SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Planiranje naplata cestarine primjenom RFID mreže

Siječanj 2010
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Kolegij: Planiranje TK mreže

Tema: Planiranje naplata cestarine primjenom RFID mreže

Student: Ivan Parać 0135 168 084

Zagreb 2010

2
Sadržaj:

1. Uvod................................................................................4

2. Princip rada RFID-a..................................................5,6

2.1 Prednosti RFID-a.......................................................7

2.2 Područja primjene u odnosu na bar-code...............8

3. Transponderi.................................................................9

3.1 RFID naljepnice........................................................10

3.1 Čitanje i zapisivanje na transponder......................10

3.2 Radne frekvencije transpondera.............................10

3.3 Čitač interogator.......................................................11

4. Naplata cestarine primjenom RFID mreže...............11

5. Zaključak......................................................................12

6. Literatura.....................................................................13

3
1. Uvod

RFID (eng. Radio Frequency Identification) je naziv za tehnologije koje koriste radio
valove kako bi automatski identificirali objekte. Radiofrekvencijska komunikacija temelji se
na stvaranju elektromagnetskih valova u odašiljačima i njihovom otkrivanju na udaljenom
prijamniku. Postoji nekoliko metoda identifikacije objekata, no najčešća je pohranjivanje
identifikacijskog serijskog broja ili neke druge informacije na mikročip koji zajedno s
antenom čini RFID transponder. Transponder komunicira s čitačem putem radio signala,
jednosmjerno ili dvosmjerno, a čitač je povezan s računalom ili računalnom mrežom na
kojemu se nalazi baza podataka. Jednostavna identifikacijska oznaka pohranjena na
transponderu u ovoj bazi povezana je s informacijama o označenom proizvodu.
Velika raznolikost RFID sustava omogućuje izrazito velik broj primjena, koji s
vremenom i tehnološkim napretkom sve brže raste. Ugrađivanje RFID transpondera u
doslovno sve što okružuje ljude, od donjeg rublja, preko automobila i vlakova do kućnih
ljubimaca pa i u same ljude, obećava brojne pogodnosti i nove, do sada neslućene,
mogućnosti lagodnijeg i efikasnijeg obavljanja svih svakodnevnih poslova.
Fleksibilnost i sveprisutnost RFID sustava ne omogućuju samo velik broj primjena već
otvaraju vrata i brojnim mogućnostima zlouporabe.

4
2. Princip rada RFID-a

RFID sustav sastoji se od tri komponente:

1. Transpondera (kartica, etiketa, privjesak....) koji može biti i programabilan. Riječ

transponder izvedena je od termina transmitter / responder, prema funkciji tog uređaja
koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom. Osnovne komponente
transpondera su mikročip i antena, zaliveni u kućište otporno na utjecaj okoline.
2. Čitača sa antenom i kontrolera
3. Središnjeg računala

Slika ispod prikazuje osnovni princip rada RFID sustava korištenjem pasivnih transpondera

5
Postoji nekoliko vrsta transpondera koji se koriste:
 Aktivni tag – posjeduje bateriju kao vlastito napajanje za pobuđivanje čitača.
Baterija se koristi za napajanje strujnog kruga mikročipa u tagu kako bi se emitirao
signal čitaču. Vlastito napajanje omogućuje aktivnom tagu emitiranje signala na
većoj udaljenosti. Tag može emitirati signal kontinuirano ili kada ga čitač pobudi.
Aktivni tagovi su mnogo veći, te mogu nositi mnogo više informacija od pasivnih
tagova.

 Pasivni tag – ne zahtijeva bateriju nego svoje napajanje crpi iz elektromagnetskog

polja koje emitira čitač. Kada tag približimo čitaču u njemu se pobudi napajanje
mikročipa koji preko antene odašilje informaciju (identifikacijski kod) nazad do
čitača.

 Semi-pasiv – koristi bateriju za napajanje električnog kruga mikročipa, dok

komunicira crpeći energiju iz radiovalova čitača. S obzirom da ovi tagovi imaju na
sebi bateriju, veći su i skuplji od pasivnih tagova, ali imaju veći domet
komunikacije.

6
2.1 Prednosti RFID-a u odnosu na bar-code

 Nije potrebna vidljivost – prazan prostor između čitača i transpondera;

 Čitanje i pisanje podataka bez ikakvog kontakta s objektom;
 Mogućnost praćenja proizvoda po tipu, modelu i "šarži";
 Praćenje procesa proizvodnje kroz vrijeme;
 Praćenje informacija u procesu kontrole;
 Nema negativnih posljedica utjecaja okoline (prljavština, vlaga, prašina) zahvaljujući
komunikaciji putem radio vala / electromagnetskih valova; voda, sredstva za čišćenje,
otapala, boja, alkohol, rashladna stredstva itd, ne oštećuju RFID transpondere a
fragmenti, čestice i ne-metalne zapreke ne ometaju im rad;
 Oblik transpondera može biti raznolik, prilagođen aplikaciji;
 Transponder može biti vrlo malen da bi stao i na najmanji prostor;
 Transponder je otporan na refleksiju svetla, a ne ometa ga niti potpun nedostatak
svjetla;
 Transponder ima jako dug životni vijek, ponovno korištenje istog transpondera (tip za
višestruko korištenje) smanjuje troškove, i ne zahtijeva nikakvo održavanje;
 Transponder se može čitati i/ili na njega upisati informacija u bilo koje vrijeme;
 Materijali koji nisu od metala, kao papir, drvo, plastika i sl. ne ometaju komunikaciju
između antene i transpondera, iako nisu transparentni;
 Transponder može imati veliki kapacitet memorije za pohranu podataka.

Bez obzira na te karakteristike RFID nije nužno "bolja" tehnologija od bar-koda. Ako za
aplikaciju nijedna od specifičnih značajki RFID nije presudna, primjena bar-koda je logičan
izbor. Bar-kod naljepnica je jeftinija, a općeprihvaćeni standardi na tom području čine je
globalno upotrebljivom.

Razvoj RFID tehnologije rezultira sve jeftinijom proizvodnjom opreme (transpondera,

čitača), sve većom memorijom, širim dometom prijenosa signala i bržim procesiranjem. Ipak,
nije vjerojatno da će RFID posve zamijeniti bar-kod. Možemo pretpostaviti da će njegova
upotreba rasti tamo gdje druge metode automatske identifikacije nisu efikasne. Svakako, uz
uspješnu standardizaciju koja bi omogućila kompatibilnost RFID opreme različitih
proizvođača i pad cijena, mogli bismo očekivati naglu ekspanziju. Na tome već rade brojne
zainteresirane organizacije u Europi (gdje je primjena RFID tehnologije naprednija) i SAD.

Standardizacija kakva je omogućila rast i globalnu upotrebu bar-koda, nužna je u i RFID

sustavima. Tek tada možemo očekivati široku primjenu nove tehnologije.

7
2.2 Područja primjene

Primjenu RFID tehnologije možemo zamisliti u bilo kojem području ljudskog

djelovanja gdje se barata podacima. Trenutno se RFID najviše susreće u transportu i logistici,
proizvodnji i kontroli. Neki su primjeri označavanje životinja u uzgoju, praćenje proizvoda u
opskrbnom lancu, kontejnera koji se ponovno koriste, dijelova koji se kreću kroz pogon u
proizvodnom lancu, praćenje poštanskih pošiljaka i prtljage u avioprometu, naplata cestarina i
parkirališta, kontrola pristupa vozilima, zatim EAS aplikacije u trgovinama, zaštita vrijednih
predmeta od krađe, praćenje osnovnih sredstava. Kontrola ulaza i radnog vremena je još jedna
tipična aplikacija, i sigurnosna kontrola pristupa određenim lokacijama.

8
 3. Transponderi

Riječ transponder izvedena je od termina transmitter / responder, prema funkciji tog

uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom. Osnovne komponente
transpondera su mikročip i antena, zaliveni u kućište otporno na utjecaj okoline.

Nekoliko značajki razvrstavaju RFID transpondere u različite grupe: način odnosno

sredstvo napajanja, sposobnost pohrane podataka, odnosno opcije programiranja, radna
frekvencija i s time u vezi opseg (udaljenost) čitanja, fizički oblik i na kraju cijena. Fizički,
općenite su kategorije:

 transponder (tag)
 "smart" naljepnice
 RFID pločica (PCB) ili inlay

Nositelj informacije u obliku transpondera, naljepnice, ili PCB-a obično se postavlja na

objekt , ambalažu, paletu, kontejner ili čak na sam proizvod, tako da može putovati s njime i
na svakom koraku ga identificirati. Podaci u transponderu mogu biti raznovrsni – svakako će
identificirati proizvod na traci, robu u tranzitu, lokaciju, vozilo, također i životinju ili osobu,
ali mogu predstavljati i instrukcije o daljnjem postupanju.

Transponderi se proizvode u vrlo različitim oblicima, veličinama, s različitim

kapacitetima memorije i sposobnostima "preživljavanja" u okolini. RFID transponder može
biti dovoljno malen da se smjesti pod kožu životinje, može biti uobličen kao čavao ili vijak za
označavanje drvene građe ili u obliku kreditne kartice za korištenje u aplikacijama kontrole
pristupa. Velike plastične privjesnice za sprečavanje krađe prikačene za odjeću u trgovinama
također su RFID transponderi, a slični su i vrlo otporni transponderi u obliku bloka kojima se
označavaju kontejneri u internim procesima proizvodnje, ili radni strojevi i kamioni u svrhu
praćenja i održavanja. Gotovo svi su zaštićeni nekom vrstom kućišta od udaraca, kemikalija,
vlage i prašine.

9
 3.1 RFID naljepnice

Bar-kod kao tehnologija automatske identifikacije u upotrebi je već desetljećima i vrlo je

dobro etabliran. Ipak, jednom otisnute, bar-kod naljepnice ne mogu više biti promijenjene, a
da bi je skener pročitao mora biti u vidljivom dometu skenera. Nova generacija "pametnih"
(smart) naljepnica opremljena je RFID tehnologijom i nadilazi neka ograničenja
tradicionalnog bar-koda. Integrirani elektronički sklop sadrži digitalnu memoriju i može biti
programiran ili re-programiran korištenjem radio-valova. Smart naljepnice imaju očitu
prednost pred tradicionalnim bar-kod naljepnicama u aplikacijama gdje je potrebna
kombinacija efikasnosti čitanja i vizualna, ljudskom oku razumljiva informacija.

Transponderi mogu imati različite kapacitete memorije, sposobnosti "pisanja i čitanja",

izvore energije, razne radne frekvencije.

3.2 Čitanje i zapisivanje na transponder

Tri su mogućnosti podržane RFID tehnologijom, a ovise o tipu memorije transpondera:

 Read Only (R) – samo čitanje transpondera koji u procesu proizvodnje dobiva svoj
jedinstveni serijski broj. Jednom pohranjena informacija ne može se mijenjati.
 Write Once Read Many (WORM) – korisnik sam programira memoriju transpondera,
ali podatak može upisati samo prvi puta, nakon čega on ostaje permanentno pohranjen.
 Read/Write (R/W) – korisnik može mnogo puta upisati informaciju na transponder.
Read-write transponderi obično imaju serijski broj koji se ne može izbrisati, a podaci
koji se upisuju, dodaju se tome. Read-write transponderi su korisni u kompleksnijim
aplikacijama, ali budući skuplji, nisu praktični za označavanje jeftinih proizvoda.

3.3 Radne frekvencije

Općenito, RFID sustavi se grupiraju u tri frekvencijska područja. Svako ima svoje
karakteristike i tipično područje primjene:

 Low Frequency – 100-500 kHz,a najčešće 125 kHz, najniže cijene, ali i najkraćeg
dometa signala i najmanje brzine očitanja i prijenosa;
 High Frequency – 10-15 MHz, a najčešće 13.56 MHz, u nižem ili srednjem
cjenovnom rangu, kratkog do srednjeg dometa signala, srednje brzine očitanja i
prijenosa;
 Ultra High Frequency (UHF) – rade u rasponu od 433 - 915 MHz, i 2.45 GHz,
najvećeg dometa signala (pod FCC regulativom), veće brzine prijenosa, ali i cijene.
Kod ovih transpondera ne smije biti prepreke između čitača i transpondera - UHF
radio-val ne prodire tako dobro kroz materijale i zahtijeva više energije za transmisiju
u datom opsegu nego val niže frekvencije.  Tri su najčešće frekvencije (kao
predstavnici ovih grupa) 125 kHz, 13.56 MHz i 2.45 GHz. Većina zemalja koristi 125
kHz ili 134 kHz područje za sustave niske frekvencije, i 13.56 MHz za sustave visoke
frekvencije.

10
 3.4 Čitač/Interogator

RFID čitači (često se nailazi i na termin interogator) prilično se razlikuju po

kompleksnosti, što ovisi o tipu transpondera s kojima radi i o funkcijama koje mora imati.
Njihova je zadaća komunikacija s transponderima i prijenos podataka dalje, do računala.
Funkcije čitača mogu biti i provjera i ispravljanje grešaka. Kad je signal transpondera
primljen i dekodiran, prema Command Response protokolu, čitač će na ponovljeno slanje
signala odgovoriti instrukcijom transponderu da prestane emitirati. Ovaj se protokol koristi za
rješavanje problema koji se mogu pojaviti kod čitanja brojnih transpondera u kratkom
vremenu. Razne tehnike se i dalje razvijaju kako bi se poboljšao postupak očitavanja, pa čitači
mogu registrirati više transpondera istovremeno.

4. Naplata cestarine primjenom RFID mreže

Postupak automatske identifikacije vozila određuje identitet korisnika vozila kojeg tereti
sustav naplate. Cilj sustava naplate je zabilježiti prolaz vozila kroz ograničeni broj naplatnih
mjesta, postaja ili područja za koje se vrši naplata. Noviji AVI sustavi oslanjaju se na
tehnologiju radio frekvencijske identifikacije (eng. Radio Frequency IDentification - RFID).
RFID tehnologija se u sustavima za naplatu cestarine značajnije koristi od devedesetih godina
prošlog stoljeća.U sustavima naplate cestarine antena koja se nalazi na stazi komunicira sa
urenajem koji se nalazi u vozilu (eng. On Board Unit – OBU) preko posebnog
komunikacijskog protokola namijenjenog za kratke udaljenosti (eng. Dedicated Short Range
Communications - DSRC). Postupak automatske klasifikacije vozila usko je vezan za
postupak automatske identifikacije vozila. Korisnika autoceste zadužuje se prema tipu vozila
iz čega slijedi potreba za razlikovanjem/ klasifikacijom vozila koje prolazi kroz naplatnu
stazu. Parametre po kojima se odrenuje klasifikacija je u nadležnosti Koncesionara/ Operatera
autoceste iz čega je jednostavno zaključiti kako nije moguće kreirati univerzalno tehničko
rješenje za sustav automatske klasifikacije vozila.
Sustav elektroničke naplate cestarine najjednostavnije rješava problem klasifikacije
vozila pohranom podataka o klasi neposredno na OBU ili uz podatke o kupcu, čime problem
klasifikacije svodi na problem automatske identifikacije vozila. Jednostavnije metode
automatske klasifikacije vozila naglašavaju važnost sustava za otkrivanje prijestupnika (eng.

11
 5. Zaključak

RFID sustavi zbog svoje raznolikosti i fleksibilnosti pružaju mogućnosti unaprjeđenja

svih područja ljudskog djelovanja. Ubrzavanje i povećanje efikasnosti proizvodnje,
olakšavanje praćenja tijekom transporta, uklanjanje potrebe za inventurama skladišta i
trgovina, nadzor naplate cestarina i pacijentima u bolnicama te ubrzavanje svih djelatnosti kod
kojih je potrebna identifikacija, kao što su naplata roba i usluga ili kontrola pristupa,
mogućnosti su koje osiguravaju siguran prodor RFID sustava u sve pore modernog društva i
gospodarstva.
Goleme mogućnosti RFID sustava otvaraju i brojne mogućnosti zlouporabe. Što više
informacija se pohrani u sveprisutne transpondere to će njihove korisnike biti lakše pratiti,
prisluškivati, analizirati ili napasti na neki drugi način. Zbog toga je nužno pažljivo pristupiti
razmatranju upotrebe RFID sustava i, unatoč brojnim prednostima, odgoditi njihovu
implementaciju u primjenama kod kojih još ne pružaju zadovoljavajuću razinu sigurnosti.

12
6. Literatura

 Časopis Security-info

Internet: www.rfid.hr
www.globaldizajn.hr
www.VIDILAB.com
www.cee.siemens.com

13