudnjem danu i kako bi stekao veliku nagradu. U hadisu se navodi: "Osobi koja jedan namaz ne obavi na vrijeme već ga ostavi da bi ga kasnije naklanjao, te umre prije nego što to učini, u mezaru će mu se otvoriti sedamdeset džehennemskih vrata i imat će patnje do Sudnjeg dana. Ko svjesno ne obavi namaz na vrijeme, a da pri tome ne osjeti kajanje zbog toga, izlazi iz vjere ili preseli bez imana. A kakav je tek slučaj onih kojima namaz nije ni na pameti i koji namaz ne smatraju obavezom? Za onoga koji ne pridaje važnost namazu, tj. koji ga ne smatra svojom dužnošću, ulema sva četiri mezheba je saglasna da postaje murted, tj. nevjernik. Što se tiče onih koji namjerno izostavljaju namaz, bez namjere da ga kasnije naklanjaju, a koji se pri tom ne boji kazne koja će ga zbog toga sustići, hz. Abdulgani Nablusi u svom djelu Hadikatu-n-nedijje u poglavlju proizvodi jezika, navodi da i takva osoba postaje murted ili nevjernik.

Hz. Imam-i Rabbani u svom djelu Mektubat, I tom, na ²⁷⁵. str. kaže: Za sticanje svih ovih ni'meta zaslužno je vaše podučavanje drugih islamskim znanjima I objašnjavanju fikskih (pravnih) propisa.

Uzvišeni Allah vam je podario ljubav onih koje On voli. Vas je učinio pozivaocima u Islam. Zbog toga se potrudite koliko god je to u vašoj moći da prenesete drugima znanja o vjeri i šeri'atskim propisima. Ovo dvoje navedeno su osnova sreće, most uzdizanja i sebeb spasa. Mnogo se trudite. Odlazite među ljude kao učeni. Pokazujte im put izvršavajući odredbe i čuvajući se grijeha. U suri Muzzemmil u 19. ajetu se kaže: To je svakako pouka za one koji žele postići zadovoljstvo svoga Gospodara.

Prvi Dio

NAŠ IMAN I NAMAZ

Svako treba prije svega vjerovati.

Uzvišeni Allah dželle šanuhu želi da ljudi ovozemaljski život provedu u miru i zadovoljstvu, a na onom svijetu da dostignu vječnu sreću. Zbog toga je naredio stvari korisne ljudima, čije izvršenje sa sobom donosi sreću. Ujedno je zabranio štetne stvari koje ljude vode u propast. Prva zapovijed Allaha dželle šanuhu jeste naredba vjerovanja. Vjerovanje je neophodno svima. Riječ Iman znači nekoga potpuno priznavati i u njega vjerovati.

"Iman" u Islamu znači priznati da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Allahov Poslanik, da je dostavljač istine, poslan od Allaha, te nedvosmisleno priznati ono što mu je objavljeno jasno, a ono što mu je objavljeno višeznačno i povjerovati tako i dok god se u mogućnosti, potvrđivati to jezikom.

Jak iman znači potpuno ubjeđenje u postojanje Allaha dželle šanuhu, kao što vjerujemo da vatra gori, da ugriz zmije ubija, pa nastojimo bježati od njih, vjerovanje u Njegove sifate ili osobine, težiti Njegovom zadovoljstvu i biti daleko od Njegove srdžbe i ubjeđenje čvrsto urezati u srce kao natpis u mermeru.

Iman znači s ljubavlju prihvatiti sve što je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao i prihvatiti to srcem. Oni koji tako vjeruju su mu'mini, odnosno muslimani. Svaki musliman mora slijediti Muhameda sallallahu alejhi ve sellem i koračati putem na koji je on ukazao. Njegov put je onaj na koga upućuje Kur'an-i Kerim. Taj put se naziva Islam. Da bi se on slijedio, prvo treba prihvatiti iman, a zatim dobro savladati ahkam-i Islamijje ili propise Islama. Nakon toga obavljati farzove i čuvati se harama, a nakon tog izvršavati sunnete i izbjegavati mekruhe. Nakon navedenog treba da ga slijedi i u mubah djelima.

Osnova naše vjere je iman. Allah dželle šanuhu bez imana ne prihvata ni ibadet ni dobro koje se učini. Ko želi biti musliman prvo treba prihvatiti iman, a potom naučiti o gusulu, abdestu, namazu i ostalim farzima i haramima.

Iman mora biti ispravan

Znanja i iskustva koja se stiču osjetilnim organima i razumom jesu od velike pomoći u misiji pronalaska Pravog puta. Saznanja praktične nauke nam pomažu da shvatimo da sklad i red koji postoje u svemiru nikako ne može biti slučajan i da postoji Stvoritelj svega toga i tako nas dovodi do prihvatanja imana. Prihvatiti Iman znači naučiti i prihvatiti znanja koja nam je od Allaha dželle šanuhu donio posljednji poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Prihvatiti nešto, ukoliko to samo odgovara našem razumu, znači ne vjerovati u poslanike.

Spoznaje vjere nisu izumi i pronalasci učenih ljudi. Znanja koja nam je donio Muhammed sallallahu alejhi ve sellem potrebno je uzimati iz djela učenjaka ehl-i sunneta i kao takve ih prihvatiti.

Da bi se imao ispravan i prihvaćen iman potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:

1. Iman mora biti čvrst i konstantan. On se ni jednog trenutka ne smije dovesti u pitanje. Ko kaže da će izaći iz imana za tri godine, gubi iman istog trena kada je to izgovorio i prestaje biti muslimanom.

2. Iman mu'mina mora biti između havfa i redžaa, tj. između nade i straha. Mora se bojati Allahove kazne, ali ne smije nikada izgubiti nadu u Allahovu milost. Mora izbjegavati svaki grijeh u strahu da zbog grijeha ne bi izgubio iman. No kada bi izvršio sve moguće grijehe ipak ne smije izgubiti nadu u Allahov oprost. Mora se pokajati za svoje grijehe, jer ko učinji tewbu isti je kao onaj što nije ni počinio grijeh.

3. Mora prihvatiti iman prije nego što mu dođe čas smrti. U tom času svi nevjernici bi htjeli povjerovati. Iman mora biti gajbi, tj. mora se vjerovati, a da se prethodno ne vidi. U tom trenutku prihvata se samo pokajanje mu'mina.

4. Mora se povjerovati prije nego sunce izađe sa Zapada. To je jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana. Kada to vide svi će ljudi povjerovati, no njihov iman tada neće biti prihvaćen. Tada će vrata tewbe biti zatvorena.

5. Mora se vjerovati da gajb ili skrivene stvari ne zna niko osim Allaha dželle šanuhu Gajb nije dostupan ni melekima ni džinnima, ni šejtanima pa ni poslanicima. Jedino Allah može dati nešto od znanja gajba poslanicima i dobrim robovima.

6. Ne smije svjesno zanijekati ni jedan propis vjere koji se odnosi na iman i ibadete (obredoslovlje). Smatrati nevažnim neku od ahkam-i šer'ijje, tj. šerijatskih odredbi, ismijavati Kur'an, meleke ili nekog od poslanika i ono sa čim su došli, poreći jezikom bez prisile ili opravdanja, prestavlja kufr-nevjerovanje.

7. Ne smije dovoditi u sumnju znanje i istine koje su jasne u Islamu. Sumnjati da je klanjati namaz farz, da je pijenje vina i drugih alkoholnih pića, kockanje, kamata i korupcija haram, reći za jasan halal da je haram i obrnuto, prouzrokuje izlazak iz imana.

8. Iman mora biti onakav kakvog ga opisuje vjera Islam. Vjerovati razumijevanjem, ili prema onome što govore filozofi nije iman. Neophodno je vjerovati kako je to dostavio Muhammed sallallahu alejhi ve sellem.

9. Ko prihvati iman mora voljeti samo radi Allaha i mrziti samo radi Allaha. Mora voljeti muslimane koji su istinski Allahovi robovi i mora se boriti protiv onih koji rukom i perom rade protiv Islama. To neprijateljstvo je u srcu.

(Prema nemuslimanima i posjetiocima mora se odnositi lijepom riječju i nasmijanim licem. Moramo svojim lijepim odnosom učiniti da zavole našu vjeru.)

10. Moramo vjerovati poput poslanika i ashaba koji su bili istinski vjernici i nisu skretali s Pravog puta. Da bi smo ispravno vjerovali trebamo slijediti i'tikad ili ubjeđenje ehl- i sunnet vel džemaata. (Onima koji žive prema ispravnim djelima o vjeri od autora ehli sunneta ve-l džemaata, obećana je nagrada stotinu šehida. To podrazumijeva slijeđenje alima nekog od četiri priznata mezheba. Prvak među učenjacima ehl-i sunneta je Imam-i Azam Ebu Hanife. Ovi učenjaci su zapisali ono što su čuli od ashaba, a oni su njima prenijeli ono što su čuli od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem).

I’TIKAD EHL-I SUNNETA

Prvi uslov da bi se postalo musliman je prihvatiti iman. Pravilan iman zavisi od vjerovanja shodno i'tikadu ehl-i sunneta. Prva dužnost pametnog i punoljetnog muškarca I žene je da prihvati 'itikad ehli sunneta iz djela učenjaka ehl-i sunneta. Spasiti se od Džehennema na sudnjem danu zavisi od prihvatanja tog i'tikada. Oni koji će se spasiti Džehennema su samo oni koji idu ovim putem. Oni se nazivaju još i sunni ili Ehl-i sunnet. Pogledajte djelo Islam Ahlaki str. 553.

U jednom hadisu se kaže: Moj ummet će se podijeliti na sedamdeset tri ogranka. Samo jedna od njih će se spasiti Džehennema i stići do Dženneta. Svaka od ovih grupa govori da je baš ona ta koja će biti spašena. U 54. ajetu sure Mu'minun i 32. ajetu sure Rum stoji: Svaki ogranak se raduje da je on na pravom putu. Ustvari znakove grupe koja je spašena daje naš Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem na sljedeći način: Spašena grupa je ona koja ide sa mnom i sa mojim ashabima. Onaj ko ne voli makar jednog ashaba, izlazi iz ehl-i sunneta a onaj ko nije i'tikada ehl-i sunneta postaje kafir (ehl-i Bid'at).

Znakovi Ehl-i Sunnetskog Puta:

Allah dželle šanuhu je zadovoljan muslimanima koji vjeruju shodno i'tikadu ehl-i sunnneta. No postoji nekoliko uvjeta ovakvog vjerovanja. Učenjaci Ehl-i sunneta ih ovako objašnjavaju:

1. Vjerovati u šest uvjeta imana. (U Allaha dželle šanuhu, u meleke, u kitabe, u poslanike, u ahiret i da je i dobro i zlo od Allaha dželle šanuhu

2. Vjerovati da je posljednja Allahova dželle šanuhu objava Kur'an-i kerim, Allahova riječ.

³. Mu'min ne smije sumnjati u svoj iman.

4. Neophodno je voljeti sve ashabe koji su povjerovali Poslaniku i vidjeli ga u toku života. Ne smije se ružno govoriti protiv četverice halifa, njegovog ehl-i bejta ili njegovih supruga.

5. Ibadete ne treba smatrati dijelom imana. Treba vjerovati u Allahove zapovijedi i zabrane i ne treba zvati kafirima muslimane koji ne izvršavaju odredbe vjere zbog ljenosti. Oni koji ne pridaju značaja haramima i koji se izigravaju sa vjerom, ostaju bez vjere.

⁶. Ne treba proglašavati kafirima one koji se nazivaju

Ehl-i Kible i koji iako vjeruju u Allaha dželle šanuhu I Poslanika imaju pogrešan i'tikad.

7. Treba klanjati za svakim imamom za koga se zna da javno ne griješi. Ova odredba se odnosi i na emire i valije koji predvode džume i bajram namaze.

8. Muslimani ne smiju izdati zapovijedi svojih predpostavljenih i svojih vođa. Hurudž ili izdaja prouzrokuje mnoge fitne i propasti. Za njih treba moliti da čine dobro i lijepo ih upozoriti na eventualne greške.

9. Dozvoljeno je i muškarcima i ženama da bez obzira da li za to postoji razlog ili ne čine mesh preko mestvi. Mesh se ne može uzeti preko bosih nogu ili čarapa.

10. Treba vjerovati da je mi'radž Poslanika sallallahu alejhi ve sellem bio i tijelom i dušom. Oni koji kažu da je mi'radž bio samo dušom, izlaze iz ehl-i sunneta.

Mu'mini će vidjeti Allaha dželle šanuhu u Džennetu. Na Sudnjem danu će se poslanici i dobri ljudi moći zauzimati za druge. Postoji ispitivanje u kaburu. Kaburski azab se odnosi i na