<Title> </Title> <META name="description" content=" "> <META name="keywords" content=" predkolsko osnovno srednje visoko obrazovanje odraslih

cijeloivotno uenje Preschool primary Higher education Lifelong learning , pog. 10, HRV , CRO , T02"> <!--PICOSEARCH_SKIPALLSTART-->

10.

OBRAZOVANJE ODRASLIH

10.1. Koncepcija obrazovanja odraslih

Prihvaanje koncepcije cjeloivotnog uenja kao temelja nacionalne strategije razvoja obrazovanja i odgoja, pretpostavlja rekonceptualizaciju svih segmenata obrazovanja, pa tako i obrazovanja odraslih. Ono u sustavu cjeloivotne edukacije predstavlja njegovu najekstenzivniju fazu pa je od iznimne vanosti kako e obrazovanje odraslih u njemu biti interpretirano. Kao to je ve vie puta istaknuto, koncepcijom se cjeloivotnog uenja, povezuju pojedini segmenti (stupnjevi) obrazovanja ali i pojedini oblici obrazovanja (formalno, neformalno i informalno uenje) u jedinstveni sustav. To znai da se cjeloivotna edukacija ne sastoji u mehanikom produavanju obrazovanja i odgoja u razdoblje odraslosti nego u usustavljivanju obrazovanja/odgoja djece, mladih i odraslih. Jedino su na taj nain mogua rastereenja u obrazovanju djece i mladih te racionalizacija sustava edukacije u cjelini.

Zbog meuzavisnosti svih stupnjeva i oblika uenja strukturna promjena u bilo kojem dijelu obrazovnog sustava izaziva promjene u drugim dijelovima. Zato su promjene u obrazovanju djece i mladih u proteklim desetljeima dovele do promjena u ciljevima i sadrajima obrazovanja odraslih, a nove mogunosti uenja odraslih do

rekonceptualizacije edukacije mladih. No prije nego to podrobno opiemo podsustav obrazovanja odraslih i promjene koje se u njemu posljednjih desetljea odvijaju, potrebno ga je to jednoznanije definirati.

Generalna je konferencija UNESCO-a 1976. godine prihvatila sljedee odreenje koncepta obrazovanja odraslih. Termin obrazovanje odraslih oznaava korpus organiziranih edukacijskih procesa svih sadraja, razina i metoda (formalnih i drugih) bez obzira da li odrasli nastavljaju ili zamjenjuju zapoeto kolovanje ili naukovanje, bez obzira razvija li odrasla osoba svoje sposobnosti, proiruje svoje znanje, poboljava svoje tehnike ili strune kvalifikacije ili ih preusmjerava te dovodi do promjene svojih stavova ili ponaanja i u perspektivi potpunog osobnog razvitka i u

88

perspektivi sudjelovanja u uravnoteenom i nezavisnom socijalnom, gospodarskom i kulturnom razvoju (Recommendation on Adultt Education, 1977). U ovoj su obuhvatnoj definiciji sadrani i ciljevi edukacije odraslih (doprinos razliitim razvojima), sadraji obrazovanja odraslih (profesionalni i neprofesionalni), oblici uenja odraslih (formalni i neformalni), stupnjevi obrazovanja (sve razine obrazovanja) te ukazano na odgojnu sastavnicu u edukaciji odraslih (promjena stavova). Zato je pomou navedene definicije mogue koncipirati poeljan sustav obrazovanja odraslih te analizirati i ocijeniti stanje postojeeg sustava edukacije odraslih u naoj zemlji.

10.1.1.

Ciljevi i podruja obrazovanja i odgoja odraslih

Obrazovanje odraslih ima dvije glavne zadae; odnosno funkcije. To su kompenzacijska Kompenzacijska funkcija i funkcija daljnjeg trajnog obrazovanja i odgoja.

se funkcija obrazovanja odraslih sastoji u temeljnom

osposobljavanju odraslih, tj. u nadoknaivanju obrazovnih zaostataka odraslih osoba do kojih je dolo zbog obrazovnih propusta u mladosti. Takve osobe, u uvjetima ubrzanog razvoja i globalizacije, u drutvu znanja, postaju najozbiljniji kandidati za klasu socijalno iskljuenih. Svaka odgovorna vlada ini sve da ogranii generiranje takve nove potklase. Jedan od ciljeva obrazovne politike je drutveno ukljuivanje odraslih pomou obrazovanja. To se postie bazinim osposobljavanjem odraslih za njihove glavne ivotne uloge pri emu je najee rije o njihovom profesionalnom kvalificiranju. To se oituje u: zavravanju osnovnog obrazovanja, funkcionalnom opismenjavanju, stjecanju poetnog profesionalnog obrazovanja nekvalificiranih osoba, prekvalificiranju nezaposlenih osoba koje se ne mogu zaposliti u zanimanju zbog njegove suficitarnosti, profesionalnom osposobljavanju ena ija su znanja zastarjela nakon dueg prekida zaposlenosti, edukaciji imigranata i pripadnika onih socijalnih skupina koje nisu socijalno dovoljno integrirane.

89

Funkcija

se

daljnjeg

trajnog

(kontinuiranog,

permanentnog)

obrazovanja/odgoja odraslih sastoji u stjecanju novih znanja, vjetina te vrijednosti, stavova i navika kojima se odrasla osoba osposobljava za uspjeno suoavanje s novim zahtjevima to su rezultat znanstvenog, tehnolokog, drutvenog, politikog i kulturnog razvoja. Najvanija podruja daljnje edukacije odraslih u Europi jesu struno usavravanje, edukacija za razvoj civilnog drutva to ukljuuje odgoj za mir, graanstvo i demokraciju, edukacija za zatitu okolia, uenje stranih jezika, obrazovanje za ouvanje zdravlja, obrazovanje starijih osoba, obrazovanje za integraciju ljudi s invaliditetom. Modernizacija (europeizacija) zemalja u tranziciji nezamisliva je bez razvoja ovih podruja obrazovanja odraslih.

Funkcija daljnjeg usavravanja sastoji se u trajnom osposobljavanju za uspjeno prilagoavanje sve brim promjenama koje nastaju u sadraju osnovnih ivotnih uloga odrasla ovjeka. Te su promjene u razvijenom svijetu toliko brze i obuhvatne da je jedna od temeljnih ivotnih uloga postala uloga ovjeka kao trajnog uenika. U podruju rada promjene se sastoje u postupnom nestajanju institucije trajnog zapoljavanja (rada na neodreeno vrijeme) i sve vee zastupljenosti rada na odreeno vrijeme to ukljuuje i promjenu zanimanja. Pojam trajnog zaposlenja (lifetime employment) zamjenjuje se pojmom trajne zapoljivosti (lifetime employability). Trajna pak zapoljivost ostvaruje se trajnim uenjem. Dok se osposobljavanje za trajnu zapoljivost postie i formalnim i neformalnim

obrazovanjem, trajna se osposobljenost za ostale ivotne uloge postie preteito neformalnim obrazovanjem, samoobrazovanjem i informalnim uenjem.

Kompenzacijska funkcija edukacije odraslih i funkcija njihovog daljnjeg usavravanja meusobno su povezane. Kako se, naime, u funkciji drutvenog razvoja poboljava opa i struna obrazovanost populacije mladih, teite se obrazovanja odraslih premjeta s kompenzacijskog na daljnje trajno uenje. to je drutvo razvijenije to se kod sve vie ljudi javlja vea potreba i stvarno zanimanje za opim, strunim, politikim i kulturnim sadrajima obrazovanja.

Daljnje se obrazovanje ostvaruje svim oblicima edukacije a ne samo neformalnim obrazovanjem i samoobrazovanjem, kako se ponekad misli. I u najrazvijenijim

90

drutvima kolovanje odraslih ne isezava nego se, tovie, obuhvat odrasle populacije visokim kolovanjem poveava jer se obrazovne aspiracije odraslih u bogatim drutvima poveavaju, a rastu i drutvene potrebe za visokoobrazovanim ljudima. Sve vei broj odraslih ljudi nastavlja kolovanje na viim, odnosno najviim stupnjevima obrazovanja pa se, primjerice, u SAD-u broj studenata starijih od 25 godina gotovo izjednaio s onima mlaim od 25 godina. kolovanje se odraslih omoguuje sustavom tzv. povratnog obrazovanja kojemu se pojedinci, nakon prekida kolovanja ponovno vraaju obrazujui se uz rad ili iz rada.

Glavni ciljevi obrazovanja/odgoja odraslih jednaki su ciljevima edukacije mladih. itav, naime, sustav cjeloivotnog uenja treba osposobljavati za uspjeno obnaanje najvanijih ivotnih uloga u svijetu koji se mijenja te doprinositi razvoju osobe. Na taj se nain postie da obrazovanje i odgoj unapreuju kvalitetu ivota to je krajnja svrha drutvenog razvoja i obrazovanja/odgoja kao imbenika tog razvoja. Najvanije su ivotne uloge: radna, graanska (dravljanska, uloga aktivnog sudionika civilnog drutva), obiteljska, rekreativna (uloga osobe koja kreativno konzumira slobodno vrijeme) i uloga osobe koja trajno ui. Odatle i primarna podjela obrazovanja odraslih prema podrujima na struno (continuing education u engleski govoreim zemljama) i neprofesionalno obrazovanje odraslih, odnosno tzv. liberalno obrazovanje odraslih ili naprosto obrazovanje odraslih (adult education). Dakle,

ciljevi se obrazovanja/odgoja ostvaruju i kroz kompenzacijsku funkciju i kroz funkciju daljnjeg usavravanja.

U edukaciji odraslih odgoj je manje zastupljen od obrazovanja, pa je zato u uporabi sintagma obrazovanje odraslih, dok se odgoj odraslih uglavnom ne spominje. To je zbog toga jer je u odraslosti nekognitivno podruje linosti (karakter) uglavnom formirano, ali i zato jer odrasli ljudi, koji su motivirani za obrazovanje, nisu motivirani za (pre)odgoj. Naime, postojee se vrijednosti, stvavovi i navike opiru promjeni, odnosno zamjeni drugim vrijednostima, odnosno stavovima to iz novih vrijednosti proistjeu. No, odrivi je razvoj vie ovisan o vrijednosnim orijentacijama odraslog stanovnitva nego o njegovoj obrazovanosti, to baca novo svjetlo na vanost i sadraje odgoja odraslih. Naime, prijetnja opstanku ovjeanstva vie proizlazi iz svjetonazorskih razlika izmeu velikih skupina (odraslih) ljudi nego iz

91

obrazovnih razlika meu njima. Procesi globalizacije ne proizvode samo nove obrazovne nego i posve nove odgojne potrebe koje se samo djelomice mogu zadovoljiti izvanodgojnom socijalizacijom. ovjeanstvo moe opstati i razvijati se samo ukoliko veina odraslog stanovnita usvoji novu svjetsku etiku koja se temelji na potivanju univerzalnih ljudskih prava. Pretpostavka pak njihove realizacije je usvajanje vrednote tolerancije na razlike, ravnopravnosti, mirnog rjeavanja sukoba te zatite i unaprjeivanje prirodnog okolia. Razumije se da odgovornost za odrivi razvoj mora preuzeti sada aktivna populacija jer vremena za ekanje na nadolazee, drukije osposobljene generacije vie nema. Zbog svih navedenih razloga, edukacija e odraslih u 21. stoljeu morati biti u znatno veoj mjeri proeta odgojem nego to je to sada sluaj.

Edukacija odraslih ima u tranzicijskim zemljama, osim ciljeva karakteristinih za zemlje koje se kontinuirano razvijaju, i neke dodatne specifine ciljeve koji izlaze iz potrebe razvojnog diskontinuiteta. Postkomunistike zemlje moraju provesti

strukturne drutvene promjene u relativno nepovoljnim uvjetima. Osim to moraju provesti gospodarsku tranziciju iz planskog u trino gospodarstvo, one moraju razviti institucije civilnog drutva i modernizirati vrijednosni sustav radno aktivnog stanovnitva. Takve krupne drutvene promjene mogu se ostvariti samo ako cjelokupno odraslo stanovnitvo ui. Veliki dio njegove edukacije provodi se samoobrazovanjem i samoodgojem (informalnim uenjem novih vrijednosti, stavova i navika), odnosno iskustvenim uenjem (learning by doing), ali se mnogo obrazovnih i odgojnih potreba ne moe zadovoljiti bez organiziranog neformalnog i formalnog obrazovanja i odgoja.

U Hrvatskoj su prisutne ili su izraenije i neke potrebe po kojima se ona razlikuje od drugih tranzicijskih zemalja. Zbog restrukturiranja gospodarstva, osobito su izraene potrebe za prekvalifikacijom (ne)zaposlenih (stopa

nezaposlenosti u Hrvatskoj je iznimno visoka) te dodatnom izobrazbom odraslih radi zadravanja zaposlenja. Izgradnja inkluzivnog drutva, koje bi to manje

nezaposlenih (mladih i odraslih) iskljuivalo i drutveno marginaliziralo, nemogua je bez snano razvijenog i svima dostupnog obrazovanja odraslih. U tom kontekstu se svojim specifinim potrebama istie braniteljska populacija. Prijelaz pak na trino

92

gospodarstvo, odnosno izlazak na svjetsko trite, zaotrava problem temeljnog osposobljavanja i trajne izobrazbe menadera (u bivoj dravi rukovoenje se nije smjelo profesionalizirati). Razvoj podruja od posebne dravne skrbi, u kojima su posljedice rata najtee, trebati e poticati i intenzivnim razvojem ljudskih resursa, tj. osposobljavanjem stanovnitva za ostvarivanje specifinih razvojnih projekata. Zbog posljedica rata, potrebe drutvene reintegracije pojedinih dijelova stanovnitva, jo su vie naglaene pa e mirovnom obrazovanju i odgoju te osposobljavanju stanovnitva za razvoj civilnog drutva trebati posvetiti osobitu pozornost.

Pribliavanje Hrvatske Europskoj uniji pretpostavlja pripremanje odraslog stanovnita za ponaanje prema europskim standardima. To se postie ne samo provoenjem europske obrazovne politike nego i sustavnim informiranjem o tome to Europska unija jest; kako bi se unaprijedilo razumijevanje naina ivota u njoj i zahtjeva koje valja ispuniti za uspjeno djelovanje Hrvatske u europskom kontekstu. Za prikljuenje Uniji nije dovoljno uskladiti zakone i uspostaviti odgovarajue institucije nego valja na odgovarajui nain osposobiti nove Europljane za ivot u novoj Europi.

10.1.2.

Institucionalna osnova obrazovanja odraslih, tehnologija i zakonodavstvo

Glavni davatelji usluga u podruju obrazovanja odraslih mogu se podijeliti na kolske i nekolske obrazovne organizacije te organizacije kojima obrazovanje (odraslih) nije glavna nego dopunska djelatnost kojom osposobljavanju svoje lanstvo za uspjeno ostvarivanje ciljeva organizacije.

Suvremeni kolski sustav (osnovne, srednje i vie kole te visokokolska uilita) prvenstveno je namijenjen kolovanju djece i mladih, ali izvodi i istovrsne programe za odrasle. kolovanje odraslih u navedenim institucijama provodi se uz rad ili iz rada, prema programima koji su u nekoj mjeri prilagoeni predznanju i specifinim potrebama odraslih i radnih organizacija u kojima su polaznici zaposleni ili e biti zaposleni (ako se osposobljavaju za poznatog poslodavca). Tehnologija njihova obrazovanja trebala bi biti prilagoena

specifinostima uenja odraslih ljudi. Zbog rasprostranjenosti osnovnih (u manjoj

93

mjeri i srednjih) kola, i relativno dobre opremljenosti, one imaju mogunosti postati lokalna sredita formalnog i neformalnog uenja odraslih. Sve institucije formalnog i neformalnog obrazovanja s vremenom e postati pomone agencije za

unapreivanje procesa uenja pomou savjetovanja, informiranja i osposobljavanja odraslih za samostalno uenje.

Osim redovitog kolskog sustava, obrazovanje odraslih odvija se i u obrazovnim institucijama koje su specijalizirane za obrazovanje odraslih u lokalnim zajednicama. To su ustanove poput visokih narodnih kola u skandinavskim zemljama i u Njemakoj, sveuilinih ekstenza u Velikoj Britaniji, komunalnih koleda u SAD-u, otvorenih uilita u Hrvatskoj itd. U njima je najzastupljenije neformalno obrazovanje odraslih, a ujedno su i sredita za pomo u samoobrazovanju. Programi, organizacija i metode pouavanja prilagoeni su specifinim potrebama pojedinih skupina odraslih. Pripremu, ostvarivanje i vrednovanje obrazovanja provode kadrovi specijalizirani za obrazovanje odraslih. Lokalni obrazovni centri trebaju poboljati dostupnost i kolskog i nekolskog obrazovanja odraslima, to je U mogue (ruralnim) pomou suvremene u kojima informacijskone postoje

komunikacijske

tehnologije.

sredinama

specijalizirane institucije za obrazovanje odraslih, postojee osnovne kole mogu proiriti svoju djelatnost te postati i centri za uenje odraslih (svojevrsna otvorena uilita za odrasle). Takva djelatnost moe biti financirana od lokalne samouprave, emu pogoduje decentralizirani sustav financiranja.

Posebna vrsta institucija za obrazovanje odraslih su obrazovni centri u veim poduzeima, odnosno radnim organizacijama. Te institucije provode prvenstveno profesionalno osposobljavanje i usavravanje svojih zaposlenika (od izvrnih radnika do top-managera) u skladu s razvojnim potrebama organizacije. Zadaa je takvih obrazovnih centara razvoj ljudskih resursa radne organizacije kako bi ona bila organizacijski to uinkovitija i konkurentnija na tritu. U zadovoljavanju svojih obrazovnih potreba, poduzea surauju sa kolskim i nekolskim obrazovnim organizacijama i agencijama za zapoljavanje. U obrazovanju menadera uobiajena je suradnja poduzea s gospodarskim komorama i fakultetima.

94

Velika skupina neobrazovnih organizacija koje razvijaju obrazovanje odraslih su dobrovoljne organizacije (sindikati, politike stranke, nevladine organizacije) i

profesionalne udruge koje sustavno educiraju svoje lanstvo. Posebno su vane nevladine organizacije koje svoju misiju ostvaruju velikim dijelom osposobljavajui svoje lanstvo za postizanje specifinih ciljeva. U naprednim tranzicijskim zemljama pokazuje se da su nevladine organizacije snaan promotor obrazovanja odraslih i da svojim djelovanjem pribliavaju te zemlje europskim standardima. Profesionalne udruge pak posreduju nove strune i znanstvene informacije svojemu lanstvu i provode njegovo licenciranje.

Privatne institucije za obrazovanje odraslih, preteito u podruju uenja stranih jezika, profesionalnog obrazovanja (osobito osposobljavanja za rad s kompjutorskom tehnologijom), ali i neprofesionalnog obrazovanja, u ekspanziji su u svim razvijenim i tranzicijskim zemljama i predstavljaju veoma dinamian dio sektora obrazovanja odraslih.

Radi ubrzavanje politike integracije Europe i razvoja europskog identiteta, odnosno osposobljavanja graana Europe za sudjelovanje u rjeavanju zajednikih problema, razvija se posljednjih godina sustav institucija koje provode neformalno obrazovanje mladih i odraslih za rjeavanje problema od zajednikog europskog interesa. Te se institucije razvijaju prema obrascu danskih/nordijskih visokih narodnih kola i udruene su u posebnu asocijaciju: Association for Community Colleges (ACC).

Tijekom

razvoja

sustava

cjeloivotnog

uenja

nastao

je

koncept

samoupravljivog uenja (self-directed learning) koji se odnosi na nain povezivanja razliitih oblika cjeloivotnog uenja. Samoupravljivo uenje nije

novi oblik uenja nego je proces odluivanja pojedinca o tome koje e oblike organiziranog uenja (kolovanje, neformalno obrazovanje i samoobrazovanje) ukljuiti u tijek svojega obrazovanja i na koji e ih nain kombinirati. Stoga samoupravljivo uenje treba jasno razlikovati od pojma samoobrazovanja, odnosno informalnog uenja. Samoupravljivo uenje pretpostavlja odgovornog pojedinca koji u demokratskom drutvu sam povezuje razliite oblike uenja i time odluuje o svojoj sudbini. Samoupravljivim se uenjem umreava formalno i neformalno obrazovanje

95

na razini osobe koja ui i tako poboljava sinerginost razliitih oblika obrazovanja. Nije, naime, dovoljno da su dravljanima neke zemlje dostupni razliiti oblici uenja, jer uinkovitost sustava ovisi i o sposobnosti graana da biraju i optimalno kombiniraju razlite oblike uenja koji ga tvore. Osposobljenost za samoupravljivo uenje ne dolazi sama od sebe. To je intelektualna vjetina koja se stjee tijekom obveznog obrazovanja te ju treba razvijati daljnjim obrazovanjem i savjetovanjem to ga provode institucije obrazovanja odraslih.

Tehnologija obrazovanja odraslih. Obrazovanje se odraslih ne treba provoditi poput obrazovanja djece i mladih. Tomu ima vie razloga. Najprije, vanjski uvjeti uenja, tj. uvjeti u kojima odrasli ive i rade, razlikuju se od uvjeta ivota djece i mladih. Uvjeti ivota odraslih djeluju na mogunosti obrazovanja izrazito

ograniavajui (umor i nedostatak vremena za uenje). Zbog toga se obrazovanje odraslih treba organizirati drugaije nego obrazovanje mladih.

Nadalje, odrasli se od mladih razlikuju i s obzirom na tzv. unutarnje uvjete uenja, tj. s obzirom na svoje predznanje, motivaciju za uenje i sposobnosti za uenje. Zbog tih se razloga svi elementi kurikulumskog sustava u obrazovanju odraslih (a ne samo organizacija obrazovanja odraslih) trebaju razlikovati od kurikulumskog sustava edukacije mladih. To se odnosi na program obrazovanja (koji mora voditi rauna o predznanju i specifinim potrebama odraslih), a osobito na metode pouavanjauenja, kojima se uvaavaju specifinosti uenja odraslih.

Budui da su odrasli ljudi vre povezani s radnom i socijalnom okolinom, njihovo obrazovanje u pravilu odraava i specifine potrebe radne organizacije i lokalne zajednice. Zbog toga se do programa obrazovanja odraslih dolazi tzv. integriranim pristupom, to uvaava raliite obrazovne potrebe, i ne slijedi logiku programiranja temeljenu na znanstvenim disciplinama i kolskim predmetima. Kurikulum je obrazovanja odraslih otvoreni kurikulum, a dominantni je model programiranja linearno programiranje. Razvoj kurikuluma sastoji se od faza tzv. andragokog ciklusa koji zapoinje ispitivanjem obrazovnih potreba a zavrava formativnom i sumativnom evaluacijom obrazovnih i odgojnih postignua. Razlike izmeu navedene tehnologije obrazovanja odraslih i obrazovanja mladih su toliko znaajne

96

da su sedamdesetih godina vodei teoretiari obrazovanja odraslih postulirali naelo metodoloke suprotstavljenosti edukacije mladih i odraslih (Knowles, 1970). Danas se te razlike razrjeavaju unutar koncepcije cjeloivotnog uenja koja usustavljuje edukaciju osoba svih ivotnih doba.

Zbog navedenoga, pojedinim se fazama andragokog ciklusa (pojedinim elementima kurikulumskog sustava) bave posebno educirani obrazovni specijalisti. Najvaniji su oni koji se bave programiranjem obrazovanja odraslih i nastavnici koji pouavaju odrasle. Oni se osposobljavaju putem posebne andragoke izobrazbe. Zemlje koje nemaju dovoljno vlastitih andragokih kadrova najprije provode izobrazbu osoba koje e osposobljavati navedene kadrove (training the trainers). U tu svrhu mogue je angairati specijalizirane institucije iz inozemstva. Sustavno se taj problem rjeava pomou odgovarajuih poslijediplomskih specijalizacija.

Djelatnost obrazovanja odraslih treba biti na odgovarajui nain zakonski regulirana, ime se odreuje i nain upravljanja (pod)sustavom obrazovanja odraslih kao i financiranje te djelatnosti. U razvijenim zemljama obrazovanje odraslih je

regulirano zakonima koji odreuju pojedine segmente kolskog sustava i posebnim zakonom o obrazovanju odraslih. Financiranje se pak obrazovanja odraslih ostvaruje iz razliitih izvora, ovisno o vrsti i razini tog obrazovanja. Osnovno obrazovanje odraslih i obrazovanje za stjecanje prve kvalifikacije treba financirati drava, osposobljavanje zaposlenih za razvoj organizacije financira organizacija, dok razliite oblike neformalnog obrazovanja za vlastite potrebe plaaju polaznici. Mogue su i kombinacije ovih naina financiranja (prevladava treinski model: treinu trokova snosi drava, treinu lokalna zajednica i treinu polaznik).

10.1.3.

Partnerstvo u razvoju obrazovanja odraslih

Za razvoj drutva koje ui od iznimne je vanosti partnertvo svih aktera cjeloivotnog obrazovanja. Budui da se ui itav ivot, ali se itav ivot ne moe ii u kolu, kolovanje je samo jedan oblik obrazovanja, odnosno uenja. Usustavljivanje formalnog i neformalnog obrazovanja te informalnog uenja provodi se pomou suradnog odnosa dravnih institucija zainteresiranih za obrazovanje (razliitih

97

ministarstava), institucija neformalnog obrazovanja, to svoj prihod djelomice ili u cijelosti ostvaruju na tritu, radnih organizacija, nevladinih organizacija i drugih institucija civilnog drutva. U obrazovanju odraslih time se usklauju interesi socijalnih partnera zainteresiranih za pojedinu vrstu obrazovanja; poslodavaca i zaposlenika u strunom obrazovanju te javnog i privatnog interesa, interesa lokalne zajednice i drave u osnovnom i neformalnom liberalnom obrazovanju odraslih. Kako je financiranje snana poluga u razvoju odnosa meu potencijalnim partnerima, vane su poticajne mjere drave u vidu oslobaanja poduzea od poreza na obrazovanje zaposlenih, dravno subvencioniranje osnovnog obrazovanja odraslih, osnivanje specijaliziranih fondova i infrastrukturna potpora tiskanju publikacija, istraivakom i razvojnom radu te podupiranje meunarodne suradnje. Cilj je takve potpore uspostava sustava obrazovanja odraslih to e ga uiniti dostupnim svim graanima zemlje u skladu s njihovim interesima i potrebama nacionalnog razvoja. U Europskoj uniji posebno se podrava obrazovanje odraslih kako bi se poboljale mogunosti zapoljavanja i pokretljivost pojedinca na tritu radne snage.

Postoje i druga podruja obrazovanja odraslih to se u Europskoj uniji nastoje to vie razviti. To su obrazovanje za graansko i civilno drutvo, uenje stranih jezika, obrazovanje za suzbijanje nasilja nad enama, za aktivno starenje i druga. U svrhu vee uinkovitosti obrazovanja odraslih, europske zemlje reguliraju obrazovanje odraslih pomou odgovarajueg obrazovnog zakonodavstva.

U razvijanju nacionalnog (pod)sustava obrazovanja odraslih potrebno je osigurati meunarodnu usporedivost institucija, programa i mjerila kvalitete. To se postie obrazovnom politikom koja potie meunarodnu suradnju u istraivanju (zajedniki istraivaki projekti), razmjeni informacija, razmjeni eksperata i njihovom obrazovanju na osnovi meunarodno recenziranih programa poslijediplomskih studija iz obrazovanja odraslih i razvoja ljudskih resursa.

Strategija razvoja obrazovanja odraslih u naoj zemlji treba se temeljiti na njegovim jasnim ciljevima, to tonijoj procjeni stanja obrazovanja odraslih kao i stanja razvojnih resursa te ograniavajuih faktora. Na temelju tih elemenata mogue je

98

poduzimati mjere koje e postupno unapreivati uinkovitost sustava obrazovanja odraslih.

10.2. Stanje obrazovanja odraslih u Hrvatskoj i prijedlog promjena

Stanje podsustava obrazovanja odraslih moe se prikazati pomou kvantitativnih pokazatelja i kvalitativnom interpretacijom tih podataka. Prikaz stanja obuhvaa statistike pokazatelje obrazovanosti radno aktivnog stanovnitva, broj i strukturu institucija za obrazovanje odraslih, obuhvat stanovnitva razliitim programima obrazovanja odraslih, stanje zakonodavstva u podruju obrazovanja odraslih, nain financiranja ove djelatnosti i ekspertne procjene.

10.2.1.

Neki statistiki podaci

Prije deset godina udio je nekolovanih ljudi u populaciji odraslih (nekolovanima se smatraju osobe, starije od 15 godina, koje nemaju obrazovanje vie od osnovne kole) iznosio oko 55%, to je prema europskim mjerilima iznimno nepovoljno. Prema posljednjim podacima o obrazovnoj strukturi aktivnog stanovnitva Hrvatske (Priopenje, 2001.) dobivenima na reprezentativnom uzorku, nekolovanih je osoba (koje nemaju obrazovanje vie od osnovne kole) 37,5%, to govori o znatnom poboljanju obrazovanosti stanovnitva. No i s takvom obrazovanou Hrvatska je tek dosegnula donju granicu obrazovanosti zemalja Europske unije i naprednih tranzicijskih zemalja (OECD, 2001.). Pri tome 14% odraslog stanovnitva u nas nema zavrenu niti osnovnu kolu. Iz tih se podataka moe zakljuiti da u Hrvatskoj postoje velike potrebe za kompenzacijskim osnovnokolskim obrazovanjem odraslih.

Poseban je problem neusklaenost obrazovne produkcije i potreba trita rada to potencira probleme nezaposlenosti. Nezaposlenost, naime, nije samo rezultat smanjenja broja radnih mjesta nego je i strukturne naravi. Dok s jedne strane postoji viak obrazovanih ljudi ije kvalifikacije nisu potrebne, s druge strane postoji manjak ljudi odreenih kvalifikacija. No pri tome su vikovi znatno vei od manjkova, to znai da je glavni uzrok nezaposlenosti manjak slobodnih radnih mjesta.

99

10.2.2.

Institucije za obrazovanje odraslih u Hrvatskoj

Sustav institucija za obrazovanje odraslih u Hrvatskoj tvore: osnovne i srednje kole koje izvode programe obrazovanja odraslih, fakulteti i vie kole koje izvode programe obrazovanja uz rad, puka otvorena uilita, centri za kulturu, centri za obrazovanje u poduzeima, privatne kole za obrazovanje odraslih, centri za uenje stranih jezika, autokole, profesionalne udruge, nevladine organizacije, politike organizacije i sindikati, sveuilite za treu ivotnu dob, Andragoki centar Hrvatske zajednice otvorenih pukih uilita, vjerski centri.

Osnovno je obrazovanje odraslih u Hrvatskoj u osobito nepovoljnom stanju. Prema istraivanju provedenome 2000. godine, od 45 pravnih subjekata koji su verificirani za izvoenje osnovnog obrazovanja odraslih, samo 25 stvarno izvodi ovo obrazovanje. Od toga pak samo 3 (tri) institucije provode sve oblike osnovnog obrazovanja (redovnu, konzultativnu-instruktivnu nastavu, ukljuujui i polaganje ispita), devet institucija organizira konzultativnu-instruktivnu nastavu, a 13 institucija organizira samo polaganje ispita. S obzirom da veliki broj odraslih nema zavrenu osnovnu kolu, a njima se svake godine pridruuju novi nezavreni uenici, takvo bi stanje trebalo radikalno izmijeniti na bolje. Naime, bez zavrene osnovne kole, tek se rijetki pojedinci mogu zaposliti na najjednostavnijim poslovima, i ne mogu se prekvalificirati niti nastaviti kolovanje. Osnovno obrazovanje nuan je uvjet za uspostavljanje ravnopravnosti graana to je ustavna kategorija.

Za poboljanje osnovnog obrazovanja odraslih u Hrvatskoj potrebno je izmijeniti Zakon o osnovnom obrazovanju u smislu jasnijeg reguliranja prava upisa,

100

ostvarivanja socijalnih prava i plaanja osnovnog obrazovanja odraslih. Osim toga potrebno je osuvremeniti nastavne planove i programe i opseg sadraja prilagoditi odraslima (smanjiti trajanje programa). Nakon otprilike est razreda osnovnog obrazovanja omoguiti osposobljavanje za odreene poslove. Posebno treba odrediti nastavne sadraje neophodne za nastavak srednjokolskog obrazovanja. Takoer je potrebno poboljati kvalitetu obrazovnog rada te savjetodavnog nadzora u ustanovama za osnovno obrazovanje odraslih.

Srednjim se obrazovanjem odraslih, prema podacima Ministarstva prosvjete i porta, sredinom 1995. godine bavio 261 pravni subjekt, od kojih je bilo 197 kola, 19 narodnih i otvorenih sveuilita i 45 drugih obrazovnih organizacija.

U kolskoj godini 1998./1999. programe za stjecanje kolske strune spreme, prekvalifikacije, usavravanja i osposobljavanja izvodila je 331 srednjokolska organizacija. Moe se zamijetiti odreeno kvantitativno poveanje srednjeg obrazovanja odraslih u navedenom petogodinjem razdoblju. U 223 anketirane organizacije programe su pohaala ukupno 22.702 polaznika. S obzirom na oko 360.000 nezaposlenih, vidljivo je da obrazovanje odraslih ve svojim obuhvatom nije moglo bitno doprinijeti njihovom smanjivanju. Kako je mrea osnovnih (i srednjih) kola daleko razvijenija i ravnomjernije rasporeena diljem zemlje, nego to su to specijalizirane institucije za obrazovanje odraslih, racionalno je razvijati kolske obrazovne organizacije u polivalentna sredita za obrazovanje ne samo mladih nego i odraslih. Razumije se, za tu je djelatnost kolske organizacije potrebno osposobiti.

U izvoenju programa obrazovanja odraslih primjetna je nedovoljna zastupljenost novih organizacijskih oblika i metoda koje omoguuje razvoj kompjutorske komunikacijske tehnologije. ak i u podruju neformalnog obrazovanja odraslih prevladavaju tradicionalne pedagoke metode. To je uglavnom zbog toga to se obrazovanje odraslih ne tretira kao poseban obrazovni podsustav sa svojim institucijama te programskim, organizacijskim i tehnolokim specifinostima.

Formalnim i neformalnim brazovanjem odraslih bavi se sedamdesetak institucija specijaliziranih za obrazovanje odraslih; narodnih i otvorenih sveuilita (sada puka

101

otvorena uilita) ulanjenih u Hrvatsku zajednicu pukih otvorenih uilita, te ne posve pouzdano utvreni broj istovrsnih institucija koje nisu lanice navedene Zajednice.

Obrazovanje odraslih na viim i visokim uilitima je u porastu. Opravdano je oekivati daljnji porast visokog obrazovanja odraslih emu e pogodovati predviene promjene visokokolskog sustava. Diverzifikacijom visokog obrazovanja, osobito daljnjim jaanjem nesveuilinih strunih studija te poslijediplomskih specijalizacija, opravdano je oekivati porast visokog obrazovanja odraslih. Visoka e uilita u veoj mjeri nego do sada razvijati i neformalno daljnje usavravanje diplomiranih studenata, to je vaan aspekt trajnog obrazovanja odraslih.

Poveava se broj privatnih organizacija za obrazovanje odraslih. One nude prvenstveno teajeve stranih jezika, teajeve kompjutorskog osposobljavanja, ali i druge programe profesionalnog osposobljavanja i usavravanja.

U porastu je broj institucija, profesionalnih i neprofesionalnih udruga te nevladinih organizacija koje nisu registrirane kao obrazovne organizacije, ali izvode obrazovanje kao svoje dodatne aktivnosti u svrhu osposobljavanja lanstva za uspjenije ostvarivanje ciljeva organizacije. One izvode programe profesionalnog i veliki broj raznolikih programa neprofesionalnog obrazovanja.

Usprkos navedenih pozitivnih promjena, u usporedbi s razvijenim europskim zemljama i naprednim tranzicijskim zemljama, Hrvatska zaostaje u pogledu broja institucija za obrazovanje odraslih, u pogledu programske ponude i obuhvata odraslih (ne)zaposlenih razliitim oblicima i programima kompenzacijskog osposobljavanja i daljnjeg usavravanja.

Obrazovanje odraslih u radnim organizacijama. O broju centara za obrazovanje u radnim organizacijama nema pouzdanih podataka, pa ak niti struno utemeljenih procjena. No, s obzirom na smanjivanje broja privrednih subjekata, osobito velikih proizvodnih poduzea, moe se s prilinom sigurnou smatrati da je obrazovna funkcija u poduzeima, u odnosu na prijeratno razdoblje nazadovala i da se broj

102

kompanijskih centara za obrazovanje smanjio. Gospodarski oporavak i izvozna orijentacija naih poduzea trae razvoj ljudskih resursa u radnim organizacijama pa valja oekivati dinamian razvoj obrazovanja zaposlenih. To je u razvijenom svijetu onaj sektor obrazovanja koji se najbre razvija.

10.2.3.

Obrazovanje menadera

Tranzicija iz planske u trinu privredu nije mogua bez suvremeno osposobljenih rukovoditelja. U bivoj Jugoslaviji nije se, iz ideolokih razloga, rukovodna funkcija smjela profesionalizirati (prisjetimo se, etiketa tehno-menader lijepila se direktorima obino prije smjenjivanja). No, usprkos tome, djelomino trite i relativna otvorenost izvoznih poduzea prema Zapadu, dovela je do spontanog

osposobljavanja viih i niih rukovodnih kadrova za menaderske funkcije. Meutim, sustav menaderskog obrazovanja kao takav nije bio uspostavljen pa ne postoji ni danas. Nakon 1990. godine, nain pretvorbe drutvenih poduzea u dravna, a potom u privatna, nije proveden u uvjetima konkurencije poduzetnikih sposobnosti. Vlasnicima su postali brojni nedovoljno poduzetniki motivirani i sposobni pojedinci koji nisu mnogo brinuli za profesionalizaciju menadera. To je usporilo proces osposobljavanja modernih menadera to je jedan od vanih ograniavajuih imbenika meunarodne konkurentnosti naih poduzea. Hrvatska u podruju

osposobljavanja menadera kasni ne samo za razvijenim zemljama nego i za naprednim tranzicijskim zemljama pa je toj vrsti obrazovanja (odraslih) potrebno posvetiti posebnu pozornost.

U zemljama s razvijenom trinom privredom management je profesija za koju postoji odgovarajui sustav cjeloivotnog obrazovanja. On obuhvaa poetni dodiplomski studij managementa razliitog trajanja (menaderski koledi traju 2 do 3 godine dok School of Busisness ili Business and Economics traje 4 godine). Poslijediplomski studij, MBA-studij (Masters of Business Administration) izvodi se kao znanstveni ili specijalistiki studij. Uz to mogua je jednosemestralna specijalizacija iz managementa, a za ve zaposlene menadere organiziraju se cikliki seminari ili teajevi. Postoje, dakako, regionalne i nacionalne razlike u sustavima obrazovanja menadera, no svima je zajedniko nastojanje da se rukovoditelji na razliitim

103

razinama u radnim organizacijama to uinkovitije osposobe i trajno educiraju za menadersku funkciju. Poznato je, naime, da je kvaliteta managementa najvaniji imbenik organizacijske uinkovitosti u suvremenim poduzeima. Ta je spoznaja osobito vana za tranzicijske zemlje koje, da bi postale konkurentne na meunarodnom tritu, moraju u najkraem roku osposobiti novu generaciju menadera ili ih uvesti iz zemalja s trinom tradicijom.

Promjene kroz koje prolazi hrvatsko gospodarstvo i neprivredne organizacije treba ubrzati i olakati izgradnjom modernog sustava trajne izobrazbe menadera to ukljuuje neformalno i formalno menadersko obrazovanje. Zaetke toga

obrazovanja nalazimo u nekim naim uspjenim poduzeima, a formalnog obrazovanja na visokim uilitima. Nai menaderi, osim iznimaka, nisu apsolvirali gotovo nikakvo organizirano menadersko osposobljavanje. Njihovo je znanje iskustveno, to nije dovoljno za uspjeno meunarodno sueljavanje naih poduzea na svjetskom tritu.

Neformalno menadersko obrazovanje razvija se u veim poduzeima koja kooperiraju s inozemnima te formiraju vlastite poslovne kole (Pliva, Podravka, Zagrebaka banka, uro akovi i neke druge). Ne postoji, meutim neka snana specijalizirana institucija za neformalno obrazovanje menadera koja bi mogla pomagati poduzeima, osobito manjima, u osposobljavanju i usavravanju menadera. U nastajanju su regionalni centri za poduzetnitvo u okviru kojih bi se uz inozemnu pomo trebalo osposobljavati poduzetnike i za management. Sada su organizatori neformalnog menaderskog obrazovanja komore, ekonomski fakulteti, udruenja poslodavaca te privatne konsultantske firme.

Formalno menadersko obrazovanje provodi se u nas na nekim visokim uilitima pri emu su zastupljeni razliiti modeli tog obrazovanja razvijenog u inozemstvu. Dodiplomski studij managementa (poslovnog upravljanja, poduzetnitva) postoji na svim ekonomskim fakultetima. Jednosemestralni studij managementa (Diploma Study in Management) organiziran je na Fakultetu elektrotehnike i raunarstva u Zagrebu. Poslijediplomski (MBA) studij postoji na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a slini se studiji pripremaju u Osijeku i Rijeci. Postoje inicijative za pokretanje jo

104

nekih managerskih studija u suradnji sa sveuilitima iz velike Britanije i SAD-a. Trogodinji doktorski studij za ekonomiju i poslovnu ekonomiju pokrenut je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Kao to vidimo, postoji vei broj institucija koje se bave obrazovanjem menadera, no stanje u podruju obrazovanja managementa usprkos tome nije zadovoljavajue. Istraivanje ekonomskog instituta (Marui, 1999.) pokazuje openito

nezadovoljavajue stanje ljudskih potencijala u hrvatskim poduzeima. Neformalno i/ili formalno obrazovanje menadera zahvaa samo 9% poduzea (preteno velikih). Svijest o potrebi tog obrazovanja u naim poduzeima takoer je znatno slabija nego u istovrsnim poduzeima u Europskoj uniji. Da bi se poboljalo postojee stanje potrebno je razviti sustav trajnog obrazovanja menadera u kojemu bi neformalni i formalni oblici toga obrazovanja tvorili konzistentnu cjelinu.

Neformalno obrazovanje menadera moe se provoditi pomou kraih seminara kojima se svladavaju osnove managementa, dodatnim ciklusima od nekoliko predavanja za menadere koji su prethodno apsolvirali osnove managementa, stairanjem i studijskim posjetama veim poduzeima, institucijama za menadersko obrazovanje, konzultacijama kojima stariji menaderi pomau manje iskusnima i samoobrazovanjem uz pomo specijalizirane institucije. Institucija ili poduzee koje organizira seminar ili drugi oblik neformalnog obrazovanja izdaje o tome interni certifikat.

Pretpostavke za sustavno neformalno trajno obrazovanje menadera su kvalitetne slube za ljudske potencijale u srednjim i veim poduzeima, te razvoj mree institucija za organizaciju seminara s moguim sredinjim koordinatorom

(gospodarska komora).

Formalno obrazovanje iz managementa organiziraju veleuilita (2-godinje programe), te ekonomsko-poslovni fakulteti (4-godinja menaderska usmjerenja), a na drugim fakultetima (tehnikim, medicinskim i drugima) putem izbornih kolegija iz managementa u treoj godini studija. Na tim su fakultetima mogue i

jednosemestralne specijalizacije iz managementa. Poslijediplomske (MBA) studije iz

105

managementa (ili poslovni studij) i doktorske studije treba pokrenuti na svim ekonomskim fakultetima uz moguu suradnju s inozemnim sveuilitima. Vano je pri tome da se formalno obrazovanje iz managementa izvodi prema europskim modelima zbog kompatibilnosti i priznavanja diploma. Suradnja s inozemnim institucijama osobito je vana radi uvoenja suvremenih programa, angairanja gostujuih profesora, nabave recentne literature i trajnog razvoja programa.

10.2.4.

Sistemska regulacija obrazovanja odraslih

Polazei od koncepcije obrazovanja odraslih kao integralnog dijela cjeloivotnog obrazovanja potrebno je optimirati upravljanje ovim dijelom obrazovnog podsustava. Zbog toga to je u obrazovanju odraslih znatno zastupljena nekolska sastavnica (neformalno obrazovanje i samoobrazovanje odraslih), ono ne moe biti u iskljuivoj nadlenosti ministarstva prosvjete. Stajalita kojima se obrazovanje reducira na kolovanje posve su zastarjela i ne jame pribliavanje hrvatskog obrazovanja europskim rjeenjima.

Suverenitet nad djelatnou obrazovanja odraslih raspodijeljen je izmeu vie ministarstava i izmeu vie razina odluivanja. Ministarstvo prosvjete je nadleno za problematiku formalnog obrazovanja odraslih. Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo obrta i malog poduzetnitva, Ministarstvo poljoprivrede i umarstva, gospodarske komore, udruge poslodavaca, sindikati, strukovne organizacije i druge nevladine udruge zainteresirane su za formalno i neformalno profesionalno obrazovanje odraslih. Tijela lokalne samouprave imaju znaajnu ulogu u obrazovanju odraslih pri osnivanju ustanova za obrazovanje odraslih, razvoju programa profesionalnog i neprofesionalnog obrazovanja odraslih te osiguravanju dodatnih sredstava za njihovo izvoenje.

Zbog meusektorske naravi obrazovanja odraslih i potrebe za dekoncentracijom odluivanja (prijenosa izrade prijedloga kljunih odluka na neko sredinje struno tijelo) potrebno je ustanoviti Nacionalni savjet za obrazovanje odraslih. To je savjetodavno tijelo koje se bavi srednjoronim i godinjim planiranjem obrazovanja odraslih i predlaganjem opih uvjeta za uspjeno provoenje djelatnosti obrazovanja

106

odraslih. Izvorne ovlasti Savjeta bile bi vezane za donoenje obrazovnih programa, kataloga znanja (standarda evaluacije) i drugih uvjeta o kojima ovisi kvaliteta i uinkovitost obrazovanja odraslih u dravi.

Podruje obrazovanja odraslih potrebno je zakonski regulirati po uzoru na zakonodavstvo u razvijenim zemljama. kolovanje odraslih treba biti regulirano u okviru kolskog zakonodavstva. Nekolsko i neformalno obrazovanje odraslih, kao i neke posebne vrste formalnog obrazovanja odraslih, trebaju biti regulirani posebnim zakonom o obrazovanju odraslih. Time se izbjegavaju fragmentiranost i

netransparentnost obrazovne legislative u podruju obrazovanja odraslih, pa i kontradiktornosti do kojih moe doi ako se podruje ureuje s vie razliitih akata.

Zakonima se odreuju uvjeti osnivanja institucija obrazovanja odraslih, ovlatenja (djelokrug), nain upravljanja i financiranje te eksterna kontrola zakonitosti poslovanja i eksterna kontrola kvalitete obrazovnih postignua. Postupci vezani za pojedine elemente kurikulumskog sustava (odreivanje ciljeva programa, sadraja programa, naina izvoenja i interna evaluacija) regulirani su profesionalnim standardima struke. Zakonom treba omoguiti jednaku dostupnost obrazovanja svim odraslima pod jednakim uvjetima. Zakonom treba omoguiti verifikaciju znanja bez obzira na temelju kojeg programa i oblika obrazovanja je znanje steeno.

Kada je rije o finaciranju obrazovanja odraslih treba teiti tome da se programi obrazovanja odraslih koji su od opeg nacionalnog interesa (osnovno obrazovanje, stjecanje prve kvalifikacije i prekvalifikacije za deficitarna zanimanja) u cijelosti financiraju od strane drave, dok ostali programi trebaju biti finacirani u treinama od drave, lokalne samouprave i polaznika. Poduzea mogu programe namijenjene zadovoljavanju njihovih specifinih potreba financirati u cijelosti, pri emu takva djelatnost treba biti osloboena od poreznih obveza.
<!--PICOSEARCH_SKIPALLEND-->

107