PSIHOLOGIJA

PROPAGANDE
Vježbe iz Socijalne psihologije
Zvonarević, M., (1989), Socijalna psihologija,
Zagreb: Školska knjiga.
UVOD
Riječ propaganda izvedena je iz naziva
jednog “ministarstva” pod utjecajem
Katoličke crkve.
1628. godine osnovana je “Sacra
congregatio Christiano nomini
propaganda” kojoj je bila svrha “širenje
katolicizma i reguliranje crkvenih
odnosa u nekatoličkim zemljama”.
U zapadnoevropskim zemljama, a osobito
SAD-u propaganda je dobila prizvuk
nečeg lošeg, pakosnog i nepoštenog.
Naime, u toku prvog svjetskog rata sve
što je bilo neprijateljsko bilo iz Njemačke
i ostalih Centralnih sila bilo je stavljeno
pod pojam “propagande”.
U Rusiji za vrijeme i poslije oktobarske
revolucije riječ propaganda i agitacija je
dobila veliku popularnost.
DEFINICIJA PROPAGANDE
Američki autor N.J. Powel (1953)
ukazuje da je propaganda širenje ideja
ili stavova koji utiču na mišljenje i
stavove ljudi.
S.S. Sargent i R.C. Williamson (1966)
ukazuje da je propaganda u osnovi
uvjeravanje tj. pokušaj da se utječe na
mišljenje i stavove ljudi kao i njihove
akcije u željenom smjeru.
Propaganda je planski, organizirano i
smišljeno širenje raznovrsnih
političkih, religioznih i drugih ideja u
svrhu pridobivanja javnog mišljenja za
ostvarivanje ciljeva različitih institucija
(države, političke stranke, industrijskih
institucija, političkih institucija itd.)
Odnos propagande i edukacije
 Propaganda predstavlja i edukaciju (odgoj i
obrazovanje) onih na koje utječe.
 Propagandisti obrazuju tako što pružaju određene
informacije (često iskrivljene), a odgajaju tako što
utječu na mijenjanje stavova, uvjerenja i vrijednosti.
 Međutim, propagandista se razlikuje od edukatora
(učitelja, nastavnika, roditelja... ).
 Naime, edukator prvenstveno obrazuje tj. pruža
učeniku određene činjenice, te mu dopušta da sam iz
njih izvede zaključke i stavove, dok propagandista želi
prvenstveno promijeniti stavove, a činjenice su poluga
ili put ka mijenjanju stavova.
Odnos političke i privredne propagande
(reklame)
Privredna propaganda je postupak kojim
se nešto ističe, hvali i potiče.
Odlikuje je planska i publistička
djelatnost usmjerena ka popularizaciji
industrijskih proizvoda i usluga.
Nastoji okupirati pažnju što šireg kruga
potencijalnih potrošača u cilju uspješnije
prodaje, zadovoljenja postojećih i
izazivanja novih potreba kod klijenata.
Privredna propaganda ima različite ciljeve od
političke propagande.
Privredna ima za cilj da djeluje na čovjeka
kao stvarnog i potencijalnog potrošača,
dok politička nastoji da djeluje na cijelog
čovjeka kao političkog subjekta.
Sličnost se ogleda u činjenici da jedna i
druga koriste niz psiholoških, socioloških i
drugih saznanja o ljudima i socijalnim
grupama, na temelju kojih stvaraju
propagandne poruke usmjerene ka
mijenjanju stavova i ponašanja ljudi.
PRIMJER PRIVREDNE PROPAGANDE
Propaganda o štetnosti COCA-COLE
Svi je vole, svi je piju. Dive joj se.
Postoje ovisnici, liječe se od nje.
Crna je, poput motornog ulja, ali može da
se pije posle svega. Savršeno ide sa
vinom, uz pelinkovac još bolje. Kada
hoćemo da nam bude lakše popijemo je.
Ima kofeina, te se pije i protiv umora. 
Eh, ta kleta Koka-Kola. Kiselina koja
nam uzima kalcijum i mnogo je štetna, a
opet je volimo. Ali, nije to sve. Za šta još
možemo da je koristimo?
Ako hoćete da očistite toalet, razlijte
konzervu Koka-Kole po površini, ostavite
sat vremena, pa potom isperite. Limunska
kiselina iz napitka uklanja mrlje sa
keramičkih površina!
Ako imate hrđu na hromiranom braniku
automobila, uzmite parče aluminijumske
folije, i istrljajte branik sa koka-kolom.
U slučaju da imate hrđu na
automobilskom akumulatoru, samo
pospite ovaj sok po dijelovima gdje se
uhvatila hrđa i sačekajte da mjehurići
obave ostatak posla.
Ovaj napitak također pomaže pri
otklanjanju masnih mrlja sa odjeće! Polijte
mrlju sa koka-kolom, dodajte deterdžent,  i
protrljajte mrlje. Pomaže provjereno.
Koka-kola ima Ph vrednost 3,4. Ta kiselina
je dovoljna da rastopi zube i kosti. Pritom,
gazirana pića nemaju hranljive sastojke (u
smislu vitamina i minerala), pa praktično
nemaju pozitivne efekte na organizam.
Jednom je održano takmičenje na Delhi
univerzitetu pod nazivom "Ko može
popiti više Koka-Kole?", i pobednik je
popio 8 flaša. Umro je na licu mesta zbog
previše ugljen-dioksida u krvi (a premalo
kiseonika). Od tada, rektor je zabranio sva
slična pića u studentskoj kantini.
PRIMJER POLITIČKE
PROPAGANDE
Analiza propagandne poruke
Ključni segment propagande temelji se
na poruci.
Ukoliko poruke ne dopre do onih kojima
je namijenjena, ostane neshvaćena,
pogrešno shvaćena, ili pak, ne izazove
željeni učinak, propaganda nije uspjela.
Svaka poruka ukoliko želi ostvariti uspjeh
mora biti: dostupna, privlačna,
razumljiva, dojmljiva i uvjerljiva.
1. DOSTUPNOST poruke: odnosi se na
njeno umnožavanje u obliku letaka,
oglasa, plakata i sl. materijala koji se šire
i dostavljaju na različita mjesta za koja
se vjeruje da će ih primaoci pronaći.
Dostupnost poruke omogućuje sredstva
masovne komunikacije: TV, radio,
internet, štampa...
2. PRIVLAČNOST poruke: Poruka može
biti dostupna no ukoliko nije privlačna
neće doprijeti do primaoca. Ljudsku
pažnju privlači:
2.1. Intenzitet poruke:
 poruke jakih i blistavih boja su
privlačnije od slabih
 snažni zvukovi su atraktivniji od slabih
 veći plakati više privlače pažnju nego
slabi
2.2. Neobičnost poruke – Avion koji baca
letke će privući više ljudi, nego ako se oni
dijele na cesti. Zatim, prije ćemo pročitati
letak koji pronađemo u učionici nego li da
dobijemo na cesti.
2.3. Nedovršenost- Nedovršene poruke
pobuđuju zanimljivost kao i interese ljudi.
2.4. Pokretljivost- Svijetleće reklame koje
trepere ili se prividno kreću sredstvo su za
privlačenje pažnje.
3. RAZUMLJIVOST poruke: Ukoliko
primalac ne razumije sadržaj poruke i
onoga što ona nosi njena propagandna
vrijednost će biti uništena. Poruke može
biti verbalne i neverbalne forme. Poželjno
je da ima obje forme, zatim simboli
moraju biti razumljivi onima kojima su
namijenjeni.
4. ZANIMLJIVOST poruke: može se desiti
da primalac primi poruku, i privuče njegovu
pažnju, ali je ipak odbaci, jer je nezanimljiva
i dosadna.
Ovom zahtjevu je teško udovoljiti, a da bi se
ostvario potrebno je poznavati interese,
stavove i sistem vrijednosti primaoca.
Zanimljivost poruke je direktno povezana sa
psihosocijalnim karakteristikama konkretnih
primalaca poruke.
Preferiraju se kratke poruke, jer su jezgrovite
po stilu i sadržaju.
5. UVJERLJIVOST poruke-najvažniji cilj
je uvjeriti primaoca poruke. Nedovoljna
uvjerljivost ogleda se u tome da primaoc
poslije prijema poruke svoj stav i
ponašanje izmijeni, ali ne na način kako
propagandista to želi.
Npr.: u izlogu radnje cipela se pojavi
atraktivan natpis: Sniženje cipela od 50
do 80%. Prodavač nastoji privući pažnju
kupaca.
Međutim, prolaznici komentarišu:
A: Sigurno je roba loša kad su toliko snižene.
B: Vidiš, ovo me podsjetilo moram kupiti košulju
koju sam vidio također na sniženju.
C: Šteta što nisam ranije vidio ovu rasprodaju.
D: Gle, i meni trebaju cipele. Idem vidjeti da li je
rasprodaja i u radnji u kojoj uvijek kupujem.
E: Dobra prilika ova rasprodaja. Moram skrenuti
pažnju mužu.
F: Odlična prilika. Imam novce i odmah ulazim, da
vidim što se nudi.
Poruka je bila uvjerljiva samo za prolaznika F i
djelomično za E. Kod prolaznika A, B, C i D
izazvala je obrnut efekat.
ANALIZA PRIMALACA PROPAGANDNE
PORUKE
Primaoci mogu biti ljudi i žene različite starosti,
zanimanja, obrazovanja, imovnog statusa,
određenih interesa, težnji, stavova, uvjerenja,
vrijednosti itd.
Prvo je potrebno razmotriti:
1. sociodemografske karakteristike: spol, starost, obrazovanje
2. opći motivi: biološka korist (može poboljšati čovjekovo
zdravlje), materijalna korist (dobitak, beneficije), socijalna
korist (povećanje socijalnog prestiža), psihološka korist
(osjećaj vlastite vrijednosti).
3. stavovi, uvjeravanja i sistem vrijednosti socijalnih grupa
(potrebno je razmotriti kako da se vrijednosti koje se
propagiraju uklope u već postojeći sistem vrijednosti
primalaca).
4. sugestibilnost – djeca i mladi su sugestibilniji od
odraslih, zatim žene su sugestibilnije od muškaraca,
manje obrazovani od obrazovanih, pojedinac je u masi
podložniji sugestiji nego ako je umoran, umorni i
bolesni su sugestibilniji od odmornih i zdravih.
5. Socijalna klima unutar grupe- propagandista mora
poznavati grupu, jer je grupna kohezija štit protiv
propagandnih poruka.
6. Snaga suprotne propagande- isti pojedinci su pod
utjecajem i ostalih propagandi.
PROPAGANDNI APELI
Propagandni apeli spadaju u propagandne
tehnike.
Jako su raznovrsne i specifične po formi,
sadžaju i propagandnoj vrijednosti.
1. APEL NA KORIST:
1.1. apel na biološku korist (npr.
proizvođač ukazuje da upravo njegov
kaladont “Paradontax” čuva desni i zube
od paradentoze)
1.2. Apel na materijalnu korist (npr. kada
politička stranka ističe koju će korist donijeti
njihovi privredni planovi, povećanje
materijalnog životnog standarda itd; zatim u
polju privredne propagande upravo ta roba X
je jeftina, moderna, trajna i laka za
održavanje; ako je roba namijenjena
tinejdžerima težište će biti na modernosti, a
ako su na “nišanu” domaćice težište je na
jeftinoći, trajnosti, lakom održavanju itd.)
1.3. Apel na socijalnu korist- ukazuje na
društveni prestiž svoj i grupe (npr.
evidentna je u isticanju nacionalističkih
elemenata koji se pozivaju na prestiž,
vječnost i kvalitete svoje nacije. Apel na
socijalnu korist imati će toliku snagu
koliko je jaka identifikacija pojedinaca sa
socijalnom grupom.
1.4. Apel na psihološku korist: ukazuje na
povećanje osjećaja vlastite vrijednosti.
Naime, osobe koje nemaju osjećaja
vrijednosti, koje su pune inferiornosti i
kompleksa prihvataju propagande koje
podižu socijalni ugled. U apel na
psihološku korist spada i apel na sex (npr.
u prodaji kozmetičkih i sličnih
proizvoda).
1.5. Apel na ugroženost i nesigurnost – zastupljeni
su u političkoj i privrednoj propagandi.
Komercijalni propagandisti bi voljeli reći da
protivnička roba ugrožava zdravlje, da njihovu
odjeću nose samo primitivci itd. Međutim, to je
zakonom zabranjeno. Politički propagandist ne
zadovoljava se samo takvim direktnim
eteiketiranjem protivnika, već nastoji u ljudima
iskoristiti sve njihove otvorene i prikrivene
osjećaje nesigurnosti i ugroženosti, i putem apela
djelovati na njihove stavove.
apel na autoritet – niko ne može znati sve, i
svaki čovjek ima unutar sebe “oazu neznanja”.
Propagandisti se oslanjaju na autoritet.
apel na popularnost- propagandisti se
koriste javnom ličnosti koja u tom
trenutku uživa naučni ili sličan autoritet
(filmske, pjevačke zvijezde...). (npr.
kaladonet Sensodyn).
apel na sve- zasnovan je na individualnoj
nesigurnosti, pri čemu autoritet
predstavljaju svi kojima on pripada.
apel na misticizam
Emocionalna komponenta propagande
 Propanda se najvećim dijelom zasniva na iracionalnim
elementima ljudske svijesti – emocijama.
 Emocije se u propagandi iskorištavaju na više načina:
1. emocionalno zasićene riječi- npr. sloboda, pravda, boljitak;
navedene riječi imaju veliki emocionalni utjecaj.
2. političko etiketiranje – neprijatelj naroda, demagog, izdajica
3. eufemizmi- riječi koje imaju ublažavajuće značenje i
smanjuju oštricu određenog pojma npr. ministarstvo obrane
umjesto rata).
4. transfer emocija- pozitivni emocinalni ton povezan s jednim
sadržajem nastoji se prenijeti na drugi sadržaj (npr. na
predizbornim plakatama često se na birače smješkaju lica
simpatičnih žena ili muškaraca, koji im savjetuju da glasaju
za kandidata.
GLASINE
UVOD
U drugom svjetskom ratu glasine su bile
odlično propagandno oružje, koje nije moglo
ostvariti pobjedu, ali su imale za cilj
potpomaganje vlastitih, a ometanje
neprijateljskih snaga
(npr. U toku agresije na BiH širi se vijest
među Zavidovićanima da je agresor zauzeo
gradić Žepče, te da je krenuo i u osvajanje
Zavidovića).
Glasine koje se šire u toku rata uglavnom se
šire iz straha.
Da li u glasinama ima istine?
Vjerujete li glasinama koje čujete?
Da li ste se nekad uvjerili u njihovu
istinitost ili laž?
Allport i Postman su se bavili
zakonitostima širenja glasina.
Definirali su glasine kao specifične vrste
tvrdnji koje se zasnivaju na vjerovanju,
a koje se prenose od pojedinca do
pojedinca obično usmenim putem, a
čiju istinitost nije moguće neposredno
provjeriti.
Karakteristike glasina
1. neverificiranost podataka koji se
primaju i prenose
2. prenošenje tvrdnji s osobe na osobu
3. promjene u sadržaju u toku prenošenja
tvrdnji.
 Svako prenošenje informacija nije
širenje glasina.
 Glasine su prisutne tek kad se prenose
neevidentni podaci, koji se tokom
prenošenja transformišu.
EKSPERIMENT O ZAKONITOSTIMA
ŠIRENJA GLASINA
U eksperimentu će sudjelovati sedam
studenata, a unutar istog će se studentima
nastojati ukazati na zakonitosti širenja glasina.
Za razumijevanje zakonitosti korististi će se
metod usmenog lanca.
1. Prvi student će pročitati kratki članak o gosp.
Vesni Škaro –Ožbolt.
2. Potom ispriča članak drugom studentu.
3. Ulazi treći kojem drugi student priča priču i
tako sve do posljednjeg sedmog studenta.
U procesu prepričavanja dešavaju se
razne deformacije, koje su Allport i
Postman nazvali procesom uklapanja.
Proces uklapanja znači ulaganje napora
u cilju reduciranja podražaja na
jednostavnu i smislenu strukturu, koja ima
adaptivno značenje u smislu njenih
interesa i iskustava.
Proces uklapanja se odnosi na:
1. nivelizaciju- skraćivanje i gubitak
određenih detalja,
2. Izoštravanje nekih detalja- riječi ili
ideja koje ostaju do kraja lanca
prepričavanja.
3. Asimilacija- pridavanje originalnom
sadržaju takvih oblika i značenja koja su u
skladu sa navikama, željama i
iščekivanjima osobe koja glas prenosi.
faktori od kojih zavisi širenje
glasina
1. važnost širenja glasina
2. nesigurnost situacije u kojoj dolazi do
širenja glasina
 Važnim za širenje glasina smatraju se
dramatičnost i zanimljivost sadržaja koji
se glasinom prenosi. Ako je nešto
neobično, zanimljivo i živo postaje
predmetom prepričavanja i glasina.
Vrste glasina
1. Spontano nastale
2. Namjerno konstruirane glasine:
Njihovo postojanje evidentno je u ratnoj
propagandi, zatim se namjerno koriste
kao sredstvo u unutrašnjim političkim
borbama među strankama i grupacijama,
zatim i u trgovini radi uništenja
konkurencije.